Professional Documents
Culture Documents
Navođenje Bibliografskih Izvora
Navođenje Bibliografskih Izvora
Lipovac
Zadatak br. 4
U kontekstu pisanja izvetaja o istraivanju, bibliografija i literatura ne predstavljaju sinonime. Literatura predstavlja sve izvore (spisak referenci) koji su neposredno citirani u tekstu, a bibliografija podrazumeva sve reference koje su koriene u toku naunog istraivanja bez obzira da li su citirane. Zato bibliografija predstavlja iri spisak izvora (referenci) od literature.
Znaaj navoenja bibliografskih izvora: 1.) Spreavanje mogunosti za klasifikovanje naunog rada ili njegovog dela kao PLAGIJATA1. Plagijarizam predstavlja preuzimanje tuih ideja, stavova, zakljuaka, rezultata istraivanja, ema, prikaza - bez navoenja originalnog izvora ili jo jednostavnije, predstavljanje tueg rada ili dela tueg rada kao vlastitog. 2.) Skretanje panje na druge naune radove, a koji predstavljaju teorijsku i/ili praktinu osnovu naeg rada ili se na rad nastavlja na rezultate ili zakljuke citiranih radova. 3.) Omoguava uvid u druge srodne radove i implicira da naunik nije usamljen u svojim stavovima, idejama, zakljucima(nauna osnovanost). 4.) Omoguava razvijanje diskusije o rezultatima istraivanja iznoenjem ideja, stavova, zakljuakarazliitih autora sa kojima se istraiva moe ili ne mora slagati.
Plagijat u kolokvijalnom smislu odreujemo kao: knjievna kraa, prepisivanje iz tuih dela,nedoputeno prisvajanje tue duhovne svojine Prema: Vujaklija, M. (1980). Leksikon stranih rei i izraza. Beograd: Prosveta. str.708 Centar za evaluaciju u obrazovanju i nauci MNTR-a pravi razliku izmeu grubog i blagog plagijata i autoplagijata. Internet: http://ceon.rs/pdf/dopis_mntr_plagijarizam.pdf (15.11.2011.)
U radu se obavezno navode svi bibliografski izvori (reference) koji su citirani pri pisanju izvetaja o istraivanju, kako bi se jasno razlikovao postojei fond znanja od onoga to je originalni nauni doprinos autora izvetaja (istraivaa).
Upravo zbog znaaja koje ima navoenje referenci, potrebno je uvesti jedinstven sistem citiranja koji e omoguiti jednostavno i pregledno praenje strukture, kao i iznetih stavova u naunom radu, ali i pronalaenje izvora koji su korieni u istraivanju ili pisanju izvetaja. Danas postoji vie iroko prihvaenih naina (stilova, formi) navoenja bibliografskih izvora. Najpoznatiji su: APA stil, MLA stil i ikaki nain citiranja, takoe esto su u upotrebi i harvardsko i vankuversko referisanje, MHRA, CSE stil i mnogi drugi manje poznati stilovi koje moe zahtevati odreeni izdava ili ureivaki odbor, ali i naruilac istraivanja.
Najpoznatiji naini prezentovanja identifikacije bibliografskog izvora (tehniki zahtevi): Chicago (or Turabian) Citations2 Modern Language Association of America (MLA) Style3 American Psychological Association (APA) Style4
2 3
UCPS (2010). The Chicago Manual of Style - 16th ed. Chicago: University of Chicago Press Staff MLA (2009). MLA handbook for writers of research papers - 7th ed. New York: The Modern Language Association of America 4 APA (2010). Publication Manual of the American Psychological Association - 6th ed. Washington: American Psychological Association
Prihvaen stil navoenja bibliografskih izvora mora se dosledno sprovoditi tokom celog istraivanja, a naroito u fazi pisanja izvetaja o istraivanju.