UNIVERZITET U TUZLI FILOZOFSKI FAKULTET BOSANSKI JEZIK I KNJIEVNOST

Dnevnik itanja (Opusi, djela i poetike V) savremeni svjetski roman

dr.sc.Nedad Ibrahimovi, vanr.prof

Meliha Maliki

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Tuzla, 2012.godina

Devojka s pomorandama Justejn Gorder

Biljeka o piscu: Justejn Gorder je roen 1952. godine u Norvekoj. Njegovo najpoznatije djelo, roman o historiji filozofije Sofijin svijet, prevedeno je na preko etrdeset jezika, a tampano je preko 30 miliona primjeraka irom svijeta. Sa suprugom Siri Danevig ustanovio je Nagradu Sofija, koja se od 1997. svake godine dodjeljuje insitucijama ili pojedincima koji daju znaajan doprinos ouvanju ivotne sredine i odrivog razvoja i ulau napore u podizanje svijesti i ostvarivanje alternativa savremenom razvoju ljudskog drutva. ivi u Oslu. Do sada je objavio: Dijagnoza i druge novele (1986), Deca iz Sukharatija (1987), ablji zamak (1988), Misterija pasijansa (1990), Sofijin svet, Roman o istoriji filozofije (1991), Boina misterija (1992), U jednom ogledalu, u jednoj zagoneci (1993), Magina biblioteka Bibi Boken (Zajedno sa Klausom Hagerupom, 1993), Halo?-Ima li koga ovde? (1996), Vita brevis (1996), Maja (1999), Ki direktora cirkusa (2002), Devojka sa pomorandama (2004), ah-mat (2006), uti patuljci (2006), Zamak u Pirinejima (2008).

Devojka s pomorandama je svojevrsna oda ivotu, pria o potrazi za pravom ljubavi i o hrabrosti da se u ivotu biraju oni tei putevi za postizanje ciljeva. Roman o Georgu, petnaestogodnjem djeaku, iji se ivot u potpunosti mijenja kada dobija pismo od oca, koji je umro kad je djeak imao etiri godine. Uzbudljivo i zabavno pismo o misterioznoj djevojci s pomorandama, koje zajedno sa Georgom itamo, zapravo je prelijepa i dirljiva ljubavna pria. Kroz pitanja koja otac postavlja sinu, Gorder se i u ovoj knjizi bavi vjeitim pitanjima o nastanku svijeta i ovjeka, o tajni univerzuma. Nae mesto je na ovoj planeti. Ne elim to da pobijam. Mi smo deo ive prirode na ovoj planeti. Ovde smo od majmuna i gmizavaca nauili kako smo nastali, i nemam nikakvih primedbi na to. U nekoj drugoj prirodi bi moda sve zajedno bilo mnogo drugaije, ali mi smo ovde. I ponoviu da to ne poriem. Samo smatram da to ne treba da nas sprei da se potrudimo i pogledamo malo dalje od vrha svog nosa.

Za mene je ovaj svet uvek bio svet magije, od najmanjih nogu, i mnogo pre nego to sam ulicama Osla poeo da pratim neku devojku s pomorandama. I dalje imam oseaj da sam video neto to niko drugi nije. Teko je opisati to oseanje jednostavnim reima, ali, zamisli ovaj svet pre sveg ovog modernog raspredanja o prirodnim zakonima, evolucionistikoj teoriji, atomima, molekulima DNK, 2

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman biohemiji i nervnim elijama da, pre nego to je ova lopta poela da se okree, pre nego to je svedena na planetu u svemiru, i pre nego to je ponosno ljudsko telo podeljeno na srce, plua, bubrege, jetru, mozak, krvni sistem, miie, eludac i creva. Priam o onom vremenu kad je ljudsko bie bilo ljudsko bie, to jest celovito i ponosno ljudsko bie, ni manje ni vie. Tada svet nije bio nita drugo do iskriava bajka. Srna iznenada iskoi iz umskog gaja, jednu sekundu te skoncentrisano gleda i onda nestaje. Kakva to dua pokree ivotinju? Kakva to nedokuiva sila ukraava Zemlju cveem u svim duginim bojama, a nono nebo kiti raskonim vezom treperavih zvezda? Tako ogoljeno i neposredno oseanje prirode moe nai u narodnoj knjievnosti, na primer u bajkama brae Grim. Proitaj ih, George. Proitaj islandske porodine sage, proitaj grke i nordijske mitove, proitaj Stari zavet. Posmatraj svet, George, posmatraj svet pre nego to nabuba suvie fizike i hemije. U ovom trenutku velika krda divljih irvasa jezde preko vetrovite visoravni Hardangervida. Na ostrvu Kamarg, izmeu dva rukavca na uu reke Rone, gnezdi se na hiljade plamenocrvenih flamingosa. aroban je prizor krda vitkih gazela koje skakuu preko afrike savane. Hiljade i hiljade kraljevskih pingvina brblja na ledenoj plai na Antarktiku, i nije im teko, dopada im se. Ali, nije bitna samo brojnost. Usamljeni, zamiljeni los promalja glavu iz jelove ume u istonom delu Norveke. Pre godinu dana jedan od njih je zalutao ak u ulicu Humlevejen. Na smrt preplaeni leming tri izmeu dasaka u naoj upi na Fjelstelenu. Bucmasta foka skae na stomak u vodu s jednog od ostrvaca kraj Tensberga. Ne moe da mi kae da priroda nije udo. Nemoj mi rei da svet nije bajka. Onaj ko to nije uvideo, moda nee ni shvatiti pre nego to bajka ve bude pri kraju. Naime, tada dobijamo, jo jednom, priliku da skinemo povez sa oiju, da protrljamo oi od iznenaenja, priliku da se prepustimo tom udu s kojim se tada opratamo i naputamo ga. Pitam se da li razume ta pokuavam da iskaem, George. Niko se ne oprata, guei se u suzama, od Euklidove geometrije ili periodinog sistema elemenata. Niko se ne rasplae zato to e biti iskljuen s interneta ili odvojen od tablice mnoenja. Opratamo se od sveta, od ivota, bajke. A opratamo se i od malog broja ljudi koji su nam zaista dragi. Nekad poelim da sam iveo pre pronalaska tablice za raunanje, ili bar pre moderne fizike i hernije, pre nego to smo razumeli sve mislim, u PRAVOM SVETU MAGIJE! Ali, ba tako mi se svet ukazuje sada, u ovom trenutku dok sedim pred kompjuterskim ekranom i piem ove redove za tebe. I sam sam naunik, i ne odbacujem nijednu od nauka, ali posedujem i mistian, skoro animistiki pogled na svet. Nikad nisam dopustio ni Njutnu ni Darvinu da nadvise samu misteriju ivota. Devojka s pomorandama svojevrsna je oda ivotu, pria o potrazi za pravom ljubavi i o hrabrosti da se u ivotu biraju oni tei putevi za postizanje ciljeva. Moda je dobro spoznati da ako smo izabrali ivot, izabrali smo i smrt. Ali izmeu ivota i smrti postoji vrijeme. ta je vrijeme, kako ga ivjeti? Ovaj roman nas ui da potujemo nadu, da si nekad dozvolimo da zavirimo u bajku, jer u suprotnom ne znamo ta proputamo. Moda djevojci s pomorandama trebamo dopustiti da nas zavede, a sebi dozvoliti opijanje sreom, bar nakratko.

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman Mnogo puta sam sebi postavio isto pitanje u toku poslednjih nedelja. Da li bih izabrao da ivim na Zemlji svestan da u iznenada od svega biti otrgnut, moda usred opijenosti sreom? Ili bih odmah, na samom poetku zahvalio i odbio da uestvujem ub toj rizinoj igri 'uzimala-davala'? jer, na svet dolazimo samo jednom. Putaju nas u veliku bajku. Da sam izabrao da ne zavirim u veliku bajku, ne bih znao ta proputam. Razume li ta time hou da kaem? Nekad je tako s nama ljudima. Teko nam je kad izgubimo neto drago. Jo je tee ako smo ga imali samo nakratko. I u ovom romanu, kao i u prethodnim, Gorder pokazuje da je majstor originalne kompozicije. Njegovo znanje i vjetina pisanja inspiriu itaoce irom svijeta da postavljaju pitanja i da razmiljaju o sebi i svom mjestu u historiji i svijetu oko nas. George! Imam jedno poslednje pitanje: Da li mogu da budem siguran da nakon ovog postojanja nema nekog drugog? Da li mogu da budem ubeen da se neu nalaziti na nekom drugom mestu kad ti bude itao ovo pismo? Ne, ne mogu da budem potpuno siguran. Jer, samim postojanjem sveta, granica verovatnog je prekoraena. Razume li ta time mislim? Ve sam toliko zapanjen to ovaj svet postoji da se neu mnogo iznenaditi ako se pokae da postoji i neki svet nakon ovog. Pre nekoliko dana smo satima igrali jednu kompjutersku igru. Moda je mene ta igra vie zabavljala, tako da mi je bilo bolno potrebno da se otrgnem od svig misli u svojoj glavi. A svaki put kad bismo 'umrli' u ovoj igri, odmah bi se pojavila nova tabla i opet bismo poinjali. Kako moemo znati da takva 'nova tabla' ne postoji i za nae due. Ne verujem u to, zaista ne verujem. Ali san o moguem ima svoje ime. Nazivamo ga nadom. Na ovom smo svetu samo jedan jedini put. ivot je kratak za one koji zaista uspeju da shvate da e ceo svet jednoga dana potpuno nestati. Ne mogu to svi ljudi. Ne mogu svi da pojme ta to stvarno znai nestati za itavu venost. Zamisli da si bio negdje na pragu ove bajke pre mnogo milijardi godina kad je sve stvoreno. Mogao bi da bira da li e jednom biti roen i iveti na ovoj planeti. Ne bi znao kad e to biti, ni koliko dugo e ostati ovde, ali tvoj ivot u svakom sluaju ne bi trajao due od nekoliko desetina godina. Znao bi samo jedno: ako odabere da doe na ovaj svet, jednoga dana, kad kucne as, morae i da se oprosti od njega i ode.

Impresije itatelja: Devojka sa pomorandama, nimalo sve naslov, knjiga koju sam mnogo puta uzela i vratila na policu, i svaki put se pitala kada u saznati ko je ta neobina devojka. Proitala sam je po preporuci, a sada je toplo preporuujem vama. Ako dugo niste razmiljali o sebi i svom mestu u

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman istoriji i svetu oko nas, ako niste postavljali sebi pitanja, ova knjiga je siguran put ka tome. Pa, ko zna ta sve otkrijete! Sreno! Zato li sam mislila da su Norveani hladni ljudi, suzdranih emocija...? Skandinavija, sever, pa - ne asocira ba na neku toplinu. Justejn Gorder, jedini norveki pisac ija sam dela itala, otopio je sve te moje predrasude i dokazao da je toplina skrivena i da postoji, ignoriui svaki ledeni vetar, mraz, sneg. Norveani umeju da vole, neobino, snano i iskreno. Barem junaci knjige "Devojka sa pomorandama", kojoj se esto vraam. Vie je ne doivljavam kao knjigu. Sada mi je to poput ivotne filozofije. Toplo preporuujem svima kojima se smuila svakodnevnica sa vestima o novim nesreama, krizama i zloinima. Svima koji imaju mogunosti, vremena i volje da se upuste u svet racionalne magije. I jo jednom hvala mojoj najdrugarici to me je za proli roendan obradovala ovom knjigom.

Sie djela: Roman Devojka s pomorandama poinje pokuajem 15-ogodinjeg Georga Reda da se putem fotografija i video-snimaka sjeti svoga oca koji je umro kad je George imao 4 godine. Nakon smrti njegovog oca, njegova majka se preudaje i Georg sa majkom, ouhom Jergenom i polusestrom Mirijam ivi u Oslu. Jednog dana, dok je Georg bio u muzikoj koli, u posjetu smu mu doli baka i djed po ocu. Vraajui se iz kole kod kue je zatekao pomalo zabrinute izraze lica majke, Jergena, bake i djeda. Baka mu predaje kovertu naslovljenu na Georgovo ime. U koverti se krilo pismo njegovoga oca koji ga je pisao u posljednjim danima svog ivota sa namjerom da Georg to pismo proita kad bude zreliji i mogao shvatiti neke stvari. Ono to je interesantno za to pismo jeste da je ono bilo sakriveno u postavi djeijih crvenih kolica za koja je Georgov otac molio da se nikad ne bace. Nakon 11 godina od smrti Georgova oca, njegova baka pronalazi to pismo. Sam naslov romana ima bitnu vezu sa tim pismom. Naime Georgov otac u pismu, pored nekih drugih stvari koje mu pria nagovjetava da e u nastavku pisma proitati pripovijetku Devojka s pomorandama. Ono to je Georga na samom poetku pisma zainteresovalo bilo je oevo pitanje o teleskopu Habl. Pitanje ne bi bilo toliko interesantno da George samo par nedjelja prije nije napisao zadivljujui seminarski rad upravo o teleskopu Habl. Pismo je pisano u augustu 1990.god., a teleskop je u Zemljinu orbitu postavljen 25.4.1990.god.u vrijeme kad se Georgov otac razbolijeva. Ono to je meni vrlo interesantno je to da li je Georgov otac s jedne strane postavio pitanje o teleskopu samo zato da se i to nae u pismu kao jedna vrsta pomoi, uvoda u sr pisma, ili je poelio da se njegov sin jedinac, u budunosti nekada pozabavi time. S druge strane, fascinira i podatak da je Georg samo par nedjelja prije itanja oevog pisma, radio seminarski od 47 stranica upravo o teleskopu Habl, a mogao je pisati o bilo emu drugom. Da li je to samo sluajnost? Ili je to neka vrsta povezanosti izmeu oca i sina, bez obzira to je otac mrtav i to ga se sin ne sjea. Otac u pismu zapoinje svoju priu o djevojci s pomorandama.

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman Georgov otac, 19-ogodinji student medicine jednog dana ulazi u tramvaj koji je bio prepun ljudi. U mnotvu nepoznatih lica, on ugleda djevojku u narandastoj vjetrvoci kako dri punu vreicu pomorandi. Osmijehnuli su se jedno drugom i Georgov otac je pomislio da se ve dugo poznaju. U jednom trenutku tramvaj naglo skree, a Georgov otac u namjeri da pomogne djevojci s pomorandama radi upravo suprotno. Kako joj je pritekao u pomo, tako je vreica s pomorandama pala na pod. On je uzalud pokuavao po tramvaju sakupiti pomorande. Pri izlasku iz tramvaja, djevojka iz njegove ruke uzima jednu pomorandu i odlazi. Od tog dana uzalud je pokuavao da je ponovo vidi. Ali jednog ponedjeljka on ponovo tu djevojku sa istom vreicom, istom koliinom pomorandi sree u jednom kafiu. Djevojka ga je prepoznala i po izlasku iz kafia stie mu ruku i u oima joj se pojavljuju suze. Opet je Georgov otac pokuavao da je pronae. Razmiljao je o tome gdje ona kupuje te pomorande i zbog ega u velikoj koliini. Po papirnoj vreici u koju su pakovane pomorande zakljuio je da bi ih djevojka mogla kupovati na najveoj pijaci u Oslu. Odluio je da je tamo potrai. I uspjelo mu je jednog dana. Ali tada djevojka pri zavretku kupovine pomorandi sjeda u bijelu tojotu i odlazi s nepoznatim mukarcem. U daljem oevom pripovijedanju stoji kako je ponovo tu istu djevojku s pomorandama sreo na Badnje vee. Nakon mise, on ju je pratio da bi joj kasnije priao i upustili su se u razgovor. U jednom momentu Georgov otac joj govori da je voli. Nastavili su etati drei se za ruke. Na njegovo pitanje kad e se ponovo vidjeti, ona je rekla da je eka pola godine, sjeda u taksi i estita mu Boi oslovljvajui ga njegovim imenom, JanUlave. Iako mu se pola godine inio dug period, pomislio je da je moda bolesna i da odlazi na lijeenje u inostranstvo pa se naposlijetku pomirio s tim. U toku itanja pisma, Georg u jednom trenutku vraa akcenat na svoju trenutnu porodicu, tj.opise majke, ouha, bake i djeda. Nakon datih detaljnih opisa lanova porodice, Georg se opet vraa na oevo pismo u kojem je dalje pisalo da je Georgov otac i pored saznanja da djevojku s pomorandama nee vidjeti pola godine, nije prestajao da je trai. Jedan dan na adresu gdje je Georgov otac ivio s roditeljima stie razglednica iz Sevilje sa slikom imanja pomorandi. Bila je to razglednica od djevojke s pomorandama. Georgov otac, Jan Ulave odlazi u Sevilju da je pronae. Nije se nadao uspjehu, ali bar je znao da je bila tu. Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja, sreo je djevojku s pomorandama na trgu. Prepoznao ju je. Kad su se ugledali, ona mu je potrala u zagrljaj i uputili su se u dug i neobian razgovor. Njega je zanimalo kako je ona znala njegovo ime, prezime i adresu kad je slala razglednicu, s obzirom da nikad nije rekao svoje ime, a nju je s druge strane zanimalo kako se on nje ne moe sjetiti. Pokuavala ga je nabrajanjem ulica navesti da se sjeti. U jednom trenutku on izgovara njeno ime: Veronika. Bila je to njegova prijateljica od djetinjstva. Zaputili su se kao mladi par u kuu gdje je Veronika ivjela i provode no zajedno. Georg shvata ko je ona. Ponovo dolazi do prekida pisma kada Georgova mama kuca na vrata i poziva ga na ruak. Georg tada poinje recitovati pjesmu iz pisma koju su Veronika i Jan Ulave jo kao mali sluali. Georg uje da njegova mama s druge strane vrata plae. Sljedee to je pisalo u pismu bio je Jan Ulaveov povratak u Oslo i iekivanje ljeta kada e Veronika doi sa zavrenog kursa slikarstva. Njen povratak u Oslo unio je promjene u Jan Ulaveov ivot. Ubrzo su poeli i ivjeti zajedno. Jan Ulave radi kao ljekar, a Veronika kao profesor slikarstva u koli. ivjeli su bajku. Ubrzo kroz pismo

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman Georg postaje svjedokom sopstvenog roenja. U pismu je bilo navedeno svako deavanje sa Georgom i njegovim ocem do momenta kad Jan Ulave treba u bolnicu. Jedna posebna no i za Georga i njegovog oca bila je no provedena u bati. Jan Ulave mu je pokazivao zvijezde, sazvijea a tada mali George je mitno sjedio u krilu svog oca. Dok je itao pismo, Georg se te noi sjea kao noi iz bajke. Kroz cijelo to poglavlje pisma provlai se oevo pitanje ta bi George izabrao da mu ponude da ivi ivot na Zemlji i da ga nakon nekoliko godina otrgnu od svega, ili bi odbio tu ponudu. Georg zavrava s itanjem pisma i odlazi u trpezariju gdje ga svi ekaju s veerom. Sjeo je na vrh stola i osjeao se starijim nego prije itanja pisma. Shvatio je da je odrastao. Sutradan, zajedno sa majkom na tavanu pronalazi sliku s pomorandama o kojoj je otac pisao i stavljaju je u predsoblje. Georg je i oev stari raunar takoer smjestio u sobu. U raunaru u jednom folderu bilo je i otkucano identino pismo koje je Georg itao. Zahvaljujui tome Georg u dijelove pisma ubacuje svoje komentare, a na kraju dodaje odgovor na pitanje koje mu je otac postavio. Bio je ubjeen da bi izabrao da proivi ivot na Zemlji svjestan da e ipak jednoga dana nestati. itajui ovaj roman kroz glavu su mi prolazile mnoge misli. Pored toga to roman govori o ljubavi izmeu dvoje mladih, nainu na koji su se upoznali, s druge strane ujedno predstavlja sliku jedne porodice. Sliku gdje jedan dio nedostaje i koji je pokuavan biti zamijenjen dijelom druge slike. Kako prelazimo sa stranice na stranicu ovog romana iznad glave nam stoji veliki upitnik o smislu ivota i ovjekovom boravku na ovom svijetu. Kroz oevo pismo kao da dobijamo na neki nain poruku da trebamo ivjeti onako kako elimo, da ne poputamo pred vlastitim eljama i htijenjima. Jer, ivot je jedan i stoga ako ga protraimo uzalud ansu za drugim ivotom na ovom svijetu neemo dobiti. Ovo je ujedno i pria o odrastanju, jer mali George prije itanja pisma nije gledao na svijet i ljude oko sebe na nain na koji je to inio nakon to je proitao pismo. Roman je zaista odlian, uzbudljiv i iji sadraj ne dozvoljava da se odvojimo od njega, jer nas konstantno dri ta elja za saznanjem ko je misteriozna djevojka, a kada saznajemo ko je ona poinje nas zanimati ta e biti sa Georgeom i koji e odgovor dati svome ocu. Opet sam pogledao u Devojku s pomorandama. Onda mi je telom proao trzaj, oseaj je sigurno slian onom pri buenju iz duboke hipnoze. Stegao sam joj ruke, jako, jako. Bio sam na ivici suza. I onda sam rekao. 'Veronika!' uzviknuo sam.(...) 'Ali, nisi me prepoznao', rekla je tada, nisam mogao da ne primetim da je jo uvek zbog toga bila razoarana, skoro uvreena. Odjednom mi se obraalo dete od sedam godina, a ne odrasla osoba od dvadeset.(...)Podigao sam pogled u vazduh. Ugledao sam utog leptira meu liem pomorandinog drveta. Nije to bio prvi kojeg sam video tog dana. Video sam ih mnogo. Pokazao sam na njega i rekao: 'Kako mogu da prepoznam malu larvu mnogo vremena nakon to se razvila u leptira?'
To bio prvi kojega Djevojka sa pomorandama je svojevrsna oda ivotu, pria o potrazi za pravom ljubavi i o hrabrosti da se u ivotu biraju oni tei putevi za postizanje ciljeva. Moda je dobro spoznati da ako smo izabrali ivot, izabrali smo i smrt. Ali izme|u ivota i smrti postoji vrijeme. [ta je vrijeme, kako ga ivjeti? Ovaj roman nas ui da potujemo nadu, da si dozvolimo da nekad zavirimo u bajku, jer u suprotnom ne znamo ta proputamo. Moda djevojci sa pomorandama trebamo dopustiti da nas zavede, a sebi dozv Djevojka sa pomorandama je svojevrsna oda ivotu, pria o potrazi za pravom ljubavi i o hrabrosti da se u ivotu biraju oni tei putevi za postizanje ciljeva. Moda je dobro spoznati da ako smo izabrali ivot, izabrali smo i smrt. Ali izme|u ivota i smrti postoji vrijeme. [ta je vrijeme, kako ga ivjeti? Ovaj roman nas ui da potujemo nadu, da si dozvolimo da nekad zavirimo u bajku, jer u suprotnom ne znamo ta proputamo. Moda djevojcioliti opijanje sreom, bar na kratko.

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Usamljenost prostih brojeva Paolo ordano

Biljeka o piscu: Paolo ordano roen je 1980.godine u Torinu. Doktorirao je fiziku na Torinskom univerzitetu. Pisao je uglavnom prie i naune radove. Usamljenost prostih brojeva je njegov prvi roman za koji je dobio prestinu italijansku nagradu Strega. Do kraja 2008.godine, ovaj roman je izaao u 900 000 primjeraka na italijanskom jeziku, a preveden je na 30 svjetskih jezika. Pratei svoje junake od djetinjstva do fizike i emotivne zrelosti Paolo ordano gradi dirljivu priu o neispunjenim eljama, bolu, povreivanju i gubicima, o proputenim prilikama; kako nesigurnost i odsustvo hrabrosti, strah od autoriteta i svijeta odraslih moe da uini odrastanje tekim i bolnim, a trenutke suoavanja sa ivotom i donoenje odluka traumatinim. Alie u svojoj sedmoj godini jo ne zna ta bi od ivota ali sigurna je da ne voli skijanje, sport koji joj je nametnuo opsesivni otac. Jednog maglovitog jutra, za vrijeme treninga pada i lomi lisnu kost. Od tada mrzi svog oca, hramlje, malerozna je, nema prijatelje, radi tetovae po stomaku i ivi u stalnom konfliktu sa okolinom. Alie dela Roka je mrzela kolu skijanja...Letela je svega nekoliko metara, tek toliko da oseti prazninu u stomaku i prazninu pod nogama. Onda se doekala s licem u snegu, a skije su joj, okrenute uvis, nadjaale lisnu kost...Pokuala je da se pridigne, ali nije uspela. Matija ima osam godina i retardiranu sestru blizankinju koje se stidi. Kad su sestra i on pozvani na prvi urku", on je ostavlja u parku obeavi joj da e se vratiti po nju. Kad se vratio, nje nije bilo niti su je ikad pronali. Osjeaj krivice izaziva u njemu potrebu za stalnim samopovreivanjem. Miki, sluaj me dobro, ree joj Matija. Slua li me?(...) Dobro, ja sad moram nakratko da odem, jel' vai? Ali, neu se dugo zadrati, samo tridesetak minuta, objasnio joj je.(...) Ti sedi ovde i ekaj me. (...) Uao je u park i posle nekoliko preenih koraka nije vie bilo dovoljno svetlosti ulinih svetiljki da bi mogao da vidi ljunkovitu stazicu. Ogolele grane drvea pored kojeg je ostavio Mikelu liile su na tamne ogrebotine po jo tamnijem nebu. Gledajui ih izdaleka, Matija je, premda nije sebi mogao da objasni zato, kristalno jasno shvatio da Mikela vie nije tamo. Ove dvije epizode zauvijek e obiljeiti tijela i umove Alie i Matije, koji se sreu u drugom razredu gimnazije. Meu njima se odmah javlja nevjerovatna bliskost, ali strahovi, nesigurnost i odluke koje se donose za svega nekoliko sekundi, a ispataju se itavog ivota brzo ih udaljavaju.

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Matija postaje matematiki genije i poslije fakulteta odlazi da ivi i radi u jednoj ledenoj evropskoj zemlji. Alie se konano suprotstavlja ocu, naputa nametnute studije i posveuje se svojoj velikoj ljubavi - fotografiji. Alie se osmehnu, ali nastavi da gleda deaka s uvijenom rukom. Bilo je neeg u nainu na koji je drao pognutu glavu, neeg to ju je teralo da mu prie, da mu podigne bradu i kae mu gledaj me, ovde sam. Mislim da bih volela da budem fotograf, ree Alie. Odluila sam. 'A fakultet?' Alie slegnu ramenima. To je vano samo mom ocu, ree. Nek ga zavri on. Hteo bih da uradim diplomski rad na temu nula Rimanove zeta-funkcije, ree Matija. (...) Poloio sam sve ispite i hteo bih da diplomiram do kraja godine. (...) ta ti je ovo?, upita ona. Danas mi je stiglo. Pismo od nekog univerziteta. (...) Ponudili su mi stipendiju. Alie oseti vrtoglavicu i obuzeta panikom naglo preblede. Oho, lano se oduevila. Na koliko vremena? etiri godine. (...) Odluio sam da prihvatim, ree. Jednog jutra u deset sati dola je u radnju Marela Kroce i, glumei odlunost koja ju je kotala tri kruga oko bloka zgrada, rekla hou da nauim zanat, da li biste me primili za egrta? Kroca je, sedei za aparatom za razvijanje filma, klimnuo glavom. Dirljiva pria Paola ordana nas vraa u surove i lijepe predjele odrastanja i djetinjstva koje, sudei prema emocijama ove knjige, nismo jo iivjeli i neemo nikada. Prosti brojevi deljivi su samo s brojem jedan i sa samim sobom. Zauzimaju svoje mesto u beskonanom nizu prirodnih brojeva, stisnuti izmeu prethodnog i sledeeg kao i svi ostali, ali uvek korak ispred njih. To su nepoverljivi i usamljeni brojevi i zato im se Matija divi. (...) Na predavanjima iz jednog predmeta na prvoj godini Matija je nauio da meu prostim brojevima postoje neki koji su jo vie posebni. Matematiari ih nazivaju prosti blizanci. (...) Matija je mislio kako su on i Alie upravo to, prosti blizanci, sami i izgubljeni, blizu jedno drugom, ali nedovoljno da bi se stvarno dodirnuli. Nikad joj to nije rekao. Po ordanovom romanu, snimljen je i film Usamljenost prostih brojeva. Privlanost filma, kao i privlanost romana, lei u injenici da junaci stalno iznova pronalaze svoj odraz u ivotu i osobi onog drugog, i pokuavaju da od toga neto stvore. Kako odrastaju i trae put ka razumijevanju, suoavaju se s roditeljima i prijateljima koje njihova posebnost istovremeno privlai i odbija.

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Sie djela: Roman je satkan od 7 pria koje se prepliu jedna u drugu. Prie prate djetinjstvo, rast, uspon Alie i Matije. Prva pria je Sneni aneo (1983) koja govori o djevojici Alii koja je i pored toga to je mrzila skijati, svakodnevno ila na skistazu. Vie je to inila zbog oca koji je svoju kerkicu ve vidio kao uspjenu skijaicu, nego zbog sebe. Pria govori o tome kako se Alii svaki put prije nego se trebala sputati niz stazu strano ilo u WC. Pritisak u stomaku bio joj je nepodnoljiv. Svaki put morala je da vri nudu u skafander. Jednog dana, to zbog zime, to zbog hrane koju je pojela taj dan, Alie nesvjesno vri veliku nudu u skijako odijelo. Kako se sa neugodnim osjeajem sputala niz stazu da poe kui, Alie pada u dubok snijeg, lomi nogu i poinje da se smrzava. Sljedea pria je Arhimedov zakon (1984). U prii se spominju brat i sestra Matija i Mikela. Iako su roeni zajedno, sudbina se ipak malo poigrala s njima. Naime Mikela je bila nijema djevojka. Kad je napunila 5 godina, shvatili su da ona nee nikad progovoriti. S druge strane, njen brat Matija je jedini u razredu znao aritmetike operacije i da dijeli sa ostatkom. S obzirom na to da Mikela nije znala govoriti svi drugovi iz razreda su ih izbjegavali. Jednog dana Matiji prilazi drug Rikardo i, na insistiranje svoje majke, poziva Matiju i Mikelu na roendan. Kako su se pribliavali Rikardovoj kui, Matija pomisli kako e ga Mikela brukati, kako e im se svi smijati, odluio je da je ostavi u parku dok se on ne vrati. Obeao joj je da se nee dugo zadrati. Meutim, slagao ju je. Kad se vratio s roendanske urke ponovo u park, Mikele nije bilo. Uzalud ju je traio. Poao je na obalu rijeke jer je Mikela voljela vodu, ali naalost bezuspjeno. Sjedio je na obali i nadao se da e je pronai. Kad je uvidio da je nema, uzima staklo razbijene flae i zabija sebi u ruku. Na koi i malo ispod povrine (1991) zapoinje Aliinom eljom da se dopadne nekom mukarcu. Silno je eljela da bude zanosna poput svoje drugarice iz razreda Viole. ak je poeljela da se istetovira. Zatim se pisac vraa na Matiju, malog intelektualca ije je priroda bila takva da se ni sa kim nije druio u razredu. Direktorica gimnazije koju je pohaao Matija, govori roditeljima da se Matijino osamljivanje vie ne moe tolerirati i da je najbolje da se on prebaci u drugu kolu. Ponovo slijedi dogaaj sa Alie i Violom koji se zbio u svlaionici za tjelesni odgoj. Alie je bila izloena teroru od strane Viole i njenih sauesnica. Morala je proi test Violinog prijateljstva. Kako su se sprijateljile Viola je saznala da Alie nikad nije imala momka i odmah je preduzela neto po tom pitanju. Sa Alie je etala po kolskim hodnicima i traile potencijalnog momka. Poto je Alie bila neodluna, Viola ju je pustila da sama izabere. Izabrala je Matiju za svog deka. Viola ga poziva na svoju roendansku urku. Prije nego e otii kod Viole na roendan, Alie ubjeuje sluavku Soledad da glumi njenu mamu kako bi mogla uraditi tetovau. Za vrijeme urke Viola i ostale drugarice su savjetovala Alie ta treba da radi prvi put za vrijeme seksa. Alie i Matija odlaze u Violinu sobu, pomalo razgovaraju, ali se nita meu njima ne deava. Zatim su se vratili na urku drei se za ruke. U tom trenutku kod Viole se javlja osjeaj ljubomore zato to je taj in drenja za ruke podsjetio na svoju prvu ljubav s mora. Prvi dan kole poslije urke, Alie je bila sva sretna to e Violi pokazati tetovau u znak njihovog prijateljstva, ali joj Viola saoptava da je izbaena iz kruga. Alie razoarana odlazi u kolsku 10

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman ambulantu, uzima staklo i nakon zavrene nastave moli Matiju da joj ukloni tetovau. Druga soba (1995) je pria o Matiji i Alie kao ve odraslim osobama. Krenuli su na prvu godinu studija. Od onog dana kada ga je Alie zamolila da joj skine tetovau, njih dvoje su, na njima svojstven nain, postali bliski. Jednog dana leali su zajedno na krevetu u Aliinoj sobi i ona iznenada otra u drugu sobu i kroz par minuta pojavila se obuena u majinu vjenanicu. Zatim je na silu odvela Matiju u spavau sobu svojih roditelja, iz ormara izvukla jedno oevo odijelo i dala Matiji da ga obue. Vezala mu je kravatu oko vrata, a zatim je poeljela da se slikaju kao mladenci. U prvom poglavlju prie U vodi i izvan vode (1998) prikazana je Matijina zainteresiranost za matematiku, brojevima i to prostim. Kad je bio etvrta godina fakulteta, otiao je kod Franeska Nikolija, profesora kvantne mehanike i rekao da eli diplomski rad na temu nula Rimanove zeta-funkcije. Profesor mu je kao uvjet dao neke zadatke da rijei. Pisac se zatim vraa na Alie i njen ivot. Za dvadeset trei roendan od oca je dobila profesionalni fotoaparat uz uvjet da mora nastaviti studije. Meutim kako se nejon majci zdravstveno stanje pogoralo, ona je napustila fakultet. Jednog dana u posjeti majci, upoznaje doktora Fabia. Doao je i dan odbrane Matijinog diplomskog rada. Kad je dobio diplomu u ruke i izaao iz sale, osjeao se pomalo usamljen. Otiao je u biblioteku i sjeo na mjesto gdje uvijek sjedi kad bi dolazio u biblioteku i zamislio se. Odjednom je ispred sebe, na stolu, ugledao ruu. Bila je od Alie. Dola je s namjerom da ga izgrdi jer joj nije javio za diplomski. Sjeli su u njeno auto i odvezli se do parka s namjerom da proetaju. Meutim Matija insistira da odu negdje drugdje i pria joj nesreu sa Mikelom koja se desila ba u tom parku. Tad su se prvi put poljubili. Ubrzo Matija dobija pismo iz inostranstva u kom su mu ponudili posao i stipendiju na prestinom univerzitetu. U dilemi da li da prihvati posao ili ne, poziva telefonom Denisa, prijatelja homoseksualca, i govori mu da je u dilemi za posao ponajvie zbog Alie. Alie odlazi Matijinoj kui budui da se nisu vidjeli od dana kad je diplomirao. Rekao joj je za poslovnu ponudu i da bi ostao 4 godine. Alie razoarana i bijesna govori mu da prihvati posao i da je ona zapravo dola da mu kae kako ima deka, da je ljekar i da se zove Fabio. Zatim slijedi pria Izotravanje (2003). Alie odlazi u fotografsku radnju Marela Kroce sa eljom da naui sve o fotografisanju. Jednog dana dok su razgovarali Marelo joj ree da ih je unajmio mladi par koji eli da ih oni fotografiu na dan njihovog vjenanja. Kad je vidjela od koga je pozivnica, Alie zamoli Marela da je pusti samu da fotografie na tom vjenanju. Pustio ju je. Bilo je to Violino vjenanje. Pomou fotografije i aparata, Alie istresa svoj bijes prema Violi. Sljedea pria koja slijedi u romanu je Ono to ostaje (2007). Matija nakon 9 godina boravka u inostranstvu se redovno uje sa ocem, ali se nikako nije vraao u rodni kraj. Na poslu se sprijateljio sa kolegom Albertom. Umeuvremenu, Alie se udaje za Fabia i nakon 3 godine braka on poeli dijete. U tom trenutku to nije bilo mogue iz razloga to je Alie bila premrava, nije jela i bolovala je od anoreksije. Matija na veeri kod Alberta upoznaje Nadiju. Te iste veeri on provodi no kod Nadije, ali pred zoru naputa njen stan osjeajui neku tjeskobu. Fabio naputa stan u kojem je ivio sa Alie gonjen stidom zbog toga to ju je udario. Dok je bila u fotografskoj radnji, Kroca odvozi Alie u bolnicu da porazgovara sa Fabiom jer mu je bilo teko gledati je bespomonu i umornu. Alie u bolnici sree djevojku njenih godina koja ju je neodoljivo podsjeala na Matiju. Bila je ista kao on. Pomislila je da bi to mogla biti Mikela, Matijina sestra, koju je on prije mnogo godina izgubio u parku. Pod utiskom od tog susreta, dola je kui, pronala fotografiju nje i Matije obuene kao mladenci. Na poleini slike napisala je Matiji da mora doi. Kad je pismo stiglo

11

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman na adresu univerziteta gdje je Matija radio, on istog trenutka odlazi kui po stvari i kree za Italiju. Dolazi pred Aliinu kuu i nakon srdanog pozdrava sjedaju u auto i Alie ga ui voziti. Nakon to su izbjegli moguu saobraajnu nesreu, vraaju se Aliinoj kui. Na njegov upit zbog ega ga je zvala, Alie mu odgovara da nije nita bitno. On se vraa u inostranstvo na univerzitet i nakon to je izaao iz taksija, iz depa vadi ceduljicu sa Nadijinim brojem telefona koju mu je dala onog dana prije nego je krenuo u Italiju. Alie se odvozi do mjesta pored rijeke gdje se Mikela navodno utopila, lijee na obalu slobodna od svega.

Ovaj roman je ostavio jak utisak na mene iz razloga to govori o dvoje mladih ljudi koji su elei ostvariti svoje snove, na kraju to i uspjeli, ali za posljedicu toga ostaju sami, neshvaeni i odbaeni u drutvu. Roman, po mom miljenju nosi i skrivenu poruku autora koja kae da ne trebamo slijepo slijediti svoje snove. Treba pustiti da nam ivotom prodefiluju i neke druge stvari koje nam nisu u planu. Nastojanje da ostvarimo sve to elimo na kraju e, nekad, imati i posljedice.

12

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Ne bojim se Nikolo Amaniti

Biljeka o piscu: Nikolo Amaniti roen je u Rimu 1966.godine. Prvi roman Brancie objavio je 1994.godine, a 1995.godine esej Nel nome del figlio. Sljedee godine izala mu ja zbirka pripovjedaka Fango. Roman Posljednja nova godina objavljen je 1998. godine, a godinu dana kasnije i roman Dolazim po tebe i vodim te sa sobom. Za roman Ne bojim sedobio je italijansku knjievnu nagradu Viareggio. Italijanski reditelj Gabriele Salvatores snimio je film po ovoj knjizi.

Bezbrine deje igre i nadmetanje za ulogu lidera u svetu vrnjaka, gde je najvanije ne biti poslednji meu ravnima - to je milje u kome Amaniti poinje zaplet prie. A onda se idilini dani raspusta pretvaraju u napeti triler. ta e nepoznati deak u rupi u kojoj ga pronalazi mladi junak knjige? Deje oi uperene su u odrasle - bez izgovorenih pitanja, s panjom prate neobinu uurbanost koja obuzima metane. Ali roditelji se ne ponaaju kao uzor dostojan divljenja. Jo jedna Amanitijeva knjiga u kojoj se emocije prelivaju kao najlepi akvarelni pejzai, a zanimljiv sie je garancija da se u dahu isprati avantura, sve do njenog neoekivanog raspleta. Pravo napred, uzbrdo. Bez skretanja. Zabranjeno je ii jedan iza drugog. Zabranjeno je zaustavljati se. Ko stigne poslednji, eka ga kazna. Propao sam kroz rupu. Bilo je mrano. Ali to sam vie pomerao plou postajalo je sve svetlije. Zidovi su bili od zemlje, iskopani aovom. Hrastovo korenje bilo je poseeno. Polo mi je za rukom da je jo malo odmaknem. Rupa je bila iroka nekoliko metara a duboka dva, dva i po metra. Bila je prazna. Ne, neega je bilo u njoj. Hrpa smotanih prnja? Ne... ivotinja? Pas? Ne... ta je to bilo? Bilo je bez dlaka...belo...noga... Noga! Odskoio sam i malo je falilo da se sapletem. Noga? Udahnuo sam i na trenutak se ponovo nadneo. Bila je to noga. Ui su mi bridele, glava i ruke su oteale (...) Bila je to deja noga. I lakat je virio iz krpa. U dnu rupe nalazilo se neko dete. Bilo je sveta (...) Italo Natle, Lobanjin otac. Pjetro Mura, berberin. Anela Mura. Felie. Tata. I neki starac koga nikada ranije nisam video. Mora da je to taj Sero, tatin prijatelj.(...) Dnevnik! Evo dnevnika rekao je Barbarin otac i uzvrpoljio se ne stolic. (...) Iza novinara se videla fotografija deaka. Deaka iz rupe.(...) Tata je rukama pokazao znak za makaze. Oba uva emo da mu odseemo. Oba. (...) Tata je bio crni ovjek. Po danu dobar, ali je nou bio zao. Odrasli su se u Salvatoreovoj kui zadrali celo vee. Mi smo sedeli u dvoritu kraj esme i ekali.

13

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

Mada opasnosti najcee vrebaju izbliza, one su uvek neoekivane. Amaniti razvijaja sliku italijanskog drutva kao ikonu na kojoj se deca uvaju poput talaca, ali opasnost iskrsava usred igre i zahvata sve ono to je dragoceno. Od detinjstva i plemenitosti do najveeg izazova samo je jedan nesmotreni korak. Amanitijeva opsesivna tema suoavanja deaka sa velikim zlom u koje odbija da poveruje po cenu ivota, ovoga puta ima konture italijanskog juga, kra jedne planine i jedne skrivene rupe... Dok se pria razvija, radnja nepogreivo, filmski ubedljivo, vodi napred, ka stranom otkriu koje jeste odrastanje. Amaniti pri tome reciklira opta mesta savremene kulture i podsea nas da nita nikada nije onako kako izgleda... I tako knjigu ini neodoljivom. Bilo je to brdo. Liio je na kola. (...) Ko zna zaton ga do tog trenutka niko nije primetio. (...) Hajde da se popnemo. Lobanja je pokazao na brdo. Hajde da se popnemo na planinu. Rekao sam: - Ko zna ega sve ima gore. Mora da se radi o neverovatnom mestu, moda tamo ivi neka neobina ivotinja. (...) Danas je Akva Traverse predgrae Luinjana. (...) Godine 1978. Akva Traverse bio je, meutim, tako mali da nije bio nita. Seoska varoica, nazvali bi ga danas u asopisu za putovanje i turizam. Bila je tu salvatoreova vila koju smo zvali Palata. I postojale su jo etiri kue. Bukvalno. etiri bedna kuerka od kamena i maltera s krovom od opeke i malim prozorima. Naa. Kua Lobanjine porodice. Kua Remove porodice. I bila je tu kua Pjetra Mure. Dve kue s jedne strane i dve preko puta. I ulica, razrovana i puna rupa.

Sie djela: Nakon 22 godine Mikele Amitrano pria svoje dogodovtine iz djetinjstva u kojima su uestvovali njegova sestra Marija, drugovi Salvatore, Remo, Antonio zvani Lobanja i Barbara. Pored tih sitnih dogaaja, cijeli roman proet je jednim velikim dogaajem za svu djecu Akva Traversa koji je ponajvie pogodio glavnog junaka ovog romana Mikelea. Ljeto 1978.godine je bilo jedno od najtoplijih. Dok su odrasli hlad traili u kui, mala druina je bila napolju. Na poetku romana Mikele pria jedan dogaaj, tj.kad su se penjali na brdo prekriveno itom. Prije nego su se zaputili na brdo u obliku kupole, poli su ka Meliketijevom imanju jer je Lobanja uo kako su njegove svinje pojele psa njegove keri. Da bi se uvjerili u priu ponijeli su kokoku sa imanja Removog oca. Tada su otkrili na pogled fascinantno brdo koje je krilo veliku tajnu. Odluili su da se popnu na vrh i kao dokaz da nataknu kokoku na kolac. Prije nego su poeli sa penjanjem, voa tima, Lobanja je nagovijestio da onog ko stigne posljednji eka kazna. U polovini trke Marija je povrijedila nogu i Mikele je morao odustati od trke i krenuti polahko sa Marijom ka vrhu. Kad su stigli, Lobanja je Barbari , poto je stigla posljednja, odredio kaznu tako to e se skinuti pred njima. Mikele je to smatrao okrutnom kaznom i postavio sebe na mjesto onog koga treba kazniti. On je za kaznu imao da se popne na vrh poruene i oronule jue u podnoju

14

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman brda. Dok jen obilazio kuu, htio se spustiti niz drvo ali se grana polomila i Mikele je pao. Ali na neto mekano. Bio je to duek. Ispod njega bio je lim kojeg je Mikele sa naporom uspio pomjeriti. Unutra je bilo dijete koje se Mikelu na prvi pogled inilo mrtvo. U strahu Mikele vraa lim na mjesto i pridruuje se drugarima. Odlaze svojim kuama. Kad su doli kui Mikele i Marija zatiu oca koji radi kao voza kamiona koji vozi robu na sjever, ali e se kasnije otkriti sasvim druga pria. Tu no Mikele nije mogao da spava to zbog vruine, to zbog djeteta kojeg je pronaao. Ujutro je sjeo na bicikl i zaputio se ponovo ka naputenoj kui. Odluio je spustiti se u rupu kako bi blie vidio djeakovo tijelo. Kad je stigao unutra i pribliio se tijelu, vidio je da mu je jedna noga bila vezana u lanac. Djeak je odjednom pomjerio nogu i pruio ruke prema Mikeleu. Mikele u strahu i panici naputa rupu, sjeda na bicikl i bjei. Kroz nekoliko dana Mikele ponovo odlazi da vidi djeaka i odnosi mu hranu. Kad je stigao primijetio je jednu erpu na kojoj su oslikane jabuke. Bila je ista kao njihova. Taj dan djeak iz rupe je prvi put razgvarao sa Mikeleom. Govorio je o rakunima i medvjediima peraima. Mikeleov tata Pino za rukom govori da e mu za nekoliko dana doi jedan prijatelj u posjetu i da zahtjeva od Mikelea i Marije da budu fini. Sutradan, iznenada otac im odlazi sa kamionom i obeava da e se vratiti ubrzo. Tu no Mikele primjeuje svog oca na brdu gdje se nalazio djeak. Pomislio je da mu je to brat blizanac koji je bio lud i koga su zbog toga drali izolovanog i svezanog. Odluio je da odmah ujutro ode kod djeaka. Na putu do njega sreo je Lobanjinog brata Feliea koji je ivio u Luinjanu. Mikele pokuava natjerati djeaka da pria, no uzalud. Tu no u kui Mikeleovog oca bilo je dosta svijeta, komije i tatin prijatelj Sero Materija. Razgovarali su zabrinuto i bijesno. Kad je poao u WC, Mikele je sluajno prislukivao njihov razgovor i vidio je kako svi gledaju u TV i sluaju dnevnik. Na TV ekranu bila je slika djeaka iz rupe, lijepo obuenog sa igrakom voziem u rukama. Zvao se Filip Kardui, sin lombardijskog industrijalca ovanija. Djeak je bio otet. Mikele je shvatio da su njegov tata, njegov prijatelj Sero i komije Akva Traversa otmiari malog Filipa. Oteli su ga u zamjenu za novac. Mikele odlazi kod Salvatorea i odaje mu tajnu, a zatim odlazi kod Filipa. Htio ga je izvesti iz rupe na svje zrak, ali u momentu kad je trebao da izae iz rupe merdevine su se povukle nagore. Bio je to Felie. Otkrio je da Mikele zna za djeaka. Pretukao ga je, a zatim ga strpao u auto. Tamo je bio i Salvatore. Mikeleu je bilo jasno da ga je on izdao. Vidjevi da joj je Felie pretukao sina, Mikeleova mama Tereza bijesni i baca se na Feliea. Felie joj cijepa haljinu i u tom trenutku dolazi Mikeleov otac i Sero. Nakon due rasprave njegov otac dolazi u sobu gdje je leao Mikele i govori mu da ne smije vie nikada otii kod Filipa, jer e ga u suprotnom Sero ubiti. Mikele i Marija odbijaju od oca na poklon novi bicikl Red Dragon i barbiku. Umeuvremenu Sero, Felie i Mikeleov tata premjetaju Filipa iz rupe kod Meliketija na imanje. Mikele prislukuje razgovor izmeu njegovog oca, Sera, Feliea gdje su govorili da e ubiti Felipea. Odluuje otii na Meliketijevo imanje i spasiti Felipea. Bezuspjeno ga je traio i u momentu kad je odluio odustati iz jedne rupe u stijeni zauo je glas. Bio je Filipov. Mikele ulazi u rupu i govori Filipu da mora pobjei jer e ga ubiti. Filip malaksao ne moe stajati na nogama, ali uz pomo Mikelea izlazi iz stijene i bjei. Mikele povreuje nogu i ostaje u stijeni. Sam i teko ranjen. uje glasove ljudi meu kojima i prepoznaje glas svoga oca. Dolaze helikopteri, Pino iznosi svoga

15

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman sina u naruju plaui. Mikele je u nesvjestici govorio ocu da bjei jer e ga uhapsiti zbog uea u otmici i zatvara oi. Kad ih je ponovo otvorio, otac je bio pored njega.

Velika sveska Agota Kristof

Biljeka o piscu: Agota Kristof roena je 1935.godine u maarskom gradiu Kosegu, pored austrijske granice. Tokom krvavih dogaaja u njenoj domovini, 1956.primorana je da emigrira, najprije u Austriju, potom u vajcarsku, gdje godinama naporno radi u fabrici satova. I danas ivi u vajcarskoj, u Neatelu, skromnim i povuenim ivotom. Najprije pie pozorine komade, a zatim poinje svoju romanesknu trilogiju, direktno na francukom. Prvi od tri romana, Velika sveska doivio je munjevit uspjeh irom svijeta. Slijedi Dokaz i Trea la, dobitnik francuske nagrade Livre Inter 1992. Svaki roman je nastavak (i protivrjenost!) prethodnog, iako se mogu itati i odvojeno. Prevedeni su u dvadesetak zemalja. Ovu trilogiju, kao i posljednji roman Jue, objavio je pariski izdava Seuil. Kritika irom svijeta je sa pohvalama doekala ovaj roman, nazivajui ga "malim, savrenim spomenikom ne samo rtvama Drugog svjetskog rata, ve i svima onima koji su patili do te mjere da to vie nije moglo da ih povrijedi".

Velika sveska je roman o dva brata blizanca koji iz Velikog Grada dolaze da ive u Mali Grad kod svoje bake. Zanimljivo je da u ovom romanu nema pravih imena kakva sreemo u drugim romanima. Sve je napisano na bajkovit nain. Nije nuno, ali moe se pretpostaviti da je radnja vremenski smjetena pred kraj Drugog svjetskog rata u neki gradi u Maarskoj. itajui ovu knjigu, dolazimo do saznanja da dva brata blizanca piu dogaaje u jednu veliku svesku tanije, oni jedan drugome zadaju temu i tako piu sastave koji ne plelaze dvije stranice. Te teme direktno se tiu njihovih ivota. Ti sastavi su kratka poglavlja romana i meusobno su povezani, radnja se odvija hronoloki. Reenice u ovom romanu su kratke, objektivne i koncizne. Pripovjeda ili pripovjedai nikada ne iznose svoje miljenje o pojavama, dogaajima oko njih, nego samo preslikavaju zbilju na papir. Pripovijedaju u ich formi. Doavi kod Bake, njihov ivot se mijenja. U poetku trpe Bakinu zlobu i torturu, koja ih naziva kukinim sinovima, jer Baka ima lo odnos sa Majkom (svojom keri). Jedna od najveih vrlina blizanaca jeste njihova mo prilagoavanja odreenim situacijama. Kada zadobivaju fizike povrede od Bake, koja ih esto tue, oni razvijaju taktiku navikavanja na bol. Oni poinju da vjebaju kako to bolje podnijeti fiziku bol i nazivaju je vjebom jaanja tijela. Baka nas esto udara, svojim koatim rukama, metlom ili mokrim otiraem. Vue nas za ui, upa nas za kosu. Drugi ljudi takoe nas amaraju i utiraju, ne znamo ak ni zato. Udarci izazivaju bol, rasplaemo se. 16

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman Padovi, ogrebotine, posekotine, rad, zima i vruina takoe su uzrok patnji. Odluujemo da ojaamo svoje telo kako bismo mogli da podnosimo bol bez plakanja. Poinjemo time to jedan drugom zadajemo amare, zatim udarce pesnicom. (Velika sveska, Agota Kristof, PAIDEIA, Beograd 2003, str. 17) Osim vjebe jaanja tijela, postoji i vjeba jaanja duha. Kada bivaju podvrgnuti verbalnim napadima, kada ih njihova baka naziva kukinim sinovima, ostali ljudi im govore Budale! Bitange! mokljani! Magarci! Smrdljivci!... (str. 21), oni tada ele da se to promijeni. Smatraju da je najbolje rjeenje za to da se jednostavno naviknu na takve rijei. Dakle, kada se odreene rijei stalno ponavljaju, one gube svoj intenzitet i postaju bezvrijedne fraze koje nemaju prvotno znaenje. Tako ponavljane, rei malo-pomalo gube svoje znaenje, a bol koju u sebi nose ublaava se. (str. 22) Kako u pisanju sastava, isto tako se trude i u stvarnom ivotu da budu to objektivniji, uvijek sude logiki ma kakav dogaaj bio. Upoznavi Zeiju Usnu, razroku djevojicu koja prosi i krade kako bi preivjela. Oni ipak njeno prosjaenje i krau ne smatraju neim loim, jer ona to radi kako bi preivjela, a ivot je iznad svih moralnih normi. Namjerno se preruavaju u prosjake da bi osjetili na svojoj koi kako je to. Sve pojave su im normalne, nita ih ne iznenauje, vrlo su realni. Iz frustracije koja je nastala nedostatkom ljudske ljubavi, Zeija Usna ima sodomijske sklonosti i spolno opi sa psom. Iako su je zatekli u tom inu, oni nikome ne priaju o tome i bivaju na njenoj strani. Blizanci predstavljaju etiku naivnost u njenom najistijem obliku. Jednom prilikom sreu dezertera i s njim vode dijalog o ratu, pomalo se ude zato vlasti ele ubiti nekog ovjeka koji ne eli da ubija u ratu, ne vole ili ne ele da ih se svrstava u dobre ili loe ljude: Kada se vratimo s hranom i ebetom, on kae: - Vi ste dobri. Mi kaemo: - Nismo hteli da budemo dobri. Doneli smo vam ove stvari jer su vam apsolutno potrebne. To je sve. (str. 38) Moglo bi se rei da oni tee samo da budu prirodni, a u prirodi svakog ovjeka nalaze se i dobro i zlo. S druge strane imamo Baku koja ivi s njima. Ona je prljava, nepismena, zlobna i egoistina ena koja je otrovala svog mua. U Vjebi gladovanja oni ele nauiti da trpe glad, jer bi se moglo desiti da nekad budu gladni, dakle oni se pripremaju za sve ivotne potekoe. Baka je svjesna da su oni istrajni u svojim namjerama. Njen egoizam se primjeuje kada pee pile na dan kada oni rade svoju vjebu gladovanja. Majka im sve vrijeme alje pisma i poneto odjee i novca, a Baka baca pisma i prodaje odjeu, dok oni hodaju u poderanim cipelama i pocijepane odjee. Antagonizam izmeu Bake i Majke reflektuje se i na odnos izmeu Bake i blizanaca, oni ispataju radi tueg grijeha. Agota Kristof u ovom romanu nije direktno ukazala da se radi o Drugom svjetskom ratu, ali postoje neke aluzije na to, pa primjerice imamo Obuara, trgovca koji najvie podsjea na Jevreja. Naime, on poklanja blizancima obuu, ne trai novac jer mu nije potreban poto e ga uskoro odvesti i ubiti. Vjerovatno se tu aludira na naciste. S druge strane, blizanci su zahvalni obuaru i iz te zahvalnosti Zeijoj Usni poklanjaju drva kako se ona i njena majka ne bi smrzle. Ona ih upuuje na paroha da im on da neto novaca.

17

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman Ona razmilja i kae: Idite da traite od gos'n paroh. Ponekad mi ga je davao kada bih pristala da mu pokaem svoju pukotinu. - To je od tebe traio? Da. A ponekad je stavljao prst unutra. I posle mi je davao para da nikome nita ne kaem. (str. 56) U prethodnom citatu Kristofova je suptilno ukazala na licemjerje i nastranosti koje vladaju u Crkvi. Osim paroha, tu je i njegova slukinja koja ih obljubljuje. I slukinja je reprezent nastranosti i krivih moralnih vrijednosti koje su prisutne u crkvenim krugovima. Geslo Ljubi blinjeg svoga, koje propagira Crkva, nije zastupljeno u toj paroiji. U poglavlju Ljudsko stado to najvie dolazi do izraaja. Naime, ljudsko stado je aluzija na Jevreje koji bivaju protjerani iz svojih domova i poslati u konc-logore gdje e umrijeti u najveim mukama. Kada ljudsko stado prolazi pored paroije, u kojem se nalaze ene i djeca, jedna ena moli za kriku hljeba, a slukinja nasmejana, pravi pokret da ponudi ostatak svoje krike hleba; prinese je pruenoj ruci, a zatim, uz grohotan smeh, ponovo prinosi kriku svojim ustima, grize je i kae: - I ja sam gladna! (str. 91) da bi na kraju zakljuila da Ti ljudi su obina stoka. (str. 92). Blizanci su sve to vidjeli i to se kosilo sa njihovim moralnim naelima. Sve njihove reakcije se svode na to da na dobro reaguju dobrim, a na zlo zlim. Kao to je ve spomenuto, obuar im je poklonio obuu i oni su odmah pomogli Zeijoj Usni; paroh je podvodio Zeiju Usnu i plaao joj seksualne usluge, iskoritavao je, a blizanci su to zloupotrijebili i ucjenom iznudili novac od njega. Na tom fonu se moe pratiti i reakcija prema slukinji. Oni ubacuju metak u drva koja joj nose i pokuavaju tako da je ubiju, ali u tome ne uspijevaju i ona biva samo unakaena, da bi kasnije umrla. Po prirodnom zakonu su reagirali, uzeli su ulogu sudije i presudili joj. U razgovoru sa parohom govore mu da se nikada ne mole Bogu, to bi znailo da oni negiraju Boga, a u tom smislu pravda se zadovoljava u ovom svijetu jer se ne zna da li postoji svijet izvan postojeeg. Kristofova se dotakla i eutanazije, da li je ispravno uiniti ubistvo ako e ono skratiti neije ivotne muke, da li ljudi imaju moralno pravo oduzeti ivot drugom ovjeku? U ratnim vremenima veina ljudi vodi teke ivote, ivote u kojima nema mnogo smisla, sve se svodi na puko preivljavanje. Na kraju romana, kada su ve novi stranci (Rusi) doli preko Velike Rijeke (aluzija na Dunav) i oslobodili ih okupatora (ali takoer i sami postali okupatori), Zeija Usna je umrla sretna doivjevi jedan vid katarze nakon to je seksualno opila sa petnaestak vojnika. Meutim, ostala je njena majka koja je sve vrijeme molila Boga da umre, ekala smrt koja nije dolazila. Postavlja se pitanje: Da li treba nekome pomoi da umre ako ta osoba to insistira od nas? Za blizance je to pitanje prosto i ne iziskuje mnogo premiljanja; oni djeluju onako kako misle da je ispravno, a to je da ubijanjem osobe koja nema volje za ivotom - oni ine dobro djelo i liavaju tu osobu svih ovozemaljskih problema, nesrea. Kraj romana je zbunjujui. Kada svog oca prevode preko granice, dolazi do eksplozije u kojoj Otac strada, oni se razdvajaju; jedan odlazi preko granice, drugi ostaje u Bakinoj kui. Tako roman zavrava. Da li su oni ikako postojali ili je to samo jedan djeak u pitanju, djeak koji pisanjem razgovara sa svojim alter egom, halucinacijom svoje linosti, to pitanje ostaje otvoreno.

18

Dnevnik itanja (Knjievna djela, opusi i poetike V) savremeni svjetski roman

19