100 plakata iz Jugoslavije Ovu je kolekciju priredila Galerija grada Zagreba za potrebe Republike komisije za kulturne veze s inozemstvom

SR Hrvatske. Svrha je izlobe da bude prikazana u cijelom nizu zemalja i da njihovu javnost informira o dostignuima jugoslavenskih dizajnera u oblasti grafikog oblikovanja poruka na tampanoj plohi plakata. Materijal izlobe sakupljen je i selekcioniran sa dva glavna cilja: prvo, eli se prikazati irina stvaralatva na podruju oblikovanja plakata; izbor od 100 plakata od 28 autora treba da prikae gotovo cijelu ljestvicu metoda i plastikih pristupa koji stvaraocima slue kao osnova za rad; drugo, izbor e diskretno i s manjim brojem primjera plakala fiksirati i glavne etape razvoja grafikog dizajna u posljednjih desetak godina. Ipak treba imati na umu i ogranienost broja zastupljenih autora i broja primjera koji ne mogu iskazati cijelu i posve objektivnu plastiku i povijesnu istinu o plakatu u Jugoslaviji. Produkcija je na tom podruju vrlo obilna, i za posljednjih godina neprestano raste broj dizajnera koji vei dio svoje djelatnosti posveuju kreiranju one vrste vizuelnih komunikacija to ih nazivamo plakatima. Moglo bi se ustvrditi da su se prvi dobri plakati u Jugostaviji nakon rata pojavili ubrzo poslije 1945. godine. Ali, ti su primjeri bili vrlo izolirani, jer je ratno doba prekinulo tradiciju zapoetu prije 1941. A prvi plakati, koji su predstavljali u isti mah znaajne poruke i prodore modernih shvaanja u likovnom stvaralatvu, nastali su tek u ranim pedesetim godinama. Ti su se plakati pojavili u vrijeme ope kulturne obnove zemlje kao rezultat prvih svjesnih napora da se uhvati korak s najnaprednijim tendencijama likovne produkcije u svijetu. Tako su prvi primjeri modernih plakata u naoj zemiji nastali u neposrednoj vezi i sa slikarskim naporima da se svlada zaostalost i nedovoljna efikasnost plakata kao znaajnog kanala masovnih komunikacija. Pravi procvat plakata u Jugoslaviji zapoinje u ranim ezdesetim godinama i razvija se sada tako da vie nije usredotoen na jednom ili nekoliko kulturnih centara, nego se iri onako kako bujaju tokovi kulturnog ivota i razmjene ostvarenih duhovnih vrijednosti. Paralelno s tim razvojem u vertikalnom i horizontalnom smislu javljaju se i sve popratne pojave u toj oblasti. Plakat vie nije kao to je u poetku bio ekskluzivna ograniena serija otisaka od nekoliko desetaka ili od stotinjak serigrafiranih listova, nego se pojavljuju

tirae od vie stotina pa i tisua komada koji intenzivno zapljuskuju javne prostore naih gradskih ambijenata i ivo prenose poruke. Dakako, najkvalitetnije kreacije jo se uvijek pojavljuju u sferi kulturnog ivota: to su plakati za galerije, kazalita, asopise i muzeje. Tek u najnovije vrijeme razvila se senzibilnost u krugovima privrede u tom smislu da se sada i u toj oblasti mogu nai vrlo vrijedni primjeri plakatnog stvaralatva. Valja konstatirati da toga prije nije bilo i poneki je dizajner morao voditi otru, bespotednu i vrlo riskantnu borbu za svoj projekt plakata za potrebe ekonomske propagande. Posebno priznanje i posebno mjesto u povijesti plakata u Jugoslaviji nakon rata treba svakako dati Picelju koji je ponio i teret napora i rizika unoenja novih metoda oblikovanja plakata. U njegovu sluaju to je bilo u vezi s njegovim slikarskim naporima u smislu nefigurativne umjetnosti. Arsovski je moglo bi se tako rei nastavio ondje gdje je Picelj zaokruio klasini dio svojeg dosadanjeg opusa. Mjerama kvalitete koje je ostvario Picelj, Arsovski je dodao jo i dragocjenu igru prividnog apsurda i paradoksa u sastavu kompozicije plakata. On je uoio da slovo, znak pismena, ne mora uvijek signalizirati jedan od glasova abecede, nego je njegovu spodobu mogue mijenjati tako da i ona progovori grafikom gestom i veliinom i tonom. Dosada je posljednja karika u lancu, koji je bio zapoeo Picelj, izuzetni rad Borisa Buana. To je dizajner iji je talent posve izuzetnog formata. Dok je Picelj poruke svojih plakata artikulirao geometrijskim sistemom i redom, a Arsovski je jo jednom otkrio izraajnost fizionomije slova, Buan govori cijelom povrinom plakata, prenosi poruku cjelinom organa kompozicije, izrie misao pomacima detalja. Njegova serija plakata za izlobu o razvoju nauke jedinstven je primjer ciklusa vrhunske klase oblikovanja plakata. Dok su prva spomenuta trojica djelovala u kulturnom centru Zagrebu, u Ljubljani je klijala cijela plejada grafikih dizajnera koji su svoje radove esto temeljili na iskustvima praktinih arhitekata. Tu je Koak koji je svoje plakatne kompozicije zamisljao kao precizne sisteme; tu djeluje i Brumen, virtuoz letteringa, koji svoja grafika rjeenja konstruira izuzetno savjesno sa solidnou tradicionalnog obrtnika i smionou modernog mislioca. U Beogradu je cijeli niz grafiara stvorio temelje na kojima e se moi razviti Maieva djelatnost. Taj se ivahni duh dodue oslobodio lokalne tradicije likovnih metoda i svoje je uzore nasao u Zagrebu, ali njegova produkcija i

njezin plasman ne bi bill mogui u tom kulturnom centru bez opirne i temeljite pripreme mnogih prethodnika. Uz njega je u tom centru znaajan i mladi Novakov koji se ve na poetku svojeg rada probija u prve redove. Ne nastavim li nabrajati pojedinane primjere stvaralatva u oblasti dizajna plakata, ipak moram jo spomenuti grupu miadih dizajnera koji djeluju u Ljubljani, a to su: Skalar, Suhadolc i Vipotnik. Oni su djelomice u individualnim naporima, a djelomice u ekipnom radu pokazali da se i u oblasti ekonomsko-propagandnog plakata mogu realizirati vrijednosti koje osim efikasne nosivosti poruka imaju i kulturno znaenje. Ne moe se govoriti o takvoj povezanosti u cijeloj produkciji plakata u Jugoslaviji, da bismo mogli konstatirati kako postoji poseban plastiki krug plakata iz nae zemlje. Tako je nekada prezentiran plakat iz Poijske. Ali, postoji ipak kvaliteta koja obiljeava glavninu radova naih dizajnera: to je sklad izmeu intuitivno odreene forme i smiljene dinamike ravnotee u kompoziciji. To je u isti mah i sudbonosna dilema na kojoj se mnogi projekt razbija, ali je to i komplementarni polaritet prirodnih svojstava misli ovjeka koji se u toku postupka istraivanja ponaa kao da se bori za svoj ivotni interes. Radoslav Putar

100 plakata iz Jugoslavije, Galerija suvremene umjetnosti, izdanje br. 187, Zagreb 1972, ur. Marijan Susovski izloba organizirana u suradnji i uz pomo Komisije za kulturne veze s inozemstvom Izvrnog vijea SRH. U GSU, Zagreb, odrana od 824.09.1972.