Izvori radnog prava i ope karakteristike Radno pravo je relativno mlada grana prava.

Ono se kao posebna grana prava oblikuje tek poetkom 19 stoljea. itav historija radnog zakonodavstva see koliko i sam rad ovjeka jer pravo na rad je osnovno ljudsko pravo. U nekim pravnim sistemima, robovlasnikom i feudalnom pravnom sistemu pravo na rad, kao posebna oblast nije postojao. U robovlasnikom sistemu ovjek kao fiziko lice nije bio subjekt u pravu ve objekt u pravu. Pojedini radni sistemi razliito su oblikovali prava iz radnog odnosa i prava po osnovu rada. Izvori radnog prava koji su najvaniji za radno rpavo su: - ustav drave kao opa pravna norma, u kojem uz ustavna rjeenja postoji posebna klauzula garancije prava na rad i imovine prava koje se stiu po osnovu rada, - leksspecialis- prvana norma iz oblasti rada, - Podzakonski akti i to: uredbe, odluke, upustva, pravilnici, rjeenja. Pravilnici su interna prava akta. Ugovor je pravni posao izmedzu ugovornih strana. Ugovor e bit nitav: kada je pod prisilom, kada je pod zabludom, pravara. Kolektivni ugovori i granski ugovori o radu su posebni izvori radnog prava gdje se ovim ugovorima reguliu sva ona prava iz oblasti rada koja nisu regulisana zakonom. Izvori radnog prava: ustav, zakon, podzakonski akti. Predmet radnog prava Jeste praktian i teoretski pogled na rad, prava na osnovu rada i druge elemente koje kvalifikuju nivo ostvarenja ljudskog prava na rad. Posebno su kroz historiju razmatrani elementi: 1) radno vrijeme, 2) mjere zatite na radu, 3) uslovi rada, 4) prava po osnovu rada. Poseban dio radnog prava predstavlja regulisanje prava po osnovu rada i to: - zdravstvenog osiguranja, - penziono-invalidskog osiguranja, - socijalnog osiguranja. Radno vrijeme se oblikuje kao posebna grana prava tek poetkom 19 stoljea. Do tada radno pravo je bilo grana drugih prava. Tako kasni perido oblikovanja radnog prava jeste nemogunost dogovora poslodavaca i radnika o nivou prava po osnovu rada. U graanskim zakonicima kao sto su code civile- francski graanski zakonik iz 1804 godine ili germanski graanski zakonik bilo je uvrteno radno pravo kao poseban dio graanskih zakonika koji su sadravali npr. porodino pravo, krivino pravo, graansko pravo, obligaciono pravo. U tom zakoniku pravo je imalo svoj dio. Europsko radno pravo ima temelje u graanskim zakonicima posebno evropsko procesno radno pravo. Jo prvi pisani zakonici regulirali su pored statusnih elemenata radnog prava i procesne elemente tj. procedure za ostvarivanje nekih prava iz oblasti rada. Uredba je podzakonski akt tj. izvrni organi donose podzakonske akte. To znai da ona nesmije biti u suprotnosti sa zakonom, ve je usklaena sa zakonima.

Osnove radnog prava - Radno pravo je samostalna grana prava. - Radno pravo je vezano za osnovno ljudsko pravo na rad. - Prava po osnovu rada i u vezi sa radom. Sutina radnog prava je: - Regulisanje radnopravnog odnosa, - Regulisanje individualnih i kolektivnih prava, - Regulisanje prava iz radnog odnosa. Radno pravo u BiH Radno pravo je nauka koja se bavi izuavanjem odnosa i propisa koji se odnose na radnike, poslodavce, sindikate i sudove. Pravni sistem i radno pravo ogleda se u: 1) nazivu, 2) predmetu, 3) metodu. Radno pravo u BiH tradicionalno je vezano za Germansko radno pravo. Svi zakoni u historiji u BiH bez obzitra na politicke tvorevine u kojima je bila BiH, bili su uskladzeni sa evropskim zakonodavstvom, a posebno njemackim i austrijskim zakonodavstvom to potvrduje skoro cjelovita primjena austriskog gradzanskog zakonika u zakonu o radu u BiH. Nastanak i razvoj radnog prava I pocetni period radnog prava Kroz historiju radnici su bili najee obespravljeni do pocetka 19 stoljea. Radno pravo prakticki nije bilo oblikovano, jer je bilo u sklopu gradanskih zakonika gdje je bio veliki nedostatak pravnih prospisa u radu, zbog toga je nastala krupna eksploatacija radnika i postojali su nepodnosljivi uslovi rada i zastita radnika. Bijeda i napor u radu radnika, djece i ena a posebno noni rad, rad bez sredstava zatite na radu i uslovi na radu izazivali su gnjev i revolt radnika. Polovinom 19 stoljea poslodavci i drave pod poritiskom radnika i radnikih buntova donosi prvi zakon o radu koji se naziva prvo zatitno zakonodavstvo radnika. Englesak je kolijevka prvog radnikog zakonodavstva a sljede je Francuska, Njemaka i druge Evropske zemlje. II period- kraj 19 stoljea do kraja I svjetskog rata Drave EU donose znaajan broj propisa iz oblasti rada kojima se garantira vei broj prava radnika posebno u trajanju radnog vremena, zatite na radu i drugih prava posebno zdravstvene zatite. Prvi nastanci kolektivnog pregovaranja radnika i poslodavaca davali su rezultat u smislu da su radnici imali mogucnost da samostalno predlau pitanje kao predmet kolektivnih ugovora sa poslodavcima sto je ucinilo da radnicki statusi pocinju da se u EU ujednacavaju i popravljaju. 1912 godine Francuska prednjai u pravnoj regulativi iz oblasti rada. Najvei dijelom prihvataju se statusi radnika koji su rezlutat pregovora radnika i poslodavaca, a i drava Francuska u to vrijeme po automatizmu zakone prihvata sporazumom poslodavaca i radnika.

III perido izmedu dva svjestka rata III perido razvoja radnog prava je najvaniji period u razvoju radnog prava. Dogaa se znaajna kodifikacija zakona i to posebno Francuska, Njemaka i Italija. Radno pravo u tom periodu postaje grana prava, odnos poslodavaca i radnika dostie najvei nivo. U odnosu na prethodni istoriju radnikog pokreta kada se radnici mukotrpno osnivali dobijanja radnikih prava, poetkom 20 stoljea prvih 20 godina bili su najuspjeniji period dogovaranja radnika i poslodavaca. Esnapsaka udruzenja-granska udruzenja ostvaruju znaajan uspjeh posebno u dijelu istovjetnog regulisanja radnog vremena, zatite na radu, uslova rada, a posebno prava po osnovu rada, socijalni, zdravstvenih i pio prava. 1919 godine u Parizu osniva se MOR-medunarodna organizacija rada. Ova konferencija je najznaajniji dogaaj u historiji rada. Zove se tripartitna konferencija sporazuma-radnici, poslodavci, vlade. Prvi put u historiji u istom broju n takvoj konferenciji uestvuju radnici, poslodavci i vlade. Na konferenciji MOR-a usvojeno je osmosatno radno vrijeme, obaveznost mjera zatita na radu, uslovi rada i prava po sonovu rada. Ova konferencija promovirala je etri naela: 1) Rad nije roba, 2) Siromatvo je opasnost za svakoga, 3) Potreba meunarodne saradnje, 4) Sloboda udruivanja i izraavanja. Snani razvoj privrede uinio je da se razviju tri kljucne teorije iz oblasti rada: 1)Robert Oven , 2)Augusto Blanki i 3) Danijel Grand. Ove teorije su teorije borbe za radnika prava, ali obaveza radnika da kvalitetno obavljaju svoj posao. Prava po osnovu rada snano su afirmisana i to socijalna, zdravstvena i pio prava. IV period od II svjtskog rata do danas Ovaj period karakterie intenzivna kodifikacija zakonskih i podzakonskih akata u oblasti rada. Snano se afirmie kolektivno pregovaranje. Jaaju sindiklni pokret. Primjenjuju se utvrdeni standardi iz oblasti rada. Za ovaj period karakteristian je period socijalne drave, koja titi i promovira socijalnu pravdu. Savremeno radno pravo 1) Sloboda irenja prava na rad, 2) Sindikalna prava i slobode, 3) Kloketivno pregovaranje, 4) Integrativnost. Kod kolektivnog pregovaranaj najvaniaj su pitanja koja nisu zakonom regulisana, reguliu se kolektivnim ugovorom. Integrativnost znai ee uvezivanje radnikog organizovanja Integrativnost znai ve zvezivanje radnikog organizovanja. Kolektivno radno pravo Kolektivno pregovaranje ima svoje utemeljenje od prvih pocetaka radnikog udruivanja. Jo u Engleskim industrijskim manifakturama, radnici su nasilnim putem ostvarili neka osnovna prava iz oblasti rada. Da bi se ostvarila ta prava za radnike moral je psotojat sagasnost

poslodavaca. Kada bi se psotigapo dogovor u nekom pravu tada su radnici zhtjevali da se to zapie u nekom dokumentu koji bi bio izraz volje radnika i poslodavaca da se to pravo razlikuje. Taj dokument potpisivan je od predstavnika radnika i predstavnika poslodavaca. Najea pitanja koja su zateci kolektivnog pregovaranja su: 1) Radno vrijeme, 2) Zdravstvena zatita, 3) Odmori, 4) Plate. Novije-savremenije radno pravo ima drugaiji tok ostvarivanja radnikih prava i to posebno u dijelu u kojem se ukljuuju vlade koje imaju obavezu da postignuti dogovor radniak i poslodavaca pretvori u radni akt (pravilo) u kojem e se jednako ta prava primjenjnivati za pravna i fizika lica. Kolektivno pregovaranje podrazumjeva pravila po kojima radnici i poslodavci utvruju prava, taj ugovor se potpisuje, usvaja u organima vlasti i objavljuje u slubenim novinama koji imaju formu oficijelnosti da vai za itav prostor za koji se ukljuuje itav ugovor. Kolektivno radno pravo: a) sloboda pregovaranja, b) pravo kolektivnog pregovaranja, c) pravo na stav o upravljanju, d) pravo rjeavanja kolektivnih sporova, e) pravo na trajk, f) pravo uea u donoenju opih akata radnog odnosa. Kolektivno radno pravo ima dva elementa: 1) pojedninana-individualna prava koja se konkretno ureduju za pojednica. 2) Kolektivna prava koja vee za sve. Kolektivnim ugovorima realizira se vaan dio ljudskog prava na rad. U kolektivnim ugovorima kao i u zakonima u radu posebno se primjenjuju sljedeca meunarodna dokumenta: 1) pakt o graanskim politikim pravima-UN 1966, 2) pakt o ekonomskim i socijalnim pravima-EU 1967, 3) konvencija o ljudskim pravima i slobodama-EU 1950. Ovim dokumentima posebno se daje znaaj kolketivnom pregovaranju i regulisanju pojedinanih prava. Posebno se tu definiraju sljedeca prava: a) odnos kolektivnih i individualnih prava (kolektivni ugovor-individualni ugovor o radu) b) uee zaposlenih u upravljanju preduzeem-radni subjekt. Stalna borba radnika i poslodavaca kroz kolektivno ugovaranje usmjeren je na: 1) donoenje zakona o radu-pravne norme, 2) socijalna pitanja, 3) radno vrijeme-preraspodjela i preraunavanje radnog vremena, 4) struno obrazovanje i usavravanje, 5) prava u vezi sa radom. U ovom dijelu posebno se sagledavaju standardi iz oblasti rada-evropski standard. Kolektivni ugovori

Pismeni sporazum strana o radnom odnosu-uslovima rada, Ugovorne strane, Predmet ugovaranja konvencija mor-a br.154 iz 1981. Kolektivni i individualni ugovori, Osnova kolektivnih pregovora: a) zatita prava radnika, b) osiguranje socijalnog mira, c) obezbjeenje radnog napretka i mira. kolektivni ugovori u zakonodavstvu evropskih zemalja.

Kolektivni ugovor je pisani dokument koji sadri regulaciju onih prava koji nisu regulisani zakonom. Granski ugovor regulie pitanje pojedinano iz kolektivnog ugovora. Konvencija MOR-a 154 iz 1981 je osnova za nain kolektivnog pregovaranja. Osnovna karakteristika i uloga kolektivnog pregovaranja je: a) zatita prava radnika, b) osiguranje socijalnog mira, c) obezbjeenje radnog napretka, d) regulisanje prava na trajk. Radno pravo u BiH Moe se posmatrati u 4 perioda: 1) 1941-1945- radno zakonodavstvo, 2) Period od 1950 godine-propisima regulisani radni odnosi. Prvi radni propisi u jugoslaviji i to zakon o radu koji je naslonjen na evropsko radno pravo u smislu regulisanja svih elemenata rada. 3) 1950-radniko upravljenje do 1992 godine, 4) Radniki amandmani decentralizacija i garancija prava radnika udrueni rad. Ravno zakonodavstvo u BiH kroz sve periode razvoja i djelovanja BiH u razliitim carevinama i dravama BiH je uvijek imala evropski trend. BiH kroz razliite dravne tvorevine bila je lanica MOR-a (i I i II jugoslavija) to znai da je BiH uvijek imala evropski trend u radnom pravu. Vrste rada BiH je imala identine vrste rada u prteklom periodu kao i druge evropske zemlje: 1) tekui; minuli rad, 2) apstraktni i stvarno potreban rad, 3) individualni i drutveni rad, 4) jednostavni i sloeni, 5) produktivni i neproduktivni, 6) fiziki i umni.