Grad ima “identitet”, “duh”, “memoriju”, a često izrasta i u “ličnost”, u kojoj se onda mogu razaznati njene instance. Po analogiji s klasičnim egom, kao i jastvom dubinske psihologije, gradsko Ja se sagledava kao racionalna osa ravnoteže, jedinstva i organizacije, ali i kao aktivirajući činilac oblikovanja gradskog identiteta. Mehanizam nošen energijom nagona i principom zadovoljstva, nalik psihološkom idu, deluje njemu nasuprot, opirući se ustrojstvu i planovima urbanog sistema. Tvorac je entiteta koji nema organizaciju, ne poznaje “vrednovanja, ni dobro, ni zlo, ni moral”.
Grad ima “identitet”, “duh”, “memoriju”, a često izrasta i u “ličnost”, u kojoj se onda mogu razaznati njene instance. Po analogiji s klasičnim egom, kao i jastvom dubinske psihologije, gradsko Ja se sagledava kao racionalna osa ravnoteže, jedinstva i organizacije, ali i kao aktivirajući činilac oblikovanja gradskog identiteta. Mehanizam nošen energijom nagona i principom zadovoljstva, nalik psihološkom idu, deluje njemu nasuprot, opirući se ustrojstvu i planovima urbanog sistema. Tvorac je entiteta koji nema organizaciju, ne poznaje “vrednovanja, ni dobro, ni zlo, ni moral”.
Grad ima “identitet”, “duh”, “memoriju”, a često izrasta i u “ličnost”, u kojoj se onda mogu razaznati njene instance. Po analogiji s klasičnim egom, kao i jastvom dubinske psihologije, gradsko Ja se sagledava kao racionalna osa ravnoteže, jedinstva i organizacije, ali i kao aktivirajući činilac oblikovanja gradskog identiteta. Mehanizam nošen energijom nagona i principom zadovoljstva, nalik psihološkom idu, deluje njemu nasuprot, opirući se ustrojstvu i planovima urbanog sistema. Tvorac je entiteta koji nema organizaciju, ne poznaje “vrednovanja, ni dobro, ni zlo, ni moral”.