Izvori radnog prava i ope karakteristike

Radno pravo je relativno mlada grana prava. Ono se kao posebna grana prava prava oblikuje tek poetkom 19 stoljeda. itava historija radnog zakonodavstva see koliko i sam rad ovjeka jer pravo na rad je osnovno ljudsko pravo. U nekim radnim sistemima (robovlasniki i feudalni sistem) pravo na rad kao posebna oblast nije postojalo. U robovlasnikom sistemu ovjek kao fiziko lice nije bio subjekt u pravu ved objekt. Pojedini radni sistemi razliito su oblikovali prava iz radnog odnosa i prava po osnovu rada.

Predmet radnog prava

Predmet radnog prava je praktican i teoretski pogled na rad, prava po osnovu rada i druge elemente koji kvalifikuju nivo ljudskih ostvarenja na rad. Posebno su kroz historiju razmatrani elementi: radno vrijeme, mjere zastite na radu, uslovi rada i prava po osnovu rada. Poseban dio radnog prava predstavlja regulisanje prava po osnovu rada i to zdravstvenog, penzionoinvalidskog i socijalnog osiguranja. Radno pravo se oblikuje kao posebna grana prava tek pocetkom 19 stoljeca. Do tada je radno pravo bilo dio drugih grana prava. Tako kasni perion oblikovanja radnog prava jeste nemogucnost dogovora poslodavaca i radnika o nivou prava po osnovu rada. Izvori radnog prava Najvazniji izvori radnog prava su: 1. Ustavi drzava - kao opca pravna norma u kojem uz ustavna rjesenja postoji posebna klauzula garancije prava na rad i imovine- prava koja se sticu na osnovu rada. 2. Lex specialis pravna norma iz oblasti radnog prava 3. Podzakonski akti uredbe, odluke, pravilnici, uputstva, rjesenja itd. Faze nastanka radnog prava I PERIOD - do 19 stoljeca: Kroz historiju radnici su bili najcesce obespravljeni. Do pocetka 19 stoljeca radno pravo nije bilo oblikovano jer je bilo u sklopu graanskih zakonika gdje je bio veliki nedostatak pravnih propisa o radu. Zbog toga je nastala eksploatacijaradnika i nepodnosljivi uslovi rada i zastite na radu. Bijeda i napor u radu radnika, djece i zena, a posebno nocni rad i uslovi rada su izazvali gnjev i revolt radnika. Polovinom 19 stoljeca poslodavci i drzave pod pritiskom radnika i radnickih buntova donose prvi zakon o radu koji se naziva prvo zastitno zakonodavstvo radnika. Kolijevka prvog zakonodavstva radnika je Engleska, a slijede je Francuska, Njemacka i Italija. II PERIOD - kraj 19 stoljeca - kraj I svjetskog rata: Drzave EU donose znaajan broj propisa iz oblasti rada kojima se garantira veci broj prava radnika posebno u dijelu trajanja radnog vremena, zastite na radu i drugih prava, posebno zdravstvene zastite. 1912 god. Francuska donosi prvi zakon o radu.

III PERIOD - izmeu 2 svjetska rata: Treci period razvoja radnog prava je najvazniji period u razvoju radnog prava. Dogaa se znacajna kodifikacija iz oblasti rada i to posebno u drzavama nabrojanim u I periodu. Radno pravo u tom periodu postaje grana prava. Odnos poslodavaca i radnika postize najveci nivo, u odnosu na prethodne periode radnickog prava. Esnafska udruzenja -granska udruzenja, ostvaruju znacajan uspjeh posebno u dijelu istovjetnog regulisanja radnog vremena, zastite na radu, uslova rada te prava po osnovu rada. 1919 god. u Parizu se osniva Meunarodna organizacija rada. Ova konferencija je najznacajniji dogaaj u historiji radnickog prava, a zove se jos i tripartitna konferencija jer je sastavljena od 3 grupe: grupa vlasti, grupa poslodavaca i grupa radnika. Prvi put u historiji, u istom broju na jednoj konferenciji su i vlast i poslodavci i radnici. Na konferenciji je usvojeno 8 sati radno vrijeme, mjere zastite na radu te nacela MOR-a(Medjunarodne organizacije rada) : 1.RAD NIJE ROBA, 2.SIROMASTVO JE OPASNOST ZA SVAKOGA, 3.POTREBA MEUNARODNE SARADNJE, 4. SLOBODA IZRAZAVANJA I UDRUZIVANJA. IV PERIOD od 2 svj. rata pa do danas: Ovaj period karakterise intenzivna kodifikacija zakona u oblasti radnog prava. Snazno se afirmise kolektivno pregovaranje, te jacaju sindikalni pokreti. Takoe nastaje i socijalna drzava koja stiti i promovise socijalnu pravdu. SAVREMENO RADNO PRAVO 4 odlike: 1. Sloboda sirenja prava na rad, 2. Sindikalna prava i slobode, 3. Kolektivno pregovaranje, 4. Integrativnost. Kod kolektivnog pregovaranja, najvaznija su ona pitanja koja nisu regulisana zakonom, a regulisu se kolektivnim ugovorima. Integrativnost znaci cvrsce uvezivanje radnog organizovanja. KOLEKTIVNO PREGOVARANJE Kolektivno pregovaranje ima svoje utemeljenje od samih pocetaka radnickog udruzivanja. Kako bi se prava radnika ostvarila, morala je postojati saglasnost poslodavaca. Kada bi se postigao dogovor o nekom pravu, radnici su zahtijevali da se zapise u dokumentu koji bi bio izraz volje radnika i poslodavaca da se to pravo realizuje. Taj dokument su potpisivali predstavnik radnika i predstavnik poslodavaca. Najcesca pitanja u kolektivnom pregovaranja su: radno vrijeme, zdravstvena zastita, odmori i plate itd.. Ugovor kolektivnog pregovaranja se potpisuje i usvaja u organima vlasti i objavljuje u sluzbenim novinama. KOLEKTIVNO RADNO PRAVO znaci: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. SLOBODA PREGOVARANJA, PRAVO KOLEKTIVNOG PREGOVARANJA, PRAVO NA STAV U UPRAVLJANJU, PRAVO RJESAVANJA KOLEKTIVNIH SPOROVA, PRAVO NA STRAJK, PRAVO UCESCA U DONOSENJU OPCIH AKATA RADNOG PRAVA, PRAVO NA PROTEST ZA NEDISKRIMINACIJU.

Kolektivno radno pravo ima 2 osnovna elementa i to: pojedinacna-individualna prava koja se ureuju za pojedinca i kolektivna prava koja vaze za sve. U kolektivnim ugovorima posebno se primjenjuju sljedeci meunarodni dokumenti: 1. PAKT O GRAANSKIM I POLITICKIM PRAVIM (1966 god.), 2. PAKT O EKONOMSKIM I SOCIJALNIM PRAVIMA (1967.), 3. KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA I SLOBODAMA (1955.). Ovim dokumentima se posebno daje znacaj kolektivnom pregovaranju i regulisanju pojedinacnih prava. Stalna borba radnika i poslodavaca kroz kolektivno pregovaranje usmjerena je na: 1. 2. 3. 4. 5. DONOSENJE ZAKONA O RADU, SOCIJALNA PITANJA, RADNO VRIJEME, STRUCNO USAVRSAVANJE, PRAVA U VEZI SA RADOM.

U ovom dijelu posebno se sagledavaju standardi u oblasti rada EU standardi. Kolektivni ugovor je pisani dokument koji sadrzi regulaciju onih prava i obaveza koji nisu regulisani zakonom. Granski ugovor regulise pitanja pojedinacno iz kolektivnog ugovora. (ugovori za razlicite grane industrije: drvna industrija, metalurgija...) Osnovna karakteristika i uloga kolektivnog pregovaranja je : zastita prava radnika, osiguranje socijalnog mira, obezbjeenje radnog napretka i regulisanje prava na strajk.

RADNO PRAVO U BIH Moe se promatrati u 4 perioda: 1. 2. 3. 4. 1941-1945 god. ratno zakonodavstvo (ratne obaveze), 1945-1950 god. prvi radni propisi u SFRJ, 1950-1992 god. radnicko samoupravljanje, RADNICKI AMANDMANI garancija prava radnika u udruzenom radu.

Radno zakonodavstvo u BiH je postojalo kroz sve periode razvoja i djelovanja BiH u raznim carevinama i dravama, a BiH je uvijek imala evropski trend te je isto tako uvijek bila i clanica MOR-a.

VRSTE RADA 1. 2. 3. 4. 5. 6. TEKUDI I MINULI RAD, APSTRAKTNI I STVARNO POTREBNI RAD, INDIVIDUALNI I DRUTVENI RAD, JEDNOSTAVNI I SLOENI RAD, PRODUKTIVNI I NEPRODUKTIVNI RAD, FIZIKI I UMNI RAD.