Sveuilite u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za psihologiju

Uloga pozitivnog afekta u samoregulaciji

Seminarski rad iz kolegija Emocije i motivacija

21. sijenja 2011. Irena Gotvald

Posljednjih godina brojna istraivanja su pokazala da emocije imaju veliki utjecaj na ponaanje ljudi. Ovdje u pokuati iznijeti neke poglede na pozitivne emocije i njihov utjecaj na ponaanje, s naglaskom na utjecaj pozitvnih afekta na samoregulaciju. Pozitivni afekt se odnosi na ope stanje dobrog osjeanja niske razine intenziteta, a veina okolnosti u kojima dolazi do pozitivnog afekta stvara taj afekt na nain da ljudi ostaju nesvjesni uzroka svog dobrog raspoloenja (Reeve, 2010). Neke od istraivanih okolnosti pod kojima se stvara pozitivni afekt su: gledanje komedija, sunano vrijeme, dobitak manjeg dara, pronalazak novca i slino. Mnoga istraivanja pokazala su da pozitivni afekti utjeu na socijalno ponaanje, poput pomaganja i dareljivosti, na kognitivne procese, kao to su pamenje, prosuivanje, donoenje odluka i rjeavanje problema, te na motivaciju. Pozitivni afekt potie kognitivnu elaboraciju i fleksibilnost, efikasno, temeljito i kreativno rjeavanje problema, te vodi do drugaijeg pogleda na stvari. Kognitivni dogaaji poput ciljeva i namjere provedbe omoguavaju ljudima pretvaranje misli u motiviranu radnju, a sve tenje i planiranje u sklopu procesa postavljanja tih ciljeva odvijaju se u nekom vremenu. To metakognitivno nadgledanje procesa postavljanja ciljeva i njihove provedbe naziva se samoregulacija (Zimmerman, 2000; prema Reeve, 2010). Samoregulacija je zapravo mentalni in nadziranja i ocjenjivanja nastojanja i napora osobe da ostvari ciljeve koje si je zadala, a ukljuuje planiranje za budunost, akciju i razmiljanje.

Pozitivni afekti imaju velik utjecaj na samoregulaciju, a rezultati istraivanja koji upuuju na to su sljedei. Brojne studije pokazale su da ljudi kod kojih je induciran pozitivni afekt, u odnosu na neutralne grupe, su bili kreativniji i sposobniji rijeavati probleme koji su zahtijevali domiljatost i inovativnost. Npr. studenti medicine koji su bili pod pozitivnim afektom su bili efikasniji, manje zbunjeni i temeljitiji od kontrolne skupine u odluivanju koji hipotetski pacijent ima bolest (Isen, Rosenzweig, & Young, 1991; prema Isen, 2000). Pozitivni afekt dovodi do manjeg izlaganja riskantnim odlukama i ponaanjima (Isen & Patrick, 1983; prema Isen, 2000). Druga istraivanja su pokazala da pozitivni afekti vode snanijoj elaboraciji i organizaciji misli, te poticanju raznolikosti i fleksibilnosti naina na koji osobe misle o neutralnim objektima i ljudima (Aspinwall, 1998). U kontekstu pregovaranja, ljudi kod kojih je bio induciran pozitivni afekt su pregovarali licem-u-lice, bili su sposobniji primijeniti pristup rjeavanju problema i postizali su bolje ishode, ak najoptimalnije mogue za obje strane u pregovoru. Osobe koje su pod pozitivnim afektom nisu sklone 'skakati' u zakljuke, ne tretiraju informacije povrno ili nepaljivo. Istraivanja

pokazuju ak suprotno, osobe kod kojih je induciran pozitivni afekt su paljive, temeljite i otvorenije, iako integriraju materijal bre i spremnije nego kontrolne skupine koje su bile pod neutralnim afektom (Estrada, 1997; prema Isen, 2000). Dakle, svi navedeni nalazi ukazuju da su poveano promiljanje i fleksibilnost posljedice pozitivnog afekta, a fleksibilnost igra vanu ulogu u utjecaju afekata na kognitivne procese i ponaanje, to se moe posebno primijeniti i na samoregulaciju (Isen, 2000). No, nijedan od navedenih efekta nije apsolutan niti automatski, nego ovisi o situaciji, ciljevima koje si je osoba zadala i interpretaciji te situacije. U drugim istraivanjima, postojale su znaajne interakcije izmeu pobuenosti i pozitivnog afekta. Pozitivni afekt je poveao zadovoljstvo i evaluaciju bogatih i zanimljivih zadataka, ali ne i onih dosadnih (Kraiger, Billings & Isen, 1989; prema Isen, 2000). Rezultati mnogih istraivanja upuuju na to da ljudi koji se osjeaju sretno se ponaaju na naine koji e ih zatititi od gubitaka. Takvi nalazi su interptetirani kroz injenicu da je takvo ponaanje usmjereno na osiguranje njihovog trenutnog stanja sree. Ta tendencija prema ouvanju pozitivnih afekta se najjasnije pokazala u situacijama koje ukljuuju potencijalne beznaajne gubitke i rizike, vie nego u sigurnim i ugodnim situacijama ili u situacijama u kojima ljudi oekuju dobitke. injenicu da ljudi koji su u stanju sree ele ouvati to stanje potkrepljuju i nalazi da pozitivni afekt esto nema iste efekte s negativnim podraajima ili u negativnim situacijama, kao to ima s neutralnim ili pozitivnim podraajima (Isen, 2000). No ako je u dugoronom interesu osobe obraditi negativne informacije, osoba u pozitivnom afektu e to uiniti i kada to uini kod nje e se pokazati bolja elaboracija i noenje s time, u odnosu na osobe kojima nije induciran pozitivni afekt (Aspinwall, 1998). U situaciji gubitka, ljudi u pozitivnom afektu pokazuju vie razmiljanja o gubicima i ponaaju se na nain koji e ih zatititi od gubitaka (Isen & Geva, 1987; Isen &Simmonds, 1978; prema Isen, 2000). Pokazano je i da pozitivni afekt promie efikasno suoavanje i implementaciju panje u stresnim situacijama s kojima se osoba mora nositi te reducira defenzivnost (Aspinwall 1998). Pozitivni afekt e unaprijediti djelotvorno miljenje ak i o negativnom materijalu, ako je to korisno ili nuno. Pozitivni afekt djeluje na ponaanje na nain da se pokuava osigurati ouvati stanje sree, ali utjecaj pozitivnog afekta na motivaciju i samoregulaciju je mnogo bogatiji i kompleksniji od jednostavnog odravanja stanja pozitivnog afekta. Pozitivni afekt poveava ljudske resurse i sposobnosti, unapreuje izbjegavanje opasnih rizika, ali i ciljeve povezane s istraivanjem, igrom, isprobavanjem novih stvari, dijeljenjem i pomaganjem drugima, te moe posebno omoguiti efikasnu samoregulaciju zbog poticanja fleksibilnosti percepcije i miljenja. Emocije mogu pomoi u suzbijanju jednog estog uzroka neuspjeha u samoregulaciji osiromaenosti ega. Samoregulacija se oslanja na ograniene izvore snage ili

energije, a kad se ti izvori iscrpe, npr. donoenjem odluka, ljudi su skloni automatski reducirati svoje samoregulatorne napore kako bi ouvali preostale izvore. Pozitivni afekti potiu ih na potronju preostalih izvora i time omoguavaju samoregulaciju u kratkom roku (Tice, 2009).

Dokaze o utjecaju pozitivnog afekta na samoregulaciju je teko objasniti unutar jednog teorijskog okvira. Umjesto toga postoji nekoliko teorija, a 3 velike grupe tih teorija su procesiranje sukladno raspoloenju, informativne znaajke raspoloenja i motivacijske znaajke raspoloenja. Prema teorijama procesiranja sukladnog raspoloenju pozitivni afekti vode povoljnijim prosudbama, a negativni afekti manje povoljnim prosudbama. Ljudi koji su u pozitivnom afektu e podcijeniti mogunost ili estinu negativnih dogaaja poput bolesti, nesrea ili neuspjeha, ali e precijeniti svoje anse za postizanje dobrih rezultata (Aspinwall, 1998). Te dvije tendencije mogu smanjiti efikasnost samoregulacije vodei ljude ka nemarnim ponaanjima i biranju neprikladnih ciljeva. Teorija informativnih znaajki raspoloenja govori da su emocije izvor informacija koji upozorava organizam o sigurnim ili nesigurnim uvjetima. Negativni afekti navode ljude na paljivo istraivanje okoline s ciljem identificiranja izvora opasnosti ili prijetnje koja je izazvala negativni afekt dok pozitivni afekti znae da se moemo opustiti i reducirati panju. Kontrolna teorija samoregulacije slino govori da emocije daju kritine informacije o tome da li je potreban dodatni napor za postizanje cilja. Pozitivni afekt je znak da osoba dostie svoje standarde za zadovoljavanje odreenog cilja i moe posvetiti panju drugim ciljevima, a negativni afekt je znak da je napredak u postizanju cilja opao i da su potrebni dodatni napori za postizanje cilja. Trea grupa teorija govori da utjecaj emocija na kogniciju i ponaanje proizlazi iz motivacije za odravanjem pozitivnog i smanjenjem negativnog raspoloenja. Ljudi koji su u pozitivnom afektu mogu nekad izbjegavati riskiranje ili razmiljanje o negativnim informacijama kako bi zadrali pozitivni afekt. Wegnerova i Pettyjeva (1994) teorija je da e ljudi u pozitivnom afektu biti motivirani da procesiraju poruke koje e potencijalno podii raspoloenje te da izbjegavaju poruke koje e biti depresivne, a to moe smanjiti efikasnost samoregulacije (prema Aspinwall, 1998). Suprotno tome, Isen kae da pozitivni afekt vodi izbjegavanju informacija samo onda kada to nema posljedica, a negativne informacije koje su hitne i bitne e obraditi i temeljito ih elaborirati (prema Aspinwall, 1998). Alternativne teorije koje objanjavaju utjecaj pozitivnog afekta u samoregulaciji su Martinova teorija raspoloenje-kao-input, Isenina teorija i novije teorije koje predlau da pozitivno raspoloenje utjee na samoregulaciju na nain da drugi ciljevi

postaju manje potrebni. Prema Martinu (1997) ni pozitivno ni negativno raspoloenje nema inherentne efekte na kogniciju i ponaanje nego efekti emocija na ponaanje ovise o tome kako su te emocije interpretirane u kontekstu tekuih ciljeva (prema Aspinwall, 1998). Pozitivni afekti ne signaliziraju uvijek postizanje cilja ili rezultiraju smanjenjem truda, a ljudi ne pokuavaju postii pozitivno raspoloenje nego pozitivne ishode. Isen dri da pozitivni afekti imaju posebne i vane efekte na kognitivne procese, kao to su kreativnost, rjeavanje problema i donoenje odluka. Ashby, Isen i Turken (1998) su proirili svoj rad na jo jednu razinu analize, smatraju da pozitivni afekt vodi prema poveanoj fleksibilnosti u prosudbi i ponaanju zbog poveane razine dopamina u dva specifina podruja frontalnog korteksa. Poveane razine dopamina koje su povezane s procesiranjem razlika vode veoj fleksibilnosti u izvrnom sistemu panje, a oni zakljuuju da pozitivni afekt moda ima sline efekte.

Smatram da je potrebno jo mnogo istraivanja da bi se mogla stvoriti jedinstvena teorija koja nije kontradiktorna s velikim brojem nalaza i koja daje jasna objanjenja. Nuno je u istraivanjima usporeivati pozitivne afekte i s negativnim, a ne samo s neutralnim ili kontrolnim uvjetima, kako bi se omoguilo otkrivanje simetrinosti pozitivnih i negativnih afekta i njihovog utjecaja na ponaanje i kogniciju. Kod istraivanja koja se bave utjecajem pozitivnog afekta na negativne informacije, potrebno je koristiti informacije koje su za ispitanike od vee vanosti (npr. njihove rezultate na nekom testu ili njihove zdravstvene nalaze), a ne neutralne. Iako se prve 3 velike grupe teorija razlikuju i meusobno su kontradiktorne u mnogim aspektima, veinom (osim Isen) dijele predvianja o efektima pozitivnog afekta na samoregulaciju. Tri predvianja prevladavaju u veini literature: primarni cilj samoregulacije ljudi u pozitivnom afektu je zadravanje tog pozitivnog afekta, ljudi u pozitivnom afektu imaju potekoe u procesiranju informacija ( posebno negativnih), te pozitivni afekt uvijek ima glavni efekt vezan za ishode-vodi povrnom procesiranju, podcjenjivanju rizika, smanjenom ponaanju usmjerenom ka cilju. Upravo ta predvianja su opovrgnuta iznesenim rezultatima istraivanja, odnosno pokazano je da pozitivni afekt poveava ljudske resurse, sposobnosti, elaboraciju, otvorenost, domiljatost, inovativnost, temeljitost itd. Alternativne teorije ve potkrepljuju nalaze istraivanja i pokazuju dobar put prema objanjenju utjecaja pozitivnog afekta na samoregulaciju. Nalazi bi se mogli primijeniti na razne naine. U koli bi uitelji trebali ee pohvaliti uenike ili ih nagraditi kako bi kod njih stvorili pozitivni afekt i potakli bre i efikasnije

rjeavanje zadataka, a jo bolje bi bilo kada bi ti zadaci bili zanimljiviji i kreativniji od uobiajenih. Isto tako, poslodavci bi mogli na razne naine stvoriti pozitivni afekt kod svojih zaposlenika i onda bi bili bri i efikasniji u obavljanju posla, zadovoljniji sobom i poslom, zatitili bi se od veih gubitaka i bili bi skloniji pomagati suradnicima. Odvikavanje od loih navika i dijete bi mogle biti uspjenije kad bi okolina osobi pruala ee poticaje poput pohvala, uivanja u nekim aktivnostima ili malih nagrada. Npr. kada osoba odlui prestati puiti, izazov postaje svaki dan sve vei i borba postaje sve tea jer se osoba odrie osjeaja ugode (koji se stvara puenjem) kako bi reducirala dugotrajnu tetu za svoje zdravlje. Kada osoba postane uzrujana ili depresivna, nedostatak ugode koji bi puenje izazvalo moe se tada initi puno vanijim nego mogunost poboljanja zdravlja u budunosti. To negativno djeluje i na samoregulaciju, osoba odustaje od ciljeva i opet se preputa puenju. Da ne bi dolo do toga, trebala bi se drugim putevima osigurati ugoda i tada bi osoba mogla konstruktivnije i elaboriranije promiljati o zadanom cilju i svom uspjehu. Naravno, uz sve navedene primjere ide i openita korist od samog osjeaja sree koji je ljudima esencijalan, a koji se putem samoregulacije moe zadrati te postizanjem zadanih ciljeva dugotrajnije produiti, to i je najbitnije ljudima.

LITERATURA

Ashby, F.G., Isen, A.M., & Turken, U. (1998). A neuropsychological theory of positive affect and its influence on cognition. Psychological Review, 106, 529-550. Aspinwall, L.G. (1998). Rethinking the Role of Positive Affect in Self Regulation. Motivation and Emotion, Vol. 22, No. 1, 1-32. Isen, A.M. (2000). Some Perspectives on Positive Affect and Self-Regulation. Psychological Inquiry, Vol. 11, No. 3, 184-187. Reeve, J. (2010). Razumijevanje emocija i mmotivacije. Jastrebarsko: Naklada Slap. Tice, D.M. (2009). How Emotions Affect Self-Regulation. In Forgas, J.P., Baumeister, R.F. and Tice, D.M. (Eds.), Psychology of Self-Regulation. The Sydney Symposium in Social Psychology. London: Psychology Press.