Berlin je istraivao povijest SLOBODE 1991, analizirao primjenu u politici i razluio dva pojma: Negativna je sloboda od prisile, a pozitivna

je sloboda razvijanja racionalne osobnosti. Osoba je slobodna ako nije izloena prisili ili ogranienju, ako moe djelovati po svom izboru slobodna od upletanja drave. Pozitivna sloboda je stanje koje treba postii pozitivnim djelovanjem. Ne postie se tako da se pojedinac pusti da djeluje kako hoe. Njezina je svrha omoguiti pojedincima da postignu vlast nad sobom. Tako misle i Rousseau, Hegel i Marx. Politika prisila taj proces treba olakati. Kritiku je uputio MacCallum ml. Istie da slobodu valja razumjeti kao jedinstven pojam. Kad god je u pitanju sloboda nekog aktera uvijek je to sloboda od neke prisile ili ogranienja. Pojam slobode uvijek e ukljuivati odnose izmeu varijabli djelovanja, ogranienja i dogaanja. Miller 1991. razlikuje 3 naina formuliranja slobode: 1. liberalna sloboda izjednaava se s Berlinovom negativnom slobodom. 2. republikanska sloboda koju imaju graani u sudjelovanju u javnim procesima vladavine kako bi oblikovali svoje kolektivne ivote. 3. idealistika sloboda je proces osloboenja u kojem ja nadilazi unutarnje prisile poput ovisnosti o drogi, alkoholu i postie idealnu slobodu. PRAVA su esto kodirana u zakonima i tvore pravnu zatitu slobode. U politici djeluju kao nain isticanja vanih atributa koji zahtijevaju zakonsku zatitu. Prava su tema o kojoj se spori i u teoriji i u praksi. Glavni prijepor je postoje li ili ne neka prirodna prava, poev od stare Grke (um odredio i prirodni poredak), srednjeg vijeka (Bog je odredio zakone prirode), u 16st. Hobbes i Locke zastupaju ovjekova prirodna prava koja treba braniti itd. Logiki pozitivisti dre da se moe govoriti samo o pojavama koja se mogu promatrati, omalovaavaju prirodna prava. Rasprave o pravima redovito se pozivaju na Hohfieldovu 1919. studiju Temeljna koncepcija prava. Najvanija su prava na slobodu i prava na potraivanja. Prava na slobodu su ona koja imaju pojedinci i koja ne ukljuuju zasebna potraivanja pojedinca prema drugima. Prava potraivanja su zasebna prava koja pojedinci mogu imati prema drugima. Berry 1981. i Cranston 1973. dre da su prava na ivot, slobodu i imovinu negativna jer zahtijevaju pozitivnu akciju drave koja bi ih promicala. Za provedbu pozitivnih prava potrebno je djelovanje drave i ona se, za razliku od negativnih, ire s razvojem socijalnih zahtjeva prema dravi npr. obrazovanje, kvalitetne vrtie, stanovanje. PRAVA IVOTINJA argumenti njihovih zagovornika ne nailaze na ope prihvaanje. Oduzimanje prava ivotinjama je vrstizam ekvivalent pojmu rasizam meu ljudima. Ljudi se razlikuju od ivotinja na naine koji su vani u procjeni etike vrijednosti. Potreba da se ivotinjama daju prava proizlazi od naeg gledanja njihove patnje. JEDNAKOST je osnovni preduvjet morala. Ljudi bi pred zakonom morali biti jednaki osim gdje zloinako ponaanje vodi do opravdane kazne. Jedan od naina osiguranja jednakosti bio bi ista razina blagostanja, drugi da svi jednako zadovolje svoje potrebe. Walzer 1983. pod kompleksnom jednakosti smatra oblik pravednog drutva gdje nejednakosti u nekoliko sfera ne zadiru jedne u drugu. Miller 1991. smatra da je pravedno drutvo gdje svi graani imaju isti status. Ideal bi bio potkopan kad bi drutvom dominirali imuni graani. Platon ene i mukarci trebali bi imati iste mogunosti, no zamislio je oblik drutva sa velikim klasnim razlikama. PRAVEDNOST - Rawls 1971. u Teoriji pravednosti analizira to bi tvorilo pravedno drutvo koje utjelovljuje pravedne uvjete drutvene suradnje. Istie 2 naela: 1. svaka osoba u drutvu treba imati pravo na toliko slobode koliko je spojivo sa slobodom za sve i 2. drutvene i ekonomske nejednakosti treba postaviti da donose najveu korist najmanje privilegiranim. To naelo distributivne pravde doputa preraspodjelu bogatstva. Kritiar 2. toke je Nozick 1974. U knjizi Anarhija, drava, utopija polazi od prirodnog stanja. Drava se ne smije upletati u imovinu sve dok je ta imovina rezultat dobrovoljnih akcija pojedinaca. Njegova teorija pravde je individualistika, a Rawlsova ukljuuje nepravdu jer da bi drava imovinu imunih preraspodjelila u korist siromanih treba kriti prava imunih. Liberalni su jer na prvo mjesto stavljaju slobodu pojedinca. Rawlsa kritiziraju jer je teorija pravednosti previe univerzalistika. Kritiari poriu

da prua sveobuhvatni prikaz pravde i uoavaju njezinu vezu s znaajkama modernog liberalnog drutva. Sandel 1984. je kritizira zbog davanja prvenstva drutveno neukorijenjenim pojedincima. KLJUNI POLITIKI FILOZOFI: PLATON 428-347 pKr. Utjecao je na povijest zapadne politike misli, Milla, Hegela, Marxa, u XXst. Gadamera, Collingwooda, Straussa. Suprostavlja se politikim i intelektualnim strujama antikog polisa. Glavna djela su politiki spisi Kriton, Drava, Dravnik, Zakoni. U dijalokoj formi prikazuje Sokrata kao karizmatini lik. Implikacija tih dijaloga je da uinkovit politiki svijet trai organizaciju temeljenu na dokazivim umnim mjerilima. Drava ima radikalna svojstva. Pravedni polis je drutvo podjeljeno u tri stalea: vladari, vojnici, trgovci i proizvoai, a obavljaju primjerenu ulogu. Vladare se odgaja i filozofski obrazuje da razumiju etike vrijednosti da razumno vladaju i nekoristoljubivo brinu za zajednicu pa koriste zajednika dobra. Komunistiki impuls ukida im obiteljski ivot, djecu odgaja zajednica. Racionalno trai spolnu jednakost jer nema razlike meu spolovima koje bi ene iskljuile iz vladanja, graanima namee autoritarno vladanje, umjetnost cenzurira, odgoj vrsto nadzire da vlada moe usaditi pravdu i istinu. U Dravniku i Zakonu prilagoava suvremene obiaje, sugerira mjeovit oblik suverenosti i pridravanje zakona. THOMAS HOBBES: Levijatan, objavljen 1651. remek-djelo politike misli od 4 djela: O ovjeku, dravi, kranskoj dravi i Kraljevstvu tame. Uvidio je mo religije da pokrene ovjekov um i strasti. Ta spoznaja omoguuje nam da shvatimo njegovu preporuku u Levijatanu o dravnom nadzoru nad javnom obznanom religijskog uenja. Prikaz politike i drave poinje ispitivanjem ljudske prirode. Na ljude gleda individualistiki, istie strah, neizvjesnost i pogibeljnost. U kripcu elja i potreba da ih zadovolje sukobljuju se s drugima s istim prirodnim pravom. Ljudi trebaju teiti miru i osigurati ga da jedni s drugima sklope ugovor kojim bi suverenu (nije stranka ugovora) dali apsolutnu vlast, mo i obvezu pokoravanja da vlada razmno i po zakonu. Mnogi dre da je ta mo dana suverenu i dravi kodljiva za ljudsku slobodu. JOHN LOCKE 17st. U politikoj misli istie brigu za zatitu podanika od praktinih opasnosti apsolutistikih vladara koja je kasnije nadahnula narataje liberalnih mislilaca da razmiljaju o opasnostima politikog despotizma. 1689. anonimno je objavio Dvije rasprave o vladi. On je teoretiar drutvenog ugovora, no razliito od Hobbesa. Ugovor je sredstvo kojim se uspostavlja neko politiko udruenje. Ne-politiko stanje je moralno, ljude zamilja u prirodnom stanju: slobodne, racionalne, nezavisne bez vladavine. Razlikuju dobro od zla, potuju prirodni zakon i moralna prava na ivot, slobodu, vlasnitvo. Politiko drutvo nastaje radi smetnji u prirodnom stanju, dijelom zbog primjene prirodnog prava. U prijelazu na vladavinu ne smiju se rtvovati i kriti prirodna prava. Legitimnost vlade utemeljuje u stalnom pristanku naroda. JEAN JACQUES ROUSSEAU 18st. zagovara participacijsku demokraciju u maloj dravi i razvoj discipliniranih, kreposnih graana. Glavna tema politikog miljenja je otuenje. U Raspravi o porijeklu i osnovama nejednakosti meu ljudima iz 1755. povijest civilnog drutva je povijest bolesti ovjeanstva. Ljudi u prirodnom stanju su jednostavni, slobodni bez optereenja, lako zadovolje svoje ograniene potrebe, bez licemjerja i konvencija upueni jedni na druge, osjeaju suut i zdravo samoljublje.Ta dobroudna sebinost pretvara se u zloudno sebeljublje razvojem sloenog izopaenog, suverenog, civiliziranog drutva. Preobrazba iz primitivne jednakosti u drutvenu nejednakost razvojem poljodjelstva i tehnologije nosi propast i fragmentaciju ovjeanstva. ovjek postaje tu sam sebi. Drutveni ugovor iz 1762. uzima ljude kakvi su i logiku politikog ivota koja e omoguiti slobodu i rijeiti probleme drutvenog razvitka iz Rasprave. Uvjeti legitimna i slobodna oblika politikog udruenja su uvjeti radikalne suverenosti naroda. Ljudi e lanstvom u politikom udruenju svu vlast prenijeti na dravu. Aktivan graanski status ograniava na mukarce zbog nerazumne prirode ene. Neovisnost prirodnog stanja i kolektivne odluke pridonose moralu javne slobode. Posluhom prema dravi ljudi postiu slobodu jer potuju nepristrana moralna pravila. Moraju provoditi opu volju,ne teiti sebinim ciljevima, odbaciti prirodno sebeljublje i neovisnost da postignu drutvenu slobodu ili moralnost ime stvaraju kolektivan, moralan svijet pa sloboda nije oprena poslunosti zakonu.

Paradoks je da ljudi mogu biti prisiljeni biti slobodni.Ta formulacija spojivosti slobode s drutvenom prisilom doivljavala je kritiku jer moe biti poticaj za tiraniju.Tiranske tendencije potjeu od uloge koju predvia za zakonodavca iji e savjet sluati demokratsko zakonodavno tijelo. Kritike korporativnih interesa i prihvaanje participacijske demokracije i dalje su relevantni za demokratsku teoriju i praksu. JOHN STUART MILL u Eseju o slobodi istie vanost osobne neovisnosti. Analizira granice legitimne vladavine regulative i individualne slobode. Ekonomski kriterij treba odrediti kada akcije zakonski regulirati. Pojedinac treba slobodno initi to eli i ako ne teti drugima to vodi napretku. Drava legitimno primjenuje silu ako se akcija sukobljuje s interesima drugih. Pogled na slobodu je i pogled na demokraciju. U Razmatranjima o predstavnikoj vladavini tvrdi da je predstavnika demokracija najbolji oblik vladavine za napredne, obrazovane zemlje da prihvate odgovornost graanskog statusa. Zagovara aktivno ukljuivanje u politiku no ne Britanije 19st. Test pismenosti bi odluio o pravu glasa da osigura sposobnost birakog tijela za racionalno razmatranje javnih pitanja ime promie osvjetenost javnosti.Treba uvesti dodatne glasove za najracionalnije iz birakog tijela (s faksom i vlasnike nekretnina) da im mnotvo ne zaglui glasove. ene trebaju imati pravo glasa. Podreenost ena je pionirsko djelo feminizma gdje su one rtve nejednakosti u pravnom i politikom pogledu i protivno opoj korisnosti diskriminirane jer su sposobne za razumno ponaanje nerazvijeno odgojem i obrazovnjem. KARL MARX 19st. spaja zamrenu analizu ekonomskih i drutvenih oblika s otvorenim propagandistikim porukama kako bi dobio masovnu potporu. Procjena Marxova rada je Lenjinova izjava da je spojio njemaku filozofiju, kotsku ekonomiju i francusku politiku. U Kritici Hegelove filozofije prava Marx kritizirao Hegela jer smatra da politike aktivnosti drave istiskuju interese graanskog drutva. Interesi buroaskog drutva su dominantni, a dravna birokracija ne djeluje za opi, narodni ve za vlastiti interes. Trai ruenje buroaskog graanskog drutva i uspostavu istinske demokracije gdje narod ima kontrolu nad drutvenim i ekonomskim aktivnostima. Kritiku vladajueg drutvenog ivota daje u Ekonomsko-filozofskim rukopisima gdje je komunizam radikalni protuotrov za otuenje koje stvaraju kapitalistiki drutveni odnosi. Otuenje je kljuni pojam, nastaje u procesu proizvodnje, najvanijem mjestu ljudskog meuodnoenja. Radnici su otueni od vlasnitva, procesa i predmeta koje proizvode za profit na udaljenim tritima, drugih ljudi i rodnog identiteta kao stvaralakih bia pa niti razvijaju sebe niti svoje sposobnosti. Otuenje i hegemonija vlasnika kapitala uvruje shvaanje drave dano u Kritici Hegelove filozofije prava. Drava i politika razumiju se u odnosu na mo i otuenja koja vladaju u ekonomskoj sferi. U Kapitalu istie da je profit viak vrijednosti dobiven izrabljivanjem radne snage i da je kapitalizam prepun unutarnjih proturjeja koja se oituju u periodinim krizama i smanjenoj stopi profita. Stoga e propasti, zamijeniti e ga komunalna organizacija i drutvo bez klasa. U Komunistikom manifestu Marx i Engels daju teoriju povijesti gdje promjene u proizvodnji, a posebno proturjenosti izmeu vlasnitva i proizvodnih snaga donose povijesnu promjenu. Nain proizvodnje slijedi opi zakon povijesne promjene, a odnosi proizvodnje poveali su proizvodne snage no pri tom propadaju. Nastaje klasa proletarijata ija e revolucionarna snaga iz izrabljivanja raskinuti s vladajuim drutvenim i ekonomskim uvjetima, provesti komunistiku revoluciju i preuzeti dravu gdje e proizvoai kontrolirati i izgraditi drutvo. Politika je podravala klasne interese, a vladajua klasa u proizvodnji kontrolirala dravu. Kapitalizam je ekonomski sustav u kojem su sredstva za proizvodnju uglavnom u privatnim rukama, a dobra i usluge kupuju se i prodaju po cijenama koje odreuje trite na kojemu je cilj proizvoaa i dobavljaa stvaranje profita. PRIRODA DRAVE Drava je prvenstveno apstraktna ideja. To je nain na koji konceptualiziramo mreu aktera, agencija i institucija koji toj mrei daju privid vee vrstoe. Ta je ideja drutvena konstrukcija, miljenje da su vrijednosti, doivljaj i zbilja konstruirani i da dobivaju znaenje u zajednikom drutvenom razumijevanju, a ne postoje u objektivnoj stvarnosti tj. ne nastaju prirodnim razvojem. Tu Nietzsche ima pravo kada u Tako je govorio Zaratustra kae da je drava la. Dravu moemo shvatiti i kao

nain na koji je drutveno uinjeno opipljivim. Shvaanje drave je nain na koji ureujemo jedan inae neorganiziran skup iskustava. Drava se moe definirati kao skup institucija, aktera i odnosa koji utjeu, sputavaju i konano prisiljavaju pojedine pripadnike drutva. Dvije su glavne teze u politikoj misli 1) da drava treba imati minimalnu ulogu (liberali, nova desnica) i ne moe odluivati umjesto svojih graana. Ako prua niz usluga, time proiruje oekivanja graana, a drutvena i socijalna reforma moe demotivirati pojedinca koji postaje ovisan o dravnoj skrbi. 2) drava treba igrati pozitivnu ulogu u popravljanju ivota pojedinca i uspjenosti drutva. Prisutna u socijalno reformistikim i socijalnodemokratskim tradicijama u 20st. koje tvrde da se problemi, osobito siromatvo, mogu rijeiti jedino izravnim djelovanjem i upletanjem drave jer e i pojedinac i zajednica trpjeti, a drutvene, ekonomske i politike nejednakosti poveati. U Europi su nastajale drave blagostanja, socijalne skrbi od kolijevke pa do groba. Zadnjih godina opseg i cijena skrbi u socijalnoj dravi postale su glavna meta nove desnice. Sustavna se misao o politici usredotoila na politiku najvanijeg od svih ljudskih udruenja, drave. Drava je ljudsko udruenje u kojemu se najvia vlast uspostavlja unutar danog teritorija i u kojem najvia vlast obino posjeduje monopol nad sredstvima prisile. Drave postavljaju zakone za sve druge skupine i pojedince. Sada teoretiari globalizacije stavljaju u pitanje sredinju ulogu nacijadrava u politikoj analizi i upuuju na upletenost nacija-drava u globalne obrasce razvoja. Drava prema definiciji - teko je odrediti jednu, no John Hall 1994. izdvaja 3 elementa koja bi morala sadravati svaka sloena definicija: - drava se odnosi na sve institucije, slube i aktere koji djeluju unutar danog teritorija (ministri, inovnici, vojska i sl), imaju legitimnu mo i vlast i mogu legitimno primijeniti silu kao krajnju sankciju ako ne prihvaamo njezine zakone ili usvojene norme ponaanja. Nova desnica izraz povezan s oivljavanjem desnice u zapadnjakoj politici od kraja 1970.tih. Smatra se da je nova desnica utjecala na vladu R. Reagana i M. Thatcher. Nadahnuti su Hayekovim i Friedmanovim radovima. Tri su kljune znaajke: 1) privrenost laissez-faire (slobodno poduzetnitvo) odnosu prema dravi, drutvu, tritu i pojedincu koji tei ukloniti dravnu intervenciju u svim aspektima ivota 2) reafirmacija tradicionalnih vrijednosti u nekim aspektima drutvenog ivota, osobito obitelji i zajednice 3) vie liberalan pristup koji naglaava potrebu za slobodom i odgovornou pojedinca. I mini- i maksi koncepcija drave ipak u pojedincu vide glavnu jedinicu interesa, a drava je, teorijski, podreena toj jedinici. Obje dre da bi morao postojati neki prostor za djelovanje pojedinca u koji se drava ne uplie i koji ni u kom smislu ne ovisi o dravi. Prema toj analizi tri su sfere ovjekovog djelovanja: politika, privatna i javna sfera. Politika je prostor gdje se donose politike odluke i provode politike akcije. Privatna se odnosi na osobne elje i iskustva. Javna je podruje javnog ivota kojim ne upravlja drava ve je otvoreno javnom miljenju, raspravi i djelovanju. Postojanje i odranje zdrave javne sfere kljuno je za demokraciju i njen uspjeh. S pojmom javne sfere tijesno je povezano civilno drutvo koje se sastoji od nedravnih, trinih, privatnih i dobrovoljnih organizacija, aktivnosti i udruenja. Druge koncepcije drave naglaavaju kolektiv (esto nacionalne, etnike ili religijske skupine) pred pojedincem i tvrde da nijedna sfera nije zatvorena za utjecaj politike i politike vlasti drave. TEORIJE DRAVE Feudalizam nije poznavao dravu u dananjem smislu, ali je razvio niz odnosa moi unutar jedne sloene drutvene strukture pa su vazala, plemia i kralja povezivale dunost i obaveza, a vrenje moi bilo je ogranieno tim odnosima. Prava pojedinca nisu vana. Boansko pravo i apsolutizam apsolutna vlast pripada suverenu= monarhu. Prava pojedinca su neznatna, to stanje pozivalo se da bogomdanu vlast. Monarsi su bili Boji zastupnici na zemlji. Trajalo je kratko, palo pred izazovom teorija ugovora i ranog liberalizma. Ustav i konstitucionalizam Prve deklaracije o pravima govore o tome kako bi trebalo postaviti odnos izmeu drave i pojedinca te koja su najvanija prava pojedinca (tada samo mukaraca). Ti se iskazi pojavljuju u 18st. i odraavaju prosvjetiteljsko i liberalno razumijevanje pojedinca i ljudskih prava pojedinca = na temelju toga to imaju um, vlasnitvo i druga prirodna prava. 2 najznaajnija

primjera su 1) Deklaracija o neovisnosti by Th. Jefferson 1776 i 2) Francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina od 26.8.1789. Uoavaju se velike slinosti u rjeniku, vrijednostima i stajalitu izmeu franc. Deklaracije i kasnije Povelje UN-a o ljudskim pravima. U Deklaraciji o neovisnosti autor pokuava odrediti oblik i narav ograniene vlasti za razliku od ugnjetakih i nepredstavnikih oblika vlasti u europskim monarhijama. Ograniena vlast: vladavina u kojoj je najvia ili izvrna vlast ograniena zakonom, ustavnim ulogama ili institucionalnom organizacijom. Konstitucionalizam: ovi ustavni dokumenti u sredite svojih politikih odredaba stavljaju prava i slobode pojedinca. Sami po sebi ne jame prava za koja tvrde da bi trebala postojati. Komentatore je to navelo na to da ustvrde kako funkcioniranje ustavne vladavine ovisi podjednako o politikoj kulturi koliko i o ustavnim dokumentima. To je dovelo do tvrdnje da je za djelovanje ustavne vladavine nuna prisutnost jo jedne znaajke; to je poznato kao konstitucionalizam. USTAVI su najea metoda ureivanja odnosa izmeu drave i pojedinca. Izlau pravila kojima je drava ustrojena i kojima se vodi. Formalno pohranjuju prava, dunosti i obveze, uspostavljaju i formaliziraju odnos sredinje politike vlasti i naroda. Elazar ih razvrstava u pet tipova: labava vladavina koji trai prilagodbe i tumaenja. SAD je kroz intervencije Vrhovnog suda doivio znatnu reviziju i prilagodbu, strog dravni zakonik u kojem su potanko odreena pravila i odnosi - Francuska, revolucionaran manifest, program drutvene, ekonomske, politike reorganizacije SSSR izjava o politikim idealima ili slika svijeta kakav bi trebao biti - novonastajue drave koje stjeu neovisnost od kolonijalnih sila, utjelovljenje nekog dnevnog izvora vlasti - Izrael, temelji na autoritetu Knesseta iz Tore. ene i politika misao - Rodna pristranost teoretiara zapadne politike tradicije govori o kontekstualnim granicama u kojima se polit. misao razvija. Pretpostavke o rodu su odraz miljenja i djelovanja u odreeno vrijeme na odreenom mjestu. Hobbes i Locke politiku su vlast rezervirali za mukarce, bez opravdanja. Carol Potemann, suvremena feministica, rekla je da je ta injenica u nesuglasju s naelom jednakosti koju su njih dvojica izrijekom zastupala. Taj raskorak treba objasniti kontekstualnim utjecajem patrijarhalnog drutva ije su teorije dva filozofa prihvaala. Dananja osjetljivost na rodne nejednakosti raa ponovnu procjenu teoretiara prolosti koji su se zalagali za spolnu jednakost. Milla se smatralo feministom, no dananje vienje govori o granicama njegova feminizma. Marx i Engels smatrali su da mukarci i ene trebaju biti jednaki. Danas ih feministi kritiziraju jer u rodu nisu prepoznali kategoriju drutvene nejednakosti. MARKSISTIKE TEORIJE DRAVE Iz Komunistikog manifesta: drava djeluje u interesu odreene klase, a izvrna vlast moderne drave tek je odbor za voenje zajednikih poslova itave buroazije. U klasinoj marksistikoj analizi oblici to ih poprima drava u liberalnoj, parlamentarnoj demokraciji, tek su artikulacije klasnih interesa i klasne moi i zapravo sprjeavaju mogunost za demokraciju i jednakost. Ovu teoriju je prihvatio i Lenjin. Jessop 1990. smatra da se drava moe definirati na 6 naina: 1. Drava se smatra bitno parazitskom dravom, 2. Drava se opisuje kao epifenomen ija mo je povrinski odraz ekonomske borbe meu klasama, 3. Drava se moe smatrati imbenikom drutvene kohezije koji regulira sukob i nastoji odrati drutveni red i stabilnost, 4. Drava djeluje kao instrument klasne vladavine jer njezine institucije i osoblje promiu, tite i odravaju interese vladajue ekonomske (i politike) klase, 5. Drava je skup politikih institucija, 6. Drava je sustav politike dominacije koja ima specifine posljedice za klasnu borbu. FAISTIKA DRAVA: U faistikoj ideologiji drava tj. kolektiv koji se oituje putem politike zajednice ima najvie mjesto, a ne pojedinac ili klasa. Odnos izmeu drave i pojedinca u faistikoj je dravi manje odnos prava i slobode nego obveza i dunosti. Malo se inilo za slobode i prava pojedinaca i malo se dokumentiranog prostora dalo ustavima koji takva prava formaliziraju i tite.

Faiste zanima stvaranje novog drutva, novog poretka u kojima su prihvaeni potpuna odanost pojedinca i potpuna vlast drave. U Europi izmeu dva rata postao je monom i etabliranom politikom snagom. Njemaka i Italija su preuzele vlast. Za Mussolinija, drava je totalna organizacija gdje pojedinci mogu nai istinsku stvarnost i sudbinu. U tom je smislu odnos pojedinca i drave odnos ovisnosti - bez drave pojedinac nema istinski identitet vrijednosti. KOMUNISTIKA DRAVA: Na razini drave, komunizam je u Europi od 1989. u krizi. Pad Berlinskog zida 1989, raspad SSSR-a i zabrana Komunistike partije simbolizirali su kraj politikog i drutvenog eksperimenta u Europi i dijelu Azije. Podjela izmeu drave i drutva manje je otra nego u liberalnoj dravi gdje je cilj politike regulirati pravilan odnos izmeu pojedinca i drave i ograniavati djelokrug, doseg i ovlast drave glede slobode pojedinca. Ustav SSSR-a iz 1977. zove se Temeljni zakon vidi ulogu drave ire i eli promicati drutvenu kohezija i projekt socijalizma u svim podrujima ivota. Opseno 21 poglavlje i 174 lanka o institucionalnoj organizaciju stranke, drave i Vlade i o drutvenom ivotu okolini, ouvanju kulture. Manje se bavi slobodom pojedinca ve kolektivnom dimenzijom ivota i postizanjem kolektivnih ciljeva putem drave ili dravne mobilizacije. Govori o obitelji, plaama i ivotnom standardu, odnosima meu etnikim skupinama, povijesnoj zadai, dunosti i prava graana, vjerska sloboda, neprovedivost osobe i doma, privatnost osobnih komunikacija. Dio "Drava i pojedinac" bavi se kolektivnim drutvenim i ekonomskim pravima, potvruje da mukarci i ene imaju jednaka prava, da graani imaju pravo na rad, odmor i dokolicu, zdravstvenu zatitu i stan. Imaju dunost uvati okolinu, brinuti se za odgoj djece, pripremiti ih za drutveno koristan rad i podizati ih kao vrijedne lanove socijalistikog drutva. Djeca su duna brinuti se i pomagati im.