Laboratorij Fantastike 3

[Type the document title] [Year]
Laboratorij fantastike 3
~1~
LABORATORIJ FANTASTIKE 3
zbirka polaznika online radionice pisanja
~2~
"Laboratorij fantastike 3" zbirka pria polaznika online radionice pisanja
Urednik: Tamara Crnko
Nakladnik: Udruga mladih "Akcija" Ravnik 2, 51 000 Rijeka www.udruga-akcija.hr udruga.akcija@gmail.com
Lektura i korektura: Vili Dvornik
Naslovnica: Sandra Crnko
Financijska potpora: Projekt "Laboratorij fantastike online" omoguen je uz financijsku potporu Studentskog zbora Sveuilita u Rijeci.
ISBN 978-953-55094-3-1
Rijeka, 2013.
Posebne zahvale Gradskoj knjinici Rijeka, udruzi mladih "Akcija" te SZSuR na podrci pri realizaciji projekta.
~3~
SADRAJ:
Predgovor....................................................................................................................................5 Nada Percan: IZ IVOTA JEDNE DJEVOJICE.....................................................................6 Goran Glui: ALPHA- LAD.................................................................................................20 Goran Glui: MODERNI PROBLEMI.................................................................................27 Sandra Crnko: IZBJEGLICE IZ BESMISLA..........................................................................30 Mislava Zuppa Rai: KUA NA KRAJU PUTA...................................................................37 Mislava Zuppa Rai: DOBRODOLI U GRAD ANELA...................................................40 Dajana alinovi: SYNTHETIC KISS.....................................................................................42 Damir Stojak: EMERIK............................................................................................................61
~4~
Predgovor... Knjiica koju imate pred sobom rezultat je zajednikog rada grupe prilino razliitih pojedinaca s jednim zajednikim interesom, a to je pisanje. Prie uvrtene u zbirku, rezultat su rada na Online Literarnoj radionici, projektu koji u internetskoj verziji oivljava Laboratorij fantastike, radionicu pisanja koja je jedno vrijeme funkcionirala u Kreativnom laboratoriju Ogranka Stribor Gradske knjinice pod vodstvom sada ve poznatog Zorana Kruvara, a koji su pohaale mlade nade rijeke knjievne scene. Pokuaj reanimacije radionice, preko Interneta, okupio je prilino veliki broj zainteresiranih pojedinaca koji su sudjelovali kroz itav vremenski period radionice, ili jednim dijelom. Prie u ovoj zbirci predstavljaju one najupornije, najmarljivije i najizdrljivije kreativce. Samim stilom, tematikom i kvalitetom odraavaju razliite karaktere i dobne skupine autora i autorica. Neki od kojih su ve nagraivani autori, vjeti u pisanju i kreaciji, dok su drugi kreativni i uspjeni u poecima potencijalne knjievne budunosti. Bilo njihovo pisanje samo hobi, eksperiment ili strast i elja, svi su uloili trud u stvaralatvo te ih treba itati s potovanjem. Prie predstavljene zbirkom, razliitih su tematskih i anrovskih opredjeljenja. Od znanstvene fantastike, cyber tematike, vampirskih motiva i zombija do modernih preokupacija, i tematike iz svakodnevnog ivota. Razliitost polaznika radionice oituje se i kroz stilski pristup svakog pojedinog rada. Kao urednica zbirke i jedan od voditelja radionice, uz Zorana Kruvara, ponosna sam na svaki pojedini tekst ove radionice koji pokazuje trud polaznika i kreativnost. Nadam se da ete uivati u tekstu,
Tamara Crnko
~5~
Nada Percan, roena u Puli, ljubiteljica poezije (osobito Josipa Pupaia) i glazbe, interesira se za okultno, dijalektologiju i onomastiku. Voli sve to vole djeca, osobito rkarije, karaoke, hranu i spavanje. ivotni cilj joj je vidjeti Bagdad i Polineziju, objaviti zbirku pjesama, postati vidovita i na samrti pjevati KUD Idijote. Voli plesati slavonski drme, a za sebe kae da pripada Svemiru. Nada se, jer je nada san budnih, da e ova kratka pria s autobiografskim elementima i odraslima izmamiti osmijeh na lice. ivjeli!
IZ IVOTA JEDNE DJEVOJICE
Ne volim kada sam bolesna jer onda ne mogu disati kao druga djeca i uvijek mi curi nos i onda moram stavljati one kapi i puno kaljem i onda me svi pitaju jesam li jako bolesna. Tada me tata stalno tjera da pijem sirup Panadon, a taj sirup stoji na vratima od friidera, i onda mi tata prijeti kuhaom i govori da sva dobra djeca piju sirup ako ele da ozdrave i znam da me nee udariti, ali svejedno popijem taj sirup da tata ne bude ljut ili tuan. Ba mi je grozan okus u ustima nakon toga, kao od varaka ili maslina jer su varci i masline bljak. A ne volim taj sirup i zbog toga to se nedavno prolio po onoj velikoj knjizi s bajkama iz koje mi mama uvijek ita i u toj knjizi ima puno slika, a ja ve znam itati i sama. A znam i pisati i crtati i uvijek crtam onda kada mama pravi kolae, jer ona ima puno biljenica u kojima pie kako se rade kolai i koliko okolade treba staviti u kola da meni i bratu bude dobar, i onda ja u te njene biljenice crtam i uvijek nacrtam djevojicu s lijepom haljinom i kovravom kosom i ta se djevojica uvijek smije. Ne volim kada sam bolesna jer onda mama i ja putujemo autobusom, a za autobus nam trebaju plavi etoni, i to jako dugo traje i onda meni uvijek bude zlo jer je meni uvijek zlo kada se negdje vozim, ali moda mi nee biti zlo ako u letjeti avionom, a sigurno u letjeti kada budem velika jednoga dana, a ve sam i sanjala da letim, samo onda nisam bila u avionu, nego sam imala krila. I onda me mama vodi kod doktorice Popadi, a doktorica Popadi ima utu kosu i ja uvijek kaem mami i tati da ona ima utu kosu, ali mi oni uvijek kau da doktorica Popadi ima plavu kosu, a nikako mi nije jasno zato veliki ljudi za uto kau da je plavo, ali samo onda kada govore o kosi. E ba doktorica ima utu kosu jer ima istu kosu kao
~6~
sunce, a sunce je ute boje i uvijek kada crtam sunce uzmem istu bojicu kao kada crtam kosu doktorice Popadi. I onda ja i mama doemo tamo kod arene, a tamo su vrata na koja uemo i unutra je doktorica Popadi. I onda tamo sjedimo gdje i druga djeca sjede sa svojim roditeljima i ekamo da doemo na red i onda kada doemo na red, doktorica Popadi uvijek mi da injekciju u guzicu i mene to boli i malo plaem, ali mi na kraju kae i da sam hrabra djevojica jer sam je pustila da mi da injekciju. Doktorica Popadi nije zloesta, nego doktori slue da daju djeci injekcije, a zloesta djeca ne ele ni ui kod doktorice Popadi. I onda kada se vraamo kui, meni u autobusu opet bude zlo, jednom sam bila povratila po jednoj lijepoj haljini koju sam nosila, ali mama je rekla da nema veze jer emo ovu lako oprati, a i bolesna sam. A jednom sam nosila crveni kompleti kojeg mi je baka poklonila i onda sam se poskliznula u kuhinji i pala sam na pod, a pod je bio mastan od ulja jer se mami prije toga prolilo i onda se crveni kompleti zamazao i mama je rekla da se nee moi oprati, a ja sam bila tuna jer su mi svi uvijek govorili da sam u tom kompletiu ba lijepa djevojica.
Ve sam u bolnici puno dana i malo me strah ako su mama i tata zaboravili doi po mene ili to ako sam bila zloesta djevojica pa su me poklonili doktorici Popadi i tetama u bijelom ili to ako se mama i tata vie ne vole pa su me prodali? Onda su moda prodali i mog brata, ali su njega prodali nekoj drugoj doktorici jer moj brat sada nije sa mnom u bolnici. Tako je tata bio ostavio Ivicu i Maricu u umi i onda su se oni izgubili i nali su kuicu od slatkia i okolade, ali su nali i vjeticu u njoj, i to ako doe vjetica u bolnicu? to ako je mog brata ve zarobila vjetica, kako e ii u kolu i uiti slova i brojeve? Jo nisam nikada vidjela vjeticu, nisam vidjela ni zloeste ljude, ali nekad sanjam zloeste ljude, a to bude ovako: sanjam da propadam kroz kreveti i onda sve bude onako ukrug kao kada se nacrta pu ili kada ti se vrti u glavi i onda padnem u jednu prostoriju i tamo bude jedan zloesti ovjek i onda on donese veliku zmiju koja je jako, jako velika, a ja se jako bojim zmija da me ne pojedu. A taj ovjek je isti kao oni koji se igraju kea na televiziji i moj brat je stavio poster od jednoga na zid nae sobe i znam da na njemu pie DEMOLITION, ali ja ga ne elim pogledati jer ako ga pogledam onda u se jako bojati i opet u sanjati da taj zloesti ovjek donosi veliku zmiju da me pojede.
~7~
Danas me opet malo kaklja kada kaljem, ali doktorica Popadi mi je donijela neki novi sirup da ga popijem da to prije ozdravim i da mama i tata mogu to prije doi po mene. Onda je Monika dola kod mog krevetia i pitala me imam li deka i ja sam rekla da imam i onda me pitala kako se zove, ja sam rekla da se zove Mladi Indiana Jones, ali da ne smije rei mojoj mami jer me ve jednom otkrila. Monika je rekla da se njezin deko zove Stjepan. A Monika je djevojica koja je isto u bolnici, a tu je jo i djeak Pjer i mi se skupa igramo i priamo, ali ne znamo kada e mame i tate doi po nas. Danas sam ula medicinsku sestru koja ima istu utu kosu kao doktorica Popadi kada je rekla da u ja biti u bolnici jo sigurno dva tjedna, a ja ne znam koliko je to i kako brzo e to proi, ali moda e proi brzo ako jako zatvorim oi i natjeram tjedan da proe i da doe na drugu stranu. Tjedan uvijek bude na jednoj strani i onda tata doe doma s posla i kae:Hvala Bogu da je kraj tjedna, i onda tjedan doe na drugu stranu. A moj tata radi tamo gdje se grade brodovi i ja imam slikovnicu na kojoj pie Moj tata brodograditelj i na njoj je neki udan, divovski ovjek, ali njega se ne bojim, ja se bojim samo Demolitiona. Malo mi suze ele izai kroz oi, ali velike curice ne plau pa onda neu ni ja plakati, a suze mi ele izai jer me strah da su me mama i tata stvarno zaboravili i da nee nikada doi po mene i da u uvijek ivjeti s Monikom i Pjerom kod doktorice Popadi i drugih teta sa utom kosom. U bolnici nemam nijednu barbiku, a doma imam barbiku za koju je moja mama rekla da se zove Jessica, ali joj mogu promijeniti ime ako to elim, pa sam joj ja promijenila ime i sada se zove Ivana jer mi je to drugo najljepe ime, a prvo najljepe ime mi je Ines i kada budem velika, onda u i sebi promijeniti ime i zvat u se Ines, a dosad sam se zvala Ines samo u slikovnicama jer u njih uvijek napiem Ines da svi znaju da su to moje slikovnice i da me mogu slobodno zvati Ines.
Kada e mama i tata doi po mene? pitala sam doktoricu Popadi. Doi e malo kasnije, nita ne brini. A zato ne dou malo ranije? Jer je ranije ve prolo, a kasnije e doi malo kasnije, ba onda kada dou tvoji roditelji. A hoe li malo kasnije tjedan ve doi na drugu stranu?
~8~
Sigurno, i vie puta. Nemoj biti tuna. Ali meni suze ele izai kroz oi jer su me mama i tata moda zaboravili. Ma ne mora plakati, ve si velika cura. Mama i tata te sigurno nisu zaboravili i sigurno e doi po tebe im ozdravi. Zato mora piti puno sirupa i aja, ak i one koji su ti bljak jer ako ih pije, bre e ozdraviti. Hoe li onda kasnije biti ranije, a ranije kasnije? Sigurno hoe. A sada u krevet, mora puno odmarati. A naveer kada idem spavati onda na silu sanjam puno puno cvijea i uvijek sanjam na silu, a nekad i onako obino sanjam da imam majmuna i da se igram s tim majmunom i majmuni su mi najbolje ivotinje. Jednom sam mami ispriala kako ja mogu sanjati na silu, a ona je rekla da to znai da neto zamiljam, a kada sanjam, onda sanjam sluajno i onda nije na silu. A ja nikad ne mogu zapamtiti to je sluajno, a to namjerno i koje je od ta dva kada radi neto to eli, a koje kada se neto samo napravi, a ti to nekad eli, a nekad ne eli. Nakon to sanjam na silu, onda zaspem, samo ne znam je li to onda sluajno ili namjerno.
Pjer me probudio: to e ti Djed Mraz donijeti ove godine? Ja bih da mi donese posude za kuhanje i da budu arene. to e tebi donijeti? rekla sam. Meni e donijeti plavi kamion s velikom prikolicom da mogu sjediti u njoj. A tebi, Monika? Ja elim crvenu lutku jer mi je crvena najljepa boja. Koja je vama najljepa boja? Meni su plava i smea, ree Pjer. A meni je ona boja koje su boje ciklame. To je ljubiasta, Pjer e. Ne, ba je roza! ree Monika ljutito. Moja baka je zove crvena, ali malo je poluljubiasta, malo je i poluroza, zato je ja zovem ciklamasta jer su samo ciklame takve, a nebo je takvo samo onda kada se vidi s balkona.
~9~
Na to e Pjer: Pitat emo doktoricu Popadi.
Danas me malo manje kaklja kada kaljem i doktorica Popadi je rekla da u brzo ii doma, ali ne znam kako je brzo brzo i hoe li sada tjedan malo bre doi na drugu stranu ako je doktorica tako rekla? Djevojice, dobro jutro, mama i tata su nas zvali, pitali su kako je njihova ker i kaklja li je kada kalje? pitala je teta u bijelom koja ima istu utu kosu kao doktorica Popadi. Malo manje me kaklja kada kaljem, ali moda me moe jo manje kakljati ako jako zatvorim oi i natjeram se na silu da me ne kaklja pa e to onda znaiti da sam zdrava pa mama i tata mogu doi po mene. E, djevojice, mora jo piti puno aja, tek kada popije jo deset alica, onda moe kui. A ja znam koliko je deset jer moj brat ui brojeve u koli pa je i mene nauio, a deset je najdalje to znam, a znam i koliko je tri i pol i moji prsti znaju i to uvijek pokau kada me netko pita koliko imam godina. Deset nije puno, brat mi je rekao da je malo kada se broji novac, a kada se broji gol u nogometu, onda je puno. Sigurno je tako. A zna li tvoj brat igrati nogomet? Da. Moj brat je najbolji u nogometu i u koli je isto najbolji. A u emu si ti najbolja? Ja sam najbolja da budem frizerka. Ozbiljno? A kome e raditi frizure? Svima koji su lijepi. Kada e doi moji mama i tata? A onima koji nisu lijepi? Oni su runi. Kada e doi mama i tata? Suze mi ele izai kroz oi.
~ 10 ~
Draga djevojice, sjea se kako smo ti juer stavili toplomjer pod ruku. To je ona sprava koja izgleda kao kemijska, ali se njome mjeri temperatura. Da, sjeam se, doktorica Popadi je rekla da nema micanja kada se mjeri temperatura. Mi doktori i medicinske sestre pomou te sprave vidimo koliko je netko zdrav, je li netko zdraviji nego to je bio juer ili je bolesniji. Tebi je isto kao juer. Rekli smo mami i tati da te malo manje kaklja kada kalje, ali da ipak jo malo treba ostati u bolnici. Sada mi suze ve puno idu kroz oi...Zato me mama i tata ne dou posjetiti? Zato mi ne donesu riblju juhu i mrkvu? kazala sam plaui. Zato to mama i tata ne smiju doi u bolnicu dok ne ozdravi, a ne smiju ni drugi roditelji, vidjela si da ne dolaze ni kod Monike i Pjera, tako da se oni ne prehlade ili da se vi jo vie ne prehladite ako su i oni prehlaeni. Ti ima upalu plua, a to ima jako puno djece, i sva djeca na svijetu koja imaju upalu plua moraju neko vrijeme provesti u bolnici da ozdrave i onda kada dou doma, mama i tata im kuhaju riblju juhu s mrkvicom i umotaju ih u deku i djeca su sretna i Djed Mraz im donese najljepi dar kada vidi kako su bila dobra u bolnici i kako su pila lijekove i aj. Hajde, nemoj plakati. Teta mi je dodala maramicu pa sam obrisala suze, ali mi je nos jo malo nastavio curiti. Sada e me mama i tata sigurno zaboraviti, tko zna kada e doi po mene, moda tek za bezbroj tjedana. Hou ii doma. Znam, ii e, uskoro. Jo malo budi strpljiva i hrabra. to znai strpljiva? To znai da mora biti hrabra dok eka da ozdravi i dok si u bolnici, mora nekad malo zaboraviti da si tuna i da eli kui. A to onda kada mi suze namjerno ele izai kroz oi? Onda zamisli neto jako, jako lijepo pa e biti vesela i nee zaplakati. Znai, moram samo sanjati na silu?
~ 11 ~
Nita nije na silu ako te usreuje.
Monika je dola kod mog krevetia. Kako je tvoja mama otkrila da ima deka? Neu ti rei. Ako mi ne kae, svima u rei kako ti se zove deko. Ali obeala si da nee nikome rei. Ako mi odmah ne kae, svima u rei - Mladen Indijanac on. Ha haha, Monika, ti si malo zaboravila kako se on zove. E ba nisam. E ba jesi. Ti si zloesta. Ne, ti si zloesta. Onda si ti glupa. E ba nisam. Ti si glupa. Doktorica Popadi nas je ula kako govorimo rune rijei jedna drugoj pa se naljutila na nas i rekla je ako nas jo jednom uje da tako razgovaramo, poslat e nas u magareu klupu i da dobre djevojice tako runo ne govore i jo nam je rekla da se rukujemo i pomirimo se i onda smo se mi pomirile, ali smo se i jo malo ljutile jedna na drugu. Nadam se da doktorica Popadi nee rei mami i tati u koga sam zaljubljena, a Mladi Indiana Jones bude samo u filmu i nikada ga nisam vidjela uivo. I nadam se da im nee rei da sam govorila rune rijei Moniki jer ja doma nikada ne govorim rune rijei, i skoro nikad ne govorim rune rijei, osim nekad, ali samo ako meni netko prvi kae runu rije, onda meni isto malo pobjegne da kaem neku runu rije. Ali skoro uvijek sam dobra djevojica, ak i onda kada me tata tjera da pijem Panadon, a Panadon je jako bljak, skoro vie od maslina. Tako kao to sada ne volim masline i varke i drugu bljakastu hranu, tako isto prije nisam voljela jaja na oi i onda mi je
~ 12 ~
mama za rukom govorila da su jaja dobra i zdrava, ali je meni to bilo bljak, pa je mama rekla da e jaje biti jako tuno i da e plakati ako ga ne pojedem i da e biti sretno jedino u mome trbuhu i onda sam ja pojela jaje na oko jer mi ga je jako bilo ao to ga nitko nee, a nisam htjela da bude tuno i da plae i od toga dana volim jaja na oi, ali okolada mi je najdraa i okoladu uvijek odmah pojedem jer za nju puno vie ne elim da bude tuna i da plae. A jednom sam vidjela i okoladnog ovjeka, ali samo na fotografiji, baka je rekla da je on iz Nevjorka, a brat je rekao da je iz Njujorka, ali ja ne znam gdje je to. Kada smo se Monika i ja jo malo vie prestale ljutiti, ja sam ila kod stolia i onda smo zajedno crtale pa je Monika rekla: Moj tata radi u Vitaliji. Kae se Italija. E ba se kae Vitalija, moja mama uvijek kae Vitalija. E ba je to netono, kae se Italija. Pjer je isto rekao:Kae se Italija. Monika buuuu!! Tako se Monika opet razljutila na nas i bacila je svoj crte na pod, ali ja joj se nisam rugala, samo Pjer joj se rugao, ali sam joj rekla: Eto vidi da se kae Italija, ba si neposluna, Monika. Monika je ipak podigla svoj crte s poda i nastavila crtati i uskoro je dola no pa smo ili spavati, a ja sam bila jako umorna i nisam sanjala nita na silu.
Da vidimo kako smo danas, djeco! To sam ula i to me probudilo, najprije sam mislila da je Djed Mraz moda doao, ali onda sam vidjela da je to doktorica Popadi dola izmjeriti temperaturu svim djeacima i djevojicama u bolnici. Nema micanja, djeco, nemojte puno priati dok se mjeri temperatura, moramo biti sigurni da ste zdravi.
~ 13 ~
Ja sam jako zatvorila oi i jako sam htjela ii doma i onda sam na silu sanjala kako sam dola doma i kako trim po livadi i puem maslaak i berem makove i otvaram pupoljke i pogaam koje e boje makovi biti, a najvie volim kada su rozi, ali najmanje budu rozi jer su skoro uvijek crveni, a meni crvena nije ba jako lijepa boja, ali poznajem jo neke djevojice osim Monike koje jako vole crvenu boju. I jo sam sanjala na silu da mama, tata, brat i ja sjedimo za stolom, svatko na svom mjestu i jedemo riblju juhu s mrkvicom i onda kako poslije toga recitiramo pjesmice i igramo se slovo na slovo. A slovo na slovo je moja najdraa igra, ja najvie volim slovaste igre i to igramo mama, tata, brat i ja i svatko od nas mora zamisliti neto to poinje s nekim slovom. A ja sam tako jednom rekla:Slovo na slovo...M! I onda su svi pogodili da je to neka ivotinja, ali su jo puno pogaali i pogaali i ve je dola no, a jo nisu bili pogodili koja je to ivotinja jer nije bila maka, a nisu se mogli sjetiti da je to mor. A ja mora nisam nikada vidjela uivo, vidjela sam ga u jednoj knjizi sa slikama koju moj brat ita za kolu. Mor je druga osoba koju nisam vidjela uivo, a prva je Mladi Indiana Jones, ali u Mladog Indianu Jonesa sam zaljubljena, a u mora nisam jer se djevojice ne zaljubljuju u ivotinjice. I onda sam jo sanjala na silu kako pjevam u dvoritu i kako mi svi susjedi pljeu kada se poklonim i onda je doktorica Popadi rekla: uje li? A ona je zaspala! I onda sam se ja probudila i nije mi bilo jasno jesam li sanjala na silu ili sam onako obino sanjala. Ali to nema veze jer mi je bilo lijepo. Doktorica Popadi se nasmijala i rekla: Netko brzo ide kui. Zar ja? Da, da. Odmah emo zvati mamu i tatu i rei im da mogu brzo doi po tebe. Je li kasnije sada postalo ranije? Jo samo malo i ranije e biti kasnije. Koliko tjedana je sada dolo na drugu stranu? Skoro itava tri tjedna, drago dijete.
~ 14 ~
Kada je doktorica to rekla, ja sam na silu sanjala, ali otvorenih oiju, kako tri tjedna pleu i smiju se i kako su se igrali potezanja konopa s jo nekim tjednima, i onda su tri tjedna pobijedila druge tjedne i onda su preli na drugu stranu konopa, a drugi su tjedni ispali i tri su se tjedna jako smijala i veselila jer u ja brzo ii doma i jest u riblju juhu s mrkvicom i puno, puno okolade, a ako e veliki ljudi htjeti da opet jedem varke, pljunut u ih u bakin lonac za cvijee jer sam isto tako uinila i proli put, zato to mi je varak u ustima bio jako bljak.
Monika, Pjer i ja smo crtali i Monika je nacrtala veliki dvorac i puno mora oko njega, ali je ona rekla da je to jezero, ali moda je jezero isto kao more jer je sve plavo i vodenasto pa u ga ja zvati more, a more je jako slano i ja jo ne znam plivati u moru, ali znam ako nosim leptirie na rukama i onda plivam samo rukama jer mi se nogama ne da, one plivaju za rukama, a ruke plivaju ispred. A Monika je rekla da e mi pokloniti taj crte i da brzo ide doma: Meni je ba lijepo tu u bolnici, samo mi nije lijepo kada moram dobiti injekciju, rekla je. Meni je malo lijepo, ali malo bih ila i doma. Ja ne volim kada moj tata doe iz Vitalije jer se onda on i mama puno svaaju i onda ja budem jako tuna i uvijek pokrijem ui rukama. A zato se tvoji mama i tata svaaju? Ne znam jer pokrijem ui, ali mislim da se moda svaaju zbog mene jer moda mama misli da sam posluna djevojica, a tata to ne misli i onda tata nekad udari mamu pa mama plae i boli je i drugi dan stavi puno kreme u boji na lice da joj se ne vidi gdje ju je tata udario. Nisam nikada vidjela da se mame i tate tuku, niti da im ostane neto na licu. Ako bude tuna, moe doi kod mene pa emo jesti puding od kozjeg mlijeka. Hvala ti, Tihana. Ti si mi sad najdraa prijateljica. I ti si isto moja najdraa prijateljica, Monika, a ja u vrtiu nemam prijateljica jer su sve zloeste i ne ele se druiti sa mnom i svaki put kada se elim igrati s njima one mi uvijek kau da se ne drue sa mnom i onda ja uvijek plaem kada moram ii u vrti, ali moda u se ispisati.
~ 15 ~
Ja sam se isto ispisala ve iz vrtia jer je teta bila zloesta i stalno je govorila da utimo i nikada nismo smjeli pjevati. Dok smo Monika i ja priale i crtale, Pjer je pao na pod i jako se poeo tresti i to nisam nikada jo vidjela, da je netko tako pao, i sve mu je neto bijelo izlazilo na usta i tete u bijelom su brzo dotrale i svi su se brzo micali, i svi su pitali to mu je i jako glasno su vikali, a Monika i ja smo plakale, a ja sam se malo i popikila jer me malo bilo strah jer nisam znala zato se Pjer tako trese i je li jako bolestan. Brzo su doli neki veliki ljudi i stavili su Pjera na jedan krevet kojeg se moe voziti i onda su ga odvezli negdje, a Monika me uhvatila za ruku i jako smo plakale, ak sam malo zaboravila da su me mama i tata moda zaboravili, samo sam mislila zato je Pjer tako pao na pod, moda se poskliznuo na koru od banane ili se jako igrao pa je zato pao. Kada je ve no bila jako blizu, u sobu je dola doktorica Popadi pa smo je Monika i ja pitale kada e doi Pjer i gdje je on sada. Doktorica nam je odgovorila: Pjer nee biti s nama neko vrijeme, on je sada u jednoj drugoj sobi, djevojice moje. Ima li on sada novu doktoricu Popadi? On ima jako puno novih doktora i trebat e mu puno, puno vie vremena da ozdravi, nego vama. Vas dvije vrlo brzo idete kui. Moete polako sklopiti oi i ubrzo e biti novi dan. Legla sam u krevet i doktorica Popadi je sigurno mislila da u brzo spavati ili da u sanjati na silu pa onda spavati, ali ja nisam mogla jako dugo spavati, a nisam mogla ni sanjati na silu jer svaki put kada sam sanjala na silu kako otvaram pupoljke maka i oni budu svijetlorozi, onda su makovi nestali i onda se samo od sebe na silu sanjalo kako je Pjer pao na pod i kako mu ono neto bijelo ide na usta i kako se trese i kako su svi doktori glasni i brzo ga stave na krevet na kotaie i odvezu ga van, a Monika i ja plaemo i jako se bojimo. to ako se Pjer sada jo uvijek tako trese i to ako mu je nova doktorica Popadi jako zloesta i govori mu to smije, a to ne smije i ne da mu da crta? to ako ga njegovi mama i tata zaborave i nikada ne dou po njega ili ne znaju gdje su ga odvezli pa ga ne mogu nai? Onda ga sigurno ni Djed Mraz nee moi nai pa mu nee donijeti plavi kamion u kojem e moi sjediti. Moda Monika i ja moemo nai njegove roditelje i rei im gdje je sada Pjer i da je sve dobro i da se nije jako udario kada je pao i da su ga vozili na velikome krevetu za velike ljude, a meni je ba ao to mi nemamo takve krevete u sobi da se moemo voziti na njima kao kada veliki
~ 16 ~
ljudi voze auta, onako kao to moj tata vozi uti Yugo. I moda ako naemo Pjerovu mamu i Pjerovog tatu onda oni nee plakati kada im kaemo gdje je Pjer i onda e i Djed Mraz sigurno znati gdje mu treba donijeti poklon.
Tihana! Iznenaenje! rekla je teta u bijelom sa utom kosom kao doktorica Popadi kada je dola u sobu, a ja sam leala u svom krevetiu. Kakvo enje? Jako lijepo enje. Teta me podigla i odnijela me u hodnik i prvi put sam jako vidjela hodnik otkada sam dola u bolnicu jer nismo smjeli puno izlaziti iz sobe, osim kada smo morali pikiti i onda me teta nosila i ja sam stalno mislila kakvo je to enje i rekla mi je neka zatvorim oi i ja sam ih jako zatvorila, najvie to mogu, i onda je rekla neka ih otvorim i ja sam ih otvorila i vidjela sam mamu i tatu i mama i tata su se smijali i teta u bijelom sa utom kosom me spustila na pod ispred mame i tate i oni su me jako zagrlili i svakakve lijepe rijei su govorili, ali ja nisam mogla nita rei jer su mi suze jako krenule kroz oi i samo su ile i ile i nikako nisu stajale i na silu se samo od sebe sanjalo kako su tri tjedna pobijedila u potezanju konopa i onda su prela na drugu stranu konopa i drugi tjedni su bacali latice svijetlorozih makova po njima i svi su plesali i smijali su se. Mama i tata su me gladili po kosi i govorili da sam lijepa i da sam ozdravila i da me doktorica Popadi pohvalila da sam jako dobra djevojica, a meni su suze ile sve vie i vie i nisam nita govorila i onda je dola i doktorica Popadi i rekla je mami i tati da ja danas idem kui i onda su meni suze opet ile kroz oi. I rekla je jo: Dobro je, neka uzima Panadon ujutro, a kroz par dana joj objasnite, a rei u isto i Monikinim roditeljima. Monika je izala iz sobe pa smo se zagrlile i onda je i Monika jako plakala kada sam ja plakala, ali je rekla da ona ide doma za dva dana, a ja sam joj jako htjela rei da doe kod mene ako bude tuna jer joj je tata zloest i da emo jesti puding od kozjeg mlijeka i da dva dana hodaju bre od dva tjedna i imaju krai konop za potezanje i uvijek bre pobijede i onda e ona jo bre ii kui, ali nisam mogla nita govoriti jer su mi suze previe ile kroz oi pa
~ 17 ~
smo se Monika i ja samo grlile. Onda je njoj teta u bijelom rekla da je vrijeme da ide u sobu jer ja moram ii sada s mamom i tatom pa je doktorica Popadi rekla: Tihana, budi i dalje tako dobra djevojica, sluaj mamu i tatu i pij puno aja. I uvijek sanjaj na silu, dodala je teta u bijelom sa utom kosom kao doktorica Popadi. Svi smo rekli dovienja i onda sam ja stala u sredinu, izmeu mame i tate i tati sam dala jednu ruku s jedne strane, a mami drugu s druge strane i mislim da je prva lijeva, a druga desna. Doli smo kod utog Yuga i tamo je bio braco i smijao se i onda smo on i ja sjedili iza u autu, a mama i tata ispred i mi smo se iza cijeli put igrali pogaanja pjesama, a moj veliki brat zna jako puno pjesama, a neke ui i u koli, a meni je najdraa ona Miju oluvej, a druga mi je Bili cvitak, a prije mi je bila Hajde da ludujemo. Kada braco nije znao koju pjesmu da izmisli da je pogodim, pitala sam mamu i tatu: to mi morate objasniti, doktorica Popadi je rekla da neto morate, a ja ne znam to je to. Onda je mama jako uzdahnula i rekla tati: Hoemo joj rei? I tata je napravio glavom kao kada se govori da. I onda su mama i tata skupa govorili: Tvoj prijatelj Pjer je sada u jednoj drugoj bolnici i on ima malo opasniju bolest od druge djece. On je sada u komi. Gdje je koma? Koma nije prostorija kao to je kuhinja ili bolnica. Kae se da je netko u komi onda kada stalno spava, a nikada se ne budi. Slino kao kada medvjedi spavaju zimski san, samo za medvjede se zna kada e se probuditi, a kada ljudi spavaju zimski san, onda se nikada ne zna kada e se probuditi. Pa moda se Pjer probudi kada doe proljee! Moda, moda. Ali e morati dobivati jako puno lijekova i injekcija dok se ne probudi. A da li onda njega boli kada dobiva injekcije ako spava? Ne boli ga, ne boli...
~ 18 ~
A mogu li se ii igrati s njim kada se probudi? Hoe li ga mama i tata nai ako ne znaju u kojoj je bolnici on sada? Nita ne brini, keri, mama i tata su ga ve pronali i stalno su s njim. Ali, kako e ga Djed Mraz nai? Djed Mraz e ga nai bez problema. On uvijek nae put do svakog djeteta. A to ako se Pjer ne probudi jako puno dana i tjedana? Hoe li plakati? Nee plakati jer ni medvjedi ne plau kada spavaju zimski san. Plau samo ako su tuni kada se probude zato to su dugo spavali. Najvanije je da Pjer ozdravi. Ta njegova bolest je jako zloesta i meni suze ele izai kroz oi jer Pjer nikada ne otvara oi i onda ne moe vidjeti ni mamu, ni tatu, ni Djeda Mraza, a ne moe ni crtati. Najbolje da ti neto nacrta za Pjera kada doemo doma i kada se Pjer probudi, zajedno emo mu odnijeti crte. Moe li tako? Tihana? Ali ja sam ve sanjala na silu kako sam nala livadu punu svijetlorozih makova i kako trim po njoj i da je nebo ciklamasto, kao kada se vidi s balkona i da su samnom mama, tata, brat, Monika, Pjer, doktorica Popadi i teta u bijelom sa utom kosom kao doktorica Popadi i svi puno pleemo i smijemo se i pjevamo pjesmice koje moj brat ui u koli. Jedva ekam da se namjerno probudim iz sanjanja na silu kada auto ve stigne ispred kue i da sve to nacrtam kada uem u kuu. Taj crte u pokloniti mom prijatelju Pjeru kada se probudi iz zimskog sna u bolnici.
~ 19 ~
Goran Glui: - roen je prije 21 godinu - poeo je itati pred 17, a pisati Spiderman fanfic pred 15 godina - nije se pretjerano bavio pisanjem tijekom osnovne i srednje kole, iako je: - u osnovnoj koli osvojio nagradu na literarnom natjeaju 'Ca je a' - u osnovnoj koli dobio prvu peticu iz zadanice, to me ugodno iznenadilo - u srednjoj koli sa svojim radom stigao do upanijske razine na Lidranu - u srednjoj koli nastavio dobivati petice iz zadanica, to vie nije iznenadilo - prije dvije je godine shvatio da bi moda mogao ponovno poeti pisati, iako: - su novi radovi bili zauujue loi - je razmiljao o odustajanju - No onda je: - odluio da moe biti bolji - poeo redovito pisati - poeo pisati mnogo bolje, mada ne nuno i dobro - odluio ne odustati dok ne postane zadovoljan - je pisac
ALPHA-LAD
Sjea li se kada smo otili u Rabac? Koliko je prolo Tri godine? etiri? Zna da nikada nisam imao zavidno pamenje, govor mu prekine utanje drvea koje ga je okruivalo. Kombinacija potpunoga mraka i nepoznatih zvukova inila ga je nervoznim. Morao je to prije ubiti tiinu. Kao onaj put kada sam zaboravio datum nae godinjice i dao ti poklon dva tjedna ranije, nasmije se i tuno pogleda u crnilo ispred sebe pokuavajui zamisliti njeno lice. Mislim da te nikada nisam vidio tako sretnu. Tvoj savreni mui poklanja ti fantastian poklon na naizgled nasumian dan. Naravno, morao sam kupiti i drugi dva tjedna kasnije.
~ 20 ~
Osjeao je kao da ga promatra tisuu oiju skrivenih u mraku ume. Nerazumljivo mumljanje dolazilo je sa svih strana, ali pretpostavljao je da se to samo um poigrava sa njime. Nikada nisam volio biti sam u mraku, ali zahvaljujui tebi te sam trenutke uspjeno izbjegavao. Pogleda u nebo. Da nije bilo tebe ne bih cijenio ni ljepotu zvijezda. Nije mogao vidjeti nita osim gustih kronji. Odjednom ga s neba pogodi snana svjetlost popraena zagluujuom bukom. Nije namjeravao troiti vrijeme traenjem izvora svjetlosti, neto mu je govorilo da nee dugo potrajati: pone pregledavati prostor oko sebe. Pred njim se izdizao betonski zid obrastao mahovinom dok je ostatak njegove okoline inila samo uma. Nije znao u kojem bi se smjeru trebao kretati. Zbog umora odluio je odluku donijeti kasnije. Nakon to se pribliio zidu na njemu je vidio niz njemu nepoznatih simbola. Odlui da nee otii prije nego shvati njihovo znaenje. Oduvijek sam volio zagonetke kae trenutak prije nego svjetlost nestane. Zid ispred njega proguta mrak, a na njegovome je mjestu na trenutak vidio Lanino lice. Eto te ponovno! Moram priznati da si mi ve poela nedostajati, ponovno pone osjeati olakanje. Oekivao je da e svjetlost donijeti odgovore, ali ono je za sobom vuklo samo jo pitanja. Nikada nisam mogao dugo bez tebe. Smatrala si me gotovo nerazumnim zbog toga, ali ljubav esto i je takva. Svijet je postao udno mjesto i vie nigdje nije sigurno. Jedino kada si kraj mene znam da ti se nita nee dogoditi, isprui ruku i pokua je dotaknuti. Gotovo je mogao osjetiti toplinu njezinoga lica. Oh lijepe uspomene mu se ponu vraati. Sjea li se kada smo otili u Rabac? Koliko je prolo est godina? Nikada neu zaboraviti te dane. Bilo je tako posebno Svjetlost se ponovno vratila briui njezino lice i njegova sjeanja. Misteriozni zid ponovno postane jedina stvarnost. Promatrao je crte koje su inile znakove, ali one nisu imale nikakvoga smisla. Bio je svjestan da svaka dobra zagonetka na poetku mora djelovati komplicirano, dok zapravo iza nje stoji logino rjeenje. Ako promatra dovoljno dugo vidjet
~ 21 ~
e uzorak kojega ine znakovi, a nakon toga sve e postati jasno. Ve sada je osjeao sreu zbog nadolazeeg trenutka. Prvi znak na zidu bio je udan. Ravan sa jedne strane, a zaobljen s druge. Bio je poprilino siguran da ga nikada ranije nije vidio, ali nije htio nita naglo zakljuivati. Drugi se inio jo kompliciranijim, ali znao je da e rjeavanje prvoga znaka olakati napredak. Kvragu! promumlja kada znakove ponovno proguta mrak. Zaboravio je na nekonzistentnost misteriozne svjetlosti, ali odluio je ostati optimistian. Moda se ponovno pojavi, ba kao i Sunce svakoga jutra. Zajedno smo odgledali bezbroj izlazaka i zalazaka Sunca. Svi ti prekrasni trenuci koje neu nikada zabor tada trzne glavom i zaboravi o emu je priao. Sumnjao je da se radi o iemu vanome, ali tako inae i biva kada ovjek pria sam sa sobom. Sjea li se kada smo posjetili Rabac? Koliko je prolo
*** Jesu li ga pronali? Prola su ve etiri sata od njegova nestanka. Misli da e biti u redu? upita Bero pritom punei pitolj mecima. Stajao je odmah do otvora na helikopteru. Svaki pogled na umu ispod njih tjerao ga je da provjeri je li mu pojas dovoljno vrsto stegnut. Svjetlo helikoptera osvjetljavalo je dijelove ume, ali usprkos tome nije mogao nita razaznati. Prokleti turisti! Bio sam uvjeren da im je ovo mjesto odavno prestalo biti zanimljivo, Nikola prokomentira ne miui oi s automatskog dalekozora kojim je skenirao umu. U drugoj je ruci drao snajper spreman za koritenje, ako to bude potrebno. Nikome nije jasno. Bit emo sretni ako ih naemo na vrijeme. Ne dobivaju svi tu privilegiju, mrzovoljno proguna njihov kapetan. Svima je bilo poznato da ne voli svoj posao, a pogotovo kada se taj obavlja nou.
~ 22 ~
Oj! Manuel! Bero podigne glas pokuavajui nadglasati buku elise helikoptera. Jel' me uje?! Nema novosti, ako me to eli pitati, iz slualica se zauje odgovor. Takoer, molim te da ne vriti vie u svoj mikrofon. ujem te savreno dobro, to je i poanta slualica. Zar vas mlade nita ne ue u kolama danas? Mah Bero se posramljeno izvali na sjedalo. Bila mu je to prva akcija sa Alpha-LaD, a uivo je sve bilo puno drugaije od virtualnih simulacija. Nije mogao doekati da pone prava akcija. Nemoj se brinuti previe, kapetan ga pogleda. Naviknut e se na sve ovo. Naalost Ali ak ni ludi turisti nisu ba toliko ludi da ovdje dolaze zimi, tako da smo onda slobodni i stignemo se naspavati, kapetan ponovno zabaci glavu i zaklopi oi. Nedugo nakon toga preko slualica se ulo tiho hrkanje. Ne brinem se, samo elim vidjeti kako izgledaju, ako se najgore obistini. Ovo mi je prvi put. Osjeao se loe to se toliko raduje ovome. Inae nije bio ovjek koji pronalazi sreu u tuoj nesrei, ali to je opravdavao netipinou situacije. Vjerojatno e se obistiniti, kapetan prokomentira pokazujui ostalima da je jo uvijek budan. Postoji ansa da se izgubio u umi i imao dovoljno sree da izbjegava ostale, ali ne bih stavio novac na to. Nikola, koliko si ih izbrojao do sada? Sedam, ali njemu do sada nema nikakvoga traga. Stvarno elim izbjei nepotrebna sputanja. Nikolin dalekozor zabljeti crveno kako bi pokazao da je uoio jo nekoga. Osam odjednom iznenaeno udahne i povie: Upravo sam skenirao otu! Ne mogu vjerovati, ba ga dugo nisam vidio!, spusti dalekozor i stane se smijati. Ah, ta Labinska carina! kapetan se pridrui smijanju. Gotovo mi nedostaje njegova prisutnost u gradu. Uvijek bi traio od mene kunu ili cigaretu, a ni nakon dvadeset odgovora nije shvatio da ne puim!
~ 23 ~
Svaki grad mora imati gradskog kretena! teta to se na izgubio u umi... Trebali bismo se jedan dan spustiti po njega. Iz potovanja vrati pogled na dalekozor i nastavi skeniranje. Svi oni zasluuju komadi potovanja, ali ja se sigurno ne namjeravam sputati dok nismo mi ti koji ne dobiju potovanje koje zasluujemo! S ovom plaom jedva preivljavam u ovoj rupi od grada, kapetan nabaci svoju ivanu facu. Lice koje je uvijek koristio pri razgovoru o poslu. Ako drava ne shvaa da je na posao vaan mogu si jebat mater i sami doi ovdje! Barem smo u Moji Foji svaki mjesec!, Bero se pokua naaliti, ali prekasno shvati da nitko ne voli njegove humoristine pokuaje. Nadao se da nitko nee komentirati. Moji Foji?!, kapetan naglo povikne i uperi prst u Beru. Te novine treba ukinuti! Piu o svakoj gluposti koja se desi u gradu! Kao onda, Nikola prokomentira s osmijehom na licu, kada su cijelu stranicu posvetili tvrdnjama kako veliki zatitar Rabake ume i priznati cinik pria samo o tome kako mu fali sna... ili kada su tvoje parkiranje uvrstili meu najgore primjere parkiranja automobila na cijeloj Labintini uz tvrdnju 'enske vozaice mogu odahnuti; ale vie nisu na njihov raun.' Jo bolje Shvatili smo! kapetan ga prekine. Da se mene pita ja bih doao u njihovo urednitvo i jeb Kapetane! visoka frekvencija Nikolinog glasa djelovala je kao cenzura. Pronaao sam ga! Krenite odmah! Jednom rukom spusti dalekozor te baci konop za sputanje u umu. Kapetane, nadam se da se neete ponovno zapetljati meu kronje. Bero, skai odmah za mnom!, kapetan u trenutku zakai kuku za konop i pone se sputati. Bero duboko udahne i krene. Sputanje kukom bila je stvar koju je usavrio na podukama za LaD i taj dio je obavio savreno. Sama lokacija bila je neto na to nije bio spreman. Bila je to naizgled obina uma, ali ga je zbog toga vie uznemiravala. Nakon to se helikopter udaljio uo je samo ubrzane otkucaje svoga srca. Kapljica znoja potee niz njegovo lice i izgubi se u
~ 24 ~
trodnevnoj bradi. Znao je kako drati pitolj, ali zbog drhtanja ruku poeo je sumnjati u svoje sposobnosti. Dosta, pizdo, kae sam sebi. Snano stisne zube, a ruke oko pitolja jo snanije. On je trenirani profesionalac i kao profesionalac e se ponaati. to si mi rekao?! kapetan izgovori uz bijesni apat. Nemoj da te doem odalamiti tamo! Oprostite, kapetane! Nisam to rekao vama Oh kapetan odgovori spremajui svoj MP5. I ja se slaem da je Nikola pizda. Sada budi tiho i prati me. Usmjerio je priguiva svog pitolja u mrak ispred njih i stao pratiti kapetana. Uskoro se meta ukazala pred njima. Bio je to ovjek u rastrganoj majici niz ije je ruke kapala krv. Cijelo vrijeme je nerazumljivo mumljao. Sada pazi to radim kapetan se doulja do ovjeka. Odjednom no bljesne na svjetlu helikoptera koje je dopiralo iz daljine. Trenutak poslije ovjek je leao na tlu dok je krv ikljala iz njegova vrata. Gotovo! kae kapetan i stane brisati krv s noa. Zapamti, mora biti brz, temeljit i tih. Ostali te mogu uti, zato koristi no kad god je mogue. Pitolj je i s priguivaem buan tako da preporuam da ga izbjegava kao i sve ostalo vatreno oruje. Ako ba mora pucati, radi to u blizini helikoptera. Zvuk elisa i motora ih dekoncentrira pa tee odrede odakle dolazi pucanj. Dakle, to je zombi Bero une kraj lea. Na licu je imao osmijeh, ali bio je popraen mrtvim, tunim oima. Ne izgleda opasno. Sigurni ste da je zombi? Vjeruj mi, mali, radim ovaj posao ve godinama. Hvatamo ih ovako rano ba zbog razloga to su apsolutno bezazleni. Mozak ne umire odmah, ali polako odumire zajedno sa sjeanjima, kapetan izvue novu kuku iz torbe na leima pa je zabije u zombijeva lea.
~ 25 ~
esto ih znamo uti kako priaju sami sa sobom. Sada se ine bezazleni, ali za pet dana ovaj zombi bi bio nasilniji od Tysona u svojim najboljim danima. Bero uhvati konop s helikoptera te zakai za njega zombijevu kuku. Sada podizanje, kapetane? Tako je! Sada moramo odvesti le u mrtvanicu gdje e ga pokazati novopeenoj udovici, kapetan ga potapa po ramenima. Neka ti svaki posao bude ovako jednostavan! pone spremati svoju kuku i spajati je za konop. Nikola, diemo se za minutu! Budi spreman! Izgleda kao da je zombi itao neto sa zida ovdje. Bero se priblii zidu. Znaju se koncentrirati na najbanalnije stvari. Vjerojatno je satima stajao ovdje gledajui u zid. to pie? Dobrodoli u Rabac, naselje sree. Natpis je bio ugraviran u zid. Ispod njega nalazilo se izrezbareno nasmijeeno lice poprskano krvlju. Naselje sree Moda prije nego su ga esi odluili unititi biolokim orujem kako bi sprijeili daljnja umiranja svojih zemljaka, kapetan se zlobno nasmije. Nesumnjivo je to bilo jednostavnije nego organizirati kolu plivanja i objasniti im da ne bi trebali pokuavati glavama unititi glisere! Ozbiljno se to desilo?! uspanieno upita Bero. Prvi puta je uo tu suludu teoriju. Ma nemam pojma, kapetan odgovori uz hihotanje. Ne govore ti meni takve stvari, ali mora priznati da ima smisla! Kapetan odgurne dio konopa prema njemu. Spoji se jo i ti pa moemo krenuti. Evo me baci posljednji pogled na natpis ispred sebe. Ironija situacije ga je uznemiravala. Jesi li i ti zaraen?! proguna kapetan. Ovaj zombi vjerojatno nije mogao proitati ni prvo slovo, ali nadam se da si barem ti to uspio!
~ 26 ~
Ispriavam se!, potri do konopa i spoji kuku. Kada je ovaj ovjek stigao ovamo? Stigli su juer. Njegova ena je rekla da su planirali putovanje godinama, jo prije cijele ove zombi gluposti, helikopter ih pone dizati. ao mi je to je ovako zavrilo, ali kada svjestan cijele situacije dolazi u ove krajeve, skoro da to i zasluuje. Mora raditi ono to voli Bero baci pogled na umu ispod. Znao je da e joj se uskoro ponovno vratiti, a onda moda nee imati ovoliko sree. Nadam se da im je barem taj dan bio dobar. Jebeno najbolji dan u cijelom ivotu, sigurno!
MODERNI PROBLEMI
Nakon to je minutu razoarano gledao u svoj stari katodni monitor, Luka se naglo ustane sa stolice i lupi ga akom. Osjeti bol u ruci, ali bijes u njemu bio je dovoljno velik da zanemari pulsirajuu bol. Mar! ponovno zamahne rukom, ali ovoga puta mu se aka instinktivno zaustavi trenutak prije udarca. Bio je svjestan da poveanje razine boli nee nita pomoi, dok je s druge strane stari monitor praktiki neunitiv. Znao je to jer je jednom neuspjeno pokuao unititi jedan stari monitor kamenom. Gnjevno srui stolicu i udalji se od raunala. Zato mi to radi?! procijedi kroz stisnute zube i priblii se prozoru. Sada kada mi je to najvie potrebno. Kroz prozor je vidio kako iz crnih oblaka pada kia i polako poplavljuje ulicu u kojoj ivi. Najavljena oluja poela je zauzimati grad. Osjetio je kako stvarnost van njegove sobe polako umire, kao da se svjetlost, toplina i srea
~ 27 ~
nikada nee vratiti. Zato ba sada kada ne mogu van? Kada ne mogu, bijesno pogleda oko sebe, nita! Baci se na krevet rairenih ruku. A imali smo tako dobrih trenutaka osjeti kako mu suza klizi niz lice. Bijesno je obrie pravei se da se to nije desilo. Sjeam se dana kada su stvari jednostavno klizile. Bilo je savreno... Svima sam se hvalio kako nam dobro ide, obrie i drugu suzu. to se desilo? digne se i pogleda u raunalo. Da li se ikome jo deavaju ovakve stvari?! Ovo je apsolutno apsurdno! Samo ti i ja imamo ovakve probleme, uzme arapu sa poda i baci je u monitor. Samo ti i ja! Ovo se ne bi moglo desiti prije pedeset godina.... Ma ni prije deset godina. Prokleti moderni problemi! Sjedne na krevet i dlanovima prekrije lice. Kroz prste je vidio monitor, ali jo uvijek nije bio spreman pogledati novi sadraj koji se nalazio na njemu. Znao je da sada situacija moe biti samo gora. Kada neto radi za moje roditelje onda je to savreno, a za moje prijatelje jo je i bolje! Zato onda ovo radi meni?! Mislio sam da ti znaim vie od ostalih! Vrisne i ponovno legne na krevet. Vie nije htio razmiljati o ovoj nepravdi. U snovima nema ovakvih problema, apne i zatvori oi. Bio je previe bijesan da bi odmah zaspao, ali pokua se smiriti. ak su i none more bolje od ovoga. etao je kozmikom stazom i gledao beskonani prostor oko sebe. Bila je napravljena od bljetave, stvrdnute praine. Na putu ispred njega nalazila se ena koju je prepoznao istoga trenutka. Sporim koracima udaljavala se od njega i hodala prema suncu na drugome kraju svemira. Luka je htio trati za njom, ali njegove noge nisu bile stvorene za kretanje po ovakvom prostoru. Put ispod njega popuca i on stane padati u veliko nitavilo, daleko od mjesta gdje bi mogao dobiti odgovor na pitanje za kojim je toliko udio.
~ 28 ~
Naglo se probudi slijepljenih kapaka i glasno zijevne. Tada mu se vrate sjeanja i naglo zatvori usta kljocnuvi zubima. Nije znao koliko je vremena prolo od kada je zaspao, ali to je sada ionako smatrao nevanom informacijom. Ponovno osjeti stezanje u trbuhu, ali ovoga puta nije znao kako se boriti protiv toga. Vie nije bio samo zabrinut i nesiguran. Polako se ustane s kreveta i krene prema raunalu prozoru u dimenziju gdje dobro ne postoji. Svakim korakom stezanje u trbuhu se pojaavalo inei svaki sljedei teim. Odgovor se nalazio blizu, ali sada se taj inio daljim od Mjeseca, Plutona ili susjedne galaksije. Znao je da e s vremenom bol nestati, ali do toga trenutka bit e toliko teko da e se situacija gotovo sigurno odraziti na rezultate njegovih kolokvija. Zatvori oi i napravi posljednji korak osjeajui se kao da taj vodi preko litice. Kada ih bude sljedei puta otvorio odgovor e biti pred njime. Luka duboko udahne, otvori oi i uperi pogled u ekran. Pokuavao je ignorirati svjetlost ekrana koja ga je pekla jae od tri sunca koja su se upravo spojila u supernovu. I dalje skida na 0.4 kB/s ?! Mrzim te! akom lupi monitor. Ovoga puta bol je nadjaala ostale osjeaje te padne na koljena i stane puhati u ruku. Kada u saznati jesu li Roman i Kasandra stvarno prekinuli?! Kada?! vrisne i podigne ozlijeenu aku u zrak. Ovoga puta nije zaustavljao suze.
~ 29 ~
Sandra Crnko, roena 12.08.1991., studentica je tree godine preddiplomskog studija Biotehnologija i istraivanje lijekova pri Sveuilitu u Rijeci. U razdoblju od 2008.-2011. aktivno je sudjelovala u Laboratoriju fantastike, literarnoj radionici pod vodstvom rijekog pisca Zorana Kruvara. Tada su joj u zbirkama Laboratorij fantastike objavljene i dvije kratke prie, Krhotine i Izgubljena dua. 2012. godine osvojila je prvo mjesto za najbolju kratku priu na meunarodnom West Herzegowina Fest-u (pria Utopija). Glavna je urednica prvog asopisa Odjela za biotehnologiju; BioTECH- Znanost u drutvu te se trenutno bavi pisanjem kratkih pria, projekata te drugog broja asopisa.
IZBJEGLICE IZ BESMISLA
Imam nepogrjeiv instinkt da otkrijem kada me netko ne voli. A, mogu vam rei, ena s treeg kata mi se toga dana obradovala kao vodoinstalateru na Boino jutro. Ne mogu je ni kriviti. Prije nego sam izaao iz stana pogledao sam se ovla u ogledalo. Stvarno, izgledao sam kao da sam spreman nekome podvezati jajnike. Ali, nigdje nije pisalo da ba ona mora lei na stol i rairiti noge. Otkad sam se doselio gleda na mene kao na kvricu ispod dojke. I stalno me pipka. Mjeri. Odmjerava. Valjda se premilja jesam li dobroudan ili ne... Sudei po pogledima, danas se napokon odluila za operacijski zahvat. Gospoo Silvija! Trebam li se moda pokloniti? Mali, blagi naklon? Sigurno bi manje kodilo od brzo nadodanog Svako dobro. Nabrala je lice i u jednom trenutku sam je mogao vidjeti kako iskaljava klupko dlaka. Umjesto toga, samo se okrenula, neto promrmljala kroz protezu i provukla se kroz drvena vrata 5b. Moja su bila kat nie. Svjee ofarbana. Ostavi klju na stoli. Opet e ga izgubiti.
~ 30 ~
Nikad ga nisam izgubio, samo zab... Zaboravio gdje si ga stavio. Da. Na stoli, molim te. Uz reski zvuk, dotaknuo je dno plave posudice na stoliu kraj vrata. Neto si zaboravio? Poljubiti najljepu enu na svijetu... Vrat joj je mirisao na kokos. Laskave. Nije te bilo pola sata. Toliko ti treba da samo doe do njega. Pogledi su nam se susreli u odrazu ogledala. Opet si odustao? Ja bih to nazvao odlaganjem. Moj sinonim vie odgovara odlaganju po trei put. Nagnula je glavu prema ogledalu i okaila naunicu. Bile su glomazne. U nijansama zelene. E pa ja imam bolji sinonim. Okrenula se. A da? Mhm... Regrupiranje. Otela mi je plavu kovru iz ruke i vratila je natrag iza uha. Dokle god na kraju odnese taj rukopis. Moram na posao, kratak poljubac i... Jesam li spomenuo da si prekrasna?! ...kratak zvuk zalupljenih vrata.
Piem otkad znam za sebe.
~ 31 ~
Zapravo, laem. Nauio sam pisati tek u estoj godini, a siguran sam da sam sasvim samosvjesno pobjegao od kue u petoj. U park, dodue, i to s naranom i lopaticom za pijesak. Ne osuujte odmah, gle ih samo. Ne znate pozadinu te prie; trebalo je brzo djelovati, sekunde su bile u pitanju. Dobro pa sam se sjetio na vrijeme hlae obui. No, stavio bih ruku u vatru da sam imao potencijala u onoj vrtikoj dobi. Samo da su mi tada dali pisaljku kojekakvu umjesto onih masnih pastela. Ni tada me nisu razumjeli; ja sam htio Amorovim strelicama gaati onu plavuicu to se kreveljila na ljuljaki, a oni su htjeli da posramim Picassa beskrajnim pastelnim linijama. Nastavio sam svoj talent ispoljavati i u kasnijim, pubertetskim danima. Samo sam malo ulatio svoj stil pa su se tako strelice koje sam do tada ispaljivao prema raznim Katarinama, Majama i Tamarama, pretvorile u topovsko tane koje je nekoliko puta dnevno ciljalo u mojem smjeru. Teko razdoblje ivota. Ne znam kako sam se iz njega iv izvukao. Uveer, skoro pa sam mogao uti papir natopljen patetikom kako navija za onog slikara koji je uao negdje duboko u meni. Na svu sreu, i ja sam, kao i veina, doekao onaj trenutak kad osvijestite da vi zapravo niste bili prisebni kada ste pisali sve one stvari i kada ste oblaili sve ono na sebe. (Ali, stvarno, tko bi jo obukao bijele arapice na lape? Nitko pri sebi, kaem vam.) Tu ponete prihvaati razne teorije da ste vi zapravo mozak u nekoj posudi i da s vama netko drugi upravlja. O ukusu tog nekog neemo sada raspravljati. Postao sam vidno pametniji nakon te epifanije i zasigurno razoarao Dostojevskog koji je, negdje pod oblacima, ve zasukao rukave i pripremio se za pisanje nastavka onog svog romana iz 1868. I, evo me sada. S nekolicinom objavljenih zbirki, to pria, to pjesama, drhtim pred Thorom nae zgrade i ekam da me opizdi ekiem posred ela i natjera da svojom krvlju ispiem ek za posljednje dvije stanarine.
***
~ 32 ~
Nisi odavno bio. Ruka mu je bila hrapava. Hrapavija nego zadnji put kada mi ju je stisnuo. Ni oi mu nisu bile prodorno plave; upale su u tanku mreu bora. Koji kurac ja to piem. Prazan je stan spremno doekao izgovorene rijei i progutao ih u tiinu. Hrpa bijelih papira leala je kraj printera izazivajui ugaenu lampicu na prekidau On/Off. Ja sam ve tjednima pogledom poticao te iste papire da sami uskoe u printer i ispiu na sebe neto to e platiti stanarinu. Neto to se trebalo napisati pred tri tjedna i neto to je uzrokom svaa isto toliko vremena. Kada se toga jutra probudio, Aaron Hadley je znao da je mrtav. Pokuaj broj dva. Ili prije ezdeset i osam. Samo to izdava nije volio tua imena. Bio je previe podojen hrvatskim mlijekom. Svi su to znali. Ali, to se nas ticalo, nije postojao nitko otvorenijeg uma i irih pogleda od njega. Upravo zato se svaka radnja odvijala u Dalmaciji i Istri, a protagonisti su izvorno Horvat i Novak kraeni s dodatkom Stipe, Matej, Ivan. Progurala bi se i koja Marija i Ankica, ali bolje da se zadrimo na mukim likovima. Zato nisam mogao dovriti priu. Jer je Aaron Hadley Amerikanac. I to ne neki s korijenima u panonskom blatu. Izvorni Amer. Takvog sam ga vidio. A, kao takav, nije mogao dobiti nita opipljivije od ceduljice s imenom i prezimenom zakaene na obris ideje. I, kako Zlatko ne zvui kao netko tko bi se mogao jednoga jutra probuditi mrtav, a Aaron je dobio veto na bilo kakvo buenje, uinio sam ono to se inilo najloginije u datom trenutku. Napuio se i zaspao.
***
Gledala me prodornim plavim oima.
~ 33 ~
Ne bi li se trebali vratiti. Pada mrak. Ruka joj je bila glatka. Obrazi prohladni. Zaustila je (Otvori vrata!) da neto kae, ali se umjesto toga samo jae privila uz mene. Jo malo. Mogao bih tu ostati zauvijek. Jesi li uo to? Netko kuca na vrata. Nemogue. Pogledom sam proeljao zaravan. Usred jebene ume smo. Nema se na to (Otvori vrata!) kucati. Svjee ofarbana vrata pojavila su se iza nje. Otvori vrata! Otvorio sam oi. Ekran je i dalje bljetao s jednom reenicom ispisanom u Word dokumentu. Je li mogue da sam tako dugo spavao da je ve dola doma? Iako je zvuala dosta kao mukarac. Nikad se vie neu napuiti. Promrmljao sam otvarajui vrata. Ti?! to si mi napravio?! Odgurnuo me i promarirao do dnevnog boravka. Bio je visok, plav, mrav- izuzetno jak za nekog tako mravog, i bez ikakvog oitog razloga dio mojeg crveno- zeleno namjetenog dnevnog boravka. Podsjeao me je na nekoga. Jo uvijek spavam. Jedino logino objanjenje. Ali, dvoje mogu igrati tu igru. Tko ste vi? Skinuo je bijelu ceduljicu s majice i gurnuo mi je u ruke. Aaron Hadley? A-Aaron Hadley? Napuen sam jo uvijek. To je ak i loginije. to, kako? Sjest u. Otkud, kako ti, ti ovdje?
~ 34 ~
to misli kako je meni?! Jutros sam se probudio mrtav! Bez ikakvog objanjenja, bez ikakvog povoda- mrtav! Znate li onaj osjeaj kada vam knedla zapne u grlu? Iskren da vam budem, nemate pojma. Osim ako jo nekome lik iz nedovrene prie ne stupa lijevo desno ispred kaua? Ne? Nisam ni mislio. Aaron... ta gleda tako izbezumljeno, ja sam taj koji je mrtav bez razloga! Ja! Zbog tebe! Aaron. Izgovorio sam polako. Nije mi se sviao okus u ustima koji je to ime ostavljalo. Kreni pisati priu! Odvukao me do radnoga stola. Stisak na nadlaktici inio se poprilino stvarnim. Daj mi smisao. Kada se toga jutra probudio, Aaron Hadley je znao da je mrtav. Trebao je biti Stipe Horvat. Znao sam da je trebao biti Stipe Horvat. Ne bi bilo problema da je bio Stipe... Duo, to radi? Trebao je biti Stipe... Dragi? Tek tada sam shvatio da se lagano ljuljam ispred laptopa. Nisam te uo kad si ula. Pie cijeli dan? Poljubila me u obraz zagrlivi odostraga. Sutra u mu odnijeti rukopis. Ponosna sam na tebe. Dolazi u krevet? Aaron me gledao s kaua. im dovrim.
***
~ 35 ~
Imam nepogrjeiv instinkt da otkrijem kada me netko ne voli. A u zadnje vrijeme me i benjamin poeo sumnjivo gledati tamo negdje iz kuta hodnika. Osjetio sam kako me posmatra kroz kljuanicu. Nije bilo potrebe za kucanjem. Lagano kripanje stoliice na kojoj je do maloprije stajala i vrata su se cvilei otvorila. Doao sam podmiriti stanarinu za posljednja dva mjeseca. Hvala vam puno to se strplji... Pruila je zdepaste prste proarane smeim pjegama i ek se ubrzo naao u depu plave flajde. Izgleda da je posjeta zadovoljavajue prola. Siguran sam da je ovo bilo izgovoreno u obliku pitanja, ali neto je u tom hrapavom glasu davalo dojam da ta ena nikada ne pita. Nego, jednostavno... Zna. Oprostite? Daljnji rod, pretpostavljam. Nisam siguran da vas pratim. Iako sam osjetio kako se ona knedla ponovno stvara. Stranac. Iz Amerike. Nasmijeila se kroz protezu. Nemojte opet kasniti s plaanjem.
~ 36 ~
Mislava Zuppa Rai roena 12.5.1988. u Splitu. ena, majka, magistrica kulturologije Filozofskog fakulteta u Rijeci. U slobodno vrijeme (itaj: kada dijete spava) bavi se pisanjem kratkih pria, ali i teorijskim radom. Dobitnica 1. nagrade meunarodnog festivala kratke prie i poezije Magda Simin 2012. godine. Objavljena u sklopu 10. fanzina West Herzegowina Fest. Struna suradnica/volonterka za portal Konkursi regiona na kojem moete itati autoriine teorijske radove. Pisanje kratkih pria smatra ispunim ventilom, dijelom njene osobnosti koji joj je strano vaan. Brutalno joj je neugodno kada netko koga poznaje ita njezine prie jer ima osjeaj da tada ispred te osobe stoji gola golcata. Ne voli sluati snimljenu verziju svog glasa i patoloki se boji grmljavine i buba. Eto, u biti je skroz obina. Dok je ne upoznate.
KUA NA KRAJU PUTA Oplahujui obrise krovova starih kua probijale su se posljednje zrake padajueg sunca. Onda kada ne treba, zalazilo je posebno velikom brzinom. Onda kada se svi potajno mole nebeskim uvarima da svjetlost im due traje, ona se gasi poput svijee pod naletom vjetra. Gotovo trenutano. Tmina je progutala prostor. Ulice su nestale obuzete titrajuom maglicom tame u noi. Gluhoa. Mrak. Teina zraka. Strah. U daljini poput jeke uli su se teki koraci vojnikih izama. Kretao se prema derutnoj kui ne suspreui niti trenutka. I njega je gonila no. kripa drvenih ulaznih vrata proparala je tiinu. Uao je. Onaj tko je svjedoio tom suludom pothvatu dan danas sjea se upravo tog trenutka sa strahom u oima i blagom jezom koja struji tijelom. No nije mnogo ljudi progovorilo o toj noi, dal' iz straha ili ufanja u boju providnost teko je rei, samo se dugo mjestom govorilo kako su svi redom zaboravili govoriti te u konanici izgubili zdrav razum.
~ 37 ~
Njegovi su koraci te noi, te kobne noi, zauvijek utihnuli, ali zvuk krikova, jauka, bolnog zapomaganja i plaa jo se uvijek uje upravo tog datuma svake godine. Ta je no daleko najstranija za sve mjetane. Njihova savjest i urlici tada im ne daju spavati, njihove vjee se iritirajue ukoeno ire oko onih jabuica ne dajui im niti sklopiti oi. Sjeaju se njegovih koraka i svakog zvuka, sjeaju potiho onako sami za sebe, sjeaju se da mu nisu htjeli pomoi iz straha od te uklete kue. Danas ih to sjeanje progoni, a ta im ga no, ta posebna no u godini, oivljava do te mjere da sve proivljavaju iznova. Sutradan ranom zorom samo se jedan maleni djeak usudio pribliiti toj kui u slijepoj ulici. Sivilo njezine fasade, drveni prozorski okviri, porazbijana stakla, masivna drvena vrata stajala su odkrinuta. Kua na kraju puta strala je od sablasnosti. Nema osobe kojoj ta kua nije bila odbojna, nitko nije imun na njezinu jezu. Od kue ga je dijelilo samo par istroenih stepenica. I strah. Zakoraio je na prvu stepenicu. Zakripala je sablasno kao iz horror filomova. Ustuknuo je. Drugu i treu je prekoraio zakoraivi na etvrtu. Noga mu je proletila. etvrta stepenica bila je istrunula. Pao je desnom nogom na preskoene stepenice panino pokuavajui istrgnuti hlae koje su se zaglavile na razorenoj drvenoj dasci. Svi bi pomislili da e tada odustati, da e ta opomena ugasiti njegovu znatielju, ali nije. Vjetar je odkrinuo vrata za novih par centimetara mamei ga unutra. Dnevna svjetlost otkrivala je samo maleni dio poda koji je bio poprskan krvlju. Progutao je pljuvaku. Zastala mu je u grlu. Nije htio plakati, ali suze su same punile njegove malene smee oi. Treptanjem ih je pokuavao otjerati niz obraze briui ih naizmjenino lijevom pa desnom rukom. Strah mu je umjesto krvi kolao ilama, a tuga ga obavijala iznutra i izvana velikom brzinom. Guili su ga vlastiti jecaji koje je koio u grlu. U tiini je zabezeknuto gledao unutra. Dotaknuo je metalnu kvaku, bila je ledeno hladna i hrava. Napokon je otvorio vrata. Drveni pod bio je itav poprskan krvlju, inilo se da je ima na litre. Nepomino beivotno tijelo lealo je slomljeno nedaleko njegovih stopala. Odjea mukarca takoer je bila prekrivena krvlju koja se nasupala tijekom noi. Lice nije mogao vidjeti, samo je prepoznao bronani depni sat koji je na tankom lancu virio iz mukarevih hlaa. Pao je na koljena i zagrlio ovjeka. Nikada nije mogao pretpostaviti da e se na takav nain morati oprostiti od vlastitog oca. Zaplakao je na glas, a prostorom se prolomio bolan krik, jo jedan od mnogih koji e se godinama prolamati iz tono te kue na kraju puta. Kraj!
~ 38 ~
Stani, stani, stani.... sve mi je jasno, ali kako si odjednom s horrora zavrio na melodrami? I to bi ja sada trebao, buhuhu, plakati s klinjom radi starog? Daj, molim te, kakva ti je to pria? Kurac strana! Dirljiva pria za pikice! Jebalo vas kampiranje i ovi prokleti krvopije od komaraca, ajde da priate strane prie, al'ovo je stvarno dno dna, upikio sam se od straha, kmee kmee! Odoh na pivu u planinarski dom, ko vas jebe. Ustao je na noge, otresao zemlju i lie s hlaa klimajui glavom u znak negodovanja i udaljio se od prijatelja koji su sjedili ratrkani oko logorske vatre. Kada se okrenuo da im jo jednom uputi pogled pun prezira iza njega se pojavila visoka crna silueta. MEDVJED!!! jednoglasno su vritali ostali trei glavom bez obzira prema planinarskom domu. Sljedei trenutak udarac medvjee ape sloio ga je na pod. Izdahnuo je, u ironiji, prerezanog grkljana.
~ 39 ~
DOBRODOLI U GRAD ANELA
Ponad usnulog grada treperila je fina maglica. Samo je pokoje svjetlo s prozora bacalo sjenu na tminu gradskih ulica. Spokoj. Jednom se rijeju dala opisati atmosfera koja je tu promatraicu ostavljala bez daha. I nije htjela spavati, htjela je doivjeti grad, udahnuti njegov miris, miris noi koji opija sjetom. Sjedila je na krovu stare kue, mnogo starije nego je i ona sama i njeno obavila rukama koljena kao da sama sebe grli. Htjela je zagrliti grad, kue, parkove, ulice, htjela ih je vrsto obaviti rukama i nikada vie ne pustiti. Imala je jasnu zadau, veoma vanu zadau, imajte to na umu. Trebala je veeras uvati svoj rodni grad. Protrnula je od udnovatog osjeaja kombinacije blage jeze, treme i ushienja. Zadatak joj je davao silnu vanost zbog koje se i donekle prpono kooperila s tog krova prolazei vrcima nonih prstiju po crjepovima. Desnom se rukom poeala iza lijevog krila, potom je ponovo sama sebe naizgled zagrlila. I blistavo bijelo perje izgledalo je bajkovitije nego inae okupano rosom tanane maglice. Rastvorila je krila i ustala. Popravila je opravicu te promekoljila oba krila kao da pokuava natjerati svako pero da stoji zasebno. I stajalo je. Velianstveno i ponosno. Ba poput nje same. Joj samo da se neto ne dogodi veeras! Ne dok ja uvam, ne dok ostali spavaju snom pravednika! pomislila je i potiho progunala neto nerazumljivo. Klimnula je glavom kao da se grdi i s neodobravanjem smrknula elo. No, bila je dovoljna samo jedna crna misao, jedan trenutak sumnje u sebe da je izbaci iz savrene ravnotee kojom je vjeto balansirala po starom krovu Rajske 4. Poskliznula se nespretno tako da su joj krila zaklepetala, a perje se ljutito porazmjetalo strei na sve strane. Upsss... stidljivo je protisnula kroz zube, uspravivi se u hipu. Nadam se da to nitko nije vidio, jo e ljudi rei da ih uva eprtlja. Nastavila je baletnim koracima ciljati crjepove svjetlije od ostalih pokuavajui pobijediti samu sebe u osmiljenoj igri. Kada bi stigla do kraja krova rastvorila bi krila, blago se odrazila lijevom nogom i za tren ve bila na sljedeem krovu. Marljivo je radila veeras, ali ne samo kako bi ispunila zadau, ve uistinu uivajui u plemenitosti svog ina. Velika je stvar uvati jedan cijeli grad. I hrabra, isto. Ovo je jedan posebno sretan grad, razmiljala je okreui se oko svoje osi u duhu klasinih
~ 40 ~
plesova. Zbog toga njegovoj baroknosti poklanjam svoj ples, ples jednog od tisue anela to ga uvaju, blago se naklonivi kao da odaje posebnu poast ovom uspavanom gradu. Kada se polagano krenula uzdizati iz naklona ukraenog plieom, u daljini se na samom mjestu gdje je nebo ljubilo obrise kua pojavila zraka. Sunce je srameljivo provirivalo iza crjepova nakoenih krovova. Jo jednoj noi stigao je kraj, a sunce e sada umjesto anela preuzeti ulogu zatitnika grada. Zastala je na trenutak. Slegnula ramenima kao da joj izlazak sunca posebno teko pada. Zatim razvukla najiri osmijeh koji ste ikada bili u prilici vidjeti. Zadaa uspjeno obavljena! zapljeskala je od sree zaskakutavi u mjestu. Dobro jutro grade, sada u zori sjaji punim svojim zlaanim sjajem, okupan jutrom u predivan dan, prozborila je tiho, tie, najtie i dok ste trepnuli nestala kao kapljica zore obasjana suncem.
~ 41 ~
Dajana alinovi roena je 16.12.1989. u Rijeci. Zavrila je studij fizioterapije na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Aktivnije se bavi pisanjem od kada kree na literarnu radionicu Laboratorij fantastike pod vodstvom Zorana Kruvara. Do sada ima objavljenih 8 pria. U 8.broju Eridana objavljenog 2009. godine izala joj je sf pria Elektronika dua. 2010. godine u Eridanu objavljuje dvije prie s vampirskom tematikom: No ljiljana i Gospodin Vampirko. 2011. godine u istom fanzinu uz nekoliko recenzija objavljuje i 3 prie: Tog jutra ptice su pjevale uto, Kameni zatitnici i Oriovska sijela, te fantasy priu Prelijepa smrt. U zbirci pria Laboratorij fantastike izdanoj 2009. godine objavljena joj je sf pria Grad Broj Jedan, a u drugoj zbirci istog imena 2010. godine objavljuje priu dieselpunk anra Sinkronizacija djevojice Lucy. 2011. godine dobiva priznanje Drutva Hrvatskih Knjievnika ogranka u Rijeci- za svoje rukopise i sudjelovanje na VIII. Knjievnoj manifestaciji: Susreti mladih pjesnika i prozaika.
SYNTHETIC KISS
1.dio Envy
Kasnio je ve jebenih deset minuta. A ja sam ga ekala deset minuta due nego li je bilo pametno. Mrzila sam kanjenja. Uvijek bi me ispunjavala uznemirenou, pogotovo kad bih se nalazila na ovakvim mjestima. Stajala sam naslonjena na metalna vrataca u wc-u najozloglaenijeg kluba u cijelom Tokiu, zvao se Envy. Ili barem onome to je ostalo od njega nakon to su istai uklonili podruja pokoena Virusom. Ljubiasta neonska svjetla titrala su, tipajui mi oi, a ja sam samo htjela izai odavde. Miris urina udarao je po zraku prostorije.
~ 42 ~
Netko se nalazio iza metalnih vrataca. ovjek, i to poprilino pijan. Skoro pa mi ga je bilo ao, s obzirom na to da sam znala da nee preivjeti no. Zidovi presvueni crnim PVC-om znojili su se, kapi su curile niz njih. Nisam htjela znati ega. ekala sam ve petnaest minuta due no to sam trebala. Zapitala sam se zato uope u klubovima za nas postoje toaleti. Moda za ljude koji imaju nesreu zavriti ovdje. Moda da vampiri imaju gdje povratiti ostatke izmuenih utroba ako pretjeraju sa Synthetic Kiss-om. Zbog toga sam i bila ovdje. Synthetic Kiss. Vampirska droga dvadeset i drugoga stoljea. Glazba je tretala, zvukovi su se poput biblijske poasti probijali do mene prolazei kroz vibrirajue zidove. Osjeala sam kako pod podrhtava pod mojim nogama, zvukovi su tresli moje odavno mrtve unutarnje organe. Znala sam da svira neto to je spadalo u anr tehno opere koju su danas svi sluali, no ja sam prezirala tu glazbu. Bila je umjetno proizvedena, velianstveni glasovi nisu bili nita drugo nego kompjuterske manipulacije prastarim snimkama. Grlo mi je izgaralo, a crvene mrlje su strastveno plesale pred mojim oima kao da gledam u depikselizaciju kompjuterskog ekrana uzrokovanu neispravnom grafikom karticom iz 21. stoljea, podsjeajui me na glad. Prekorila sam se; ovdje sam bila zbog posla, kasnije e biti vremena za hranjenje. Gledala sam svoj odraz u prljavom zrcalu. Iznenadila sam se. Moja je kosa bila tamno ruiaste boje. Zahvaljujui ampulama s bojama za kosu mogla sam je farbati bilo kad i bilo gdje. No zar nisam izala iz kue sa crnom kosom? Nije bitno, imala sam i vanijih stvari za razmiljanje poto sam ekala ve dvadeset minuta. Neto nije u redu vritao je moj um. Zagluila sam ga. arenice valne duljine heksadecimalne vrijednosti 0000FF koje nisu pripadale meni gledale su me iz zrcala. Izvukla sam ru iz depa i nanijela na usne jo jedan sloj minke boje mesa. Labilnoj osobi ovakve bi svakodnevne promjene izgleda mogle izazvati krizu identiteta. Imala sam na sebi rukavice iste boje do sredine podlaktice koje su skrivale moju umjetnu lijevu aku estetski neprivlanu no funkcionalno puno praktiniju od prave koju sam izgubila u jednom zadatku, metal povezan s mojim umom preko spasonosnog bioipa dugog 7mm i irokog 0.075mm uske crne hlae od skaja, te izme. Iskreno sam se
~ 43 ~
nadala da sam se uspjela koliko toliko uklopiti u ovaj klub, nisam htjela privlaiti pozornost, ne na potpuno nepoznatom terenu. Ichiro me promatrao iz golemog zrcala, njegove su me tamne oi fiksirale. Imao je porculansku lutku u rukama koja je bila poklon za mene. Ichiro me uvijek znao razveseliti oboavala sam ih jo otkada sam bila ovjek. No, sjeanja na to razdoblje izblijedjela su ba kao i sjeanja stare kurtizane na nekadanje ljubavnike. Umrijet e. I ja skupa s tobom. rekao je kroz smijeak. Prestani, zna da neu, izaziva paranoju u meni. Ti si ve mrtav. zareala sam. A ti si ve paranoina, ne moram se ni truditi. dobacio je uz hihot. Vie nije bilo mog obrisa u zrcalu. Samo Ichiro. Pruao je ruke prema meni. Okrenula sam se od njega. Crvene mrlje skakutale su oko mene. Vrata su se otvorila. Promatrala me djeja prilika, fiksirajui maleni metalni koveg u mojoj ruci. Imala je dugu bijelu kosu i crni satenski povez s prorezima na krupnim tamnim oima. Procijenila sam njenu starost na deset godina. Bila je ovjek, azijatkinja, iako sam osjetila i vampirsku krv u njoj, vjerojatno hranjena njome da bi je zadrali uz sebe. Sigurno je ispod odijela imala gomilu ugriza, takvo to nije bilo neuobiajeno. Nekada ovakvo neto nije bilo moralno, niti u ljudskoj niti u vampirskoj etici, mala djeca su oduvijek bila tabu u smislu vampirizma, no vremena se mijenjaju, a ja im se moram prilagoditi ako ne elim biti pregaena njihovim protokom. Emiko? progovorila je neobinim glasom koji je zvuao kao da je izaao iz neke druge osobe - bio je puno zreliji i grublji za desetogodinjakinju. Emiko, to je bilo moje ime. Dano po roenju, nikada ga nisam promijenila. Ime je bilo jedino to je ostalo od osobe koja sam nekada bila. vrsto sam stegnula aku u kojoj se nalazio koveg sa Synthetic Kissom. Ja sam. ekam gospodina Yamanashija. izgovorila sam slubeno.
~ 44 ~
On je bio vlasnik kluba. Imao ih je jo est diljem svijeta, a svaki je imao ime po nekome od sedam smrtnih grijeha. Iako bi se oni danas mogli zvati svakodnevnim grijesima. Za mnom. rekla je nasmijeivi se te krenula iz wc-a. Pratila sam je kroz masu delirinih rasplesanih tijela, skenirala su me znatieljnim pogledima. Nije mi bilo jasno kako se ovako malena moe bez problema provui izmeu prilika toliko veih i snanijih od nje. Poput duha dok se pokuava probiti kroz ogromne guve u redovima za simulator ivota. Zaula sam smijeh i djeje pjevuenje. Pogledala sam oko sebe, no nisam vidjela nikakvu djecu, makar sam sigurna da zvuk nema veze s glazbom od koje su podrhtavali pod i zidovi. Odjednom su iz zidova poele izvirivati oi. Mrtve, staklaste poput sjajnih perli. Treptale su, njihov pogled me slijedio dok sam se kretala prostorijom. Ignorirala sam ih. Jedino e tako nestati. No sada su im i lica izvirila. Pjevala su, ispunjavajui svaki dio zidova i stropa. Pjesma iz mnotva glasnica postajala je sve glasnija, vie nisam mogla uti glazbu koja je stvarno svirala u klubu. Melodija mi je zvuala poznato, no nisam mogla razabrati rijei. Smijeh i pjevanje pretvorilo se u pla i dreku, mislila sam da e mi se bubnjii rasprsnuti zajedno s lubanjom u krvavom tuu. Odjednom je glazba prestala. Sve se inilo normalnim, kao da glave lutaka, samo trenutak prije, nisu bile tu, i da zid nije od vrste materije, ve portal u svijet nonih mora. Tamo za ankom, miiavi je konobar nudio besmrtnicima krvne koktele. Sudei po majici s natpisom koju je imao na sebi inilo se da je veeras glavna poslastica bila krvna grupa nula negativ s alkoholom. Dvije su crnokose vampirice zaskoile visokog ovjeka na kauu, hranei se njime. Jedna je od njih, sa zelenim tuem na oima, drala u rukama uzicu privezanu za ogrlicu oko njegova vrata; bio je ba poput poslunog psia. U dananje doba vie nije bilo potrebe za ubijanjem ljudi. Mogli smo krv dobiti na pladnju, mi smo ovdje bili dominantna vrsta. Vrh hranidbenog lanca. Dovela me do stepenica koje su vodile prema dolje, bile su u mraku. Okrenula sam se pogledom traei djevojicu, no vie je nije bilo. Morala sam nastaviti sama. Napravila sam par koraka niz stepenice osjeajui kako mi se vid privikava na mrak dok su se obrisi prostora polako ocrtavali u tami. Jo da nije bilo prokletih crvenih mrlja bilo bi odlino. Upalio se dugi niz neonskih svjetala po stropu i sada se jasnije vidio dugi hodnik koji je vodio ravno. Zaula sam udarac iza sebe s kojim je glazba postala toliko priguena da je bila skoro pa neujna.
~ 45 ~
Vrata su bila zatvorena. Nisam ni trebala provjeravati da bih znala da su zakljuana.
2.dio Yamanashi
Drvene su marionete visjele sa stropa. Pokretale su se u ritmu nepostojee glazbe kao da ih kontrolira nevidljiva ruka nadmonog bia. Moje marionete. No one nisu bile tu, ostale su u mojoj sobi skupa s hrpom porculanskih lutaka. Ne, nisu mogle biti ovdje, samo sam ih ja vidjela. Ja nisam luda iako bi to netko mogao pomisliti. Ja znam da stvari koje ponekada vidim nisu stvarne. To je bilo najvanije, imati kontrolu. Nitko tko toliko dugo ivi, i to u samoi, ne moe biti posve lucidan. Zato sam vjerovala da je Bog, u sluaju da postoji, lud. Bijela lakirana i lijepo izrezbarena vrata naila su na mene. Izgledala bi gotovo barokno da nisu u sebi imala ugraen mikroskener koji je vjerojatno sluio da se sa sigurnou utvrdi je li posjetioc ovjek ili vampir. Ispred njih stajao je zatitar. Osjeala sam da je mnogo stariji i moniji od mene. Bio je obrijane glave istetovirane meni nepoznatim simbolima, duge u pletenicu ispletene crne brade i s tamnim sunanim naoalama bez obzira to je ovdje vladala tama i to su vjerojatno prola stoljea otkako je zadnji put kroio na sunevu svjetlost. Stajao je nepokretno poput mrtvaca, da bi samo trenutak kasnije uzeo moj kovei u ruke, preao preko njega skenerom i vratio mi ga nazad, otvorivi vrata. Ula sam u prostoriju osjeajui kako me nagla promjena svjetlosti nakratko zaslijepila poput Sunca. Nalazila sam se u Yamanashijevom uredu, veoma prostranom i minimalistiki ureenom. O Yamanashiju se prialo da je veoma star, bogat, utjecajan i poprilino opasan. Moja je unaprijed zamiljena slika o njemu bila da u naii na osobu tijela zapelog u pedesetima, proelavog i smrknutog. No, stvarnost je bila potpuno drugaija.
~ 46 ~
Preda mnom je, u anatomskoj uredskoj stolici, sjedio mladi od najvie dvadeset i tri godine, dakle samo tri godine starijeg oblija od moga, sa zagasitoplavom kosom spletenom u pletenicu do ramena i odjevenog samo u vreastu crnu suknju do poda. Dvije lolita vampirice nalazile su se pokraj njega, jedna s lijeve, a druga s desne strane. Na njegov znak napustile su prostoriju ostavljajui me samu s njime. Najvee je iznenaenje bilo to to je bio bijelac. Razlog iznenaenju bio je taj to je prije nekih pedesetak godina uvedena zabrana ulaska u veinu azijskih zemalja ljudima druge rase. Taj zakon su uveli kada se prvi put javila pandemija bolesti koja se proirila iz Srednje Amerike. Bilo je jo mnotvo razloga uglavnom politike prirode - zbog kojih su to zapravo uinili, pandemija je bila samo savreni povod za to. Vjerovali su da je Virus potekao iz novootkrivenih nalazita civilizacije Maja; tek su tada shvatili to ih je tono izbrisalo s lica Zemlje. No, bilo je prekasno. Arheolozi su bili krivi zbog pandemije, trebali su ostaviti ostatke duboko ispod zemlje gdje i pripadaju. Yamanashi je bio poprilino razvijen i privlaan. Toliko da bih mogla ispuniti exabajte i exabajte memorije kako bih opisala savrenstvo njegovih piksela prenesenih u cyberspace. Osjetila sam glad drugaiju od one koja mi je pekla grlo gore od prenja elektroda. Istog trenutka me savjest zasjekla poput polinuklearne otrice. Ichiro je sjedio na podu pored stola, promatrajui me staklastim pogledom. Grizao je punu donju usnu, uskoro su se s nje poele cijediti crvene kapljice krvi. Kako ga to gleda? zareao je Ichiro i dalje grizui donju usnu i lomei drvene udove marionete. Nemoj, pomislila sam osjeajui kako se raspadam iznutra na komadie. Ichiro, moj ljubavnik. Jedino bie koje sam ikada voljela, ukljuujui vlastite roditelje. Ichiro. Pomislila sam da se netko poigrava sa mnom i da su moda zatitar i vlasnik kluba zamijenili uloge da me nasamare. No, kad su nam se pogledi susreli i njegove prirodne ledeno plave arenice ugledale moje lane, posramila sam se. Dominacija i autoritet zraili su iz
~ 47 ~
njegovog pogleda, tjerajui me da pomislim kolika sam glupaa kada nakon toliko godina procjenjujem druge besmrtnike po izgledu. Pozdrav. Drago mi je da ste bili u mogunosti doi ovako brzo i diskretno. Hayato Yamanashi. rekao je ljubazno ustavi se sa stolice i naklonivi prema meni pogleda uprtog u pod. I ja sam se naklonila, ne gledajui ga, razmiljajui je li to zaista njegovo pravo ime. Emiko. Ichiro je ustao. Njegova siva odjea, pogotovo razvuena stara majica dugih rukava, odavala je mravu konstituciju tijela. Stao je iza Yamanashija od kojeg je bio malo vii dignuvi desnu ruku oko koje se materija zraka poela zgunjavati, tamnjeti i preoblikovati sve dok se u njegovoj ruci nije materijalizirao wakizashi1. Ne skidajui pogled s mene postavio je otricu na Hayatovo grlo i klizio njime. Zatreptala sam. Grimizne mrlje prikradale su se mom gornjem uglu vidnog polja. Ichiro se opet nalazio na podu pored stola, ovaj put djelujui sasvim mirno, ak pomalo razigrano. Duboko sam udahnula i s lakoom podigla metalni kovei te ga stavila na stol. Hayato je provirio u njegov sadraj. U njemu se nalazilo dvadeset epruveta s tamnoplavom tekuinom i jo toliko s bijelom neprozirnom koja je uvelike podsjeala na mlijeko, namirnicu prolosti. Imate li to protiv da ih provjerim na licu mjesta? upitao je uzevi elektrino modru epruvetu sa Synthetic Kissom u ruke. Znala sam da pita samo iz pristojnosti, moj odgovor ne bi nita promijenio pa sam odgovorila na jedini mogui nain u ovoj situaciji. Samo dajte. Neka ue, Kaito. Pusti je unutra. rekao je pritisnuvi jednu od tipki na njegovom radnom stolu.
Wakizashi je tradicionalni japanski ma kojeg su koristili samuraji i japanski maevaoci. Krai je od katane uz koju je uglavnom bio noen. Koristio se i za ritualna samoubojstva.
~ 48 ~
Zatitar je otvorio bijela vrata i u prostoriju je ula ena s plavo-zelenim cyberloxima2 svezanim u dvije keke postavljene visoko na njenoj glavi, te obuena u plavu haljinicu od PVC-a. Honoka, jesi li donijela novac koji duguje? zagrmio je njegov glas koji se vie nije inio tako ugodnim i drueljubivim. Jesam. Donijela sam i za novu dozu. rekla je poloivi sveanj novca na stol. Nije se inilo da ga se boji, stvarala je dojam kao da joj je sasvim svejedno to e dalje biti s njome. Evo. Bi imala to protiv da isproba Synthetic Kiss, ovdje i sada? rekao je predavi joj epruvetu. To je takoer bila naredba, no imala je upitni interpunkcijski znak na svome kraju. Pristojnosti radi. Sada mi je bilo jasnije zato joj tolerira kanjenje s plaanjem. Ona je bila posluni pokusni kuni za testiranje ispravnosti droge prije otkupa. Odmahnuvi glavom odvrnula je tamni ep s pumpicom s epruvete iji je produetak bila duguljasta kapaljka, koja je sezala do samog dna epruvete. Nagnula je glavu prema natrag i ukapala po dvije kapi u svako oko. Vrativi glavu natrag u uspravan poloaj primijetila sam da su joj cijele oi, ukljuujui i bjeloonice, potpuno poprimile plavu boju tekuine. Mogla sam povrno zamisliti kako se sada osjea iako na svu sreu nikada nisam dola u iskuenje da isprobam bilo kakvu drogu. Synthetic Kiss je uzrokovao deseterostruko poveanje snage i svih sposobnosti, ak i onih kojima inae, vampir koji ga je konzumirao, ne moe baratati. To bi stanje nepobjedivosti i moi trajalo oko tri sata. Droga je izazivala jaku ovisnost i pri duem bi konzumiranju uzrokovala sigurnu smrt unitavajui sposobnost organizma da iskoristi potrebne tvari iz krvi. Zapitala sam se kakav utjecaj ta plava i bijela tekuina imaju na smrtno ljudsko tijelo. Je li roba u redu? upitao ju je.
2
Cyberloxi su duguljaste, uplje i elastine cijevi koje se ugrauju u kosu. Mogu biti u razliitim bojama. Koriste ih uglavnom pripadnici gothic i cyber subkulture.
~ 49 ~
Savrena, kao i uvijek. Mogu li sada ii, ako me vie ne trebate? rekla je kroz ve pomalo delirian osmijeh. Samo idi. im je Honoka izala iz prostorije, prethodno uzevi svoju epruvetu sa sobom, Hayato mi je priao i stavio ruku na rame. ini mi se da smo sklopili posao. Evo novca, slobodno provjerite da li je sve na broju. rekao je na to sam ja stavila cybex01 rukavicu i na virtualnom ekranu pronala popis nedavnih transakcija bankovnog rauna. Novca je bilo taman toliko da bi mi mogao osigurati put iz Tokija i normalan ivot par godina. No taj je novac iao mom efu, a ja sam dobivala beznaajan postotak. Nisam razmiljala o tome da pobjegnem s njime. Znala sam da bih samo par dana nakon bijega bila pronaena i ubijena. Zatvorila sam koveg kao da zatvaram Pandorinu kutiju i uzela ga u ruke. No, tako sam eljela otii, napustiti sve i postati netko drugi. Plastine operacije bi mi sigurno to dopustile. Koliko je teko nestati? Moda bih se mogla prikljuiti i NewLife projektu i za odreenu svotu novaca dobiti komplet koji se sastojao od brisanja pamenja i davanja novog identiteta i savreno dizajniranog ivota. No, da, morala sam se podsjetiti da za krvopije vjerojatno nemaju takve ponude. Nae pamenje je na alost takvo da pamtimo svaki, pa i najmanji detalj, ak i ono to bi svim silama eljeli zaboraviti. Jedino je ludilo moglo brisati sjeanja. Yamanashi se naklonio uzevi elektro-posjetnicu sa stola. Podigao ju je, sputene glave, ekajui da je uzmem, to sam i napravila uz zahvalu. Kako sam je dodirnula, nanoipovi su ve probili kroz moju kou i odaslali impulse u moj ivani sustav, te pohranili u moj mozak potrebne podatke. U redu je. Drago mi je da sam Vas imala priliku upoznati. Ako je to sve, nastavila bih dalje svojim poslom. rekla sam zakoraivi ve jednom nogom prema vratima. Nije. Sjednite. rekao je ugodnim mladim glasom, nimalo prijetee, iako su me te rijei zamrznule na mjestu. Sjela sam na stolicu pokraj stola i ekala dok mi se um polako pretvarao u vrtlog paninih misli. U zraku se nije osjeala nikakva napetost, osim one u meni samoj. Nadala sam se da je Yamanashi ne osjea. On je ponovno pritisnuo gumb na stolu, ovaj put drugi.
~ 50 ~
Asuka, donesi meni i gospoici Shizuoka pie. Odakle znate moje prezime? izustila sam bez razmiljanja. Znam ja mnogo toga o Vama, Emiko Shizuoka, lijepa djevojice3. Red je ako Vi znate moje, da ja znam i Vae. rekao je smireno. Gledala sam u parkete na podu, razmiljajui. Shizuoka je bilo prezime mojih pokojnih roditelja. Odakle ga je on mogao znati kada sam promijenila ve na desetak prezimena? U ured je ula vampirica koju sam zajedno s jo jednom susrela kada sam tek dola ovdje. Lolita, sitne grae, u rukama je drala malu tacnu s dvije ae s krvlju. Hayato ih je uzeo u ruke i odmahnuo Asuki na to je ona lagano kimnula glavom i izala van. Sjeo je na rub stola nasuprot meni dok su mu noge visjele nekoliko centimetara od poda. Bio mi je toliko blizu da sam osjeala njegov dah, ni topao ni hladan; pruio mi je au koju sam sa zadovoljstvom primila. Primijetio sam da ste malo slabani. Nemojte se sramiti, pijte. Trebat e Vam snage. rekao je sa smijekom. Imam za Vas poslovnu ponudu. U kompleksu K18S, u zapadnoj industrijskoj zoni, zabiljeeni su napadi na vampire te ak devetnaest ljudskih smrtnih sluajeva. Za sada. Jedan svjedok tvrdi da ga je napalo nekakvo udovite. Trebam Vas da odete ve sutra tamo provjeriti to se dogaa, te da me doete obavijestiti. Ukoliko se doista radi o nekakvom natprirodnom stvorenju, ubijte ga. Nije me briga to je, da li je stvoreno genetskom manipulacijom u nekome laboratoriju ili je odbjeglo iz samoga Yomia4. Ubijte ga. Privlai previe pozornosti, ne treba nam jo nestanka ljudi na ovome podruju, ne elim da itko sumnja u nau vrstu. Kimnula sam posluno glavom, podsjetivi samu sebe na nekakvu kolarku dok slua prodike holoprojekcije uitelja, karaktera programiranog od strane roditelja. Zato ja? Kako mislite da u sama uspjeti svladati to bie? Do sada ste bili itekako pouzdani i odlino je to nemate nikakvog iskustva s konzumacijom opijata za razliku od veine plaenika, time ste sposobni bolje funkcionirati u
Odnosi se na znaenje imena Emiko, koje glasi: dijete blagoslovljeno ljepotom, smijeee dijete. Yomi - po japanskoj mitologiji, podzemni svijet koji uvaju zastraujua bia.
~ 51 ~
odreenim situacijama. Va poslodavac je obavijeten unaprijed da u Vam ponuditi ovaj posao, ne morate se brinuti da e doi do sukoba interesa. S njime sam ve mnogo puta suraivao. Novac ide direktno Vama, ne morate ga ni sa kime dijeliti, u vezi ovoga odgovarate samo meni i nikome drugome, nadam se da ete ovo izvesti u najveoj tajnosti. Prihvaate li posao? to ja dobivam time? izustila sam preneraeno, ispivi cijelu au s gustom tekuinom nakon ega sam se puno bolje osjeala. Ukoliko budem zadovoljan vaim rezultatima, novac ete dobiti na svoj raun, ukoliko ga imate? Da. Kada kreem? Hou li dobiti jo kakve podatke? Neu moi obaviti svoj posao ako nemam dovoljno informacija. Sutra u deset sati naveer kreete. Radit ete s jo dvoje pouzdanih ljudi, sutra ete ih imati priliku upoznati. Sve ostale podatke o tome gdje se nalazite te detalje o samome zadatku, ukljuujui kartu industrijske zone, imate ovdje. rekao je pruajui mi fascikl s manjim snopom papira. Je li to sve za sada? upitala sam suzdrano, nadajui se da e ovoga puta odgovor biti potvrdan. Da, moete ii. Kontaktirat u Vas sutra bude li potrebe. Sretno. rekavi to, otvorio je vrata da mogu izai te mi pritom proao votano bijelim prstima kroz kosu. Polaganim drvenim korakom poput jedne od svojih marioneta udaljavala sam se od zatitara. Razmiljala sam kako bih u ovome zadatku mogla izgubiti jedino to sam imala. Svoj ivot. Kakve li ironije, njega sam u doslovnom smislu zapravo ve odavno izgubila. Hodajui, gazila sam po lomljivim porculanskim lutkama, prekrivale su svaki centimetar poda. Izaavi iz dugakog hodnika i otkrivi da su vrata sada otkljuana, brzim sam korakom otila u toalet. Tamo me ekao Ichiro, naslonjen na ono isto prostrano ogledalo u kojemu sam se nedavno promatrala. Izgledao je poput izgubljenog djeaka, drei u lijevoj ruci porculansku lutku kovrave kose, veliine od nekih dvadeset pet centimetara. Nikoga nije bilo
~ 52 ~
u prostoriji. Zabila sam se svom silinom u njegov zagrljaj, drei se vrsto za njegovo mravo i krhko tijelo kao da mi o tome ovisi ivot. Lutka je pala iz njegove ruke uz tupi udarac kada je dotakla crvene ploice wc-a. Sestrice? apnuo je iznenaen mojim ponaanjem, privivi me u zagrljaj. Hou li umrijeti na ovome zadatku? Imala sam ve podosta poslova koji su se mogli smatrati opasnima, iako bih rijetko dobila posao da ubijam, uglavnom sam bila diler svih vrsta zabranjenih proizvoda, organa i slinog. Iako, svota novca koji u dobiti bila je i vie nego primamljiva. Mrzila sam ubijati pripadnike svoje vrste, to nije bilo neto to je prirodno zapisano u genima moje vrste, barem je to moj nain gledanja na svijet. No, ovo je bilo drukije, nisam znala to me eka. udovite? Demon? Osjeala sam toplinu Ichirova tijela kako grije mrtvu ljusku mene same. Ichiro, moj brat, moja krv. Njegova toplina me smirivala i umanjivala strah. Kako je bio vii od mene, moja je glava bila naslonjena na njegova prsa. ula sam njegovo disanje dok mu se prsni ko dizao i sputao i pomislila kako je krhak. Ba poput leptira na dlanu, toliko mi je truda trebalo da se suzdrim i ne stisnem aku, jer bih ga time zdrobila. Ali, htjela sam ga zarobiti unutar svoga stiska, imati ga samo za sebe, zakljuati ga u kutiju za lutke i progutati klju. Lagano se nagnuo pribliivi mi se. Osjetila sam njegove tople usne na svojim hladnima, koje su ve izgubile svu toplinu dobivenu svjeom krvi. Njegov jezik bio je vru dok se poigravao s mojim, bilo je teko odoljeti mu. Ne bivajui svjesna te akcije, moj onjak je ve lagano pirsao njegov jezik, na to je sona krv potekla niz moje grlo. Mnotvo ugodnih bieva stalo je ibati moje tijelo poput pokore, posebice kada se sa njegovih usana oteo teak uzdah ugode. Nemoj se brinuti. Ja znam da e sve biti u redu, jaka si ti, sestrice. Idemo doma. rekao je tiho, gladei mi kosu i sagnuvi se da podigne lutku s poda. Bila je napuknuta.
~ 53 ~
Pomislila sam kako je ovaj leptir moda i htio biti uhvaen u paukovu mreu. Jesam li ja onda pauk?
3.dio Stvor
Nebo je usisalo boje poput crne rupe. Barem se meni tako inilo. Bijelo, crno, sivo, to je bilo sve, samo u razliitim nijansama. Zvukovi koraka gubili su se u pregustom zraku sabijenom u magli boje olova. Crno s primjesama mutnog sivog. Hodali smo ve nekoliko sati, traei tragove izmeu velikih kompleksa poslovnih zgrada. Njihova tamna glatka povrina reflektirala je fragmente tmurnih boja oko njih. Efekt zrcala stvarao je dojam da hodamo veim prostorom nego to u stvari jest. Nije bilo nikakvog zvuka osim naih koraka. Razmiljala sam o tome to se sve dogaa u tim zgradama. Kakvi ljudi u njima organiziraju sastanke, to rade? Ja, Takuma i Yori, obojica stariji od mene, imali smo bijele plastine maske za usta, sezale su preko nosa. Nama te maske nisu trebale, no nosili smo ih kako ne bi izazivali pozornost u sluaju da sretnemo ljude, jer je bilo normalno da ih svi smrtnici nose na otvorenom prostoru kako bi se zatitili od oneienja zraka i mogue kontaminacije Virusom. Za brzo irenje Virusa bila je kriva moja vrsta. Virus se irio krvlju, a mi smo ga prenosili kao to su komarci prenosili malariju, s bitnom injenicom da on na nas nije imao nikakvoga utjecaja. U zatvorenim prostorima nije bilo potrebe za tim poto je zakonom bilo odreeno da moraju biti opremljene ureajima za detekciju i unitavanje bilo kakve prijetnje nano ili mikro veliine. Veliki prljavo bijeli kontejneri, nagurani jedan do drugoga, preprijeili su nam put bili su to isti oni kontejneri kakvi se mogu nai u brodskim lukama. Na sebi su imali znak prekriene lubanje i upozorenje na opasnost od solarnog zraenja. Koji je ovo vrag? procijedio je Takuma, motrei tamnim sitnim oima naljepnicu.
~ 54 ~
Yori je obiao kontejnere sa svih strana s kojih je to bilo mogue s obzirom da ih nismo mogli proi. Zastao je par trenutaka promotrivi uski dio izmeu treeg i etvrtog kontejnera s lijeva. Pogledajte. rekao je Yori hrapavim surovim glasom, bio je izmijenjen zbog maske koja mu je prekrivala usta. Pribliila sam mu se i ugledala traak boje u nitavilu, jedinu boju u okolini oko nas. Grimizan otisak ljudske ruke na metalu kontejnera, iako sam nosila masku preko nosa, oporan i istovremeno primamljiv miris zaskoio mi je osjetila. Krv. Jebe kontejnere, preskoit emo ih. rekla sam poevi se penjati po jednome od njih. Dola sam na drugu stranu i ugledala Takumu koji je ve bio tamo. Sekundu kasnije, Yori je skoio s gornje plohe kontejnera nama zdesna dok je njegov crni koni kaput klepetao oko njega. S druge je strane sve bilo potpuno isto; poslovne zgrade koje su izgledale potpuno novo, to je i veoma mogue zbog toga to je ovdje bilo normalno da se ujutro neka graevina pone graditi, a naveer je ve zavrena. No, opet, izgledale su tako naputeno i prazno, odbaeno. Hodali smo opreznim koracima slijedei tragove krvi i mirise, poto smo odbacili maske shvativi da ovdje vie neemo naii na ivo bie. Barem ne ljudsko. Uinilo mi se da sam ugledala Ichira kroz stakleni prozor oblinje velebne zgrade. Ajmo provjeriti ima li koga u zgradi. predloila sam. Moe, nije kao da imamo ikakvog drugog traga, doli smo u slijepu ulicu to se nae potrage tie, barem za danas. slono je odgovorio Yori. Takuma nije rekao nita, ve je samo bez rijei krenuo za nama. Prila sam sivim metalnim vratima zgrade sigurna da e biti zakljuana, no doekalo me iznenaenje. Bilo je otkljuano, tonije brava i kvaka bile su razvaljene kao da je netko provalio. Uavi u prizemlje zgrade zapuhnuo me miris svjee krvi iako njenog grimiza nisam vidjela. Bio je mrak. Bacili smo pogled na ogromno i podosta prazno prizemlje. Pribliili smo se liftu zakljuivi da je sigurniji od stepenica, ukoliko naravno uope radi. Takuma je stisnuo gumb da ga pozove. ekali smo u neizvjesnosti. Trenutak kasnije pojavilo se naranasto svjetlo,
~ 55 ~
pokazalo nam je da se dizalo upravo sputa s petoga kata. Uli smo unutra i ja sam pritisnula gumb za peti kat pitajui se koliko jo minuta imam dok ne umrem. 1...2...3... 4... I konano je zasvijetlio broj pet. Vrata su se otvorila otkrivi iroki hodnik u kojem su se slijeva i zdesna nalazili maleni uredi. I tu je vladala potpuna tama. Nisam nigdje mogla nai sklopku kako bih upalila svjetlo. Moda je to i bolje. Moda moemo iskoristiti svoju prednost da vidimo u mraku iako ne savreno, nadajui se da to bie koje traimo nema tu sposobnost. Moda. Takuma je otiao provjeriti kompjutere jer je bio strunjak za njih. Mogli bi barem saznati kome pripada ova zgrada i koja je njena svrha. Osjeala sam kako mi je svaki mii u tijelu napet, spreman za borbu. Yori i ja smo nastavili dalje, promatrajui vlastite odraze u staklu s obiju strana. Najednom, kao da je neto proletjelo kroz tu sliku. Yori i ja smo se pogledali; oboje smo to vidjeli. On je izvadio pitolj iz depa i krenuo naprijed, a ja sam otila po Takumu vidjeti da li je to otkrio i rei mu da smo vidjeli neto sumnjivo i da bi trebao poi s nama. Emiko. pozvao me tihim glasom, no istovremeno dovoljno glasnim da bih ga ula. Prolazila sam pored velikih stakala, u njima se zrcalio Ichirov odraz, stajao je mirno poput nadgrobnog spomenika; inilo se kao da niti ne die, samo nas je promatrao. Ekran raunala bio je upaljen. Crna slova titrala su na bijeloj pozadini. Pisalo je Synthetic Kiss projekt. Nalazimo se u tvrtki koja se bavi proizvodnjom ove droge. Takuma je apnuo zgroeno. Pogledaj to sam jo naao. Otvorio je foldere s naslovom 'Obustavljanje projekta odgoeno.' Ispustila sam zgaen uzdah s usana. Slike na kompjuteru bile su odvratne. Prikazivale su svakakve stvorove, potpuno fiziki izobliene - izgledali su toliko groteskno da nisam shvaala kako takvo to moe biti stvarno.
~ 56 ~
Da Bog postoji, ne bi dopustio da se takvo to ikada rodi. pomislila sam. Koji je ovo vrag? izgovarala sam dok mi je cijelo tijelo protresao drhtaj. Ne pie. Moemo samo nagaati. Moda ljudi na kojima su testirali drogu. A moda su to nuspojave pri konzumaciji. Ili neto tree... rekao je s neprikrivenom odbojnou. Kako su uope dobili odo... Tu mi je reenicu prekinuo mukli zvuk na koji smo se ja i Takuma stresli. Jedna jedina misao bila mi je u glavi. Yori. Otrali smo naprijed naputajui dio s pregradom ograenim uredima i doli u hodnik gdje su bile radne prostorije ljudi koji su oito imali malo bolje pozicije na ovome odjelu. Izvadila sam pitolj iz depa i drala ga grevito u ruci. Vrata su od jednog ureda bila lagano odkrinuta; osjetila sam miris krvi. Nisam se mogla suzdrati da ne pogledam u Takumin vrat, njegova ila kucavica me je pozivala da zarijem zube u njega i otmem mu barem dio te dragocjene tekuine. Pogledi su nam se susreli, oito je intenzivan miris imao i na njega isti utjecaj. Otvorivi vrata naili smo na blijedu priliku Yorija, nasmrt izgrebenog. Njegovo je tijelo bilo podijeljeno u par uzdunih komada izgledao je kao da ga je nekakav stroj razrezao. Sve je bilo puno krvi koja mi je mutila osjetila. Preostalo oko gledalo je u strop, izraz lica bio mu je sleen u smrtnome strahu. Nije bilo anse da ijedan vampir preivi ovoliki gubitak krvi. Mrtav je rekao je Takuma mirno kao da to nije bilo dovoljno oito. Ja odustajem. Odlazim odavde, ovo je... je jednostavno pre-vi-e za mene! rekla sam dok su mi svijeu pretravale misli koje su u sebi nosile fotografije svih onih stvorova s raunala. Zapitala sam se jesu li bia sa slika to uinila. I hoe li to uiniti i nama. Htjela sam smjesta potrati, no strah me paralizirao. Osjeala sam kako su mi se noge stopile s podom.
~ 57 ~
Onda idi slobodno bez mene, jer ja ostajem, ne namjeravam ii nedovrenog posla. izrekao je vadei katanu iz tanke futrole koju je imao zakaenu za remen koji mu je visio preko ramena. Razmiljala sam koliki dio moram proi da bih dola na sigurno. Lift, prizemlje, sve one ulice kroz industrijsku zonu. Stresla sam se, nisam mogla nai hrabrosti da odem sama. Tko zna koliko tih bia vreba uokolo. Dobro, ostat u, doli smo zajedno i otii emo zajedno. Jako mi je ao zbog Yorija, znam da ste ve godinu dana radili zajedno. rekla sam. Zato se moramo potruditi da mi preivimo. Jer ako nas dvoje stradamo, bit e ti jo vie ao. odvratio je hladnokrvno zavirujui u nezakljuane urede. Idueg trena, stvor se odvojio od bijeloga stropa poput jo-joa isputenoga iz ruke i skoio na Takumu koji se pokuavao obraniti katanom. Uspio ga je utnuti nogom, no stvor mu je izbio oruje iz ruke, ugrizavi ga. Pitolj mi se tresao u ruci. Upucaj ga! zavikao je Takuma s drugog kuta prostorije. Pohmozi mi. rekao je stvor izoblienim glasom i tunim oajnim oima. Zateturala sam par koraka unazad bivajui potpuno zateena. Balerina marioneta utrala je u prostoriju u svom rapsodinom plesu. Umjetni eljezni zglobovi kripali su dok su se trljali o drvene udove. Konci kojima je bila vezana otpustili su se sa stropa i poeli petljati po meni dok se ona vrtjela. Uznemiravalo me to nisam znala koja strana tijela joj je prednja a koja stranja. udne li misli. Uskoro su mi ruke bile potpuno zavezane nitima, a marioneta se samo objesila na mene poput djeteta uz majinu suknju. Pitolj u ruci postao je beskoristan, jednako bi bilo i da sam imala obian cvijet u njoj. UPUCAJ GA!!! ponovno je zavikao Takuma. Ha... Molim? bilo je sve to sam uspjela rei dok su mi tijelo proimali drhtaji oka kao da sam spojena na struju. Pomohhgzite mi. Ja hhvam ne elikkm naghuditi. Pohhmo. grgljalo je bie kroz izobliene glasnice.
~ 58 ~
Jebem ti kibernetiku mater koja te okotila, hoe li ga ve jednom upucati?!? Osjeala sam kako mi je strah paralizirao udove. Ovo bie je bilo razumno. Stajalo je deset koraka od nas, pod njegovim nogama bila je Takumina katana. Zato nas ovo bie pita za pomo? Moda nije zlo. Kako ubiti neto to nije zlo i to te bespomono preklinje za pomo? Kao da ubija bebu. Ali Yori... Je li ovaj stvor odgovoran za njegovu smrt? Samoobrana? Koji mi je vrag?!? Zato oklijevam?! Moj mozak nije mogao vie procesuirati toliko informacija upletenih u moralnu mreu. Bie je bilo humanoidnoga oblika, sive koe, tek sam sada uoila da na sebi ima krpe. Izgledale su kao ostaci odjee. Stajalo je etveronoke, na leima je imalo izrasline, podsjetile su me na krila. Ne, nije mogue, pomislila sam dok su mi kroz glavu prolazile slike prelijepih anela koje sam viala na svodovima crkvi. Ovo je okrutna ala genetike, mora biti. A oi, te strane oi. Bile su potpuno bijele, podsjetile su me na oi djevojke koja je konzumirala Synthetic Kiss u klubu. Je li mogue? Droga je bila nova, prvi put proizvedena tek prije tri godine. Zar su ovo nuspojave? Moj um je vritao u agoniji, ruka u kojoj sam drala pitolj sve je vie drhtala. Pomghozi mi molkhim te. Bilo thko. Pomo. grgljalo je bie, izgledalo je kao da se mui dok izgovara te rijei. Tada sam ih vidjela bie je imalo vampirske onjake i ugledala sam tetovau, nije mi bilo jasno zato je prije nisam primijetila. Strana injenica prodrla je u moj um poput injekcije. Pala sam na koljena osjeajui da plaem. Jedan dio vampira kroz stoljea jednostavno otvrdne, i izgubi sve emocije. Kau da je to neizbjean proces koji se svima dogodi prije ili kasnije, zatitni mehanizam mozga koji nas titi od ludila. Ja naalost jo nisam otupjela svoje emocije. Zato su me ovakve stvari uasno pogaale, no i dalje sam se nadala da u se jedne noi probuditi i shvatiti da vie nita ne osjeam. Drugi dio mene bio je u strahu da se to nee dogoditi, i da e se moje ve postojee ludilo rasplamsati. Moda je problem u tome to se i dalje ne mogu rijeiti osjeaja i sjeanja na Ichiroa. To bi objasnilo zato su halucinacije koje ukljuuju njega ee od svih drugih.
~ 59 ~
Iako sam ja na neki uvrnuti nain duboko u sebi znala da on nije samo privid, ve neto vie. to tono, nisam znala. Duh? Projekcija? Demon? to god on zapravo bio, objeruke sam ga prihvaala. Grevi su mi prolazili licem; plakala sam bez suza koje ve dugo nisam imala. Ne mogu opisati koliko je grozan i straan osjeaj ugledati bie, pripadnika moje vrste u tako izoblienom stanju, znajui da ne bi smjelo tako izgledati. Izgled tog stvora u meni je izazivao isti onaj osjeaj koji nastaje u ljudi kada po prvi put ugledaju drugoga ovjeka bez udova ili fiziki deformiranog tijela. Znai li to da netko ima mo i mene uiniti takvom??? Sekundu kasnije, Takuma mi je oteo pitolj iz ruke i ispalio iz njega niz elektroplazmo-hitaca, sve dok od stvora nije ostala samo masa mesa na podu. Tada mi je vratio pitolj. Osjeao se miris paljevine i krvi. Vampirske krvi. Zato si to uinio? Bie nije bilo zlo! Trailo nas je pomo! zavikala sam ustajui sa poda. Reci to Yoriju. Nije ni on bio. rekao je ustavi i krenuvi prema liftu. Krenula sam i ja za njim razmiljajui iju da stranu odaberem u ovome ratu. Da li da pomognem stvorovima i zatakam sve to sam ula i vidjela i zaustavim tu uasnu nehumanost ili da proirim skupa s Takumom vijest, uzmem novac od Hayatoa i odem iz Tokija? Ako ubijem Takumu, on nee moi rei to se dogodilo. I stvorovi e moi dobiti svoju osvetu, unititi proizvoae Synthetic Kissa. Ali opet, da li je to doista ono to elim? Ichiro je u tiini uao za nama u lift obujmivi me jednom rukom oko struka i utisnuvi mi glasan poljubac na vrat. Odluka je bila na meni i morala sam je donijeti u roku od sat vremena. Pitolj je i dalje bio u mojoj ruci.
~ 60 ~
Damir Stojak, 29 godina. Poeo je s pisanjem prije skoro dvije godine. Vjebao je s pisanjem bloga te nastavio s kratkim priama. Imao je sree pa mu je prva napisana pria zavrila na pobjednikom mjestu jednog natjeaja, a druga meu finalistima. Nada se da e biti jo i bolje ubudue. Vjeruje u sebe jer ne vidi drugu opciju. Voli pisati. Kada pie uvijek ima svaki trenutak prie u svojim rukama. Pria prti ivotom, a zavrava tek kada je zauvijek napusti. Ne voli preveliko uzdizanje velikana knjievnosti kao nedostinih bogova. Nekada su i oni bili nitko, s papirom pred sobom i olovkom u ruci. To je njegovo miljenje. Svoj posao, kao i studij, smatra nebitnim. Ne vidi sreu u tome. ivjet e do kraja u mati.
EMERIK Uzvici su prodirali kroz zidove, ruili tiinu i zakopali se duboko u due onih koji su ih uli. Ne, ovo se ne dogaa, ovo nije stvarnost, govorio je Emerik grcajui u suzama. Nadvio se nad tijelo Ursule, ene koju voli, i prolijevao najiskrenije suze svog ivota. Svaki ovjek ima vlastiti svijet u glavi, Emerikov svijet uruio se sve do posljednjeg puta koji ga vodi izravno do ludila i uasa. ime sam zasluio ovakvu kaznu? Zato ona lei ovdje, a ne ja? pitao se Emerik dok je njeno micao vlasi s njenih obraza. Kada bi mogao, zaustavio bi rijeku krvi koja tee iz njenog tijela. Nadmudrio bi smrt i prevario vrijeme samo za njen spas. Silina rastueg bijesa rastopila mu je duu, doslovno je ishlapila iz njega. Emerik nije nita vie od izgorjele ahure. Negdje u vremenu sva ljepota mora umrijeti, ovaj put su njeni cvjetovi okrutno istrgani. Emerik koji je roen kao posrednik dvaju svjetova poznavao je duboko u sebi mnogo naina kako vratiti ivot, no nijedan nije bio dovoljno moan vratiti srce, osmijeh i toplinu Ursule. Nije bio spreman rtvovati bilo to njeno, ali je bio spreman zakoraiti s njom u no. Svaki otkucaj srca dao mu je do znanja kako nita nije stalo, Emerik mora izvriti ritual prijelaza.
~ 61 ~
Put ara
U bezvremenskom svijetu Oboje smo slijepi No ne prolazi Zvijezde ne nestaju ena moje prolosti Zarobljena u mom srcu Ali moram napustiti Tu bolnu prolost Veina ljudi posjeduje prirodno znanje koje im pomae u prijelazu iz meusvijeta u svijet mrtvih. Ipak, mnogo ih ostane u meusvijetu ne elei prihvatiti smrt, oni su duhovi ije due izgaraju dok u potpunosti ne nestanu. Takvu sudbinu ne eli nikome, najmanje svojoj Ursuli. Bijelom kredom povukao je zatvoren krug oko kreveta, unutar kruga iscrtao sedam simbola nebeskih zatitnika i est simbola gospodara pakla. Po vanjskoj crti ispisao je njeno i svoje ime, kao i poruku njenoj dui. Otvori oi ljubavi moja, doi u k tebi u no. Emerikovo srce preskoilo je veliki broj otkucaja kada je osjetio prisutnost duha u sobi. Odmah je provjerio sve postupke rituala koji oito nije uspio. Ursula je ostala ovdje s njim, promatrajui ga s druge strane. Nije ga mogla napustiti, nije ga htjela zaboraviti. Emerik je ispruio ruke kako bi je dodirnuo negdje oko sebe u nitavilu. NE, ovo nije pravilno, govorio je Emerik gorkim osjeajem. Ples na putu ara
Kada sam prestao sa zapitkivanjem O smislu ivota Ponovo sam ga pronaao u njenom osmijehu Ako te ljubav ini potpunim Molit u se svaki dan Da njena dua nikad ne bude sama
~ 62 ~
Gotovo panino proirio je ritual jo jednim simbolom, zatraio je prisutnost najvieg vladara donjeg svijeta. Sad kada su sile svjetlosti i tame izjednaene, mogao je iznijeti svoju elju u nadi da e biti ispunjena. Hitro je izgovarao potrebne rijei. Prizivam onoga koji nije roen. Koji je stvorio zemlju i nebo. Koji je stvorio dan i no. Svijetlost i tamu. Koji je stvorio ovjeka da voli i mrzi drugoga. uj me! Neka me svi duhovi uju, oni koji su u vatri, oni koji lebde u zraku i oni pod zemljom. Neka svako boje udo i arolija bude moja u ovom trenutku. Prizivam stranog i nevidljivog Boga, koji obitava u praznini duha. Zapovijedam ti, ispuni mi elju!
Emerik je od iscrpljenosti pao na koljena, zatim u duboki san. Samo nekoliko minuta kasnije probudio se s neugodnim saznanjima. Ovaj put ritual je uspio. Ovaj put je i njegova dua u opasnosti, ukoliko ne uspije pronai mnogo crnju duu. To e biti dar vladarima podzemlja, uz njegov ivot. Potraga je mogla zapoeti. No, gdje? U sobi Emerik nije mogao pronai tragove koji bi ga vodili dalje od nje. Sve je bilo na mjestu, osim tragova smrti, sve je bilo isto kao kada ju je napustio. Oima smrti Ugodan zatvor rijei koje nisam izgovorio Razmiljajui o njihovom smislu Jedna stvar postala je jasna Nije bilo nade za nas dvoje Zato sam uope vjerovao Uvidjevi da je iscrpio sve mogunosti te da mu nita drugo nije preostalo, odluio se za ritual posljednjeg puta. Protivio se tome jer nije znao hoe li moi podnijeti viziju koju e taj ritual izazvati. U oima svoje voljene ene, Emerik e ponovo umrijeti. Vlasi njene smee kose pretvorile su se u gusti dim pa zatim u viziju uasa. Iz crne magle je iziao, nije se obazirao na bol koju nanosi. Traio je to je mislio da je njegovo, da mu je oteto. Cijeli svijet je u krivu, on je u pravu. Ursula nije bila ena koja bi prihvatila takvu istinu, nego joj se svim snagama
~ 63 ~
odupirala. Rukama, nogama i zubima borila se za danas i sutra. Trgao je sve s nje poput bijesne ivotinje, gladan za bogatstvom uzeo je to je htio, a htio je vie. Sve do koe, mesa i kosti poelio je za sebe. Nesretna otrica utihnula je sav otpor, rijeka krvi vie nije mogla isuiti. Zadnjim uzdahom podigla je pogled, ugledavi lice sudbine posljednji put svojim oima. Bilo je to njoj draesno lice, jedino koje je voljela gledati. Kako je doao, tako je i nestao, u crnoj magli, s Emerikovim licem. Vizija je bljedila, tuga i bijes su je naslijedili. Vidio je smrt i bol, ali ne i lice crne due. Kako su te slike uasa jo uvijek bile svjee i prolazile Emeriku kroz glavu, mogao je vidjeti kariku nasilno otkinutog medaljona. Naao ju je ispod ormara, sada je znao to mora initi.
Spojeni svijet
Shvatio sam da je njen razlog ostanka Bio isti kao i moj Ovo je bio dom Ovo je bilo utoite Ovo je bio raj Na Emerikovu sreu, otpala karika lania koji je drao medaljon nije bila prevelika. Progutao ju je. Oko sebe povukao je polukrug i nacrtao simbole zajednitva, dobro pazivi da ih ne dovri. Prizivam onu iz koje je svijet nastao. Koja je stvorila sjeme. Koja daje ivot. Neka me uju njeni potomci, neka mi ispune elju. Zapovijedam im da dovre to treba biti dovreno, da spoje to treba biti spojeno! Ponovo su ga mrane sile posluale. Krug i simboli bili su dovreni. Sudbina e Emerika odvesti do lania kojemu karika pripada. Nadao se da je jo uvijek u vlasnitvu ovjeka iz magle. Gdje god da se nalazi, Emerik e sa sobom dovesti smrt. Sada je on ovjek prodane due sa samo jednim smrtonosnim zadatkom. Pronai ovjeka koji mu je uruio svijet i nanijeti mu tisuu puta veu bol. Tada jo nije znao kakva e to bol biti. Vea bol od njegove bila mu je nezamisliva. No, uz bijes koji bukta u njemu dozvat e tu bol izvan svih granica. Njegov put uasa vodit e ga ravno k ovjeku koji mu je to nainio.
~ 64 ~
Emerik je odbacio sve ono to je nekad bilo dobro u njemu, to je bila sr njegove osobnosti, kako bi mogao biti izvritelj najvie kazne. Iziao je iz sobe i uputio se u nepoznato. Teturao je ulicama poput leinara. Nije se obazirao ni na koga, ekao je da ga sudbina odvede do odredita. Stao je ispred stare kamene zgrade. Nekadanjeg lukog skladita. Na tabli se nalazilo ime tvrtke - Fredi uvoz/izvoz. Kroz velika staklena vrata mogao je vidjeti tri lika u zadimljenom prostoru. Emerik je bio spreman suoiti se sa sudbinom. Sitne due Obavijena bijelom svjetlou U haljini namijenjena ovom danu Bila je to ona, ali i usamljen netko drugi Moda e ostati sama neko vrijeme Tamo na drugoj strani Prije ulaska, znajui to ga oekuje, morao je poduzeti neto kako svojim daljnjim postupcima ne bi zacrnio svoju duu. Emerik je vrlo otrim skalpelom paljivo urezao simbol rtvovanja na oba dlana. ivoti koji e zavriti u njegovim rukama bit e rtvovani. Skriveni od njegove due. O smrti, slavne smrti. Zatitite me. Jedan sam od vas. Molim vas, pokaite mi put kako bih savladao svoje neprijatelje. Duhovima veeras ne trebaju svijee. Oni dolaze u svjetlu, s vatrom u oima. Nosim tamu u svom srcu. Gledajte u tamu slijepim oima. Danas nita ne vidite. Emerik je zakoraio u prostoriju ispunjenu dimom cigareta te odmah na stolu uoio Ursulin medaljon. Tri lika i dalje su nepomino sjedila. Paljivo su ga promatrali, oekujui trenutak isputanja bijesa. Ovaj medaljon, odakle ste ga uzeli? Emerik je uzeo medaljon u ruke i njeno prstima prelazio preko njega. Tko ti je dozvolio da ga uzme, prijatelju? To je dar moje bake! Glasno su se nasmijali. Zanimljivo, kladim se da je pripadao mojoj dragoj eni. Pitam jo jednom, odakle ste ga
~ 65 ~
uzeli? Emerik je polako gubio kontrolu nad sobom, krv mu je curila niz prste i kapala na pod. vrsto je stisnuo ake. Ah, misli na taj. Duboko se ispriavam. Jedna vrlo runa i smrdljiva osoba ga je za sitni ostavila ovdje. Vjerojatno ga je uzeo tvojoj kurvi kada je iziao iz njezinog kreveta. Imao je neki udan izraz na licu. Zadovoljan. Oito mu je tvoja ena ispunila pokoju elju. Ovaj put nije bilo smijeha, situacija je bila napeta. Emerik je ubrzanim korakom doao do prvog lika i svom snagom udario ga u glavu, lice mu je smrskao gotovo do neprepoznatljivosti. Njegove partnere paralizirao je strah. Prije nego li su reagirali Emerik je priao drugom nainivi mu isto. Trei lik drhtei je izvukao pitolj ispalivi metak na Emerika. Pitolj mu je ispao iz ruku ugledavi Emerika koji je nalikovao demonu smrti. Bol od metka probudio je najdublji bijes u Emeriku. Zaskoio je nesretnog strijelca poput zvijeri iz mitova, istom snagom otrgnuo mu je ruke i bacio tijelo u kut. Prekriven krvlju, no jo uvijek pri svijesti, taj nesretni lik nije mogao nita drugo nego nadati se brzoj smrti. Emerik mu je priao, nagnuo se nad njegovo tijelo. Prstima mu je prelazio preko lica prije nego to ih je silovito zabio u oi i izvadio ih. Sve to je ostalo ivo nakon Emerikovog krvavog pohoda bile su oi u njegovim rukama. Toliko ive da se jo uvijek mogao vidjeti odraz straha u njima. Obiljeavanje
Volim njeno lice kada je sretna Kada je vrsto drim Kada je uinim tunom Kada promatramo zvijezde Kada apuemo rijei ljubavi I ak kada smo odvojeni S oima koje su vidjele lika iz crne magle imao je sve to mu je bilo potrebno. One e ga odvesti do njega. Emerik je sjeo u lokvu krvi, zatvorio oi i prisjetio se potrebnih rijei. Neke stvari oi ne zaboravljaju. A drugi ne mogu oprostiti. Traim pomo da unitim svoje neprijatelje. Traim ubojicu svoje ene. Osvetu za njenu besmislenu smrt. Bez obzira koliko dugo trajalo i kako je teko. elim osvojiti ono to je osvojilo mene. Bez oklijevanja i gaenja Emerik je progutao oi. Ubojica je obiljeen, a svijet e se nagnuti
~ 66 ~
dok ih ne spoji. Emerik je ponovo krenuo na put no, sada se ipak obazirao na osobe koje susree. Htio je to prije vidjeti lice tog prokletog ovjeka koji mu je oduzeo sve. Nije znao gdje se nalazi. Prolazio je ulice ne gledajui njihove nazive niti kamo ga vode. U jednoj mranoj ulici osjetio je nelagodu, kao da ga netko promatra. Krivo radi, zlo ini, promrmljala je stogodinja starica. Izgledala je kao da ju je smrt zaboravila. Siuna u svojoj pojavi. Ako mi ne moe pomoi, nemoj me ni uiti, Emerik je znao da je ovo daleko od dobroga. Nije htio stati. Zbog snage mladosti i bijesa misli da nema drugoga puta, drugaijeg ivota. Prestani hraniti tamu! govorila je starica uznemirenog glasa. to ti zna o tome? Dugo si ve mrtva, branio se Emerik od istine. I drskosti ti manjka. Ti si kriv. Sada se naui ivjeti s time. Oprosti i budi slobodan. Zar se ne sjea melodije, sigurno si je nekad uo? Bila je u pravu, no Emerik ve dugo godina nije uo tu melodiju. U mladosti bi, svaki put kada je zakoraio u nepoznato, u sebi oslobodio melodiju dua. Ta je melodija govorila o srei koja nas oekuje ili o stravi koja e nas obuzeti. Emerikom je zavladala buka ljudi, ivotinja i strojeva koja je tu melodiju uinila tihom i neznatnom. Oprostite, ovjek koji stoji pred vama nije vie ono to je nekad bio. Ovo je nakaza nasilja i smrti, krvi i vatre. To sam odabrao i to u ostati do kraja. Ti si poput svih ostalih crnih dua, nisi u stanju shvatiti svoju ulogu sluge zla, starica je te rijei izgovarala nekim tunim, ali konanim glasom. to ako kaem da nisam poput drugih? Ne igram ulogu u neijoj igri, tako ni u vaoj. Vi ste samo sitna prepreka na mom putu. Neu odustati od sebe, niti od svojih uvjerenja, niti od Ursule! Hoete li mi vjerovati? Emerik je nakon tih svojih snanih rijei ostavio staricu iza sebe, usamljenu u mislima. Svaki daljnji korak bio je poput uboda igle u kou, njegovo tijelo nestrpljivo je oekivalo ono to slijedi. Taj osjeaj koji je pomalo nalikovao seksualnom uzbuenju izazvao je sram u Emeriku. Sluajni dodir ramenima s prolaznikom naglo je probudio Emerikova uspavana osjetila. Eksplozija izazvana nadraajem koe irila se mesom i kostima, sve do srca. Ovo je taj trenutak, sudbina je spojila to treba biti spojeno. Lik iz crne magle upravo je proao pored Emerika. Njegova pojava nije bila nimalo oekivana, unato viziji. Bio je to ovjek sitne grae, slabaan i prljav. Nije bilo teko pratiti njegov spori hod, iako je izgledao besciljan. U mranoj ulici, daleko od tuih oiju, Emerik je zaustavio ovjeka iz magle. Pred njegovim
~ 67 ~
oima zatraio je prisutnost vladara oba svijeta. Gornjeg i donjeg. Svoje tijelo obiljeio je njihovim krvavim simbolima. rtva na putu ara Kada osjetim njen miris kako mi se pribliava Miris koji mi doputa da ponovo diem Odjednom se pojavi U obliku stvarnosti pred mojim oima Nije bilo vremena dodirnuti se rukama Prizivam vas sve da prisustvujete mojoj rtvi. Neka tama nadvlada svjetlom. Neka svjetlo proizae iz tame. Darujem vam crnu duu, za uzvrat zahtijevam ispunjenje svoje elje. Darujem vam svoj ivot, svoje tijelo. Zapovijedam vam sada, ovdje i zauvijek. Ispunite mi elju! Lik iz magle, zatoen onime to vidi, stajao je nepomino uz kameni zid. Znoj straha irio je svoj smrad posvuda oko njega. Molim Vas gospodine, nemojte me ubiti. Neduan sam, molim Vas za milost. Grcao je te rijei kroz suze. Dani milosti su proli, danas e tvoja krv biti prolivena, Emerik nije bio ovjek koji izgovara jalove prijetnje. Promatranjem tog bijednog lika u Emeriku je izbila bitka izazvana rijeima starice i bezvrijednosti rtve. Lik koji stoji pred njim nije vrijedan zaprljati lijepe uspomene na Ursulu. On je nitkov. tovie, taj lik predstavlja najnie od drutva, njegova smrt bila bi ak i korisna. Vjerojatno nema osobe koja bi pitala za njega ili naprosto pomislila na njega. Taj lik je ve sada mrtav. Sudei po njegovoj vanjskoj pojavi to je ve jako dugo vremena. Emerik je zastao nekoliko koraka ispred lika iz crne magle. Opratam ti to si mi uinio, nisi bio svjestan boli koju nanosi. Opratam sebi to sam takoer bio slijep. Emerik je prolijevao suze dok je preao posljednja dva koraka do lika iz crne magle zabivi mu desnu ruku u trbuh.
~ 68 ~
ivot bez ivota
Ponekad sam mislio Kako smrt nije strana Tada sam ponovo uo njen glas U svom srcu Tako sam sloeno i smijeno bie Poput vrue metalne otrice Emerik se urezivao kroz tijelo rtve. Kretao se toliko sporo da je mogao osjetiti svaki nalet boli koju je izazivao. Neka ti ivot bude vjean, u ast takvom ivotu uzimam ti plua. Nikad vie nee udisati svjei zrak, Emerik je iz otvorenog tijela lika iz crne magle izvadio krvava plua koja su se u sljedeem trenutku pretvorila u crni dim i zatim nestala. Uzimam ti srce, nikad vie nee osjetiti snagu njegovog otkucaja ili krv u venama. Izvan tijela i srce je nestalo u crnom dimu. Uzimam ti jezik, nikad vie nee okusiti slatkou ivota. Nasilno trganje jezika nije nimalo bio lijep prizor, bolan sigurno jest. Uzimam ti oi, nikad se vie nee obradovati bojama i ljepoti ena. Kada bi netko mogao vidjeti prizor koji je Emerik priredio ne bi ga ostavilo ravnodunim. Ovo je pakao u kojem se rtvovanje dogaa, odvojen dio svijeta. Uzimam ti kou, nikad vie nee osjetiti toplinu ljubavi na sebi. Ako je dosadanji prizor bio okrutan onda je sadanji preao sve granice. Skidanje koe sa ivog bia izuzetno je prljav posao. Um se od toga ne oporavlja. ivi i truni sada u svijetu sjena, tvoji grijesi su oproteni. Krvavo tijelo ostalo je leati u vlastitoj lokvi svjee krvi dok je Emerik naputao mjesto rtvovanja. Trao je, to je bre mogao, do sobe gdje se nalazila Ursula. Teko je nosio slike pakla sa sobom. Prilikom ulaska u sobu osjetio je veliko olakanje. Uz Ursulu, pakao u njegovoj glavi nije tako straan. Prizivanje noi Lijepe uspomene lako se zapeate Njeno, bez dodirivanja zaboravljam ih
~ 69 ~
Moram krenuti dalje Moram biti gdje bih trebao biti Iako u biti usamljen Moram krenuti dalje Emerik je njeno dodirivao svoju Ursulu posljednji put rukama, u ovom svijetu. Prisjeao se radosnih trenutaka zajednike prolosti. Njegov osmijeh bio je kao posmrtna maska. Benzinom je natopio krevet u koji se legao pored Ursule. Vatra je nezaustavljivo buknula i zarobila njihova tijela. Leao je zaahuren ugodnim osjeajima dok se njegova koa topila. Misli o tome kako e uskoro ponovo biti zajedno drale su bol ispod granice vritanja. U zaigranom plamenu uto-crvene boje nestale su dvije due u no.
~ 70 ~

Laboratorij Fantastike 3

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Laboratorij Fantastike 3

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

[Type the document title] [Year]

"Laboratorij fantastike 3" zbirka pria polaznika online radionice pisanja

Urednik: Tamara Crnko

Nakladnik: Udruga mladih "Akcija" Ravnik 2, 51 000 Rijeka www.udruga-akcija.hr udruga.akcija@gmail.com

Lektura i korektura: Vili Dvornik

Naslovnica: Sandra Crnko

IZ IVOTA JEDNE DJEVOJICE

Na to e Pjer: Pitat emo doktoricu Popadi.

Nita nije na silu ako te usreuje.

Piem otkad znam za sebe.

Gledala me prodornim plavim oima.

DOBRODOLI U GRAD ANELA

Vrata su bila zatvorena. Nisam ni trebala provjeravati da bih znala da su zakljuana.

ivot bez ivota

You might also like