EKONOMSKA POLITIKA POELA EKONOMIJE Uvod Ekonomija je prouavanje kako drutva biraju upotrebu oskudnih proizvodnih resursa, koji

imaju drugu namjenu, da bi proizvela robe razliitih vrsta i razdijelila ih razliitim skupinama. Ekonomiju prouavamo da bismo shvatili ne samo svijet u kojem ivimo nego i ivot u potencijalnim svjetovima koja nam stalno nude reformisti. Dobra su oskudna jer ljudi ele mnogo vie nego to gospodarstvo moe proizvesti. Ekonomska dobra su oskudna, nisu besplatna i drutvo mora birati izmeu ogranienih dobara koja moe proizvesti s raspoloivim resursima. Mikroekonomija se bavi ponaanjem pojedinanih entiteta kao to su trita, poduzea i kuanstva. Makroekonomija razmatra ponaanje gospodarstva kao cjeline. U svim ekonomijama budite svjesni kompozicijske i naknadne pogreke i zapamtite da zadrite ostale stvari konstantnima. Tri problema ekonomske organizacije Svako drutvo mora odgovoriti na tri osnovna pitanja: to, kako i za koga? Koje se vrste i koliine proizvode iz dugakog popisa svih moguih roba i usluga? Kako se resursi upotrebljavaju u proizvodnji tih dobara? Za koga se dobra proizvode (tj. kakva je raspodjela dohotka i potronje meu razliitim pojedincima i staleima? Drutva na ta pitanja odgovaraju na razliite naine. Naredbodavni i trini oblik danas su najvaniji oblici ekonomske organizacije. Centralizirani nadzor drave usmjerava naredbodavnu ekonomiju, trino gospodarstvo se vodi u skladu s neformalnim sustavom cijene i dobiti u kojem veinu odluka donose pojedinci i poduzea. Sve drave imaju razliite kombinacije naredbodavne i trine ekonomije, sve su drave mjeovita gospodarstva. Tehnoloke mogunosti drutva S danim resursima i tehnologijom izbor proizvodnje i izmeu takvih dvaju dobara kao to su maslac i pitolji moe se saeti u granici proizvodnih mogunosti (GPM). Granica proizvodnih mogunosti (GPM) prikazuje kako se proizvodnja jednog dobra (kao to su pitolji) zamjenjuje s proizvodnjom nekog drugog (kao to je maslac). U svijetu oskudnosti birajui jednu stvar znai odustati od neke druge. Vrijednost proputene robe ili usluge naziva se oportunitetni troak. Proizvodna uinkovitost ostvaruje se onda kad se proizvodnja jednog dobra ne moe poveati bez smanjivanja proizvodnje nekog drugog dobra. To prikazuje GPM. Kada je gospodarstvo na svome GPM-u, ono moe proizvesti vie jednog dobra samo proizvodei manje nekog drugog. Granice proizvodnih mogunosti ilustriraju mnogo osnovnih ekonomskih procesa: kako gospodarski rast pomie granicu prema van, kako drutvo bira relativno manje hrane i drugih nunih dobara kad se razvija, kako zemlja bira izmeu dobra osobne potronje i javnih dobara i kapitalnih dobara koja poveavaju buduu potronju. Drutva se katkad nalaze unutar svoje granice proizvodnih mogunosti. Kad je nezaposlenost velika ili kad prevrat ili neprikladni propisi drave remete gospodarsku aktivnost, gospodarstvo je nedjelotvorno i djeluje unutar svoje granice proizvodnih mogunosti (GPM). KAKO ITATI DIJAGRAME Dijagrami su neophodno pomagalo u suvremenoj ekonomiji. Oni omoguuju prikladno prikazivanje podataka i veza izmeu varijabli. Vana pitanja za razumijevanje dijagrama su: to je na svakoj osi (vodoravnoj i okomitoj)? Koje su jedinice mjere na svakoj osi? Koja se vrsta veze opisuje krivuljom ili krivuljama prikazanim na dijagramu? Veza izmeu dviju varijabli na krivulji odreena je njezinim nagibom koji se definira kao uspon nad pomakom ili kao poveanje varijable Y po jedinici poveanja varijable X. ako je krivulja nagnuta prema gore (ili pozitivno) dvije su varijable izravno povezane. One se istodobno kreu prema gore ili prema dolje. Ako dijagram ima nagib prema dolje (ili negativan), tada su dvije varijable obrnuto (inverzno) povezane. 1

Katkada vidimo specijalne primjere dijagrama: vremenske nizove, koji prikazuju kako se posebna varijabla kree tijekom vremena, dijagrame rasprenosti koji prikazuju opaanja o parovima varijabli i viekrivuljne dijagrame koji prikazuju dvije ili vie veza na samo jednom dijagramu. TRITE I DRAVA U MODERNOM GOSPODARSTVU to je trite? U gospodarstvu poput amerikoga pretean se dio ekonomskih odluka donosi na tritima koja slue kao mehanizmi pomou kojih se susreu kupci i prodavai da bi trgovali te odredili cijene i koliine roba. Adam Smith je tvrdio da e nevidljiva ruka trita dovesti do optimalnog ekonomskog ishoda kada pojedinci budu slijedili svoj vlastiti interes. Iako su trita daleko od savrenosti, pokazala su se neobino uinkovitima u rjeavanju problema kako, to i za koga. Trini mehanizam prvo odreuje to i kako: Dolarski glasovi kuanstva utjeu na cijene dobra, te cijene slue kao smjernice kolike bi koliine razliitih dobara trebalo proizvesti. Kada ljudi trae vie nekog dobra, njegova e cijena porasti i poduzea mogu ostvariti dobit poveavajui proizvodnju tog dobra. U uvjetima savrene konkurencije poduzee mora pronai najjeftiniju metodu proizvodnje uinkovito upotrebljavajui rad, zemlju i druge faktore proizvodnje; u protivnom, ono e trpjeti gubitke i biti uklonjeno s trita. U isto vrijeme dok se rjeavaju problemi to i kako, rjeava se problem i za koga. Raspodjelu dohotka odreuje vlasnitvo nad faktorima proizvodnje (zemlja, rad i kapital) i cijene faktora. Ljudi koji imaju plodnu zemlju ili dobro igraju bejzbol zaradit e mnogo dolarskih glasova za kupnju potroakih dobara. Oni bez vlasnitva i sa sposobnostima, bojom ili spolom koje trite podcjenjuje ostvarit e male dohotke. Trgovina, novac i kapital Kako se ekonomije razvijaju, one postaju specijalnije. Podjela rada omoguuje da se zadaa rastavi na mnogo manjih poslova, a svakog moe brzo nauiti i obaviti samo jedan radnik. Specijalizacija proizlazi iz sve vee tenje da se upotrijebe zaobilazne metode proizvodnje koje zahtijevaju mnogo specijaliziranih sposobnosti. Dok pojedinci i zemlje postaju sve vie specijalizirani, sve se vie usredotouju na odreene robe i razmjenjuju svoje vikove proizvodnje za dobra koja su proizveli drugi. Dragovoljna trgovina, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima. Trgovina specijaliziranim dobrima i uslugama danas se oslanja na novac koji je katalizator kotaa razmjene. Novac je opeprihvaeno sredstvo razmjene gotovina i depoziti po vienju. On se upotrebljava za plaanje svega, od pite od jabuka do zebrinih koa. Prihvaajui nova dobra puanstvo i drave mogu se specijalizirati u proizvodnji malog broja dobara i potom ih razmjenjivati za druga; bez novca bismo troili mnogo vremena stalno pregovarajui i razmjenjujui jedno dobro za drugo. Kapitalna dobra proizvedeni faktori kao to su strojevi, graevine i zalihe dobara u procesu proizvodnje omoguuju zaobilazne metode proizvodnje koje u velikoj mjeri pridonose ukupnoj proizvodnji neke drave. Te zaobilazne metode oduzimaju mnogo vremena i sredstava prije poetka rada i stoga zahtijevaju privremeno rtvovanje tekue potronje da bi se poveala budua. Pravila koja odreuju kako se kapital i druga sredstva mogu kupovati, prodavati i upravljati ine sustav vlasnikih prava. Ni u jednom ekonomskom sustavu privatna vlasnika prava nisu neograniena Ekonomska uloga drave Iako je trini mehanizam zadivljujui nain proizvodnje i raspodjele dobara, promaaji trita katkada dovode do nedostatka u ekonomskih ishodima. Drava se moe umijeati da bi popravila te promaaje. Uloga drave u suvremenoj ekonomiji jest da osiguravanje djelotvornosti, ispravljanje nepravedne raspodjele dohotka i promicanje ekonomskog rasta i stabilnosti. Kad postoji nesavrena konkurencija ili kad eksternalije, trita ne uspijevaju osigurati uinkovitu resursa. Nesavrena konkurencija, kao to su monopoli, uzrokuje visoke cijene i niske razine proizvodnje. Kako bi se borile s takvim okolnostima drave reguliraju poslovanje i postavljaju zakonska protutrustovska ogranienja na ponaanje poduzea. Eksternalije se javljaju kad aktivnosti nameu trokove i prenose koristi za koje se ne plaa 2

na tritu. Drava e se moda odluiti umijeati i regulirati ta prelijevanja (kao to i ini kod oneienja zraka) ili osigurati javna dobra (kao to je sluaj sa javnim zdravstvom). Trita nuno ne dovode do pravedne raspodijele dohotka; ona mogu dovesti do neprihvatljivo visoke nejednakosti dohotka i potronje. Kao odgovor, drave mogu promijeniti uzorak dohotka (za koga) koji proizvode trine nadnice, rente, kamate i dividende. Moderne drave koriste se porezima kako bi prikupile prihode za transfere ili programe potpore dohotka koji postavljaju mreu financijske sigurnosti za siromane. Od razvoja makroekonomije 1930-ih drave su preuzele i treu ulogu: uporabu fiskalnih moi (oporezivanja i potronje) i monetarne politike (utjecanje na kreditne i kamatne stope) kako bi potaknule dugoroni rast i proizvodnost te ukrotile uznapredovalu inflaciju i nezaposlenost tijekom poslovnih ciklusa. Od 1980 spoj zvan drava blagostanja, proizaao iz mjeovite ekonomije, nalazi se u defenzivi u trajnoj borbi oko granice izmeu drave i trita. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRANJE Analiza ponude i potranje pokazuje kako trite rjeava tri problema to, kako i za koga. Trite spaja ponudu i potranju. Potranja dolazi od potroaa koji ire svoje dolarske glasove meu raspoloivim robama i uslugama dok poduzea nude robe i usluge s ciljem maksimizacije svoje dobiti. Tablica potranje Tablica potranje pokazuje odnos izmeu traene koliine i cijene dobra ostavivi druge imbenike jednakima. Takva tablica potranje, prikazana krivuljom potranje, dri konstantnima varijable poput obiteljskih dohodaka, ukusa i cijena ostalih dobara. Gotova sva dobra potuju zakon negativno nagnute potranje, koji govori da traena koliina opada kako cijena dobra raste. Taj je zakon predstavljen krivuljom potranje negativnog nagiba. Mnogi utjecaji lee u pozadini krivulje potranje za trite kao cjeline: prosjeni obiteljski dohoci, stanovnitvo, cijene povezanih dobara, ukusi i posebni utjecaji. Kada se ti utjecaji promijene, krivulja potranje se pomie. Tablica ponude Tablica ponude (ili krivulja ponude) daje odnos izmeu koliine dobara koju proizvoai ele prodati ostavivi druge imbenike jednakima i cijene dobra. Ponuena koliina u pravilu pozitivno odgovara na cijenu pa je krivulja ponude nagnuta prema gore. Elementi osim cijene samog dobra utjeu na ponudu dobra. Najvaniji utjecaj imaju trokovi proizvodnje dobra, odreeni stanjem tehnologije i cijenama ulaznih veliina. Ostali elementi ponude ukljuuju cijene povezanih dobara, dravne politike i posebne utjecaje. Ravnotea ponude i potranje Ravnotea ponude i potranje na konkurentnom tritu javlja se kada su sile ponude i potranje uravnoteene. Ravnotea cijena je cijena kod koje je traena koliina upravo jednaka ponuenoj koliini. Na dijagramu ravnoteu pronalazimo u sjecitu krivulja ponude i potranje. Pri cijeni vioj od ravnotene proizvoai ele ponuditi vie nego su potroai spremni kupiti, to posljeduje vikom dobara i stvara pritiske na pad cijene. Slino, preniska cijena stvara manjak i rast cijene prema ravnotei utjecat e na kupce. Pomaci krivulja ponude i potranje mijenjaju ravnotenu koliinu i cijenu. Rast potranje, koji pomie krivulju potranje udesno, poveat e i ravnotenu koliinu i ravnotenu cijenu. Porast ponude, koji pomie krivulju ponude udesno, smanjit e cijenu i poveati traenu koliinu. Za pravilnu primjenu analize ponude i potranje moramo: a) razlikovati promjenu ponude ili potranje (koja stvara pomak krivulje) od promjene traene ili ponuene koliine (to predstavlja pomak du krivulje), b) drati druge imbenike jednakima, to iziskuje razlikovanje utjecaja promjene cijene dobra od utjecaja promjene drugog utjecaja c) uvijek traiti ravnoteu ponude i potranje, koja se javlja u toki u kojoj su sile koje utjeu na cijenu i koliinu uravnoteene. Konkurentski utvrene cijene racioniraju ogranienu ponudu dobra meu onima koji ih potrauju. 3

NESAVRENA KONKURENCIJA I MONOPOL Modeli nesavrene konkurencije Veina dananjih trinih struktura spada negdje na ljestvici izmeu savrene konkurencije i istog monopola. U uvjetima nesavrene konkurencije poduzee ima neki stupanj nadzora nad svojom cijenom, to se na dijagramu prikazuje silaznim nagibom krivulje potranje za proizvodom takvog poduzea. Vane su vrste trine strukture: a) monopol, kod kojeg jedno jedino poduzee ostvaruje svu proizvodnju danog sektora; b) oligopol, kod kojeg neki sektor opskrbljuje ponudom tek nekolicine prodavatelja slinog ili razluenog proizvoda; c) monopolistika konkurencija, kod koje velik broj manjih poduzea nudi srodne, ali poneto razluene proizvode; i d) savrena konkurencija, u kojoj velik broj malih poduzea nudi istovjetan proizvod. U prva tri sluaja poduzea su u takvim sektorima suoena s krivuljama potranje silaznog nagiba. Ekonomija obujma ili opadajui prosjeni trokovi su glavni izvor nesavrene konkurencije. Ako poduzea mogu sniziti trokove poveavajui svoju proizvodnju, savrena konkurencija je unitena jer nekoliko tvrtki moe proizvoditi razinu proizvodnje sektora na najuinkovitiji nain. Kad je minimalna uinkovita veliina pogona velika u odnosu na nacionalno ili regionalno trite, trokovni uvjeti stvaraju nesavrenu konkurenciju. Pored opadajuih trokova ostale su sile koje dovode do nesavrene konkurencije prepreke konkurenciji u obliku pravnih ogranienja (kao to su patenti ili dravna regulativa), visoki trokovi ulaska u sektor, oglaavanje i razluivanje proizvoda. Granini prihod i monopol Krivulju ukupnog prihoda nekog poduzea lako moemo izvesti iz njegove krivulje potranje. Potom iz takve tablice ili krivulje ukupnog prihoda moemo izvesti granini prihod koji predstavlja dodatni prihod koji donosi prodaja dodatne jedinice proizvoda. Granini prihod je u sluaju sudionika nesavrene konkurencije manji od cijene proizvoda zbog gubitka na svim prethodnim jedinicama proizvodnje do kojeg e doi kad je poduzee prisiljeno spustiti cijenu da bi prodalo dodatnu jedinicu proizvoda. To znai da je, uz silazni nagib potranje, P = AR > MR = P gubitak na svim prethodnim q Monopolist e dospjeti do poloaja maksimalne dobiti tamo gdje je MR = MC, odnosno gdje posljednja jedinica koju je prodao donosi dodatni prihod koji je upravo jednak dodatnim trokovima. Taj isti rezultat MR = MC moe biti grafiki prikazan sjecitem krivulja MR i MC ili jednakou nagiba ukupnog prihoda i ukupnih trokova. U svakom sluaju jednakost granini prihod = granini trokovi mora uvijek vrijediti u ravnotenom poloaju maksimalne dobiti. Za savrene konkurente granini prihod jednak je cijeni. Prema tome, razina proizvodnje kojom se maksimizira dobit postie se tamo gdje je MC = P. Ekonomsko rasuivanje vodi do vanog naela graninoga. Pri donoenju odluka vodite rauna o buduim koristima ili gubicima, a zanemarite ve nepovratne trokove koji su ve plaeni. DRAVNO OPOREZIVANJE I RASHODI Dravni nadzor gospodarstva Gospodarska uloga drave naglo je porasla tijekom prolog stoljea. Drava utjee i nadzire privatnu gospodarsku aktivnost sluei se porezima, rashodima i izravnom regulacijom. Moderna drava blagostanja provodi etiri gospodarske funkcije: a) otklanja nedostatke trita; b) preraspodjeljuje dohodak i resurse; c) izrauje makroekonomsku stabilizacijsku politiku radi stabiliziranja poslovnog ciklusa i promoviranja dugoronog gospodarskog rasta; d) nadgleda meunarodna gospodarska pitanja. 4

Teorija javnog izbora analizira trenutno dravno ponaanje. Kao to se nevidljiva ruka moe slomiti, postoje i pogreke drave gdje dravne intervencije dovode do tete kod preraspodijele dohotka ili preraspodijele dohotka na nepoeljan nain. Dravni rashodi Ameriki sustav javnih financija spada u fiskalni federalizam. Savezna vlada usmjerava svoju potronju na pitanja od nacionalnog interesa na nacionalna javna dobra kao to je obrana i istraivanje svemira. Drave i lokalne jedinice uglavnom se usmjeravaju na lokalna javna dobra na ona ije su koristi u najveoj mjeri ograniene unutar dravnih ili gradskih granica. Dravna potronja i oporezivanje nose otprilike treinu ukupne nacionalne proizvodnje. Od toga se oko 60% troi na saveznoj razini, a ostatak je podijeljen izmeu dravne i lokalne vlasti. Samo manji dio dravnih izdataka predodreen je za tradicionalne funkcije poput policije i sudova. Gospodarski vidovi oporezivanja Ideja koristi i platne sposobnosti dva su naela teorije oporezivanja. Porez je progresivan, proporcionalan ili regresivan ako uzima vei, jednaki ili manji dio dohotka od bogatijih obitelji nego to uzima siromanijim obiteljima. Izravni i progresivni porezi na dohodak u suprotnosti su s neizravnim i regresivnim porezima na promet i troarinama. Vie od polovine saveznih prihoda potjee iz poreza na dohodak pojedinaca i poreza na dobit korporacija. Ostatak potjee iz poreza na platnu listu ili iz potronje dobara. Lokalne vlasti prikupljaju veinu svojih prihoda iz poreza na imovinu dok su porezi na promet najvaniji za savezne drave. Porez na dohodak pojedinca nametnut je na dohodak bez obzira iz kojeg izvora potjee umanjen za odreena izuzea i odbitke. Granina porezna stopa oznaava dio poreza koji je plaen za svaki dodatan dolar dohotka i klju je za utvrivanje uinka poreza na pobudu za radom i tednjom. Granine porezne stope znatno su smanjene tijekom 1980-ih godina, a najvie su stope dostignute u vrijeme predsjednika Clintona pa su zatim sniene u Bushevom fiskalnom paketu iz 2003. godine. Najbre rastui savezni porez je porez na platnu listu, kojom se financira socijalno osiguranje. To je rezerviran namet, sa sredstvima kojima se osiguravaju javne mirovine i zdravstvene i invalidske koristi. S obzirom da postoje vidljive koristi na kraju niza plaanja, porez na platnu listu ima elemenata korisnog poreza. Ekonomisti ukazuju na Ramseyevo porezno pravilo koje naglaava da e uinkovitost biti promovirana kada porezi budu vie nametani na one aktivnosti koje su razmjerno cjenovno neelastine. Novi pristup ine zeleni porezi koji uvode naknade na ekoloke eksternalije smanjujui tetne aktivnosti i istovremeno prikupljajui prihode koji bi bili uvedeni na dobra ili proizvodne sirovine. Ipak, u svim porezima, pravinost i politika prihvatljivost predstavljaju ozbiljna ogranienja. Porezna incidencija odnosi se na ukupan gospodarski teret i ukupnog uinka na cijene, proizvodnju i ostale gospodarske veliine. Oni koji plaaju porez esto mogu svoj teret prebaciti unaprijed na potroae ili unatrag na proizvodne imbenike. Trenutni ameriki porezni i transferni sustav umjereno je progresivan. PROMICANJE UINKOVITIH TRITA Poslovna regulacija: teorija i praksa Regulacija se sastoji od pravila kojima drava nalae poduzeima da izmjene svoje poslovno ponaanje. Ekonomska regulacija odnosi se na nadzor cijena, proizvodnje, uvjeta izlaska i ulaska poduzea na trite i standarda usluga u odreenom privrednom sektoru; drutvena regulacija sastoji se od pravila iji je cilj korekcija eksternalija, poglavito onih koji naruavaju zdravlje i sigurnost. Normativni pogled na regulaciju sastoji se u tome da je dravna intervencija primjerena kada postoje veliki trini neuspjesi. Oni ukljuuju veliku trinu mo u nekoj djelatnosti, nedovoljnu opskrbu potroaa i radnika informacijama i eksternalije, poput oneienja. Ekonomisti su razvili pozitivnu teoriju regulacije u kojoj ona esto puta pogoduje trenutano reguliranim poduzeima, iji su interesi zatieni iskljuivanjem potencijalnih suparnika. 5

Najsnaniji sluaj za ekonomsku regulaciju dolazi u obliku prirodnog monopola. On se pojavljuje onda kada prosjeni trokovi padaju za svaku razinu proizvodnje tako da najuinkovitija organizacija industrije zahtijeva proizvodnju od strane jednog poduzea. Samo nekoliko industrija danas se nalazi blizu takvih uvjeta moda samo lokalne komunalne usluge: voda i elektrina energija. U uvjetima prirodnog monopola drave reguliraju cijene i uslugu privatnih poduzea. Tradicionalno je dravna regulacija monopola zahtijevala da cijena bude odreena pri prosjenom troku proizvodnje. Idealna je regulacija zahtijevala da cijena bude odreena pri prosjenom troku proizvodnje. Idealna je regulacija zahtijevala da cijena bude jednaka graninom troku, ali je taj pristup nepraktian jer ite da drava subvencionira monopolista. Novi je pristup regulacija utemeljena na rezultatima, npr. cjenovnim kapama, koje osiguravaju veu motivaciju reguliranim poduzeima da smanje trokove i poboljaju proizvodnost. S obzirom na snagu konkurencije, posebice s globalnog trita, sluaj ekonomske regulacije danas se odnosi na svega nekoliko industrija. Deregulacijski pokret iz 1970-ih godina izrazito je smanjio opseg gospodarske regulacije stvarajui koristi u industrijama poput zrakoplovne. Protutrustovska politika Protumonopolska politika, zabranjujui antikonkurencijsko ponaanje i spreavajui monopolistike strukture, primaran je nain na koji javna politika ograniava zloupotrebe trine moi od strane velikih poduzea. Ta je politika prerasla u zakonodavstvo: Shermanov 1890. i Claytonov zakon iz 1914. i Savezno trgovinsko povjerenstvo (FTC). Primarna svrha antimonopolske politike jest: a) spreavati antikonkurencijske aktivnosti (koje ukljuuju sporazume o fiksiranju cijena ili podjeli teritorija, cjenovnu diskriminaciju i vezujue ugovore) b) razbijanje monopolskih struktura. U dananjoj zakonodavnoj teoriji to su strukture koje imaju ogromnu trinu mo (velik udjel na tritu) i takoer se ukljuuju u antikonkurencijske zakone. Osim to ograniavaju ponaanje postojeih poduzea, protutrustovski zakoni spreavaju spajanja koja bi smanjila konkurenciju. Danas vodoravna spajanja (meu poduzeima iste industrije) predstavljaju glavni izvor zabrinutosti dok se okomita i konglomeratska spajanja toleriraju. Protutrustovska politika bila je pod znatnim utjecajem ekonomskog razmiljanja tijekom prola tri desetljea. Posljedica je toga da se protutrustovska politika gotovo iskljuivo usmjerava na poboljanje uinkovitosti i ignorira ranije popularizirane brige oko same veliine. U dananjem gospodarstvu s intenzivnom konkurencijom stranih proizvoaa mnogi vjeruju da bi se protutrustovska politika trebala usmjeriti iskljuivo na spreavanje tajnih sporazuma poput namjetanja cijena. ZATITA OKOLIA Populacija i ogranienja resursa Malthusova teorija poiva na zakonu opadajuih prinosa. On je tvrdio da e populacija koja se ne nadzire, rasti geometrijskom (ili eksponencijalnom) stopom i tako e se udvostruavati otprilike svake generacije. Meutim, svaki pripadnik rastue populacije imao bi na raspolaganju manje zemlje i prirodnih bogatstava. Zbog opadajuih bi prinosa prihod, u najboljem sluaju, rastao aritmetikom stopom; proizvodnja po osobi pala bi tako nisko da bi stabilizirala populaciju na razini opstanka i skorog izgladnjivanja. Tijekom posljednjih 150 godina Malthus i njegovi sljedbenici bili su kritizirani iz nekoliko razloga. Jedna od glavnih kritika maltuzijanizma ignoriranja mogunost tehnolokog napretka te su zanemarivali vanost kontracepcije u smanjivanju rasta populacije. Istraivanja veza izmeu zagaenja, populacije i dohotka utvrdila su da potranja za kvalitetom okolia raste ubrzano kako raste osobni dohodak, tako da se za veinu pokazatelja kvaliteta okolia poboljava, a ne pogorava kako osobni dohodak raste.

Ekonomija prirodnih bogatstava Prirodna su bogatstva neobnovljiva ako je njihova ponuda fiksna i ne mogu se brzo obnoviti. Obnovljiva su prirodna bogatstva ona ije se usluge mogu iznova rabiti te, ako se njima pravilno gospodari, mogu beskonano pruati korisne usluge. S ekonomskog stajalita najvanija razlika je izmeu prisvojivih i neprisvojivih prirodnih bogatstava. Prirodna su bogatstva prisvojiva kad poduzea ili potroai mogu obuhvatiti sve koristi njihovih usluga; primjeri su vinogradi ili naftna polja. Prirodna su bogatstva neprisvojiva kada njihovi trokovi ili korist ne pripadaju vlasnicima; drugim rijeima, ona ukljuuju eksternalije. Primjeri su kvaliteta zraka i klima kod kojih postoje eksternalije na koje utjeu aktivnosti poput spaljivanje fosilnih goriva. Vani su primjeri prisvojivih, neobnovljivih prirodnih bogatstava fosilna goriva poput nafte, plina i ugljena. Ekonomisti tvrde da privatna trita mogu uinkovito odrediti cijenu i raspodijeliti njihove usluge te zato s prirodnim bogatstvima treba postupati kao i s ostalim kapitalom. Ekonomija okolia Eksternalije su glavni neuspjeh trita ija vanost sve vie raste. One se dogode kad se trokovi (ili koristi) neka aktivnosti preliju na druge ljude bez da je tim ljudima bilo plaeno (ili da su oni platili) za te nastale trokove (ili koristi). Najjasniji je primjer eksternalije sluaj javnog dobra kao to je obrana, gdje svi potroai u skupini jednako sudjeluju u potronji i ne mogu biti iskljueni. Manje su oiti primjeri javno zdravstvo, izumi, parkovi i brane, koje takoer imaju osobine javnog dobra. Njih usporeujemo s privatnim dobrima, primjerice kruh koji se moe podijeliti i ponuditi pojedincu. Problemi okolia nastaju zbog eksternalija koje proizlaze iz proizvodnje i potronje. Neregulirana trina ekonomija proizvest e previe zagaenja, a premalo smanjenja zagaenja. Neregulirana poduzea sama odluuju o smanjenju (i ostalim javnim dobrima) tako da usporeuju granine privatne koristi s graninim privatnim trokovima. Uinkovitost zahtijeva da granine drutvene koristi budu jednake graninim drutvenim trokovima smanjenja. Postoji mnogo koraka koje drave mogu poduzeti da internaliziraju ili isprave neuinkovitost koja proizlazi iz eksternalija. Varijante ukljuuju decentralizirana rjeenja (primjerice pregovori ili zakonska pravila odgovornosti) i pristupi koje namee drava (primjerice standardi isputanja zagaenja ili porezi na isputanja). Iskustvo nam pokazuje da nijedan pristup nije idealan u svim okolnostima. Ipak, ekonomisti vjeruju da bi vea upotreba trino orijentiranih pristupa poboljala uinkovitost regulacijskih sustava. Najvei problem predstavljaju globalna javna dobra, kao to je usporavanje klimatskih promjena; takve probleme esto ne mogu rijeiti ni trita ni dravne vlasti. Drave moraju smisliti novo orue za napredovanje u meunarodnim sporazumima za situacije kada globalni trendovi okolia zaprijete naim ivotnim standardima ili ekosustavima. PREGLED MAKROEKONOMIJE Kljuni pojmovi makroekonomije Makroekonomija je znanost koja prouava ponaanje cjelokupnog gospodarstva: analizira dugoroni rast kao i ciklika kretanja u ukupnoj proizvodnji, nezaposlenosti i inflaciji, ponudi novca i proraunskom manjku te meunarodnoj trgovini i financijama. Suprotno tome, mikroekonomija prouava ponaanje pojedinanih trita, cijena i proizvodnje. SAD je u Zakonu o zapoljavanju iz 1946. godine iznio svoje makroekonomske ciljeve. U Zakonu je stajalo da je savezna politika promicati maksimalnu zaposlenost, proizvodnju i kupovnu mo. Redoslijed vanosti triju spomenutih ciljeva od toga se vremena izmijenio, no sva trina gospodarstva i dalje se suoavaju s tri sredinja makroekonomska pitanja: a) Zato proizvodnje i zaposlenost ponekad padaju i kako smanjiti nezaposlenost? b) Koji su izvori inflacije cijena i kako je odrati pod nadzorom? c) Kako neka drava moe poveati stopu rasta? 7

Ovim zbunjujuim pitanjima moemo dodati i nepobitnu injenicu da meu spomenutim ciljevima postoji neizbjean sukob i neizostavni odabir: brzi rast ivotnog standarda u budunosti moe znaiti pad sadanje potronje, a obuzdavanje inflacije moglo bi dovesti do privremene visoke nezaposlenosti. Ekonomisti procjenjuju ukupne rezultate ekonomije na temelju postizanja sljedeih ciljeva: a) visoka razina i brzi rast proizvodnje i potronje (proizvodnja se obino mjeri bruto domaim proizvodom (BDP), to je ukupna vrijednost svih finalnih roba i usluga proizvedenih u danoj godini; usto, BDP bi trebao biti blizu potencijalnom BDP-u, maksimalnoj odrivoj razini proizvodnje ili razini proizvodnje s maksimalno visokom zaposlenou); b) niske stope nezaposlenosti i visoke zaposlenosti s izdanom ponudom dobrih radnih mjesta; c) stabilnost razine cijena (ili niske inflacije). Prije no to se razvila znanost makroekonomija, drave su uglavnom bez kormilara vrludale nestalnim makroekonomskim strujama. Danas postoje mnogobrojni mehanizmi kojima vlade mogu upravljati gospodarstvom: a) Fiskalna politika (dravni izdaci za robe i usluge te oporezivanje) pomae raspodijeli sredstava meu privatnim i zajednikim robama, utjee na dohodak i potronju ljudi te daje poticaje na ulaganja i ostale ekonomske odluke. b) Monetarna politika (posebice nain na koji sredinja banka upravlja ponudom novca kako bi utjecala na kamatne stope i kreditne uvjete) osobito utjee na gospodarske sektore koji su osjetljivi na kamatne stope. Njezin se utjecaj najvie osjea u stanogradnji, poslovnim investicijama i neto izvozu. Drava je tek mali dio sve integriranije globalne ekonomije u kojoj su zemlje povezane trgovinom robama i uslugama kao i financijskom tokovima. Neometani rad meunarodnog ekonomskog sustava pridonosi brzom gospodarskom rastu, ali meunarodna ekonomija moe biti klip pod nogama rasta kad doe do prekida tokova trgovinske razmjene ili kvara na meunarodnom financijskom mehanizmu. Meunarodna trgovina i financije visoko su na popisu prioriteta svake drave. Agregatna ponuda i potranja Sredinji pojmovi u razumijevanju odreivanja nacionalne proizvodnje i razine cijena su agregatna ponuda (AS) i agregatna potranja (AD). Agregatna potranja sastoji se od ukupne potronje kuanstava, tvrtki, vlade i stranaca u nekom gospodarstvu. Ona je ukupna proizvodnja koju bi kupci dragovoljno kupili pri svakoj pojedinoj razini cijena uz danu monetarnu i fiskalnu politiku i ostale imbenike koji utjeu na potranju. Agregatna ponuda pokazuje koliko bi tvrtke bile voljne proizvesti i prodati s obzirom na cijene, trokove i trine uvjete. Krivulje AS i AD istog su oblika kao ve poznate krivulje ponude i potranje koje smo prouavali u mikroekonomiji. Krivulja negativnog nagiba AD prikazuje koliinu koju bi, uz ostale konstante imbenike, potroai, tvrtke i ostali kupci kupili pri pojedinoj razini cijena. Krivulja AS prikazuje koliinu koju bi, uz ostale konstantne imbenike, tvrtke dragovoljno proizvele i prodale uz pojedinu razinu cijena. Ukupna makroekonomska ravnotea, koja odreuje i agregatnu cijenu i agregatnu proizvodnju, u sjecitu krivulja AS i AD. Pri ravnotenoj razini cijena kupci dragovoljno kupuju ono to tvrtke dragovoljno prodaju. Ravnotena proizvodnja moe odstupati od proizvodnje uz punu zaposlenost i potencijalne proizvodnje. U suvremenoj amerikoj povijesti nailazimo na nepravilan ciklus potresa u agregatnoj ponudi i potranji i reakcija ekonomske politike. Sredinom 1960-ih veliki manjak izazvan ratom i lak novac doveli su do brzog poveanja agregatne potranje. To je rezultiralo naglim skokom cijena i inflacije. Krajem 1970 ih donositelji odluka u ekonomskoj politici na jaku su inflaciju reagirali kruom monetarnom politikom i poveanjem kamatnih stopa. To je dovelo do nie potronje u podrujima potranje osjetljive na kamatne stopa poput stanogradnje, investicija i neto izvoza. Razdoblje tednje s poetka 1980-ih najavilo je dugo razdoblje makroekonomske stabilnosti. Tijekom itavoga 20 stoljea rast potencijalne proizvodnje silno je poveao agregatnu ponudu i doveo do stalnog rasta proizvodnje i ivotnog standarda.

MJERENJE GOSPODARSKE AKTIVNOSTI Nacionalni dohodak i rauni proizvoda sadre glavne mjere dohotka i proizvoda neke zemlje. Bruto domai proizvod (BDP) je najsveobuhvatnija mjera proizvodnje roba i usluga neke nacije. Ukljuuje dolarsku vrijednost potronje (C), bruto privatna domaa ulaganja (I), dravnu potronju (G) i neto izvoz (X) proizveden u nekoj dravi tijekom dane godine. Prisjetimo se formule: BDP = C + I + G + X Katkad emo je pojednostaviti kombiniranjem privatnih domaih ulaganja i neto izvoza u ukupna bruto nacionalna ulaganja (IT = I + X) BDP = C + IT + G BDP ne ukljuuje transfere poput kamata na dravne obveznice ili socijalnih naknada. Koritenjem indeksa cijena moemo deflacionirati nominalni BDP (BDP u tekuim dolarima) kako bismo dobili toniju mjeru realnog BDP-a (BDP izraen dolarima kupovne moi neke bazne godine). koritenje takvog indeksa cijena ponitava gumeni mjerni tap koji nam namee promjenjiva razina cijena. Neto ulaganja su pozitivna kad drava proizvodi vie kapitalnih dobara nego to ih se trenutno koristi u amortizaciji. Kad je amortizaciju teko tono procijeniti, statistiari vie vjeruju mjerenjima bruto ulaganja nego onima neto ulaganja. Nacionalni i raspoloivi dohodak dvije su dodatne slubene mjere. Raspoloivi dohodak (DI) je ono to ljudima preostaje za potronju ili utedu nakon oporezivanja, tednje neraspodijeljene dobiti poduzea i transfernih prilagodbi. Prema pravilima nacionalnog raunovodstva izmjerena tednja mora biti posve jednaka izmjerenim ulaganjima. To je lako prikazati u hipotetskoj ekonomiji koja se sastoji samo od kuanstava. U potpunoj ekonomiji privatna tednja i dravni viak jednaki su zbroju domaih i neto stranih ulaganja. Jednakost izmeu tednje i ulaganja jest upravo u tome: tednja mora biti jednaka ulaganjima neovisno o tome jeli gospodarstvo u ekspanziji ili recesiji, ratu ili miru. To je posljedica definicija raunovodstva nacionalnog dohotka. Bruto domai proizvod pa ak i neto domai proizvod nesavrene su mjere prave ekonomske dobrobiti. Statistiari su pred nekoliko godina poeli uzimati u obzir i netrine mjere poput neplaenog rada kod kue i utjecaja na okoli. Do inflacije dolazi kad raste opa razina cijena (a do deflacije kad opa razina cijena pada). Opu razinu cijena i stopu inflacije mjerimo koristei se indeksima cijena ponderiranim prosjecima cijena na tisue pojedinanih proizvoda. Najvaniji indeks cijena je indeks potroakih cijena (CPI) koji je tradicionalno mjerio troak fiksne trine koarice potroakih roba i usluga u odnosu na njezin troak u odreenoj temeljnoj godini. Nedavna su istraivanja pokazala da CPI biljei trend preuveliavanja zbog problema s indeksnim brojevima i izostavljanja novih i poboljanih dobara te je drava poduzela korake da neto od tog preuveliavanja ispravi. PROCES EKONOMSKOG RASTA Teorije ekonomskog rasta Analiza gospodarskog rasta prouava imbenike koji dovode do dugoronog rasta potencijalne proizvodnje. Rast proizvodnje po glavi stanovnika vaan je cilj vlade jer se povezuje s rastom prosjenog realnog dohotka i rastom ivotnih standarda. Pregledom iskustva zemalja u vremenu i prostoru, dolazimo do zakljuka da se gospodarstvo kree na etiri kotaa gospodarskog rasta: a) koliini i kvaliteti radne snage; b) bogatstvu zemljom i ostalim prirodnim bogatstvima; c) zalihama akumuliranog kapitala; i d) tehnolokoj promjeni i inovaciji koje omoguavaju veu proizvodnju s istom koliinom inputa. Ne postoji jedinstvena kombinacija ovih etiriju sastavnica: SAD, Europa i azijske zemlje ile su razliitim putovima koji vode gospodarskom uspjehu. Klasini modeli Smitha i Malthusa opisuju gospodarski razvoj s obzirom na drave i stanovnitvo. Tehnoloke promjene nema pa sve brojnije stanovnitvo na kraju iscrpljuje ponudu slobodne zemlje. Poveanje gustoe naseljenosti, koje se javlja kao prirodna posljedica, pokree zakon opadajuih prinosa pa rast proishodi viim 9

zemljinim rentama s niim konkurentnim nadnicama. Maltuzijanska ravnotea postie se kad nadnice padnu na egzistencijalnu razinu ispod koje se stanovnitvo vie ne moe uzdravati. Zapravo je tehnoloka promjena neprestanim pomicanjem krivulje proizvodnosti prema gore odrala napredak gospodarskog razvoja u industrijskim zemljama. Zabrinutost zbog ogranienosti prirodnih bogatstava i sve veeg utjecaja gospodarske djelatnosti na okoli navela je mnoge da se priupitaju moe li se gospodarski rast odrati na sadanjim stopama. Brige koje su se temeljile na ogranienoj ponudi zemljita, energije i mineralnih izvora uzmaknule su pred stalnim novim otkriima i tehnolokim promjenama koje tede prirodna bogatstva. Globalna ogranienja koja namee okoli mogla bi dovesti do skupih oteenja okolia ili potrebe za skupim preventivnim mjerama. Akumuliranje kapitala s odgovarajuim radom sr je moderne teorije gospodarskog u neoklasinom modelu gospodarskog rasta. Ovaj pristup rabi alatom funkciju agregatne proizvodnje , koja povezuje inpute i tehnologiju s ukupnim potencijalnim BDP-om. Ako nema tehnoloke promjene i inovacija, poveanje kapitala po radniku (poveanje kapitalne opremljenosti) ne bi pratilo srazmjerno poveanje proizvodnje po radniku zbog opadajuih prinosa kapitala. Poveanje kapitalne opremljenosti tako bi smanjilo stopu povrata na kapital (jednaku realnoj kamatnoj stopi u uvjetima bez trinog natjecanja), a podiglo realne nadnice. Tehnoloka promjena poveava proizvodnju koja se moe proizvesti s danom koliinom inputa. To funkciju agregatne proizvodnje pomie prema gore, ime s istim koliinama inputa rada i kapitala dobivamo veu proizvodnju. Nedavna analiza u novijim teorijama rasta pokuava otkriti procese koji proizvode tehnoloku promjenu. Ovaj pristup naglaava: a) da je tehnoloka promjena proizvod gospodarskog sustava, b) da je tehnoloka promjena javno ili nesuparniko dobro kojim se istovremeno moe sluiti mnogo ljudi, c) da je nove izume skupo proizvesti, ali jeftino reproducirati. Ta obiljeja znae da vlade moraju obratiti pozornost na osiguravanje odgovarajuih poticaja za izumitelje u obliku javnih prava na intelektualno vlasnitvo, koje e ih potaknuti na istraivanje i razvoj. Obrasci rasta u SAD-u U podacima za 20 i 21 st. mogu se pronai mnoge smjernice gospodarskog rasta. Meu kljunim su otkriima stabilan porast realnih nadnica i proizvodnje po satu rada, nepostojanje prevladavajue smjernice u realnim kamatnim stopama te pad omjera kapitala i rada. Glavne su smjernice u skladu s neoklasinim modelom rasta uveanim tehnolokim napretkom. Tako ekonomska teorija potvruje ono to nam govori ekonomska povijest da tehnoloki napredak poveava proizvodnost inputa i poveava nadnice i ivotni standard. Posljednja smjernica, stalni rast potencijalne proizvodnje od 1900., postavlja vano pitanje izvora gospodarskog rasta. U primjeni kvantitativnih tehnika ekonomisti su se sluili obraunom doprinosa rastu kako bi utvrdili da ostatak izvora poput tehnoloke promjene i obrazovanja ima vei utjecaj na rast BDP-a ili proizvodnost rada od poveanja kapitalne opremljenosti. Nakon 1970. rast se proizvodnosti usporio pod teinom poveanja cijena energenata, stroih zakona za zatitu okolia i ostalih strukturalnih promjena. Kasnih 1990 ih je, eksplozija proizvodnosti i ulaganja u raunala i ostalu informacijsku tehnologiju dovela do naglog oporavka mjerenog rasta proizvodnosti. DEVIZNI TEAJEVI I MEUNARODNI FINANCIJSKI SUSTAV Bilanca meunarodnih plaanja Bilanca meunarodnih plaanja jest skup rauna koji mjeri sve gospodarske transakcije izmeu zemlje i ostatka svijeta. Ona ukljuuje izvoz i uvoz dobara, usluga i financijskih instrumenata. Izvoz je potrana stavka dok je uvoz dugovanje. Openitije, stavke potraivanja neke zemlje su transakcije koje ine strane valute dostupnima u zemlji; stavke dugovanja su one koje smanjuju njezino dranje stranih valuta. Glavne sastavnice platne bilance su: I. - tekui raun (robna razmjena, usluge, dohodak od ulaganja i transferi) II. - financijski raun (privatne, dravne i promjene slubenih rezervi) Temeljno pravilo raunovodstva platne bilance jest da zbroj svih stavki mora biti nula: I + II = 0 10

Kroz svoju povijest zemlje prolaze kroz faze platne bilance; od posuivanja novoga dunika za gospodarski razvoj, preko razvijenog dunika i novoga vjerovnika, do zemlje razvijenog vjerovnika, koja ivi od zarade na prolim ulaganjima. Tijekom 1980-ih godina, SAD se preselio u drukiji razvojni stupanj gdje su niska domaa tednja i privlane mogunosti ulaganja ponovo dovodile do velikog posuivanja u inozemstvu te su postale zemlja dunik. Odreivanje deviznih teajeva Meunarodna trgovina ukljuuje novi element razliitih nacionalnih valuta koje su povezane relativnim cijenama nazvanima devizni teajevi. Kada Amerikanci uvoze japanska dobra, oni konano moraju platit u japanskim jenima. Na deviznom bi se tritu japanskim jenom moglo trgovati pri 100/$ (ili, reciprono, 1 jen bi se mijenjao za 0,01 dolar). Ova se cijena naziva devizni teaj. Na deviznom tritu koja ukljuuje dvije zemlje ponuda amerikih dolara dolazi od Amerikanaca koji ele kupiti dobra, usluge i ulaganja iz Japana; potranja za amerikim dolarima dolazi od Japanaca koji ele uvesti proizvode ili financijsku imovinu Amerike. Meudjelovanje ovih ponuda i potranja odreuje devizni teaj. Openitije, devizni teajevi odreeni su sloenim meusobnim djelovanjem mnogih zemalja koje meu sobom kupuju i prodaju. Kada se promjene trgovinski ili financijski tijekovi, ponuda i potranja pomiu se te se i ravnoteni devizni teaj mijenja. Pad trine cijene neke valute jest deprecijacija, rast vrijednosti valute zove se aprecijacija. U sustavu u kojem drave objave slubene devizne teajeve smanjenje slubenog teaja naziva se devalvacija, a poveanje revalvacija. Prema teoriji deviznog teaja pariteta kupovne moi (PPP), devizni se teajevi mijenjaju s promjenom u razinama relativne cijene razliitih zemalja. Teorija PPP bolje se primjenjuje dugorono nego u kratkorono. Kada se ova teorija primjeni na mjerenje kupovne moi dohodaka u razliitim zemljama, ona podie domai proizvod po glavi stanovnika u zemljama s niskim dohotkom. Meunarodni monetarni sustav Meunarodno gospodarstvo koje dobro funkcionira zahtijeva sustav deviznog teaja koji funkcionira glatko, koji oznaava institucije koje upravljaju financijskim transakcijama meu zemljama. Tri su vana sustava deviznog teaja: a) fluktuirajui devizni teajevi, u kojima je teaj neke zemlje odreen trinim silama ponude i potranje; b) fiksni devizni teajevi, poput zlatnog standarda ili Bretonvudskog sustava gdje zemlje postavljaju i brane danu strukturu deviznog teaja, te; c) upravljani devizni teajevi, u kojima meusobno djeluju intervencije drave i trine sile kako bi odredile razinu teaja. Klasini su ekonomisti poput Davida Humera objasnili meunarodne prilagodbe trgovinskim neravnoteama pomou mehanizama tijekova zlata. Unutar tog procesa kretanja bi promijenila ponudu novca i razinu cijena. Primjerice trgovinski bi manjak dovodio do odljeva zlata i smanjenja domaih cijena koje bi a) poveali izvoz, i b) obuzdali uvoz zemlje koja gubi zlato, dok c) smanjuje izvoz, i d) poveava uvoz zemlje koja dobiva zlato Ovaj mehanizam pokazuje da se u uvjetima fiksnih deviznih teajeva zemlje koje imaju problema s platnom bilancom moraju prilagoditi kroz promjene u domaim cijenama i razinama proizvodnje. Nakon II svjetskog rata, zemlje su stvorile skupinu meunarodnih ekonomskih institucija kako bi organizirale meunarodnu trgovinu i financije. Pod Bretonvudskim sustavom zemlje su vezale svoje valute za dolar i zlato omoguavajui fiksne ali prilagodljive devizne teajeve. Nakon sloma Bretonvudskog sustava 1973., isti je zamijenjen dananjim hibridnim sustavom. Dananje najvanije gospodarske regije (SAD, Europska unija i Japan) imaju valute koje kolebaju jedna u odnosu na drugu. Veina malih zemalja vee svoje valute uz dolar ili druge valute.

11