DJELA MIROSLAVA KRLEE SVEZAK JEDANAESTI

NAKLADA LJEVAK MATICA HRVATSKA HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI DJELA MIROSLAVA KRLEE Uredniko vijee akademik Ivo Padovan, predsjednik Vlaho Bogii, Josip Bratuli, Jelena Hekman, Davor Kapetani, Stanko Lasi, Zdenko Ljevak, Velimir Viskovi Glavni urednik Velimir Viskovi Urednik Vlaho Bogii Suradnice Jasna Bai Mirjana Mataija Vesna Radakovi-Vinchierutti CIP - Nacionalna i sveuilina knjinica 420315028 ISBN 953-178-501-5 // 953-150-644-2

Miroslav Krleza LEGENDE ZAGREB, MMII

LEGENDA Novozavjetna fantazija u tri slike

LICA

PATRIOT RADOZNALA ENA MLADA ENA GRUPA FARIZEJA IVAN ZEBEDAEUS SIMON KEPHAS JUDA, sin Simeona iz Kheriota Filip iz Bethsaide, Natanael sin Tolomaisov, Matej Levi, Simon Zelotis, Jakob, Juda, brat Simona Kephasa Andrija, ene Galilejke, farizeji, djeca, puk. Roblje, glasovi muenika u cirkusu, kriari, inkvizitori, kardinali, krvnici, biskupi, redovnici, rimski vojnici i Zidovi. Prva slika: u getsemanskome masliniku na mjeseini. Druga slika: Eleazarovo uskrsnue. Trea slika: u getsemanskome masliniku, u noi od etvrtka na petak. 8

PRVA SLIKA Kraljica noi prsi neujno, kao da se krade ilimovima od uvelih rua, preko etruna i paoma to zanjihane toplim lahorom apuu ljubavne prie bijelim golubovima i usutkavaju ih arobnim cjelovom sna. Pria puna mjeseine i biglisanja slavuja iz dalekih dolina gdje plaze tihe vode poput srebrnih zmija. Do nogu Isusovih Marija, sestra Eleazarova. MARIJA: udne se vatre razgaraju u dui Tvojoj, poput crva ruje neto u dui Tvojoj! Turoban si i kao veernja pjesma bolan je glas Tvoj! I blijedo je lice Tvoje, Gospodine, blijedo kao jesenje magle. Njen tihi, jedva ujni glas utone u cjelovima to ih njene arke usne siplju po nogama njegovim. Ona ga ljubi ljubavlju Ijubee ene koja je svoje mlado tijelo jedva okupala u svetoj vatri ivota. ISUS: Ti dre, Marijo! MARIJA: Da, Gospodine! Drem. ISUS: Ti dre, Marijo, kao srebrne topole na oluji to trepere. MARIJA: Da, Gospodine! ISUS: Oluja, Marijo, prohuji i nestane, a tiina, koju ja propovijedam, vjena je! MARIJA: Vjena je, Gospodine! I svaka Tvoja rije, svaki uzdah Tvoj, sve su to vjenosti. ISUS: Ti ljubi, Marijo! MARIJA: Da, Gospodine! Ljubim! 9

ISUS: I ja ljubim, Marijo, ali moja je ljubav tiina! A Tvoja je ljubav oluja to huji i nestaje. MARIJA: Moja je ljubav smijeak vedrine. Ima i na mome nebu dana oblaja, ali se vraaju dani radosti i pjesama, pria, veselja i zaboravi. Pogleda ga kao srna to gleda zoru dok svie: Moja je ljubav mrva sunca! Najednom se snudi: Ah, moja je ljubav no! No s ledenom usnom i oima kao pogasli fenjeri. I nema mojoj noi jutra. Zapadne u sjetno sanjarenje. Tiina. Negdje daleko u uljiku zapjevali su sturci. ISUS: Sve je u ivotu tren, Marijo, a onda dolazi vjenost. istim okom pogledati u vjenost ljepe je nego darovati goluba na dan Gospodnji! I ti prikai ljubav svoju, i istim e okom pogledati u vjenost. MARIJA: A nije li vjenost ovo oko nas, ova modra zvjezdana no, ova plima u dui mojoj, i ovi cjelovi moji? ISUS: Sve je la kad se pojavi istina, i sve je sjena kad zasja svjetlost. MARIJA: Gospodine, ja vjerujem u vjenost, i znadem da je svjetlost u dui Tvojoj, i da istinu nosi u mislima Svojim, ali Tvoje je lice tako blijedo! Ah, tako blijedo kao svila kojom proljetna jutra obvijaju utljive ume. Tako blijedo kao jezero na mjeseini. ISUS: Ti mene ljubi, Marijo! MARIJA: Da, Gospodine, ja Te ljubim! Sa sjenkom pritajene strasti savije se do njegovih nogu: Ljubim Te, Gospodine! Moja je ljubav ko uzburkano more, i ja je ne mogu utiati. Moja je ljubav kao plamen, i ja ga ne znam pogasiti! Moja je ljubav krv... ISUS: Da, Marijo, tvoja je tjelesna ljubav krv i meso. A ljubav koju ja snivam o tebi je vjenost! I zaista, zaista ti kaem, krvi e i mesa nestati, a dua e ostati vjena! MARIJA: Vjerujem, Gospodine, ja Tebi vjerujem! 10

ISUS: I crvi e razrovati leeve, i krv e se zgusnuti, i sve e biti prah kao to je bilo i prije prah, a dua e ostati vjena! MARIJA: Vjerujem, Gospodine! Ja Tebi vjerujem! ISUS: Dua e ostati vjena. I smjekat e se snovima mjesenih noi, i ljubavi koja je kao uzbibano more i koja je kao plamen. Dua e ostati vjena i smjekat e se krvi to je u ljubavi tvojoj, i mesu to je u ljubavi tvojoj. MARIJA: Vjerujem, Gospodine! Ja Tebi vjerujem! I kad me krv pee kao eeno zlato, kad vrije kao vir gorskih brzica, onda su meni Tvoje rijei skupocjeno pie to ga sre edna dua moja. Dolje u dbunu zabiglie slavuj himnu djevianskoj noi stoje obilatom rukom razasula svoje darove. Njegova je pjesma velepjesan prirode, cjelov ivota i zamamna varka uitka. U Marijinoj dui zazuje opet sve zamrle ice ugaenih uvstava, u njoj se opet uzbiba moni nagon, silniji od due i vjenosti, i ona jo strastvenije obujmi njegove noge. MARIJA, zanosno: uj, Gospodine! Slavuj pjeva o ljubavi! Isus je spustio glavu i razmilja. MARIJA, sa vie ara: Slavuj! Raduje se ivotu i pjeva. Gledajui ga svojim snatrivim pogledom: A Ti, Gospodine, Ti si turoban, i lice je Tvoje blijedo! Isusu je glava pala jo nie. uti. MARIJA, s mnogo njenosti, cjelivajui mu ruku: Tvoje je lice blijedo, Gospodine, a u oima Ti sjaji suza. O, kad bih mogla podijeliti teret Tvoj. Kad bih mogla cjelovima popiti sjetu Tvoju, razagnati turobne misli Tvoje. Znadem da neto udno ispija duu Tvoju. Tajanstvena je tuga zasjenila duu Tvoju. A ve je davno kako si se vratio iz selaca s onu stranu rijeke. Ah, ondje su seoca rasuta poput jata bijelih golubova. Koliko sam puta, kad je sunce zapadalo, eznula za onim sinjim gorjem, za onim cvijeem, s onu stranu rijeke. Otkako 11

si se vratio odanle, tuan si. Klone opet do njegovih nogu. Njega to trgne iz misli, i on uje samo njene posljednje rijei. Zatim je njeno pridigne. ISUS: eno! eno! S nekom udnom tugom, a zatim kao da se posvema sabrao: Podi, Marijo! Podi! Kasno je ve! Ona ustaje, a mjeseina se prosula po njenoj bogatoj valovitoj kosi tako da iz itave njene pojave izbija magija divne svetice. I laganim korakom, neujno, bez rijei, odilazi. Isus gleda dugo, dugo za njom dok se ne izgubi daleko negdje u uljiku, medu maslinama. A zatim, uzdahnuvsi duboko, zapadne opet u razmiljanje. U sjeni jedne masline, i sam kao nevidljiva sjenka, bio je sakriven Juda iz Kheriota. Grbavac i nakaza sa starinske crkvene slike, on se neujno kao akal vue umorno i ranjeno za Marijom. Kasno doba mjesene noi. Kao daje sve zamrlo, kao daje sve utonulo u dugom cjelovu sna i topline. Kad se mjesec oslobodio mrkih kedara i provirio kroz granje etruna, osvijetlio je njegovu glavu. A pred njegovim nogama dolje na zemlji oivjela je plava Sjena, njegov mistini pratilac za dugih besanih noi. Tiha harmonija mjesene noi razbila se na divljem demonskom smijehu kojim se nasmijala plava Sjena to pue prednjim na zemlji. SJENA: Noas te je ena zapitala a ti si zautio. ISUS: Lae! SJENA: Uutio si! A kad si je otjerao, glas mi se tvoj priinio tako tup kao da je razbijen. ISUS: Lae! SJENA: Zar ja da laem! Ja, tvoja Sjena! ISUS: Lae! Dugi podrugljivi smijeh to razara sve snove i fantastina matanja. 12

SJENA: Dakle, ja laem?! A zar sam ti ja ikada svjetovao da ovdje sve rui? Da ovdje sve razara i gradi gore na oblacima? Strasno: Ja koji pogibam za zemljom! Koji bi svaku njenu mrvu kupao u svojoj krvi samo da je mogu obujmiti. Svu, itavu pritisnuti je na grudi, zakopati se u njenu utrobu, samo da je svu ispijem, isiem i posrem svaku kap njenu. ISUS: Ti sniva! Opet dugi smijeh u kojemu svaki titraj nosi sijaset tajna. SJENA, obujmivi zemlju iprivinuvsi se uz nju: Zar ja koji je tako grevito drim? Koji ujem svaki njen apat, koji uivam u svakom njenom trzaju? Nakon stanke: A zar je i slavuj snivao Gospodine? Isusu klone glava kao da su ga pritisnula brda. Dugi mir. SJENA: uj! Jo ima vremena da se vrati! Let se tvoj jo nije popeo tako visoko, i jo su mostovi itavi koji vode preko jazova, ponora i strmina to si ih ostavio iza sebe. Jo ima kad da se vrati, Gospodine! ISUS, nakon dugog razmiljanja koje se spustilo nada nj poput ptice olovnih krila: Ja znadem staze svoje i krajeve svoje! A dua moja puna je enje za istinom. Grozdovi kasne jeseni kao to su puni soka, puni snage, ara i snova! I moja je istina grozd kasne jeseni. I vrijeme je da se ubere i da se same u vino. SJENA pripila se uza zemlju, s pritajenim bijesom: To je istina. Ono to osjeam u svojim akama, to drim i ne putam. A ono za im se ti maa, to je groznica. Bolesno stanje! Smije se zlobno i s mnogo uvjerenja. ISUS,jo uvijek zabavljen svojim slikama: Da, da, dolo je vrijeme da se iz grozdova pretoi moja istina u vino, i da dode stado moje, i da pije pie istine. SJENA, s ironijom: Glupo je stado tvoje i u gluposti je svojoj zlobno. Ti barem, koji luta daleko nad zemljom, ti bi morao 13

znati kako je siuno stado tvoje, i morao bi se zgroziti nad njim. ISUS, s mnogo ljubavi: Ja ljubim stado svoje! I ovce moje ljube pastira svog! SJENA se nasmije: Misli da te ljube? Kako da te ne ljube ribari kad im puni mree. Kako da te ne ljube ene kad vide oi tvoje. Kad vide onaj ljubavni ar i onu neznanu vatru u oima tvojim. Kako da te ne ljube kad osjete miris tvoga istog tijela. A oni slijepci kojima si darovao vid, i kljasti koji skakuu za skutom tvojim, kako da te ne ljube kad je strah uniao u due njihove. Strah vlada u duama njihovim, strah pred noi iz koje si ih izveo, i bijede iz koje si ih spasio. Kako da te svi ovi ne ljube? AT oni drugi, oni koji te znadu, oni te mrze i preziru. Skupocjena si ti lovina za njih, Sine ovjeji! Nezakonito dijete si ti za te farizeje, sine tesarski! I zaista ti kaem, Gospodine, veliki je mete u stadu tvojemu! Mnogi i premnogi vuk je navukao janjee krzno da mu se napuni mrea, da progleda ili da zaplee iscijeljenim nogama. Doi e dan istine kad e spoznati da su zaista dozreli grozdovi tvoji, da su puni soka i ara, ali da si ti jedini koji moe da ih ubere, i da nema nikoga tko bi htio da pije tvoje vino, nikoga tko bi bio dostojan da ga daruje svojim blagom. I sam si uo roktati svinje kad su im prosuli biser mjesto kukuruza. Tada e se s prezirom okrenuti od stada svoga koje sada hrani mesom svojim, i pripit e se uza zemlju i ekati pravo vrijeme. Jer zaista, zaista ti kaem, najvea je mudrost upotrijebiti pravo vrijeme. ISUS, kao da ga nije uo: Ja ljubim stado svoje, a ovce moje ljube pastira svoga! SJENA: Ti ljubi te svoje dvopapkare i preivae? Ali to stado nije tvoje i drugi ga pastiri striu. I zaista, zaista ti kaem, ti drugi pastiri nijesu istinom opijali stado svoje, ve su ga bievima 14

tjerali u torove. I mnogo, mnogo puta vidjeh tragove krvi na pijesku. ISUS: Ja sam put, istina i ivot. SJENA, drsko se smijui: Noas ti je ena rekla da je ivot u pjesmi slavuja, a ti si uutio. Ta me je utnja i dozvala iz daljine gdje sam lutao. uj, i ja sam saznao to je ivot, a na odlasku ponijeh za tebe, na spomen, jednu malu istinu. Isus duboko zamiljen, uti. SJENA: Hoe li da ti je priapnem, tu malu istinu? Isus uti. SJENA: Cuj, rekoe mi: ako je ivot u pjesmi slavuja, i ako je istina u tome da treba upotrijebiti pravo vrijeme, onda je suvino traiti putove. ISUS se trgne: Ti luduje! SJENA: Jest, pijan sam od mjeseine! Pijan sam od ene i vina. uj, ovjenao sam se vijencima, a nage su me robinjice kupale u mirisnim vodama. Na usnama bilo mi je vino, a u dui smijale se junjake pjesme. Robovi, crni ko zemlja, paunovim su perjem hladili moje elo, uareno od cjelova ena. Ovi prazni idovski hramovi i stari bog to zahtijeva da mu rtvuju staro zadimljeno meso, taj stari idovski bog koga si oborio iza grimiznih zavjesa, u njegovoj svetinji nad svetinjama, taj stari idovski bog nije nita spram svijeta i ivota s onu stranu mora. A tvoje nebesko kraljevstvo, ta je tek ono spram onog oivotvorenog helenskog sna s onu stranu mora. uj, ono je istina i ivot, ono su i putovi ali putovi koji svravaju iza leina starih dosadnih bogova! Pusti tu zaostalu provincijalnu Judeju i dodi sa mnom jo noas. Vidjet e kakvim se opasnim istinama igraju na atenskoj mjeseini! ISUS: Istina je u tome da ovaj ivot nije nego tek san i lana varka, a istina onaj drugi koji dolazi iza dugog i istog puta. Mi istom duom... 15

SJENA upada sa smijehom: Duom? Due nema! ISUS, zaueno: Due nema? SJENA: Dato da je nema! uj, u onom arobnom svijetu, u kojem ljudi hodaju lagano, i poskakuju i pleu bez tuge u oima i sa smijekom, ondje sam naao i takvih koji razmiljaju. Duboko misle i mnogo znadu. Naao sam jednog koji para crijeva majmunska, a kad sam ga zapitao ima li majmun duu, podrugljivo mi se nasmijao, i onda mi je rekao da smo i mi neko bili majmuni, i ako imamo due, onda su te nae due zacijelo majmunske. Ondje znadu takoer mnogo stvari, svi su svrili egipatske kole, a govore nekoliko jezika! Pobrojali su zvijezde, i govore da sunce rada ove sitne lui, i da su sve to sunca i da se raaju jedno iz drugoga, i sve tako do u vjenost. uj, do u vjenost! Nigdje nema niije volje, niti je ikad iije bilo, i nigda tome kretanju i zvjezdanom kolutanju nema kraja jer se sve to matematski jasno nastavlja do u neizmjernost. Isus ustaje i gleda u nebo, posuto istonim zvijezdama. SJENA: Znaj, sva ta svijetla zrna, sve su to sunca, isto takva sunca kao to je nae, i sva se smiju i sva gore kao nae. I crveni dragulji i ti modri biseri, sve su to zemlje kao to je naa, i na svakoj ima mjesenih noi i slavuja koji se raduju ivotu! Mjesec je obasjao samo jednu stranu neba. Sijaset blistavih kapljica prosulo se po modroj barunastoj noi i dru sve jedna ljepa i divnija od druge. Duboko na horizontu raspara najednom tamni barun neba ruiasti luk: jedan je svemirski susjed jurnuo kroz nau atmosferu, aljui bezbroj pozdrava usnuloj mjesenoj noi, tihoj provincijalnoj Judeji i getsemanskome masliniku. Isusa se velebna igra zvjezdane noi duboko doimlje, odrazujui mu se na licu, i on s ushitom sanjari, stavljajui sebi mrano pitanje: kamo i odakle? 16

SJENA smije se i odgonetava njegove misli: Otkud sve to? Iz sebe! Iz zemlje! Iz sunca! Otkud bi i moglo biti, nego iz sebe? Zar treba jo neto da se uzmognu raati svjetovi, a svjetovi da raaju slavuje i mjesene noi osim zvijezda i mjeseine. Zar treba salamunske mudrosti da ovjek spozna kako sve to tee jedno iz drugoga poput vjene rijeke? Da se sve smije kao jutarnja pjesma, da se sve raduje kao malo dijete, da je sve kao vjetar koji se poigrava dimom! Jer zaista ti kaem, dim su misli tvoje, dim! Plavkasti lagani dim pun lai, pun straha i enje. I ti gleda njegove arolije, tvoje oi upijaju njegovu igru, i ti se uza to zaboravlja ogrijati na plamu koji ti bukti u tijelu. Tako si oaran da ne vidi nita osim modrih koluta tog dima, i da ne misli na to kako su noi ledene, i da vatre u nama brzo gasnu. Kaem ti, doi e as kad e spoznati da je sve samo dim al' bit e prekasno jer onda vie ne e biti vatre u ilama tvojim, bit e u njima tmina i led. Isus promatra sanjarski zvjezdano nebo, i sav je utonuo u ono vjeno more. SJENA: A ta tvoja oparanost tako je stara, neizrecivo stara kao zemlja sama! Cuj, poslije one kupelji u suncu u prekomorskoj helenskoj zemlji, zalutao sam daleko u neki veoma udnovat indijski kraj, daleko iza pustinja, punih jastrebova, i bijelih gora to su se na suncu ljeskale kao pjena. U tom su indijskom kraju ume pune zmija i udnoga cvijea, a ljudi zgrbljeni, kao da nose na leima itave svjetove, stari su i mudri, ispijeni tropskim paklom! Oni kau da ih je sagnuo do zemlje teret ivota. I svi ue pred nekakvim udnim kipovima. Za neko udo od glinene zemlje, sa siunim oima kao u krtice, i salovitom, masnom trbuinom, kau da je sin boji! I prije mnogo, mnogo godina da je osvanuo na krilu svoje majke, pun svjetlosti, pun sjaja i nebeske vatre! Njegova majka bijae boica jutarnjih sjena i kraljica, sva u 17

skrletu i damastu, sva u svili i nakitu, indijska zmijska kraljica! Taj udak nije, poput tebe, odrastao u sitnoj potleuici, zbitoj od zemlje, nije pomagao kao egrt svome ouhu kad je tesao balvane ne, on je bio kraljevskog roda, nasljednik krune i pobjedonosni, u grimizu roeni princ! Imao je ena, pjesama, oruja, robija, imao je sree, imao je vatre, konja i vojnika, pobjeivao je u ratovima, a nije gladan sanjario na mjeseini po tuim maslinicima. I, onda, taj u grimizu roeni deko jedne je noi spoznao daje vatra njegova ivota lana, i oduljao se u no. Svoju svilu zamijenio je prosjakim krpama i ivio je itavo vrijeme u umi i traio istinu. I godine su hujale povrh njegove glave, a on je samo mirno sjedio i motrio zvijezde to su se etale visoko nad njim. I spoznao je da je ona plava praznina gdje se te siune zvjezdane mrvice eu, gdje se gone tako da jedna drugoj ni perca ne dotakne, gdje se gone obiajnim redom koji se uvijek ponavlja, da je ta plava praznina zapravo jedno ogromno nita! Veliko Nita! I on, koga je narod prozvao prosvijetljenim, on je traio putove do tog Nita. On je traio putove kao i ti, ivio je kao i ti, a tome je ve davno! Jedna pognuta starica mi je priala daje ljubio uenike svoje, kao to ih ljube oni koji trae istinu, a uenici su ga njegovi ismijali. Smijali su se njegovim svetim rijeima, ree starica i padne pred njegovim glinenim kipom na koljena, jer ljudi su majmuni koji se klanjaju kipovima, a ive ljude osuuju na smrt da bi mogli pred njihovim kipovima kleati! A meni je postalo sve to plakanje i kleanje pred kipom toga bogo- ugodnika indijskog smijenim i ja sam se vratio u svetu zemlju s kojom se pratalo sunce. Ve je zahladilo i sputalo se predveerje, a na trgovima sakupljahu se ljudi i raspravljahu. I ja sam naao Sreu u oima njihovim, i potraio onog mudraca koji je parao crijeva majmunska, i sve sam mu 18

ispripovjedio, a on mi se nasmijao, tako nasmijao kao ja onoj starici, i rekao mi da stari glineni udak ima doista pravo kada tvrdi da je ono plavetnilo Nita. Ali putove do toga Nita ne treba traiti. Mi sami doi emo u ono Nita, lagodno i brzo, kao uzdah ljubavni ili kao eravka na garitu. I mi sami postat emo Nita kad se u nama zasienim utrne vatra to se sada prosiplje po naim ilama, kad se nagrijemo na plamenu to izgara u grudima naim. A sve je drugo bolest modana, rekao je stari helenski anatom i mudrac i udno je kimnuo glavom! ISUSjV sluao kao to se slua vjetar za olujnih noi, a zatim rekne tiho: Ja vjerujem! SJENA se smije: Ti vjeruje, a ja znadem! uj: rijei starog mudraca bijahu visovi, velebni snjeni visovi, a na njima su uborile esme saznanja. Budi jelene i dodi, i pogledaj lice svoje na tihoj vodi saznanja. Pogledaj lice svoje i vidjet e da e se nasmijati. Smijeh tvoj bit e kao udarac verigama to e raskinuti spone tvoje, smijeh tvoj bit e kao udarac krilima, za nove polete kojima e se vinuti do novog sunca. Ali dodi i nasmij se smiono, izazovnoljudski! ISUS ponavlja: Ja vjerujem! SJENA: Nasmijat e se vjeri svojoj! ISUS: Ja ljubim! SJENA: Nasmijat e se ljubavi svojoj! ISUS: Ja se nadam! SJENA: Nasmijat e se nadi svojoj! tavie, nasmijat e se i tome kako si mogao vjerovati, ljubiti i nadati se. Jer vjera je tvoja areni dim, ljubav je tvoja strah, jer se ne usuuje razgaliti tijelo svoje prirodi i narinuti svoj ja, ve se privija uz druga svoga i tetoi ga i cjeluje i nazivlje ga svojim bratom i blinjim! A tvoja nada... ISUS: Ti nijesi tako govorio kad smo bili u pustinji! 19

SJENA: Onda jo nijesam spoznao ivotnu istinu! I sumnja je bila u dui mojoj dok smo jo bili u pustinji: ako ipak ovo nije konano zbivanje?! Ali danas, danas nema vie onoga: ako ipak. Danas mi je sve jasno, jer je sve obasjano suncem! Onda jo nijesam znao ta je poslije i nijesam znao da je sada sve! I zadrhtao sam pred veliajnou tvojih misli i uzmaknuo sam. Ali danas? Danas je sve ono to si ti u pustinji govorio i mislio za mene: pjena, mjehurii to prsnue na vjetru. A ja sam onim arenim mjehuriima vjetar, pa kako da uzmaknem? ISUS, svojim tihim glasom: Sve je to la. SJENA se smije onim istim starim smijehom koji rui sve poput bure: Ljubi je!? ISUS: Ljubim! SJENA: Ali ta ljubav spram nje nije ista kojom ljubi njenu sestru, nije ista kojom ljubi ostale ene. uj, bio sam ondje kad si oprostio grenici, a vidio sam te i as prije kad si gledao za njom! U pogledu tvome bijae bola! Bola bijae u pogledu tvome, Gospodine, bola i enje koji se javljaju kad pjevaju slavuji na mjeseini. ISUS: Ljubim je kao to njenu sestru ljubim, kao to ljubim sve ene i sve svoje blinje. Dosad mu je oko lutalo svemirom, a sad mu se pogled zapleo medu cvijee i rosu na mjeseini. SJENA se trgne: Lae! Kad ti je noge rosila svojim cjelovima, u dui ti je jeala pjesma nad pjesmama. U sve veem zanosu: uj, ja sam bio ondje kad je pastorka plesala svoj ples sa sedam koprena. I bio sam ondje kad je svojim koraljnim usnama cjelivala Johanaanovu glavu, na srebrnome pladnju. I uj, zapleo sam se u kaos misli nepismenog pustinjaka koji je poput tebe snivao o vjenosti i mislio da ivot ine skakavci i kamilje koe, pak to misli, ta je provirilo iz one svete glave na srebrnome pladnju? Kad su skupocjene usne divne 20

ene pile ljubav s njegovih blijedih usnica, kad su njeni bijeli zubi, jo bjelji od bijelog jorgovana u mjesenoj noi, grizli njegovo meso u onoj svetoj glavi govorila je i pjevala, jecala je pjesma nad pjesmama, a na srebrni je pladanj kapnula u krv i jedna isposnikova suza. Smije se svojim demonskim smijehom dugo, drhtavo i strasno. U Isusu odjekne taj smijeh kao pozdrav iz neznanih krajeva, ali tek na as; tada zaplovi zvjezdanim stazama. U daljini ve se prelijevaju iluzije i zanosi, arenilo boja i biblijskih, bogo- rodnih snova kad li se u njemu probudi glas istine i on pun dostojanstva i velianstvenog mira zapovjedi svojoj Sjeni: Odlazi! Moda mu je glas malko zadrhtao, ali u onom drhtaju bilo je i samozataje i svetog nasluivanja. I, doista, mjesec je pao u naruaj sjenatog aria, a one male, neznatne sjenke je nestalo kao daje propala u zemlju. Poput melema sputa se harmonija divne istonjake noi na Isusovu duu i opija ga mirom; u njegovu oku odrazuju se mirijade siunih lui i on pada na koljena pred nebom koje od poetka stoji ogromno i nedohvatno nad itavim svijetom i zbivanjem. Duboka tiina, proeta mirisom svjeih rua. Polagano zavjesa 21

DRUGA SLIKA Istonjaka krajina. Obronci, po kojima su rasuti zaseoci, vide se izmeu sjena smokava, etruna i maslina. Dolje u dalekoj perspektivi krade se Jordan sve do modrih obrisa Mrtvoga mora medu ikarom i trskom. Sunce je pripeklo, a modrikaste pare zavile su vidik tako da se kroz prozirno satkanu koprenu, slabo i jedva zamjetljivo, razabiru obrisi dalekih gora. Ali kako sunce sve jae izgara u beskrajnim sferama nebeskoga poara, sve se vie raskida modra koprena i poinje prelijevati finim prozirnim dakom zelenih dragulja, a na rubovima biva obrubljena izblijedjelom krvlju. Desno su maslinici s vjenim aputanjem srebrnastoga granja, a lijevo je iskoio iz zemlje oniski vapneni kr, gdjegdje obrastao ikarjem ili posut mahovinom. Tu su izdubli grob za Eleazara koji je izdahnuo dok je Isus nauavao na onim sinjim gorama to im se vide obrisi na horizontu. Sad, kad se vratio, naao gaje mrtva i zaelio gaje vidjeti. Kada je svijet uo daje doao Rabi, nagrnuoje za njim kao to ve grne puk za senzacijom. Pa dok se Isus s rodbinom i uenicima izgubio u goripuk kao avetprati ga stostrukim oima, talasa se kao jezero valovima praznovjerja, ljubavi, prezira i mrnje. ENA GALILEJKA, ushieno: Gledajte! To je Sin Davidov! VIE GLASOVA: Galilejac je! FARIZEJ: A pisano je da Galileja ne moe roditi proroka! VIE ENA, spritajenom strau: Gledajte kako je blijed! ENA GALILEJKA: Tako je blijed, kao mrtvako velo! 23

ENA IZ JERUZALEMA: Bijel je kao hram Jehovin za izlaska sunca! VIE ENA: Mlad je. I njean kao proljetni smijeak! USHIENI MLADI: Turobno je lice njegovo kao nebo prije bure. SJEDOBRADI STARAC: Gledajte! Pale baklje! Valjda ne e kamen odvaliti! ENA IZ PEREJE: Bio je kod nas, i nauavao je po gorama da treba ljubiti i ljubav da spasava! OVJEK IZ BETANIJE: A k nama je zakasnio! ENA IZ BETANIJE: Zakasnio je, a dotle mu je smrt otela onoga koga je ljubio! DRUGA ENA: I kako ga je ljubio. Meso bi trgao sa sebe i srce mu svoje dao poput one ptice to ivi iza dalekih mora. OVJEK IZ JERUZALEMA: Pa zato nije onda doao da ga izlijei? NEKI TUNI GLAS: Zakasnio je! VIE GLASOVA: Bio je s onu stranu Jordana i zakasnio je! NEKA ENA: Zakasnio je i sad plae! JEDAN GLAS: Gledajte kako svjetlost s bakalja puzi po njegovom licu, kao krv po svili! FARIZEJ, sa zlobnom tendencijom: Zar ne bi mogao On, koji je slijepima dao vid, uskrsnuti jednoga od mrtvih? VIE NJIH, koji se bune: On koji je tolike izlijeio! NEKI DRUGI: Poznamo mi njega, on je Nazarenac! FARIZEJ: A pisano je: moe li uope doi togod dobro iz Nazareta? VIE GLASOVA: Prezire zakone! DRUGI: I sve proroke! OVJEK IZ JERUZALEMA: A kae da je sin boji! NETKO IZ NAZARETA: Ta poznamo mu roditelje! Posinio ga je Josip, tesar nazaretski! DRUGI IZ NAZARETA: I brau ima po majci u Nazaretu! 24

ENE IZ GALILEJE:

O, gledajte! Plae! Kao dijete plae! DRUGA ENA: Silno ga je ljubio! Sestra Eleazarova ga je zamolila da otvori grob! NEKI STARAC: Pa ipak odvaljuju kamen! DRUGI STARAC: Teak je to kamen, kao Gora sinajska! NETKO IZ NAZARETA: Majku je ostavio! DRUGI IZ NAZARETA: I ne priznaje brau! TREI: Bio je tesar, a sad mu alat negdje trune! Ne radi nita. Zavodi malodobnu djecu! CARINIK: Sad hoe da upropasti Judeju! JEDAN IZ JERUZALEMA: I ene nam zavodi kojekakvim smicalicama! DRUGI GLAS: I djecu kvari! STARAC: Otimlje nam mladost! NEKI OTAC: Razara obitelji! PATRIOT: Sad nam jo hoe i domovinu rasuti! Glasovi bivaju sve ei, i simpatije trnu kao svijetla na vjetru. SVI GOVORE, zajedno i ispremijeano: Razgovara s grenicima! I oprata bludnicama! Hoda s luacima! I izgoni demone iz njih, a onda postaju njegovi uenici! I sam ima demona u dui svojoj! A govori da je Sin Davidov! I prezire dom Gospodnji! Ne obdrava dan Gospodnji! O, veliki je to grenik! I huli na Boga! Taj jedini tit Judeje! A niti u kole nije iao! Uenici su mu sami ribari! 25

I pogani! I s njima jede i pije! I nikad ne posu! A govori da je Sin Davidov! Vodu pije u Sihemu! Mi mu poznajemo majku! Prezire i oca i majku. Govori da treba razoriti obitelj! O, veliki je to grenik! I masa naroda u masliniku nemirno se ustalasala. Njene su strasti edne krvi, cirkusa, igara, neobinih dogadaja. Ali ona mala grupa galilejskih ena sto svojim Ijubeim pogledima upija svaku njegovu kretnju, ono nekoliko ljudi iz malenih zaselaka, ribari, pastiri i vinogradari sihemski, ta njegova sekta ne odvraa od njega svoju panju. Oni jednako s ljubavlju prate sve sto on radi dok sa svojim uenicima otvara grob Eleazarov! STARAC: Gledajte, gledajte, ipak odvaljuju kamen! RADOZNALA ENA: Kako su im se napele na leima miice kao tetive! MLADI: Velik je to kamen, i teak! Dugo smo ga klesali gore u Bethfagu. ENE: Sad, jo malo, pa e ga odvaliti! MLADA ENA: Gledajte, on die ruke! STARAC: Blagoslivlje! Usne mu se miu lagano kao da moli! ENA IZ GALILEJE: Mora da ga je veoma ljubio! ENA IZ BETANIJE: I blijed je! Kao stijena je blijed! STARAC: Gledajte, on eli ui! Ve ulazi! ENE, s uzdahom: Uao je! Duboka tiina, tako velika da se uje kliktanje galebova daleko dolje u dolini gdje u jatima krue nad modrom rijekom. Kad su poeli odvaljivati kamen, zautjeli su i buntovni elementi. Svi gledaju paljivo grob, i tek kadikad togod apnu. Napeta panja u iekivanju. Najednom se u njima neto zaljulja i 26

njima ovlada neto novo, neoekivano, to i najhladnije glave zanosi na jedan hip u ludilo. To je zanos oduevljenja, uda i razdraganosti. JEDAN GLAS, u divljem entuzijazmu: Gledajte! Eleazar ivi! VIE GLASOVA: Bio je mrtav, i sad ivi! ISTI GLAS, divlje: Uskrsnuo je! DRUGI GLAS, kao pijan od oduevljenja: O, gledajte, Eleazar je uskrsnuo! ENE IZ GALILEJE: On ga je uskrisio, Isus, Sin Davidov! VIE ENA, radosno: Da, on ga je uskrisio, Sin boji! I ona ista masa koja je as prije bila spremna da se kamenjem obori na Sina ovjejega ta ista masa gura se sad u najveem oduevljenju spram uskog puteljka, uklesanoga u peinu, kojim se vraaju uenici Njegovi, ene i sluge s bakljama koje gore aavim krvavim plamom. Ta ista masa, koja je as prije bila uvjerena o uiteljevu bezvjerju, proeta je sada divljim veselim poklicima: Hosana Tebi, Sine Davidov! Ho- sana! Sa kra, obasuta crvenilom zapadajueg sunca, sputaju se jedan za drugim: Filip iz Bethsaide, Natanael sin Tolomaisov, Matej Levi carinik, Simon Zelotis, Jakob i Juda Kleophas, Juda sin Simeona iz Kheriota, napokon Simon Kephas sin Jonin, s bratom Andrijom, i Ivan Zebedaeus, a medu njima su Marija iz Magdale, Ivana ena Khuse, Saloma i Suzana, Marta i Marija koje prate svoga blijedoga brata Eleazara. Eleazar je jo zavijen u bijele mrtvake povoje i skren od duge bolesti i smrti. SVI se guraju k njemu, dotiu se njegovih skutova kliui: iv je! Uskrsnuo je! Bio je mrtav, a sad je iv! Onda opet provali iz njih slijepo oduevljenje, nalik ludilu: Hosana Tebi, Sine Davidov! Hosana! Dugo, besprekidno klicanje. GRUPA FARIZEJA, koja se itavo vrijeme drala po strani, upadne tek kadikad s kojim usklikom, i sve se vie zbija u klupko kao 27

ovce pred buru. Oni govore svi zajedno i ispremijeano: to da uinimo s ovjekom koji stvara tolika udesa. Ako ga ostavimo da dalje tako radi, svi e vjerovati u njega! A nas e zaboraviti. I doi e Rimljani, i oteti nam i ono malo to imamo! A on nam se ruga! I nadmudruje nas! Vi ne razumijete nita! Promislite: nije li bolje da pogine jedan ovjek za itav puk, nego da propadne itav narod? Svima preleti preko usana znaajan smijeak, i laganim korakom, ne osvrui se na zaslijepljenu masu, otpute se u dolinu. Mnogi od naroda podu za njima, rastaju se, i jo iz daljine odjekuju veseli poklici: HosanaTebi, Sine Davidov! Hosana! Marija i Marta prate s ostalim enama brata svoga u blizi zaselak, a mnogi od svjetine podu za enama. Ostaju jo samo uenici i nekolicina radoznalih. Sunce je meutim ve posvema utonulo za brda, a po nebu se jo samo pale ruiaste girlande maglica i gasnu brzo u snenu boju sutona. Napokon silazi i sam Isus. Neobino je blijed. Kad ga ova malena druba zanosno pozdravi, zasjeni mu usne jedva zamjetljiv smijeak. K njemu prilaze Simon Kephas i Ivan Zebe- daeuspak se njenoprivinu uza nj, dok ostali ostaju malo dalje u grupi. Oni, kojipristupie blie, pitaju ga: Smijemo li veeras ostati uza te, Gospodine? Isus je spustio glavu i uti. IVAN ZEBEDAEUS: Marta mi je govorila da bismo veeras doli k njima, Gospodine! ISUS, nakon razmiljanja: Poite, a ja u doi za vama! Simon Kephas prilazi k onoj grupi, a onda se svi tiho udalje. IVAN ZEBEDAEUS umiljava se: Veliko je to udo, Gospodine, kojim si danas dokazao boanstvo svoje! 28

ISUS: Zaista, zaista ti kaem, kad bi i u vas bilo toliko vjere, mogli biste stati pred goru i zapovjediti joj da se makne. I gora bi se maknula! IVAN ZEBEDAEUS: Ja vjerujem, Gospodine! ISUS: Ah! Vesela bi bila dua moja kad bi svi oni koji me okruuju tako vjerovali kao to misle da me ljube! Ivan Zebedaeus uuti tuno, a Isus mu poene milovati kosu i njeno ga pridigne: Pusti me, Ivane, na samu! Jer kao ptica za proljeem, tako ezne dua moja za mirom! Ivan Zebedaeus ustane, cjeliva mu ruku i odlazi alostan i utei. A suton se sputa sve dublje i dublje, i zavija sve u svoju snenu koprenu. Mjesec se ve popeo visoko, dok je sunce jo bilo na zapadu. Pa kad se sklonilo za Zemlju, nasmijao se blijedi luak daleko gore nad Svetom zemljom i objema je rukama prosuo po njoj na pregrti srebra to se kao fino tkivo ispreplelo izmeu granja. ISUS, tuno, kao slomljen, poinje sanjariti: Puk me tuje usnom, ali njegovo je srce daleko od mene! Sluaju me, ali me ne razumiju. Glava mu klone. Onda, najednom, uskrsne pred njim u praini njegova Sjena. SJENA: Koliko li sam ti ve puta rekao da te ne razumiju. Ti nosi mir u rukama svojim, a oni hoe da maem ire ime tvoje. O, vrati se, vrati, jo nije prekasno! ISUS: Kamo da se vratim? SJENA: U ivot! U ovu mjeseinu oko nas, u veselje koje nas okruuje, u naruje ena... ISUS: A moja vjera, zar ona nije istina, vea i jaa nego sve drugo? SJENA: Lana je tvoja vjera! ISUS: Lana? SJENA se smije, i njezin smijeh rui svemir: Bio sam danas kod starog arobnjaka. Molio sam ga da mi otkrije tajnu ivota. 29

A on mi se narugao, i koliko smo god aba ubili, nijedna nije vie oivjela! ISUS: A Eleazar? SJENA: I Eleazar je samo obina, najobinija aba! I ako je bio doista mrtav, nema arolije koja bi ga mogla oivjeti. Ako je ona lutka u bijelim krpama doista Eleazar, onda taj nazovi- mrtvac nije nikada ni umro! ISUS: Ali ja sam ga poznavao za ivota! Znadem, to je on! I on je doista uskrsnuo od mrtvih! Pozvali su me da ga vidim mrtva i ja sam se vratio! SJENA: Onda te nijesu trebali ni zvati jer on je bio iv. Kad te je Ona molila da ga uskrisi, nijesi Joj mogao odbiti. Doao si pred grob, a ja sam odgonetnuo misli tvoje! Dulja stanka. uti? A nijesi trebao za njenu vjeru staviti na kocku svoje uvjerenje! Ona je vjerovala u tebe i bez Eleazara! Ona je od te svoje slijepe i zanosne vjere uspavala svoga brata arobnim napitkom. Vidio sam u Indiji fakire koji su godinama prospavali u svome grobu kao mrtvaci. A da onaj mladi iz Bethfaga, to je klesao Eleazarov grob, nije ostavio na ploi rupe, Eleazar bi se bio doista zaguio! O, kad bi sve tvoje ovce bile takve kao to je ona! Kad ne bi u gladne ralje njihove vjere morao bacati udesa. I smijem se tima tvojim udesima, i ne znam kako je mogue da jo uvijek ljubi stado svoje? ISUS, ogoreno: uti! SJENA, izazovno: Da utim? A emu? Zar te nijesu muile te iste logine misli, danas, juer i prekjuer? Nijesu li poput grabeljivih orlova kopale po tebi? A ti, zar nijesi spoznao lai u istini svojoj? U ljubavi svojoj? ISUS: Nijesam. SJENA: Jesi! U tvojem je pogledu bilo prezira kad su ti danas vikali Hosana. Bilo je prezira, a ne ljubavi! Skrenuo si i sam sa svoga puta! Jer na tvome putu, na onome koji vodi tvojoj 30

istini, morao si se smjekati. Ruke si morao rairiti i zahvaljivati se onima koji su ti pljeskali, kao dobar glumac! S izazovnim rugom: Htio si biti Mesija, a sad pravi udesa po narudbi za pljesak puka! Tiina. Sto vie nestaje sunanog refleksa, jae se prosipa bljedilo starog nebeskog putnika. Lutao sam noas po Galileji. Nazaret je snivao u naruju brda, ko sitno, sitno janje. Spustio sam se dolje kraj starih kedara u puste ulice, nigdje nije bilo nikoga, samo sam ja lutao nemirno. I doao sam pred malu kuicu pod starom platanom. Sjea li se uzanog dvorita s mnogo otesanih greda i balvana i stare grade? I one stare masline pod zidom pod kojom si toliko puta snivao? A onda sam zaustavio dah i douljao se do zida one sobe. Cuj, Gospodine, suze su mi navrle na oi. Jedna slabana starica plakala je gorko i bolno, i tune je suze lila za izgubljenim sinom! Nijesam se vie mogao savladavati. Popeo sam se na breuljak, a mjesec se sakrio za vrke sihemskih gora. Kao velika ista suza, ljeskalo se dolje jezero i mjesec je u njemu leao kao potonulo blago. O, da znade, Gospodine, kako je divno bilo lutati, preko Tabora, dolinom Jordana, gdje se na svakom koraku susree tisuu uspomena! I tada sjedne uz jezero, pogled ti zaroni u srebrne kolute to ih jezerom lahor ara, i snovi tvoje mladosti samo pleu pred tobom, pleu, titraju... Isus je utonuo u uspomene i uti. Pauza. SJENA: Vrati se! Pusti ove ljude to grabe za ivotom tvojim ko akali za mesom! Pusti ih, i otresi prah s obue svoje, i vrati se, Gospodine! ISUS: Odvie visoko sam se popeo, a da bih se mogao spustiti. Odvie sam svjetlost, a da bih mogao zalutati u tami! SJENA se smije: Varava je svjetlost tvoja, Gospodine! Ali jo nijesu podrovani svi putovi tvoji. Vrati se, Gospodine! ISUS: Odvie imade nesretnih da bih se mogao vratiti! 31

SJENA: Vrati se! Nesretne ne e uiniti sretnijima! ISUS: Odvie je velika vjera moja u sebe, a da bih se mogao vratiti! SJENA: Vrati se! Ta velika vjera u sebe samo e te upropastiti! ISUS: I odvie je velika ljubav Onoga koji je nada mnom, a da bi dopustio da padnem. SJENA: Lai su nad nama i straila, Gospodine! I oni e se smijati padu tvojemu. Odvie je pozajmio mudrosti iz starih knjiga onaj koji bdije nad tobom, a da ti se ne bi nasmijao, Gospodine! Smije se. I ti si odvie razmiljao nou, odvie si pjesnik, a da bi te mogli razumjeti oni koji ive danju, pa kako da ti se ne smijem? Umijeao sam se danas medu stado tvoje i naiao sam na vukove kojima se vie ne mile niti ovce nego pastiri. I ti ih nosi na grudima svojim, a oni e te ujesti kao guje. AT jo je vrijeme da te guje strese s grudi svojih, Gospodine! I da se sauva otrova njihova, Gospodine! ISUS, s mnogo ljubavi: Ja ljubim stado svoje i izvest u ga na pravi put! SJENA: Ali ti si izgubio put svoj pred oima svojim. Gusta je magla pala pred oi tvoje, i ti vie ne zna puta, Gospodine! ISUS: Ja znadem put svoj! SJENA, podrugljivo: Pa kamo vodi taj put koji ti zove svojim? ISUS: Taj put vodi u vjenost! SJENA: Priao sam ti ve o vjenosti, a ti si me onda otjerao! I odve je teak teret tvoj, a da bi ga mogao nositi dokraja! I enu si jo uprtio na se, pa kako bi ga mogao donijeti dokraja? ena je kamen to te vue zemlji, Gospodine! Puze oko njega. Pogledaj mene! Ja ve puem po zemlji, i nema kamena koji bi me povukao dublje. I lagan sam, lagan ko perce, i pjevam, i smijem se, i skakuem. A ti ne e vjerovati da je tee ostati na zemlji nego skrhati krila. 32

ISUS: Ni sjenke sumnje nema u dui mojoj, i ja vjerujem u istine svoje. SJENA: Ni sjenke sumnje nema u dui tvojoj? A moj smijeh, a moje rijei, to je sve to? Nijesam li ja sjena jer ima svijetla, nijesam li vjeno pitanje? I toliko si me puta otjerao, Gospodine, a nijesi sluao rijei mojih. Ali kad sam se izgubio, kad me je nestalo, znao sam da se eem po mislima tvojim! Meutim se spustila no, divna kao pjesma, kao ptica zelenih krila, puna poezije. A u dolini se dolje, u dbunovima, oglasili slavuji kao one svete prve noi pune mjeseine. Najednom zauti trava pod nogama Marijinim koja ga je instinktivno posla traiti. MARIJA: Traih Te, Gospodine, i ne mogoh Te nai. Ve smo se svi sabrali i ekamo zabrinuto. ISUS: Tko ima vjere u dui svojoj, nai e to trai! MARIJA: Nala sam Te, Gospodine! Ona stane uza nj, i njena plava, njena, gotovo prozirna sjena padne uz Isusovu. SJENA: Kao lepeza od prozirnih snova, tako me je cjelunula njena sjena! Njen cjelov die mirisom mirisnog cvijea to ake svoje otvara novoroenom suncu! Njen je cjelov lagan kao pelud ljiljana, kao praina svemirske vatre! MARIJA pristupi k Isusu tako da se obje sjene sliju u jednu: Traila sam Te, Gospodine, i nala sam Te! Traila sam Te sa enjom u dui, traila sam kao to trai fina preda pauine struak o koji e zapeti, i nala sam Te, Gospodine! A Ti si opet turoban i ne uje rijei mojih! Turoban si i blijed, kao i one noi kad smo sluali slavuja! Sputa se do njegovih nogu i pokriva ih arkim svojim cjelovima. SJENA: Obujmila me je ko trave to obujmljuju u tihim vodama mrtvace! O, mrtva je ljubav tvoja, Gospodine, mrtva! Ugu- ie je tvoje prazne i isprazne tlapnje i jalove misli! Ali u ovom cvijeu to pije cjelove mjeseca u kasnim noima, u ovom 33

cvijeu ima i ivota. I ja osjeam kako taj ivot struji u ile tvoje i kako poinje dirati ice na harfi tvojoj! MARIJA: Turoban si, Gospodine, turoban si i danas kad je veselje u kui naoj. Tako si tih, Gospodine, kao to su tihe vrbe za predveerja. Kad bih mogla doarati pjesmu na usne Tvoje da se obraujem glasu Tvome, to bih sve uinila za to? Da pijem glas Tvoj, Gospodine! SJENA: Osjeam zefir na licu tvome, i u krvi tvojoj. I ujem drhtaje harfe tvoje. O, to je pjesma nad pjesmama, Gospodine. Pa kako da i ne bude pjesma nad pjesmama kad je mila tvoja rua saronska. Kako da ne bude ljepa od pjesme nad pjesmama kad je mila tvoja ljepa od rue saronske! O, ona je divna ko ova mjesena no, ona je tako divna kao cjelov ivota! Pa kao to je cjelov ivota, takva je i vatra cjelova njenih, takav je ivot njen to prebire po harfi tvojoj! I sve je la, sve je drugo udna, nestvarna, nezemaljska la. MARIJA, sa strahom djeteta: Gospodine! Lice Tvoje sve jae blijedi. Ti dre, Gospodine, a ruke su Ti tako ledene ko mramor. A glava? Glava Ti gori, Gospodine, ari se kao rtva u hramu, tako ari, ari kao... ne dorekne, zbuni se i uuti alosno. ISUSA su oarale rijei njegove Sjene. Ali sve je to bilo tek jedan hip! Sva ona bura, koja se razigrala u njemu, traje tek jedan hip. U njemu ve nestaje sumnje, jer u daljini vidi svjetlost, svjetlost svoje vjenosti. Ustaje odluno i die Mariju: Poimo, Marijo! Njegova se Sjena vue za njim kao zlosavjesna sablast. On osjea na sebi aroliju njenih tajna i progovara tihim glasom: Strah je u dui mojoj! Odlaze tihim korakom, sputene glave. Zavjesa 34

TREA SLIKA Ugetsemanskome masliniku. Crni neprozirni oblaci zastrijee itavo nebo i sklopie se poput tekih damastnih savjesti. Iz daljine uje se fijuk bure, a kadikad zabljesne po koja zelena munja s dalekom grmljavinom. Kad se blijeda fosforna svjetlost blijeska prospe po krajini, vidi se opustjeli maslinik u koji se sklonila malena druba ribara, uenika Rabijevih, pred hapenjem od rimske policije. Bijedni ovi ljudi zgurili su se uz drvee, zavijeni u siromane krpe, klonuli od umora nakon napornog dana i od malo obilatije veere. Ovamo blie, na podnoju obronka, kao u nekoj uvali, odmaraju se zgureni Simon Kephas sin Jonin i Ivan Zebedaeus. Kraj njih je Isus. Njihove su kretnje umorne, teke, a i glas im je tih i priguen, kao u ljudi koji pred neim nepoznatim strepe. ISUS, tihim glasom: Simone, Simone! Molio sam se za tebe da ne oslabi vjera tvoja! SIMON KEPHAS, odluno i bez razmiljanja: Gospodine! Spreman sam poi za Tebe u tamnicu, ak i u smrt. ISUS: Simone, Simone, zaista ti kaem, jo se ne e noas ni prvi pijetli oglasiti, a ti e me tri puta zatajiti. Zatim se okrene k Ivanu koji se s druge strane privinuo k njemu. Iako sam vas dosada slao po svijetu bez torbe, recite, je li vam togod manjkalo? IVAN ZEBEDAEUS: Nije, Gospodine! Nije nam manjkalo nita! ISUS: Ali sada vam kaem: ako netko medu vama imade torbu, neka je uzme! I ako nema maa, neka proda svoje gornje 35

odijelo i neka ga kupi! Jer, zaista, zaista vam kaem, treba da se ispuni sve to je pisano za Sina ovjejega! SIMON KEPHAS I IVAN ZEBEDAEUS, zajedno: Gospodine! Gledaj, imamo dva maa! ISUS zagleda im se u oi, onda pogleda njihove gole maeve to im vise niz bokove i rekne sumornim glasom: Dosta je, dosta je! Zatim opet zapadne u svoje mrano i beznadno razmiljanje. Stanka. Nakon trenutka dotakne se njeno njihovih glava: Moja bi dua tiine i samoe! Poite i pazite da ne usnete! SIMON I IVAN: Ne emo, Gospodine! Ustanu i zadu u maslinik k ostalima. Isus ostaje na sceni sam. No je. Iz daljine se primie oluja. Kao da se rue daleki svjetovi, razlijeva se tamom mukla tutnjava, podmuklo i zlobno. itav okoli zapljusne od vremena do vremena bijela magina svjetlost, kadikad puna ara kao podnevno sunce, kadikad puna zelenih tajna, neprozirne fatalne tmine, tamne kao to su mrane sve fatalne noi. Isusu je glava klonula na zemlju. Kad po gdjekoji blizi blijesak osvijetli njegovo tijelo, vidi se kako se uza njpripila njegova Sjena. Nije modra kao za mjesenih noi, nego grimizna kao zgruana krv i teka kao olovo, puna je prokletstva, mraka i oaja. Najednom se zauje kako je kroz fijuk oluje zakrijetala ptica smrti. Zaplela se svojim krilima u grane oblinjega kedra. Po Isusovom blijedom licu stadoe plaziti teke kaplje znoja, kako se javljaju u onoga u iju je duu zasjeo strah. A zatim se zauje grozni smijeh Sjene kako je zajecao kroz vjetar koji huji kao da uzalud ezne za narujem neba. To je luaki pakleni smijeh, pun bijesa, pun sumnje i plaa. I kroz taj se smijeh kradu u Isusovu duu udne sablasti, zakapajui svoje otre trobride nokte u njegovo srce, u njegov mozak i u njegove misli. A vjetar sepropinje kao crni hat, vjetar plae kao to plae ena nad morem, vjetar se smije kao paklena rana. 36

se smije, ali u njenom smijehu imade i suza: uje li, Gospodine? Ptica se ruga tvom leu! Raduje se mesu tvojemu po kojemu ve gmiu crvi. Smije se enskim suzama to su pale po tvojoj, poput mramora bijeloj koi. Ti nijesi htio ena cjelivati dok si bio iv, a ja ih vidim kako se uljaju u proljetno jutro na grob tvoj, kako odvijaju bijelo platno i cjelivaju tijelo tvoje! Gospodine! Oni cjelovi gue misli tvoje, oni gue i rijei tvoje kojima si se uvlaio u ui tih lakovjernih mladih ena, i tebe nestaje i kraljevstva tvoga zemaljskog i nebeskog nestaje! Ostat e samo uspomena na ovjeka koji je ivio medu njima i koji svoje mlado neiivljeno tijelo nije nikad htio podati enskom cjelovu. A kako bi te bile cjelivale te mlade, rosne ene! Kao oblaci to se cjeluju za kasne jeseni, ili leptiri u tihom zatiju. Svojim bi cjelovima posule putove tvoje, i sve bi tvoje rijei i sva dua tvoja bile jedan cjelov. Ali ti nijesi htio! Nauavao si ih drugom ivotu, nebeskom, netjelesnom ivotu, i sve si cjelove svoje rtvovao nebeskoj nauci svojoj! A ta e na to, ako ti reknem da su te ene jedine koje su razumjele nauku tvoju? I ne stoga jer su tvoje rijei bile dobre i lijepe, nego jer su te ljubile! Jer su pojmile uzdahe tvoje, jer su te ljubile, Gospodine! I ti e ivjeti u uspomeni tih vjerujuih mladih ena, i u uspomeni djece njihove, aF onda e nestati. Tebe e nestati kad umru ove ene to nose sliku tvoju u svojoj Ijubeoj dui, i od tebe ne e ostati nieg do uspomene na jednu blijedu uspomenu. I uj, Gospodine, ptica smrti nasmijala se tvome leu, i ja se smijem gnjilome mesu tvojemu! Mesu tvojemu to e ga cjelivati ene za proljetnog jutra kao to je pastorka tetrarke cjelivala na srebrnome pladnju glavu Johanaanovu. I izlazee sunce posrkat e tvoje posljednje suze. Jo vrije ivot u srcu tvome, a ja se ve kupam u vrelim suzama. Smijeh. ISUS, I mnogo boli: I vjeno u ivjeti u uspomeni njihovoj! 37
SJENA

SJENA se smije kao nikada do ove noi: U uspomeni ovih pijanih ribara to zadovoljno hru pod maslinama? Da, Gospodine, ivjet e, vjeno e ivjeti u uspomeni njihovoj i njihovih potomaka. Ali da se jednom proeta tim svojim kraljevstvom, lice bi ti se zarumenjelo od stida. Da, ivjet e, doista, u njihovoj dui ivjet e slika jednog silnika koji e svojom sverazornom rukom unititi itav svijet, koji e se danomice udaljivati od tvojih misli i najposlije hodati samo u tvojim krpama; a kasnije, jo kasnije, dosadit e mu i to, i on e se poeti kititi nakitom lanim i tebi tako dalekim da to ne e biti ni blijeda sjena tvoje sjene! Bura se meutim pribliila, i uje se sve jaa i sve mranija, zelena paklena grmljavina. I onaj to e se paklom groziti u duama njihovim, ono ne e biti ti. Ono u biti ja, tvoja Sjena, tvoja tjelesna Sjena koje si se stidio i koju si poricao itavoga svog ivota! Ja u utisnuti ma u ruke ovih pijanih ribara, ja u ih opojiti pjesmama strasti i omamiti ludilom. Sve u to uiniti ja, tvoja sjenka to pue pred tobom na zemlji. A ti? Ti e se jo malo odmarati u duama ena koje te ljube, a onda e te nestati! Nestat e te kao to nestaje svjetova u bezdanu, kao to nestaje due i svega to je osueno da nestane u smrti! Vjetar se tako smije kao da su se skupili u ovim brdima svi demoni pakla i mraka. Negdje visoko nad njihovim glavama prelijee jato gavranova i grake tuno od straha pred burom. uje li, Gospodine? I ptice uzmiu pred burom, samo ti se izlae oluji. A ni za to, zaista ti kaem! Ponavlja kao jeka: Ni za to! Jo je na vrijeme da se vrati u naruje nesretne starice i da je usrei! Da usrei sebe i nju! Jo je na vrijeme da se vrati u pitomo seoce, u dolini, gdje nema bura i gdje je vjeni mir i dosadno preivanje dvopapkara po toplim talama! ISUS: Vjeni je mir u duama onih koji su pojmili rijei moje! Kao da se sva mora svih svjetova hoe da rasprsnu o svemirske kamenolome i peine, tako huji vjetar iznad njihovih glava. I 38

vrisak svih sirena, podmuklost zelenih dubljina, fosfor i stenjanje svih meduza i polipa, svih utopljenika i brodolomaca, sve se to ispremijealo u kaos to buci nad njihovim glavama. A od svega toga jo je otriji, jo je straniji smijeh krvave Sjene koja poput pijavice upija svu krv i sav znoj s Isusova tijela. SJENA: uje li, Gospodine, rezanje pantera i akala? Vjetar donosi perspektive dalekih kamenih arena, posutih ukastim pijeskom. Okolo, po zidinama, smjestilo se bezbroj goruih glava, i sve viu, sve se smiju, sve bue. A roblje nudi goste skupocjenim piem, miomirisnim ruama i razvratnim smijehom, dok dolje u cirkusu umire mnogo djece i majki, mnogo ena i malo krana. SJENA, uz urlanje akala, hijena, pantera i lavova i zapomaganje na smrt osuenih vjernika: uje li tigra kako para meso mladosti? Svi oni dolje to vrite i dru, i grizu, i luduju, sve su to tvoji nasljednici koje si ti survao u drijelo smrti! U oima im je strah, a u duama enja za osvetom. I mnogi otac to gleda djecu svoju pred raljama lavskim, i mnogi mladi enik to gleda naga uda vjerenice svoje, mnogi i mnogi stiska pesti da ih obori na glave onih to se raduju i to se smiju u sjeni sagova, posuti ruama i razigrani vinom! Zar je mir u duama njihovim? Zar je ljubav u duama njihovim, Gospodine? Taj mir tvoj i ta ljubav tvoja skupljaju se u osvetnu pest koja e zapeatiti smrt tirana! Sama priroda kao daje pomahnitala nad tolikom prolivenom krvi. Iz mukle noi uje se jauk tisua i tisua nevinih, na smrt osuenih ljudi, pomijean svijetlom, dimom baklji i reanjem zvjeradi. A Sjena, da nadvie vjetar, nastavlja jostrasnijim glasom koji od bijesa drhti da jo jae zahuji duom Kristovom: Taj mir tvoj, i ta ljubav tvoja postaju jo vei tirani nego to su bili oni koji su bacali tvoje vjernike u ralje divlje zvjeradi. Vatrenim maem ire oni ljubav tvoju i ubijaju, kradu, pale sve u ime tvoje i za ljubav tvoju! 39

Kroz vjetar uje se kako se pranim cestama vuku beskrajne zmije ratnika to udaraju i zvekeu titovima i kopljima i idu u smrt da ubijaju u ime Boga! SJENA, uz pratnju truba, pjesmu ratnika i zveket oruja kriarskog: I svi ovi pjevaju tebi Hosana a u isti as pale i unitavaju zemlje i krajeve. I kupaju se u krvi u ime tvoje, i postaju silni u ime tvoje, a kad im je osvetna pest oborila sve neprijatelje i poruila sva prijestolja, u ime pokore, tad se ti pokornici uspinju na kup ruevina i ondje se, dok se sve jo pui od krvi i dima, zaogru grimizom i zlatom. U preljubu, u mesu i vinu ekaju kraljevstvo tvoje, i smiju se nebeskom kraljevstvu tvome! Zar je to onaj mir u duama njihovim, Gospodine? Isus klone na zemlju kao mrtav pod teretom krvavih vizija koje su mu se ukazale. Vjetar. Blijedi blijesak kao da se zakrvavio. Grmljavina. SJENA: I kad je ta pest oborila ve sve to se oboriti dalo, poinje svojim noktima raskapati po srcu svome, nastaje lomljenje kosti i spaljivanje na lomaama. I to se spaljivanje na lomaama i muenje u ime tvoje zove dobrom savjeu. I ugojeni pastiri naslauju se smrtnim mukama mladih djevojaka i vjetica, ti ugojeni pastiri pale knjige, unitavaju slike i kipove, gaze slobodnu misao, sve u ime tvoje! I u krvnikim haljama, potrapanima krvlju, propovijedaju ljubav tvoju! Zar je ono moda mir to se ceri u oima njihovim? Stanka. Vjetar je nanio uz lelek i pla muenika mrane i gnusne perspektive inkvizitorskog doba. Tmurno nebo, uzane ulice Srednjega vijeka; lomae, dim, kardinali u talarima, mitre, tijare i biskupi. Izdaleka se uje zvonjava. Prolazi nepregledna povorka redovnika sa sputenim kukuljicama, s votanicama u ruci i s oajnim Miserere na usnama. Miserere! A svijee se razgaraju svojim naranastim plamenovima i aavim dimom 40

ine zrak jo teim i guim. Dok se to zbiva, uje se kako ribari pod maslinama hru. SJENA, uz pjesmu redovnika koji u koru i povorkama prolaze pjevajui Miserere: Sagradili su udne kue, u ime tvoje, Gospodine! Tamno je u tim kuama, hladno i neugodno kao u pivnici. Samo rijetko se provue po koja traka svjetlosti kroz arena stakla. U njima pale tamjan, piju vino i kradu ivot, i sve to u ime tvoje! Laima vabe ljude u ove kue i zovu ih vjernicima, u ime tvoje, Gospodine! I alili su udne posude o koje udaraju batovima, dovezli su udne frule, i svu tu buku podiu u ime tvoje, Gospodine! Na svilenim su zastavama izvezli lik tvoj i razdijelili se u stranke unutar crkve tvoje. Pa kad udnim orujem to vatru sipa udare jedni na druge, onda ih ima, u crnim mantijama, koji viu da se i to dogada u ime tvoje! I prodavaju krune i mau tirane posveenim uljem, blagoslivlju topove i propovijedaju nauku tvoju vojskama, a sve to u ime tvoje, Gospodine! Ako je tko ubio, ubijaju ga, ako je pogrijeio, kanjavaju ga; i nita mu ne oprataju. Zar je mir u duama njihovim? Obukli su se u svilu i damast i grimiz, a onoga prvoga koga zovu svojim glavarom i tvojim nasljednikom, kako su istom njega nakitili ipkama kao bijelu votanu lutku! Ljube mu papue i nazivaju ga nepogreivim, diu ga na svetoj stolici i nose ga kao udo svetosti i nepogreivosti i tvrde da je on otjelovljenje tebe i tvoje nauke na krvavoj i blatnoj zemlji. I sve luake koji su se bievali i ivjeli u pustinji i poricali ivot, sve su ih proglasili svetima. Izdjelali su im kipove od kamena i drva, pred njima padaju na koljena i mole im se kao mrtvim idolima. A ima tih kipova vie nego vjernika, pa zar je ono to ih tjera iz jednog ludila u drugo, zar je ono mir u duama njihovim? Vjetar i smijeh. 41

ISUS, uzrujano: Ako tako ine, onda ne znaju to ine i treba im oprostiti! SJENA: Dabome da ne znaju, ali ne zna ni ti, Gospodine! Jo ima vremena da se vrati! Pljuni na sve to i vrati se, prije no ti se po drugi put naruga ptica smrti, prije nego strah po drugi put sjedne u duu tvoju! ISUS: Nema vie straha u dui mojoj! SJENA: Nema vie straha, ali postoji nad nama neizbjena i skora, sigurna smrt! Znaajno: Izdat e te! Juda iz Kheriota e te izdati! ISUS, mirno: Znadem! SJENA: Vidio sam noas oganj u oima njegovim! Izdat e te iz uvjerenja! ISUS, jo mirnije i tie: Znadem! SJENA: One noi, kada se Eleazar vratio svojoj kui iz groba, sruio se itav jedan svijet u oima njegovim! ISUS: Znadem! SJENA: On ljubi Mariju, sestru Eleazarovu, i nije kriv, a Marija ljubi tebe, i nije kriva! Isus uti. Stanka. Bura, koja je najprije divlje bjesnjela dok je Isus imao halucinacije, pretvorila se u vjetar i poslije nekamo iezla. Ostali su samo rastrgani oblaci kroz koje se probijaju nemirne zvijezde. Poslije nestaju i one, pak samo kadikad koja preleti poput labuda preko mirnog, tihog jezera. SJENA: Ti uti? Duga stanka, a zatim znaajno: Ljepe je ivjeti! Odulja stanka. Jo ima vremena da se vrati, Gospodine! Isus uti. U ivot, Gospodine! Ne u smrt! U ivot da se vrati! U malo ogranieni ivot, gdje miriu rosnati upovi puni kozjeg mlijeka, gdje se ljudi znojni i umorni odmaraju na pragu svoga doma. U ono smireno kretanje oko svoga stola, kad ovjek gleda kako se mie jabuica njegove ene kad vae kruh i pije vodu, i ovjek je sretan i smiren! 42

ISUS, posvema mirno, s osvjedoenjem: Zaista, zaista ti kaem, odvie je taj tvoj ivot sitan, a da bih se htio u sve te ograniene bijedne alosti vratiti! Pa da se i vratim? Zaao bih kao starac u mladenake snove! Odvie sam daleko na putu istine, a da bih se mogao vratiti u preivanje i vakanje i spavanje. SJENA: Znao sam! Ve u pustinji sam znao da e se tako dogoditi. Ah, ti si tako smjelo gradio, tako visoko, da sam ve onda znao da e se sve sruiti. Ve davno se sruilo! One mjesene noi sve se zanjihalo i odonda je danomice padalo, sve nie i sve dublje, dok se noas nije prodrmalo u temeljima! A kad sam se smijao vjeri tvojoj, onda si me otjerao! Gdje je sada vjera tvoja, Gospodine?! Isus uti. Stanka. Smijeh. Dim je bila vjera tvoja, Gospodine! I ti si svojim sanjarskim pogledom vazda lutao kao na kolutima dima i zaboravio si se grijati na zemaljskim stvarima. Ali jo ima vremena, Gospodine, pusti dim i ogrij se na vatri. ISUS: Nijesam znao za vatru, a ti nijesi za dim! Oboje je la! SJENA: Da, Gospodine! La je! Ali je vatra zemaljska la koja grije i svijetli, a dim zavodi i taman je! Pusti ga i ogrij se na vatri. ISUS: Ja nijesam znao za svjetlost, a ti nijesi za tamu! A oboje je la! SJENA: La je, Gospodine! Ali nas svjetlost napunja veseljem, a tama suzama! ISUS: Nijesam poznavao veselja, a ti nijesi suze! Pa ipak: oboje je la! SJENA: Da, Gospodine! I veselje i suze su la! Ali je u veselju ivot, a u suzama smrt! ISUS: Nijesam znao za ivot, a ti za smrt. A zaista ti kaem, i ivot i smrt, sve su to ljudske obmane i lai! SJENA: Lai su to, Gospodine! Ali u emu je onda istina! 43

Duga stanka. Isus razmilja. ISUS: Nijesam je naao u ljudskom i u zemaljskom ivotu. Pa kako da se sad vratim pod one trule nazaretske krovove, kad nijesam naao istine ni u vjenosti. Kako da je naem u cjelovu ene, kad je nijesam naao ni iza zvijezda. Kako da mi se pogled smiri na grudima enskim, kad se nijesam smirio u buri vjekova! O, ja je nijesam naao ni ondje gdje sam mislio nai vjenu ruku i vjenu ljubav, vjeni um i vjeni uzrok. Ja nijesam naao tog vjenog uzroka, pa kako da se smirim u naruju slabe ene? Kako da utonem u sitne obmane svakodnevnog ivota nazaretskog kad bih svaki put, kada bi mi se pogled za zvjezdanih noi od njih otkinuo, morao pitati: otkud to i kamo to? I uvijek kad bih usnuo umoran od napora ivotnog, uvijek bi mi udaralo srce i grcala krv: otkud to i kamo to? I uvijek kad bih htio da zaboravim, javljalo bi se iznova pitanje: otkud to i kamo sve to? Kako dakle da se bacim u naruje tvog neodreenog, stvarnog i zemaljskog ivota kad ne znam otkud je ni kamo tee? A da zato ivim da traim? Da opet traim? Dulja stanka. Ja nijesam slaba zemaljska sjenka to pue zemljom da bih se mogao uivjeti u blistavi pogled neznatne ene, ja nijesam ni vjenost ni istina da bih bio sebe i svoje veliine pun! Ja nosim u sebi mesa i krvi od tebe koji pue zemljom, a imam slutnje koje nasluuju vjenost. I da uzmognem nai istinu u vjenosti, morao bih biti vjean kao to je i ta vjenost sama! I ako to nijesam, ja bih to morao postati. Miljah da su stube to vode do te vjenosti ljubav, nesebina, nadljudska, ista ljubav blinjega prema blinjemu. Stanka. A oni koje sam ljubio svom duom svojom, oni su pijani! I hru! I izdali su me! O, u njima odvie ima tvoje zemlje i za zemlju povezanih sitnica! I stoga ne mogu pojmiti istinu. Odvie su na zemlji, a da bi je mogli ostaviti i popeti se da me razumiju! I ba to to miljah da govorim njihovim 44

duama, ba to je bila moja la! To je bila la moga ivota to sam uope govorio duama tih siromanih ribara! Ribarima koji e nainiti mree od ljubavi moje, i cirkus! A da poem opet traiti nove ljude koji e htjeti postati vjenost? Da iznova ponem? Pa da me izdadu ponovno i da me raspnu iznova? Zapadne u sjetno razmiljanje. SJENA: Pljuni na sve to, Gospodine, prije nego ti se po drugi put naruga ptica smrti. ISUS, i mnogo sjete: Ptica smrti? Ta ja eznem za njenom pjesmom, i znadem da je dolo vrijeme! Ve je kasna no. Daleko nad gorama poele su gasnuti zvijezde. Doskora e se oglasiti prvi pijetli. Dolo je vrijeme da se pode k zvijezdama! SJENA: Ali tvoj e put do zvijezda biti posut krvlju i znojem. I raspet e te kao kakvog zloinca, Gospodine, prebit e ti rebra i popij uvat e te kao provalnika! ISUS: Ali e doi as kad ne u biti popljuvan! Kad u biti opran zvijezdama! SJENA: Ruke tvoje, te e ruke izjesti gnojne krvave rane od palac debelih avala! ISUS: Ali doi e as kad vie ne e biti ni rana ni avala! SJENA: Izjest e ih rane koje e nastati od rde koja se napila krvi tvoje. I prebit e kosti tvoje kao to lomi vihor mlade jasene! I bit e dugo no, Gospodine. ISUS: Ali e doi as kad vie noi ne e biti! SJENA: I kopljem e razrovati grudi tvoje ko krtice to ruju suhu zemlju! ISUS: Ali e doi as... SJENA: I mlade zdrave ene plakat e nad tijelom tvojim, Gospodine! A ti im ne e moi rei ni jedne jedine utjene rijei! Jer tvoje e usne biti suhe i tvojim plavim ilama vie ne e tei krv. 45

ISUS, tiho, kao da guta suze: Mene onda vie ne e biti! I njegova plavokosa glava, pritisnuta velikim teretima, klone u krilo sna. On sniva posljednju scenu ove drame: pusta kao tjeme lubanje to su je iskopali iz groba, gola kao gola smrt, stoji Golgota, strailo za jeruzalemsku djecu i ene, stratite na kome nikoga nema, samo se hijene i akali vuku podvinutih repova. A tamo daleko u dolini Jeruzalem, kao mrka pantera to se ukoila od strave, kao biblijska avet sa stotinu uarenih oiju to je isplazila jezik za svojim plijenom. A taj je plijen na lubanji i ne mie se: tri krstajedan do drugoga, tri mrtvaca jedan kraj drugoga. A nad svim time mjesec, kao krvava mrlja na odrpanim krpama oblaka to su zastrliplavu istinu. Vojnici, koji bi morali uvati strau, valjda su se negdje zaklonili za koji kamen i kockaju se. Stoga je ovdje mir, mrtvi mir. Samo od srednjega krsta pruila se po kru Sjena, sjena mutne krvave boje kao oi u lude. I ta Sjena, ta krvava mutna sjena, kao da se pritajeno smije. Duga stanka. Poslije toga se vidi kako se po stazi koja se penje iz grada vue blijeda ena: Marija, sestra Eleaza- rova iz Betanije. Slomljenim, mrtvim korakom doe do srednjega krsta i ondje klone od tuge i nemoi. I poinje cjelivati one noge koje je toliko puta obasula svojim cjelovima. Cjeluje onu zgruanu krv to je izmiljela ispod velikoga avla. Cjeluje sav onaj znoj to se sledio na njenoj, prozirnoj koi. I dok se ona poput brljana ovila oko suhoga vinjevoga drveta, ulja se zgrbljena sjenka po onoj stazi kojom je i ona dola. To je Juda iz Kheriota izdajnik. U oima mu gori strast za djevicom koja cjeluje uitelja u mranoj noi, na stratitu. MARIJA, sa strau koju je dugo pritajivala, ali koja je sada iz nje provalila poput vulkana: Ljubav je moja gorka kao to mi je ivot gorak! I puna je trnja ljubav moja, i puna je suza ljubav moja! A Ti si hladan, Uitelju moj, Gospodine moj, ljubavi moja! Hladna je ljubav moja kao smrt. Jeca. Moja je ljubav bila kao more na ijim je obalama ivio On, Gospodin moj! 46

Kao tiha zelena voda u kojoj se odraavao. On, Uitelj moj, bio je ljubav moja! A sad su dole mrane alosti, i nema vie Njega da se ee obalama mojim! Nema ga da slua pjesmu moju, nema ga da uroni pogled u alost moju. Plae. Stanka. SJENA: uje li je, Gospodine, kako plae? Juda, koji je itavo vrijeme vrebao iz svoga zaklona, dosulja se do nje i dodirne je, a ona vrisne. Mjesec mu je osvijetlio lice, kosa mu je vjetrom raskutrana a lice nacereno i puno zlobe kao no. ISUS: A to trai ovdje ovaj? SJENA: Trai je ve itavu no. Bio je kod studenca, ali je nije bilo, i kod Eleazarovih u uljiku, ni tamo je nije bilo. I na ulici je nije bilo... ISUS: A to hoe od nje? SJENA: Nju hoe, Mariju, sestru Eleazarovu, i za nju je tebe prodao Rimljanima. Trebalo mu je novaca da kupi maslinik i vinograd, i njivu pod zidom, i kuu, da moe da pokloni Njoj Mariji, sestri Eleazarovoj, koja o tebi sanja itave noi. Isus promatra kako Juda iz Kheriota klei pred Marijom, sestrom Eleazarovom, pod srednjim kriem, kako joj prua srebrnjake, ali ga ona dostojanstveno odbija. Po gestama vidi se da Marija ne e usliiti strastvenog Jude iz Kheriota nikada. ISUS: Ona odbija i njivu, i kuu, i srebro, i vinograd! SJENA: Ona odbija i njivu, i kuu, i srebro, i vinograd, a njen je dragi hladan na kriu i mrtav! ISUS: A on? SJENA: Juda se vukao kao hijena po uljicima kada je ona cjelivala njegove noge! Juda je izdao Sina Davidova da se domogne te bijele ene! Juda je znao da je ona uspavala svoga brata egipatskim vinom, i to je znao da je klesar iz Bethfaga, koji je klesao Eleazarov grob, ostavio na ploi nekoliko tajnih 47

otvora da se Eleazar ne ugui! I dok je ona umirala za sanjarom koji se itave noi razgovarao sa svojom Sjenom, Juda se vukao za njom ko ugavo pseto! I one noi, kada je miomirisnom mau oprala njegove noge u ovom masliniku, one noi odluio se na djelo! Ili Sin Davidov ili Juda iz Kheriota! A sada, donio joj je na poklon svoje krvavo srebro, a ona ga ne e! Kao da osjea svoj blizi plijen, preko mranog, tintastog i zamagljenog neba, tuno grakui, prelijee jato gavranova. Marija, sestra Eleazarova, pod srednjim kriem gorko jeca. Njena sjena, to je vie zakrvavljeni mjesec, izgleda kao da se spojila sa sjenom Raspetoga, i kao da se sjene grle. Juda iz Kheriota dotueno i nijemo nestaje u mranoj golgotskoj noi. SJENA: Ja sam Sjena ovjeka u koga je ova djevojka vjerovala i rasplinut u se kad se krvavi mjesec sakrije za oblake. I nikad se vie ne u smijati zvijezdama i nikada ne u gledati tople, mlade, bijele ene! Marija nad Sjenom koja je poprimila ljudski oblik i stoji pod kriem kao ivo tjelesno stvorenje od krvi i mesa, sivo lelujavo bie u sivoj kopreni nonoj, nad sivom golgotskom zemljom. MARIJA, kleei pred Sjenom, u stravi: Zar si ti Sjena Sina Davidova? SJENA: Da, eno, ja sam Sjena Sina Davidova! MARIJA: A znade li to je Sin Davidov znaio za mene u ovoj suznoj dolini! SJENA: Znadem! MARIJA: A zato nijesi progovorio onda dok je Sin Davidov jo ivio? O, dasi mi ovdje na mjeseini getsemanskoj priapnuo jednu rije. Samo jednu jedinu rije... SJENA: Onda je on jo ivio! Ali sada kada ga vie nema, sada ti smijem priznati da sam ja, njegova Sjena, malo vie od njega! On nikada nije priznao samome sebi svoje zemaljske istine, 48

on je bio pjesnik koji je plakao na mjeseini, ali sada kada si dola da poljubi njegove krvave noge i da se prstom dotak- ne njegova rebra, sada kada je hladan kao vosak, sada treba da ti priznam da je plakao pod maslinom getsemanskom za svojim bijelim ivotom, a ti si bila bijela i topla kao njegov ivot! Marija gorko place i ostaje leei pod kriem, bez ljubavi, bez sree, bez ivota. Dugi mir, samo nebom prelijeu oblaci. A visoko u noi graku gavranovi. Isus plae u snu, Sjene je nestalo. Iz doline kedronske prodire kroz maslinovo granje plamen krvavih buktinja, razabiru se ljemovi rimskih vojnika i burnusi farizejski. Uz zveket kaciga i oklopa dolazi rimska vlast, a predvodi je grbavac, Juda iz Kheriota. JUDA pristupa Isusu Nazarencu i, kada se ovaj od amora ljudskog trgnuo oda sna, ljubi ga pred svima, smijui se podrugljivo: Zdravo, Sine Davidov! Pristupaju rimski oklopnici i stavljaju na rame Isusovo rimski ma u ime zakona. Zavjesa 49

MICHELANGELO BUONARROTI

LICA MICHELANGELO BUONARROTI PRVI FAMULUS DRUGI FAMULUS NEPOZNATI PAPA GLASOVI RUA GLASOVI MIEVA GLAS PAUKA GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG PRVI BARABA DRUGI BARABA TREI BARABA ENA U KRMI GLASOVI U KRMI BEATRICE LAURA-VITTORIA COLONNA GLASOVI PAPINSKE PRATNJE CRV U ORMARU DVIJE OPATICE STARA BABA OPATICA GLAS OVJEKA NA LOMAI GLAS UTOPLJENIKA ISPOSNIK koji trai Boga 53

Redovnici, ene, oklopnici i pijanci u krmi. Gomila pred lomaom. Tjelesna garda Presvetoga Oca. Kardinali. Paevi. Biskupi. Kler. Zbiva se jednog proljetnog jutra, u Sikstini, na skelama, kada je Michelangelo slikao Dan gnjeva Gospodnjeg. 54

Skele u Sikstini na kojima se Michelangelo Buonarroti bjesomuno bije sa sjenama svojih privienja i gdje u bolovima bogorodnim raa i krvave svoje plodove izbacuje. Svijenjaci srebrni oltarski, barunaste crne zavjese, kartoni, platneni svici, kotlovi boja, knjige ipladnjevi, sve je to razasuto u neredu. Tu visoko gore pod stropom crkvenim slegla se siva praina na skele, a lastavice su po rupama u gredama i zidovimaposavijale svoja gnijezda. Stijene polivene su mlazovima boja, ali su freske pokidane i rastrgane i buka je na mnogima mjestima oguljena, te proviruje goli kamen, tako da se sve te plohe isprepleu u ludi ples razularenih furija kojima nitko ne zna smisla osim samoga metra. Svibanjsko modro i toplo svitanje. Polutmina. Na kuroj svjetlosti, to se probija kroz okno i kaplje u ovu sivu ipranu crninu kao itka tekuina, razbiru se u prvi hip samo sablasni obrisi skelA, koji se poslije, kad vani nabuja plima danje svjetlosti, plastino ispupe u otrim i tamnim potezima. Dva se famulusa sa zapaljenim uljenicama vrzu i penju po skelama i osvjetljuju mlazove boja po stijeni. Njihove groteskne sjene potitravaju po stijenama i po likovima proroka, bogova i grenika to su se razlilipreko stropa. Famulusi oito neto trae. Sad, u praskozorje, kad je metar prekinuo svoju nonu patni- ku rabotu da u vrtu doeka svitanje sunca, prikrali su se famulusi ovamo gore na skele da vide to se to metar itave noi 55

kinji, to to u posljednje vrijeme stvara i to to sve razara jo istu no poto je sve to stvorio. PRVI FAMULUS: Do avola sve to! Ve su mi se istegle vratne ile to zirkam u taj prokleti strop! Pa tu nema nita! Uzalud smo se popeli amo! Jo bi mogao da zapne gdjegod pa da polomi kosti, a nizato! Mater mu sunanu! Znade ta lija stara zato nam brani da se popnemo amo! Znade on to, lopov stari! Vie ne moe da radi! Eto! To je tajna! Stidi se magare da mi to ne otkrijemo! Ve imade dvije godine to nije niti sliice izbacio! DRUGI FAMULUS: Doista! Nita! Nigdje nita! A sigurno znadem da je itavu boju no radio. PRVI: to bi radio! Htio je da radi! Pati se, hoe da radi, a ne ide! Bluna bjesomuna! Dotukao bi nas da nas uhvati ovdje! Kao da emo mu polizati te njegove bljuvotine! Ta molim te! Reci mi, dragi prijatelju, objektivno: jesu li to slike? Ta to izgleda ko da su vjetice krvavim metlama oderale stijenu, to su luake magle besmislene, a ne slike za papinsku crkvu. Taj idiot nema ni pojma o pravilima crkvenog slikarstva! Trebalo bi ga staviti pod istragu i navaliti na nj proces pred tribunalom Svete inkvizicije! Taj ovjek ne vjeruje ni u to pozitivno na svijetu. DRUGI se proverao po skelama u tmini te se vraa slijezui ramenima: Ne znam! udna stvar! Probudim se oko ponoi i jasno ujem kako radi. Osjeam kako mu tee posao ispod ruke: sve klokou i ubore boje u kotlovima. Onda sam ujutro skoio prijeko po mlijeko i ne znam to mu se dogodilo. Pobjesnio je. Bacao je skele dolje kao lud, te je itava crkva plivala u jednom oblaku praine kad sam se vratio. Bacio je sa skela na oltar jedno klecalo i kleo je kao koija. PRVI: Dugo ti ja govorim to, brate moj, da je lud. U lance bi ga trebalo sapeti, a ne ovako mititi ga zlatom i maziti. Svemu 56

je kriv samo ovaj vatikanski snobizam. Kao da mu nema para danas u Rimu! Nitko nije nenadoknadiv, dragi moj prijatelju! DRUGI: Slabo bismo mi ivjeli od tog papinskog zlata da metar ne prodaje svoju jednu njivu za drugom i da ne kida od svojih roenih oranica brazdu po brazdu, e, sunca mi, ne znam kako bi bilo i meni i tebi! Ali ovo je ipak smijena stvar da nieg nema! Tu mora da je negdje neto zapoeto, jer je radio neprekidno od ponoi do malo prije. PRVI: Kao stara krezuba vjetica, tako sakriva te svoje arolije! Boji se za svoje stvari kao rodilja za novoroene. Bogami! Imade takvih pogleda koji uriu. I dijete e od njih umrijeti, a slika ugasnuti. Razgrnuo je jednu crnu zavjesu. Zavirkuje iza nje te je srdito trgne. Do avola! Nita! Nigdje nita! Stari nas arlatan vue za nos. DRUGI: Ruku bih svoju, eto, mirno dao u vatru da je radio! uo sam ga kako radi. Odbila su dva na katedrali. PRVI: Moda je crtao kartone! ucne i prekapa po nacrtima i svicima platna i kartona. DRUGI: Nije crtao! uo sam ga kako udara nogom i kune. A kad crta, onda ne kune nikad. Linije samo teku i izviru iz njega kao voda. Urlao je i kleo, i to me je probudilo! A onda je pred jutro letvama gulio i lomio strop. Sluao sam buku i zid gdje se odire i truni. Eto! Tu jo teku svjee boje! I ovdje je sve jo vlano! Prstom zamace u goleme vlane plohe po skelama: Eto, i ovdje je sve jo mokro! Sve je to jo mokro! PRVI, prevrnuvi sve gomile kartona i razbacujui estila, kistove i ostali slikarski pribor od bijesa: Nema tu nita! Sami sjedobra- di starkelje kao i posljednji put! To je ovaj ciklus njegovih proroka koji mu se nikako ne da! Pa da! To su jo svjee boje! Ali je opet sve ogulio! Luak! Ja ti velim da je to luak! 57

DRUGI: Samo mu tako doe od vremena na vrijeme! Juer se za mnom noem nabacio. PRVI: A zato? DRUGI: Zbog neznatne sitnice neke! Ne znam vie kako je bilo. I potekla mi je krv kao na pipu, te malo da se nisam raskrvario. I kad sam mu to poslije, kad ga je pustilo, priao i pokazao mu ranu, nikako nije htio da vjeruje. Rekao mi je da sanjam! PRVI: ivotinja! ivotinja! Bijesna ivotinja! DRUGI: E, sunca mi i boga, sad ve stvar pomalo postaje opasna! Ve je prolo godinu dana kako stoji na istome mjestu! Sve ga neto sapinje i sapinje i ni s mjesta da bi se maknuo. Sve radi i rui. Mae pa guli. Mae pa guli. Razdire i kune, i lomi, i rei kao zvijer. Zapazi na jednoj gredi skela nabaen neki crte te se sroza pred njim: A-a! Brate! Jesi li to vidio? Prvi se sagne i gleda. Duga stanka. DRUGI, radosno se smijeei, te ga sve jabuica gui u grlu od uzbuenja: to sada kae? Je li to udo ili nije!? to? Da li se metar razumije u stvar? PRVI, poraeno: I to, to, takvo objavljenje, to je taj tip nabacio samo tako na gredu. S nekoliko crta! to se njega tie da li e to netko primijetiti na toj dasci ili ne? DRUGI, pobono: Koliko silnije e onda stvari izai iz njega kad se sav istegne u jedan zamah! A ti ne vjeruje u njegov talenat! Pogledaj! Je li to bedro? to? Reci! No! Reci! Je li to ensko bedro? To je san, moj dragi! I to samo tee iz njega! Tee! Vjekovi protjeu iz njegove ruke i elementi! PRVI: Sam je Gospodin blagoslovio ruku te ivotinje! Jest! To je tijelo ensko. To je tijelo antiko, to se priznati mora! Prezirem ga, proklinjem ga, ali, gle, kad ovako zadre u mene, kad ovako zakipi u meni, onda ga mrzim. Ta nije mogue da bi on bio neto vie od nas ostalih! Da bi on mogao da 58

prebire po nama kao po strunama. Ne dam mu se, ne dam. Boga mu luakog, mrzim ga! Zato da ulazi u mene? Reci! Zato da me baca pred sobom na koljena? Zato da me ponizi u svoj mojoj vlastitoj nemoi i nitavnosti? DRUGI: Ne znam! Ja mu se podajem dobrovoljno i zahvalan sam mu za ta divna uzbuenja! PRVI: Nije to ist posao, groba mi! Jesi li ga vidio kad u kamenu radi? Bio sam s njime i prolog ljeta u kamenolomu. Starci tesari udom su se krstili kad je sjekao mramor. Sve samo prti mramor pod njegovom rukom dlakavom, a on se sav izgubio u oblaku mramorne praine, te kida kamen i lomi ga bjesomuno, sav u pjeni i gnjevu. A kip mu samo raste ispod dlijeta i prua ruku za nama. Osjetio sam onda kako je sve to neisto i kako to davi i gazi, i dolo mi je... Stanka. DRUGI, napeto: to? to ti je dolo? PRVI: Da mu zabijem no u lea! Jer sve je to avolska arolija! DRUGI: Mrzi ga! Istina je! Ni jednu jedinu liniju nau nije jo ostavio! Sve kudi i razdire i prezire! Ali mi nismo kao on to je! Mi nismo isto! On ima pravo! Mi nemamo talenta! Mi ne znamo to hoemo! Mi nismo slijepe ivotinje kao on. Bio sam s njime prole jeseni u Umbriji u lovu. Imao je prepeliara, i taj bi iz svakoga grma istjerao jato jarebica. Takvu pasju njuku ima i on, a mi smo slijepi i ne,vidimo nita! Mi nismo ista rasa! PRVI: A zato mi ne bismo bili ista rasa s njim? DRUGI: Jer nismo! Razmatra i osvjetljuje torze oguljenih i rastrganihfresaka: Eto! To su giganti, bogovi, Prometeji! Ispruili su ruke i bacaju vatru glupim i neukim ljudima. Eto! To su giganti, a mi nismo giganti! Zar bi to ti mogao, zavui se tako u toranj te ne izlaziti na svjetlost cijelu boju godinu? Gdje bi to tko od nas mogao, od nas obinih smrtnika? 59

PRVI: Kao ranjeni bivol srlja okolo. Uvijek se bojim da e me nabosti! Krvave su mu oi, mrenaste i zalivene bijesom. Luak je to, luak zaista! ivi sam kao crni bivol i mrzi sve ivo oko sebe kao bijesno pseto! DRUGI: Ali sveti luak! Jest! Jutros je opet krvavu muku itave noi razbio u paklenoj lomljavi. A neku je no razderao na sebi sve haljine i gol je ovdje urlao s bakljom! Mislio sam, zapalit e skele. PRVI: Sve su to znaci nesumnjivog ludila, dragi moj! Luak je , to, izvan svake sumnje! On prelazi granice svih ivotnih mogunosti! A to je grijeh. I to se ne smije! Treba ostati u okvirima zapovijedi bojih! DRUGI: Teka je stvar oznaiti mee ivotnih mogunosti! Po tome bismo mi svi bili luaci, jer Noa nije u svoju barku ukrcao (koliko je meni poznato) ni jedne ivotinje koja bi se bila bavila slikarstvom! Slikarstva u prirodi uope nema! Slikanje ve samo po sebi, dakle, znai prelaenje izvjesnih ivotnih mogunosti u onome skromnom smislu u kome nam je to Gospodin propisao! PRVI ga ne slua. On je zabavljen svojima mislima te ih slijedi nesmetano: Jest! Sada mi je jasno! Sto on hoe? Reci mi, tako ti sviju zvijezda, to on hoe? to on hoe? DRUGI: to se moe htjeti na ovoj kugli? PRVI: To i jest ba ono da mi ne moemo nita naroito htjeti na ovoj kugli! To su nama nejasne i nepoznate sile u nama koje nas ganjaju! A zato da se dademo ganjati od tih sila? A on ne samo da robuje tim nepoznatim silama nego je on ovjek, hulja, koji se poistovetio s tom silom. Zato on zabada u mene svojim plohama i potezima? to me svladava i bije? U ije ime on to ini? to on hoe da postigne tim arlatanstvom? 60

DRUGI: Moda to nama ne moe biti jasno jer je iznad nae snage. Sve je to iznad snage naega mozga! Popeli smo se, a visine su nam mozak pomutile. PRVI: Tako je! Pa bi zato trebalo da se ponovno spustimo. Trebalo bi da se smirimo, a ne da tjeramo uvijek navie! Jer to ne vodi dobru! Bilo u emu to je odredeno trebali bismo da se smirimo. U dobrim omjerima, a ne u luakim. Jer sve mi je jasnije da to nije dobro! To je grijeh! Sve su te bezglave rastrgane furije grijeh, i megalomanija, i ludilo, i sve to ne moe dobro svriti! DRUGI: Grijeh! Boe moj, grijeh! Ali je taj grijeh svet! Jedina svetinja u paklu i jedini smisao u ludnici. I kad ovako mislim, vjerujem u te rastrgane bogove na zidu. A to mi i preostaje drugo nego da vjerujem. Da nestanem! To mi je posljednja misao! Stanka. Onda bolno zavapivsi nastavi: A ne mogu nestati! Dri me ivot! Ono isto me, eto, dri to je i te furije pognalo tu po zidu! I ja vjerujem u te bojadisane furije. I iznad toga ne mogu vise da se popnem. Ne mogu, ne mogu! Iznad tih vidovitih jasnoa ne mogu vie. To su moje, njegove, tvojel i nae posljednje jasnoe da vjerujemo u vii smisao toga ludila.1 Jest! Strano je zakrvavljenih oiju lizati svoju vlastitu bjesomunu pjenu kao bijesno pseto! Urlati i ludovati, klati se i razdirati po pljesnivim i praznim skelama pljesnive, prazne i memljive Sikstine. Ali to je posljednji smisao ivota kao takvog, ako ivot uope ima smisla! I ja vjerujem u taj posljednji smisao, i to je, vidi, jedino to me jo u ivotu dri. PRVI: Ne znam! Nikako ne mogu da zaboravim onu no u kamenolomu. Sama mi je od sebe dola pomisao: nije li metar luda neka ivotinja? Kao bura i kao vjetar bjesomuno razbijao je kamen, a ja leim u spilji umoran i pospan i sluam u polusnu gdje radnik neki ita naglas Bibliju. I ba ita o ovjeku koji ivi u grobovima, i nitko ga ne moe svezati 61

verigama, a mue ga dusi neisti. I onda mi je dola pomisao: nije li i on duh neisti? Ustanem i prouljam se iz spilje, vani se spremalo na buru i u dolinama je grmjelo, a tamo pri svjetlosti slabe lui, u crnini, razbijao je metar kamen, tektao i stenjao i ludovao. Znade ga kad stenje! Prekrije oi rukama i zamisli se. Duboko i teko provali onda iz njega: O, zato ga nisam onda zaklao? Drugi se trgne i smete. utnja. Daleko vani nakon tihe stanke jutarnja zvona. Jest! Trebao sam ga smrviti! Osjeao sam kako je nii od mene! Kako je samo Sila i nema Razuma! Kako je slijep kao vjetar i mraan kao ljetna olujna no! DRUGI: A ako je umniji od tebe i od mene? PRVI: Umniji! A zato onda plae i kuka oijele boje noi? Zato zavija onda kao pobjesnjelo pseto? Ako je umniji, zato se onda grize za svoj vlastiti rep ve jedan itav ivot? Ali nije umniji! Lud je! Proklet je! Neist je! I treba ga zgaziti! Bijesan je! Samo to se njegovi bjesovi ne strovaljuju u krdo svinja, nego se obaraju u kamen i kao poplave boja razlijevaju se po zidovima. Eto! Gledaj! Nisu li ta mesnata klupka golih tijela, ti kolopleti puti i strasti, ti grozdovi ovjeanstva, to tu vise na niti njegove kompozicije, zapravo jedno gigantsko slijepo, pobjesnjelo svinjsko krdo? Ne valja li se sve to u ponor i ne utapa li se sve to? Govori! DRUGI promatra plaho i s poitanjem razlivene boje po stijenama dugo, onda odreeno: Ne znam! Nita ne znam! Osjeam samo glazbu i osjeam da me poput plime nosi i dolazi mi da pleem... U nekoj maginoj hipnozi osvjetljuje obojadisane plohe i obilazi po skelama kao mjesear i kao da poskakuje uz takt neujne glazbe. PRVI ga gleda sa uenjem: To i jeste ba ono da svira na ples. O, prokleto je to, plesati pod takvim teretom. Prokleto je to! Pa i koja korist od svega toga? Koja korist? Bolje je ivjeti skromno i u pomirenju! Eto! Biti grbavi zvonar, pak zvoniti 62

lijepo ujutro, u podne i u predveerje. Moliti se spokojno i oekivati smrt! Jer! to to znai: raati uase u gru uzbuenja, pa raala ta uzbuenja i itave sikstinske stijene. Je li to smisao naega ivota? Nositi crnu kletvu u mozgu i urlati na skelama? DRUGI: Po tome bi kamen na cesti bio i od grbavog zvonara sretniji. Jer, konano, on ivi, a nije grbav i ne treba da u molitvi oekuje smrt. Pa i nije vana mjera pomirenja, nego Snaga. Snaga, dragi moj! Snaga! Ta Snaga postoji! Kako do avola da ne postoji kad je osjeam u krvi i u ivcima i u mozgu. Eto! Gibam se, i dolazi mi da letim. To je zdravlje, to je cjelina, to je zanos ljepote, to je ljepota sama! PRVI: Bolest ti je to, mili moj! Bolest! Vie vrijede pomirenja u soku biljke, malena pomirenja u mozgu zvonara nego zvijezde u gru ludila i strave. DRUGI: Zaboravlja da su sve vrijednosti zatvoreni krugovi, te je gr od pomirenja nedjeljiv. A o promjeru se kruga radi! O promjeru! to je promjef vei, i raspon je izmeu smirenja i emfaze dublji i uzbuenja sudbonosnija! PRVI mahne uvjerljivo rukom: Pustimo to! Ne vrijede ti te mudrolije mnogo! Sve tiito ne vrijedi mnogo! Sve je to melem na rani! Ali najprije je rana, a onda je melem! A ta prokleta rana jest! I u meni i u tebi, u ovim skelama i u ovim trzajima, u bojama i u crkvi, i u svemu! Sve je to ranjavo! Sve je to ranjavo! I sve to boli. Vie vrijedi ena! Jedna jedina ena vrijedi mnogo, o, mnogo vie od tih ludorija po stijenama. Kad ti omota kose oko tijela, pak te pije ko crvena propast. Osjea kako te nestaje u eni! Guta te ena kao biblijska riba, i ti medu enskim nogama osjea kako je. mudrije propasti u eni nego ovdje na skelama istrunuti i bjesnjeti. Jesi li gledao nau dragu rimsku gospodu kardinale kada se goste? Kad jedu plamenev mozak, a sve zalijevaju madarskim vinom? Ah, dragi moj, mnogo je mudrije po 63

stati kardinal, kockati se, opijati se, mamuzama zveckati, sve je to mnogo mudrije! I, sunca mi, ako se ne odmetnem u oklopnike! ta se ja, do avola, muim time ima li smisla ili nema li smisla ludovati tu na skeli? to se to mene tie? Radije u da jaem i kopljem maem i da se kockam i enu silujem nego da ovdje plaem itave noi! Kakva korist od svega toga? Od tih boja i kipova i skela? Drugi uti zgren i zamiljen. Scenom se prelijevaju modre boje. Daleko u Rimu bruje zvona jutarnja. Stanka. PRVI, nakon utnje: Jest, jest, brate moj! Tako stoje stvari! Tako! Ne vjeruje ti meni! Zaslijepljen si! O, elio bih da ti objasnim onu nonu scenu u kamenolomu! Da ti objasnim kako nije pravo smirivanje u istim ljepotama, kako je sve to prokleto i greno i ogavno. ekaj da potraim Bibliju! Sunca mi! Vidjet e! Na vlas se sve pokriva! Izvoli! Pokloni mi svoju panju za jedan trenutak. Trai uzrujano medu porazbaca- nim stvarima Bibliju, lista njom uurbano i konano poinje da ita Marka, V, 1-5 i 13. I dodoe preko mora u okolinu Gadarensku. I kad izie iz lade, odmah ga srete ovjek s duhom neistijem. Koji ivljae u grobovima i nitko ga ne mogae svezati ni verigama. Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i nitko ga ne mogae ukrotiti. I jednako dan i no bavljae se u grobovima i u gorama viui i bijui se kamenjem. Sad ve dalje i nije ba vano! Krist, Gospodin na, onda satjera te avole iz njega u svinje, to znade, legion avola satjera u svinje i navali krdo s brijega u more; a bijae ih oko dvije hiljade; i potopie se u moru. Eto! Vidi li? To je ono! Dvije hiljade avola! I to se meni objasnilo gore u kamenolomu: dvije hiljade avola bjesni po ovome stropu, dragi moj! Dvije hiljade avola, sad ovdje nad nama, u ovaj hip... 64

Dolje pod skelama zalupe se vrata i uje se klju u bravi gdje kripi, afamulusi trgnu se prestraeni kao oprzeni munjom. PRVI, zaprepateno: A to sad? DRUGI: to bi? Skloni se amo za mnom! On se penje preko oltara. Pogase uljenice, te skoknuvi uzveru se preko letava i preaka i izgube se u tmini. kripa skela iz dubljine. Odulja stanka. Kroz otvoreni prozor uju se ptice iz vrta, te se probiju dvije-tri laste i cvrkuu glasno i krue nad skelama. Daleka zvona. Dolazi Michelangelo Buonarroti. Njegove su geste i kretnje samljevene i teke. Lice mu je obrateno dugom, pustinjakom kovravom bradom i potrcano bojama, te se priinja kao da nosi groznu, iznakazenu, demonsku krinku. U naruju ima bijele rue te ih sipa po skelama. Sjedne umorno na slamnjau i teko die. Stanka. Onda dugo gleda izmeu dvije grede razapetu, ali razdrtu pauju mreu. Ustane i ide do pauine te je miluje rukom kao daje eli iscijeliti. MICHELANGELO BUONARROTI: Oh, oh, mudrace moj! Majstore moj kivni! A zar su to bile zle sile koje su rastrgale ljepotu tvoje kompozicije? Oh, te zle sile! Te zle sile! Zar su one unitile djelo tvoje, majstore? Ali nita to! Nita to! Nadmu- drit e ih ve mir tvoj uporni! Nadpudrit e ih ve! Oho, i te kako! I te kako e ih nadmudriti! Onda, milujui razdrtu pauinu rukom, zove: Francesco! Tiina duga. MICHELANGELO BUONARROTI, glasnije: Francesco! Francesco! GLAS DRUGOG FAMULUSA, ispod skele: Evo me, metre! Tu sam! MICHELANGELO BUONARROTI: Francesco! Jesi li ti bio ovdje na skeli? DRUGI FAMULUS: Nisam, metre! Sad sam as prije skoio po mlijeko! Spavao sam. 65

MICHELANGELO BUONARROTI, sumnjiavo: A zar nitko nije bio ovdje? DRUGI FAMULUS: Nitko iv, metre! Eto, kljuevi su u mene cijelo vrijeme! MICHELANGELO BUONARROTI: A tko je onda raskinuo pauju mreu, Francesco? Cvrkuu laste. DRUGI FAMULUS: Valjda su bile laste! itav je strop pun lastavica, metre! Trebalo bi ih sve poskidati! Sve nesnosno prljaju! Ja vam to govorim ve itavo proljee. MICHELANGELO BUONARROTI: Laste su mnogo mudrije a da bi raskinule pauju mreu, Francesco! I od tebe su mnogo mudrije, nevaljane! DRUGI FAMULUS: Due mi, metre, nisam nita kriv! Pojma nemam o nekoj mrei! Oslijepio, da bog da, ako laem! MICHELANGELO BUONARROTI: No, dobro je! Dobro! Kad donese Mario boje, neka ih ostavi kod tebe! Ne budi me! Spavat u! Nikoga ne putaj gore! Jesi li me razumio, Francesco? Ja u spavati! Nitko iv, Francesco! Umoran sam! DRUGI FAMULUS: Nitko iv, metre! Ne u vas buditi kad donesu boje! Ali, metre, neto drugo bi trebalo da vam kaem... MICHELANGELO BUONARROTI: to je opet? DRUGI FAMULUS: Ja, sunca mi, metre, nemam vie nego nekoliko solda! Dao sam posljednje juer za ulje. A i mesar mi je rekao da vie ne da! Juer me je izgrdio da on nije nikakav mecena papinskim mazalima. MICHELANGELO BUONARROTI: No! Dobro! Dobro! Prodaj neto! Prodaj sve to hoe, samo me pusti sad! Pusti me, Francesco! DRUGI FAMULUS: Neugodno mi je moljakati te filistre, metre! Stidim se! Molim vas, trebalo bi likvidirati te sitnice... 66

MICHELANGELO BUONARROTI: Idite do avola svi s tim svojim raunima! Ne u da ujem o tim glupostima ni rijei vie, Francesco! Milujui pauinu i miriui rue, ide do razdrte i rasporene slamnjae i tamo klone. Lirska jutarnja tiina. Lastavice cvrkuu, daleka zvona plau i negdje se uju korovi djece, ali se pjesma jedva, jedva razabira. Michelangelo Buonarroti, u polusnu, umoran lezi, a mali se mievi stali da penju po gredama te se uje kako tuckaju i kripe i tre medu priborom boja i kistova. Nekoliko ih se popelo i na slamnjau te skau preko Michelangela. MICHELANGELO BUONARROTI, raznjeeno: Oh, vi lopovi mali! Vi tati crni! Vidi ti njih, vidi! Vi biste hljeba svagdanjeg? Je li? Zaboravio sam ja, gad sebeljubivi, vas! Zaboravio! AT ekajte! ekajte! Sad u, sad u! Neobino oprezno da ne smete mieve u njihovoj obijesnoj igranci, isprui se za gredom na kojoj imade isjeckane slanine i kruha, te hrani mieve i razgovara se s njima i smije: to je, igrai moji? to je? Igrate li vi svoj ples jutarnji? I, brino crna! Ne kradi! Ha-ha! Huljo mala! Haha! Eto! Eto vam hrane, djeco moja draga, eto! Tako! Sad je dosta! Sad je dosta! Sad sam ja Vama, a sad ete vi meni! Tako! Ajde, ajde, mali moji crni! Ajde! Ako lijepo utihnete za as-dva te ja dobro usnem, to e biti znamen Gospodnji da emo lijepo Stvar doskora u redu dovriti. A ako ne odete, onda je ne emo dovriti! Ako, ne odete, ne emo Stvari dovriti! Nikad! Ah, nikad je ne emo dovriti! Nikad! Nikad! Jer ta je Stvar mrana i ogromna kao mlinski kamen! I nije se jo rodio tko bi mogao da svojim vlastitim rukama podigne taj teret Gospodnji! Posljednje je rijei izgovarao muklo, boleivo i nesuvislo, te se osjea po govoru kako ga polagano svladava umor i kako prelazi granice Sna. Michelangelo je usnuo i uje se kako die. Mievi se trgaju i cvile, trkaraju i rue i obaraju u priboru kadikad koju kutijicu, bati ili kist; cvrkut lastavica i mir. 67

Nad tijelom Michelangela vijore se i prse vela i stjegovi snivanja i uje se daleko pjevanje djece koje se na hip prelije poput talasa i gubi se negdje u beskraju nedohvatnih dimenzija. Ti napjevi postaju tuni, crkveni, mrtvaki i bruje u beznadnome motivu umiranja. Iz duboke crnine nevidljive sile valjaju, nijemo i gluho, golemo vodenino kamenje na tijelo Michelangela u snu. To se kamenje valja nad Michelangela sablasno, te ga gnjei kao kamena mogila, a Michelangelo stenje pod kamenjem u snu: Melje me, mrvi i davi, Gospodine! O, od onoga dana kako sam provirio iz majine utrobe bije me i gazi, a ja nita ne mogu, samo stenjem pod tvojom teinom. Gospodine! Gospodine! Eto! Leim u tome grobu prokletom, mislim na tebe i patim se, a ti uti. O, tako krvniki okrutno uti. Sve je postalo crno i ini se kao da Michelangelo lei u grobu, a nad njim je navaljana gomila vodeninog kamenja. Tiina i utnja, samo nad gomilom kamenja poigrava plamiak Miche- langelove enje za ivotom. Duga utnja. MICHELANGELO BUONARROTI, oajno i alobno: O, zato uti, Gospode? Zato uti? Crna, okrutna i grozna utnja. MICHELANGELO BUONARROTI: Gospode! Gospode! Zazivljepolomljeno i izbijeno. Crna, okrutna i grozna utnja. MICHELANGELO BUONARROTI, beznadno: O, Gospode! O, Gospode! Tihi ovjeji pla i utnja. Smiluj se, o, Gospode! O, kako je to uasno! Strano! Vjeno! I nema tvog odgovora! Zato ne odgovara? Zato doputa da se ovdje teretima zasut davim u patnji? Plaem ovdje u grobu svom, Gospode! Samo uvijek plaem! A nita! Nikad nita! Apsolutno Nikad 68

Nita, Gospodine! Gospodine! O, Gospodine! Smiluj se! Glas pun kuknjave grozniave. GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG grmi u basu, kao daleki tutanj munja: Sto se tu moe, ovjee? Reci mi sam! Sto se tu moe? Zar ti nisi prebacio i posljednju crtu? Nisi li saznao Sve? Michelangelo Buonarroti! Zar nisi saznao Sve? I crninu i svjetlost, bol i radost ljudsku. Stvoren si ovjekom i ne moe drugo nego ivjeti i umrijeti kao ovjek! MICHELANGELO BUONARROTI: Znadem, Gospode! Sve znadem! Ali htio bih da nita ne znam! O, kako bih htio da nita ne znam! GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG: Prije bio si jadno stvorenje. I sve te je deralo. A sada si nad Svim i promatra Sve u Miru michelangelovske Spoznaje. Ne osjea li Vjenost u svojim likovima? Pa kako bi da opet postane ograniena stvar? GLAS MICHELANGELA pod vodeninim kamenjem biva ivlji, a ^ maleni crljeni ognji ivo poskakuje nad kamenom gomilom: O, da, Gospode! Htio bih da opet postanem ograniena stvar! Gospode! uje li me? Ja bih natrag k ogranienim stvarima! O, htio bih da opet nita rie znam. Da se vratim dolje medu ljude, Gospode! Pa da opet zapjevam u koru ogranienih, sitnih, neznatnih, zemaljskih stvari. Kao to sam pjevao neko davno prije. uje se Kor sitnih i neznatnih, ogranienih stvari gdje bruji u crnini. I vidi se kroz stijenu Sikstine gola maljusna bijelookre- ena elija samostana. Kandioce titra po bijelim stijenama, a stara baba opatica davi se sa Smru; hriplje i kalje i do njene su postelje poklekle dvije sestre opatice sa samrtnom svijeom i mole, a crv se uje gdje rije u ormaru. DVIJE OPATICE: Smiluj se, Gospode, grenici! Eto ide na sud Tvoj i dri duu svoju na dlanu. Vagni je, Gospodine, na tezulji svojoj strogo i okrutno! Kazni je, Gospodine, po 69

zasluzi, jer je ivjela greno. Izbiuj, Gospodine, grenicu umiruu! Izbiuj! STARA BABA OPATICA znade da umire, moli se i kalje: Velik si, Gospodine, i eka me kao enik Nevjestu! Mudrost je Tvoja vjena i ja ti darujem sedamdesetogodinje svoje djevianstvo! Palim Ti svjetlost svoje istoe u ast i sluam crva gdje mi se javlja. Pa ako je volja Tvoja, on se meni javlja kao glasnik Tvoj. A ako nije volja Tvoja, on se javlja drugima nad koje Ti alje Svoj crni oblak. Velik si, Gospodine, i mudrost je Tvoja vjena! CRV U ORMARU toi hrastovinu i moli se: Ja sam crv, Gospodine, a Ti si Bog! U tmini ivim ve vjenost jednu, Gospodine! I rijem crninu i boli me pritisak grozni! O, kako sam ja malen, a kako je Tvoj ormar visok! I ogroman i preogroman je da ga poruim! Ali Ti bdije nada mnom i Ti si mi povjerio da rijem ormar, a Ti si mudar, Gospodine! Ja ne poimljem kakvu svrhu ima beznadna moja patnja u vjenoj tmini, ali Ti poimlje!? Ja sam crv, a Ti si Bog! Ta prikaza., koja je bila zamagljena, neodreena i nejasna kao to su privienja u snu, ugasne, a rue pobacanepo skelama to ih je Michelangelo pokidao svjetlucajui blijedom svjetlou, venu igasnu i pue se u modrim kolutima mirisa i pjevaju. RUE: uj, Gospodine, pjesmu rua to venu! Venemo, Gospodine, venemo i kadimo Tvojoj mudrosti skup miris! Eto! Pokidala nas je ruka Tvoja premudra i nikad nas ne e vie u svitanje politi rosom. Nikad vie ne emo u crvenoj radosti jutra pjevati Tebi u slavu! Pokidala nas je Tvoja ruka, i mi venemo, Gospodine! MIEVI se ganjaju preko skela i cvile: Igramo Tebi u ast, Gospodine, jer nas Ti hrani i Ti nad nama bdije! Ti si na tit i Ti si naa propast! Igramo Tebi u ast! uj, Gospodine, pjesmu mieva to Ti igraju u slavu! 70

PAUK prede iskidanu mreu: Ja sam pauk, Gospodine, a Ti me bogatim plijenom hrani. A, eto, ja Ti predem tkivo sveano i ekam sunce da planem u crvenim bojama. Pauk Tvoj, Gospodine, prede Tebi tkivo sveano! Glas svirala i struna zabrenalih iz tmine i raspojasana pjesma ena i zveket i udaranje asa i vreva razbije tihu pjesmu rua i mieva i pauka. MICHELANGELO BUONARROTI potreseno i oajno vapi: To se ljudi vesele i smiju! To su ene! To kikou mlade crvene ene! To ivot kljua po krmama, a ja ovdje gnjijem po grobnicama i po mranim crkvama, a starost dolazi, i ja u umrijeti a da zapravo nikada nisam ni ivio! Da se vratim! Gospode! Da se vratim! GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG, mirno i okrutno: A Saznanje, Michelangelo Buonarroti! Kako da zaboravi svoje miche- langelovsko Saznanje? MICHELANGELO BUONARROTI: O, kako bih da ga zaboravim! Zauvijek da ga zaboravim! Jer koja mi korist od toga mog bjesomunog Saznanja? Teret je to grozan u tmini, to moje mrano Saznanje! Hou da pijem, Gospode! Da se napijem! Da zaboravim! Da se vratim u krmu! Da poivinim u krmi, da postanem slijep i strastven, da poivim! GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG: A ako se sjeti Svega? Ako se sjeti da se vie ne moe zaboraviti kad se spoznalo? MICHELANGELO BUONARROTI: Ne u se sjetiti niega! Ropski ponizno: O, molim, niega se vie ne u sjetiti! Postat u mudar kao stara opatica koja je sedamdeset godina uvala svoje djevianstvo za enika koji je onda ubija prvim svojim cjelovom na branoj postelji. Sluat u crva, smrtonosnog vjesnika, uvijek sa pjesmom u dui. Postat u crv to rije ormare mada mu to prelazi snagu! Uvui u se u kuicu i pjevati u koljci! Venut u kao rua! Lelujat u se kao pauina i igrati kao mi i cvrkutati kao lasta. Bit u mudar! I krv e 71

mi zakolati ilama, i bit u topao i smijat u se. O, opit u se i pasti u grabu u nesvijesti i biti sretan. Bit u sretan, Gospodine! Bit u sretan! Samo me pusti natrag, dolje, dolje, medu ljude! U krme, na ulice, u ona smrdljiva klupka ljudska, da udahnem vonj njine koe i smrad volujske im obue, da ujem zveku oruja, da se napijem, pokoljem, zapleem, da zaboravim! Oh! Da budem opet ljudski jednostavno, glupo, ogranieno sretan! GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG, pun prezira: Michelangelo Buo- narroti! Sjeti se da si sam elio da pode! I plakao si za ljudskom sreom kao dijete za igrakom! Pa sad onda idi! Idi! Divlji ivotni nagoni potresu Michelangelom te on jednim porivom srui sa sebe gomilu kamenja koja gaje davila, i osovi se pun poleta i jurne spram rasvijetljenih vrata kreme to se svijetli iza razdrtih stijena Sikstine. Iz krme se ori bijesan kaos enskih i mukih glasova, udaranje i razbijanje stakla, cilik svirala i ica i tutanj plesa. MICHELANGELO BUONARROTI, pred krmom, a oko vrata vue golemi mlinski kamen kakav vuku na uetu isposnici na starim crkvenim reljefima: Hosana Tebi, presveta Krmo! Hosana! Pozdravljam te nakon duge Tmine! Kunem Ti se, presveta, da u se utopiti u vinu i da u podaviti svaku crnu misao! Hou da zapleem u Tebi do nesvijesti! Da se okupam u Tebi od pljesnivog smrada i od groba i od crnine, hou da zbacim taj prokleti kamen sa sebe! O, Krmo, hosana! I bijesno se zaleti u krmu iji se zidovi raskinu te se vidi obina krmarska prostorija, kako je prikazuju renesansni majstori! Ta malena rupa nabijena je oklopnicima, koijaima, redovnicima i enama, te se ute lui i tramovi, masni od ae i dima, i proliveno vino i svirka luaka, sve se to ispremijealo u pijani kaos, maglom obavijen, jasan i bliz i plastian, pa opet nestvaran i kao nedohvatan. 72

GLAS: To je moja ena! DRUGI GLAS: Pa to me briga ako je tvoja! Evo ti ene! Prasak iz kubura. Krv. Vrisak i poklii: Mrtvac! Mrtvac! PIJANI GLASOVI: Bacite ga napolje! to e nam mrtvac? Bacaju mrtvaca kroz prozor. Hej, pijmo! U zdravlje svetoga Belze- buba! Tako je! Zdravo! ivi se samo jednom! ivio! Bjesomuno kucanje aama. GLASOVI KARTA A: Ti vara, Krista mi! Bilo je pet! Nije nego tri! Lae, lopove! Ukrao si mi ve deset cekina! Nisam! Nego ti meni! Kockari se biju i kolju noevima. Krv tee. Vino se loe. Bijela cura sjedi fratru na koljenima, vriti i pjeva, razbijaju se pehari, prate kubure, i sve to se zbiva ujedan hip. I mauje se i karta se i pije, smije se i ubija, sve ujedan hip. Michelangelo Buonarroti stoji na rubu metea kraj stola gdje piju Barabe neki crni sa crvenim pijanim enama, i promatra to kolo. Kad su ga crni Barabe ugledali s mlinskim kamenom oko vrata, stadoe se grohotom kesiti. CRNI BARABA: A to ti tamo pree kao krvavi crni maak? Pa kakvu su ti to ogrlicu dali? DRUGI CRNI BARABA: Da ti nisi prijatelj malenih, uje, ti! Tu kod nas u Rimu hodaju takve ptice za nagradu s tim kolutima oko vrata. Da ti nisi iz pakla zabludio ovamo u Rim? to te briga! Svejedno je! Pij! Sjedni do nas! Povue ga medu ostale crne Barabe i crvene ene. TREI CRNI BARABA: Pa kamo si se ti to zaputio, moj starkeljo? to ne skida tu ludoriju? Svi mi imamo po neto to vuemo po svijetu! Svatko od nas vue svoje truplo i po koji smrtni grijeh, ali te se stvari mogu ljudski isprati rakijom. Nema 73

mrlje na svijetu to je ne bi rakija isprala! Pij! U zdravlje! Kucaju se s Michelangelom i piju svi. Ali tu se sve skida! Do avola! Skinu mu kamen s vrata. MICHELANGELO BUONARROTI sjeo je medu koijae i lopove nepoznate i pije ludo. Hoe da se napije mnotva, vina, glazbe i entl, da se u svemu omami. On je jednom rukom uhvatio enu za grudi, a drugom iskapljuje pehar za peharom: E, pa eto! Zaputio sam se u Grad! Nisam ve dugo bio u Rimu, pak sam ga se zaelio. DRUGI BARABA: E, zlo je u Gradu danas! Ali je i dobro! Znojimo se mi, bogami, krvavo! Pa i pokoljemo se malo, a onda se i pomirimo! Zganica nas, eto, pee u ilama i enu ljubimo! Zivi se! Povalio je kraj sebe enu i grize je luaki, a ona cvili. ENA: Vrae! Vrae! PRVI BARABA: Stradava se, istina, danas u Gradu! Ali to je to stradavanje? Sve je to nita! ovjek za tri cekina ubije svog blinjeg, ispovijedi se lijepo i priesti, a onda ima i toplu veeru i enu! Kod nas u Bologni cijena je ljudskom ivotu mnogo nia. Tamo se moe kupiti putnica za pakao ve za dva zlatnika! TREI BARABA: Tako je! Sve je to nita! Pijmo! To je sve! Kucaju se, grle i ljube. PRVI BARABA promatra sumnjiavo Michelangela: uje, brate moj, izgleda mi kao da si bolestan! Boli te taj tvoj kameni teret, je li? Ah! Malenkost. Mani ti to! Skinut e to ve kad legne pod ledinu! Zar misli da mene ne boli? Sto? Evo! Gledaj! Sve su to rane! Pa to zato? Raskinuo je svoju rubau pa pokazuje Michelangelu Buonarrotiju svoje raskrvarene i izbodenegrudi: Evo ih! Vidi li ih? Sve je to krv i bol. AT nita to! Sad je dobro! Odmori se, brate, odmori i gucni! DRUGI BARABA pokazuje Michelangelu svoje probijene dlanove: A to je ovo? Je li? Zar to ne boli? to? Malo vie nego taj tvoj 74

kamen! Nesreo! Ne valja ti posao! Previe misli! Razbija sebi glavu glupostima, a ve ti je i snaga muka klonula od razmiljanja, po svoj prilici! A to nikako ne valja! Udari nogom o pod da se dignu oblaci praine: Treba pustiti u sve to korijenje! Treba izrasti! A ne ovako lijetati kao truli list! Pij! Sunce ti tvoje! Pij! MICHELANGELO BUONARROTI, snudeno: Pa pijem! Zdravo, prijatelju! Meni je neobino drago da sam s vama noas! TREI BARABA: Ne ide to tebi od ruke! Kao da ti se ne e! A zato si doao onda ovamo ako ti se ne e! Idi do sto avola! Nosi se van! Evo i ene nae nasluuju da s tobom neto nije u redu! MICHELANGELO BUONARROTI: Hoe mi se! Kako mi se ne bi htjelo! O, i kako mi se hoe! Pijmo! ENA CRVENA udari Michelangela pod rebra: A to sjedi ovdje ko mrtvac? Zar nema krvi? Mi smo za ljubav stvorene, a ne za takve votane klipane! Michelangelo Buonarrotije gleda bez rijei. No! to uti? to me promatra tako zeleno? Ti si glupan! Ljudi! To je glupan! To je neki mrtvi glupan! PRVI BARABA: To je stranac! Nije on na ovjek! Sve samo uti i misli! Pusti ga! Neka naprti opet na se tu svoju kamenu ogrlicu. Pa nek ide! TREI BARABA: Ne voli on nas! On nas sumnjiavo gleda! Da nije uhoda? uje, pazi! Tu na jabuci vani poslije podne smo trojicu objesili! Jo se njiu! Pazi se! ENA CRVENA: Pa gdje se ivi tako glupo kao to ti ivi? Pjevati ne zna, kartati se ne zna, ene ne dira, piti ne e, a sve samo zvjera pogledom lijevo i desno kao prava uhoda! Odakle si doao? MICHELANGELO BUONARROTI: Ondje odakle ja dolazim nema ena! Ni krme! Ni vina! Tamo niega nema! Tamo je crnina! ENA: Doista! Ti si crn i alostan kao da si u koroti! Zar ti je umro netko? 75

MICHELANGELO BUONARROTI grevito se muci. Umijeao se medu ove barabe i crvene ene, napio se i besmisao mu se svega toga objasnio. Ali on ne e damu se objasni taj suvie ljudski besmisao te prkosno nazdravlja i smije se. Grli se i kuca sa svima. Pijano: Haj! Nisam ja alostan! Ja sam veseo! Ja se smijem! Hej! Krmaru! Zganice amo, vina, glazbe! Sve amo! Pijmo! DRUGI BARABA, ljubei se s njime: Sve mi se ini da lae i da si uhoda! MICHELANGELO BUONARROTI, uvjerljivo i toplo: Nisam ja uhoda, niti laem! O, da znate kako vas ljubim! I kako eznem za vama! Volim ja vas, brao, krvavo vas volim! I vae rijei volim i vae muke i vae gluposti, sve ja to silno volim! Eto, ja pijem s vama! Ja hou da igram s vama! Pijmo, brao! Pleimo! Luduj mo! Pljesnuo je rukama i dao znak sviraima i poveo ples bijesan i pijan, te je zaplesala za njim itava krma u barbarskom zamahu. Michelangelo Buonarroti u omamljenoj gorini sa mlinskim kamenom oko vrata vodi kolo i pjeva, a glazba jei i ljudi razbijaju stolove i sude, pucaju iz kubura i kliku. MICHELANGELO BUONARROTI pjeva: O, uasno rie u meni svesilni nagon ivota i porivi me mrani u prokletu propast nose. O, to to vrije u meni? Ludilo crno me mota, sablasno, krvavo pleem na bridu mrtvake kose. Ples postaje rastrgan, bjesomuan, divlji. Michelangelo Buonarroti igra sve lude, pjeni se od plesa i urla, a vani je poeo vihor da huji. Padaju od vremena na vrijeme zaprepateni glasovi: Krivo vodi! Krivo! Ali te poklie nadvie silan glas Michelan- gela. MICHELANGELO BUONARROTI: O, krvnice babe i crva, o, usude trave i pua, o, gadna praznino, vjetre, titrava pauja nit, ja sam luaki pijan, ja sam uasa sit, 76

ja vjeno, vjeno miriem miris mrtvakih rua. O, krvnice babe i crva, o, usude trave i pua, Ti bdije nad ovom krmom i mudrost Tvoja je tit za sram tih crvenih ena, za sitnu pauju nit. Vani vihor bijesno udara o okna i padaju razbijena stakla. Glasovi sve zabrinutiji i u strahu: Krivo vodi! Krivo vodi! Stojte, ljudi! Stojte! Ali Michelangelo Buonarroti nadvikuje i glazbu i ljude i vjetar: Samo mene razdiru kletve ko crni kudravi psi, samo su meni otrov moji krvavi sni. Zaludu se maujem smru, i svrdlam u mozgu rupe, za mene nema mira, ni posljednje gorke kupe. O, krvnice babe i crva, o, usude trave i pua, ja opet miriem miris mrtvakih rua i riem u prokletoj krmi ko ranjeni div, o, proklet, ni mrtav, ni iv! Vjetar, okna, vrisak, glazba i grmljavina kroz koju se uz udare truba uje glas Krvnika Nepoznatog gdje se ori ledeno. GLAS KRVNIKA NEPOZNATOG: O, ovjee! Nitko nije tvojim bolima kriv! Ti si enjama svojim krvnik i sudija strog, Ti roenoj svojoj srei zao si bog! MICHELANGELO BUONARROTI, kad uje glas Krvnika, pobjesni i pone da urla izvan sebe, prevaljuje stolove, baca stolice i razbija boce i ae o tramove u treskotu pijanom i rie: La! Ja nisam kriv! Ja nisam kriv! Ja hou da ivim! Hou da skinem sa sebe svoj kamen! Hou da se operem od groba! Ti si me rodio, ti me ubija, ti me mui, huljo! Napadaj bjesomuni divlja. MICHELANGELO BUONARROTI je pograbio svoj mlinski kamen i mae njime po krmi i vie sve lude: To je sve obmana! To je 77

la! To je vino! To se priinja da mi pleemo! Eto, kamen je tu, kamen je tu! Ljudi! Nitko od vas ivih ne vue sa sobom takav teret kao ja! Skini mi teret! Skini mi teret! Skini mi teret! Dosta je, svega je dosta! Skini ga! Ja ne u vie da se muim kao ivotinja! Ja nita nisam skrivio! LJUDI su se uskomeali i viu: Krivo je plesao! Luak! Luak! Uhvatite luaka! Bacite ga napolje! Nabijte mu kamen na glavu! Neka ga nosi! MICHELANGELO BUONARROTI vie: Ljudi! Ljudi! ujte me! Ja sam u pravu! Vi ne moete shvatiti o emu se radi! Dozvolite mi, molim vas, da vam objasnim! LJUDI, jednoglasno: Bacite ga napolje! Objesite ga! To je luak! To je uhoda! To je glupan! Van! Van! Ipobiju se u tunjavi barbarskoj i porazbijaju cijelu krmu. MICHELANGELO BUONARROTI podie kamen kao da e ga baciti i vie: Ljudi! Ljudi! LJUDI viu: Nabijte mu kamen na glavu! Zar e on nas da bije svojim teretom! Inabiju mu kamen oko vrata i izbace Miche- langela napolje u meteu, u guvi i borbi. Stijene se krme opet sklope, te se na utim oknima vide sjene ljudske gdje igraju, i uju se svirale i ice gdje zvee kao da se nita nije dogodilo. MICHELANGELO BUONARROTI pred krmom u tmini stoji, s kamenom mlinskim oko vrata, i izbijen i ranjen na mnogo rana krvari i govori tuno: Eto! Ganjaju me kao utvaru! I ja njih ganjam kao utvare! Besmisao su uasan, a ja sam povjerovao u njih i u intimnu toplinu njinog ivota! Povjerovao sam da se moe teret skinuti! A ne moe se! Lagao sam sam sebi i htio sam da se u krmi utopim i zaboravim! I krma me je izbacila! A sada kamo da poem? U drugu krmu? U treu krmu? U sam niz krama to sve tako luduju i opijaju se i kolju. O, kamo da idem? Kamo? Bolje je da se vratim natrag u grob, u tiinu pod kamenje. I pode da se vrati, kad pred njim iskrsne ista ena. Beatrice Laura. 78

ena padne pred Michelangelom nice i pokloni mu se. Sa strahopoitanjem mu obujmi koljena i cjeliva mu noge kao robinja u ekstatinom kultu. ENA BEATRICE LAURA, sveano, patetino: O, ovjee, ne idi natrag u grob! Ne idi! Ti si za me sredite svega! I toplo je i mirno i sveto bdjeti pod Tvojim okriljem! Osjeam Te i zrela je ljubav moja! Cjeliva mu noge i klike: Vjerujem u Tebe, Vjeni Michelangelo Buonarroti! Vjerujem u Tebe, Vjeni, vjerujem u legendu nae ljubavi! Zalizne veliki plamen i proguta krmu i Zena Beatrice Laura skine kamen mlinski sa Michelangela i sklope se razdrti zidovi Sikstine, te Michelangelo i Zena stoje na skelama, i jutro je modrikasto svibanjsko, 'samo rasute rue svjetlucaju kao ognji movarni. MICHELANGELO BUONARROTI u hipnozi gleda enu, a oi mu gore bolesno i sukljaju: Beatrice Lauro, Ti vjeruje u mene! VITTORIA COLONNA, kao jeka: Vjerujem, vjerujem! MICHELANGELO BUONARROTI: Hou da Ti se ispovijedim! uj me, Beatrice! Ja sam idol lani! I ne vjeruj, ne vjeruj mojim inspiracijama! Jer tko sam ja? eno! Znade li Ti tko sam ja? vrrrORIA COLONNA: Ja ne znam tko si, ali osjeam kakav si! Pa ako se vrati u grob, to u onda sama bez Tebe? Kako sam Te dugo ekala! O, ovjee! Pusti da se odmorim u Tvom okrilju! MICHELANGELO BUONARROTI: Ja sam slabiji od Tebe, kako da Te branim? Ja sam luak bolesni! Ja sam gnjila hulja! Ja sam nitkov prokleti! Ja sam krma pijana, i pakao, i ludnica, i sve to je ivo dublje je pustilo korijenje u ivotu nego ja. Jae stoji u ivotu nego ja! Eto, i trula ova skela ovdje jae stoji od mene u ivotu. Gurne trulu skelu nogom i polomi je, i ona se stroposta u dubljinu. 79

VITTORIA COLONNA, vjerniki, i fanatizam gori u njoj: Ti si bolestan luak i hulja si i nitkov, i pakao i ludnica! Ti si pijanac i provalnik, i gad i zvijer, a ja Te ipak ljubim! Ja ipak vjerujem u Tebe! Vjerujem u Tebe! MICHELANGELO BUONARROTI: Ti sanja, Beatrice! Ti samo sanja, Lauro! Ja sam otrovan i svi su moji snovi ognji movarni! O, gledaj, sve je jedna movara, i itav taj Rim u kome ivim, i Vatikan u kome stradavam, i ova Sikstina u kojoj se muim, i najbolje je da se utopim! Gledaj! Zovu me svjetlosti, zovu me boje, zove me moje ludilo, sve je groznica i padavica, i ruan san, i utapljanje... Gledaju ognje movarne to izgaraju i palucaju po skeli u polutmini. VITTORIA COLONNA: Ti si Ljepota moja! Kroz Tebe postala sam Beatricom i Laurom, i Monnom Lisom, po Tebi sam Vitto- ria Colonna! Obujmila mu je koljena i cjeliva mu noge. MICHELANGELO BUONARROTI vapi: Spasi se! eno! Molim Te! Spasi se! Ja, eto, bjeim u ivotu iz jedne krme u drugu, opijam se i koljem, o, ja bjeim iz jednog zla u drugo zlo i zle rane svoje ispirem bojama i sonetima, i ja jesam fosforna spirala, ali ja zapravo nita ne znam i nita ne mogu! Ja sam umoran od obijanja po tima vjenim krmama i ja sam pakao i ludnica, i gad i hulja, i ja Te molim, Beatrice, spasi se! VITTORIA COLONNA: Ja vjerujem u Zlo Tvojih boja i Ljepotu Tvojih soneta! Ja Te ljubim! MICHELANGELO BUONARROTI: Ja Ti ne mogu nita dati, eno! Nita! Mogu Te samo oteti! A to Ti meni moe dati? Nita! Podati mi se moe! I izdati me! To je sve! O, spasi se! Spasi! VITTORIA COLONNA: O, ne! Ne u da se spasim! Hou da me otme! Hou da Ti se dam! Hou da Te darujem! ovjee! ovjee! Ja sam Ti skinula teret, ja u Ti isprati rane, ja u 80

Te cjelovima iscijeliti! I bit e silan, bit e zdrav i vjean, o, divni! Michelangelo Buonarroti u utnji promatra tu enu pred svojim nogama. Raskidanefurije crnih fresaka na zidovima ponu da bjesomuno igraju i pjevaju i da se razlijevaju kao mutni polipi nad ovim sitnim kreaturama na skeli pod sobom: Slava Ti, Vjeno Crno! Zdravo, o Najvee Nita! Mi smo sramotno pali pod udarom Tvoje ake i sada pjevamo pjesmu kostura, cjelova, rake, slava Ti, Vjeno Crno! Zdravo, o, Najvee Nita! Legije ena su pile plamene cjelove nae, Legije lai su pile bolesno tijelo nae, Legije bolova mranih pile su misli nae. A Mi smo iz bolesnih lai, bolova, uasa, ena pjevali radosne pjesme, boje, stihove, glazbu, Mi smo pjevali himne Tebi, o, Najvee Nita! Ta pjesma ludih napona obara se na Michelangela i on se odbije od krila ene i srdito se ceri. MICHELANGELO BUONARROTI: La si, eno, slinava i oganj movarni! O, grozna si obmana na mome putu u grob! Zato da Te pretvaram u boje i sonete kada Te zapravo mrzim! Kad mrzim Tebe i onoga koji mi Te je iskinuo iz mog mesa. Vrati mi moje rebro! Gade! Kako smije da me dere? Kako smije da mi lae! Pusti me da idem! Otkine se odfantoma te ene i hoe da pode, ali mu se ona baci na put pred noge i oajno vie: ovjee! Ostani! Bojim se! MICHELANGELO BUONARROTI hoe daje pregazi, ali se ona pri- pila uza nj: Pusti me! ENA vie: Bojim se! Bojim se! 81

MICHELANGELO BUONARROTI se istrgne te skoi natrag. Zatim surovo i silovito nasrne na nju: Ah, to? Sto me se tie? Dolje! Sve dolje! Hou da ostanem sam! Pograbi je i baci u dubljinu, a ona vriti. Zatim se on orlujski trgne i osovi i slua. Hip tiine. Stanka. MICHELANGELO BUONARROTI, duboko: Sam sam! Osjeam svoju vlastitu samou! Postojim! to je, Crnino, to uti? to uti, Uase? Sprema mi novu zamku? Ali uzalud ti tvoje arolije! Ja ne u vie da se penjem niti da padam! Hou da nestanem! Hou da nestanem! Ne u vie da trim za duga- ma Gospodnjim jer su lai! I pjesme pauka i mieva i rua, i krma, ona krvava krma, i ene, o, i ene, sve je to obmana! Pa dobro! Crno! Nek bude, Crno! Jurne da se sunovrati, ali se u taj tren razderu i raskinu stijene Sikstine i sine svjetlost eterna, te se kroz scenu zavitlaju crvene uarene lopte s dugo- bojnim prstenjem i zalepraju bijele zvjezdane magle, a glasovi eterni zapjevaju napjev vjene potvrde: Svjetlonoo boji, o, edo Saznanja, presmioni Orle, suni u dugobojni let. Vjeni poar bukti kao crljen cvijet, a dua Ti je plamen prapoetan i svet! Svjetlonoo boji, o, edo Saznanja, pij vino svetih boja i kidaj tkivo sanja. Igraj lud i pijan ko uareni trak, nad Bogosjaj i nad Bogomrak! Velika se nebeska duga nadvila nad svime kao obru, i uarena se kozmika os probila kao stup plameni preko scene, te se Michelangelo Buonarroti u silnom talasu Svjetlosti, to je za- bljesnuo i ugasnuo u tren, ukoio na rubu skela, a kose mu se vijore na zvjezdanoj oluji. MICHELANGELO BUONARROTI na trenje zaronio u tu kozmiku kupelj, te prkosno osovljen klike u emfatinome monologu punom zanosa i snage: 82

Svjetlost! Svjetlost! Svjetlost! Kamo u da se sunovratim i survam kad stojim od iskona? Osjeam vjenost podnevnu i zrelu i ne mogu da se survam, jer i na dnu svih crnina stajao bih, kao i ovdje to stojim, i osjeao bih vjenost! Ja jesam! Ja jesam! Ja jesam! Nema meda, nema tajne, nema crnine! Ja jesam! Ja jesam! Ja jesam! Svjetlost! Svjetlost! Osjeam trake svoga mozga gdje se kao plamene igle zabadaju u meso svih matera zvijezda. Padne kia zvijezda, a stijene se Sikstine opet sklope, te Michelangelo Buonarroti vie u polutmini na skelama: Zdravo, nebeske rodilje, to viete za Bogom! Evo me! Ja sam Bog! Evo me! Ja sam Bog! Evo me! Ja sam Bog! Taj ekstatini stvaralaki napon prodire silno iz tijela pjevaa nadahnutog. Michelangelo Buonarroti se propeo sav u jedan jedini nerv po kome kao po struni udaraju svemirski nagoni vjeni napjev stvaranja. I rijei mu provaljuju iz usta kao bujica proljetna, u olujnu plimu i bogorodni zvjezdotres. U grevitu zanosu nadahnua sunuoje Michelangelo Buonarroti do kotlova s bojama, te ih snagom svih svojih ila i miija i modanih brazda mijea u svebojni kovitlaj, da ga onda snagom svog divljakog i neukroenog tijela porazlije po zidovima, pjenei se bij esno i stekui. Grei strastveno sve zglobove te bijui bijesno nogom o skele, Michelangelo Buonarroti kistovima i rukama, dlanom i nogom izbacuje iz sebe svoje preobilje, a iz srca mu se otkidaju primarni uzvici koji sami od sebe teku u stihove; Michelangelo Buonarroti se kida i trza, poskakuje i igra, urlie i pjeva, a boje teku u plemenite oblike i razlijevaju se po freskama: 83

O, utrobo sveivotne zvijeri, to ljude guta i krvavi raa plod, sad je svanulo podne, sad je plameni god. S goruim stijegom na kljunu jedri moj kraljevski brod. O, sveivotna zvijeri, ja sam ti atro rog, ja pleem ko bog. Na skelama razlio se, kao crna mrlja, Nepoznati, te se ciniki smjeka. MICHELANGELO BUONARROTI pjeva i lijeva boje po stijeni: Ja sam buba to pliva u sunanoj plimi, ja sam poar to krvavo se dimi, ja sam plameni sok to krdo ga avola sre, sunca uokrug mene ko drebad ru i tre. O, bolova sam kralj i ljubavna sam la i koprena sam sna, ja sam sve i sve sam ja! NEPOZNATI se izazovno podrugljivo i glasno iskesi: Oh, oh, oh, ha-ha! Haha! MICHELANGELO BUONARROTI ve od poetka osjea iza sebe crnu mrlju Nepoznatog, ali to prkosnije izbacuje i riga boje u potocima i mlazovima: Crnina crnu pjesan poje. O, igrajte ludo, presvete boje! Ko plamena vojska pobijte beskraje crne, crnina nek utrne! NEPOZNATI: Sve je to prokleta ludorija! uj me! ovjee! Stani! MICHELANGELO BUONARROTI uzrujano i hitno napinje se u radu i tee mu rije: 84

Slava Vam, o, boje, Vi glazbena ste utnja, Vi plamene ste pjesme kristalne i jasne. Nesklad i borba, nesuglasje i bol, sve u Vama tone, u Vama sve gasne. Vi plamene ste pjesme kristalne i jasne. O, boje! O, boje! Vi bijeloga ste pomirenja vela i sveana radost svepoetnog djela, dugobojna hostija svemirnoga tijela. O, boje! O, boje! NEPOZNATI se neprestano uplee u ovu rimovanu viku Michelan- gela Buonarrotija i govori kao ivi refren svakog stiha: Nema smisla! Nema smisla! Kad Michelangelo Buonarroti dovri, on ga nadvie: Glupo je sve to! I nije te dostojno! Stani! Kako se ne stidi? Samo bol postoji i la! Bol i la! Michelangelo Buonarroti! Popila je svjetlost razum tvoj, ovjee! Napio si se gluposti! Srozao si se pred bojom, kukave! Pred uresom besmislenim! Ti jesi, i tvoji snovi jesu, i eto ovaj pauk prede ovdje. Sve to jest i sve to doista postoji, ali sve to nema smisla i nema opravdanja! Sve te to samo mui i prlja! MICHELANGELO BUONARROTI baca boje: O, zaduna pjesmo grozno crnih mrlja! Na plamu boje to pue se i gnoje, slava Vam, o, boje! NEPOZNATI: ovjee! Osvijesti se! uje li? Sve to nema smisla! Sjeti se samo svojih bolova! Koliko ih je zgusnuto u svakoj ovoj prokletoj arenoj kaplji! O, koliko bolova, Michelangelo Buonarroti! Uasa! Gra! Kletve! Vjeruj mi, da ih vagne, ne bi boje prevagnule, ne bi! Michelangelo Buonarroti ne haje, nego plamti dalje u zanosu i trza se kao u padaviavom gru. ovjee! Zar se ne stidi te svoje padavice? Koja korist od toga? O, nema to smisla, taj tvoj padaviavi gr! Mjesearu! Kukave! 85

MICHELANGELO BUONARROTI, zanesen u nadahnuu, vie i ara arene mlazove hitro, a figure teku zidovima: Mrlje! Mrlje! Mrlje! Crno! Crno! Crno! Ja sam kaos atro, tminu sam potrno. Slava Vam, o, boje! Slava Vam, o, boje! Vimena Vaa svijetlom moje pore doje. O, boje! Boje! Boje! NEPOZNATI se kesi: Slabiu! Ti si atro tminu? I to ime? Cime? Tom blijedom tekuinom? MICHELANGELO BUONARROTI kovitla oko sebe kolute zapaljenih boja i dere se iz svega glasa pobjedniki: O, utrobo sveivotne zvijeri, to guta ljude i krvavi raa plod, sad je svanulo podne, sad je plameni god. S goruim stijegom na kljunu jedri moj kraljevski brod. O, sveivotna zvijeri, ja sam ti atro rog, ja pleem ko bog. NEPOZNATI: Stara je to pjesma, dragi moj Michelangelo Buo- narroti, i nema vie pretjerano mnogo smisla! Meni je jasno da ti nisi bog, pa ak i to da nema nad nama nikakvih naroitih boanstava. To i jest ba ono da ti nisi bog i da boga uope nema! Nego te zaarala tvoja vlastita slika o tom bogu koju si sam sebi naslikao, i sada plee kao naoarka po njegovom napjevu i misli da tebi netko drugi svira! Tebi svira tvoja vlastita fikcija, a ti plee! I nije te stid? Ugrizi ga! Ugrizi! 86

Michelangelo Buonarroti se na hip ukoi i nesvijesno zuri u Nepoznatog. Stanka. Tiina. Ali se odmah trgne i jo bjesomu- nije zaroni u slikanje. NEPOZNATI: Sto bulji u mene? Zar sam ti otkrio neto novo? Zar ti to nije i prije bilo toliko mnogo puta jasno? Zato se nisi sunovratio? Tebe treba taj tvoj Gospodin Bog jo vie nego ti njega! On bez tebe ne bi mogao da postoji! uje li? On tebe treba, a ne ti njega! MICHELANGELO BUONARROTI u manijakalnom zanosu se napinje i mui i izbacuje iz sebe odraz svojih privienja koja su mu jo uvijek jasna, i ne da da mu rijei Nepoznatog zaprljaju i zamute svojom sumnjom njegovu inspiraciju. Vie osorno: Boje i likovi su svetinja i jedini smisao naega trajanja na zemlji! A ti si bolest i grijeh! Hou da vjerujem u boje i u forme! NEPOZNATI: Zato se nisi sunovratio? Sve bi bio razbio! I bolove i privienja i boje. I ve ti je bilo jasno da sve to nema naroitog smisla! Onda te je novim dugobojnim laima zaslijepio i ti si pao pred njima. MICHELANGELO BUONARROTI: uti! uti! NEPOZNATI: Eto! Ti mene ne e da uje! To je ono! Ti mene ne e da uje! A glupo je sve to! Ti si hulja jer ne e da me uje! MICHELANGELO BUONARROTI: Pusti me! NEPOZNATI: Nije mi ni na kraj pameti da te pustim! Ba sam i doao zato da ti govorim! Ta tvoja fiksna ideja upregnula te je kao mulu i bije te kao magare! A ti joj reve u ast! Bljuje joj boje u ast! Kako ti nije jasno da je to glupo? MICHELANGELO BUONARROTI: Pusti me! Ja trebam mir! Mir! Ja ne u da mislim po tvom nainu miljenja! NEPOZNATI: Pa dobro! Pretpostavimo da je nain tvog takozvanog miljenja ispravan i da taj tvoj Gospodin, kao vrelo sviju spoznaja, doista i postoji! Ja te dakle uznemirujem svojim 87

nainom miljenja, a objasni mi, molim te, puta li on tebe u miru? Reci! A puta li ti druge ljude u miru? to? Nisi li sablaznio ve tolike? A zato to ini? Zato mu slui? Zato obara tim svojim arolijama tolike na koljena pred njim? Slui mu kao rob! Gdje ti je ija? Gdje ti je karakter? MICHELANGELO BUONARROTI: A tebi? Gdje je tvoj karakter? I ti postoji! NEPOZNATI: Jest! Ali sluim sebi! I mirujem u sebi! Samo me onda dira takva eljad glupava kao ti to si! Ja bih bio suvian kada ne bi bilo vas! Vas magaradi glupave to revete u ast besmisla. Gdje mi je ija? Dabome! Meni! A jesam li ja ikada ispjevao koji stih ili prolio kap boje njemu u poast? Jesam li ja ikada zapjevao njemu u slavu? Ali osvijesti se! Baci te kistove! Prolij te kotlove! Polomi i uniti te lai! Pljuni na taj gad! Dodi, molim te, sa mnom i smij se! Samo ne budi kao on! MICHELANGELO BUONARROTI: Nosi se do avola! to tu bunca? Vidi da radim! Ja nisam danguba kao ti, ja zaraujem svoj kruh svojim vlastitim rukama! NEPOZNATI: O, da znade kako je to ludo biti kao on! Ili biti on sam! To je najlue od svega! I koliko vas ima koji ste u ovaj isti hip kao on! Doi i vidjet e! Nisi ti sam! Imade vas krdo jedno! Bezbrojno jedno ludo krdo koje se ve vjekovima valja kroz prostore i roke i smradi svojim putem to su ga (ne zna se tko, ni zato, ni kada) prozvali umjetnikim putem! He-he! Nepoznati se kesi demonski, a stijene se sikstinske rastvaraju i vidi se lomaa gdje bukti i siku i liu plamenovi, a na stupu u vatri stoji goli ovjek i pri se i vie. Dolje pod lomaom urla gomila i kesi se, ali je ovjek nadvikuje: Vjerujem! Vjerujem! Otvorit e se nebo i ja u ugledati svoje vlastito uvjerenje, svoj takozvani pogled na svijet gdje sjedi s desne strane Gospodnje! I jao vama na Dan gnjeva! Jao 88

vama koji ne vjerujete i da ja vjerujem i da je moja vjera jedinospasavajua! Vjerujem! Vjerujem! GOMILA se kesi i urla: Ne otvara se nebo! Ne otvara se! NEPOZNATI nadvie gomilu: Jesi li ga vidio? Ve su mu kose planule i oi mu se cijede kao gnjile ljive, a on vjeruje da e se otvoriti nebo! A nebo se ne e otvoriti! Ja tebi kaem! Ne e se otvoriti nikakvo nebo, i nikada se jo nije otvorilo nikome! Zaludu! Nikada se ne e otvoriti! I zaludu ti meni tu pjeva o bojama i o formama kao o jedinom smislu tvog takozvanog umjetnikog pogleda na svijet! Zaludu! Nisi ti sam! Kor vas pjeva u ovaj hip o svojim vlastitim pogledima na svijet, i u jedinospasavajuoj zbrci tih vaih pogleda nitko od vas zapravo ne gleda nita i ne vidi nita! Vi ste svi zaslijepljeni i sve je to alosno. O emu vi pjevate, o emu slikate, to hoete, to propovijedate, to vjerujete? Znadete li vi zato pjevate i vjerujete? Zato se ovaj utapa u noi na Indijskome moru? Reci! On vjeruje da e ugledati novo kopno! On vjeruje i utapa se! Grmljavina potrese utrobom Sikstine i osjea se talasanje mora uzburkanog i fijuk vjetra, a daleko negdje vidi se gdje tone gorua lada. Jedan se ovjek utapa i vie: Gospodine! Gospodine! Vjerujem da u isplivati! O, svilorepe ptice pjevaju u zemlji novoj! I miriu rue! Vjerujem, Gospodine! Vjerujem! Vjerujem da postoji Novo Kopno i da se mogu iskrcati! NEPOZNATI: Eto, vidi li ga? Tone! U ovaj hip se utapa! Gori mu lada, a on pjeva o Novoj Zemlji! A ne e je ugledati! Ja tebi velim: nikad je ne e ugledati! Utopit e se ogavno, ludo e se utopiti, i ribe e ga prodrijeti! Zaludu! Sve je to zaludu! Zaludu vi pjevate njemu, zaludu vjerujete da vjerujete, zaludu imate vi svoje poglede i uvjerenja! Pusti sve to! Razbij sve to! to urla u koru slijepih, padaviavih, opsjednutih luaka? Zar te nije stid? Kovitla se u krugu kao vjetica! 89

Molim te izai iz toga kruga! Ludo! O tome se radi da progleda i odbaci kist! Stanka. Michelangelo Buonarrotije lijevom rukom prekrio oi i razmilja. Nepoznati je stao uza nj i hoe da mu izbije kistove iz ruke, ali mu se on iskine oajno. MICHELANGELO BUONARROTI: Pusti me! uje li? Hou da radim! NEPOZNATI: Lud si! Zaarao te! Eto! Krv ti je u licu, pee te ar, najeio si se i oi su ti iskoile kao abi pod tokom! Zar misli da samo tebi bije srce od uzbuenja? O, koliki su u ovaj as napeli svu svoju snagu samo da ga dosegnu! Da onda iz njegove ruke prime posljednji udar! Udarit e te! Udariti! Zato radije udari ti njega! Vidi se renesansni motiv starih slika: isposnik trai spoznaju u duplju aavom i presvoenom, zgurio se starac ut i ispijen, sjedobrad, sav zatrpan knjigama, pergamenom, globusima i retortama, durbinima i kartama geografskim, te kopa po knjigama i lista i govori. STARAC: Vjerujem da u Te nai u sklopu sviju stvari! Ti jesi, Gospodine, u Tajni presvetoga Slova i zapisao si na naa ela plameni znamen vjenosti! Vjerujem da u Te nai u sklopu sviju stvari! A sova na hrpi knjiga krijeti i kosturi u pozadini pruaju svoje kotane pande ZA starcem, a Nepoznati se smije isposniku kao davao na starim slikama. NEPOZNATI: uje li? On e ga nai! A ne vidi da mu se ve zavukao u kosti i meso, i ve mu gudi svoju pjesmu! Zaludu svrdla i bui ti sve te knjige riocem svojim, ovjee, ne e ga nai! Nikad ga ne e nai! Spali sve te svoje pergamene, razbij globuse, jer te obmanjuje ludo! uje li, Michelangelo Buonarroti! Nisi sam! Igra se vama kao lutkama i mui vas i vue vas svojim koncima i nevidljivim nitima! Zar ne osjea 90

te nevidljive konce gdje te vuku na igru? Cijela jedna mrea nevidljivih niti to ste ih prozvali nudom! Ueta! Lanci! Ali presijeci ti njih! Pokidaj ih! Presijeci! Ne budi lud! Zato da pjeva u koru luaka? Reci! uje li ih gdje tule i nariu? A ne e im pomoi! Nita im ne e pomoi! uje se kor fanatika iz velike daljine. KOR: Gospodine! Gospodine! Mi vjerujemo u Te, due nae tune boanstvo Tvoje slute. Ti plamen si i voda, glas i rije i zvijezda, o, vjeno silan, Gospodine, Ti Sve si! Gdje si? O, gdje si? Michelangelo Buonarroti slua i otire znoj sa ela i kao da se koleba. Sumnje ga mue. NEPOZNATI: Eto! Znoji se pod njim kao pod teretom! ovjee! Navaljao je na te kamenje mlinsko i melje te, a ti mu pjeva! Kamenje je navaljao na tebe i sili te na igru, a ti mu pjeva u slavu. Stidi se! MICHELANGELO BUONARROTI: Pusti me! to me prlja svojim oblicima! Pusti me da pjevam svoje motive! to te se tie to ja radim? To mi je zanimanje da slikam crkve! NEPOZNATI: Tie me se! Kako da me se ne tie? Ti si zrcalo, a ne motiv! Ti si ploha, i on se zrcali u tebi! Majmun si, i dri u ruci svoje vlastito ogledalo i, promatrajui se u njemu kao ena, misli da misli o posljednjim stvarima! Jesi li to ti? O, jadni! Ali mene to vrijea! To mene boli! Razumije li? To mi se gadi! I razbit u te tako mi sviju lai, razbit u te! MICHELANGELO BUONARROTI: Odlazi! Ja trebam tiinu! Onsved odbija Nepoznatog, radi usredsrijedeno i napeto. NEPOZNATI: Naravno! Tihe su vode najbolje ogledalo! Ali ja u duhnuti u tebe, ti movaro! Prevario te je, movaro! I mazi 91

se po tebi kao lelujava lirska sjenka! A ti si glup kao voda! Pjeva mu kao ptica! I leti kao oblak! MICHELANGELO BUONARROTI: Nosi se! Lae! NEPOZNATI: Vjeruje u nadzemaljsku, viu potrebu svoje nadljudske biti! Zato se nisi razbio? Sunovratio? Uvjeren si, glupane, da kroz tebe probija os svemira! MICHELANGELO BUONARROTI, beznadno: O, molim te! Idi! Dodi koji drugi put. Eto! U predveerje imam vremena! Onda je lijepo razmiljati i govoriti! Dodi u predveerje! Ja moram da svrim jutros ovaj posao, jer nemam novaca! To je problem moje egzistencije! Razumije li? Samo me sad pusti! Hou da radim! NEPOZNATI: Ba sada si poludio! Pa kako da odem? U predveerje si sam po sebi mudar kad misli o svemu. Ali sad si opasno lud! Kamo da odem? MICHELANGELO BUONARROTI: Ne e li da ide? NEPOZNATI: Ne u! Zato da te dere glupa i nedostojna ideja da je to to radi plemenitija funkcija nego bilo kakvo micanje lijezda u nama ili bilo koja druga trgovina u ovome majmunskom klupku to se zove Rim! Ti prodaje slike za novac, netko drugi ubija svoga blinjeg za novac, a sve je to smijeno prepletanje slijepih sila u nama i oko nas, uglavnom: samo za novac! Ja ne u to da gledam! Uasno mi se to gadi! MICHELANGELO BUONARROTI: Idi otale, prljavce! Idi! NEPOZNATI se glasno smije i skoi da Michelangelu Buonarrotiju izbije kistove: Baci ta dlakava ticala, bubo jadna! Sto pue tu po skelama i prlja zidove? Dodi! Spasi svoje ljudsko dostojanstvo! MICHELANGELO BUONARROTI se otkine u bijesu ivotinjskom: to? Ti ne e da odstupi kad te molim? Nestani! Zapovijedam ti! Nestani! Nepoznati se izazovno kesi. Zar ne e? 92

Michelangelo Buonarroti ti zapovijeda da smjesta nestane! Michelangelo Buonarroti! NEPOZNATI, u smijehu: A tko je to Michelangelo Buonarroti? Michelangelo Buonarroti gnjida je neznatna koju mogu da zgnjeim svaki hip. Pode spram Michelangela Buonarrotija u napadu. MICHELANGELO BUONARROTI uzmakne i zavikne: Sto? NEPOZNATI: Nita! Zgazit u te! I proliti ti sve boje i razoriti sve stijene i od tebe ne e ostati ni kamena na kamenu! Jedno vrijeme oboavat e te stare engleske usidjelice s bedekerima u ruci, i govorit e o tebi kratkovidni glupani po sveuilitima, ali ostati ne e! Ugasit e se kao siva prljava stijena, rasplinut e se kao dim! Razlijeva kotlove i lonce s bojama i razbija ih nogom i vie: Razbit u te! Crninom u politi sve te tvoje arene lai! Crninom! Skoio je do jednog kotla u kome je crna boja, te velikom nekom etkom razlijeva crnilo po stropu i smije se demonski. MICHELANGELO BUONARROTI se ukoio, a onda poinje neki paklolomnigreviti bijes da trese njegovom nutrinom, te se kida gledajui Nepoznatoga gdje razlijeva crnilo po bojama i po njegovim likovima. On osjea u taj momenat kako kroza nj i kroz njegovo djelo struji pakleni zakon prolaznosti! I, istegnuvi se titanski, rukne kao smrtno ranjeno zvijere, te se u jednome skoku baci na Nepoznatog i epaga i poinje da ga davi: avle! Prokleti! Borba. Vrcaju svijenjaci, kartoni, kistovi i estila, prolijevaju se kotlovi i puca sude i prae se skele iprate, te se tutanj ograde to se lomi i pada u dubljinu razlijeva po nutrini crkve kao mukla grmljavina. NEPOZNATI se istrgnuo nadmono i oborio Michelangela Buonarrotija i vie smijui se: Gnjido! Gnjido! 93

Michelangelo Buonarroti urla. Spotaknuo se o jednu letvu i pao i povukao je Nepoznatog za sobom. Sad napinje svu silu svojih modina i riga pjenu i bije se i akom i nogom, te valjajui se u borbi as podlegne, a as opet zakovitla tijelom, ispnese i grize i grebe Nepoznatog. NEPOZNATI vie u kaosu borbe: Ti si zvijer! Huljo! Robe! MICHELANGELO BUONARROTI: Eto ti! Na! Gade prokleti! Na! Valjajui se po podu, dohvatio je odnekud veliko dlijeto za paranje boja, tega abo u leda Nepoznatog i bodega bezbrojno puta bijesno i nemilo. Nepoznati rukne od bola i jo se bije, a onda klone i trza se dotueno, temu iz rana klokoe krv i cijedi se silnim mlazovima po skeli. Michelangelo Buonarroti ustaje i gleda u poraenu i zaklanu crnu prikazu i lie svoje rane. Onda klikne pobjedniki, pograbi snop kistova i namae ih u prolivenu krv, te mae tu krv po stropu i pjeva pjesmu pobjednu u zanosu sveanom. Crvene boje krvi teku po stropu, a Michelangelo Buonarroti pjeva: Ja nadbijam satansku korotu, korotu crnog avla, avla koga nema. O, lijem svijetle boje iz proklete krvi, pjevam napjev svih pobjednih poema! Tmine nema, nema, tmine nema, nema, o, nema je, nema! Michelangelo Buonarroti pjeva i slika. Iz prolivene krvi Nepoznatoga pue se crvene pare u kolutima, a kroz stakla prozora probilo se sunce i obasjalo skele i Sikstinu svijetlim jutarnjim sjajem. Krv se Nepoznatoga na stropu na slici zapalila i goripolutam- nim mistinim osvjetljenjem sviju preporodnih privienja. 94

Slomljen od pobjednike borbe, Michelangelo Buonarroti je klonuo i gleda omamljen u crni i krvavi strop te se uspavljuje svojim bogorodnim bolovima. Zvona se izvana javljaju glasnije. To Rim zvoni na jutarnje mise. Ptice pjevaju u vrtu i cvrkuu laste pod krovom u crkvi. Stanka. Michelangelo Buonarroti je usnuo i uje se kako njegovo tijelo die jednolino kao mijeh. Onda zaore udari truba papinske fanfare kao znak da dolazi Presveti i Bezgreni Otac Papa. Fanfara jei glasno i otro, a dolje na vratima u dubljini uje se lupa nogama. Tiina, pa lupanje na vratima i opet tiina. Nakon odulje stanke penje se skelama ispodpoda Drugi Famu- lus i uje se njegov glas. DRUGI FAMULUS: Metre! Metre! MICHELANGELO BUONARROTI se trgne oda sna: to je? to se dogodilo? Budi se umoran i snen i tare oi: Tko je? Jesi li ti to, Francesco? DRUGI FAMULUS: Ja sam, metre! Ja sam! MICHELANGELO BUONARROTI, zlovoljno: Ta rekao sam da me ne budi! Nevaljane! DRUGI FAMULUS: Nisam ja nita kriv, metre! Jeste li uli trube? Dolazi nam Dvor u posjete! MICHELANGELO BUONARROTI: Kakve trube? Kakav Dvor? Dolje fanfara jei i udaraju ljudi nogama o okove crkvenih vrata i lome kvake. DRUGI FAMULUS: Ta ujete! Papinska fanfara! Stoje dolje pred vratima i hoe unutra. Sveti Otac stoji pred vratima! MICHELANGELO BUONARROTI, koji se pridignuo, opet se baci nauznak na slamnjau: Do avola! Rekao sam ti da ne puta nikoga! Hoe dalje da spava. 95

DRUGI FAMULUS: To je Presveti Otac dolje pred vratima, me- tre! U Vatikanu su ve sino znali da e jutros amo, ali nama to nitko nije htio da javi! Presveti Otac eka! Sto da uradim? MICHELANGELO BUONARROTI: Pusti me u miru, Francesco! Molim te! To su stari intriganti prijeko u Vatikanu! Ja sada spavam! Dolje pred crkvenim vratima mrmor nestrpljivih glasova, trube i lomljava. DRUGI FAMULUS: ujete li, metre? Dolje su! Lome kvake! Sto da uradim? Da otvorim? Razgnjevit e se Sveti Otac ako ne otvorim! A bila bi teta! Lani smo o Uskrsu dobili posljednje dukate! Metre! Lani o Uskrsu! ujete li? A rekao mi je juer mesar da e me izbatinati ako jo dodem! Duni smo svima, metre, a ja se stidim ve moljakati gore od sebe! Ni mljekar vie ne da mlijeka, metre! I vina ve nismo pili otkada? I postole su nam poderane, ni plata ni perjanice nemamo! Michelangelo Buonarroti je umoran usnuo. DRUGI FAMULUS se plaho prikrao gore do njegova leaja i budi ga i trese: Metre! Ta probudite se, metre, tako vam rana Kristovih! Dolje Presveti Otac eka! Metre! eka nas Presveti Otac ve dugo! MICHELANGELO BUONARROTI, umorno i pospano: Pa neka eka! I ja ekam! to je? to veli? Treba novaca? Duni smo mesaru? to? Dolje buka nasilna. DRUGI FAMULUS: Presveti Otac je dolje! Da otvorim? Metre! Probudite se! MICHELANGELO BUONARROTI se pridigne: O, Gospode! Presveti Otac! Kako je sve to ludo! ovjeku ne daju ni da se ispava! I ti mesari i mlijeko, i postole, i Presveti Otac! Do avola i Presveti Otac! to se sve to mene tie! Ja sam pospan! Pustite me da spavam! O, kako bih spavao! Opet se baci natrag na leaj da usne. 96

Buka dolje neprestano traje, a famulus plaljivo jadikuje. DRUGI FAMULUS: Ta zaboga, metre! Probudite se! Bacit e nas u okove! Spalit e nas! Metre! Proklet e nas! O, jao! Cupa kosu od jada. Dolje fanfara jei, a Michelangelo tupo promatra famulusa. MICHELANGELO BUONARROTI, nehajno: Pa hajde! Nesreo tuna! Hajde! Otvori! Otvori! Neka dodu! Sjedne na leaj i gleda za famulusom koji se skotrljao niza skele i ve otvara dolje crkvena vrata koja teko kripe. Dolje se u dubljini uzvikali glasovi ogoreni i nasilni, i buka grmi i odjekuje po crkvi i lomi se, i ne razbira se nijedan glas, samo huka i um gomile to se penje uza skele. Stanka. kripa i pucnjava i prasak skela i razni uzrujani uzvici. To se penje Presveti Otac gore da vidi djelo Michelangela Buonarrotija. Presveti Otac s pratnjom. Tjelesna garda u svijetlim oklopima i kacigama, kardinali, paevi i kler. Michelangelo Buonarroti nehajno i pospano ustaje i gleda hipdva Papu to astmatino i ugojeno duva i pue, a onda pode do Pape i poljubi mu ruku. Poklon tih i napeta utnja. PAPA, tiranski kivno i glasno, ali se vidljivo svladava: No! to je to, Buonarroti? to je? Zar Mi moramo da pred tvojim vratima ekamo pognute glave? Kao onaj ludi kralj u Canos- si? Zar da se i pepelom pospemo? to? MICHELANGELO BUONARROTI,podsiluprikloniviglavu: Milost, Oe Presveti! Milost! Radio sam cijelu no, pak sam, eto, pred jutro na as usnuo! Milost, Presveti Oe! Milost! Bezgreni! Pristupio je Papi i ljubi mu ruke. PAPA, neto milostivije: Tako, tako, sinko! Prua mu opet svoje ugojene i prstenjem preoptereene ruke na cjelov, a Michelangelo ih ljubi. Tako! Tako! Pokajanje! Pokajanje! I treba da se 97

kaje jer si grean! Nas sijedog i dobrog zatitnika ovako naljutiti! Da dolje pred vratima ekamo! E, ptico! No! Dobro je! Dobro! Radio si, veli! A to si radio? to si radio? Pria se po Vatikanu da nita ne radi i da samo dangubi! MICHELANGELO BUONARROTI gleda papinsku pratnju prezirno: Lau u Vatikanu, Oe Presveti! Lau, Bezgreni! Radim ja, radim! Samo se teko ivi! Eto! Boje i materijal kupujem sam za svoje roene pare. Ve sam i sve svoje zemlje prodao! Oevinu svoju. A, eto, u prnjama hodam i o hljebu ivim, o suhome hljebu! Oe Presveti! PAPA: Ah, ah, pijavico ti krvava! Samo da me nekako ispije i oguli! A kako ono veli Sveto pismo, je li, djeco? Kako se ono veli? Okrene se kpratnji. GLAS IZ PAPINSKE PRATNJE, ropski posluno: Ne ivi se samo o hljebu nego i o rijei Gospodnjoj! PAPA: Jesi li uo, pijavico? To je vano da se i o rijei Gospodnjoj ivi! To je vano znati i od vremena na vrijeme naglasiti! Prodao si svoju zemlju, veli! Naravno da si je prodao kad si rasipnik greni! Ti bi proglodao i malo dublju kesu nego to je Naa! Pa tu sve po paljevini zaudara! I po smoli! I po sumporu! Njuka po zraku: Sve je tu puno dima paklenog! PAPINSKA PRATNJA njuka za Papom i uju se poltronski glasovi: Jest! Jest! Po dimu zaudara! I po mrtvacima! I po krvi! PAPA se sumnjiavo ogledava po skelama i neprestano njukajui opazi crne mrlje: A to je to crno? Je li? Da nije Neastivi tapkao ovdje po skelama? Da nije istina to se po Vatikanu pria, sinko? Da itave noi bdije i napitak pakleni u loncu da kuha, da se s vukodlacima razgovara po grobljima i da si arobnjak koji prima posjetu Neastivoga? MICHELANGELO BUONARROTI: Lau, Presveti Oe! Sve to se o meni po Vatikanu brblja obina je kleveta i la! 98

PAPA: Pa dobro, sine moj, a zar sve to to radi ba mora biti tako mrano? Zar osvjetljenje tih tvojih slika ba mora biti tako pakleno? MICHELANGELO BUONARROTI: To su stvari o kojima je teko govoriti dok nisu gotove! PAPA: Malo Nam se ine precrnima, dragi moj! I sve nekako zaudaraju te tvoje slike po smoli! Je li, djeco, da je to smola? Pa dajte malko tamjanom zakadite jer u se jo zadaviti od smrada! GLASOVI PRATNJE, pognutih hrptenica: Jest! Jest! Bezgreni! To su papci i kopita! Prava kopita i smola i krv! Eto ovdje! I tamo! Sve sama smola! Bilo bi dobro sve to malko svetom vodom pokropiti! Biskupi i kardinali mau kadionicama i kade i krope skele svetom vodom. PAPA gleda u poderano ruho Michelangela: Pa ti si se tukao s nekim, nesreo! I sav si poderan! I krvav! I izgrizen! Da ti doista na metli ne jae, ptico, kao to se pria. Zavukao si se amo gore u ovu crkvu te ivi tu pod bojim krovom kao zvijer. to je to s tobom, Buonarroti? Nikamo na svjetlost ne izlazi! Nema te nita k nama u Vatikan, pred Nae lice! A tamo ujemo gdje se sve neto o tebi govori kako si se odao neurednom ivotu. Da spava itave dane, da nikome ne gleda u oi, da bi te trebalo pregledati lijeniki! MICHELANGELO BUONARROTI: Nemam ja kada, Presveti Oe, da se potrudim do vas. U poslu sam. A to Dvor apue, to nije vano. Dvor lae kao baba i medu vaim ulizicama nema jednog jedinog lica koje bi imalo obraza da mi to kae u oi. To to vama govore i ime vas obmanjuju, na to ja pljujem! Gibanje u pratnji Bezgrenoga i glasovi negodovanja: Oho! Oho! 99

MICHELANGELO BUONARROTI: Ne vjeruj, Oe Presveti, tim ankolizima i slugama! Oni ti lau! Oni tebi ne gledaju u oi. Oni bode nose pod platem i udaraju s leda! Protiv pratnje: Neka istupi ako tko imade to da mi kae! Sada! Okom u oko! utnja i stanka. Ne vjeruj Dvoru, Oe! Vjeruj meni! Ja radim i znojim se krvavo! Ja itav ivot radim i teglim kao marvine, a nadam se da sam ostavio i tragove svoje muke, Presveti! PAPA, uzrujano: Radi! Radi! Lijepo je to to ti radi i to se znoji! Tako je to i naredio Gospodin u svojoj mudrosti, i to je pravo, ali je Gospodin isto tako zapisao da nitko ne treba da se uzoholi svojim radom! Svi mi radimo i tako je dobro! Pele i mravi, ptice i ljudi, sve to se u prirodi pati na slavu Gospodnju! Gdje su, meutim, dokazi vidljivi da ti radi? Jer, eto, od prolog Uskrsa kako Smo se posljednji put popeli amo k tebi, pod taj tvoj krov, pa do dana dananjeg mnogo je minulo dana i tjedana! Koliko se toga promijenilo odonda u Nama samima i oko Nas! A eto! Ti se nisi uope pomaknuo! Jer to jo nije dokaz da radi to su boje prolivene po zidu i po skelama! To nije nikakav dokaz! Ne vidimo nita! Nikakvog djela ne vidimo, sinko! Gdje je djelo? Gdje? Ili se ono zato ne vidi jer je tama? Djeco, zapalite svjetlost da vidimo Mi ono o emu ovaj na prijatelj tako glasno govori uvjeravajui Nas da radi! PRATNJA je zapalila baklje i osvijetlila tamu crkvenu i razila se po skelama lijevo i desno, te se uje kako tutnje njihovi koraci u dubljini, uju se glasovi pratnje razoarani: Nigdje nita! Vraaju se pazevi, kardinali i biskupi s bakljonoama i slijeu ramenima. JEDAN GLAS, demonstrativno: Sve je golo i pusto! Svi su zidovi goli kao to su i lane bili, Presveti Oe! Nema tu nikakvog djela, kao to je Vaa Presvetost vrlo mudro blagoizvoljela da se izrazi! Nije tu nitko nita radio! 100

GLASOVI: Tako je! Niega nema! Sve je prazno! PAPA: uje li, sine, sud svojih blinjih o svome naporu! Dakle nije to to Nam je Gospod oslabio vid, slava mu budi, razlogom da Svojim smrtnim okom nismo mogli da konstatiramo rezultate tvoga rada! Niti je to to je u crkvi tmina u kojoj gledaju samo vukodlaci i vjetice, te mi ostali, bogobojazni, ne vidimo ni prsta pred nosom! Nego je to to tu nema nita da se vidi! To je ono, sinko moj, i zato ti zaista kaem: ne treba se uzoholiti i ne treba prezirati miljenje svojih blinjih o svome djelu. Jer dva ovjeka vie vide nego jedan sam. MICHELANGELO BUONARROTI: Moji blinji, Presveti Oe, mogu da prosuuju svoje drugove, vatikanske karijeriste, ali mene ne moe od njih da sudi nitko, jer nitko od njih nema pojma o slikarstvu! PAPA: Od Uskrsa do Uskrsa prolo je trista ezdeset i pet dana po naem kalendaru, sinko moj! Pratnja se maliciozno smjeka. MICHELANGELO BUONARROTI: Malo je to, Presveti Oe, od Uskrsa do Uskrsa! Premalo je to da bi moglo dozreti sjeme dubokih misli. Jer sjeme u brazdama modanim polagano zrije, Presveti Oe! A plod mudrosti Gospodnje ne sazrijeva kao kajsija svakog ljeta! Polagano zrije mudrost saznavanja, Bezgreni! I nisam tome ja kriv to je Gospodin tako uredio! PAPA, udobrovoljeno jer mu se svidjela ta bogobojazna misao: Tako je! Dobro si se izrazio sinko, dobro! Jo uvijek ivi u Naoj sjeni, vidi se! I pogaa Nae najskrivenije misli! Tako je! Sjeme u modanim brazdama polagano zrije, polagano, doista. Glasovi negodovanja u pratnji. GLAS IZ PRATNJE: A to emo, Bezgreni, s onim molbenicama koje padaju kao kia? A svi se nude da e bez plae iskititi 101

Tvoju crkvu! U Slavu Gospodnju e je iskititi, a ne za nagradu u cekinima! PAPA: Istina je! Dobro je da ste Nas sjetili, djeco, da ima i marljivih trudbenika Gospodnjih, pravih pela koje ne misle da se moe godinama ivjeti od stare slave! GLAS IZ PRATNJE: Sva sila ih se nudi koji se obvezuju da e do Boia svriti crkvu! A mi ve treu godinu ekamo zaludu! I nikad nita ne doekasmo! Ima za razliku od Michelangela jo idealista na svijetu koji stvaraju od potrebe i od svog umjetnikog nadahnua, a nisu puki i prazni materijalisti i frazeri kojima je jedina ideja: dobra papinska nagrada! PAPA: uje li, Buonarroti? To bismo Mi mogli ve Kralja Nebeskog Novoroenog da pozdravimo u svetoj noi ovdje pod ovim krovom. uje li ti, sinko? Do Boia! GLAS IZ PRATNJE: Jedan se konkurent obvezuje da e izraditi sve po zapovijedi i elji, i po uzoru, i na rok, o, Bezgreni! I ne e to biti nikakvi goli luaci po zidovima niti grene bludnice! Nego proroci Gospodnji, bogobojazni i poboni, po najstroim pravilima crkvenog slikarstva, a ne po luakim, furioznim kapricama! Po obavezi i po ugovoru i na rok. PAPA: uje li ti sve to, sinko? Velika je to napast za Nas! A molbenice stiu! Sva sila ih stie! MICHELANGELO BUONARROTI se trgne osorno: Pa to ja mogu zato ako molbenice stiu? Nisam ja nikakav zidar niti postolar! Ne ijem ja postolu po mjeri, Presveti Oe! Ja ne mogu da radim po uzoru niti na rok. Ne mogu! Razumijete li vi? Pa ako vi drite da je bolje da odstupim, dobro je! Ja mogu da odstupim ovaj as! Francesco! Francesco! DRUGI FAMULUS se protura izmeu pratnje: Molim, metre! MICHELANGELO BUONARROTI: Skoi prijeko do Marija, neka spremi veeras dvije mule. Pa skupi te nae stvari. 102

Pratnja se uzrujano uzbiba. Gibanje nemirno i doaptavanje. Napeta stanka. PAPA: No, no, ne treba da si odmah goropadan! Tko je to vidio? Sve se nekamo trza i lomi! I odmah plane! Pa jesmo li Mi zato doli da Nas vrijea? Treba da se ponizi, a ne da die glavu! Svi ti tvoji ljudi tu na zidu nad Nama diu glavu i prijete se! To su same pesnice, sinko! A treba ruke sklopiti na molitvu! Poniziti se treba! I kleknuti treba, i nogu poljubiti, a ne osorno se svaati! Kako smo Mi ono ispjevali pjesmu Gospodnju o ponienju, je li? Dijete! Ima li tu skromnu naricaljku Nau pri ruci? Jedan svilokosipa klekne pred Papom pruzivsi mu svitak pergamene. Sluaj, Buonarroti! Govor je o jezgri ivotnoj! Moda e se zanijeti duom pa e pojmiti jezgru ivotnu. Pa ti, koga je Gospodin nadario talentom nevienim, moda e znati da odrazi Nae bolno saznanje. To onda neka ti bude lu i smjer kod tvoga slikanja! A ne taj kaos na zidu koji nita ne znai! Sluaj Nas, sinko! Papa je uzeo u oko brueni dragulj koji su mu pruili na svilenom jastuku, te pri svijetlu lui ita Jragmenat diletantske tirade plaljivo, lijeno i dosadno. Razumijevaju se samo neki vokali, budui da mrmljajui trai ono mjesto kojim je odluio da objasni Michelangelu o emu se zapravo radi kada je rije o problemu umjetnikog stvaranja! Kad ga je naao, lijeno, razvueno i kroz nos: U molitvi je spas, a ne u borbi. Nije spas u borbi, nego u molitvi. Tako veli premudri sveti Augustin da je u molitvi spas. Zato se molimo, brao! I o podne! I naveer! I ujutro! Jer je u molitvi spas! Jer je u molitvi spas iz ove doline suza! Jer je u molitvi spas! Pratnja kao daje potresena duboko do dna due. GLASOVI: O, Boanski! To je mudrost neuvena! Otkrivenje je to, Presveti Oe! Otkrivenje! Bezgreni! Vi kao Jeremija jadikujete u ovoj dolini suza! I zar bismo mi bez Vas mogli da saznamo to je bit umjet 103

nosti? Presveti Oe! Presveti Oe! Svjetlosti naa jedina! O, o, o! Ljube mu ruke kleei i papue i klanjaju mu se. Michelangelo Buonarroti stoji i uti. Papa ga promatra. Stanka. PAPA: No! Sinko! to je? Ti uti? Zar nema rijei za to Nae iskreno predanje? Prkosan si, sinko, i to je grijeh! I ne prkosi ti samo Nama, dragi! Svemu ti prkosi! Zato ti i ne uspijeva stvar! Ne tee ti od ruke jer si goropadan! Zvekee lancima! A to je grijeh! To je smrtni grijeh! Je li, djeco, da je to grijeh! GLASOVI: Jest, Presveti Oe! Svi se crkveni oci slau u tome da je to grijeh! I to jedan od najteih grijehova na ovome grenom svijetu! PAPA: uje li, sinko? uje? Treba se smiriti i nai ravnoteu u sebi! Jer to to znai, to tvoje bezglavo aranje po zidovima? Kao da su se vjetice poigrale s avolima, doista, tako to sve u tebi i oko tebe izgleda! Nita to ne znai! Pa i ne vidi se nita! Nema niega! to to znai da ti nogama razbacuje boje? Kao da se rve s nekim demonima po zidovima! Sto znai sve to, sinko? Kamo to vodi? Michelangelo Buonarroti stoji pred Papom, gleda u strop. Blijed je. Suti. Stanka. PAPA, dobrostivo, pristupivi Michelangelu Buonarrotiju, tucne ga po ramenu: No! No! Nita to! Tebi je ve toliko puta uspjelo da pogodi Nae najintimnije misli i Naa najtia raspoloenja! Sad malo luta, ali nai e ti ve put kako da ugodi Nama i Gospodinu! Samo bogobojazno i mirno, dragi moj! Mirno! A to je glavno, ne brzaj! Nego uvijek imaj pred oima Nas i ono to Mi hoemo! Onda ne e pasti u takve grene ludorije, sinko! Jer to je sablazan, a ne slika crkvena! To je pijanka na zidu i ti si pune boce smole i krvi razbijao o strop, a nisi radio, nego si se borio, ali ne kao Tobija, nego kao Belzebub! Treba da se skupi! Pa kad se drugi put 104

potrudimo amo, da Nas obrauje i da dokae da nisi danguba! Ja te blagoslivljem, sinko! Papa milostivo dijeli svoj papinski blagoslov, a cijela se pratnja oborila na koljena i bije se o grudi, samo Michelangelo Buonarroti stoji. PAPA, osorno i strogo: Klekni i ti, sinko, klekni! MICHELANGELO BUONARROTI se bije u sebi i koleba, a onda ipak poklekne i sagne glavu i pokloni se, poljubivi Papi nogu. PAPA ga blagoslivlje i daje mu kesu s cekinima i govori mu oinski, dobrostivo i u svetoj milosti: Sad zbogom, sinko! Ne alimo truda to smo se popeli amo! Objasnili su Nam se krivi putovi, djeco, kojima ne smijemo da idemo! I nije teta za to, doista! Bilo gdje da se objavi spoznaja istina Gospodnjih, vrijedna je! I ne treba da alimo truda! Papa se zaputio i posljednje rijei progovara ve u hodu, a pratnja se jati oko Njega, samo da bolje uhvati po koju rije Bezgrenoga. Papa se teko i astmatino odbiba. Fanfara jei, zvona zvone, skele kripe, lomljava i lupa vratima i mir. Stanka. Michelangelo Buonarroti je ostao u letarginoj ukoenoj pozi da klei, dugo. Onda se trgne, ustane i umorno ode do leaja. Tamo se sroza. Stanka. Onda se opet skupi i otvara kesu i broji cekine koji neugodno i resko zvone. MICHELANGELO BUONARROTI prigueno, poluglasno broji cekine: Jedandva-tri-etiri-pet. Tako padaju glasno cekini, sve do trideset. Izbacivi sve cekine na gunj na slamnjai, prebire po zlatu rukama i ponavlja bolno, poraeno i jadno: Trideset, trideset, trideset i uzdie teko. Zavjesa polagano pada 105

KRISTOFOR KOLUMBO

LICA

110

Paluba admiralske galije Santa Maria s kojom je Kolumbo isplovio u Nepoznato da pobjegne iz panjolske. Posljednja, oajno vihrovita no pred Otkrivenjem Novoga Svijeta. Crna tmina, rasparana zelenim odsjevom munja, pa se na hipove vidi gomila razbjesnjenih ljudi u krvavom gru posljednje borbe. Mornari admiralske galije podivljali su od straha, odglada, od tmine, gromova i beznaa; sav onaj zanos to ih je ponio na debelu puinu rasplinuo se, te u tih discipliniranih ljudi, koji su u slijepom oduevljenju bacili na kocku ivot svoj i galiju da otkriju Novo, nije sada, kad prijeti Crno da ih proguta, preostalo ni mrve dostojanstva. Ta gomila suludog mesa svaa se, urla, kune i luduje bezglavo, dere se do krvi i kostiju, te e prodrijeti samu sebe jo prije brodoloma. To su divlje ivotinje, praivotni elemenat, to je zbivanje silno i bezumno, kao to su one munje, i to more ustalasano, i tmina, i te gorue utrobe gladnih zvjerova to se prodiru na palubi brodolomne lae. I da nema one svijesne Manjine koja se jo nije uskolebala, te prkosi i umom i akom, i noem i biem, i psovkom, te bi betije rastrgale admiralsku lau i podavile se grizui sebi grkljane i pijui svoju krv. Ali svijesna Manjina prkosi, te se sva ta svaa, psovanje i tunjava, sve to kovitlanje ljudskih glasova, vjetra i gromova uzdie do napona groznog i bezimenog. Sve do poklia admiralovog bjesni u jednom mahu kor nevidljivih ljudskih glasova u svim varijantama bola i patnje. Silni udari i fijuk vihora. Gromovi. 111

KOR GLASOVA: Natrag! Natrag! Natrag! To je ludilo! Mi se utapamo! Admirale! Admirale! GLASOVI SLOMLJENI kao jeka vapiju: Admirale! Admirale! Vjetar je s bijesnom lomljavom polomio neto u utrobi broda i uje se kako se rue predmeti i valja burad. GLASOVI ROBLJA, prikovanog na dnu galije: Prodire more! Prodire more! Davimo se! Oajan zveket okova i lanaca pod palubom. Psovke. To je avo! To nije admiral! Prokleta ivina! Oslijepio da bog da! Gromovi ga satrli! Guba ga izjela! GLASOVI PIJANI: Grom u avola! Daje boga, saderao bi mu kou! Trnjem bi mu oi izbo taj bog! Ne bi ga bio stvorio! AT nema boga! Nema pravde! Pij! Pij! Da se pijan udavi! Admirale! Proklet bio na sve vijeke vjekova! Bacite ga morskim psima! Pokrepali bi od admirala! Treba ga spaliti! Pij! deri! Krepaj! Suludo udaranje i razbijanje utura i buradi i prolijevanje vina posljednjega. Vjetar i gromovi. GLASOVI PLAHI I POBONI: To je grijeh, ta naa plovidba u Nepoznato. to e nam more? to e nam Novo? Imali smo svoga dobrog panjolskog boga, to e nam Novo? To nas na stari bog bije za nae preuzetne grijehe! Sve je grijeh! Molimo se, molimo se! Padaju ljudi na palubu, udaraju glavama o daske u oaju, biju se u grudi i zMzivlju: Gospodine! Gospodine! Boe svemogui! Oe! Gospodine! Marijo, Djevice bez grijeha zaeta! Zvijezdo morska! Pomozi! Smiluj se! Zaveli su nas! Prevarili su nas! Podmitili su nas! GLASOVI PIJANI ismijavaju gromove: Udri, bogati! Neka se potopi sve! Haha! Udri! Niega nema, ni boga, ni vraga! Ni nas nema! GLASOVI ROBLJA, ispod palube, to sve oajnije zvei lancima, verigama i okovima: Pomozite, brao! Prodire voda! A joj! Pomo! Pomo! Laa tone! Sve sablasniji lomot i zveket lancima. Onda oajni trzaji i muklo razbijanje negva i gvozda. 112

GLASOVI PIJANI: To se robovi dave na dnu! Ha-ha! Pa neka se dave! Svejedno je! Krepali danas ili sutra! GLASOVI GLADNI: Admirale! Kruha! Kruha! Admirale! GLASOVI MNOGI, a poziv buja i raste: Admirale! Natrag! Admirale! Ne emo dalje! Hoemo natrag u panjolsku! SVI vicu: Admirale! Natrag! Natrag! U panjolsku! JEDNI pjevaju sto i trideseti psalam: De profundis clamavi ad te, Domine!1 DRUGI se bune: A to e nam psalmi? Da crpemo vodu! Treba raditi! Treba biti stvaran! Potonut emo zajedno s bogom i sa psalmima! Prodire voda! Spasimo se! Jao! Pijani avoli, spasimo se! GLASOVI BEZGLAVI: Sve to nema smisla! Nema uope smisla! Tonemo! Utapamo se! Sve je svreno! GLASOVI VAPIJUI, BOLNI, BEZNADNI, GLADNI I PRIJETEI: Natrag! Natrag! Natrag! I veina urla i zazivlje: Admirale! Natrag! Admirale! A udarci su u utrobi broda postali silniji. Roblje je u smrtnom oaju porazbijalo svoje okove i polugolo, krvavo i izbijeno, jo gdjekoji okovan, provalilo gore na palubu, pa bijesno udara po mornarima u osvetnom ludilu. Robovi, bijui se okovima: Zraka! Zraka! Zraka! MORNARI: Eto gadova! Evo robova na palubi! Pobacajte ih u vodu! To su kriminalni tipovi! Borba s robljem. Gdjekojeg roba ustrijele i bace preko palube, pa se uje kako se utapa i vie. GLASOVI: A tko e sad veslati? ROBOVI: Idite vi dolje u vodu, udavite se vi dolje za vau panjolsku! Ba nas briga za vae pustolovine! Gadovi! ivi(Iat.), Iz dubine vapijem k tebi, Gospodine! 113

ne! Ne damo se potopiti kao takori! Da se bar nadiemo zraka prije no potonemo! GLASOVI: Natrag! Admirale! Sve to nema smisla! Sloboda robiju! Tonemo! Svejedno je! Pustite, do avola, i to obraunavanje kuburama. SVI viu u koru, jednoglasno: Admirale! Natrag! Admirale! GLASOVI SILNI, jai i prkosniji i svjesniji od gomile robova i mornara. Glasovi Manjine koja o plovidbi ima sliku i ravna se po svome uvjerenju. Oni, mada su u manjini, nadvikuju gomilu zamjetljivo: Kamo natrag? Nema natrag! Naprijed je natrag! GLASOVI: To je smijeno, to je besmisleno! To je ludorija! Laete! Crno e nas prodrijeti! Gladni smo! Tonemo! GLASOVI GLADNI: Kruha! Kruha! Kruha! ROBOVI: ta e nam naprijed? Mi hoemo gore! Na slobodu! Na zrak! Na zrak! Mi ne emo da veslamo za druge! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Pijani ste! Mi se vraamo. Sutra emo ugledati kopno! Zemlja je okrugla! Mi se ve davno vraamo. Smirite se! Mi putujemo najkraim putem kui. ROBOVI: Sve je to la! Vi ste gadovi! Poubijati bi vas trebalo! I admirala bi trebalo ubiti. On nas je prevario! Gdje je admiral? Admirale! Neka se javi admiral! U koru elementarno: Admirale! Natrag! Vjetar i gromovi. Gromovi i vjetar. Vihor je silnim zvidukom zakovitlao brod, razderao posljednje jedro s ornjavom paklenom i, polomivsi jarbol, obalio gas muklim treskotom i pobio mnogo ropskih lubanja i slomio gomilu kosti. GLASOVI: Bacajte roblje u vodu! Nek se gamad podavi! Dolje s njima u lance! Utucite ih! Natrag pod palubu! ROBOVI: Hoemo da umremo kao ljudi! Ne damo se! Idite pak veslajte vi za sebe sami! Biju se. Zvee okovi. 114

RANJENICI, povaljeni jarbolom, u krvi i mukama smrtnim vicu: Mari moja roena! A joj! Pomo! Moje oko! Moje oko! Pomiluj, Gospode! Pomo! A joj! Moja noga! Polomilo mi rebra! Moja glava! Boe! Umirem! Pomozi! Opet silni talasi preliju palubu i ponesu sa sobom u tminu gomilu leeva i ranjenika i mnoge koji se nijesu opasali uzetom te se dobro ne dre. Zapomaganje, vika i lelek: Ue! Baci ue! Tonem! Pomozi! Kuknjava i vrisak i tuljenje: Psi! Morski psi! A joj! Evo me! Nosi me, Isuse! Ljudi! Utapam se! Pomo! Pomo! Panika raste. Zazivanje utopljenika, koji se biju s valovima u Tmini i koje deru psi, bolno para crninu iaranu munjama. JEDNI viu: Da pustimo sidro! DRUGI viu: Sidro! Sidro! Ljudi! Nema sidra! Gdje je sidro! TREI viu: Svijetla! Zapalite svijetlo! Svijetla! Kreu kremen, ali je guba mokra, a vjetar duva pa iskre ne vrcaju. GLASOVI: Uzalud! Mokro je! Nema svijetla! Uzalud! Dolo je vrijeme smrti! Smiluj nam se, Bogorodice! A kroz sve to vrludanje bezglavo neprekidno jei jeka oajnih robova: Natrag! Natrag! Admirale! Gdje je admiral? Gromovi biju neprestano jedan za drugim. Prolom neba. GLASOVI, ispod palube: Voda raste! Voda raste! Do koljena je! GLASOVI: Sidro! Svijetlo! Pomo! Natrag! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Ljudi! Skupite se! Mi se vraamo u panjolsku! Eto, kopno je blizu! Jo samo ovu no. Skupite se, ljudi! Ovako emo se svi podaviti! Svijetla! Zapalite svijetlo! Na kormilo! GLASOVI BEZNADNI: La! La! Nema kopna! Nema nade! I sidro je odnio vjetar! Tonemo! Smrt! Smrt! GLASOVI GLADNI: Tjedan dana ve nismo vidjeli hljeba! Hljeba nam dajte! Da krepamo siti! 115

GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Kruh raste tamo kamo mi plovimo! Eto kruha pred nama! Ljudi! Samo jo ovu no! GLASOVI: Imali smo kruha! to ste nas zaveli? Natrag! Natrag! Na naemu mesu i na naoj muci lako je otkrivati nove svjetove! KRIKOVI: Svijetla! Svijetla! Jedan je gorostasni val skoro progutao admiralsku lau te tek to se nije prevalila, i iz grudi se brodolomaca oteo pokli u strahu pred smru: O-o-oj! JEDAN SPASONOSNI GLAS: Sputajmo barke, ljudi! Spasimo se! I kao hipnotizirana jurne gomila spram barki i tamo se grdno pobije. Davljenje, rvanje, cviljenje, bacanje, gaenje, tunjava. Grme kubure, blistaju bodei, padaju ljudi: Pusti mene! A zato ba ti? Valjda u ja prvi! Evo ti, lopove! Gade! Mati draga! Mir, ljudi! Jeste li poludjeli? Ljudi, bog s vama! ivine! Proklete ivine! Pomo! Svijetla! Svijetla! Ne vidi se! I ona je crna gomila jedva razrijeila laicu i spustila je, ali se Laica razbila o rebro broda, i samo se uje zapomaganje onih koji se utapaju. GLASOVI se mole: Pomozi nam, Gospodine! Smiluj se nama! Boe! Veliki boe! To je Dan sudnji, amen! Svijetla! Sve bi se dalo spasiti samo da nam je svjetlosti. Admirale! Admirale! Gdje je admiral? Admiral je nestao! Nema svijetla! Nema admirala! JEDAN BIJESNI GLAS: A tko je svemu kriv? To je kriv onaj neastivi! On nas je nagovorio da pobjegnemo iz panjolske! DRUGI GLAS: To nije admiral! On je davo sam! Razderati bi ga trebalo! On e nas potopiti! To je Lucifer! SVI: On je kriv! On nas je zaveo! Gdje je? Admirale! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: On nas vodi u Novu Zemlju! Ljudi! Vode valjaju tamo zlato kao kod nas ljunak! Tamo 116

med mirie i mlijeko! Kruh raste u Novoj Zemlji na granama! Samo jo ovu no ustrajte! GLASOVI UZNEMIRENE GOMILE: Nema ga! Nema Nove Zemlje! Brodolom! Tmina! Natrag! / svi vicu potresno: Natrag! Natrag! Natrag! Silni fijuci vjetra i gromovi. Cijela utroba broda lomi se istenje muklo. A ljudi gore na palubi bezglavo luduju. Jedni pjevaju bogu, drugi urliu i psuju, trei oajno udaraju glavama o daske palube, a jedni opet viu za admiralom. Ritam je te groznice grevito upaljen, osjea se kako elemenat mesa i krvi gori. Tutnje gromovi, sijevaju zelene munje, onda se vide napeti i zgreni obrisi ljudski, iznakaeni i smrvljeni, kako se prijete, kako vrite; uz silan prasak i lomljavu pukao je lanac kormila, a lada je zaplesala po valovlju. GLASOVI: Kormilo! Kormilo je puklo! Sada vie ne moemo niti natrag! Ide smrt! Potop! Brodolom! Molimo se! KORMILAR je dojurio, upa kosu, grebe lice i vie iz svega glasa: Admirale! Admirale! Gdje je admiral? Puklo je kormilo! Polomilo se! Izgubljeni smo! Bolje je da se utopimo sami! Sunepreko palube u more. A iz tmine, iz velike daljine, uje se kor glasova koji vape za pomo. Muklo u daljini jee topovski hici. GLASOVI, zaprepateno: To tone Pinta! Pinta tone! A za njom emo mi! A sve nas je upropastio admiral! Krv naa na njegovu glavu! Gdje je admiral? Sakrio se, kukavac! Boji se! Da nam dopadne aka! U svojoj je kajiti! Sakrio se u svoju kajitu i tamo broji zvijezde. I jurnu do kajite admiralske. Lupaju nogama o vrata: Admirale! Admirale! Otvori! Izai! Admirale! Tutnjava sve zvjerskija, i onda gomila polomi vrata ij>rovali u kajitu. Nema ga! Hulja admiralska! Utopio se sam! ivina prokleta! Skoio je u more! Pa neka lete za njim i te njegove knjige proklete! I globusi! Pobjegao je, a nas je ostavio na cjedilu! Divlja gomila dere folijante, knjige, perga117

mene, razbija sekstante, globuse i sve to, avolski uznemireno i cerei se zvjerski, baca u bezdan. GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Ljudi! ujte! Smirite se! Svi smo mi htjeli da naemo Novu Zemlju! Ljudi! Mi imamo svoj osjeaj odgovornosti, svoj osjeaj dunosti! Nas je stvorio bog na svoju sliku i priliku! Budite ljudi! Osvijestite se! Eto kopna pred nama! Tamo ima dragulja kao kod nas kamenja! Zlata! Mirodija! Kruha! Vjerujte! Ljudi! Vratit emo se kao bogatai! Iz daljine se uje zapomaganje utopljenika. Pa opet kanonada. Vjetar. GLASOVI GOMILE koja je razorila admiralsku kajitu: On je davo! On je neastivi! Eto! ujete li kako viu sa Pinte? A tko je kriv za one bolove i za onaj strah? On, i samo on! Gdje je admiral? Naite admirala! Da mu pregrizem grkljan prije nego to potonem! Ispit u mu krv! Razapeti ga treba! Popijuvati! Objesiti! Razderati! Utopiti! Osuditi na smrt! / svi se rastrali po brodu i trae admirala i laju kao hijene i urlaju da ga razderu: Admirale! Admirale! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE koja zna to hoe: Ljudi! Zar ste poludjeli? Zar smo svi poivinili? Spasti nas moe samo razum! Pamet nam je jedini kompas! GOMILA: Jesmo! ivine smo! Poludjeli smo! A tko je tome kriv? I vas emo podaviti prije nego to mi potonemo! Prije vi! A onda mi! Admirala ubijte! Ne treba nam razuma! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Robovi! ujte! Ako ustrajete uz nas, dajemo vam slobodu! Dajemo vam zraka! Ne trebate se vie vratiti pod palubu! Proglasit emo vas patricijima! GOMILA MORNARA: Hulje! Roblje uckate na nas? Podavite tu gamad, robovi! Mi smo mornari, a vi ste veslai! Ne treba nam zvjezdoznanaca! ROBLJE zvekee lancima: Zraka! Slobode! Naprijed! 118

MORNARI:

Natrag! Dolje admiral! Robovi, ne nasjedajte lopovima! Ako se iskrcamo, opet e vas okovati! I nasrnuli su ve jedni na druge, ali iz tmine prodru oajni glasovi zapomaganja. Kanonada bjesni sa Pinte koja tone. POBONI I OAJNI su poklekli pa mole: Eto, Pinta tone. O, boe! Smiluj se duama grenih. ujete li ih kako viu? Pinta tone, a onda emo mi! Ina hip se sve od straha skamenilo. Gromovi se ore uz kanonadu koja u daljini muklo laje, a onda se po sceni prospe blijedi ruj crvenoga plama i poara. Gromovi su udarili u Pintu, sprili je, i ona tone i uju se jako daleko glasovi onih koji se utapaju. Nad admiralskom je laom proletjela Panika, ljudi su na hip utihli kao nijemi. Gledaju na brod to izgara i tone u daljini, a onda su pruili ruke i izvan sebe viu: Pinta! Pinta! Pinta! Sada se vide te crne sjene na palubi, polivene crvenim dalekim, krvavim plamom, pa se te sjene isprepleu kao tintasta sablasna privienja. A tamo, na kljunu lae, vidi se golema, dominantna, smiona i prkosna pojava admirala. Admiral zuri u brodolom pred sobom, a crveni admiralski stijeg vijori mu se nad glavom. Vjetar i silni gromovi. JEDAN GLAS se prodere, spazivi admirala: Eno admirala! Tamo je na kljunu! Smrt admiralu! I gomila jurne na admirala. Ali su se lanovi Manjine: podad- mirali, kapetani, notromi, zvjezdoznanci, sluge, skupili oko admirala i tako zbijeni prijee poputfalange kakve da ga gomila ne smrvi, znajui dobro daje admiralova smrt isto tako i smrt njihova. Bijesna, zapaljena, iznakazena lica, pesnice, ake i psovke to padaju poput kamenja na falangu. Fuj! Hulja! Dolje! Lopovi! Zar jo nijesi skoio u more? Eto! To je tvoja Nova Zemlja! Gdje ti je kontinent? Ti mrtvi! Tmina! Brodolom! Kruha nam daj! 119

Lopove gadni! Obmanuo si nas demagokim laima! Prodao sam ti duu za kesu cekina, avole, ali u se zamastiti tvojom krvlju! ADMIRALSKAFALANGA vie: Ljudi! Mi moemo spasiti sebe samo tako ako spasimo i Njega! On nas vodi, On je na putokaz, na kompas i na mozak! GOMILA: Nikoga on ne vodi! Krivo vodi! Lae! Sav on je jedna la! To je pustolov pakleni! Sve je la! I njegova Nova Zemlja je obina demagoka smicalica! To je spekulant na burzi. On je sve nas stavio na kocku svoje karijere! Nema Nove Zemlje! To je utopija luaka! Pljujem ti na Novu Zemlju! Glavu nam dajte njegovu! Dobro nam je bilo u panjolskoj! Admirale! Hljeba! Gladni smo! Hoemo kruha! Natrag! Natrag! Vratimo se pod nae stare krovove! Dom nam vrati! Lijepu nau domovinu hoemo! Nae matere! Nae ene! Nau djecu! Kralja naega da vidimo opet! Crkve nae! Boga i kardinale! Nau dragu Inkviziciju! Ljudi! Oteo nas je domovini i nama je oteo domovinu! To je idov! Bacimo ga u more! Stat e vjetar ako ga utopimo! Razderimo ga! Lin! Lin! Natrag! Natrag! U lijepu nau panjolsku! ADMIRALSKA FALANGA: Naprijed! Sami ste odluili i ugovor ste potpisali! GLASOVI GOMILE: Ali ste nam govorili da emo se vratiti bogati! ADMIRALSKA FALANGA: Pa mi se vraamo, ljudi! Sve se vraa na svijetu! Mi emo se vratiti kao pobjednici! Kardinal e nas blagoslivljati! Zvonit e zvona! Ljudi! Puni zlata i srebra i dragulja vratit emo se i ene nae hodat e u svili! Mi se ve vraamo! Preko Nove Zemlje se vraamo! 120

GOMILA:

Natrag! I ako ne ete, pobacat emo vas kao parcove u more! Eto! Brod tone! Voda! Smrt! Brodolom! Nema natrag! Potopimo se sami! Skau preko palube i utapaju se. Prolom oblaja. Vihor i gromovi. GLASOVI SLOMLJENI, kao jeka: Pa da! To je bolje nego se tako patiti! Skau za njima u Crno. GLASOVI: Svjetlosti! Svjetlosti! Admirale! Gdje je admiral! Razderimo admirala! GLASOVI PRKOSNI: A emu su topovi? Razderimo nebo topovima! Pucaj u nebo! Nadgrmi gromove! Admiralovu glavu! Vina! Krvi! Svijetla! Nebo! Nebo! Nek se razdre Nebo. Nek potone sve! Demonska pucnjava po oblacima. Crveni se oblaci dima pue po tome paklenom plesu. Tmina pa opet munje. GLASOVI: Tonemo! Tonemo! Ubijte ga prije! Tonemo! ADMIRALSKA FALANGA: Mi jo moemo da se spasimo, ljudi! Kopno nije daleko! GLASOVI: Laete! Laete kao i admiral! Eto! Pinta je potonula! I mi emo za njom! Tmina! Svijetla da nam je! Zapalite, ljudi, baklje! Duvk! Ne moe se! Pod palubom je voda! Natrag! Admirale! Natrag! Na jedra! Veite kormilo! Na vesla! Natrag! GLASOVI PROTUSLOVNI: Kamo natrag? Jo takvih pet tjedana? Jo takvih pet brodoloma? Jesmo li mi sveci da gladujemo? Nema hljeba! Nema mesa! Nema vina! Nema kormila! Nema jedara! Eto, gromovi nas biju! A kriv je admiral! Pojedimo admirala! Nek on bude prvi! A onda emo kockom dalje. 1 GLASOVI GLADNI: Pojedimo admirala! 121
GLASOVI OAJNI:

nadvikuju gomilu koja prijeti da e Ijudoderski nasrnuti: Ljudi! Treba nam organizirane snage! Popravimo kormilo zajednikom snagom. Napnimo nova jedra! Savladajmo tminu! I more! Mi hoemo Novo! Naprijed, Admirale! Na kormilo! Na vesla! Naprijed! Samo optimizam nas moe spasiti! GLASOVI RAZORNI: Natrag! To govori davo iz vas! Vi ste nas zaveli! Vi i admiral! Razderite admirala! U propast nas vodi! Vi ste admiralske prirepine i pripuzi! GLASOVI GALIJOTA: Nama je svejedno! Naprijed ili natrag! Mi hoemo zraka! Mi hoemo krv vau! Osveta! Osveta! Osveta! Svima! Mi ne emo vie na lanac! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Sami ste htjeli u Novu Zemlju! Nitko vas nije silio. Primili ste za to predujam u gotovom! GOMILA: Zlatom ste nas podmitili! Bili smo gladni i glupi pak smo vam povjerovali! Nalagali ste nam o toj vaoj utopiji itave bajke! Da emo se vratiti, to ste nam govorili, bogati i slobodni! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Pa mi se vraamo! Ljudi! Zemlja je okrugla, a pred nama lei mlado kopno! JEDAN DIVLJI GLAS: Gusario sam svima morima. Krvav sam robio stotine ostrva. ta e mi mrtvome novo kopno? Ja hou glavu admirala! Ja hou da se osvetim! Vjetar sve silniji. Gromovi. Divlja no. GOMILA: Glavu admiralovu! Smrt admiralu! GLASOVI: Spasimo se, ljudi! More e nas prodrijeti! Tonemo! Ludilo! Grijeh! Boe! Gospodine! Isuse Kriste! Nema Novoga! Ima Crno! Slava Ti, Crno! Ha-ha! GLASOVI PLAUI: O, sveto staro tlo nae drage panjolske! Gdje je naa domovina? Nikada vie! Nikada vie! 122
GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE

GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE:

Naprijed! Mi se vraamo domu. Sve se vraa! Naprijed! Mi emo se vratiti kao pobjednici i osvajai! GLASOVI BEZNADNI: I vjetar vas proklinje! Dolje admiral! Natrag! Lasci! Antikristi! I ljudi se iz ustalasanog trzanja, pjevanja, bulanjenja, kolebanja, smijeha, urlanja i bunezanesu sa vjetrom i gromovima kao talas ijurnu spram kljuna. Admiral je kriv! Smrt admiralu! Smrt! Blistaju maevi, zvei oruje, odjekuju kubure. Bitka. Falanga se bije oko admirala. Krv tee, mrtvi padaju, talasi prelijevaju palubu, borba, gromovi ifijuk vihora. GOMILA: Udri! Sijeci! Admirala! Admiralsku glavu! Hulje! Lasci! ivine! Lopovi! Naprijed! Natrag! A joj, mati! Admirala ivoga! Spasimo se! Tonemo! Pomozi, boe! Udri! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Robovi! Mi vas oslobaamo, ako pristanete uz nas! Naprijed! Nitko ne mora natrag uz lanac, samo se smirite! MORNARI: Robovi! Ne vjerujte admiralskim prirepinama! Pri- kujte tu admiralsku bandu na vesla, neka veslaju za nas! I mi imamo svoje kompase! Vjerujte nama! Natrag! Vratimo se u panjolsku! ROBOVI biju po jednima i drugima: Nama je svejedno, mi emo se utopiti ili e nas prikovati za veslo! Mi nemamo to da izgubimo! Zraka! Osvete! Kruha! Vjetar, graja, grmljavina, krv, vika. Ne razabira se niti rije. Dvije hrpe ludoga mesa, krv to tee, gromovi, munje i more to prijeti i buci glasom podmuklim i bezdanim. Onda sa kljuna broda, gdje stoji Admiral, sine buktinja i obasja smionu njegovu pojavu. Njegov se glas prolomi i nadvie i borbu pobjesnjelih, divljih mornara, i ornjpvu valova, i ludilo mora 123

ustalasanog, i tminu i crnu brodolomnu no, sve nadvie glas Admirala. Admiral se kupa u plamu lui to mu planu u desnici kojom je zavitlao borbeno. ADMIRAL, glasom nadmonim: Narode! Eto ti svjetlosti! GLASOVI GOMILE: Admirale! Vrati nas u domovinu! Admirale! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Zdravo, Admirale! Naprijed, Admirale! Borba je na hip prestala, ali se ljudi deru i nadvikuju: Naprijed! Natrag! Admirale! ADMIRAL: Narode! Natrag nema! GLASOVI GOMILE zalaju bijesno: Jeste li ga uli? To je davo! Ma razderite ga! Sto on nama moe! Nas je vie! ADMIRAL: Eto svie blagdan i jutro, narode! I mi plovimo u Novo! GLASOVI: to e nam blagdan? to e nam jutro? to e nam to tvoje Novo? Nema blagdana! Znoja ima. I krvi ima. I glada! I okova! Tebi je vjeni blagdan, admirale! Ti svetkuje admiralujui! Blagdan je to biti admiral! Ali budi ti galijot pa onda mudruj! Ne dajte mu do rijei! Lae! Lagati znade! To je demagog! On plovi u svoju Novu Zemlju na naima krvavim uljevima. Zatucite ga! avla! Lae! Lae! Huljo! Natrag! U panjolsku! Povratak ili smrt! GALIJOTI, zveei lancima: Vi laete! Admiral lae! I svi ste vi hulje! Mi smo dolje na dnu! Mi nosimo sve nas naprijed! Mi hoemo zraka i kruha! Dolje lai! Na nama lei brod, a ne na vama! ADMIRAL eli da rekne svoju admiralsku rije: Narode! GLASOVI: Ne dajte mu da govori! On lae! Gladni smo! On nas hrani praznim rijeima! Ti si hulja! Ti si davo! Sve si nas 124

zaveo! Sve si nam unitio! Gdje nam je dom? Gdje su nam uspomene? I sad nas biju gromovi za tvoje lai! Crni lopove! Ubijte ga! Razderite ga! ROBOVI: Smrt svima prirepinama! Dotucimo admiralsku falangu! Dolje svi vi! Osveta bezimenih! GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE koja stoji oko admirala s golim maevima: Zdravo, Admirale! Mi vjerujemo u Novo! Zdravo, Admirale! Mi umiremo s Tobom! GLASOVI GOMILE: Pljujemo vam mi na Novo! Pljujemo na Novo koga nema! Da se vratimo! Natrag! Natrag! Ne moemo! Kamo emo? Gladni smo! Kruha nam daj! Admirale! Lae! Bacite ga u more! Nek leti prvi! Gomila se opet zatalasa. ADMIRAL, snano: Narode! Svie blagdan! Eto: dolazi sunce! Mi plovimo sigurno! Pred nama je Kopno! GLASOVI: A otkuda ti znade da je pred nama Kopno? Tko je to tebi rekao? Ha-ha! Eto gromova i oluje, a ti o Kopnu bulazni! Ha-ha! Svie blagdan! Tebi je uvijek blagdan, admirale! ROBOVI: Huljo! Daj da tebe okujemo ko to si ti nas! Daj da te iibamo do krvi! Idi ti dolje k veslu, gade! Pa veslaj medu parcovima do smrti! Skote! Zadavite ga! Hulju! Sve te gadove zadavite! Svi se oni igraju naim glavama! ADMIRAL: Narode! Sunce! GLASOVI ga nadviu: to e nam sunce? Crijeva nam se gre, a sunce nas ne hrani! Dolje! Ne dajte mu da lae! Silni gromovi i vjetar pakosni. GOMILA, u strahu: Eto! Smrt, a ne sunce! Ali prije e on! Zgazite ga! Razderite ga! Ubijte ga! avo! Kifropija! Hulja! ; Nek potone, a mi za njim! avle prokleti! 125

GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE, zanosno: Zdravo, Admirale! Mi vjerujemo u Sutra! Mi vjerujemo u Tvoju zvijezdu! ADMIRAL: Narode! Sutra... GLASOVI ga opet nadviu: Lae! Lae! Sad ga odmah razderimo! to da do sutra ekamo? Sutra je daleko! ADMIRAL, samosvijesno i okrutno: Narode! Ja hou da uhvati veslo! Ja hou da se pobijemo s gromovima i s morem! Ja hou, narode! GLASOVI: Hihi! Ti hoe! A tko si ti da moe htjeti? On hoe! Vidi, vidi! On hoe. Megaloman slijepi! Kako moe pojedinac neto htjeti? Zatui te ga, ljudi! Ustremio se parcov na nas kao da i njega nije krvava majka rodila! A udavit e se jednako ko i svi mi! Dolje! Natrag! Zatucite ga! Glupana! Blunu! Raskolite mu tu lubanju! To je mjesear! Po krovu hoda! ADMIRAL: Narode! ROBOVI: Pa idi ti! Pa veslaj! Veslaj ti! GOMILA: Dolje! Dolje! A tko si ti da smije na nas vikati? A zato bi ti bio admiral? A tko ti je dao pravo na to? ADMIRAL: Ja sam Admiral! GLASOVI: Ha-ha! Admiral! Nema admirala! To je neko bilo! Nema admirala! Ubijte ga! Hulju! Svi smo jednaki! Mi smo za ravnopravnost! ROBOVI, zveei lancima: Svi smo mi jedno! Svi smo jednaki! Pred morem i pred smru smo svi mi zajedniki jedno! I lada ' je isto tako naa kao i tvoja! Eto skota! Zatucite ga! Zatucite sve njih! Razderite ih! Skinite ih s pijedestala! Vjetar sve silniji. Lada kripi kao da e pui. Gromovi. GLASOVI: Gledaj hulje! Jo i vie! Pred smrt, pa vie! Ma ljudi! Dosta je toga! Tresnimo njime dolje! Admirale! Dolje! Mi se ne damo terorizirati ni od koga! 126

GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Naprijed! Admirale! Mi ne damo nae admiralske zastave! Mi znamo to hoemo! GLASOVI: Ha-ha! Admirale! Daj! Daj pogasi gromove! Uduhni vjetar ako si admiral! Hi-hi! Ugasi ih ako moe! Sitan si kao i mi. Udavit e se kao i mi! Huljo! I nita ne vidi vie od nas! A vie! A lae! Zato da se uzvisuje? Razderimo ga! Natrag! Natrag! Kamo emo u Crno? Uduhni vjetar, nadvii gromove ako si admiral! ta vie na nas? Gromovi. GOMILA: Pa da! Eto! Nadvii gromove ako si doista admiral! ADMIRAL: A to ako ih nadviem? Silni gromovi i oluja. Smijeh podivljale gomile: Ha-ha! Jeste li ga uli? On bi i gromove nadvikao! Ha-ha! On se ruga bogu! Pogana dua! Potopite ga! Dajte! Smrvimo admirala! Gomila krvava, luda, u pjeni bijesa, jurne na kljun kopljima i maevima. Oruje zvekee. Klicanje, borba, zapomaganje, vjetar. ADMIRAL je uzmaknuo pred naletom mase korak-dva, a onda je kao zvijere sunuo u vrtlog borbe. Kroz mete se probio goruom svojom buktinjom i rui svojom kuburom i svojim admiralskim maem oko sebe gomilu lijevo i desno i vie silno tako da mu glas nadvikuje gomilu i oluju, i tminu i gromove: Haj-hoj! Vjetre! Haj-hoj! Tmino! Haj-hoj! Gromovi! Narode! Haj- hoj! Ja hou naprijed! Haj-hoj! Ja hou Novu Pjesmu Novoga Kopna! Robovi, zemlja je zvijezda i mi se loptamo njom, a snaga naa pobijedit e taj sveani brodolom! Pjesma e glasna nadvikati olujno more i grom, na ostrvu eka nas sutra blagdan sa plavim snom! S ovom trulom laom i s kormilom naih Prava mi letimo noas ko kartea zvjezdana, i jutros jo, u prvom osvitu dana, ko narana e zlatna objavit se Zemlja Nova. 127

I sutra na kopnu, uz blagost bogova, objavit e se nalog mog Admiralskog Slova: i skinut e se negve sa svih robova i slaviti blagdan! Pjesma admirala nadvie oluju, razderu se oblaci, sine zvjezdana vedrina i stia se more. Ljudi zaprepateni gledaju kako je vjetar zamro, a onda potreseni pobaaju oruje i maeve i srozaju se pred admiralom, a najblii cjelivaju mu skute. GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE viu: Zdravo, o, Admirale! Mi vjerujemo u Novu Zemlju! ADMIRAL: Narode! Eto ti svjetlosti! Zavitlao je buktinjom, a od vatre njegove lui zapalili su lanovi admiralske falange svoja svijetla i dali mornarima koji pale svjetiljke i fenjere, i baklje i iverje, i svatko na brodu zapali svoju svjetlost i cijela krma admiralskog broda sine u jasnom osvjetljenju. GOMILA, pognuvi glave, svladana: Admirale, Slava! Vodi nas, Admirale! Slava ti, o, Silni! Slava! I klanja se gomila i pue pred admiralom ropski kao pred svecem ili udotvorcem. Narode! Eto ti svijetla! Viu ljudi, ponavljajui rijei admiralove kao papige, i raznose svjetlostpo cijeloj lai koja je katastrofalno postradala. Stri polomljeno i iskidano iverje jarbol/l, lee leevi krvavi i iznakaeni, crna naplavljena burad, izlomljene letve i ograde; sve sama poderotina i ruevina. I obilaze jadni moreplovci i oplakuju mrtvace: A joj, bijedni! to ste stradali! A joj! Nikad vie vaih jakih miica! Nikad vie vaih ilavih ruku! A joj! Kuda emo i kako emo bez vas? MALODUNI: Nikad vie od nae lade nita! to je postradala sirota! O, kako smo nesretni! A kakva je to galija bila! San, divota, radost, a ne galija! DOBRODUNI: Da smo samo prije imali svijetla! Zato nisi prije zapalio lu svoju, Admirale! Predbacuju borbenima: Te mrtvace vi nosite na dui! Samo vi i nitko drugi! Da niste bili tako tvrdoglavi, sve bi se bilo dobro svrilo! 128

BORBENI: ta se tu moe? Kako je, tako je! Teko je s glupanima boriti se za ravnopravnost. Moreplovci tako plau i jadikuju nemono, tuni i poboni i nesretni, a borbeni lunjaju pokunjeno i beznadno i u utnji, rezignirani to borba nije uspjela. uje se kako pod palubom ponovno okivaju robove. ADMIRALSKA FALANGA, u koru, posred gomile leeva i razvalina: Na noge se, Narode! Eto Svjetlosti, a doskora e svanuti! Treba istesati novo kormilo! Nove jarbole treba osoviti i nova jedra napeti! Na noge se, Narode! Samo jo jedan sloan napor i mi smo pobijedili! AGENTI ADMIRALSKI medu gomilom kao jeka: Naprijed, Narode! Naprijed! Da jurnemo pa da dohvatimo Novu Zemlju! To nije Utopija, to je realnost! ADMIRALSKA FALANGA: Narode! Ako si gladan, baci mree i eto ti ulova bogatog! Narode! Ako si edan, eto puni su sudovi kinice nebeske! Napoj se! Mi plovimo sretno naprijed jer eno duva vjetar dobri! GLASOVI: Naprijed, Narode! Naprijed! Sluaj rijei Admirala i ugledat e Novo! I ganuo se narod, koji se teko mie, pa dobroudno mumlja: Pa hajde de! Da doplovimo nekamo! Pa hajde! Da se trgnemo! Hajde de! U raduje spas! Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari! I kao praivotinja glomazna valja se narod. I surovo vie na robove: Na veslo, robe! Ha-ha! Na veslo, robe! Pod palubu, mar! POJEDINI OSAMLJENI ROBOVI komeaju se i bune: Nema toga vie! Zato ba mi? A zato ba uvijek mi? Zar nismo dugo skapavali dolje? Mi ne idemo! Idite vi! A to je s naom ravnopravnou? GOMILA: A to se buni, robe? Udri ga po njuci da mu brine krv! Eto, to je sva muditost! Utuci mare! Padaju surovi udarci. Mar pod palubu! Mi nismo anarhisti kao vi. Nas 129

moe spasiti samo organizacija rada! Taylorov sistem! Mar pod palubu na lanac! POJEDINI ROBOVI: Ne damo se vie! Mi ne idemo dolje na lance! GOMILA: to? Vi ne idete? A zar emo moda mi veslati za vas? Udri roba! Dotui ivotinju! Dolje! I dolo je do komeanja i guranja. Potei e i krv. Umijeaju se AGENTI ADMIRALSKI: No, to je, Narode, to je? GOMILA: A eto! Robovi ne e dolje na vesla! Robovi tu neto deklamiraju o ravnopravnosti! To je destruktivno! POJEDINI ROBOVI: Mi sami ne idemo! Mi nismo vie roblje! Svi smo mi isto! Nek idu i oni drugi s nama! Idemo zajedno! Mi smo za jednakost! ADMIRALSKA FALANGA: Svi smo mi isto! Tako je! Od noas smo isto! Vi sad vie niste robovi! Vi ste slobodni moreplovci ko i mi! Samo netko mora ipak da svija vesla! Moramo naprijed! Naprijed! Na veslo! Slobodni moreplovci! Vi ste s nama ravnopravni, ali veslanje je va zanat! Mi smo za podjelu rada! GOMILA i ROBOVI se izmijeaju: Hajde! No, hajde! Zdravo! Slobodni moreplovci! / rastri se narod po itavome brodu. Jedni blanjaju, drugi cijepaju, napinju uzeta i iju razderana jedra, crpu vodu, bacaju mree i love lovinu. I zaamori cijela paluba admiralske lae i cijela utroba lae, i nadula se jedra i uje se gdje skladno padaju vesla i bruje glasovi ljudski. GLASOVI posla i muke preporoda: De, digni! Pomozi! Pritegni! Amo te, sokole! Udri! Ha-ha! Evo iskara! Dobro! Naprijed! Ljudi! Amo! Prihvatite! Negdje diu teret: Hoo-ha! Hoo-ha! Ha-ha! Divno! Ide! Sve ide! Mora ii! Ljudi! Udri! Dodi! Pomozi! Naprijed! 130

Jedni bacaju mree i vuku gomile srebrnih riba i kliku od veselja: Ha-ha! Evo riba! Evo mesa! I zapalili su vatru i peku lovinu na tavama. uje se gdje pile cvile i gdje sjekire bubaju, i maljevi odjekuju, i ljudi viu, i nakovnji zvee i iskre vrcaju, sve u jednom zanosnom ritmu, zdravom i poletnom, a Laa Admiralska sijee modrinu i plovi naprijed. I taj Ritam preporodnog Rada sve silnije buja, glasovi se slijevaju u jednu pjesmu to je kor ovih, as prije pobjesnjelih ivina pjeva skladno, oduevljeno i zanosno: Eto, vjetar dobri nosi nas danas, vijore se stjegovi nai, sijee nam more laa. Na admiralskom brodu Nova se Svjetlost raa. O, zdravo, vjeno more, o, zdravo, modri talas! Pjevamo ti pjesmu, o, preporodni Rad! Mi bijemo i Crno i gromove i Glad. I na je let let bijelih sunanih orlova. O, zdravo, vjeno more! O, zdravo, Zemljo Nova! Robovi, zemlja je zvijezda i mi se loptamo njom, a snaga naa pobijedit e taj sveani brodolom! Pjesma e glasna nadvikati olujno more i grom, na ostrvu eka nas sutra blagdan sa plavim snom! S ovom trulom laom i s kormilarom naih Prava mi letimo noas ko kartea zvijezda, i jutros jo, u prvom osvitu dana, ko narana e zlatna objavit se Zemlja Nova. I sutra na kopnu uz blagost bogova objavit e se nalog mog Admiralskog Slova: i skinut e se negve sa svih robova i slaviti blagdan! 131

Admiral je zanio narod. On se vrzao medu gomilom; bio je kod onih to napinju jedra i postavljaju jarbole i razvijaju stjegove, tamo je pokazivao i prednjaio, gdjekoga tucnuo po ramenu, a onda je stao, odbivi se od svih, i promatra tu gomilu ljudi umorno, pasivno i tromo. Ljudski glasovi jee, i roblje u utrobi broda klike i ljudi se smiju. Admiral stoji i promatra. Onda se trgne i zamjetljivo umornim korakom polazi na kljun broda. Tamo stane na kljunu i gleda zvijezde jutarnje i prua ruke za njima, a crljeni admiralski stijeg mu lepra nad glavom. A cijeli brod odzvanja od Zanosa, Rada i Pjesme. Stanka. Zvijezde padaju, buktinje plamte, a negdje daleko na istoku puca praskozorje. Nijemo prua ruke admiral za zvijezdama, kad kraj njega osvane Nepoznati. Nepoznati je zaogrnut crnom mantijom. Metne mu povjerljivo ruku na rame. Admiral se trgne. uje se gdje ljudi na brodu rade i pjevaju i viu. NEPOZNATI: Gledaj te majmune! Kako se vrzu, kako kuju, kako love, kako se penju, kako se preporadaju, kako se obmanjuju otrcanim poslovicama, kao stare babe kad itaju molitvenike! Kristofore Kolumbo! Sve je to gadno i mudrog ovjeka savreno nedostojno! Sve je to glupo! A zvijezde gasnu. I ti ih ne e dosegnuti! Admiral uti. Stanka. Noas si jo ukrotio te majmune. Ali to bjee posljednji put! Razderat e te prvom prilikom! A zvijezde padaju! Kristofore Kolumbo, ti ne e dohvatiti zvijezde! Zaista ti kaem: jo noas objesit e te na prvom jarbolu! ADMIRAL: Ne znam! Noas mi je prvi put da ne znam. Sve je tako udno! I ono s gromovima bilo je tako udno, te bi ovjek mogao doista da povjeruje u vie sile! NEPOZNATI: To je arolija bila i obian trik! arolije vole te opice! To one silno vole! Kad koji mrtvac zaplee ili slijepi 132

progleda ili kad gromovi pogasnu, poslije tronone grmljavine mora se nebo i razvedriti! To je logino. One vole takve trikove. Tome pljeskaju kao slinava djeca! A da su na brodu enke, te bi ti i noge cjelivale. Gadovi! Kolumbo! Kako ti se ne gadi te opice trpjeti na svojoj ladi? S majmunima ploviti do zvijezda, to je tebe nedostojno! ADMIRAL: A s kime u ploviti, ako ne s njima? Zar sam? NEPOZNATI: Da si natrpao galiju svoju ivinama! Vjeruj! O, zmije i hijene i vuci prije bi pojmili ono to hoe nego ove lude opice! Gledaj ih samo kako se cere! I pjevaju! O! Fuj! Pljune: Robovi koji vjeruju u organizaciju rada! ADMIRAL: Istina je to! Ali to je jedino to se moe! Prevesti ih onamo prijeko gdje e zaboraviti da su opice, gdje e se pretvoriti u potpune, dostojanstvene ljude! NEPOZNATI: Smijeno! Sto e njima dostojanstvo? to e njima to tvoje hipotetino prijeko? Oni ne trae nikakvo prijeko! Oni ne trae Novo! Oni misle da se vraaju! Oni se hoe vratiti bogati i silni! Silniji no to su prije bili. Gusari su to i misle da je Novo plijen! I zato se vesele! Tome novom plijenu! Guje li ih kako pjevaju? Fuj! Gade mi se. O, kako mi se gade! Kako se tebi jo ne gade, Kristofore Kolumbo? Admiral uti. Zar uti? Zar misli da si ih ti zanio svojim planovima? Zar misli da ih ti vodi? Ti da si im Admiral, i ti da im daje Smjer? Hihi! Lada plovi glupom strujom i ti na njoj, moj dragi Admirale, a zemlja je gnjila dinja, i svi smo mi na njoj gnjile i alosna plijesan! I na prvom e se ostrvu te opice nasukati i iskrcati i najesti se, i onda se vratiti sa papigama i zlatnim ploicama. A i ti s njima, Kristofore Kolumbo! Kakvo hipotetino Novo? Kakvo magleno prijeko? Kakav utopistiki slftjer? Nije li istina to govorim? De, reci im samo kamo smjera! Reci im, pa da vidi kako e ti rastrgati crijeva! 133

ADMIRAL: Svejedno je! Bilo to bilo! Naumio sam da noas otkrijem sve svoje planove definitivno. NEPOZNATI: Velika je to rije, Admirale, otkrivati sve svoje planove majmunima! Velika je to rije! utnja. Padaju zvijezde i gasnu, i pjesma je na palubi utihla i rad se smirio. Momad je izubijana od napora i noi i straha klonula, utrnula zublje i pozaspala. Svitanje. Ples je jutarnjih boja. ADMIRAL: Da! Sve u im priznati jo jutros! I to da ne vjerujem u globus, i to da mi se zemlja gadi, i to da putujemo do zvijezda! NEPOZNATI: Ludorija! Kakvi su to magleni planovi? Kad ve njima lae o svemu, Kristofore Kolumbo, to pojmim. Dobro je. Lae ti se. Ali meni barem ne lai o tome svemu i o tima svojim zvjezdanim planovima! La je to sve! Magla i utvara! ADMIRAL: O, koliko se ve noi ganjam za tim utvarama!? I za tim maglama! Mora da je negdje put otvoren do zvijezda. Nije mogue da ne bi bio! NEPOZNATI: Nema ga, Kolumbo! Nema ga! Sve same lai! I sve to nema smisla jer je i zemlja sama po sebi isto tako zvijezda, a zato si onda odluio da pobjegne iz te astralne panjolske? Crveni admiralski stijeg vijori se nad glavama tih crnih sjena. Praskozorje. Eto tvoga crvenog Admiralskog Stijega! Pobjedonosni Admiralski Stijeg! Bikovi se drae crvenim krpama u arenama, Kristofore Kolumbo! I ne drai li tebe netko tom crvenom krpom? Zato da mu nasjeda, Admirale? Kako se vijori, kako drai, kako lae! To je la, Kolumbo! Taj je tvoj Admiralski Stijeg la, Kolumbo, strgni tu la! / Nepoznati strga i razdere crveni admiralski stijeg. Admiral ga gleda mirno i uti i ne protivi se. La je tvoje obmanjivanje da se moe otploviti do zvijezda! Sve to nema smisla, to oblagi134

vanje majmuna i glupana da je tvoja plovidba stvarna! I sve je crno u crnom i pakleno u paklenom i mrano u mranom! ADMIRAL: Pa to da se ini? to da se ini? NEPOZNATI zabacuje svoju crnu mantiju na koplje i mantija se zavijori kao crna zastava. Ne znam, Admirale! To nitko ne zna to da se radi? O tome se piu vjebovnici i slabe knjige ve stoljeima! Crvena je boja boja zvjezdana! A zvijezde su nedohvatne i gasnu! Nego zna to? Hoe li da i tebi dadem jabuku Saznanja? Dao sam je neko davno enki, a ona ju je pojela! enka je mislila da se jabuka Saznanja jede! I tako ju je Stvoritelj jo pravodobno izgurao iz Edena! Eto ti, Admirale, te crne jabuke! uvaj je dobro! Zrela je! Eto! Svie! Idem ja! A ti pazi da te tvoje opice ne razderu! Dovidenja! Nepoznati skoio je preko ograde u more. A admiral zgurio se i klonuo na kljunu i dri crnu jabuku u ruci, promatra je pomno i oprezno i gleda u Tiini, u nekom saznanju, u vodu gdje je nestalo Nepoznatog. Jedva zamjetljive rumene jutarnje pjege na nebosklonu. A lanovi admiralskefalange, intelektualno najsilniji od silnih, koji su prkosili gomili, oni koji su svijesni da se mogu odrati samo na programu admiralske solidarnosti, oni koji su se golim maevima bili za admirala, uvjereni da se tako bore sami za sebe i za svoje vlastite interese, oni ga sada trae. Oni bdiju nad pozaspalim stadom i trae admirala. GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Admirale! Gdje si? Admirale! ADMIRAL: Evo me! Tu sam! Dolaze do Njega i sjedaju oko Njega uokrug. Prva polusvjetlost modroga dana, pa se ve razabiru obrisi i vide bijeli pjenuavi talasi kako se prelijevaju i rone kao bijele ptice u modrinu. GLASOVI se tih najsilnijih, redovnika, oficira, trgovaca, pustolova, viceadmirala, zvjezdoznanaca i pjesnika, isprepleu u besjedu kojom govore ljudi Stare Zemlje, otrcane stare panjolske, iz 135

koje je Kolumbo odluio da pobjegne definitivno. Eto! Ve svie! Danas je nedjelja! Dan Gospodnji! Ljudi su umorni do klonua. Odredeno je da se strae mijenjaju svakih pola sata. Jedva se dre uspravno. O, bila je to grozna no, paklena i avolska! I ve smo tonuli kao i Pinta to je! Jadna Pinta! A to se moe? Potonula je, pa potonula. Glavno je da plovimo Naprijed! Jo jednu takvu no ne bi ljudi mogli podnijeti. Ja sam ve noas drao da su poludjeli. I bilo je grozno! Kad su i robovi sami od straha pokidali lance, a sve se likvidiralo genijalno! Jo je trebao samo hip i bili bi nas razderali. Nestalo je stege kao da je nikad nije ni bilo. Ali samo dok dosegnemo kopno, pak ja malo zvecnem mamuzom, pa fijukne bi, pa da vidi kako e opet sluati na prvu rije! E, bogami! Ve bi bilo vrijeme da se domognemo kopna! Prva stvar kada se iskrcamo: obnova stare discipline. Predlaem, gospodo, dvadeset i jednu smrtnu osudu! Malo dugo traje to nae lutanje. To je noas bio skoro peti brodolom u ovo pet tjedana. Izgleda mi da je sve to suvie riskantno! Ludi vjetrovi duvaju na tome moru! I nita ne zna! Ni otkuda duvaju, ni kamo te nose! Nita! Politika neizvjesnosti! A Ruka je Gospodina nad nama! Ona i upravlja naim kormilom! Jer da nema te Ruke, bili bismo se noas podavili zacijelo. I kada se iskrcamo, ne treba zaboraviti Boga! Vrlo pametno, gospodine! I prvo e mi biti, kad se iskrcamo, da zabijem u zemlju krst, visok kao jarbol, u Slavu Gospodnju! Osmjelilo se roblje! Prvi e nam posao biti da ga opet prikujemo tu gamad. Nema tu nikakvih koncesija! Igra demagokim frazama uvijek je vrlo opasna! E, bogami, ve bi bilo vrijeme da se ukae realno kopno. 136

I ljudi jedva ekaju realnost pod nogama. Programi plovidbe de longue haleine2 su stvar iskustva i treninga! A to je, gospodo, opasan sport! Jedva-jedvice sam toj destruktivnoj bandi dokazao da se doista vraamo u panjolsku najkraim putem! Mi se ve davno vraamo po mome subjektivnom uvjerenju! Po mome raunu ve dvije sedmice je kurs broda zapad-is- tok. A gdje smo mi to zapravo? Gasnu zvijezde! Gudne su! Nepoznate. Kao da sam se izgubio! A ustvari nitko ne zna to e biti za slijedea dvadeset i etiri sata. Da imamo barem mapu kakvu, ali kad nitko nije napisao knjige ni nacrtao mape kako treba zapravo ploviti u Nepoznato! Sve su noas razderale one ivine! I mape i karte i globuse! I ono malo nae stare znanosti je uniteno! Eto jedan globus! Taj je udom ostao itav! Izvukli su odnekud jedan veliki globus i svi se zgurili nad njim i zure napeto u tu tajanstvenu kuglu. A zar tu moe biti Sumnje? Hvata se strah due kao kuga! to tu ima da se misli? Smjera nijesmo mijenjali, to je jasno. I ako smo svaki tjedan prebacili eto toliko a to jesmo to onda imamo, ekaj, jedan, dva, tri, etiri, pet, eto, sad bismo ve morali biti ovdje. To bi bilo ve na drugoj strani! To bismo se mi ve morali vraati! Da! To je krivo zaobljeni globus! Star je, a i polutke su mu diletantske! Ali svakako nismo daleko od kopna! A, bogami, ve je i vrijeme. Tekd se tui sa stadom robova 2 (franc.), na dugi rok, dugotrajan 137

i analfabeta. Koliko je lubanja puklo samo noas, a sve zapravo bespredmetno! E, da! Natrag! Natrag! U red! U mir! U tiinu! Ve sam se i ja zaelio doma! Pomislite, ljudi: dom! panjolska! O, sveta naa panjolska! Nae tradicije! to sada rade na Dvoru? Nae drage gospode i obitelji! O, Dvor zacijelo dri da smo se mi potopili! Ve nam napijaju karmine! I ve nas oplakuju dvorski poeti! Hej! Poeto! Bogati! Ti e divnije opjevati na San od onih dvorskih aba! Daj! Poeto! Pjevaj! Da se razveselimo. POETA zabreni dva-tri puta o harfu pa zapjeva patetino: Rasparala se modra mjeina nebeska i zvjezdano se mlijeko prolilo u more. O, oi nae sjajno kao svjetionik gore. Ocean se u srebru i modrini ljeska, rasparala se modra mjeina nebeska. A galija naa u Nedogled plovi... O, golemi Osjeaj! Vjeni! Sveti! Novi! O, plovidba sveta u nepoznate sfere kad jutarnje zvijezde gasnu i trepere, i nad morem pri praskozorna Sjen. Gle, galija naa na sveti plovi Plijen. Pljeskanje. GLASOVI ADMIRALSKE FALANGE: Bravo! Bravo! Natpjevat e ti, gospodine, one dvorske abe! Gdje su oni? to su oni vidjeli? to oni znadu? Spram nas sviju? Pa kad se vratimo, krcati zlatom i mirodijama i pticama svilorepim! Pa s dijamantima ko mlinsko kamenje! Kraljici moramo pokloniti takav dijamant u znak vjernosti! 138

E to e biti blagdan! Zvona e zvoniti kao na Uskrsnue! I Kruna! Mora nas nagraditi Kruna! Koliko emo samo novih zemalja pokloniti ezlu? Pa kad nas Kralj tucne maem! Da nas imenuje velikima metrima Calatrave! Valjda Calatrave i Alcantare? Crkva nas mora proglasiti svecima! Kolike emo pokrajine privesti u njeno Krilo? A trgovina, gospodo! Trgovina tek! Svi e pojuriti naim tragom! Oslobodit emo sve bijele galijote, proglasiti ih ravnopravnim graanima, a na veslo prikovati uroenike. Ta e trgovina obnoviti na poslovni ivot! Banke, valute, profiti, dividende. A mi smo prvi! Ljudi! Mi smo prvi! Mi smo otkrili novu stvarnost! Mi otvaramo nov period historije! Kakav velianstveni osjeaj! I ene e padati pred nama! Ko pred udom. O, ene! Kad smo posljednji put cjelivali enu? I jedan od njih uzima gitaru i zapjeva pjesmu Povratka, a svi su osjeajno priklonili glave pa pripijevaju s njime: Preplovili smo more u tragu Zemlje Nove i pobili se s Crnim i s divljom Vatrom Groma, a plaemo za pjesmom vinorodnog doma i sanjamo o eni to nas vjena zove. O, Sjene u dui Stare Zemlje nae gdje vino mirie i vjetrenjaa mae! Ve je svanulo i sjajujosamo najkrupnije crvene zvijezde. Brod mirno i tiho plovi. Ljudi se rastuili pjesmom. Stanka. Kristofor Kolumbo dri grevito u ruci crnu jabuku i gleda zamiljeno nekamo u daljinu i ne brine se za pratnju, ni za njihovu dosadnu konverzaciju. | GLAS prekine utnju: I, eto! Svanuo je dan Gospodnji! NEIJI GLAS: Pa da se pomolimo! 139

I svi u grupi kleknu i pomno i razgovijetno se krste: U ime Oca i Sina i Duha svetoga! Amen! Mole Oena zajedno, pa se ne razabira jasno, tek kadikad po koja rije. I dok se mole, preleti u modroj tiini jato bijelih ptica. GLASOVI FALANGE, veselo: Ptica! Eto! Ptica! Nije daleko kopno! Pozdravljaju nas prve ptice! I uskomeali se pri kljunu: I pun je kljun haluga i trave. Eto i granja! Lia! Admirale! Admirale! Eto haluga i ptica! Admirale! A admiral tih je i kao odsutan. Admirale! Eto! Gledaj jato prvih ptica! Navjeuju nam kopno! ADMIRAL se trgne i dugo gleda za pticama. Glasom bolnim i tihim: Sve su to samo privienja! GLAS: Admirale! Kako? Privienja? Ptice su nam znak da smo na pragu ostvarenja tvoga genijalnoga Plana! Jedan je zahvatio dugom kukom iz vode cijeli snop morskih trava i mokroga lia i prua ih admiralu: Eto, Admirale! I svi kidaju lie, miriu mokru travu, i cjelivaju ganuti i viu: O, kako divno mirie! Po zemlji mirie! Admirale! Po zemlji mirie, pa kako da bude privienje? ADMIRAL, ledeno: Po zemlji mirie? A to se nas tie zemlja? ovjee! GLAS: Pa kako da nas se zemlja ne tie? Ta eto! ivot se jedan patimo da je otkrijemo! A sad, kad je miriemo, sada da nas se ne tie? Admirale! ADMIRAL jo se koleba bi li izrekao ili ne. Tiina. Onda se trgne: Gospodo viceadmirali! Eto! Vi ste najsilniji! O ivinama ovim i opicama ne u da zborim! Ali vi ste najsilniji! Mogu li da vam reknem rije? FALANGA, uzbunjeno, u tremi: Sto je, zaboga? Admirale! Govori! Zaklinjemo te! Govori! Sto je? to je? 140

ADMIRAL: Pa neto to me ve dugo mui! FALANGA: to je? Reci! Admirale! Sluamo! ADMIRAL ih dugo i pomno promatra. Onda odluno: Istinu da vam kaem, ljudi! Istinu koju osjeam. Ljudi se zloslutno lecnu i zbunjeno i plaho ute. Napeta i neugodna stanka. ADMIRAL: Eto! Poznam vas ve dugo. I sluam ve dugo besjede vae o Globusu! Pa to da vam kaem, ljudi? Ja ne vjerujem u Globus! SVI, zaprepateno: Sto? ADMIRAL: Ne vjerujem u Globus! Ne vjerujem u Zemlju! Niti u Staru niti u Novu Zemlju ne vjerujem, ljudi! U staru panjolsku ne vjerujem jer je gnjila kao gnjila jabuka, a u Novu Zemlju ne vjerujem jer je nema na Zemlji. Sve zemaljsko je gnjilo! FALANGA, puna zgraanja: Admirale! ADMIRAL: Ne, ljudi! Ne vjerujem u Zemlju! FALANGA: Ali Zemlja je okrugla! I ti to znade! I s nje se ne moe! ADMIRAL: Zemlja nije okrugla! Pa ako je Zemlja i okrugla, moje misli nisu krunica! Ja mislim u tangentama! Vama je krunica nada u povratak! Vama je Novo povratiti se neobrete- nim putem natrag u Staro! FALANGA: Pa zar to nije tebi isto? Admirale! Zar nijesi ti sam toliko puta branio tu tezu? I pred Dvorom! I pred Inkvizicijom! Admirale! Zar to nije tvoja vlastita Nauka? ADMIRAL: Jesam! Govorio sam o Novom! Ali me nijeste pojmili! Noas mi je postalo jasno da me nikad nijeste pojmili. Novo ne moe biti u krunici. Novo ne moe biti u vraanju. I ja vjerujem u oblike, ljudi, koji se ne vraaju! Eto! Ja ne u da se vratim! Ja sam odluio da otputujemo u Nepovrat! FALANGA, zabrinuto: Admirale! to ti je, zaboga! Admirale! 141

ADMIRAL: Ne! Ja ne u da se vratim. FALANGA: Pa kuda e otploviti u Nepovrat? To je apstrakcija! ADMIRAL: Eto ja plovim naprijed. U Nepovrat. Do onih crvenih zvijezda plovim, naprijed, i preko njih plovim, do apstrakcije! FALANGA: Gasnu ti zvijezde, Admirale! I nema ih. ADMIRAL: Nema ih, a ja ipak vjerujem u zvijezde. Eto: u Nedohvatno vjerujem i plovim k Njemu! FALANGA: Tebi se mijea, Admirale! A tko je nama objasnio te krunice, ako nijesi ti? Tko je u nas ulio snage i vjere, ako nijesi ti? Admirale! Zar nas nijesi sam prozvao Adeptima? ADMIRAL: Da! U Novo sam htio da povjerujete, ali me nijeste pojmili! Svoje ste stare snove i lai ste svoje po tome Novom polijepili! I sve mi je to postalo jasno noas. FALANGA: A to su haluge i trava i ptice? Sto su ptice? Zar to nije znak Novog? Zar to nije ostvarenje? ADMIRAL: Do avola i takvo ostvarenje! Da prodajem s vama uroenike? Da postanem burzovni meetar? Da s vama osnujem D. D. za eksploataciju Kolumbije? Ha-ha! Zar je to ono Novo o emu ja sanjam? GLAS: Gospode Boe! Eto! Osijedio sam! Pak atro me Gospodin odmah gromom, ako te sam nijesam sluao, Admirale, kako na ovom istom globusu objanjava Kralju i Dvoru krunice vraanja, s istim poslovnim obzirima profita i dividende protiv kojih se sada buni. Eto: okree globus i krui prstom po njemu i vraa se! Mi smo te onda sluali i mi smo ti povjerovali da emo se vratiti u poboljano ostvarenje svojih prilika, a, prije svega, naravno: ekonomskih! Admiral je spustio glavu i uti. FALANGA: Admirale! Je li tako bilo? 142

ADMIRAL: Jest! A jesam li ja mogao sam da se odvaim? Zar sam ja onda znao ovo to znadem sada? Ja sam onda vjerovao da ete i vi moi zaploviti strujama koje se ne vraaju u sitne ljudske tatine i gluposti! Ali sada znadem: to je nemogue! Takvim smjerom ovjek mora da plovi Sam! GLAS: Admirale! Ovo, to ti govori sada, tako je udno da ja, eto, razmiljam o tome, jesam li ja lud ili ti? ADMIRAL, u njemu plane poar fanatiki, on sada gleda samo svoj put i uje samo um svoje roene besjede: Pa to mogu ja vama! Ja plovim Svojim Smjerom, a tko ne e sa mnom, neka se vrati! FALANGA: Admirale! A ove ptice? A haluge ove? Svie Jutro i mi otkrivamo Novo Kopno! ADMIRAL: Novu La a ne Novo Kopno! To e biti privienje! Ja sam za to da se plovi dalje samo uvijek dalje. FALANGA: Admirale! Ti si poludio. Mi ne emo nikamo dalje! Dosta nam je rizika! Hvalit emo boga, ako ugledamo Kopno i, najposlije, sve se u ivotu rjeava etapno! Postepeno! Vraamo se kao pobjednici! Admirale! Vraamo se da, a ti si nervozan! Idi lezi i ispavaj se ljudski! Laku no! ADMIRAL: Meni se ne spava, glupane! Ja se ne vraam! Kamo da se vratim? U ono staro dosadno gnjiljenje panjolsko? Utroba mi se die kad se sjetim svega naeg umiranja! U ono dosadno, glupo, ogavno, prazno, staro umiranje da se vratim? Zar sam zato pobjegao od onoga glupog ivota, ovjeka nedostojnog, da se vratim? Zato da se vratim? Ja se ne vraam! \ FALANGA: Bog te blagoslovio, Admirale, ti ne zna to govori. ADMIRAL: Ne znam to govorim, dakako,' nisam profesor astronomije u Granadi, dakako, i pojma nemam to znai ploviti 143

pod zvijezdama. Iz mene ne progovara glas Providnosti kao iz vas, gospodo baruni! Vas je stvorio Gospodin Bog na svoju sliku i priliku i dobro izgleda taj va bog kada vas je tako divno stvorio na svoju divnu sliku i priliku! Bravo! Bravissi- mo! Vi ste, gospodo bankiri i krvnici, od boga stvoreni da budete to to jeste: solidna parlamentarna graanska veina, a ja sam glupan koji ne zna to hoe, dakako... FALANGA: Ti bulazni ovjee, tebe trese groznica, ti nisi odgovoran za ovo svoje blebetanje. U ime svega to je tebi i nama sveto, mi te zaklinjemo... ADMIRAL: Ne priznajem i nikad ne u priznati ni jedne od vaih svetinja. Ne priznajem i nikad ne u priznati ni banke, ni boga, ni kralja, jeste li me razumjeli? Isplovio sam iz panjolske, jer nisam mogao vie da diem u onoj odvratnoj tamnici. panjolska je tamnica, a ja sam pijan od zvijezda! FALANGA: To je ve neka vrsta deklaracije, Kolumbo. Ako je panjolska tamnica, zato nam to nisi priznao u panjolskoj? To je viteki to urbi et orbi objavljuje u to vjeruje, a u to ne vjeruje. A bio si mudar da nam zataji svoj Credo, bio si zmijski lukav, Kolumbo! Skinimo i mi vizire, gospodo! Ti, dakle, ne vjeruje u Boga Oca, stvoritelja neba i zemlje? Ti ne vjeruje u Providnost? Ni u to da smo mi Njegova Slika i Prilika? ADMIRAL: Ne, gospodo kardinali, ne vjerujem! U kog i kakvog boga elite vi, gospodo krvnici, da vjerujem? U boga koji je stvorio sve vae materijalne i moralne zakone po kojima ste postali upravo to to jeste: majmuni i krvnici? Ne, gospodo, u tog i takvog vaeg boga ne mogu i ne u da vjerujem. FALANGA: Ni u kralja ne vjeruje, Kolumbo? Mi smo bili naivni, gospodo, mi nismo uzeli njegove izjave ozbiljno! Zar nam nije govorio da je panjolska ludnica? Da ivimo u tamnici? ovjek se izraava slikovito, mislio sam ja u svojoj ludoj glavi. 144

Ti njegovi okovi, te njegove verige i ta njegova zvona, to su alegorije, mislio sam ja. Nisu to, brate, nikakve alegorije! To su avolski principi. Za te principe postoji jedna jedina i jasna logina formula: apage, satanas, apage, satanas! Zini, magarino prevejana, ta prevre oima. Odgovori: vjeruje li u kralja ili ne vjeruje? ADMIRAL: Kralj je glupan, to sam govorio. Kralj je glupan, to sam govorio glasno, a to mislim i danas. Jedan kralj kome su dvorjanici takve papige, takvi prosjaci duha i takve mizerije kao to ste vi, gospodo kardinali i admirali, takav kralj ne moe da bude drugo nego mizerija! Ludnice, stratita, zvona, verige, kraljevi, biskupi, krvnici, banke, to su elementi vae drutvene igre. Ne, ne, ne, o, ne, ne, nisam isplovio na drugu obalu da od nje stvorim vau dvorsku igru. Da ovu zvjezdanu livadu uprljate svojim papcima, to ne u dopustiti. To je moje kopno i to su moje zvijezde! Brod je moj i posada je moja! I vi se izvolite iskrcati! Tu nema i tu ne e biti nikakvog vaeg boga ni kralja, ni vae logike, ni vae inkvizicije, tako dugo dok sam ja admiral! FALANGA: Jeste li ga uli, gospodo kardinali? On prijeti smru Njegovom Velianstvu! On se odmetnuo u gusare! Taj bulazni o Kruni! Pardon, pardon, gospodo baruni, tu prestaje ve svaki obzir. U ime zakona, gospodo, tog nitkova treba ukloniti u ime zakona. ADMIRAL: Jedini zakon na ovoj palubi, to je moja volja. Admiral sam ja i tako dugo dok sam ja admiral... FALANGA: Ti si veleizdajnik, a ne admiral! Ti si zavjerenik pakla, ti si destruktivan elemenat, tebe treba ukloniti u interesu zajednice. Nije tebi Njegovo Velianstvo, poklonilo svoje brodove za ove razbojnike teorije. Ti si ciganin koji misli da prevari boga i kralja, ali si dolijao, nitkove. 145

Prepredena huljo! Vrijea nae moralne principe! Porie sve nae intelektualne hipoteze, tumba nam kozmogoniju. Dosta je bilo obzira. Predaj se, ruke uvis, u ime zakona. Ti se usuuje tvrditi da je ovjek postao ovjekom od majmuna? Po tebi naega kralja nije stvorio Gospodin Bog, to je svetogre! ADMIRAL: Ne, ne, samo sam ja majmun, a vas je, gospodo baruni, stvorio bog kao svoje remek-djelo. Prekrasne skulpture. Ja sam nitkov, a vi ste predstavnici ljepote, morala, pravde i svih graanskih ideala na ovoj planeti. Va prosperitet, vai topovi i vae dividende, to su ideali ovjeanstva. Vi ste uzvieni uvari reda i morala, vi ste predstavnici pozitivne naune misli, vi niste materijalisti, vi znate bolje od mene to smo htjeli kada smo isplovili iz panjolske jer admirali, to ste vi, a ne ja, jer ovo kopno je djelo vae inspiracije, a ne moje! Ne u da uprljam svoje ruke vaom pasjom krvlju. Gadite mi se. FALANGA: On nas vrijea! Kako on to smije? Kojim pravom? Nas ima vie, i mi smo kompaktna veina! GLAS: Admirale! Ti sanja! Probudi se! To su apstrakcije! ADMIRAL: Ja sanjam? A zar vas nijesam u svome snu poveo na more? Ili zar ste to sanjali vi? Zar nisam atro gromove i nisam li vam dao Svjetlosti? Pustite me! FALANGA: On je poludio! Drite ga! Prekrstite ga svetom vodom! Neastivi je u njemu. Gospode Boe! Gledajte! Pocrnio je admiralski stijeg! To je znak najveeg gusara! avla! Admiral je avo! Drite ga! Svetom vodom ga dajte! Krstom! I lanovi admiralske falange se uskomeali i bacili se na admirala. Kompaktna veina viceadmirala, notroma, redovnika, pjesnika, bankira i arkebuzira. Ali on se istrgnuo i leti spram kljuna. 146

ADMIRAL: Gadovi! Opice! Krdo! Pustite me da odem! Gadite mi se! Ali su ga lanovi kompaktne veine stigli i rvu se s njim i viu: Dri ga! Dri! Nije to admiral! To je neastivi! Zaveo nas je da nas potopi! To je pirat i mistifikator! Sad e poletjeti! Belzebub! Sad e zamahnuti crnim krilima! Lucifer! Crni stijeg! Crni stijeg! avo! / biju se s admiralom i viu. Onda se admiral otkine i tresne crnom jabukom o palubu silno i bijesno. Ali se jabuka otkotrlja u more jer je krivo bacio, i u moru se podigne silan plameni stup eksplozije. GLASOVI: avo! avo! Vatra! Vatra! Gori! Razletjeli se ljudi admiralskom galijom i trube alarm i viu: Vatra! Narode! Ustaj! Narode! Na brodu je davo! Vatra! Trube jee i ore se, a narod ustaje sav izlomljen od brodolomne Noi, isprebijan i poderan, polunag, izgladnio, zapeenih oiju, zijeva jo i tare vjee, i kune, i budi se teko. to je? to se opet dogodilo? Zato nam ne date spavati? Pita se narod lijeno i glomazno i tromo. FALANGA: avo! Davo je na brodu! Eto! Htio nas je spaliti! Narode! Admiral je davo! On hoe da nas sve zajedno potopi! Sluajte nas jer mi govorimo u vaem interesu! NAROD, u gomili: Ha-ha! Jesmo li vam mi pravo rekli? Noas smo mi to ve znali! A nijeste nam htjeli vjerovati! avo je to, i to onaj od najopasnijih! Ha-ha! Ptico! Evo ga! Dri ga! Dotui ga! Jeste li ga progledali? Samo ga dobro dr'te! Da vam ne utekne! He-he! Evo avla! On se gromovima igra! Crn je i proklet! Gade! Dotui ga! I narodna je gomila opkolila admirala, gura se oko njega, ruga mu se, pljuje mu u lice i udara ga. A admiral sve to mirno i pasivno doputa. Gleda nekamo preko gomile i tih je. GOMILA bjesni: Udri ga! Daj! Koliko puta nas je dao ibati do krvi! 147

I gonio nas je! I gladovali smo zbog njega! Nije htio da nas proglasi ravnopravnima! Prikujmo ga uz veslo! Utopimo ga! A to? to bi s njim kao sa ovjekom! Isjei treba avla! I draega prutom i trskom, i vrijeaju, i biju, i pljuju po njemu i sramote ga gadno. A lanovi admiralske falange kao reprezentanti kompaktne veine narodne volje donijeli su odnekud koplja pa tite admirala kopljima da ga gomila ne razdere. JEDAN OD VICEADMIRALA popne se na dobo neki prevaljeni i digne ruku: Narode! uj me! NAROD se teko i polagano smiri: ujmo! ujmo! JEDAN OD VICEADMIRALA: Narode! uj me! Ovaj ovjek ovdje koji se izdavao za admirala i koji te je zlatom namamio na debelo more, taj se gad noas otkrio! NAROD se uzbiba uzrujano: ujmo! ujmo! A-a-a! ujmo! JEDAN OD VICEADMIRALA: Narode! Taj ovjek nije admiral! On je laac! On je neastivi! Pljunuo je na na brod i na nau zemlju, Narode! Taj je gad pljunuo na nau staru divnu zemlju! NAROD: Strano! Neuveno! JEDAN OD VICEADMIRALA: I narugao nam se noas, Narode! I Dvoru se narugao, i Crkvi, i vjetrenjaama, i svemu, Narode, to je nama Sveto! I eto sada, kada goli i gladni vapimo za kopnom, ismijao nas je i rekao da nema Kopna! Otkrio nam je da on sam nikada nije vjerovao u Kopno i da e nas sve potopiti. NAROD se zgraa: Grozno! Uasno! Izmamio nas je da nas podavi radi svojih mranih rauna. / zatalasa se narod spram admirala, i hoe da ga bije: 148

Huljo! Lopove gadni! Popijujte ga! Fuj! Nikada mi nismo vjerovali njemu! Ni njegovim knjigama ni njegovim mudrolijama! Zaarao nas! avle prokleti! JEDAN OD VICEADMIRALA na dobou glasom kretavim nadvie gomilu: Jest, Narode! Spaliti nas je htio! Bacio je poar na ladu! I onda je htio poletjeti! GLASOVI: Spasila nas je ruka Gospodnja, ast joj i slava budi! Spaliti nas je htio! Jeste li uli, ljudi? Poletjeti je htio da nas ostavi same! Vidio sam mu crna krila! Pa da vjetrove svoje naucka na nas! I munje! Gromovima se igra! Lopov! Razderimo ga! JEDAN OD VICEADMIRALA: Jest, Narode! Eto! Izvjesio je crni stijeg, i sve nas je htio baciti u Crno! To je zao duh, Narode! I treba da mu se sudi! NARODNA GOMILA, raspaljena, uzrujana i uzbibana: Prokletnik jedan! avo! Vilenjak! Mi emo mu potpaliti papke! Jeste li ga uli kad se razgovarao s crnim vjetrovima? I sa zvijezdama! A jesmo li mi uvijek vikali: natrag! I ne vjerujte mu! Natrag! Natrag, dok je jo vrijeme! Ali vi nijeste htjeli! Spram admiralske falange koja se skupila oko onog glasnog viceadmi- rala na dobou: Jest! Vi nijeste htjeli! Vie ste njemu vjerovali nego nama. I vi ste krivi! I vas treba kao i njega! Spali ga! Razderi ga! Ubij ga! Raspni! Udavi! JEDAN OD VICEADMIRALA: Narode! Krivi smo pred Tobom! I vratit emo se! Odmah emo se vratiti! Samo treba da mu se sudi, Narode! Sudi, evo, neastivom koji hoe da te uniti! A narod je pobjesnio. Prua se bezbroj aka nad admiralovu glavu i svi ljudi viu. Zapaljeni orkan gromornih glasova: Zakolji ga! Spalimo ga! Treba ga ivog pei! Iskopajmo mu oi! Raspni ga! Hulju! Gada! avla! Utopi ga! Spri! Razderi! 149

Raspni! / klupko se sve vie mota oko admirala: avle! Uniti ga! LANOVI KOMPAKTNE VEINE pale srdbu naroda rijeima: Sudi mu, Narode! Sve nas je zaveo! Sve nas je htio udaviti! I ptice i haluge slao je pred nas samo da nas zavede dalje! Sudi mu, Narode! NAROD vie: Ubij ga! Raspni! Razderi! Da se vratimo! Natrag! Natrag! Raspni ga! I svi viu jednoglasno: Raspni ga! Raspni! Admiral prkosno i mirno gleda u gomilu. JEDAN OD VICEADMIRALA, na bubnju: Narode! Dobro je! Rasp- nimo ga! Neka se vri volja tvoja, o, Narode! Mi nismo formalisti, za nas je volja naroda najvii zakon! U tvoje ime, Narode! Ali prije neka se pokaje. Popljuvao je i pogrdio svetu kuglu na kojoj ivimo! Neka se kaje! Neka je poljubi! I podnesu admiralu globus na cjelov. Ali se on silovito trgne i tresne u gnuanju globusom o palubu. Globus se rastreska u komadike. NAROD se lecne i uskomea: A-a! Svetogre! Dri ga! Dri! Da ne utekne! Jo je silan! / opet je uhvatilo admirala sijaset ruku grubih i rutavih. NARODNA GOMILA: Ne e ti nikamo, crna ptico! Pribit emo mi tebe da ishlapi ko netopir. Udri ga! Gada! Hulju! Koliko nas je namuio! A zato? Ljudi! A zato? Za svoje crne lai! Za svoje bankirske profite! Sve nas je zaarao da nas potopi za svoj raun! Ali ne e, avole! Ha-ha! Ne e, admirale! Hi-hi! Admirale! Budi sada admiral! I gomila kida s admirala odijelo: De! Da mu potpalimo papke! Pripeci mu malo to greno meso! Ha-ha! Pee! Je li? I ti si nas htio spei, admirale! Ipeku ga buktinjama, i bodu, i tipaju, i pljuju po njemu i sramote ga. U guvi su ga odgurali do jarbola pa ga povukli gore i tamo ga 150

razapinju. A gomila dolje cike i luduje. Pod palubom bruje mrtvaki bubnjevi. Ha-ha! Admirale! Gdje ti je Nova Zemlja? Gdje je, admirale, tvoja Nova Zemlja? De sad! Vii! Nadvikuj! Ljuti se! Huljo! He-he! Admirale! Kako je? I brizga krv admirala i probijaju mu debelim avlima noge i ruke. A onda oni krvnici, sto su se popeli najarboldaga pribiju, krvavih ruku do lakata, stoje i isteu se na katarci. Pridiu ruke k oima i zure u daljinu. Na hip tiina, napeta i neizvjesna. KRVNICI na jarbolu kao izvan sebe: Kopno! Narode! Kopno! Eno ondje kopno! Kao munjinom polivena, okree se gomila onamo gdje se u daljini, u modrim jutarnjim maglama, ukazalo kopno. I narod die ruke i vie: Kopno! Kopno! Kopno! LANOVI ADMIRALSKE FALANGE, podadmirali, bankiri i fratri, sada predstavnici kompaktne veine, viu samosvijesno, isprsivi se oko viceadmirala to mae na bubnju kao jedini autoritet lae: Veseli se, Narode! Otkriveno je Novo Kopno! Dolazi nova historijska faza prosperiteta! Da nije nas bilo, ti bi se bio vratio, Narode, u svoju staru domovinu! O, nikada se ti, Narode, ne bi usudio u Nepoznato da ne bjee nas! A sada si postao nosiocem jedne nove historijske faze! Eto! Narode! Veseli se! Kopno! Kopno! Ubili smo Zloduha i otkrili Novo Kopno! Narode! Neka grunu topovi, neka zajee trube, neka ivi Nova Zemlja! I narod je pomahnitao od omame radosne. Grme topovi, vijore se stjegovi, mae narodi vie, i plee, i pada pred Silnima i klie im: Slava vam, admirali! Slava vam, o, admirali! Da ivi veina! 151

Trube, stjegovi, topovi, bubnjevi, svirale i cika. Granulo je sunce i poliloje admiralsku lau plamenom. ADMIRAL, iza glasa: Ne vjeruj laima i obmanama svojih bogova i svojih kraljeva, Narode, jer je sve to la. Tvoje Hosana i tvoje Raspni ga sve je to jo uvijek talasanje gluposti, mrano kao ovaj ocean pod naom palubom. ovjek, Narode, moe da pod zvijezdama oovjei svoj ivot i da mu dade ljudski smisao. To je jedina svrha Svemira. ovjek moe da stvori svoj vlastiti ljudski ivot ako je ovjek, ako ne vjeruje u boga, u kraljeve i kardinale, u banke i dividende. Vjerujui u te sablasti, on jo uvijek nije ovjek i nema smisla da osvaja nova kopna i da se tamo iskrcava sa svojim balastom. U takvog ovjeka, Narode, ja ne vjerujem. uj me, Narode, to ti govorim kroz vjekove. Ti e se osloboditi tih sablasti, ti e preplivati na drugu obalu, ti e otkriti nova kopna, ti e pobijediti ovu planetu i ti e otputovati na zvijezde u koje ja vjerujem. U trenutku kad si ugledao plavu jutarnju koprenu kopna to sam ga otkrio u snu o pobjedi ovjeka pod zvijezdama, ja vjerujem, Narode, da e pobijediti i bogove i krvnike, ali u to u to vjeruju tvoji admirali, u to ja ne vjerujem, Narode... I raziru se njegove rane, a po jarbolu u mlazovima curi crvena admiralska krv. Zavjesa 152

MASKERATA

LICA PIERROT KOLOMBINA DON QUIXOTE GLASOVI S ULICE Zbiva se jedne pokladne noi. 155

Tapete. Zeleni ljiljani na japanskoj svili. Sve je zadahnuto prainom snova i dakom zrelih kajsija. Sve blista kao nokti robinjiceto se smije na tigrovu krznu obasjana suncem. Prponi fauni spaunovim perjem po vazama i ute rue opojnog mirisa koji sjea na pjesme zlatovlasih rusalka. U kaminu udne melodije. Tamo vatra plae za blijedim cvijeem u dolinama. Boja to kaplje sa svjetiljke, boja je svile, zaronjene u naranin sok. Na sve strane sobe knjige. Knjige po stolovima i policama, na stolicama i na klaviru. Vidi se da u toj sobi netko mnogo ita. Upozadini, kroz brokatneportijere, vidi se brana spavaonica s ogromnom baroknom posteljom: uto u utom, rasvijetljena ruiasto. Njih troje proplesalo je cijelu karnevalsku no. Kolombina. Zena kao sve, tek joj u oima izgara vie fosfora no u drugih ena. Geste su joj afektirane, ali prikrivene instinktivnom rafiniranou. Pierrot. Fantast. Lirski pjesnik. Danguba. Bonvivan. Don Quixote, u ovome trokutu nervozni trei. Blijedo markantno elo kazuje intenzivni duevni rad. On je ovjek nauke, on ita te bezbrojne knjige rasute po sceni. Kolombina mirie kitu krvavih rua i sanjari kraj kamina. Zlatovlasa je i njena kao maka. Krvavi plamen lie po bijelo-crvenoj svili njenoga kostima i tajnovito osvjetljuje njene sakrivene tajne. 157

Don Quixote sjedi umoran u naslonjau i lista po jednoj knjizi. Pierrot se nervozno eka po sceni i pusi. Stanka. utnja. Vani pred kuom stoji zelena auerka, pa se na modrim etvorinama okana vidi kako snijei. Zatim Don Quixote ustane, odbaci knjigu, zapali cigaretu i izae. Pierrot se jo koleba. Onda se trgne i skoi do kamina poprimivi baroknu pozu portreta stare panjolske kole. Cjelov. KOLOMBINA se trza i brani: Pustite me! PIERROT: Valjda sam lud? Poljubi je opet. Zar da odbacim takvu sreu? Takav divan san pijane karnevalske noi? Ljubi je, a njeno mekano tijelo zagrije mu krv. U sve veem zanosu: Zar sam zato eznuo jednu vjenost da Vas sada poklonim? Vi niste ena, Vi ste simbol! KOLOMBINA njeno se privije uza nj kao ena koja ljubi, a pritajivana strast kao da joj zakipi u krvi: Najmiliji! Tada se zauje dosadna kripa parketa iz lijeve kulise. Vraa se trei. Kolombina se trgne i skoi do prozora. Nervozno gleda van na ulicu gdje se vije snijeg. Stanka. KOLOMBINA: Kako snijei. Kao dijete voljela sam promatrati kako snijei. Izgledalo je kao da je itava soba lift i da leti okomito u nebo! Neugodna tiina. Kolombina se nemirno ogledava, a onda polagano izae. Sobu ispunjava intimna poezija vatre u kaminu. Kroz rasklop- Ijene zavjese portijera krade se Pierrotu pogled u spavaonicu, u perspektivu utih svilenih rua i ipkastih tajna na branoj postelji, nad kojom visi ogromna slika: Pierrot i Kolombina. 158

Don Quixote je doao na scenu, sjeo kraj kamina i poeo listati ponovno po jednoj knjizi, a onda je zaklopio demonstrativno. DON QUIXOTE promatra ironino pjesnika. Ujedljivo, sa mnogo ironije: Svi smo mi, amice, i odvie sisavci, a da bismo znali svladati u sebi i u svome tijelu meso! Mi ne znamo vladati tim svojim mesom kako bismo htjeli! Meso ima svoju dublju logiku. PIERROT, u sebi zbunjen: Kako to misli? Ako meso vlada nama, a mi smo po tebi meso, onda je to posve logino. DON QUIXOTE uti. Poslije stanke: Jo smo uvijek betije nie vrste. A tako smo glupi (i to je ono najgluplje) da se ne usuujemo biti to jesmo! Pa da se ovjek ne smije cirkusu u nama. PIERROT: Kada ti na zvijezdama filozofira! A mi smo na zemlji, ovjee! DON QUIXOTE: Pa da! Ja nijesam lirik! To je istina! Danas je lirika poprimila oblik zemlje i mesa, a ako se netko bavi egzaktnom naukom, lirici mu se rugaju da je filozof! PIERROT: Ti sve prezire samo verbalno! Svemu se ruga samo rijeima. to e ti tvoja filozofija kada je napisana u sobi i druge svrhe nema nego da se ita po toplim sobama! Taj tvoj prezir za sve zemaljsko je potpuna metafizika. Gnjavi se i umire s tom svojom nazovifilozofijom, a ruga se nama koji ivimo stvarno i mesnato. Nama koji uivamo de facto, bez ikakve spoznajne teorije. Nama koji smo ivot dostigli i koji ga vie ne putamo! O, za nas nema vrijednosti veih od ivota! ivot je nama vrijednost najvea, i ivotne mjere nama su jedina vaga vrijednosti. DON QUIXOTE: Fraze! Fraze! Fraze! Sve same fraze! Tko moe znati da li je ivot ovo ili ono? Da li je ivot zavoenje tuih ena ili itanje dosadnih knjiga. 159

KOLOMBINA se vraa dok jo don Quixote govori i uje njegove posljednje rijei. Ona servira aj i udara tasom i pladnjevima: Ah, i opet te nesretne prazne i jalove debate! Sto je to sve spram plesa? Karneval! Karneval! Koliko li smisla u tom besmislu? Koliko poezije u toj ludoriji! Kako sve to vie vrijedi od tih vaih rijei, knjiga, mudrosti i debata koje nas (ene) savreno nita ne zanimaju! Stanka. Zveket servisa. Pierrot joj usluno pomae i vidi se da je stari vjetak u takvim formalnostima. KOLOMBINA prekida stanku nervozno: Plesala sam noas kao na prvome plesu! Plesala sam poput nestane djevojice! I bilo mi je ljepe nego na prvome plesu, jer sam onda imala cipele za dvije numere premale! DON QUIXOTE ustaje. Tmurno: Nadam se da se na svome prvome plesu nisi tako plaho cjelivala kao noas u modrom salonu. Bila si kao balerina od porculana! Kao Kolombina u jednoj talijanskoj komediji gdje igraju lutke na icama! A sve je unaprijed odreeno i napisano kako se to ima dogoditi i kojim redom. Smije se i izlazi. Njih dvoje znaajno se gledaju. Njegove su rijei pale medu njih kao kamen. KOLOMBINA eli svemu dati enski smisao i kao da eli da ispria ovjeka: Nervozan je! Radio je itavo poslijepodne. Radi u posljednje vrijeme itave noi. Svrava svoj trei svezak Spoznajne teorije. A onda jo glazba! I ljudi! I ples. I itava ta duga nervozna no! PIERROT prilazi njoj: Ali ta sve to mene zanima? Da li je on nervozan? Da li se njemu to privida ili ini! to to mene zanima da li on pie svoju knjigu o spoznaji? Noas! U noi moje najvie svetkovine! Kad rtve palim svojoj boginji! Noas, kad cjelujem nevjestu svoju, djevojicu svoju, Ko- lombinu svoju od porculana! Lutku jedne talijanske kome 160

dije. Kada sam i sam lutka jedne talijanske komedije, kada se zna kojim redom ima to da se dogodi. Cjelov. Idu zagrljeni do naslonjaa: Noas! Dugi cjelov. PIERROT, patetiki: Ovo nae vrijeme danas tako je pusto, tako je dosadno i tako prazno i jalovo da se i u pjesmama lae! A ja toliko eznem za romantikom, za pravom lirskom romantikom. O, kad bi sada bilo turnira, pa kad bi se stjegovi vijali sa kula i tornjeva i ja bih mogao da se za Te borim. Da obaram druge zbog Tebe! Da oborim svoga protivnika s takvih sedam rima kakvih nema od Bengalije do Atlantide. A moji su protivnici spoznajni teoretiari, koji pojma nemaju kakvo metafiziko znaenje ima jedna tercina. I dok bi se onda mjesec verao kroz granje i rue usnule, douljao bih se pod Tvoju kulu i gitara bi Ti moja pjevala pjesmu o mojoj vjenoj ljubavi koju si Ti jedina shvatila u kozmosu. Uzeo je gitaru i prati se. U sjeni u pozadini pojavi se don Quixote. Blijed, a na usnama mu titra ironiki smijeak. Oni ga ne vide i sanjare dalje. PIERROT: A Ti! Zena, mlada, puna krvi i smijeha, puna juga i sunca, Ti bi me darivala lovorikom i ne samo lovorikom nego Sobom, i ne samo jedamput nego sedam hiljada puta! Kroz njenu bijelu laganu svilenu haljinu osjea se svjeina mlada joj tijela i Pierrot se sasvim nadvio nad nju ko da eli ispiti ar njene vatre to joj gori u grudima i na usnama. Njene forme dru u svetoj uzbuenosti, divna je kao to su divne mlade ene kada dru od svete uzbuenosti u polutmini tople sobe na odsjaju kaminske vatre u karnevalskim igrama. PIERROT, s pjesnikim ushitom, u ruci mu je Zena, a rijei mu teku uz pratnju gitare: Dugo je moja ljubav bila melankolini pla putnika na maglenoj obali zelene vode gdje prie sniju. Vatra je bila ljubav moja iza crnih utljivih uma, a Ti si se 161

smijala toj vatri junjakim smijehom. O, noas, poslije vjenosti, sasluala si prvi akord moje ljubavne pjesme. Cjelov, pun uitka i strasti. U njoj se rasplamti sav enski elemenat. Ona nije vie ovjek, ona nije vie ena treega. Ona je sad samo ena jednoga, i to sada i tu. ena kojoj usne edaju za cjelovom tjelesnim, bez teorije spoznaje i bez tercina. KOLOMBINA, glasom tihim, zasjenjenim strau: Srea! PIERROT, zanesen inspiracijom, uz gitaru: U sjeni jeca mandolina, a pred nama ivot sja i ljeska se ko napitak zaarani u srebrnoj posudi. A zvijezde dru na zelenome moru na dalekoj puini i srea nam se smije kao srebrni gong u plavoj magli. OBOJE apu: Srea! Srea! Srea! PIERROT, uz gitaru recitira svoju pjesmu o srei: Ko mramorni torzo naa Srea sniva: u kretnji toplog boka je ljubav skrivena; od oblaka je bijela grud izlivena, a takne li je ruka, tada tako biva, da kip se oku ko tajna otkriva: u kamenu se sjaji radost tijela. Za velom toga mramornoga vela Srea ivi topla, krvava i iva. I zjenica se iri: alost siva polako gasne u zanosu tihom. Nad pogledom, nad umom i nad stihom Srea noas raste i kao oblak pliva. Stanka. PIERROT: Osjea li kako nestaje bijeli oblak nosi nas, nosi... KOLOMBINA: Jo kao djevojica, ja sam snivala o tom bijelom oblaku! A sad je tu! Osjeam ga kako zvoni, kako me pali! 162

Meni je kao da se otvara preda mnom tamna grimizna zavjesa. Kao daje kakva nevidljiva ruka spustila crnu zavjesu na njenu svijetlu viziju: Ah! PIERROT, jo izvan sebe: O, ovo je sveta no kad si mi se prvi put otkrila kao ena! I da, eto, Svemir nosim u ruci, pustio bih ga da padne i da se razbije, samo da mogu srknuti kap s Tvoje boanske usne! Primijeti njen trzaj i njime prostruji neto nepoznato, ali mutno i ledeno. Rezignirano se povlai: Kap po kap krvi cijedili smo u ovaj napitak, a sad, kad nas taj eliksir nae strasti pee na usni sad nam je gorak kao jod, sada mislimo na teoriju spoznaje, na stvarnost, na glupe okolnosti! Zagrljaj im se polagano i nehotice raspadne. Onda duga stanka. Ali Kolombina se onda jednom makastom gestom takne njegove ruke i uroni u njegove oi. Ta kozmika koketerija prepuni pehar njegova razuma i on kao poraena ivotinja pone da pije njene ruke, laktove, grudi, tijelo, meso. Ekstaza. Stanka. Onda se don Quixote, koji je sve to mirno promatrao, makne i parketi zakripe. Njih oboje trgnu se nespretno. Stanka. DON QUIXOTE: Zar niste gladni, moja gospodo? aj e se ohladiti! Smijem li vas ponuditi jednom alicom, dragi prijatelju? Oni udno promatraju njega i ne razumiju zato je tako hladno utiv. DON QUIXOTE: Govorei o gladi, nisam mislio na stanje kada je ovjek erotiki gladan! Nego tako, u pravom tjelesnom, crijevnom smislu! Kad ovjek itavu no plee jasno je da ogladni! Pak da neto prigriznemo, to vie to je ta fizika glad bila jedinim razlogom da smo se tu i nali! KOLOMBINA: Kako bi ti ogladnio pleui, kada nijesi plesao! Ni maknuo se nijesi itave noi! ovjee! 163

DON QUIXOTE: Ja nisam plesao kao vi, fiziki, to je istina, ali u mislima, najmilija moja, u mislima sam plesao jo bestijalnije nego vi, i nego itko u onoj noanjoj ludnici. A taj ples tei je od glazbe i od vae moderne engleske igre! I glava otea poput olova od takvog plesa, a ovjek bi da se trgne, da luduje, dok mu netko neprestano cilie samo mrtvake melodije, i sve je to zatvorena krunica, jedno glupo mrtvako kolo! PIERROT: Ti si uvijek smrti pun i leeva, sve zapravo vrlo banalan motiv! Ti rekviziti danas u lirici ne pale! DON QUIXOTE: Kad umirem u intelektualnoj grobnici gdje kosturi miu eljustima, i to se zove: spoznajna teorija! Ta vi ste barem svi oko mene jo uvijek krani! emu strepite pred smru, dakle? Nijesi li ti, draga moja, sto tisua godina nosila nad svojom glavom stijeg vjene istoe? A zato? Samo zato da ti lubanju gurnu nadesno u kor keruba i svetaca. Tamo nadesno gdje dobro stado vjeno poiva i smjeka se pred licem Gospodnjim! I flertujui tu s naim dragim prijateljem, ti zapravo iz rimokatolikog drila i predrasuda svoga glupog odgoja nema smionosti da prijede onu izvjesnu granicu! I ti si intelektualni kostur koji klepee donjom eljusti! U samovaru razglagoljao se aj. KOLOMBINA da prekine, konfuzno upadne: Izvolite molim! Rum je ovdje! I etrun i eer! I biskvit! Doista, dragi prijatelju, izvolite, ovdje, molim... Zveket srebra i majolike. Kao da se oblak potistenosti nadvio nad njihove glave. Stanka. DON QUIXOTE: Boli me glava! KOLOMBINA: Kasno je ve. Zapravo bi ve trebalo da je jutro! PIERROT svome prijatelju Don Quixoteu, samaritanski: Ti odvie radi, doista, dragi moj! itave noi bdije nad knjigama! A 164

to ubija! To formalno ubija! Kao da se zgraa: itave noi nad knjigama, i to jo knjigama tibetanskog kapaciteta, to nervira, i, ako smijem, ja bih ti preporuio da ode nekamo na snijeg, na more, na odmor! DON QUIXOTE: Glupost! Ja nita, savreno nita nisam nervozan! Ja sam se itavu no neobino dobro zabavljao! Plesao sam s vama i smijao se s vama, i pio sam s vama! Ja i sada drugarski solidarno hou da se opijem s vama! Ali neto neto pjenuavo, neto iskriavo, eeno, biserno! Imamo li mi jo vani sekta? Ostalo je jo nekoliko butelja, ako se ne varam! KOLOMBINA: Ne znam! ini mi se da jo ima! Pa zar nije bilo dosta sekta noas? Pili smo noas dosta, dragi, ja mislim... DON QUIXOTE: Mi smo jo uvijek savreno trijezni. Od nas jo nitko nije pijan. Zar ne? Idem da vidim! Izlazi. KOLOMBINA: Nijesmo smjeli tako dugo ostati! Nervozan je! Prenapeto je sve to! Ja se bojim zapravo za njegove ivce! Mi ga izazivamo. PIERROT, edan njenih cjelova, grize njene laktove goruim usnama. I dlanove i lice: On je nervozan, i ja sam nervozan, i Ti si nervozna, mi smo nervozni, no je nervozna, pak e doi do nervozne eksplozije. Pui e! Mora da pukne! Svejedno! Noas ili sutra! Svejedno! Ljubim Te! Nervozno Te ljubim! Ona se sagne do njega. Cjelov. PIERROT: O, kako Te ve davno ljubim! Nosio sam pakao u sebi kad sam za kinih noi plakao pod Tvojim balkonom. Svjetlost se krade kroz svilu i lije se po maglenoj i dosadnoj jeseni. Plau vjetrovi, umiru noi i blijede se magle viju ulicama, a u mojoj dui izgara lava. Vulkan. O, znati to da gori za mnom, a da se cjeliva s njim! AT noas! Noas! U onom vrtlogu planuo je pakao u nama. Izgorio je. Otvorila se ona Tvoja grimizna zavjesa, ja osjeam Tebe kako si Ti postala Ja! 165

kripe parketi. DON QUIXOTE se vraa s buteljama. Otvara ih, epovi grme, vino se pjeni. Kobna stanka. Kucanje aama: Pijmo! U zdravlje! U zdravlje vae vjene ljubavne igre, draga Kolombino i draga moja bijela sjeno mjeseara i blijedog viteza! KOLOMBINA, koja svojim enkastim ivcima vrlo jasno shvaa zaostrenost situacije, kao da se brani: Ali mi smo pili cijelu no! Mi emo se opiti! Mi smo ve pijani, ti zbilja treba da radi! DON QUIXOTE: Nita to! Nije vano moje pisanje glupih spoznajnoteorijskih knjiurina. Jedna no! Dvije noi! Pomladit emo krv! Ismijat emo no! Ismijat emo probdjevenu no i jutro, i osjeaje, i lai! Sve emo to ismijati. I na odgoj i nae predrasude, i to da smo majmuni, a vjerujemo u sakramenat braka! Dajte da ismijemo sebe! Svoje misli! Svoju ljubav! Svoje brakove! Zato da ne nazdravim ljubavi naoj? Ovoj naoj karnevalskoj ljubavnoj igri? estoko pie, nervi, neprospavana no, sve to muti krv i mozak, i oni piju tri puta do dna. Strasti polagano kipe u glavama, u bilu i tijelu. DON QUIXOTE ustane sa aom u ruci: Dozvolite, gospodo Kolombina, da nazdravim nama! Da se nasmijem nama, naem trokutnom stanju i smijenosti nae trokutne igre! O, djeco moja, vi malodobni neuki malii moji! Dugo se ve smijem ljubavi vaoj, a noas imam brakorazvodnu potrebu da vam to i kaem! Pierrot hoe da skoi, ali ga on smiri rukom i pritegne uz fotelj. DON QUIXOTE: Vi, razumije se, ljubite svoje drage due, i to ne treba promatrati pravno, sa stanovita brakorazvodne parnice, nego platonski. Platonske su vae due, djeco moja, a sve, to je na vama, od krvi je i mesa, i sve je uokvireno paragrafima i sakramentima. Njegova tirada ostaje patetina do kraja. Ve sam dugo ekao da postanem suvini trei u tome 166

talijanskom trokutu! Noas sam to napokon i doekao! I sad moemo da objektivno fiksiramo golu istinu! I, eto, taj trei, taj suvini trei u meni, nazdravlja u ovoj karnevalskoj noi vaoj karnevalskoj ljubavi i izlijeva au sekta na oltar te svete vae karnevalske ljubavi, kao vitez tunoga lica, to on zapravo i jeste! I to je istina! Pierrot je pjesnik naravna stvar a ona je ena i vjena je Kolombina! Ona je rastvorena grimizna zavjesa, mjeseina i turnir, harfa i tercina to je jasno, i Pierrotu ni na kraj pameti ne pada da povrh te grimizne zavjese i mjeseine imade pitanja sasvim mutnih i nejasnih. Vi ste muhe to lome sebi krila o zidove posude, mjesto da sru med ako ve ele da sru med, i ako se ne stide toga da su muhe i ljubavni upljuvci, ivotne forme prilino bijedno sloene! Ali to znade muha u prljavoj sobi, koja bije o stijene nonog lonca pod tuom posteljom, o letu orlova, o arobnim visinama i o novim suncima? Vi ta hipotetina nepoznata sunca zovete (ironino) praznom filozofijom, naravna stvar, ali po emu vi, drage moje muhe, mislite da je vea mudrost zujati u tuim nonim posudama nego razbijati sebi glavu infinitezimalima, to, vidite, ne mogu nikako da shvatim. Jedno je, meutim, izvjesno: emu da ja budem pauk, pak da iz vas isiem jo ono malo vaeg ogranienog ivota koji se raduje kravljem kolau na cesti isto tako kao i gnjiloj ljivi! emu da razorim te vae patetine svetinje u vama i da vas uvjeravam da te svetinje vae, vae mjeseine i grimizne zavjese, vae sluznice i probava za devet mjeseci dree i pelene prljaju! Da onda dolaze krize, prelomi, drame, brakorazvodne parnice i ostale lakrdije ove iste trokutne igre kojoj noas slavimo drugu scenu drugoga ina. Eto, konac je ina, nazdravljam vam i ispijam i idem. A vi ostajete! I ekate! ekate u postelji dok se vratim ili dok se ne vratim... Bujica njegovih rijei uzvitlala je u njoj oluju. KOLOMBINA, kao jeka: ovjee! ovjee! 167

DON QUIXOTE, u zanosu svoje pijane tirade: U kaosu ideja tonem kad na vjenost mislim, i pojmovi rotiraju oko mene kao prsteni Saturna, a vama je pojam Sree pojam cjelivanja u toplim sobama. Vi i ja! Vi, koji ne lijeete nad trule to prlja misli, vi, fantomi bez vatre u oima, vi, koji se smijete eni i arenilu kao lutke i bajaci na nitima. A ja: oganj i vatra to preporada i gori, plamen to ee i svjetove pali, nokturno i vjeno bdjenje na granici ludila i smrti. Vi lirski kameleoni, ja orao, vi pliine, a ja val i struja i protustruja nad svim spiralama i nad svim narkozama. Vi ste krani i u tim svojim uokvirenim shemama bojite se dobra i zla, i boga, i kazne i cjelova koji nije na oltaru kupljen, i prislukujete koracima iz druge sobe i kripi parketa, i, u toj fiktivnoj kradi tueg vlasnitva, vi kradete neto to ne moe biti nego vae! A za mene nema vrijednosti! Gledam sunce, gorim i sam sam elemenat kao sunce! I smijem se vama to puete pred tim niim, rasplodnim enama! O, kako je jadno to vae ispre- pletavanje udvoje, kad srca sebi derete svirajui gitaru i pjevajui o grimiznoj zavjesi. A ja kidam spone, ubijam boanstva, gasim zvijezde i nitim stara srednjovjekovna straila u vama i u sebi! Hej, kaos je u meni i spiralne zublje to gore bez svrhe. A gdje je istina? Jeste li vi istina ili sam to ja? Ili je istina karnevalski donkihotski smijeh? Smijeh kojim se samo vitezovi blijedog lica smiju, i kojim se smijem ja u karnevalskoj ovoj noi, ovjek koji vjetrenjae ganja po tmini, vitez blijedog lica kome su ukrali Dulcineju, a da je to njemu savreno indiferentno! Pijmo! Pijmo! Okitite se mirtom, zapjevajte pjesmu nad pjesmama, a ja idem da gonim vjetrenjae, da se smijem laku no i dobru zabavu! Iskapi s elegantnom gestom asu, tresne njome o pod i polagano ode. Kolombina potri za njim, ali on pred njom zalupi vratima. Ona se dalje ne usuuje. uje se jo mukla kripa u kunim vratima i uje se jo kako kapija cvili, a poslije vie nita. U sve 168

se ilice i nerve uvlai mir, duboki, grobni, podmukli mir jednog pijanog karnevalskog nokturna. Tiina. A zatim se Kolombina slomljeno sroza u naslonja i bolno zajeca. U njenoj dusi planula je bol za ovjekom koji je nestao u snjenoj noi. KOLOMBINA: A ja sam kraj takvog viteza sanjala o drugom i o nekome tko svira gitaru. On meni nije bio srea! O, jadna ja! Nikad nisam u Njegovim oima nala ono to je iz Njega progovorilo noas, glasno i krvavo kao prava strast! PIERROT, silno uzbuen, u prvi as jo ne shvaa to se zbilo, te kao da dre odpustih nekih slutnja. Govori makinalno, igrajui se gitarom: Ta pusti toga gospodina, molim Te! On je savreno beutan ovjek: suhoparan kao proitana dosadna knjiga! On se ruga i bogu i ljubavi i smrti! Sto bi to moglo biti u njemu te bi Te moglo noas zanimati! KOLOMBINA: Neto to vi ne moete shvatiti! Prezir za banalno! Bol koja je preponosna da se prizna. Suze koje se gutaju! U Njegovu oku caklile su se suze, On je plakao! On me ljubi, samo ne e da prizna, ponosan je, prkosi, stidi se elementa u sebi. Oajno jeca. Pierrota se pla Kolombine silno doimlje. On ne zna to bi. Tetoi je. PIERROT: O, samo se Vi umirite, djevojko moja! Madona moja! Hoe daje obujmi, ali se ona izvine poput jegulje. Ona plae. On nemono hoda kao bez glave. Stanka. Jecanje. PIERROT osjea da mora neto govoriti. Bilo to, samo da govori. Pak se zato utjee svojoj vjetoj elokvenciji, te se ini kao da napamet ita. Suha recitacija jedne njegove takozvane pjesme u prozi: Sjene su se krale u srcu mom i bila je kasna jesen kada sam ugledao prvi put Nju. Pa kao to vihori po 169

gorama plau, i moja je dua plakala nosei u sebi sliku Mlade ene. O, Mlade ene! A vani je predveerje bilo i jesen. Teki miris rasuo se krajinom i prve su zvijezde svjetlucale. Magle i suton i alost. Padalo je lie, i tako sam poeo ljubiti! Koliko puta sam znao plakati za modrim daljinama gdje je daleko negdje bila Ona, u magli ko u gustoj jesenjoj svili, Ona... Koliko je noi pomrlo odonda? A sve te pjesme i suze svoje darovao sam Njoj. A Ona mi je ve dala i Svoju istu, votanu ruku, a sada, eto, plae za drugim! KO LO M BIN A jeca kao dijete, tiho: Za drugim? A tko je taj drugi? Taj drugi je ovjek s kojim je ona ivjela! I kako je sretno ivjela! Trebala je samo zaeljeti plavu lisicu, novu haljinu ili rukavice, i On bi joj donio novi kostim s neba. Takav je to bio ovjek! I dobar, i mudar, i velik, i uzvien! Karakter. A ona je bila glupa i povrna, djevojica, radoznalo dijete! Ona je itave noi s frazerima ludovala, s gitaraima, cjelivala se sa diletantima, a On se borio s istinom i pisao je knjige u znaku vjenosti. PIERROT: On je pisao knjige o istini? to je to istina? Istina je u naoj ljubavi! I mi imamo pravo na nju! KOLOMBINA: Mi zar da se ljubimo? A nijesam li ja i Njega ljubila? PIERROT: Da! Ljubili ste ga! Vi djevoje plaho u vjenanoj svili, a on cinik ledeni, pun prljavih kombinacija, dosada i proza, privatni docent, kome su jedina radost na svijetu bili nepravilni grki glagoli. KOLOMBINA, razdraeno: Laete! On bolje svira Liszta i Mozarta od vas. Plae izgubljeno. 170

PIERROT: Tako? Ja sada laem? Pa zar on nije veeras priznao svoj cinizam i svoj savreni dezinteresman za vas? On, kome je sve tek kemijski proces, i koji je na flert prozvao vlaenjem sluznica? Zar je on irealan sanjar poput mene koji kao Vaa sjenka lutam svijetom i u svakoj iskri vidim Vae oi, u oblacima traim boje Vae haljine, u oima Vae boli. Zar smo nas dvojica isto? On razara sve i u Vama gleda sasvim obinu, animalnu enku, kako da Vas on vie ljubi nego to Vas ja ljubim? Gospodinu je Vaem ivot: crijeva micanje, izgaranje mranih i nevidljivih lijezda, svjetlucanje blatnih i smolavih zvijezda. A ja sam tuan ko apat drvoreda, kada je jesen i gavran na maglenu brazdu sjeda. Njemu je ljubav jalovo tuno ticanje i besmisleno toplo gorenje, bespredmetne biljke zorenje. A ja se bojim silno izgovorenih rijei i gorak sam kao dah kiseline to se zgusne u kutku gra mrtvaeve usne. Jer ivot nije donkihotsko gnjilo kor'jenje i gluhonijemo, slijepo dodirivanje, umor, alost i smirivanje. Nego lelek srca, pla napuklog zvona, kruenje svijetlih fosfornih eona, i osjeaj mekan kao miris svilenog bombona. I vidite, molim: ja koji u svakom glasu zvona ujem doista Vae ime, u svakom cvrkutu ptice Va glas, u svakoj kapi rose Vae suze. Ah, one noi kad sam Vam napisao ovu svoju 171

prvu pjesmu, eno u svili, gospodo, djevojko moja! Glas Va je bio tih i pjevao je pjesmu kao vodoskok. Vi ste uutjeli, svetice! Zar doista razarate sve moje anse? Moju sreu? Moju enju? Moju liriku? KOLOMBINA-. Vau liriku? A nije li i On eznuo za mnom? Zar Njegove knjige nisu isto tako lirika o meni? PIERROT: Ali to se nas tie njegova spoznajna teorija? Mi se ljubimo! KOLOMBINA: On je proosjetio moja uvstva, a ja nikad nijesam nastojala da Ga zapravo ljudski shvatim. Ja Njega nijesam mogla da dokuim! On govori o ivotu i o smrti sa smijekom superiornoga ovjeka mislioca. On goni vrijednosti u tmini. On rjeava problem istine, On misli o nepoznanicama. A ja sam bila nemarna, ja sam bila glupa i kriva, povrna, smijena, ja Ga nijesam bila dostojna, nikada Ga nijesam razumjela! Histeriki jeca. PIERROT je tjei daje umiri, jer ona glasno narice: emu sve to, emu sve to? ut e Vas susjedi prijeko skandal! No... KOLOMBINA, bijesno: Ja sam kriva! Ja sam kriva! PIERROT: Ta on se narugao meni i Vama, on prezire sve tjelesno u nama! On se rugao! ujte me! Rugao se! KOLOMBINA, uzbueno: Naravno da se rugao! Kako da se ne ruga! On se penjao sve vie i vie, On se je spiritualizirao, a ja sam padala sve dublje i postajala sve animalnijom. Vi ste me povukli dolje k sebi, vi ste me snizili do ivotinje. Ja sam s vama ludovala po plesovima, medu onim idiotima u laku i svili i plastronima. A On je kao svetac drao lubanju u ruci i vagao istinu! O, nisam Ga pojmila! Sluala sam vae prazne fraze, a nije mi bilo jasno kako se moe superiorno, nadljudski rugati ivotu! Ali sad razumijem Njegovu ironiju, sad shvaam Njegov uzvieni mir! O, kako je divno znati Sve, kako je otmjeno prezirati Sve, kako je superiorno ne biti 172

ovjek. Ne biti slinavi pu, sluznica, nego orao! Lijetati eterom i udisati zrak koji nijesu okuila jo niija plua! I ne znam, ne poimljem to svoje glupo, enkasto, ogranieno meso. Ne poimljem tu vau lirsku la, te vae fraze, tu nau nedostojnu karnevalsku alu! PIERROT: A nijeste li noas priznali da me ljubite? I da vjerujete u istinu ove nae karnevalske ljubavi? KOLOMBINA: To je bila la! To je sve bilo zato jer Njega nijesam shvaala! Pa sve kad to i ne bi bila glupa i banalna pustolovina jedne karnevalske noi, pa sve kad bih i pogibala od ljubavi za vama, rtvovala bih, eto, tu svoju ljubav divnoj Njegovoj dui! Razumijete li? Dui! Jer taj je ovjek dokazao da ima duu! i PIERROT: A nema li u mome boanskom uvstvu, gospodo, isto toliko due koliko i u njegovim mislima to ih on izraava knjigama koje nitko ne ita? Nema li u mojim pjesmama barem toliko arma koliko u njegovoj istini zbog koje generacije zijevaju na predavanjima? Zar moje pjesme ne vrijede njegove spoznajne teorije? Klone prednjom i hoe daje privine k sebi. Tad vani na ulici zabruje glasovi. Vani buka raste te poput talasa prodire kroz okna u sobu. KOLOMBINA se trgne i puna straha potri do sredine scene. Tamo se ukoi poput kipa: Neto se dogodilo! Vani glasovi bue i mrmore. Ide do prozora, odgrne zavjesu i otvori prozor. Vidi se jasno na utoj svjetlosti izvana kako snijei, te vjetar iz zimskepolutmine posipa po njenoj kosi pregrti bijelih pahuljica. PIERROT ustaje i ide ZA Kolombinom. Zabrinuto: Prehladit ete se! to bi se dogodilo? Nita se nije dogodilo. Umro je princ Karneval, pak ga maske pokapaju. Jutro je. Svanula je Pe 173

pelnica! Hoe daje miluje, ali se ona izvine iz njegova zagrljaja i zbunjeno jadikuje. KOLOMBINA: Kako da se nije nita dogodilo? ujete li kako na mostu viu? Govore o neem groznom. O smrti? Stanka. Dolje prolaze ljudi i viu uzrujano. Zamor na ulici. Kroz otvoreni prozor sipa snijeg. KOLOMBINA: Da pitamo koga to je to dolje! Oh, strah me je! PIERROT, kroz prozor: Pardon! Gospodine! ujete li! Gospodine! Haj-hoj! Pardon! to se to dogodilo? GLAS IZVANA: to hoete? PIERROT: to se dogodilo? Stanka. Snijeg. GLAS IZVANA: Jedna je maska skoila s mosta medu sante! Odnijela je struja utopljenika. Sada ga hvataju pod mostom. Pierrot brzo zatvori prozor. U oima mu je strah. KOLOMBINA se oajno uhvati za glavu i tetura do stolice. Tamo se srui i zajeca bolno i oajno: Smrt! Smrt! Smrt! PIERROT, milujui je: Ta umirite se, draga gospodo! Najmilija! Noas imade vani stotine krabulja! Ne mora biti ba on! To je bio nekakav pijanac! KOLOMBINA: To je On! U smrt je poao! To je On! To je On i samo On! Nitko drugi! O, boe! Ubio se! A sve zbog mene! Zar bi vama, moda, palo na pamet da zbog mene skoite s mosta, i to u tako hladnoj noi? Klone nemono. Njena enska glavica vri i razigrana fantazija joj rada privienja kakva se pue u pijanim glavama kada svie Pepelnica: On je skoio u vodu. Utopio se! I smrt Mu je bila uitak! to je to ledena, siva, mrana voda, smrt medu santama, spram ivota koji je imao uz mene! To je sve bilo izmeu nas pakleno! Smijala sam se Njemu i Njegovim knjigama. Ismijavala sam Njegovu teoriju, nikada nisam bila ni najednom Njegovom predavanju! I dok je On radio, stvarao, patio se, ja sam Ga varala! Ruglom sam naplaivala njegovo dobro! Smijala sam Mu se 174

vjeno! A On je sve to glupo podnosio! I da, eto! Ubio se! Uvidio je sve to, uklonio se! O, jao! Narie. Pierrot se ee sve nervoznije po sagovima i uti. KOLOMBINA, sve oajnije: Smrt! Smrt! Sve samo Smrt. Svaki moj cjelov i svaka moja misao, sve je to potrapano krvlju. Njegovom krvlju! I ljudi prstom pokazuju na enu to je cjelovima ubila svog ovjeka! O, prezir, o, opratanje, o, prokletstvo! Kaos. PIERROT govori, samo da razbije tiinu koja poinje bivati nesnosnom: ovjek hoe da dohvati svoju vlastitu sreu kao skupu pticu kojoj je perje draguljima posuto, tako ovjek leti za svojom sreom... KOLOMBINA: O, molim vas, utite! Ne brbljajte gluposti! To su sve fraze to vi buncate! Neugodna duga stanka. KOLOMBINA plae: Zatajit u ivot u sebi! Posut u glavu pepelom! Poi u u samostan! Zar to vama nije jasno da moram jo noas u samostan? PIERROT: Ali, najmilija! Umirite se! I ja u s Vama u samostan! Zaredit emo se i pjevati zajedno rane jutarnje mise! KOLOMBINA: O, boe, kako ste glupi! U samostan u poi! Molitva, Bog, vjenost, sve u Njegov spomen! To je jedini izlaz iz ove situacije! Ona plae, on se ee. Stanka. Onda padne velika kineska vaza s mimozama sa konzole. To ih potrese. Vani je jutarnje crkveno zvono na dalekom tornju. KOLOMBINA: Jeste li uli? O, jeste li uli? Memento mori! Potrebno je da se kajemo! Da pritisnemo usne na raspelo! Da pospemo pepelom glavu! Da razmiljamo o smrti! Danas je Pepelnica! PIERROT: Pepelnica? Sjeti se, ovjee, da si prah i pepeo i da e pepelom postati! Pomolimo se za duu onoga tko e prvi pred Sud Gospodnji! 175

I oboje se sruie u fotelje i mrmljajuipokajnu molitvu uutjee. Olovna neizvjesnost iekivanja to para svojim noktima svaki hip u vjenosti, ta im je neizvjesnost sjela na due. Zapiljila im se u mozak, ispila misli, opojila nerve, te izgledaju kao dvije ute mumije. Zvona u gradu. Prve tramvajske lire se kliu icama. Glasovi ulice jutarnje. Plava svila svitanja kad umire karnevalska no. Kroz zavjese prodire melankolino zimsko jutro s injem safir- nim. U toj tihoj mjeavini jutarnjih bojd izgledaju ta dva klauna kao karikature. Drama je potresla njihovim duama i sad je sve u njima samo ruevina. A blijedo jutarnje svijetlo pue po stijenama i ispija none boje. Stanka. Zatim zajei vani zvonce. Kao da se netko veselo nasmijao. KOLOMBINA skoi lakim skokom srne, a veseli joj srebrni smijeh provali iz srca: To je On, to je On! Tako On zvoni! Srne napolje. Stanka. Ulazi Don Quixote, s ogrtaem punim snijega, lice mu je iibano vjetrom. On je svje i nasmijan. Kolombina ga dri za ruku. Pauza. Pierrot uti. Don Quixote ih dugo promatra. Zatim odvede Kolombinu do svjetiljke, zagleda joj se u oi i kad vidi suze, pa kad vidi da su svilene rue i ipke u spavaonici ostale netaknute, postaje mu stvar jasna i ironian smijeh ga savlada. Smije se punim grudima, nekim viim smijehom kao ljudi to su cijelu no prkosili oluji. A sve one enje za viim, sve suze i uzdisaji Kolombine, sve se to lomi pod tim smijehom. 176

U njoj se budi pogaena ena, ena koja ea za cjelovima i ne treba mudrosti ni knjiga, ena koja zaboravlja sve, koja ljubi. KOLOMBINA: Pardon, a smijem li znati to znai taj va smijeh? DON QUIXOTE: Pardon, a smijem li znati to znae te vae suze? KOLOMBINA: Kakve suze? DON QUIXOTE: Pa vi ste zaplakani, gospodo! Vi izgledate kao pokajnica ujutro na Pepelnicu. Je li to otrenjenje poslije vae karnevalske narkoze? KOLOMBINA: Narkoza? To nije bila narkoza, dragi i plemeniti vitee, nego pijanstvo! A meni ste vi dosadili tim svojim vjenim ispitivanjem savjesti i tim svojim vjenim superiornim cerekanjem! Vi uivate kada stojim pred vama kao zaplakana djevojica, to je sadizam! Meni je vrlo ao da se niste vi utopili pod mostom! A ovaj gospodin mnogo mi je sigurnija garancija od vas da je svijestan kakvu divnu enu dri u ruci! Potrala je do Pierrota i bacila mu se u zagrljaj. On je viteki pokleknuo pred njom i ljubi joj ruke s dostojanstvom. DON QUIXOTE: A to znai sada to? KOLOMBINA: Spoznala sam, eto, ovu sekundu da sam savreno sita vae mudrosti i vaih dosadnih knjiga i vae spoznajne teorije. To je moja spoznajna teorija, a o tome moete napisati komediju ako vas veseli! Laku no! Ljubi Pierrota zanosno, smijui se veselo i pobjedonosno i odlazi u spavaonicu zatvarajui za sobom vrata. Don Quixote promatra ta zatvorena vrata s iznenaenjem. Polagano zavjesa 177

KRALJEVO

LICA DACAR KUMEK ESTINAN PIJANI KOAR KOAROVA ENA MALOGRAANIN GOSPON PURGAR PURGARSKE GOSPE DEBELI PURGAR, kuevlasnik gospon Blazina STARO TURE GAZDA JAPICA, krmar kod Crvenoga nosa MAMICA GOST PEKAR KONOBARICA JEDAN GOST DRUGI GOST TREI GOST KOEVER MAKEDONAC CUKERBEKER KOBASIAR MARGIT 181

STELLA SLIJEPAC DINSTMAN MADAM LOLA HAJNAL JEDNA DJEVOJKA JANEZ, sluga kod Pogrebnog zavoda za sveane pogrebe BARABA CURE TIJEF, utopljenik PLANETARICA PRVI GOSPODIN DRUGI GOSPODIN AROBNJAK GLASOVI TALIJANA ANKA, Janezov ideal HERKULES, Ankin ljubavnik Tamburaki zborovi, panoramske orgulje, ljudi sa svijetlima, dimeim mesom i igrakama. Kolo purgara, kumeka, Cigana, cura i baraba. Pjevai, pijanci, trgovci, gosti, prolaznici. Faki- ni, idovi, strazari, sluznici, koijai, gospoda, crni psi, peenjari, sirari, kelneri i kelnerice, djeca, ljudi koji valjaju lagve, slukinje, momci, soldati, komedijai, mesari, Turci, Makedonci, cukerbekeri. Rumunji, ilimari, Kinezi, crnci, arobnjaci, kanonici, Mirogojci, mrtvaci, samoubojice, objeenjaci, kor mrtvaca, kostur na mrtvakom estoropregu. Ptica smrti. Zbiva se na Kraljevskom sajmu, jedne kolovoske noi u predratnom Zagrebu. 182

U prvi hip, poto se zavjesa digla, mora Ritam boja i linija, i ploha, i tonova biti tako silno intenzivan da se ne razabira nita. Na sceni kovitla se kaos neodreenih oblika. Mlazovi arenila teku, silne se kaskade zvukova rue s halabukom, elementarno ivotno udo plee na sceni. Tek onda poinje ta magla misteriozne ivotnosti da se raspli- njuje, pa se ve i razabira sijaset platnenih adorova, ozbiljne sjene kestenova, plamenovi kumekapeenjara, crvene kolovoske zvijezde to padaju, bujice crvenih lica, zmijuljaste geste, poklii, rakete, bengalske vatre, polutmina i vino to se isparuje u ruiastim parama opijajui ivce. Sve to igra na sceni ludu, raspojasanu slavjansku melodiju, praiskonsku i pogansku, na kojoj svi ostali nai poprimljeni, kopirani evropski oblici plivaju tek kao siune ajke na golemom ustalasanom moru. Sve to kraljevsko ludilo kovitla se do nevjerojatnih, luakih dimenzija, koje sujo samo za korak dalje od globusa u modrom i nepoznatom nitavilu, fantomi i demonsko privienje. Iza scene zvone tamburaki zborovi. Ne jedan. Niti dva. Bezbroj tamburakih zborova, pa sve to buja u praivotni ekstatini zanos koji prijeti da e se pretalasnuti i poput potopa zaliti cijelo to Sajmite i Kraljevsko veselje i grad kojemu su zgrade blijede ko u smrtnome strahu. Taje intenzivnost za cijele igre sablasno prenapeta, te se ini da sve to plee negdje na jednom strano visoko napetom uetu. I sve e to pui. I pasti u Crno. Vjetar nanosi arije panoramskih orgulja: sentimentalni 183

barokni rendezvous, pa talijanske melodije aristona, negdje iz daljine jedan herojski bariton u fonografu, pa sirene bioskopa u daljini. Trube limeni bombardoni priduseno ko pod platnom cirkusa, jee bubnjevi, ciganske se egede liju po pletivu zvukova ko novi crveni motivi. I svi oni nizovi raznobojnih lampiona, aavih petrolejki, usijanih arulja, crvenih fenjeria, vatrometa, plamenova, zvijezda, ljudi, kola i ivina, sve se to ini silno banalnom, pa opet i neotkrivenom jo, novom objavom. Ljudi sa svijetlima, mesom to se pui, kruhom i igrakama jure i opet se gube u tmini vaara. Bilo je te gomile, to luduje na sceni, visoko, krvavo. Gomila je u ognjici. Odnekud padaju blijedi gigantski traci reflektora pa obasjavaju to sajmino ludilo fosfornom rasvjetom transa. Ljudi plivaju u bijeloj boji, sve blijedi ko kipovi od krede. I onda bivaju momenti uasne, nijeme, kozmike tiine. Sav kaos potone u bezdan. Sve je tiho. Bezglasno. Samo se giblju ivine ko snene prikaze. Pa onda i opet zatutnji jurnjava vaara. Poput talasa pljusne na scenu cilik gusala i gitara i frula, kitnjaste srijemske pjesme, pa kolo areno slavensko kolo purgara, kumeka, Cigana, cura i baraba presavija se ispod atre ko natekao udav kome se glava i rep gube izvan kulisa. Zanesu sve ko udni ciklon. Prebace ae, posue, burad, porazbijaju stolice, pogase svjetiljke zveket razbijenih stakala pa se i opet kovitlaju dalje. I muklo tutnje berde, plau bisernice, mekeu dude i smiju se frule, a kolo trese zemljom i vaarom, i gradom, i scenom ko potres. Neobuzdana, kanibalska, pretpotopna vika. Za jednim stolom, kod vina, bijedni gradski dacar i Sestin- an. Pijani. DACAR se ogavno, pijano kesi: Je, je! Moj kume. Ja sam gospon, ti si mu, ti se meni klanjal bu! Pjeva promuklo, razbijeno tu istu pjesmu u pijanom refrenu. 184

KUMEK ESTINAN: Kaj? Ja, je li? Prokleti ti zalupanec gracki! Ti vol kaputaki! A kaj je onda bilo kad si zmenom doma pure pasel? Ha! Kaj misli da si gospon kaj ima tu posranu utu kapicu? DACAR skida svoju gradsku kapu: Kaj? Posrana? A kaj ne vidi to? Gle samo! No, pogle! Tura mu kapu podnos. Ti tikvan boji! A kaj to je? Pokazuje mu srebrni gradski grb na svojoj gradskoj kapi. Ha? A ko pobire dacovinu? Ha? Ti ili ja? KUMEK ESTINAN: A tak? Zato si ti gospon? Ha-ha! Gospon! A ja ti jes ipak dober kum? Tebi i tvojoj mrkavoj deci? A kuruza je dobra po zimi od mueka, kad bi od gladi krepal skup s tvojom posranom kapicom. I sad ti meni tak? Ti meni? Meni, kaj imam svoju kuu? I mlin. I kravu. I enu. I livadu. Ti takor gracki! DACAR zlurado i pijano intonira-. Ja sam gospon, ti si mu, ti se meni klanjal bu! KUMEK ESTINAN: Ku! Hoe da ga udari, onda se ipak sabere: Guje! Nemoj! Jer zna! Opet se udobrovolji i smije: Ha-ha! Gospon! Bogec! Bogec! A ne gospon. Nit kruha nema. Pa je! Mu sam. Muek. AT se tebi ne klanjam. Ko si ti? Ti takor gracki, gladu bedasti! Prirepek boji. DACAR: to? KUMEK ESTINAN: takor! Petolizec! Svinja! A ko je ovo peenje platil, kaj si ga porl? A vino? Ha? Ti ili ja? Moj smrdljivi forint je dober bil da si tvoja gracka i dacarska creva napuni. Tak te lopnem da bu mam Majku Boju Bistriku videl s tvojimi dacarskimi oalini! DACAR: to? Ti mene da bijes? Kaj si ponorel! Skoi: No! Evo! Samo probaj! KUMEK ESTINAN: Kaj hoe plusku? DACAR: to! Samo probaj! Autoritativno se isprsi i pruzi mu lice. Molim lijepo, u ime zakona! 185

KUMEK ESTINAN: DACAR,

A kaj zaistinu hoe po tvom dacarskom nosu? izazovno: No! Samo daj! KUMEK ESTINAN ga glasno ui: Ha-ha! Pa na! Da ti boga gospockoga. Dacar se nemono, neurastenino baci na Sestinana. Ali ga on s lakoom gortaka odbije. Tunjava. Ljudi se upletu pa ih rastave. LJUDI: Bedaki! Cucki! Mui bedasti pijani! Mir! Policija! KUMEK ESTINAN se brani: A kaj bu meni v lice pluval ovaki takor? Kaputa! Ja sam svoj gospon, ja nis klate gracki! JEDAN PIJANI KOAR se umijea: Tako je! ivjela socijalna demokracija! Udri po gospodi, da im boga gospockoga! Na trik njima! KOAROVA ENA, s oporom djece, uznemirena, za njim: Ali, Joa dragi! Bog s tobom! A kaj te briga? DJECA se vjeaju o oca i plau: Tata! Tata! KOAR, pijano: Udri po gospodi! Na lampu njima! ivio prvi maj! Bagaa! Banda! ENA ga vue: Ali, Joa! Hodi! Kaj si nor! KOAR pljune, pa je odgurne: Ma pusti me! Sto me dri? Tako u te! ena ga ipak odvue nekamo u mete. DACAR se istrgne od ljudi: Lasen si, lasen si mik! Ih bin kenigliher dacer. Dacer. Ja sam gradski inovnik. Und der da ajn gemajner pauer. Ja sam kod dragonera sluil. A on ima platfise. Und der hund vil mih...3 Trza se. Ljudi ga umiruju. KUMEK ESTINAN vie: Platiti! Gazda! Platiti! Ja se plaam, prosim lepo! 3 (njem. Lassen Sie mich! Ich bin kniglicher Dazer... Und der da ein gemeiner Bauer... Und der Hund will mich...), Pustite me! Ja sam kraljevski pobira pristojba... I ovaj ovdje prosti seljak... I (taj) pas hoe mene... 186

GLASOVI: Osli boji! Policija! Pustite ih k vragu! Viui, nekamo se odvaljaju. Jure mesari sa peenim odojcima na ranjevima. MESARI urlaju: Hao! Hao! Vruega! Vruega odojka! Hao! FAKINI s kruhom pjevaju: Evo ga! Evo ga! Samoborca beloga! Uzrujano komeanje, urba, guranje, prostota, vika, sajam. Pri jednom stolu ovee drutvo malograana. Pijano. Jedan gospodin dri patriotsku zdravicu. MALOGRAANIN, patetino: ...i, moja gospodo, da nema u naim vruim hrvatskim srcima nade da e ovo starodrevno Hrvatsko Kraljevstvo opet uskrsnuti, da e oni slavni nai hrvatski kraljevi (koji su imali sto velikih i ezdeset malih lada) i opet jednom zavitlati ezlom, svetim ezlom Hrvatske Kraljevine, mi bismo sad svi polegli u nae rodoljubne grobove. Vjerujte mi! Svi bismo mi polegli u rodoljubne grobove i nita. Ni makli se ne bismo od rodoljublja. Ali tako? U nama ivi i buja i gori Nada! Nada da emo biti svoji! Slobodni! Veliki! Da e naa starodrevna Kraljevina i opet biti medu prvima velika i slavna! Pa zato diem ovu au u Njenu Slavu! Da bog da doivjeli mi to to prije! I slavu! I veselje! I onih sto velikih i ezdeset malih lada, i jo stotinu takvih kraljevskih sajmova! MALOGRADANI kucaju se i piju. I intoniraju: Lijepa naa domovina, pa se grle i ljube u rodoljubivom zanosu. Pri jednome drugom stolu piju purgari i agramerske purgarske gospe. I tu jedan gospon purgar dri zdravicu. Pijan je. Tetura. PURGAR: Ovako fino ovako lijepo ovako gospocko drutvo, pravo horvacko drutvance. Ovake fine frajlice (kaj svilica tak fine) i gospe, nae gospice, kaj peene purice da korica hrusti pa ovo nae horvacko vince, pa svaki ima svoju kuicu, svoju slobodicu, svaki svoju talicu i svoju kravicu... Zapinje u tremi. Znoji se. 187

Purgarskim gospama je ta zdravica oito dosadna. One su priklonile glave jedna k drugoj, pa ogovaraju. GLASOVI PURGARSKIH GOSPA: A kaj si ti vidla njezinu toaletu? Onu plavu svilu? A otkud njoj to? Njezin ima samo sto i pedeset forinti, a ona u svili. Izvana huj a iznutra fuj! Hi-hi-hi-hi! He-he-he! Pa i Kolakova! Zato ako je moj trgovac, ona frnji nos. Tak je! Svoj je! Gospon je, ne ivi od prvog do prvog, bog moj. Pa s fijakerom! Pa u loi! A pogle joj samo decu! A gde si ti kupila tu bluzu? Sama sam je zila. Metar tri i pol. A, kak je to jeftino! Smijeh, aputanje, opipavanje tkanina. To govornika smeta. PURGAR: Hej! Gospe! Posluh, prosim lepo! ujte! Sad e mi srce da iskoi! Ne znam nita! Samo to znam da ljubim svoju domovinu svom ljubavlju svog rodoljubnog srca! Da nas bog poivi! Sve da nas poivi, i nas, i domovinu, i tacune, i nae gospe, i nae profite, i talice, i kravice, i grad i sve! Na mnogo ljeta, ivio, ivile! Svi kliu. Pljeu. Smiju se. Kucaju se aama i piju. I koliko god se tu stolova vidi, svi viu i smiju se, i dre zdravice, i kucaju se i piju, svi nadaleko uokrug do u nedogled, po cijeloj nam domovini izmeu Save i Drave. JEDAN GLAS: Pa da zapjevamo: He, poleg navade stare, drutvo se zestalo je. Svi zapjevaju i pijani enski glasovi s njima. Kod jednoga drugog stola ve su otprije pjevali drugi ljudi: Jesen stie, dunjo moja. uvstveno. Silno su utonuli u osjeaj, pa ih ovi hrapavi distonovi pijanog drutva smetaju. 188

Prekinu svoje pjevanje. Tipino sajamsko polupijano ujedljivo zadirkivanje. PJEVAI: Hej, vi Kranjci, tamo! Mislite li da je to vae urlikanje ba tako strano lijepo? Drutvo purgara pjeva dalje. Kao da ih se to nita ne tie. GLASOVI PJEVAA: Jeste li uli: vi Kranjci! Ku! DEBELI PURGAR bijesno skoi. ile mu nabrekle: Da li to nas ide? Vi Kranjci? Kakvi smo mi Kranjci? GLASOVI: Vas! Ba vas to ide! Vi ste Kranjac! Tatek vam je bil flosar! PURGAR: A kojim pravom vi mene vrijeate? Pa mi nismo Kranjci! Kojim pravom vi mene vrijeate? Va je tatek bil Furlan! Nosil je rinicu kak Crnec! GLASOVI: A kojim pravom ne date vi nama da pjevamo? GLAS: Ma kresni ga! Sto e tu dugo diplomacije, to su Vlahi! PURGAR: Pardon! Molim! S kim imam ast? ENE se umijeaju: Pa umirite se, gospon Blazina! PURGAR, energino: Dajte mi mira! Valjda ja znadem to radim, pardon, s kim imam ast? Sve se uskomealo. Doi e do tunjave. Svaaju se sve glasnije. PURGAR vie, nadglasavi sve: S kim imam ast? Ja sam Blazina! Graanin i vlasnik trokatnice u gornjoj Ilici. GLAS: Do avola i vaa kua u gornjoj Ilici, Kranjac, flosar! DRUGI GLAS: Kotac! Kokoinjak! A ne trokatnica! Smijeh. PURGAR: A tako? Kotac? Pograbio stolicu. Zamahnuo. Razbio dvije svjetiljke na stolu. Sad e doi do sukoba. JEDAN GLAS iz drutva purgara: Zaboga! Kaj si to ti? Oblak? Serbus, Oblak! Halt! Zaboga! Halt! To je Oblak iz Nove vesi. Ma ta prokleta lampa, nita se ne vidi. Jezus Marija, pa to su gospon Oblak! 189

GLASOVI: ivio gosponek Oblak! ivio gosponek Blazina! Zivili! Diu se jedni i drugi. Grle se. Da radije pijemo, gospodo. Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari! Da se preselimo! Da se sloimo! To je ideja! Hej! Japica! Jo pet litrica! Staroga! Vuku stolice. Razbijaju, naravno, posude i boce. Motaju se. Rukuju. Upoznaju. Grle se. Sve histeriki. Nervozno. Luaki. URLANJE: Oprostite! Molim pardon! Nismo znali! A nita! Nita! Tako je na svijetu! GLAS: A sad da pjevamo! ivio! ivio! No naprijed! Jedan, dva, tri! NAJPIJANIJI dirigira pa se razlegne ujakom tonu: Hej, haj, nisam ja sam! Ima nas est-sedam... Kucaju se. Piju. ive. Vesele se. Sve to dosada zbilo se u isto vrijeme. Bez obzira na to sto su neki detalji ostali nezapaeni. Ne smeta ako je sve isprepleteno do nemogunosti. Jer tako to jest. Prolazi Turin. Na srebrnom pladnju mnogo fildana crne kave. TURIN: Kahve! Vrue! Fine! Prave turske! GLASOVI: Hej! Mujo! Amo s tom crnicom! Boga ti! Turin dijeli fildane. Zvecka novcima. STARO TURE, ovjeeno svilenim, srebrno protkanim velima: Evo fine, fine, prefine robe! Prava istonjaka radnja! Ljudi opipavaju. Pogaaju se pa onda ne kupuju nita. Kolo se meutim opet vraa pa sve zanosi poput bujice. Iz daljine se odnekuda razabira motiv: Otkud ide, Anice? Kolo luaki tutnji i uju se panorame i njihaljke i cirkusi. I vjetar donosi sop tanje makina sa kolodvora. Negdje juri voz, uje se kako preskakuje gvozdeni most. 190

GAZDA JAPICA dirigira konobarice: Evo! Evo! Tamo tri price- ra! Tu pive! Sode, molim! Odmah! Sode! Platiti! Molim platiti ovaj aj! Hej, mamice! Platiti! MAMICA, beskrajno debela, znojna, svenjem kljueva zvoni: Za pet ran bojih! Em ja bum posteklela. Brie znoj. Koliko, molim? Tri litre? I jamniku? Rauna. GAZDA JAPICA gostima koji prolaze traei mjesto: Gospodo! Gospodo! Izvolite ovamo molim! Ima jo ba za vas! Izvolite! Gosti zaokreu. Imadu u papiru raznoga peenja. Sjedaju. Razmataju i reu. GOST: A to su oni, japica? Pa kak su kaj? A zakaj nemaju muzike? GAZDA JAPICA, samosvijesno: Muzike? A kaj bu muzika mom cimeru? Crveni nos ne treba muzike. Tu je kaplica mui- ka. Sama kaplica svira, oh! Cmokne jezikom. GOST: Pa kak su oni kaj, japica? GAZDA JAPICA: Pa hvala im na pitanju! Tak! Tak! ivi se! Ali, haj, gdi su ona stara vremena? Gdi je ono sveto Kraljevo? Kad je ovjek z groom doel na sajmie i ivel je kaj mali ban jedan keden na sajmiu se za gro. Jemput bilo, sad se spominjalo. GOST: Nema vie tog! Nema! Sjeam se ja jo vaeg Nosa u Vlakoj vulici! I one stare vure se sjeam. Mi smo, djeca, o podne ili iz kole a ona je kukala. GAZDA JAPICA: Vidiju za onom vuricom mi je al. Sam vrag nek zna kam to sve propadne! Kam je propalo ono staro Kraljevo? Kam je i ona vura? Kam bumo mi? Nema ga vie! Ljudi su onda jeli i pili celi keden! A sad? No! Danas jo nekaj malo, jo zutra morti, aP onda budu opet epeli vu onim luknjama, vu onom prokletom novom gradu kaj gaje Khuen madarskom lopatom tak po glavi heznul da se ni danas jo snajti nemre! 191

GOST: Pa onda, japica, naj daju jednu litricu na tu prokletu sol! Ba je prokleto slano to peenje. GLAS se dere: Salami! Salamui! Salami! Ementaler! PEKAR: Kajzerice! Kruha! Perece! KONOBARICA: Hej, ti fakin! Daj kruha sim! Vodi ga za ui k jednom stolu. Prolaze koeveri sa svojim mirodijskim koarama. GOST: Imate li sardelica? DRUGI: Figa? TREI: Narana? KOEVER: Svega ima, molim! Svega! I Sree ima! Mnogo Sree! Po gro ili po krunu? Par ili nepar? Molim! Vadi svoju zelenu vreicu, gost vue brojeve. GOST: Nepar! Krivo je izvukao: Naravno! Par! Nepar! Vue dalje. I opet je krivo izvukao. Par! I opet je krivo izvukao. I uvijek vue krivo. Plaa. Nek vas nosi davo! vindleri koeverski! KOEVER: Pa nis ja kriv da krivo vleete! GOST: Na, eto! I onaj je izvukao krivo ondje! Uvijek krivo! Svi uvijek krivo! KOEVER: Svi mi, dragi moj gosponek, krivo vleemo. Kaj se tu more? DJECA SA CVIJEEM: Rue! Ciklame! Za krajcar! Ciklame! MAKEDONAC: Boze! Frike ledene boze! Turskoga sira! POSLASTIAR: Torte, krem, friki krem, indijanci! IDOV: okolade! Amerikanskih bombona! Londonbombon! Griz-Pariz! Tope se ko snijeg. okolade! London-bombon! DJECA se svaaju kupujui. To je pijesak, a ne okolada! Pijesak! POLJSKI IDOV, i raznim sitnarijama: Sedam, sedam, sve po sedam, noeva, britava, lica, lisnica, kolaa sve po sedam! KOBASIAR: Kobase! Vrue masne kobase! GLAS: A mutarde ima? 192

KOBASIAR: Prave! Samoborske! I hrena! Koliko, molim? Vadi iz kotla vrue kobasice. Prodaje itave vijence vruih, zadimljenih mirisnih kobasica. Ljudi u pozadini ijujukaju pijano i suludo, to iz njih urla pijana zvijer. Pleu. Kolo opetprotutnji scenom, padaju rakete ko kia od modrih i utih kapljica. Bubnjevi, gongovi, trube. Negdje u menaeriji ree divlje betije. Od panorama razne melodije. Bjei odnekud gomila ljudi i vie: Tat! Tat! Policija! Sve se jae uskomea. Zavrije. Sve je to golemi kotao u kome se pue i vriju udne varave pare, divlji zvui, arobne boje, bolesna lica. Sve se to talasa, propinje ko podivljali pastuh pa protutnji, juri, fre, re, pada ko val, ritmiki se cjeliva, ubija, ivi, dere, pije, urla. Jure mali fakini, kolportiraju posebna izdanja novina. GLASOVI FAKINA: Velika eljeznika nesrea! Trista mrtvih! Posebno izdanje! Novine! I opet plee kolo scenom, sve se vie ljudi hvata u taj ivi lanac ruku i grudi, i spola i krvi, pa pleu crnaki, divlje, narodno. Beskrajni zborovi tambura bujaju iza scene. Puze reflektori, ciku djeca, putaju zrakoplove sa zelenim magnezijem. Sve treperi u udnoj crvenoj ekstazi zagorskih saturnalija. Desno naprijed za stolom sjede dvije ene. Stella i Margit. Odmah se vidi da su to ene o kojima se ne misli da su ljudi. Piju i tune su. Pite sirene bioskopa. A Stella plae. MARGIT: No! to ti je? Zato si opet dijete? STELLA, sentimentalno: uje li? Parobrod! Ide! Daleko na more, nekamo u Japan i dalje... Zajeca. MARGIT: Kokica zlatna! Evo! Na! Pij! Eks! Kakve su to gluposti? STELLA: Eks! Eks! Piju. Prolo je! Ve je sve prolo. Na! Pijmo! Tako me uasno gui. Ovdje! Gore! Kad god ujem parobrod gdje plovi. Onda bih s njim otplovila da se utopim negdje. Tako bih strano rado s njim otplovila da se utopim. 193

MARGIT: Pa to nije ni brod, ti guska! Kada se jo netko utopio u bioskopu? STELLA: Svejedno! Meni se ini da je sve to jo moe da se dogodi sa mnom da se utopim negdje! Da mogu samo da se spasim iz svega toga! Kako je sve to gadno sav taj gad i blato, ti pijani prostaci, te svinje! MARGIT: Ma jeste! Gadno je! Ali je jo gadnije bilo gore. Tamo nam je madam krv pila. A sad smo ipak slobodne! Moe barem izabrati onu svinju koja e te zamazati. Pa ako ne e, udari ga nogom i basta! A tamo ni to nisi mogla! Svatko te je gnjavio tko je samo ushtio. STELLA: Istina je! Uasno je bilo gore u onim salonima. One papirnate rue, izjedeni otomani, stjenice, krvavi lavori, ratimani klavir, fuj, prokleti onaj broj pet! Piju. Opijaju se. Jedu s velikim tekom peenu svinjetinu, a suze im kaplju u pricere. STELLA: A zar je sad bolje? Ovo sve! Kako je to sve jadno! O, kako je uasno jadno prodavati svoje vlastito meso. Jedan dinstman vodi slijepca za ruku. Slijepac je u crno odjeveni gospodin. Dinstman kao da trai neto. Spazi ove dvije i prepozna ih. I dovede slijepca k njima. SLUNIK Aha! Dobar veer, frajlice! Sem im kontu dopelal, prosim lepo. Jednu dobru, lepu kontu! MARGIT se smije: Kontu? SLUNIK: Pa da! Molil me je gospon da mu nekaj najdem! Oni sami ne vidiju. Prisapne im drei prst na usnama i pokazuje daje to luckast ovjek: To je fini gospon! Pazite se, frajle! STELLA: Klanjamo se! Gospodine! Izvolite samo k nama! SLIJEPAC se neprestano smije: Ne smijete se uditi, frajlice! Udovac sam! Imam doma djecu pak sem doel da si kupim finu peenku! 194

STELLA posjedne slijepca do sebe: A, nita to! Imali smo mi ve i drugih konta! Gazda! Daj vina! SLIJEPAC: E! Strana je to stvar ovako ivjeti u tami pa ne vidjeti ene, biti otac, a biti gladan mesa. Ali dajte da pijemo! Kucaju se i piju. Pijani koijai se tuku i opleu dugim bievima. Razbijaju posude, ae, flae, tanjire. KRMARICA vie: Molim to platiti! Zar ja imam milijune! To su lifane ae. Molim novce! Jeste li uli? Novce! uje se harmonika. enski glasovi. Koijai, fakini, gospoda, talog i skorup ivota, udna mjeavina ustalasane tekuine. Na vjetru panorame. Vozovi. Rakete. Zvijezde. Povici. Margit je nekog poznatog opazila u gomili ljudi. Gleda zbunjeno i ne snalazi se. MARGIT: Stella! Molim te! Gledaj! Zar nije ono madam? STELLA: Gdje? MARGIT: Pa ona debela u plavoj bluzi! STELLA: Naravno da je madam! I Hajnal i Lola! Cijeli broj pet! Naravno, to su one, cijeli broj pet. OBJE zovu: Madam! Madam! Madam! Madam konfuzno, sa cijelim svojim drutvom, zaokrene na scenu. To je debela astmatina gospa, sa damama u neukusnim kostimima. Izgledaju ko tropske ptice u tom vaarskom meteu. STELLA: Klanjamo se! Mi smo to, draga frauli! Ima kod nas mjesta! Izvolite! Serbus, Hajnal! Serbus! Serbus! Ljube se djevojke i sjedaju. MARGIT: Serbus, Lola! Klanjamo se! Pa koje udo da vi danas ovamo? MADAM: Dobro je da barem ima mjesta da se odmorim! Puknut e mi srce. to se sve ne strovali na ovjeka u jedno vee? 195

STELLA: Pa to je? Vi ste sve uzrujane! Blijede! to se dogodilo, za boga miloga, draga milostiva? LOLA: Molim te, kod Hajnalke na sobi objesio se ovjek! STELLA: ovjek? LOLA: Pa veeras! Otila ona na as van po vodu, a on se uto objesio. Pa sad dola policija i to emo mi gore veeras, sve su zatvorili, a imale smo posla da nismo znale gdje nam glava stoji! MADAM: Mogle ste bile ostati da niste ko djeca, imam najmanje sedamdeset forinti kvara! Pa to? Objesio se! Objesio! Otila je jedna banka ko na prozor, a sve samo zato jer su frajle nervozne. HAJNAL: Ja bih bila poludjela! Uh! One crvene vlasi! Onaj zeleni jezik! JEDNA DJEVOJKA: Pa da pijemo? Glupo je tako bez svega! A noas je Kraljevo! GLASOVI: Cigarete! Madam! Cigarete! Vina, gazda! Jo vina. Smijeh. Onaj stanoviti smijeh kakvim se smiju nae frajle. LOLA: A ta e ovaj stari ovdje? MARGIT: To je na kavalir. Samo je slijep! Pijmo! Serbus! Kucaju se. Piju. Smiju se. Pue. MARGIT: Pa kakav je ono glupan bio onaj veeras kod tebe? HAJNAL: A, bio je prvi put. Posve pijan. Crvenu bradu. Uasan. U onoj crnoj uniformi. to mrtvace uva. Funebra. STELLA: I kod tebe se objesio? HAJNAL: Kod mene. Onda je dola policija. A mi smo madam jedva namolile da izae. JEDNA DJEVOJKA: Sad e ga fotografirati! Znam ja! I moja se mati objesila. Svakoga fotografiraju. To treba novinarima. HAJNAL: Ona njegova duga crvena brada. Pa zelene oi, izbu- ljene, pa one zlatne rojte, gadno kao panoptikum. 196

STELLA: Bog zna zato se objesio? Glupan! Valjda zbog ene! JEDNA DJEVOJKA: Svi se oni vjeaju zbog ena. A mi zbog njih. No, to je pametno! Serbus! Nemamo drugoga posla! Prebe- dasto. Kucaju se i piju. MADAM, ve donekle udobrovoljena: No, pa kako je, puce, vani? Kakve vi to kavalire imate? Hvata slijepca za podbradak: To je pravi don Juan, taj va gospodin ef! Svi hihou. MADAM: Lijepa je to pripovijest! Rekla sam ja vama da ete se vi jo vratiti! Nije to ala biti bez krova na ulici. Sa slijepcima i bilo kime. A tamo kod nas ipak: ako je zima i snijeg, toplo je. Ako je glad: ima i pite i vina. STELLA: Pa imamo mi i ovako pite! I piva! I svega! Dobro je, madam! U zdravlje! A pod poplunom je tamno pak se ionako ne vidi nita. Negdje daleko uasno tuno zavija pseto. HAJNAL se sva strese: uje li? MARGIT: Pseto! HAJNAL: Uasno! Pseto znai smrt. A onaj je ovjek imao crvenu bradu! One izbuljene oi! Pogna se preko scene opor crnih pasa kao da su bijesni. Gone se vilovito i nadlaju svu onu vaarsku tutnjavu i buku. HAJNAL drse iprivine k sebi Stellu: Mene je uasno strah! to se natjeravaju ta pseta. O, one njegove uasne zelene vodene oi. Ko strane staklenke. Pa ona crvena brada! To je da poludi! Gore ispod karnie pri prozoru, zna, kraj zavjese, tamo je visio, ja sam mislila da u odmah poludjeti. U onom hipu kad su se scenom pognala crna pseta, talas je kaotine vaarske lude forme dostigao vrhunac. Svi se glasovi naduli do nemogunosti kao baloni i cijelo se sajmite diglo pod zvijezde. A onda je nastala sablasna tiha pauza. Samo na jedan hip. Ona moda traje tako dugo dok Hajnal govori. I njene 197

rijei dobivaju mesnati oblik. Kraj jednoga stupa atre stoji ovjek. Blijedi ovjek, crvene brade. U gala-uniformi pogrebnoga zavoda Grande entreprise despompesfunebres} Veliki kalpak sa apljinim perom natukao je na zatiljak. Oko vrata imade uze, pa izgleda kao da visi. Hajnal ga opazi, histerino zavriti i padne. Sroza se. I opet su se zatalasali tamburaki zborovi i sirene, i trube, i vaar. MADAM I DJEVOJKE su ga opazile, skoile i viu: Mrtvac! Mrtvac! Mrtvac! Krste se. Klanjaju. Mole. Opa konfuzija. GLASOVI: Dajte octa! Vode! Onesvijestila se! to je? Jesu li poludjele? MADAM: U ime Oca i Sina i Duha svetoga! Pomozi nam, boe! Ljudi! Molite se! Sudnji je dan. Mrtvaci hodaju, taj se ovjek kod mene objesio! DJEVOJKE se svijaju: Boe! Boe! Nai uasni grijesi! Nariu i pokajniki se udaraju u prsa. JEDAN GLAS: Ta je li to ludnica? to li? Sve je zbunjeno. Nitko ne zna nita. MADAM na koljenima silno dre i pokazuje prstom na ovjeka s crvenom bradom: To je on, on! LOLA, prestraeno: Onaj ovjek ondje... Izgubi glas i moli se. JEDNA DJEVOJKA vriti: Ono je mrtvac! GLASOVI: Octa! Vode! Te su ene lude! Drutvo za spasavanje! DRUGI GLASOVI: To je od vina. Lou ko ivine, a sada cvile pijano! UZRUJANI GLASOVI: Ta lajte ve jednom! to je? (franc.), veliko poduzee za sjajne, sveane pogrebe 198

Uskomeano je sve. Hajnal taru. Svlae je. Frotiraju. urba. Lola se sabere. Druge jo cvile i nariu i mole se. LOLA: Gledajte! Gledajte! Ono je mrtvac! To je on! On se objesio kod nas, na broju pet, veeras, o, uas! Taj se ovjek objesio noas! Svi gledaju ovjeka koji stoji kraj stupa atre. Ugali je fune- braa. Ima crvenu bradu. Izgleda suiavo. Zove se Janez. Zapanjenost. Pauza. JEDAN OVJEK pristupi oprezno do njega pa ga se dotakne: Kakav mrtvac? ovjek od krvi i mesa ko mi svi. MADAM: Nije! Nije! To je Duh. Doao je da nas atre! To je Duh ovjeka koji se noas objesio! Opet se savija, kaje i moli. GLAS: Hej! Vi! Recite ivu rije! Tako vam boga! emu cirkus! Vidite da vas se ene boje! Tiina. Janez udno promatra ljude. HAJNAL dode k sebi. Sabere se. Opazi ovjeka pa je opet uhvate grevi, vie: On je! O, kako je uasan. I ima trik oko vrata. Objesio se! Gore na mojoj sobi, na broju pet. GLASOVI: A tko je on? Tko se to objesio? Nekoliko je ljudi skoilo do stranca pa ga uhvatili i tresu. GLASOVI: Ma ovjek je to! Bog budi s vama. Zdrav, iv ovjek! JANEZ, u udu: to je? Iskine se ljudima: to je? Pustite me! LJUDI: Pa da! Pustite ga! emu napadati ovjeka zbog ludih ena! GLASOVI napadnu Lolu: No! Recite bar vi, kad su ve ove lude to to sve znai? HAJNAL se sabire. Prelazi rukom preko ela: Boe! To je strano, a ja sam mislila da je on. Ustaje polugola, raupana ide do Janeza: Zar vi veeras niste bili gore kod nas na broju pet? JANEZ: Ja? Ja sada dolazim sa groblja. Gore lei poglaviti Dura- mkopf. U prvom razredu. ilvao sam ga do jedanaest. Pa 199

sam se sad usput svratio amo na kupicu vina, ili zar ja nemam prava na svoj pricer na Kraljevo? HAJNAL: A otkuda vam taj trik oko vrata? JANEZ: Ta to mi trebamo kad sputamo lijesove u grob. To je naa metrija! HAJNAL: Ljudi! Lae! To mi sanjamo! Sve mi to sanjamo! On lae! On se veeras objesio. Na, evo! Ovaj mi je cekin dao, i vino smo pili u salonu, i onda se objesio gore u mojoj sobi. Evo cekina! MADAM: Oslijepjela ako nije imao istu ovu crvenu bradu i oi. GLASOVI: Lude histerine, kurve pijane! Pustimo ih! JANEZ: Ja stanujem na Potoku! Pustite me na miru! GLASOVI: Naravno! Pustite te proklete babe! KARTA I se vraaju k stolovima gdje su prekinuli igru: Kako je ono bilo? Tref-adut? Tref-adut. Herc-as, eto herc-as, mater mu boju, udri banku! JEDAN ENSKI GLAS: Samo jo jednu krunu... Fantastina orgija, pijana i divlja, opet se kovitla dalje. Onda zaore prestraeni, divlji, ivotinjski glasovi: Vatra! Vatra! Vatra! Poput munjine prostruji strah po ljudskoj gomili. Kao hipnotizirani tre ljudi u desnu kulisu gdje se crveni poar. A poar lie medu kestenovima pa se kao, crvena tekuina razlio po svim licima. Prevaljuju gosti stolove i ae i boce, preskakuju, guraju se. Panika. Gazda i gazdarica i konobarice tuku se s gostima: Platiti molim, molim platiti, platiti... Ali gosti se ure. Ne plaaju. Viu. I svi bjee u smjeru vatre. uju se trube vatrogasaca. Reanje prestraenih krvolonih grabeljivaca u menaeriji. GLASOVI GOMILE: Gdje gori? Gdje gori? Panorama. Sve panorame. Menaerija! Cirkusi! Kue! Bioskop! Barake! Sijeno! 200

Komeanje. Gomila je bezglava. Samo su dva-tri gosta ostala i pijuckaju hladnokrvno dalje. to su pobjegli lavovi iz menaerije, to se tih ljudi nita ne tie. GAZDARICA oajno jaue nad izgubljenim lozungom. Zakopala je ruke u sijedu kosu pa je upa i narie i svaa se sa gazdom: Evo, na! Sve je bilo puno. A sada nema nita. Sve je pobjeglo, a ti ne e ajnkasirati na vreme! GAZDA: Dvije stotine ko iz puke... GAZDARICA: To si ti, mule jedno, kriv! Ja sam rekla: odmah se plaa! Ali ti ne! Pa ne! Eto, sada fukaj na potenje gospocko! Prokleti vole! Plae i narie. Janez je meutim sjeo, naruio vina i apatino pije. Njega se poar ne tie. Dojure barabe sa curama. Razuzdano se smiju. Pleu. Fakini trgaju ciganske zvijezde. Sjedaju k stolu. Vade pokradene butine. Sira. Salame. Cure licitarovinu. BARABA: Ti boga! Sve je to za uspomenu od tete Reze! I kod Svetog Duha sam joj zadnji put zdignul za uspomenu kota trapista. Onda su me ganjali od malte do Vrbika. Hihou. CURE: Fini si ti deko. Sam Duh sveti je pripalil ovu komediju! Gdje bi mi ovako gospocki mogli zmeknuti? Vina! Sad samo jo vina! Gazda, vina! GAZDA: Da, molim, ovaj as! Samo treba odmah platiti! BARABA, izazovno gizdavo: Platiti? A koliko, molim? Zvecka kesom: Da kupim sve ovo ovdje pod ovom bojom kapom? Plaa. Smije se. Pije. Janez je prozirno blijed. Na hipove izgleda daje doista mrtvac, samo je ustao pa hoda po sajmu. Pije. Dotuen je beskrajnom tugom. Onda pristupi k njemu strana, fantastina figura. Odrpanac. Kakvi se viaju na placu. Samo je natekao od vode kao utopljenik strano oblo nabuhnuo, a lice mu je izjedeno ribama. Razgovor te dvojice mrtvihpajdaa, bjeeno201

ga na broju pet funebraa, i utopljenoga u podmuklom nekom rukavu u Vrbiku intera, udan je. Vidovit. TIJEF: Serbus, Janez! No, tebe bi ovi bili lepo nacifrali da ja nisam malo rasvetlio tamo dolje. Kako moe biti tako lud? Pa sunuti medu babe kad su te jo veeras gledale gore! Vidi se da nisi dugo kod nas. Jo si uvek preodvie iv! A mi se nismo jo niti pozdravili. Ja sad ba idem doma na Mirogoj! Flangiral sam malo po Vrbiku, pa sam si pogledal sve to. Mislim si ovak: ak je Kraljevo, i za pokojnoga tijefa je Kraljevo, kad vidim gde te gnjave te pijane babe, vrag ih dal i stvoril! Pa onda skok, i planulo je. No sad smo ih se reili! Serbus! Grle se. Janez jo pravo ne razabira. Ali vidi se da ipak poimlje to se to s njime dogada. JANEZ: Daj! Kucni se! Serbus. Pijuckaju. TIJEF: O, moj dragi Janez! Tko bi si to bil mislil da emo se mi ovako nai. Ti sa trikom, a ja iz Save! Ha-ha! Sea li se kad smo se po Zelenom bregu ganjali raubera i pandura? Pa sada tako! Dakle, i ti zbog proklete betije? Pa to ti je bilo do jedne ene? Toliko ih ima drugih. JANEZ: A to je tebi bilo do tvoje? Zar misli da si lep? Sa tvojim ribicama! Na, evo ti, i ovde je jedna! Izbije mu jednu ribicu ispod ovratnika. TIJEF: To je belica! Pa da! Istina! Glupo je bilo. E, da sam ja mogao onda ono znati to sada znam kad me belice kakljaju! Ali! Pij! avo odnio sve ene! Pusti! Ni rei o njima. JANEZ: To je ba ono, vidi, da to nije mogue! Ja sam jo veeras mislio da u barem u grobu imati mira od te napasti! Ali nije mogue! Ja sam sada dodue vani, izvan svega ovoga to se na zemlji zbiva: i sajma, i broja pet, i trika, i groblja, i svega, pa opet, vidi, htio bih natrag, poeo bih pametnije. TIJEF se smije uzvieno toj poetnikoj lamentaciji: Vidi se! Jo si nov! Proi e te to s vremenom. Posle e ti biti svejedno! 202

Posve svejedno. Sve. Svejedno. Jesi li tu ili tamo. Na Miro- goju ili na sajmu! Ljudi se vraaju sa poara. Kao talasi. GLASOVI, puni deziluzije: Da je barem paromlin izgorio! A ne takva komedija! Samo se ovjek uznoji, pa onda ipak ne vidi nita! Ha-ha! Oni majmuni s goruim repovima, kako su dreali! Da smo radije ostali ovdje! Bilo bi pametnije. To je vrag kad nismo Englezi! Opet poinju panorame da sviraju i opet proplee kolo. uju se gusle. Madarske i beke i srijemske melodije. Peenjari nose zadimljeno meso i urlaju. Fakini dijele reklame. Negdje se uje La Paloma na orguljicama. Na malenim crvenim kolicima gura se kljasti bogalj. BOGALJ sabire milostinju i pjeva: Nadarite, dobri ljudi kljasta starca siromaha pa e i vas dobri Bogo na nebeskim vratim. JANEZ mu baca jedan krajcar s lordovskom gestom. Bogalj kupi novce eirom pa se vozika dalje pjevajui: Hvala, hvala, dobri ljudi, Bog e da vam plati. JANEZ: Evo! Vidi! Da mogu, htio bih da sam ovakav! Na kolicima. Samo da ponem iznova. Znao bih onda da se porazgovorim s Njom, da joj sve rastumaim i objasnim. TIJEF: Ma dodi k sebi, ovjee! Proi e te to! Oho! I te kako e te proi! JANEZ: Sve mi je nekako jasno. Providno. O, uasno providno! Vidim svakom kroz crijeva i rebra. Daj da pijemo! Da'bude magleno, zadimljeno, onako ko prije, magla, magla. TIJEF: Svejedno je da li su magle ili je jasno jer sve se svrava ovako: ili sa trikom ili na dnu savskog rukava! JANEZ: Nije svejedno! Ljepe je mirisati duane u Dugoj ulici u srpnju, u noi, kad ti se ini da je grad na moru. Kad oni tacuni miriu po ribama i po moru i po cvebama! Ljepe je 203

ivjeti na broju pet. O, kidati se sa enom mnogo je pametnije nego ovo sada! Ovako bespomono: ni u grobu ni medu ivima! TIJEF: To ti se samo tako ini! Znam ja, svi poetnici ponavljaju uvijek jedno te isto: i ja sam mislio da je ljepe ivjeti nego biti mrtav, o, uasno sam se muio od pomisli da nisam iv! Leim ti ja. Gledam ribice. Somie. Zvijezde. udno je. Pa mislim kako je bilo divno ganjati cucke po gradu. Biti inter. Voziti se uz kanal to smrdi. Disati dim koarnice, adu i smrad, ljubiti! O! Ljubiti. Ali onda je sve to prolo. JANEZ: Vraga je meni do metrije! Ja sam mrzio tu svoju metriju. To je krepavanje bilo, a ne ivot. Nositi one debele drage pokojnike od sto i pet kila po vruini. Kad se salo rastopilo u lijesu pa kapalo na ruke. Ili kolerine! Pa onda ona zlatna kola, baklje, vijenci, popovi, muzika, i vjeno mrtvaka muzika. Ono je gad. Ono kad sjedim na boku pa gledam one mrcine s nojevim perjem gdje klimaju, ono je sve bilo sprovod. Ali ena, ona, ena, dragi moj, ena ipak ne bi trebala da bude sprovod u ivotu! TIJEF: Zena! Zena! To ti je posljednja la! Istina je, ona se i u grobu kod nas najdulje ini istinom. Ali smirit e se sve to polagano i ne e te kopkati i zaboravit e se sve to na koncu kao da nikada ni postojalo nije. Serbus! Piju. JANEZ: Zena! Zena! Ma jasna mi je ko na dlanu! Sve mi je jasno. Nije vrijedno. Pa ipak! Eto! Ne mogu ja bez nje! Niti ovako ne mogu. Sa trikom oko vrata. O, juer! Juer sam je vidio posljednji put. Na Potoku. Padala je kia, a ona je podigla suknje, pa joj se vide noge, o, one noge! Proklete njene noge! A ja sam pao pred onim njenim glupim nogama u blato, a ona se smijala. TIJEF: Tako se svaka od njih smije kad mi padamo u blato pred njihovim glupim nogama! 204

JANEZ: Strana je to stvar, te enske noge! Znade! Njoj je ispadala kosa, pa je prala glavu petrolejem. A kod mene gore, pod krovom, sve je po petroleju mirisalo: i krevet, i divan, i sve. I juer onda nisam vie mogao da izdrim. Mislio sam parnut u. Pa sam ispio petrolej, njezin petrolej. TIJEF: Petrolej je zdrava stvar! Stamperl petroleja je zdrava stvar. JANEZ: Sav pakao da sam polokao, ne bi mi nita bilo, a ne od litre petroleja! Pa dere, dere, dere. Htjelo je da me zadavi! Nekakva gadna znojna ruka. Pa se onda zbilo, a, eto, uzalud, uzalud ovaj prokleti trik, nita nije pomoglo. Piju. Negdje iza scene paklena tunjava pijanih rulja. Orgije. Viu i prodavaju sladoled, pa se ona tri samoglasnika a o e resko razlijeu zrakom. Bjee ljudi i prestraeno viu: Krv! Krv! Krv! GLASOVI: to se zbilo? JEDAN GLAS: Ubilo ovjeka! Krv! POVICI: Krv! Krv! Krv! Cvile ene. Djeca. Komeanje. Neki crni ljudi valjaju beskrajno mnogo buradipa viu: Hop! Hop! Hop! ovjek sa raznobojnim balonima i zmijama i zvidaljkama. Krekeu drvene abe. Pucketaju abice. Pakao. PLANETARICA S PAPIGAMA. Stara guava baba. Vie i krijeti: Sree! Zlatne, srebrne! Sree! Projuri Drutvo za spasavanje. Zvidi. Ljudi bjee. andari. Policija. Mesari urliu sa novopeenim odojetom: Hao! Hao! Vruega! Kodplanetarice s papigama vuku ljudi planete. Dva gospodina: sa kauuk-ovratnicima, izlizanih laktova, dva tipina pisara, inovnika. PRVI GOSPODIN vie: Hej, ti! Baba! Amo te! Kupujemo sreu na veliko! 205

BABA:

Evo me, evo, dragi gosponek! Gospodin vue. Ijedan drugi gospodin vue i promatra planete. PRVI GOSPODIN: No, to si izvukao? DRUGI GOSPODIN: Golu enu! A ti? PRVI GOSPODIN: Mrtvaku glavu! Smrt! Slutio sam nekako da e biti Smrt! Miriem ve itavo vee smrt! Miris smrti! DRUGI GOSPODIN mirise i njuka: Na! To je peeno meso! PRVI GOSPODIN: Nije, nego ba leina! I sada ta mrtvaka glava! DRUGI GOSPODIN: Pijan si! Ta, ovjee boji, te su papire nadrljali bogzna kakvi idovi! Pa to bi bilo u tom istine, u tim planetarna? uje se negdje ptica smrti; ne zna se da lije to u onoj buci doista ptica smrti ili se pak samo tako ini. PRVI GOSPODIN, prestraeno: Pardon! Jesi li uo? uk! Sasvim lo znak! DRUGI GOSPODIN: Ludorije! Ti si pijan ko batina! No! Pij! Kucaju se i piju. Taj je razgovor upleten u prijanji dijalog tijefa i Janeza. JANEZ: Guje li ga, moj dragi? To nama pjeva! TIJEF: Skoro e jutro! Zove nas! Morat emo kui! Kasno je! Ni u smrti nije ovjek slobodan od raznih dunosti! JANEZ: Ne mogu! Neka zove! Dugo me je zvao. Ali tako dugo dok ne vidim Nju, ne idem. Ona je ovdje! Moram je vidjeti bezuslovno. TIJEF: Skoro e pijetlovi! Ne bi bilo dobro da nas stignu izvan groblja! JANEZ: Pa neka me stignu. Sta mi se moe dogoditi? Tako dugo ne idem dok je ne vidim! Neka zove. Zvao me je tolike noi kad sam skapavao gore u onoj svojoj rupi pod krovom. Gledam gore u Dugu ulicu. Oni vrtovi i palae gore na brdu su blijedi. Mirni. Iza vinograda na Salati se crveni. Onda 206

on fuka. Tiho. Lijepo. Pa neka, neka zove. Sad ve uzalud zove... TIJEF: Idemo! Idemo! Ne zna ti jo to to znai kad se zakasni do sunca! Ima i s onu stranu groba discipline i paragrafa. JANEZ: Ona je ovdje! Ja je moram vidjeti! Moram je vidjeti poto-poto. Juer sam mislio da e mi trik pomoi. Mislim, kad umrem: sve e biti dobro! Sjedim gore u Bosanskoj kavani. Tamo gdje je ona bila kasafrajla! Pa gledam blaenog onog F ranca Jozefa na kredenci, pa crvene rue, pa blatne prozore. A kia pada. Pa mislim: ba je divno ivjeti s takvim Franc Jozefima! Sve e biti dobro kad umrem. A, eto! Nita nije dobro: umro sam, a ti tvrdi da ni mrtvaci nemaju auzganga! TIJEF: JO SU ti to prvi dani, jo si preodvie jogunast. Ali priuit e se ti ve, dragi moj! Vidjet e: nije se isplatilo zbog jedne ene likvidirati sebe! Svi smo mi to uvidjeli, pa e i ti! JANEZ: Nismo se razumjeli! To je! I sve bi opet dobro bilo samo da joj mogu to sve rastumaiti! Sve bi bilo dobro! Bila je ona karakter. Htjela je od mene ovjeka. Htjela je da nainim karijeru. Da postanem gumiradler. A ja sam bio kriv. Lijen. Ja sam bio svinja. Pio sam, a sada je kasno. TIJEF: A to lae samome sebi? I sada, preko groba, pa lae sebi! Dobro zna da je ona bila, da oprosti, sasvim obina mrcina! Za jednu gumipetu ili batistnu bluzu digla bi suknju svakome. I dvoje je ili troje djece zatukla. I ti to zna pa to lae sebi? JANEZ: Istina je! Ja to sve znam! Ona je gadna! Povlai se s kim god. I djecu je ubila! I bila je u zatvoru. Ali ja moram da laem sebi! Ne mogu biti bez te lai! Eto! Ne mogu biti ni u grobu bez te lai! TIJEF: To je isto bilo i sa mnom. U ono prvo vrijeme dok se jo nisam prilagodio podzemnim prilikama: ovjek je poslije smrti jo nekako suvie iv i pokretan te ne moe nikako 207

shvatiti da je doista umro. I ja sam za svojom hodao ko sjena. Ako ona ide na plac, i ja na plac. Ide li u crkvu, i ja u crkvu. I tanjire sam lizao za njom. Naveer, kad je cipele svukla, zavukao sam se u njih. Ili sam s ormara gledao na postelju gdje se ljubila s onim drugim. I sruio sam kadikad po koju jabuku s ormara. Ba u najljepim momentima kad se ono dvoje smotalo u klupko, sruio bih jabuku i tako im kvario ljubav. Ha-ha! Al' onda ti to dosadi naprosto dosadi! Uvidi kako je sve to prazno kvariti ljubav drugima. JANEZ: Ma ne mogu ti biti bez Nje! Ne mogu biti bez Nje! O, samo da se nije namjerila na onog prokletog atletu. Sve bi bilo dobro. Bili bismo se vjenali. Ja bih bio otiao u fijakere, imao sam ve u Katolikoj oko tri hiljade. TIJEF: Ne e ti ona dugo niti s njim! Sad on slui novaca! Mnogo novaca! Sad je on senzacija na svim plakatima! Cijeli auto digne sa est putnika! to je to njemu!? Ali ispit e ga ko trakavica! Pa kad mu meso bude ikrasto, trulo, haj, ala e ga lijepo ostaviti! Sjeti se samo kako si ti izgledao prije Nje, a pogledaj se sada! JANEZ: Pa dobro! Da me bar ispije. Dotue. Uistinu dotue! I duu da mi zgazi. A ne ovako napola. Ni iv ni mrtav. Ali to bi! Nije Ona kriva! Ona je janje! Taj Herkules je svemu kriv. Odijeva je u svilu, kupuje joj gipsfigure, kikiriki i bombone, njie je na njihaljkama, obasipa ie luksuzom... TIJEF: Nitko nije niemu kriv! to bi on bio kriv? Pusti ti samo njega! Doi e i on k nama, u to ja ne sumnjam. JANEZ: Ma samo da mi je opet jedamput poeti iznova! Da ponem iznova kao da se nita nije dogodilo. Da se poraz- govorim s Njom! Da joj sve to protumaim, da joj objasnim to je to zapravo: ljubav. TIJEF: Idi do avola s tim glupostima! Nita vie nije mogue! Sad vie nita nije mogue! Prekasno je! Dijabolino zlobno, demonski se smije. Pije i razbije svoju au. 208

uju se melodije razbludne ciganske glazbe. Zrak je prezasien erotikim snovima komedijama. Polunage Ciganke cjelivaju se sa soldatima. Slukinje bijele, nabubrele, s momcima, seljaci, gospe, pseta, komedijai, sve se cjeliva. Gomila sa raznobojnim lampionima piruje, polivena vatrom, razigrana vinom razdraeno meso gori, ene vrite, bubnjevi, inele, praporci, trube, strune, pa se u mrtvacu budi elja za enom. JANEZ: enu! enu! Natrag! Pa da opet bude nedjelja! Sunana, mirisna nedjelja! Ona e imati novi kostim! Vozimo se u Maksimiru na jezeru. Hranimo labudove. Idemo na Sljeme. Modro, tiho, divno Sljeme! eemo po Ribnjaku. A onda u noi u travi gledamo zvijezde! Mirie sijeno. Pa njene sise, one tople njene sise... Pjeva uk. TIJEF: Ne sanjaj! Gluposti! Idemo! JANEZ: Ne idem! Kamo da idem! Na groblje? Na Mirogoj? U zemlju? Odavle? U Crno? Ne! To nije istina! Ja ivim! Ja nisam mrtav! Ja osjeam, ja mislim, ja gledam, ja pipam zar da ja moram gore u mrtvanicu? Dosta je bilo groblja! Stijefse kesi. Demonski. U saznanju. JANEZ: Ne! Pusti me! Pjeva uk i nadvikuje sve, cijeli vaar. Idem! Ja moram da je naem! Da joj objasnim! Da joj objasnim! Da me spasi! Idem da me spasi, pusti me... Otkine se i odjuri nekamo u glasno sajamsko arenilo. A tijef se kesi. Pa zvidi svoju pjesmu koja se ni u emu ne razlikuje od ukove pjesme, i ide i on za svojim prijateljem kao vukodlak, sjena i strailo. Ljudi su opet demonski pobjesnjeli. Novi talasi sjedaju za stolove. Naruuju vino. Opijaju se. Mesari, Turci, Makedonci, Zidovi, poslastiari, Rumunji, ilimari, Cigani, ene, djeca sve se vrze, sve vie. Plau gusle. Smije se tamburica. Otkud ide, Anice ko obijesni se skerco mijea s melankolijom Jesenskih dugih noi. 209

Pijani, brutalni, hrapavi, neuglaeni glasovi krue s pjesmom mladarije u udnim spiralama, pod zvjezdanim nebom. Kinezi prodavaju majoliku i porculan, majmune i Budhe, a Talijani u crnim kalabrezima sadrenu plastiku Dantea, gole ene i arene make pa viu: Krunu! Krunu! Po krunu! Po krunu! Zvide glineni kanarinci, dree harmonike, a u pozadini panorame: vrtuljci, bubnjevi, orguljice, sirene, aristoni. Jedan arobnjak pokazuje svoja umijea kraj stola, opkoljen ljudima. Samo se kadikad uje njegov glas koji e ga, sad na, izdati. GLAS AROBNJAKA: To je grif doktora Fausta! Pravo pravcato jajce! Pogledajte molim! A ako ga razbijemo kuni! aa vode aa tinte! Zekser u emlji jo neprerezanoj! Jo jedamput! Zekser u emlji! Ljudi se smiju. Odobravaju. Guraju se. Tuku. Halabue. Ondje opet plee crnac s majmunima. On je jongleur bakljama pa ih visoko baca u zrak i opet hvata. GLAS CRNCA: Hae hae hae... tuli on neke afrike divlje tonove. JEDAN IZVIKIVA, na veliki rog: Haj haj! Ovdje se pije gorui pirit! Gutaju se sablje, staklovina, ivi golubovi! Dolaze Anka i Herkules. Pripijeni jedno uz drugo, omamljeni vruinom, vinom, vatrometima; meso im gori, cjelivaju se. deru se. Anka je tip rune prostitutke koja je ipak ve osjetila veliku nevienu enu. Neki njeni nagoni poimlju tu enu. Zbog toga je ve i pregazila toliko glavd. Zbog toga je i survala jadnog Janeza. A i oplela se oko Herkulesa. Pa ga sad pije. Koziava je. Malena. U goruoj crvenoj boji. A Herkules je golem. On je u ruiastom dresu, trikou, pa mu se vidi miije te izgleda kao trobojni plakat i reklama za hrvanje. Ali je zaogrnut kauukovom mantijom kao pravi profesional. Producirao se veeras u cirkusu. On die automobile, konje, lomi gvozdene motke, eljezo, rve se i ukratko: Herkules. 210

Anka ima puno naruje rua. Amerikanskog eera ko crvena kudjelja, licitarskih kolaa, srca. Srebrnih panoramskih vaza, drezdenskih kolaa u srebrnom staniolu. Smije se ivotno. ivotinjski. enski. ANKA: Dragi! To je ivot! Nikad nisam jo tako letjela na amerikanki ko veeras. Malo ih je koji deru platno na krovu. A mi smo ga poderali! HERKULES: Naravna stvar, kad sam ja gore, da se dere krov. ta krov! Amerikanka! Sajmite! Ti boga! Potui u sve ovo, ove takore, ko nita! to je meni ovo sve potui tebi za ljubav. ANKA, oboavajui svoga Herkulesa: Dragi! Pa ba zato te i volim kad si takav! Velik! Jak! O, kako si jak, kao bog! Cjelivaju se. Ludo. Vaarski. Vrue. HERKULES: Jedina! O, samo tebe vidim! I danas u cirkusu. Ne vidim ni auguste, ni krov, ni acetilenske zvijezde, ni onog crnca koga sam gadno izbubao. Da nije crn, vidjelo bi mu se. Ali tako se ne vidi! Bubnem ti ja njega u slabine a sve mislim na tebe i osjeam kako si ti moja inspiracija! Smiju se. I idu do jednog stola u centru scene. ANKA: Sve mi se vrti. Sve je jedan ringlpil. Sve, vidi, sve. Dragi, jo mi nikada nitko nije zavrtio glavom tako kao ti! Sjedaju. Dolazi konobarica. HERKULES: A to bi, duo? Vina? Piva? Krampampule, kraherla, pricera, bakarske vodice? ' ANKA: Piva i konjaka! Tri tamperla u au! HERKULES: Pa dajte piva! Ali da budu rosne ae! Ledene! Meni jednu izmu! Tare sebi znoj: Vrue je ovdje uasno! Ko da je sve pod velikim atorom. Da sam samo malko vei! Pa da razderem ono zvjezdano platno gore! Cijeli taj prokleti ator! Zraka! Zraka! Zraka! ANKA: Pa ti bi i zvijezde skidao za mene! O, dragi! 211

HERKULES: To je jasno! to su meni zvijezde? Sunce, to je meni sunce ako ti samo ushtjedne da ga skinem. Nita. Zdrobit u i nebo kao ovo staklo! Sve samo puca medu prstima! Zdrobi jednu vazu paje baci. I jo jedan vri. Na, evo, molim! ANKA ga promatra s udivljenjem: O, moj jedini! Veliki! Onda kao da se zamislila. Histerini trzaji. Konvulzije. HERKULES je obujmi ko pticu: Pile moje! to ti je? ANKA, kao da tjera ispred oiju vizije: Nita! Istina je! Jak si ti! Lomi ti obrue i potkoye. Ali se potkova vidi! Naprosto se vidi. A ima toliko toga to se ne vidi! To se ne moe slomiti! HERKULES: Gluposti! to se ne vidi toga nema! ANKA: O, ipak! Ipak! Strah se ne vidi! A ima ga! Kako ga strano ima! Trzase. HERKULES: Tele moje malo idealno! to je? No, to ti je! ANKA: Strah me je! to si me vodio u panoptikum? Tamo je kao u mrtvanici! One oi, oi one uasne oi! Ona crvena brada mrtvoga kralja to die. HERKULES: Gluposti. Pui cigaru. Ispija izmu piva. I jo jednu. ANKA: I on ima crvenu bradu! Strah me je. Juer sam govorila s njim. HERKULES: Tko je opet taj on? ANKA: Pa, Janez. HERKULES: No samo da ga vidim, lijepo bi mu bilo. Dok ja tome tvom Janezu ne pobrojim rebra, ne e se smiriti. ANKA: Plakao je na kii. Rekao je: ako se ne vratim, objesit e se! Da mu se nije togod dogodilo? Ja sam ga posve jasno vidjela, ondje u panoptikumu. Tako je teko disao. Ma to si me vodio onamo u mrtvanicu? Plae. HERKULES, despotski, suvereno: No! Sad je dosta gluposti! avo odnio te bapske ludorije! Na! Eto! Pij! 212

ANKA, kao u hipnozi. Jeca, ali pije. Ipak pije. Onda se pone histeriki smijati: Ha-ha! Oni mali majmuni! Kako su zlatni! Ti! Dragi! Ne bi li kupio meni onakvog jednog malog majmuna? Tako bih se igrala s njim kao s djetetom! Ja sam zapravo roena majka! Nitko na svijetu ne moe da pojmi kako ljubim male majmune! Jure momci s janjetinom i viu: Vrue, vrue, vrue! HERKULES: Sve! Sve u ti kupiti! Samo da sad skoknem po janjetinu. uje! Kako fino mirie. Njuka Ijudozderski. ANKA: Ja ne mogu! Meni je dovde! Pui u. HERKULES: A, dabome! Ja ba imam apetit! Hoe da kupi janjetinu, ali u taj as dolaze Turci sa svilenim zlatnoprotkanim vezivom. Prozirnim velima, raznobojnim alovima. Anka prebire po svili. enski. HERKULES: Koliko je ovaj uti? TURIN: Tri i pol forinta, gospodine. ANKA: A ja bih ipak radije ovaj plavi. Gledaj kako su divni ovi crveni cvjetovi! HERKULES kiti Anku raznim alovima: Ko Mati Boja izgleda! Eto, nek bude! I plavi i crveni i uti! A zato ne bi i bijeli, ovako! Tako! No, koliko je to, Mujo? Nesreo! TURIN rauna: Ma neto oko dvanaest forinti i tri zeksera, gospodine! HERKULES plaa: No, dobro, dobro! Evo ti! Sad se samo nosi! Promatra zaljubljeno Anku: Lijepa si! Lijepa! Ljube se. No sad ja idem da se vratim s janjcem na ranju! ANKA: Zuri se samo da ne budem sama! HERKULES: Za as-dva bit u natrag! Anka ostaje sama. Uzima jednu srebrnu vazu, postavi je na stol pa se koketno gleda u nju. enske, maje geste. Popravlja kosu. Gladi svileno tkivo svojih alova. Uiva u sebi. Onda vadi iz 213

torbe mirisne sapune. Kida papir s njih pa ih mirise. Opija se sapunskim mirisom kao to to moe jedna kasafrajla, gospodina Anka iz kavane na Potoku. Pauza. uje se ponovno veliki orkestar kraljevskoga sajma iz pozadine. Onda dolazi Janez. Bijedni, crvenokosi, jadni, suiavi, objeeni Janez, sa trikom oko vrata. Izgleda blijed i proziran kao sablast. Dvije-tri najpiskutljivije orguljice u pozadini cvile, ali se ne razabira jasno iz mlazova onih drugih motiva da lije to: Haben Sie den kleinen Kohn gesehen5 ili Circumdederunt! Stoji dugo izaAnke i gleda je. U jednoj od onih sablasnih pauza, kad je sve utihlo, ona ga osjeti. Trgne se i protrne. Ali se odmah i snae. I sad vie nije prestraena enka. Ve je opasno zvijere koje se tako zagrizlo u svoj ivot da e se pobiti i sa mrtvacem. Pauza. JANEZ: Anka! U toj pobonoj rijei rekao je sve. ANKA: A! To si ti? A to je? to eli? Pa kako to izgleda? Ti bogec bistriki! Janez je gleda i uti. ANKA: Kamo si se to povlaio? to? emu ima taj trik oko vrata? to? Smijean si! Izgleda ko da si se objesio! Smije se, ali joj ne ide od srca. JANEZ je dugo idiotski gleda. Onda osjeajno, a glas mu dre: Anka! ANKA, nervozno. Otresito. Suvereno: Ma to je? to hoe? to me progoni? JANEZ, tuno kao izbijeno pseto: Progonim? Ja tebe progonim? Anka nervozno trga latice cvijea. Pauza. Anka! Anka ne odgovara. Zato si tvrda kao kamen? ANKA, enski: Pa nisam ja tvrda. Ja sam ti sve rekla. Zbogom, pa basta. Zbogom! Pa to hoe jo od mene? (njem.), Jeste li vidjeli maloga Kohna 214

JANEZ: A! Ne, moja draga! Anka! S jednim zbogom ne primam otkaza! Ne zbogom! Nije to samo tako! Zbogom! Ti si meni uzela mene. Evo tako, ko da si mi ruku otrgla. A sada zbogom? Pa nita! A misli li ti da to ne boli, biti ovako bez ruke? ANKA: Boli. Pa boli. Pa ta se to mene tie ako boli. I mene je boljelo! Prestat e. Sve prestaje. JANEZ: Ne e prestati, draga moja! Anka! Nita ne e prestati. To ne e prestati! To vie! Uasno vie! Sav onaj na stan pod krovom na Potoku, one mjesene noi na bugarskim poljima, Maksimir, sve ono uasno vie. Za tobom vie! Anka! Za tobom! ANKA: Pa to? Nek vie! JANEZ: Anka! Pogledaj me kako izgledam! Zar ti ba nita nije ao mene? Evo to si uinila od mene! ANKA: to sam uinila, smijenog li pitanja! Pijanica, fakin, bitanga, pilko, eto, to si bio i ostao! Mrtvac. Cijeli si ivot pokapao mrtvace, pa i sam izgleda ko mrtvac. Kako ti samo glupo pristaje ta tvoja gala-uniforma! Pa to apljino pero! Smije se svome dragom. U pozadini poeo se orkestar opet talasati. Javlja se mistini noni vjetar koji raste do ciklonskih dimenzija na hipove. Prelije se preko scene melankolini daleki prigueni lave pasa koji se gubi u zborovima, ciki i orkestrima i bubnjevima. Kia iskriavih raketa. Pale se samokresi od obijesti. Vika i buka luaka. Jure blijedi klauni kao za reklamu. Vrite ene. Negdje vie netko: Tigar je pobjegao iz menaerije! Spasite se! Bezglava jurnjava. Kolo se opet uhvatilo pa plee, i cijeli vaar pomamno udara i trese zemljom. Opet duhne vjetar pa pogasi i porazbija masu fenjera. Kolo pro tutnji, destruktivno, nadzemaljski. 215

JANEZ moli: Anka! Molim te, samo da ti objasnim o emu se zapravo radi. Meni izgleda da ti ne shvaa da me je ljubav ubila. ANKA: Molim te! Tko hoe ljubiti, ne smije imati prazan dep! O toj tvojoj ljubavi nema smisla da gubimo vrijeme. To nikamo ne vodi! To nema smisla! Sad e opet da pravi komediju ko juer na Potoku. ta se to mene tie ako ti umre? Umri! Umri, ali mi daj mira! JANEZ: To i jest ba ono da ne mogu umrijeti! Eto, vidi. Gledaj! Samo gledaj! Navlai svoju petlju oko vrata. trik! Gledaj kako se duboko urezao. Nateeno je sve. I ruke su mi plave! Anka! Ja sam se objesio! Pa ne mogu umrijeti! Ne mogu bez tebe ni umrijeti. ANKA ga vue za trik, pa se smije, divlje, prostitutski: Ha-ha! Ti si se objesio! Lae! Opet lae! Kako bi bio ovdje da si se objesio? JANEZ: Kako ne bih kad si ti jaa od smrti. Mislio sam: ona e mi pomoi! Pa nije pomogla. Sad mi mora ti. Plee kolo djece. Bijele djece. Pjevaju. DJECA: Dola mama s kolodvora, a-di, a-di, a-de! JANEZ: Mora mi pomoi! Daj mi ruku! Ruku mi daj, sve emo zaboraviti to je bilo. Uskrsnut e doba nae kaptolske kole. Kad smo na Uskrs nosili jaja i kolaa i unke k fratrima. Kad smo ministrirali kod Dizmua, krali burske kugle u tacunu. Sjea se onih burskih kugla? ANKA, kao uspavana: Bile su iznutra crvene, a izvana okolada! JANEZ: Pa gracka na pekulama. Pa one lovice. Pod zidom. Ti si uvijek brojila. ANKA: Ha-ha! Antantini, saoraka tini, saoraka, tika taka, bija baja bum. JANEZ broji s njom Antantini. To djeluje mrtvaki sablasno. Smiju se: Pa onda Zeleni brijeg, i grad ko rasvijetljeni Betlehem na 216

petrolejskoj lampi, i sve ono i Medveak i izleti i gora sve ono bijelo, Anka, oni skrivai po pivnicama kad grmi, sjea li se, prvi put sam te poljubio! Elementarno divlje: Anka! Ti mi mora dati ruku! Da izaemo iz svega toga van. /. Iz ove krvi, groblja, sajma, ludila, tamo u bijelo, Anka, u bijelo. Kolo se vraa. To ve nije jedno kolo, to je ivotno apsolutno ludilo. To plee cijeli sajam. I stolci, i stolovi, i burad, i atre, i zvijezde, i aleja, i peenjari, i cirkusi i panorame, sve to plee kolo. To je nabujala voda, struja poplave koja nosi. Projuri scenom divlji opor pobjesnjelih pasa, tutnje doboi, samokresi i trube, planetarica plee s debelim kanonikom, dacar s milostivom, purgari i slijepci i Ciganke sa prostitutkama, slukinje, soldati, cure, barabe, majmuni, arobnjaci, sve to kovitla se i plee. Vijori se crni vihor, laju pseta, poplaili se konji, propinju se pa gaze ljude, pite sirene, mekeu dude, smiju se egede i tamburice. Razbijaju se ae, tuku se. Ljubi se, prolijeva se krv, a djeca se mijeaju u tom uasu pa se uje gdje broje: Antantini, saoraka tini, saoraka, tika taka, tika taka, saoraka, bija baja bum! Janezaje pograbila ekstaza orgije pa hoe da zavitla Ankom i da se baci u vrtlog. JANEZ vie: U bijelo! U bijelo! U bijelo! ANKA se poinje buditi i vriti: Pusti me! Ruke su ti ledene! Baci taj trik, to se ali? Smrdi ko mrtvac! Pusti me, gadan si, zaudara, grobar... Cvili i bije se. JANEZ: Bit emo djeca! Opet djeca! Iznova bijela djeca, Anka! Skini ovo s mene, ovaj trik! Pusti atletu! Doi, Anka! Iz velikog kovitlaja uzvitla se kor mrtvaca koji su dosad u meteu plesali. Vihor. Daleka grmljavina. Orkestrioni. To su svi oni pajdai Janeza sa Mirogoja koje je onamo ena otpremila. Mnogo objeenih, dri jedan drugome trik to se spetljao oko vrata, pa onda otrovani, grevito iznakaenih lica, ras217

plamtjelih tjelesa, naikani noevima, jedni dre u ruci krvavo srce, drugi svoju glavu, a iz vena im mlazi krv, jedni imadu votanice u ruci, popovi, klerici. Svi pleu oko Anke. Hoe je u kolo. Ona luaki vriti i bije se sa vizijama. Janez se smije, glas mu se ori. Kor mrtvaca pleui: Ave, victrix Eva!6 Ave, victrix Eva! Ave, victrix Eva! Mi pleemo mrtvaki ples, iz kolijevke u lijes! U ognju luakog gnjeva goni nas ljubavni bijes! O, kraljice, kurvo, djeva! Ave, victrix Eva! Ta se uasna vizija dalje kesi, mota, pui, vri, plee, a Anka vriti, i onda se ko nastrijeljena ptica baci u naruje Herkulesa koji se vraa s janjetinom koja se pui. im se pojavio Herkules, vizija se nekamo rasplinula; kolo se u pozadini nekamo kovitla, uju se panorame i daleka grmljavina. Janez dre kraj stola. Anka uasno rida u naruju Herkulesa. Pripila se uza nj. HERKULES: to je? Dijete! Pile! to je, moje malo pile? to ti se dogodilo? Evo vrue janjetine, evo flaa krukovca! Anka u strahu ne moe da doe do rijei, samo prstom pokazuje na Janeza. Herkules se nasmije. Onda trgne glavom pa poe prema Janezu. HERKULES: Tu je taj grobar! No, to je? to hoe tu s mojom Ankom opet? Je li? Ha? Energino se isprsi, pa sa mnogo samosvijesti zvizne hajduki na prste i pokazuje prstom Janezu neka se nosi. Herkules izazovno zvidue i pokazuje prstom objeenome: No, to je? to jo eka? 6 (lat.), Zdravo, pobjednice Eva! 218

Janez ide do stola i uzima goli no, sad e da se baci na Herkulesa. Anka vriti u strahu. Ljudi se uskomeali. Gibanje. Alije Herkules zbacio sa sebe svoj mantil, pa u svom ruiastom trikou sinuo u svoj snazi. Ima mnoge kolajne na vrpcama. Doekao je Janeza koji je nasrnuo. Oteo mu no, s lakoom ga je strovalio i izbio. Istukao mrtvaca. Ljudi se smiju. Onda se trijumfatorski okrene do Anke: Doi! Idemo dalje! Anka se ovjesi o njega i odu. Hihot, surovi hihot ljudi koji jure dalje za novim senzacijama. Janez se izbijen u praini sabire. Jee berde i harmonike, glazba, lampioni, vatre, sve luduje sajamski. JANEZ bolesno, umorno, izbijeno ustaje. Gleda kao u snu nekamo u vaar gdje je nestalo Anke. Onda mahne gazdi: Vina! Vina! Sjeda za stol pa ispija jednu au za drugom. Opet sviraju orkestrioni i fonografi pa se odnekud uje kako tamburai intoniraju: Anice, duice! A Janez svojim pijanim mrtvakim glasom pjeva uz tamburae: Anice, duice! Ti si prevarena! Da tebe ljubim ja, To nije istina! Taj turobni to nije istina uvijek se ponavlja nie i nie, taj refren gasne u boji i sad e zanijemjeti. Ali sve alosnije i beznadnije ipak hriplje: To nije istina. Janez, potpuno opijen ivotom, plae i pjeva: To nije istina! I ta se njegova mrtvaka, pogrebna ljubavna negacija slijeva s dalekom simfonijom panorama, sirena, orkestriona i plesom pijane crvene gomile u udnu, alosnu pjesmu sajamske pijane noi. Onda se jave prvi pijetlovi, a Janez pada pod stol, ukoen, drven, definitivno mrtav kao lutka nad kojom je nevidljiva ruka prerezala ivotnu nit. GLAS SMETLJARA: Na, opet se opila jedna svinja! 219

Pa ga smetljarice diu iproklinjui ivot nose u mrtvaka kola to velianstveno prolaze po vaaru. Crnolakirana kraljevska staklena pozlaena barokna kola sa svjetiljkama i otmjenim crnim estoropregom. Opet negdje daleko orgulje kao da grme: Circumdederunt. Pod velikim crnim kalpakom sjedi na boku golemi kostur kao koija i polagano odlazi estoropreg sa Jane- zom u nepovrat. A mrtvaka kola tutnje kao da se kotai valjaju po lubanjama poploenoj kaldrmi. Pijevci pjevaju. I opet se uje gdje plee kolo. Tutnji, igra, poskakuje, ivi. Lije se vino. Smije se. Slavi se Kraljevo. Zavjesa 220

ADAM I EVA

LICA

Soba u petom katu velegradskoga stjeniavog hotela sto su ga u ovo nae doba kada je i ljubav industrijalizirana prozvali patetinim imenom: Eden. ablonska hotelska prostorija, s tapetama neodreene smee boje sto su na mnogima mjestima poderane i oguljene te se na njima vide krvavi tragovi zgnjeenih stjenica. Postelja od ute mjedi, vrata, okviri prozora tamni, gotovo crni! U cjelini, soba je malena, zaguljiva i antipatina. Elektrina svjetiljka na stoliu uz postelju zaklonjena. Zelena polusvjetlost. Kad se zavjesa digla, vidi se da su se ovjek i ena, gospodin i dama, Adam i Eva, tukli. I to kako se ve tuku ljubavni parovi po hotelima. Grevito, u stravi da se ne uje prijeko u drugu, susjednu sobu. Zena klei pred ovjekom i ne da mu da ode. On hoe da ode. Tek, ovjek se ipak otkinuo i ve je na vratima. Izai e. U ogrtau je. eir u ruci. ena energino ustane s poda i potri za njim. ENA: Pa dobro je! Ako ti tako hoe, onda je dobro! Ja imam jo jedan adut! I ja ti kaem, ja u ga izigrati! OVJEK, razdraen, na krajnjoj medi normale: A kakav ti to adut ima, molim ja tebe? Sto e ti meni jo izigrati? Bacit e se pod lokomotivu? Je li? Molim! Izvoli! Izvoli se samo baciti pod lokomotivu! Neka ti preree i vrat, i pupak, i glavu, do avola! Hoe li se otrovati? Molim! Treba li ti otrova? Nema ga? Ja ga imam! Evo! Molim! Izvoli! Koliko god eli! Ja imam otrova za itavu ensku rasu, molim lijepo! Postavlja 225

fijle otrova na stol. Jednu. Drugu. Treu. Uzrujano: Dakle, molim lijepo. Ustrijelit e se? Skandal e mi uiniti? Pisat e pisma svima znancima i mojoj supruzi? Polit e me vitriolom? Molim izvoli! Evo me! Tu sam! Polij me vitrio- lom! Molim! Gdje ti je taj tvoj adut? Da ga vidimo! No! to je? to uti? ena je klonula na stolicu i tamo glasno zaplakala. Stanka. Taj fakat da je ena klonula na stolicu i glasno zaplakala zbio se ovu istu no valjda po stoti put, i on je svejedno tako djelovao na ovjeka da ovaj nije izaao, nego se povratio i ushodao se sobom. OVJEK: Smijeno! To je ipak smijeno, s tima tvojim kartama, do vraga! Uvijek i uvijek samo te tvoje karte i taj tvoj hipotetini adut! ta je to tvoje neozbiljno djeje naricanje, taj tvoj adut? to mi se toliko grozi tim svojim adutom? ENA: Ti nisi ovjek! Ti nema ni toliko smilovanja koliko bi crnog pod nokat stalo! Ti si zvijer! OVJEK: Zvijer! Pa dobro je! Molim lijepo. Ja sam zvijer! Samo, molim te, upamti ovo: ja sam zvijer koja je sita te tvoje uzviene, eterine ljubavi! Zvijer koja je naprosto sita da bude zvijer! Meni je svega toga, vidi, dovde! Kaiprstom pili svoj vrat. I preko glave mi je sve to to se zbiva medu nama! I kako sam rekao: clara pacta! To je najbolje. Niti ja tebi to dugujem, niti ti meni! Ni za dlaku! Meni je dosta ve tih hotela i tih odurnih soba i tog skrivanja po crkvama i po kavanama! Tvoj gospodin! Pa dvoboji! Pa brakorazvodne parnice! Pa trokuti! Paralelogrami! Obziri! Veze! Konvenci- onalnosti! K vragu sve to! Meni je svega toga dosta. Ja nisam tat! Ja ne kradem nita! A ja uvijek ivim kao da milijunima svojih akcija igram na burzama. Svaki dan dobivam od tebe pet telegrama! Kad god tko zvoni: telegram! I, opet, tko je? Telegram! Ja nisam siguran ni trena ne u li morati opet da pakujem pak da otputujem brzim vlakom na novi randevu! 226

Opet telegram! Opet kriza! Opet ekspres! Ti si savreno luda! Ti nisi pri sebi! Sto je to tebi tri stotine kilometara? Trista amo, trista tamo! Ti visi nada mnom kao giljotina! Ja sam mislio da si ti ovjek koji neto hoe! Ali da! Vraga! Ti si luakinja! Ti si najobinija ena! ENA, oajno: Pa reci mi to treba da inim? Reci mi! OVJEK: Sada vie nita! Sasvim nita! Sada je ve sve svreno. Amen! Circumdederunt, amen! To je sve to ti ja imam da kaem! ENA: Ti si naao drugu! Zato tako govori! OVJEK: Naravna stvar! Ne jednu! Ne samo jednu! Sto i pedeset sam drugih naao i svaka toliko vrijedi koliko ti! Ne mislim vie da si ti jedina! Ne trpim vie na fiksnim idejama! ENA: Drugaije si ti govorio onda! OVJEK: Kada to onda? Daj govori jasnije! to znai to vjeno tvoje patetino onda? ENA: Pa kad si me ljubio! OVJEK: Ja sam tebe ljubio? Kad sam ja tebe ljubio? Ja nikada nisam bio bestidan da uope izustim tu glupu i praznu frazu: ljubiti. To je opet tvoja fiksna ideja! Nikad ja tebe nisam ljubio. To nije istina! Ja sam bio korektan spram tebe! A ti si se drala posve nedvosmisleno. ENA: Kad si bio tako bijedan kao da su te utopljenoga izvukli iz vode! Saalio si mi se. OVJEK: Oh, ti, draga moja najljubeznija samaritanko! udne ste vi sentimentalne samaritanke! Sve se to kod vas dogaa iz samilosti i uvijek vam netko izgleda kao da su ga izvukli iz vode! ENA: Da se nisam smilovala, ti bi se onda bio ubio, tako si bio bijedan! to sam mogla? Htjela sam, pa... 227

OVJEK: Htjela si, pa onda nisi htjela, pa si onda opet htjela! Mizerijo! Nita nisi htjela! Nikada nita nisi htjela! Ti uope ne zna htjeti! Htjela si! Sve si samo zaplela i zamutila! Ali sad je gotovo! Sad puklo kud puklo! Meni je svega toga dosta! ENA: uj me, molim te! OVJEK: Budi ovjek! Moj voz ide u dva! Sad je jedan i petnaest! Dakle jo trideset-etrdeset minuta! Molim te! Sluaj! Sve to to je bilo bilo je! Zbogom! On hoe da ode, ona za njim kao padaviava, zapjenjenih usana, neki grleni animalni polugla- sovi, duboko iz prsnoga kosa. Pla. ENA: uj me, uj me, uj... Svjetlost se ugasi. ENA, zaprepateno, oajno: to je to? to je to? Potres! Vatra! Gospode boe jedini! to je to? OVJEK kod prekidaa: to bi bilo? Prekinuta je struja! Kratki spoj! ENA: Nije to nikakav kratki spoj! To je znak! Uasan crni znak! OVJEK: Kakav znak vraji? Kratki spoj! Otvara vrata i gleda u hodnik gdje je tmina kao u rogu. Po cijelom hotelu stala su zvonca elektrina da zvrndaju. OVJEK: Izgleda da se struja prekinula u itavom hotelu! Zvoni i on. ENA: Sluaj, molim te, kao boga te molim, nemoj sad otii! Ne ostavljaj me tu samu u tmini! OVJEK: Ti nisi normalna! Ja sam ve trei dan ovdje bez dopusta! Ja jo imam nekoliko minuta! Ja vie ne mogu nita da riskiram, meni se uri! Pali igice: Zbogom! ENA: Ako ti sad ode, ja u poeti tako vikati da e se ovdje skupiti itav hotel! Ja u sebi oi iskopati! Gdje je, gdje je igla? Tapka po stolu za eirom i vadi iglu. Ja u skoiti kroz 228

prozor, molim te, ne idi sada, oh, kako je to grozno! Okrutno! Bezobzirno! Bacila se na divan. Jeca. OVJEK zvoni neprekidno: O-o-o! Ma ja u zakasniti na voz! O-o-o! Kucanje. Ulazi kelner sa svijenjacima. Jednu svijeu ostavlja na stolu. Pa gdje ste, molim ja vas? Ve zvonim cijelu uru. KELNER: Ne mogu ja na sve strane, molim lijepo! Kratki spoj, molim lijepo, u gornjim spratovima! Pardon, oprostite, molim lijepo! Za deset minuta bit e sve u redu! Ljubim ruke, klanjam se! Ljubim ruke! ENA se baci na koljena pred ovjekom u poluludom strahu: Eto! Ne molim te vie nita! Bit u tiha, ne u ni pisnuti, samo ostani jo ovu no! Nemoj me pustiti samu kod te mrtvake svijee! Tu je grozno kao u mrtvanici! Tu u ja poludjeti! OVJEK: Ali, zar nisi ula? Za deset minuta sve e biti u redu! Ja nemam vremena! Moj vlak... ENA: On lae! To je la! Zato je i donio svijeu. To e tako ostati! To je mrtvanica! To je grozno i ja u poludjeti kad ti ode! Molim te! Samo do sutra ostani! Sutra ide brzi voz u sedam! Ima vremena! Eto! Ja u lei tamo na otomanu i bit u kao gluhonijema! Sasvim gluhonijema, kao mrtva! Samo ostani! Nita te ne u pitati, niti moliti, nita! Nita, nita! Ni scene, ni rijei, nita! Ujutro emo se rastati kao ljudi! Pa dobro! Ako si tako odluio da ide, a ti idi! Ali samo sada ne! Molim te! Sada nikako ne! Na koljenima je dopuzala do ovjeka i, obujmivi mu noge, vue ga do otomana. ovjek poputa. Stanka. Onda ovjek u ogrtau sa eirom i kovegom i kiobranom u ruci poputa cjelivanju ene i sjeda na otoman. Ona do njegovih nogu. Mol. OVJEK, kao toplo i direktno: Sluaj me, molim te! Budi dobra! Ja sam bio veeras nekorektan! To, meutim, nije moja krivnja! Ja sam nepromiljeno reagirao na tvoj neljudski 229

ispad! to se zbilo izmeu nas, ako se uzme mirno i objektivno? Jedan doivljaj koji sam, pa dobro, neka bude, koji sam dakle iskljuivo ja skrivio! Dobro je! Ali ja onda nisam imao ni moralne ni intelektualne ravnotee! Ja je jo niti danas nemam! Ima takvih perioda u ivotu kada se gubi ravnotea! Ali drim da je potrebno da ovjek ima, barem tako dugo dok ivi, svoj unutranji stabilitet, bez toga se ne moe! A ja danas osjeam jednu jedinu potrebu u sebi, a to je da dodem do neke kakve-takve ravnotee! Da izaem iz te vjene anarhije i kaosa! Da! Tako je najbolje reeno: ne u anarhije vie! Barem u odnosu spram ena, ja ne u anarhije! Osjeam potrebu nekih direktnih skladnih odnosa. Onda se, dakle, sada pita to? Moe li sa mnom ivjeti kao ovjek s ravnopravnim ovjekom? to? utnja. Stanka. Dakle, to je? to uti demonstrativno? Ja ne mogu da ivim s tobom kao sa enom! Ono je sve bila zabluda koja je danas jasna. I tu lei teite cijele stvari! Treba se pomiriti sa stanjem fakata kakvi oni jesu! ENA: Ali kad se ja tako silno patim! Meni nije stalo ni do kakve ravnotee! Mene sve to boli kao otvorena rana! OVJEK: Smijeno! Pa nisi ti jedina koja se pati! Danas, kako danas stvar izgleda, poslije svih onih muka, danas je sve to sasvim prirodno upaljena rana. I boli! Naravna stvar da boli! Sve je to bilo krivo gledano! Nije to bila nikakva inspiracija ni zanos, kako je to nama onda u vruici izgledalo! Onda se inilo da stvar zanosi! Cijeloj stvari se barem mogla dati neka motivacija! Mogla se stvar tako objasniti! Ali danas se vidi jasno i plastino: bilo je suvino! Danas je sve rana. Ali kada ta rana zacijeli, a sve u ivotu zacjeljuje s vremenom... ENA place: Nikada, nikada! Ja to ne mogu, pa ne mogu. OVJEK: No, eto! Molim lijepo! To je ve trea no to govorim neprestano i, eto, dosada sve bez rezultata! Ti si ovjek? Ti ima smionosti da za sebe tvrdi da si ovjek! Ti e se 230

izgraditi do druga i prijatelja? Ti? Ti si guska, a ne ovjek! Jesi li me razumjela? Guska! Ve tri puna dana i tri noi neprestano u toj groznici! Od objeda do veere, od veeri do jutra, neprestano i neprestano isto! I onda rezultat: nita! Ja sam ve dotuen! Ja vie ne u! Ta valjda se nismo srasli! Ja vie ne mogu! Ja nemam vremena! Eto! Sada je jedan i dvadeset! Jo etrdesetak minuta! A gdje je jo kolodvor? Zbogom! Pusti me! Zbogom! Istrgnuo se iz naruja ene i ustao energino. ENA: Ti ide? Ti doista ide? Pa dobro! Ja sam ve i sama umorna i dosta mi je svega! Prenapeto je sve to! Meni se sve vrti! Kao da sam pijana, sve mi se vrti. Ali, velim ti to posljednji put! Ako ti sada ode i mene pusti samu u ovoj mrtvanici, kod ove svijee, u ovom uasu, ti ne e biti niti na drugom katu, a ja u ve biti dolje na dnu lihthofa! Ovo je peti kat... OVJEK: Tako, dakle? To je tvoj adut? Je li? Peti kat? Pa dobro! Vrlo dobro! Molim te! To je ipak preglupo! Poslije svega toga sada opet pripovijest o petom katu? Pa dobro! Zna li to? Molim te! Nemoj ni ekati da odem! Baci se odmah! Molim! Izvoli! To je peti kat! Dolje je lihthof asfaltiran! Bit e dolje bre nego ja liftom! Taj lift kroz prozor putuje sa devet i osam akceleracije! Molim, gospodo, izvolite! S nekom egzaltiranom gestom skoio je do prozora, koji je zavjesen tamnom zavjesom. Otvorio je prozor na nain na koji sluge po hotelima otvaraju liftove. Stanka. uje se kako u ljebovima negdje u lihthofu curi dosadna kia. No! to ekate? Gospodo! to ekate? Izvolite molim! Peti kat! Obrat u temperamenat: Da ima samo mrvu karaktera, ti bi se sada morala baciti dolje! To bi ti bila dunost! Nikada jo nisam spavao tako mirno kao to bih spavao noas da te vidim u onoj ponjavi Crvenoga krsta! Cinino i okrutno: Lijepo bih se zamotao u topli pled i sluao bih vagon kako plee preko ina! Upravo bih osjeao kako 231

sam sa svakim kilometrom slobodniji! Perverzno: Molim, dakle! Sta e biti? Ja vie nemam dugo vremena! Meni se uri! ENA, u jecanju: Ma to me mui! Hladno je! Zatvori! OVJEK, sve dublje u temperamentu: A, tako dakle? Ti ne e dolje iz petog kata? I ja tebe muim? I zima ti je? To je skandal! Kakve su to banalne provincijalne geste? Tako rade obine kukavice! Mrzim te! Gadi mi se! Prokleti as kad sam te ugledao! ivotinjo ti ograniena! Ti e se meni groziti svojim kartama? Ti nema nikakvog aduta! Tvoja je igra izgubljena! Sve su tvoje karte izigrane! Tako se ne da dobiti nita! uje li? Apsolutno nita! Gradacija bijesa: To je ipak skandal! Trebalo bi te pograbiti i izbiti do krvi. To je jedini argumenat! Ispljuskati te do krvi. Pograbio je stolicu i tako je furiozno udario njome o pod da se stolica slomila. ena cvili. OVJEK nasrne na enu i hoe daje bije: A ta cvili, do avola? Skandal? Je li? Skandal? To tebi godi? Skandal? To je ono pravo? Kucanje. Stanka. Tko je? GOSPODIN U CRNOM: Ja sam! Ulazi. OVJEK: to je? to elite? GOSPODIN: Oprostite to vam smetam, ali ta vaa svaa uje se po cijelom katu! Ja imam sobu pokraj vas i ja naprosto ne mogu ni da mislim, ni da spavam, nita! To ve sada traje treu no! Eto! Ljudi filistri su po hodnicima otvorili vrata i sluaju taj va skandal. OVJEK: A to se vi mijeate u tude poslove, molim ja vas? Tko vas je zvao? Tko ste vi? I kakav je to nain ulaziti u tude sobe? GOSPODIN: Molim lijepo! Ja sam iz pokrajne sobe broj sto i trinaest! Ja sam gost Hotela Edena kao i vi! Ista prava, iste dunosti! Pa meni je konano svejedno! Ja sam mislio da je u vaem interesu da vas upozorim da ta vaa vika odjekuje po itavom spratu! Uostalom! Pardon! Izvinite me! Ali to to vas dvoje ovdje ve treu no radite, to nije ljudski! 232

ENA: Oprostite, to se vas savreno nita ne tie! GOSPODIN: Ne, gospodo! To se mene tie bezuvjetno i nije ljudski kada ne ete da uvidite da se to mene tie! Zar je mogue da ste toliko subjektivni da ne ete da vidite stvar! Stvar je ustvari vrlo jednostavna! Nema tu nikakve naroite komplikacije! Prije svega, niste vi jedini ljubavni pacijenti noas u groznici. Hotel Eden je pun takvih pacijenata! Boluju na istoj groznici kao i vi, moja gospodo! U petom katu nema osim vas ni jednog ljubavnika! Sami trgovaki agenti! I jedan oficir, taj putuje na frontu. Hre kao hrak. Svi oficiri koji putuju na frontu hru bezobzirno glasno! Ali zato dolje, molim lijepo, u spratu ispod vas, soba broj dvanaest, ezdeset i sedam, sedamnaest! Pa onda u treem katu cijeli red soba, i u drugom i u prvom spratu cijeli red soba, spavaju sve sami odabrani pacijenti ljubavne groznice! Ali ipak to nije kod njih tako violentno! I nije Hotel Eden sam! I Esplanade i Central i Continental i Imperijal i Royal, sve to vrvi kao konica, sve se to bode kao osinjak! Pljuje! Kune! dere! Ogovara se, klevee, mrzi, ubija, kolje, prezire se, i to tako bezobzirno glasno da je spram toga ono glasno oficirsko hrkanje sitnica! A je li to nain? Je li to ljudski? Zar je mogue da ste tako slabi da ne moete nita izmeu sebe i svojih crijeva udesiti kao ljudi? Sto je, gospodo? to me promatrate kao da sam poludio? to se udite tome kao nevina djevojica? Nije to nita novo to ja tu govorim! Kako se zove ona vaa knjiga u kojoj je sve to alosno zbivanje prvi put zapisano? Kako se zove? Bibibiblija! Da, Biblija! Tamo je zapisano kako je gospoda stala u neglieu, pod tajanstvenom rajskom jabukom! Hotel Eden! Afera s jabukom! Pojeli ste jabuku i onda je poelo, i odonda pa do danas to neprekidno i intenzivno traje. to se toliko uzrujavate, gospodo? Pustite ga da ode! Zakasnit e opet na voz! Sada je jedan i dvadeset i sedam! On e jedva 233

stii! Nema dopusta, komplikacija, ef uzrujan, trae ga policijom! A vi ete se ve umiriti, moja gospodo! Kako se ne biste umirili? Naravna stvar! Sitnica! Sasvim neznatna sitnica! ovjeku: No! Gospodine! to ekate? Vrijeme je! Jedan i dvadeset i osam! Posljednji je as! Jeste li me uli? Sto k vragu sada mislite? Teko je to s vama svima! Ne moe nikako da se raskine! Ko hrutevi u maju! Sto mislite? Vi mislite da bi se gospoda mogla baciti kroz prozor? O tome nema govora! A, najposlije, ako se baci? to e biti? To je svakom ovjeku sueno prije ili poslije! Pokopaju ga, naravna stvar, jednostavno ga pokopaju, i gotovo! Smijeno! Zbog toga se uzrujavati! Idemo, dragi moj! Idemo! Dovidenja! Dovidenja, draga moja! Kasno je! Idemo, gospodine! Laku no, gospodo! Izvue ovjeka koji poputa njegovoj sugestiji. ena u paninoj ukoenosti, kao hipnotizirana, promatra crnu etvorinu vrata to se tiho kripei zatvorila. Stanka. Potri do vrata i slua. Ne usuuje se otvoriti. Tiina. Onda bezglavo jurne do prozora, koji je jo uvijek otvoren, i gleda dolje, te se po njenim gestama vidi kako je neodluna i prestraena. Stanka. Iz nje provali oajan pla i ona plae na otvorenom prozoru. uje se kia u zlijebu. Onda se grozniavo trgne, prekrsti se i skoi kroz prozor. uje se muklipad tijela, duboko dolje, u zatvorenom asfaltiranom prostoru lihthofa. Stanka. U hotelu glasovi alarmantni, koji se ne razabiru, ali bujaju. Javljaju se hotelska zvonca. Onda zagrmi hotelski gong. Gong grmi sve silnije i ta zvonjava polagano prelazi u grmljavinu pogrebnih zvona. Dok zvona zvone, pada tmina i vidi se hotelski lihthof rasvijetljen arenim hotelskim prozorima, i vide se crni ljudi kako donose mrtvaku krinju i zabijaju mrtvo tijelo ene u lijes i nose ga desno, a zvona neprekidno zvone sve jae i pada tmina. Diu se crne zavjese i vidi se scena, prepolovljena u horizontali, te se iznad te linije vodoravne, koja markira profil prerezane zemlje jed 234

noga groba, vidi groblje. Groblje je u kasnoj jeseni i kia pada i magle su, a kronje drvea su crvene. Gospoda u cilindrima i dame u crnini sa kiobranima kao pratnja obinog, malograanskog sprovoda, sve to treba daje prikazano irealno daleko, negdje u jednoj nedohvatnoj dimenziji. Mrtvaka krinja nad otvorenim grobom; sveenik blagoslivlje krinju po rimskom obredu. Ceremonija tee kao obino. Gospoda i gospode, crni statisti, briu suze bijelim rupiima, sanduk se sputa u crnu rupu groba koja je u profilu prerezana. uje se neugodna grmljavina kada grude zemlje udaraju po daskama, grobari zatrpavaju grob, i sve se nad horizontalom raspline u crninu bez jedne jedine rijei. Stanka. Grmljavina zemlje po daskama sanduka. Zvona utihnue. Vidjelo se kako je sanduk sputen na dno groba i vidi se kako krinja stoji u crnini na dnu groba. Stanka. Zenaje stala da se giba u sanduku i uje se utanjepapirnatog jastuja ispunjenog pilovinom. Dvije-tri jae geste, a nesolidne daske lijesa drugoga razreda stale su pucati. Udar-dva nogom i Zenaje probila svoj sanduk i sjela promatrajui tminu. Pipa oko sebe sanduk, vijence, cvijee, ustaje. ENA: Crna magla, gusta crna magla! to je to? To je prazno, i, eto, mogu da gibam rukom vodoravno! I okomito! I mogu da hodam! Tu moe da se hoda! To je golemi crni nepoznati prostor! Spotakne se i padne: to je to? To je tvrdo! Uglato! Gazi preko tih predmeta i ponovno tek to nije pala, a onda je napipala zid, zaustavila se pred stijenom: Tu se dalje ne moe! To je sve vlano! Stijena nekakva! Blatna je! Fuj! Kao da su kanali nekakvi! Vraa se. Oh, a tu su oni predmeti! Odavde duva! Tu e biti izlaz! To je pivnica, to li? I tu je stijena, i voda curi po njoj! to je to sa mnom? Tmina! Sama tmina! Gdje sam to ja? Kako je ono bilo? Ja sam otputovala i bila sam u hotelu, i kia je padala! Samo je kia padala, i kelner je donio svijeu. Dalje se ne sjeam niega! Hvata se od straha 235

za glavu i osjeti svoju vlastitu krv na prstima: to je to? Krv! Zaboga, to je krv! Kia je padala, magle su bile, imali su ljudi kiobrane, zvona su zvonila! Negdje davno, davno, daleko! A tu nema nieg! Zidani svodovi od cigle. I sve je krvavo! I bluza, i ruke, i rublje! Zaboga, to je moja vlastita krv! Lie svoju vlastitu krv i ispljune: ovjek je pod nebom tako stvoren da mu se gadi njegova vlastita krv! ta je to? ta ja to radim? Jesam li ja poludjela? Kamo sam ja to pala? To su crne krinje, to je nekakav magazin u pivnici! Hoe da podigne jednu krinju, ali ne moe. Preslaba je: To je teko, tako strano teko! Puno neeg masivnog! To je zemlja u tim krinjama, blato? To izgleda da je mrtvaki lijes! Pa to i jeste mrtvaki lijes! Sami mrtvaki lijesovi! Tako sam umorna! Tako me boli glava! Sve je to tako teko i tako mutno! udno! Kia je padala, zvona su zvonila, imali su ljudi kiobrane. A sada ovdje? Nita ne mogu da sredim! Sve je kao razbijeno! To je tvrdo! To je daska, to je papir! To nisu moje cipele, to su mrtvake papirnate lape! To je neija knjiga! Molitvenik? Roman? A moda to sve nije istina? Moda svega toga nema? To ja sada itam roman! Tako neobino udan roman! Ja sam u estom liceju, esti be razred, trea klupa kod prozora lijevo, i sutra je matematika, prvi sat, a ja nemam jo zadae. Nita! Prepisat u od djevojica! Oh, kako je to divno! On stoji pod balkonom i gitara se uje. On pjeva, don Rodrigo, doa Clara! Cuje se gitara i serenada. Ona lista svoju estolicejsku knjigu nervozno: I petrolejka umi, i ja itam, toplo je, zima, snijeg, a prijeko u drugoj sobi spava moja mama! Stanka. Kao da se uje iz druge sobe majino disanje, i tikatakanje ure i um petrolejke. A sada don Rodrigo pjeva serenadu i onda e doi po dou Claru i povest e je u crkvu! GLAS MAJKE, iz druge sobe: Dijete moje drago! Doi, duo, lezi! Sutra se opet ne e dati iz postelje! Dodi, duo, kasno je! 236

ENA: Odmah, mama! Oh, kako je ta serenada don Rodriga boanska! Mjeseina, konji, ljubav, ivot. Sve je jo na poetku, nita se jo nije dogodilo... GLAS MAJKE: Dijete moje jedino, kasno je. Dosta je bilo za veeras! ENA: Ali odmah, mama! Sada je ba najljepe! Mladenci idu u crkvu, mlada u svili s mirtovim vijencem, orgulje, don Rodrigo, dona Clara! Srea, velika srea nas eka u ivotu! Same radosti! uju se orgulje. Stanka. Vjetar. Sum vode u daljini. Pijuk ptica, visoko u zraku, a netko se daleko giba s fenjerom. Tamo prolazi sprovod sa svjetiljkama. ENA, magnetizirana pojavom dalekih prikaza, ustane i potri za njima. Vie za njima: Ljudi! Stanite! Kamo idete? Stanka. Ljudi prolaze. Crne maske nose mrtvaki sanduk. ENA vie: Ljudi! Ljudi! Stanite! Kamo idete? GLASOVI, iz velike daljine: Ne znamo. ENA je potrala desno i nestala je. Stanka. uje se kako vie: Ljudi! Stanite! Kamo idete? uje se iz daljine um eljeznice u noi. eljeznica dolazi sve blie i blie i vidi se u kupeu drugoga razreda osam putnika kako sjede jedan uz drugoga, u nonome vlaku koji je prenatrpan. Rano je. Vani svie. Do ovjeka, koji je pobjegao od svoje prijateljice iz Hotela Edena, a sada putuje kui, sjedi opatica i moli se bogu. Jedan general, koji je ubio sto i trideset hiljada svojih blinjih, jedna dama u crnini, jedan trgovaki putnik koji je skinuo cipele i zadovoljno hre. Nasuprot ovjeku jedan putnik koji rjeava krialjke i sav je okupiran odgonetavanjem svojih nepoznanica, i Gospodin koji pui lulu, promatrajui ovjeka s velikim zanimanjem. 237

GENERAL, u razgovoru s Gospodom u crnini: Da, tamo sam izgubio sto i trideset hiljada svojih junaka, ali su me odlikovali, i tako sam postao barun, a sretan sam to sam se rodio u vremenu o kome e jo vjekovi govoriti s najveim respek- tom, moja gospodo! Jedna dama u kutu neprekidno plae poluglasno. GOSPOA U CRNINI spram generala: To je krajnja bezobzirnost spram tuih ivaca kad netko tako ustrajno plae, a nije ipak sam na svijetu! DAMA: Ja putujem na sprovod, a vama ako nije pravo, izvolite se odstraniti! GENERAL: Ja sam pokopao u ivotu sedam stotina hiljada junaka, a nisam prolio ni jedne suze. To je stvar dobrog odgoja. A treba da znate, gospodo, da je gospoda savjetni- kovica reumatina, a u hodniku je razbijeno staklo! To je nesnosno kada je ovjek pao tako nisko te je prisiljen da putuje s ljudima koji glasno plau i s ovakvim trgovakim putnicima koji misle da smo na Levantu! Da, kada smo osvajali Lemberg, sto i trideset hiljada ljudi ostavio sam u grabama, a nismo skinuli cipele prije toga devet mjeseci, i nikome od nas nije palo na pamet da plae ili da se izuje! GOSPODIN SA ZAGONETKOM ovjeku: Pardon, gospodine, ne znate li moda kako se zove lepeza koju nose pred svetim ocem papom? OVJEK: Ne znam, gospodine! Stanka. Neznanac nasuprot ovjeku odbija debele dimove iz svoje lule. Trgovaki putnik hre. Dama plae. Opatica se moli poluglasno. Gospoda u crnini se zakasljala od Neznaneve lule. GENERAL: Ne biste li moda, gospodine, bili obazriviji spram svoje gospode suputnice? GOSPODIN S LULOM: Ne bih, gospodine! Ovo je kupe za puae! GENERAL: Uljudnost, gospodine, zapovijeda... 238

GOSPODIN S LULOM: Uljudnost, gospodine, uope nita ne zapovijeda jer zapovijedaju samo generali, ali uljudnost umoljava da dobro odgojeni ljudi ne kalju u kupeima za puae! GOSPODIN SA ZAGONETKOM: Ne znate li moda, gospodine, tko je autor Esmeralde i Quasimoda? OVJEK: Ne znam, gospodine! I ako me budete jo neto pitali, pljusnut u vas, jeste li me razumjeli? To je ipak preglupo da ima takvih kretena na svijetu! Ustane i, nervozno zalupivi vratima, ostane na hodniku. Gospodin s lulom ustao je i izaao za ovjekom na hodnik vagona. Stanka. Grmljavina tockova, ritmiko jaukanje vagona, snopovi iskara na etvorinama pro- zornim, zviduk parostroja, dinamika nonog putovanja. GOSPODIN S LULOM: A vi ste, gospodine, prilino nervozni? OVJEK: Zakasnio sam na vlak, dva dana sam izostao protupro- pisno iz ureda, nisam produio mjenice, boli me zub, nisam spavao dvije noi, i sada tu moram u nekakvome smrdljivom prenatrpanom kupeu da odgovaram tko je autor Esmeralde i Quasimoda nekakvom kretenu, i jo da ne budem nervozan? Dozvolite! GOSPODIN S LULOM: To je ivot civiliziranog ovjeka: zakanja- va na vlakove, nema dopusta, odgonetava krialjke, putuje na sprovod, dobro je odgojen i ubio je sto i trideset hiljada svojih blinjih, a jedina mu je briga njegov dvanaestoropa- lanik i zato putuje itavu no da ispita nekakvog specijalista to misli o njegovom dvanaestoropalaniku, kao ovaj na stari suputnik: gospodin general! Ali vi ste nervozni izvan svake mjere, gospodine! To vam je ve trideseta cigareta! OVJEK: Pedeseta! Sedamdeseta! To je potpuno otrovanje nikotinom! To je slom! GOSPODIN S LULOM: ena? OVJEK: ena. 239

GOSPODIN S LULOM: Gubiti i dangubiti sa enama je bespredmetno! Upravo tako glupo kao: akati zube, moliti se bogu, moljakati milostinju, svaati se o ljepoti, lijeiti se homeo- patskim metodama, vjerovati u prekogrobne tajne, hraniti se iskljuivo biljkama ili bilo to slino ime se ljudi danas bave po gradovima! Sve je to savreno bespredmetno! Sve je to tako sivo u sivom! I tako dosadno! OVJEK: Da, pa dobro! A to da se radi? ovjek, se od dosade zaplete i vidi sebe jasno, promatra se u izvjesnim stanjima kao da se gleda u zrcalu, izgleda sam sebi svojim vlastitim dvojnikom i smijean mu je onaj drugi medu eninim nogama, ali kako k vragu van kada to eni nije smijeno? Ne moe se ovjek dok je iv izdvojiti iz samoga sebe! GOSPODIN S LULOM: im sebe ovjek gleda kao nekoga drugog sa enom u postelji, ve se odvojio. ena je onda ve za nj mrtva kao lutka u votanom kabinetu! Onda bi ovjek trebao da bude dosljedan: da ne pui od strave pedeset cigareta jer se boji njenog skoka iz petog kata! Jer enu je Gospodin takvom stvorio! Ona e skoiti iz petoga kata samo zato da dokae kako je ipak skoila! To je u enskoj prirodi irrepa- rable? OVJEK: Zar vam je poznat moj sluaj? Dvije me je noi terorizirala tim svojim skokom iz petoga kata, a onda ipak nije skoila! GOSPODIN S LULOM: A onda je ipak skoila! OVJEK: Kako znate? GOSPODIN S LULOM: Evo, izvolite! U dananjim novinama. Daje mu novine. OVJEK, nervozno: Samoubojstvo u hotelu Eden. Noas bacila se iz jedne petorospratne sobe hotela Eden jedna gospoda i ostala na mjestu mrtva! U stvari Ona se ubila? Tako? Da mi dokae kako moe da se ubije, ona se doista ubila? Pa 240

dobro! Ako je mogla ona, mogu i ja! Otvori vrata od vagona i baci se pod tokove. Gospodin s lulom pui hladnokrvno dalje. uje se kako eljeznica nestaje i sopti u daljini. Tmina. ENA se vraa na scenu: Ona je svjetlost izgledala tako bliza! Tako mi se inilo da u je stii za as! A eto, mislim da hodam ve barem tri noi i vie, i sama ne znam koliko i nita ne znam! Umorna sam! Sve me boli. Sjeda na jedan sanduk. Ondje je bila mutna voda i ptice su pijukale, a onda se sve rasplinulo, i ja sam samo hodala i hodala! I neku su svjetlost nosili ljudi, i vikali su, i ja sam ih ula, i eljeznice su jurile... Lijevo se zapali svjetlost i vidi se u prerezu soba u kui koja je pala rtvom poara. Taje soba morala biti svojedobno tapetirana jer se jo vide figure rastrganih tapeta, ali je sve musavo, garavo izaadeno. Nad izgorjelim prozorima crni jezici ognja; okvira i stakala nema, nego rupe zjape u tamu. Nad kuom tavan na kome stre rogovi pougljenjeni kao crna rebra. Nad raspuklim tavanom jasno zvjezdano nebo preko koga prelijeu oblaci. Gospodin u crnom, kao kelner, dekorira tu prostoriju. Tamo stoji dugi stol, prebaen crnim suknom kao odar, sa srebrnim sedmokrakim svijenjacima koje kelner pali. Srebro, ljiljani, bijele rue, votanice, kronjati oleandri i lovori, sve to podsjea na mrtvaku pompu. Kelner servira ampanjac i zakusku. Zena gleda u svjetlost to pada iz te vizije kroz okno na scenu i kree se kao leptiria kada osjeti svjetiljku. U daljini, u magli, sirena lade. ENA: To je krma! Tu izgleda da u se moi konano odmoriti! Lde spram svjetlosti. Vidi se da joj je glava povezana bijelim povojem kroz koji kulja krv. Kako je sve to udno; ta je kua, izgleda, pogorjela! Tu sve vonja po dimu! Sama paljevina, kao da su stare vree izgorjele! Gdje sam ja to vidjela da gori kua, a jedna baba plae sa goruom svijeom u ruci? Gori kua, a baba nosi svijeu u ruci i plae. Jo su neki semafori 241

modri ili zeleni bili ondje! Kako se svega dobro sjeam! To je bilo davno negdje! Daleko! Ulazi u kuu: Dobar veer! Molim vas, dragi, oprostite! Ja izdaleka idem! Umorna sam! Recite mi, molim vas, hou li se moi ovdje odmoriti? Ima li u blizini kakva civilizacija? Hotel, gostionica? KELNER: Ljubim ruke, milostiva gospodo! Ne mogu sluiti, molim lijepo! Nema tu nigdje nikakvoga grada u blizini. To je jedino to ima! To je jedini hotel ovdje! Dobar, prvorazredan hotel, molim lijepo! Prvoklasna kuhinja, molim lijepo! Izvolite, molim lijepo, bogat izbor jela, pila, kako zapovijedate, molim lijepo! Hotel se zove Hotel Eden, molim lijepo, milostiva gospodo, i prvi put je reklamiran u svetoj knjizi Bibliji prije esnaest hiljada godina. Ta je reklama prevedena na sve jezike kugle zemaljske. Hotel Eden! Izvolite, molim lijepo! Vina! Hladne ribe s majonezom! Sendvia! Likera! Crne kave! aja! Puna! Servira pladnjeve, srebro, cvijee, ae, ubruse. ENA: Tu sve po dimu zaudara! Zadimljeno je sve! Ah, gle! Patete ima! I malage ako ima, molim vas, dajte mi jednu aicu! KELNER: Malage nema, milostiva gospodo. Cigareta zapovijedate moda? Crne kave? ena jede. Sjela je do crnoga stola koji izgleda kao katafalk. ENA: Umorna sam! Sada tek osjeam kako sam umorna! Strah, vode, ptice, svijetla, kia, sve me je to umorilo! Nervi! Ne osjeam tijela, samo nerve! A htjela bih da se ispavam! ujte! Molim vas! Recite mi da li bih mogla dobiti sobu? KELNER: Prvorazrednu sobu! Hladna i topla voda! Telefon! uje se izvana glas ladara: Hoj, hoj! Sirena lae koja je stigla. ENA: to je to? KELNER: To ladar vie! To je znak da je stigla lada. ENA: A kakva lada? Odakle? 242

KELNER: Pa sa druge strane, milostiva gospodo! Stigla je lada isprijeka! Izlazi u tminu i vani vie. Vide se neke sjene kako prolaze desno. Stanka. Istovaruju sa lade sanduke. Sja zelena svjetlost koja se poslije vidi kako nestaje u daljini. KELNER se vraa: Nema putnika prvoga razreda! Jedan jedini gospodin! Ostalo sve druga i trea klasa. Gospodin je naruio veeru! Izlazi. GOSPODIN ulazi. To je ovjek iz hotelske sobe Hotela Edena koji se bacio pod tokove jureeg brzovlaka. Dobar veer! Klanjam se! Nema nikoga! Prazno sve! Oho! Izvinite, nisam vas primijetio, gospodo! ovjek u tmini oslijepi! Runo vrijeme! Cijelo nas je vrijeme pratila kia! Na tim je laama sve tako primitivno. Nema niti kabine, nego uvijek vani na vjetru, na palubi! ENA: Vi ste, dakle, isprijeka? S one druge strane! Pa mi smo onda zemljaci. I ja sam isprijeka! A kada ste krenuli, molim vas? To je lijepo da smo se nali! GOSPODIN: Prolu no, gospodo! Ako dozvoljavate! Osobito mi je milo! Skida eir, blijed je kao maska, a iz slijepog oka mu curi vrpca krvi u usta. Glava mu je omotana bandaom. ENA: A ja sam na smrt umorna! Ja nisam znala da idu lade, nego sam lutala okolo, ni sama ne znam kako dugo! Sve same blatne vode, ponori, pivnice! Grozno! Ali drago mi je da vidim nekoga isprijeka koji mi je bliz! Vi ste prolu no krenuli? Onda ete znati priati novosti! Sto je novo? Kakvo je vrijeme? GOSPODIN: Vrlo runo vrijeme, moja gospodo! Neobino runo vrijeme! Guste magle iz jutra u jutro! Zahodi svi zaudaraju, a na nebu nigdje ni rupe ni promaje, i sve je tako grozno dosadno! Sve je tako umorno! Bolesno! ENA: Da ste barem novine donijeli! GOSPODIN: Pa imam ja i novina! Ali nema u njima nita. Medunarodna situacija uvijek jednako zapletena! Mobiliza 243

cije, deficiti, revolucije! U parlamentima slijeva nadesno, pa onda opet zdesna nalijevo, ve kako to biva... ENA: Ah, ta je meni do meunarodne situacije? Kako je u teatru? To mene zanima, moda, toalete, svile... GOSPODIN koji je traio novine po depovima i naao ih: Izvolite! Molim! Teatar! Nita! Nema niega! Nema stila, nema niega! Drame! Ljudi se kolju, tee krv! A s modom je uvijek jednako! Jedne sezone ovo, druge ono! Mnogo se nosi svila i krzno, i krzno i svila, ve kako-tako! Dugo, kratko, ovo, ono... ENA: Nita! Nita! Sasvim nita! Oho, to je to? Kakva je to senzacija? Ljubavna drama u hotelu! Ona se bacila iz petoga kata i ostala na mjestu mrtva, a on se bacio pod kotae jureeg vlaka! Boe moj! Kako su ljudi glupi! Kako je to dosadno! Baca novine. Uvijek jedno te isto! KELNER donosi veeru na tasama: Izvolite, molim lijepo! GOSPODIN: Svejedno sada! Ljubavne drame: amo-tamo! Svejedno! Potpuno svejedno! Nego dopustite mi, draga moja gospodo, kada smo se ve tako lijepo nali, dopustite mi da vas pozovem na veeru! Budite mi gostom! ENA: Ja sam na smrt umorna! Ne mogu! Vrlo ljubezno od vas, ali ja se jedva drim na nogama. GOSPODIN: Ali, gospodo! Vi valjda ne ete biti tako okrutni? Valjda me ne ete ovdje ostaviti samoga? Gospodo! Izvolite, molim, nemojte biti zli. ENA: Nije dobro to, pa nije ni pretjerano pristojno, s nepoznatim ovjekom, umorna sam, ali okolnosti su tako bizarne! GOSPODIN: Nita, te okolnosti nisu ni po emu bizarne! Ali, ali, ostat ete, naravna stvar! Zato ne biste ostali? Uvijek je lijepo biti gostom! Ona ostaje. Poinje veera. Kelner obilato natae. U zdravlje, moja gospodo! To e vam razbiti glavobolju! Pustite novine, pustite ljubavne drame, sve je to la! Istina je da smo mi tu, i dalje nita! Samo to je istina! Kucaju se. 244

Dramama su obino iskljuivo ene krive! Svemu su, uostalom, ene krive! Koliko ena, toliko afera! Lei sa enom na tratini u suncu, pleu sjenke po okeru, rodi se dijete iz cijele te svibanjske afere i pitanje krivnje. Ti, ja, sunce, oker, cura, dijete, tko je kriv? Nitko nije kriv. Takva je stvar! ta se tu moe? Tu se nita ne moe! Pijmo, gospodo! Pijmo! Lae, ti si kriv! Lae, ti si kriva! Lae, lae i lae! Sve je la, a nitko ne lae! La! La! Okrao si me! Zaveo si me! Prevario si me! Ti si mene! Ti mene, a ne ja tebe! Tko je prvi otkopao bluzu? Rame, batist, bijelo meso, ja ili ti? A nitko nije kriv! U zdravlje, gospodo! Oprostite to ja ovako u zrak brbljam, ali tako! Srce mi je puno! Odatle to! To znai ena! Tako poinje da se javlja ena! Koljeno, gnjatovi, bedro, afera! ovjek je mlad, ovjek je u svibnju, ovjeku se gri utroba, i tako poinje s aferom i pismima i skandalima! I tako prva, tako druga, tako peta, tako deseta afera. Problem due, problem sree i harmonije! Ti mene ne razumije! Ti ne razumije moju duu! Majmuni i papige! Kako je to pakleno glupo! ovjek osjea u sebi samilost za takvu bolesnu djecu kojoj po koi niu crveni cvjetovi kada ih dirne. Slatke mesnate mimoze! Kako su slatke bile! Slatke jabuke! A to daju ovjeku te mimoze? Zar svaki dan, koji ovjek medu njihovim nogama prospava, nije smrtan? Zar sve ono nije opereta? Krvava opereta! ENA: Pa nemojte mene identificirati s tim svojim historijama! GOSPODIN: Sve je konano isto, jedno kao drugo! U zdravlje! Pijmo! ovjek nade takvu jednu bolesnu maku pak je uzme u krilo! Miluje je, mazi je, zataji sebe i poivi ivotom te make. Lupom svojih nerava poveava njene ogrebotine i gleda brazde i kratere ondje gdje su tek februarske rane! Sve se make grebu u februaru! Oh, a ovjek cjeliva tu maku kao boga, te ne osjea kako ga ta maka poivinuje svaki dan! ovjek postaje ivotinja i klao bi se i tukao... 245

ENA: Ubogi moj! Koliko mora da ste patili! Kako ste nesretni bili s takvim banalnim enama! A treba da znate da ima i drugih ena na svijetu! GOSPODIN: A ovjek vidi! Nije da ne bi vidio! Vidi on dobro kako je! Ali ne e da vidi! Ne e! Lae sam sebi! Stisne oi i miri, samo da ne vidi. Krastau dri u ruci, a govori da je smaragd. Kristal! Dua! Kristal! Htio sam jedamput da razbijem jedan takav kristal! Proljetna no je bila! Andromeda, Kasiopeja, a ja sam leao na livadi i vode su tekle! Preda mnom cijeli jedan ivotni problem, a ovdje jedna dosadna ena. Olovo! Propast! I poeo sam da je davim da se oslobodim, a ona mi ljubi ruke i plae, oh, tako, da, tako je to sa enama! ENA klekne pred ovjeka samaritanski i ljubi mu ruke: Mili moj! Koliko ste patili! Kako mi se milite! GOSPODIN: ovjek je djevianski naivan! On vjeruje u svaku enu! ovjek je edan ljubavi kao trulo cvijee u teglama sunca! ovjek je dijete! On bi da se igra ekvatorom i da zvijezde daruje eni kao bro! A to daje ena ovjeku? Truje mu volju, gazi mu ideale, dere mu ivce... ENA: To nije istina! uje se glazba. To je la! ena moe da suuvstvuje! Ona moe da razumije! ena je ovjeku jedina inspiracija! GOSPODIN pridie enu k sebi: Kako ste mi simpatini! Tako nekako osjeam kao da ste mi blizi! Ja ne znam! Meni se ini kao da me doista razumijete! I tako mi se ini kao da sam vas negdje davno, davno poznao! Da ste bili dio mene... ENA: I jeste! Mi smo se negdje ve sastali u ivotu! Davno! Davno! Ja tako pojmim da ste traili enu i da je niste nali! Ali ima i dobrih ena u ivotu! ena koje su potpuni, dobri, pozitivni ljudi! Plemeniti, izgraeni ljudi! 246

GOSPODIN: Doista! Kad vas drim za ruku, osjeam da je istina to govorite! Istina je da ima sree i harmonije i due. To nisu fraze, toga ima! ovjek moe da se obnovi, da izae van! ENA: Doista! Poimo! Ovdje sve po paljevini vonja! Po poaru! Po katastrofama! Meni se tako ini kao da su ovdje nekoga pokopali! Sve se same votanice dime! GOSPODIN: Majalis! ivot moe da je mrtvanica i majalis! Vedrine, sunane vedrine, idemo, idemo! Glazba je nabujala. Izlaze van ispod one horizontale ispod koje je bio sputen mrtvaki sanduk. Tamo je tropski park. Vodoskoci prte, sunce sja, ptice pjevaju, a na sredini se razraslo granato drvo ije se grane svijaju pod crvenim plodovima. ena skida jedan plod i daje ga ovjeku. On klei pred njom kao pred boanstvom i uzima plod pobono kao hostiju. Za njima je na izvjesnu distancu iao kelner i stao je pod korijenjem drveta u tmini, a u taj se as stala oko stabla obvijati debela zelena zmija. KELNER: udna li su ta djeca hotela i ekspresnih vozova i abortusa! Oni se sada cjelivaju djevianski kao da se nikada poderali nisu! Kao da nije tekla krv izmeu njih i kao da ne e opet tei krv izmeu njih! Sada su bezglavo pali u dubljine svojih crijeva, a za minutu opet e padati iz petoga kata u grob i trovati se, i strijeljati, i bacati pod kotae vlaka, proklinjati, i opet padati nie, dublje, u svjetove daleke, u zvjezdane prostore, dalje, u ivot, u ivot! I uvijek tako i dokle tako? I zato tako? udna li su ta djeca hotela, ekspresnih vozova i abortusa! Dok to kelner govori, gore se par svija u klupko, a edenski se perivoj pretvara u stjeniavu hotelsku sobu, zeleno rasvijetljenu, banalnu i prljavu. Polagano zavjesa 247

SALOMA Legenda u jednom inu

LICA SALOMA KAJO ANTONIJE PRVI HELEN DRUGI HELEN JOHANAAN PRVI GENERAL PONCIJE AURELIJANSKI DRUGI GENERAL TETRARKA JEDAN OD DVORJANIKA Gomila, dvorska pratnja. 251

Na terasi ljetnikovca judejskoga Tetrarke. Otvoreni pogled na kobalt morske puine. Magnolije, kamelije, oleandri, lovorika. Sumrak. Saloma, naga kao boica, zaogrnuta srebrnim velom, u razgovoru s mladim rimskim aristokratom. Konjaniki oficir, dodijeljen na slubu judejskoga Tetrarke, neka vrsta dvorjani- ka. SALOMA: Nita! Dosadni ste kao mokri psi! Sve to umijete, to je da se nakostrijeite kad aportirate prepelicu. Niste li primijetili kako je svaki takav prepeliar miles gloriosus? Stupa u taktu bubnja i trube. Takvi ste u odnosu spram ena: poenteri! Htjela bih jedamput ve nekoga tko nije glup kao pas. Neto vie, samo za jednu jedinu nijansu. KAJO: Bojim se da je ovo vae neto vie pusta retorika. Mislim da tu nema nieg to bi bilo neto vie! Zemlja, psi, pasja ljubav, zdravlje. Pas ili hipopotam! uo sam da se danas u Rimu veoma cijeni hipopotamovo sjeme kao krema za ten! SALOMA: Ten je kod ene najmanje vana stvar! Vane su zvijezde. KAJO: Promatrajui zvijezde, uvijek imam jedan te isti osjeaj da padam k njima. Zvijezde su ispod nas. Nebo je pod naim nogama. Zemlja je u svakome pogledu iznad zvijezda. Ja stojim na zemlji, meni je to dovoljno. SALOMA: Stajati na zemlji je dosadno. Ne znam, ali vie nemam ivaca za tu vau glupu zemlju. 253

Stie grupa filozofa. PRVI HELEN: Lijepa fraza: sumrak je najintimniji prijatelj enske ljepote. Sumrak i najruniju enu pretvara u zagonetnu lutku. Sumrak je genijalan slikar, on gasi sve boje, to je najvei laljivac na svijetu. DRUGI HELEN: Netko nam je rekao, kraljevno, da ste odjedrili u nepovrat, a sad je vjetar pao, te zapravo nismo znali gdje ste. Na moru je potpuna tiina. SALOMA: Odjedrili smo pod magnolije na pasje ostrvo! Na otok ljubavi, zna se. Bilo je dosadno. Kae se da je ivot ljubav, u jednu rije, uinili smo pod magnolijama itavu hrpu pasje ljubavi. PRVI HELEN: ivot dobiva svoj jedini dublji smisao u umjetnosti. Umjetnost nema nikakve druge svrhe nego da oduhovi ivot. Umjetnost oduhovljuje i ljubav. Za ljubav treba inspiracija kao i za pjesmu. Biti veliki umjetnik u ljubavi, to nije mala vjetina. U tom pogledu vi ste genijalna umjetnica, virtuoskinja, Visoanstvo, velikoga stila. DRUGI HELEN: ivot ivi od krvi, i osim umorstva ivot nema nikakvog drugog smisla. Ribe. Velike i male ribe, pantere, jaguari, bogovi, pauci, korpioni i cezarska glupost. To je ivot! elio bih da naem nekoga tko bi mogao da mi objasni kako se sve to moe oduhoviti? ivot nije ni pjesma, ni inspiracija, ni ljubav, nego prosto, podlo, slijepo umorstvo! SALOMA: Sve, to bih mogla da vam kaem, ne bi bilo nita manje dosadno nego to to ste vi ve rekli. Svi mi glumimo. Ja glumim uzvienu bludnicu, a vi pjesnike, mislioce, umjetnike, generale. I to veoma loe. Loe je kada general hoe da glumi pjesnika, a ne umije nita drugo nego da kolje! Stigla sam na kraj puta. Jedino pametno u ivotu jeste: umrijeti. Meni je, gospodo, dosadno ivjeti, upravo, dosadno mi je s vama, jer mi dosaujete kao kudravci s kojima ovjek ne 254

umije nego da se igra. No, u redu! Mislim da nema medu vama ni jednoga koji se nije sa mnom poigrao. I to je dosadno. Jedno mi nije jasno: zato glumite konverzaciju kada ste doista nezgrapni kao mokri psi, ni jedan od vas ne misli drugo nego da me onjui i lizne crvenim pasjim jezikom; zapravo, sve nas to ponizuje do etvorononosti. KAJO: Malo logike, to biste vi, zapravo, htjeli, kad poslije ljubavi nikad ne ete ono to hoete? SALOMA: Mui me ve davno jedna te ista misao da je zemlja zapravo pasji glupa kad hoe da oplodi samu sebe. A to i ini. Izrasla je u mraku i siluje samu sebe i njuka samu sebe, uvijek u jednom te istom ritmu. Spava sama sa sobom, i to je najudnije, ta prokleta zemlja nije jo postala dosadna samoj sebi, te ne znam ta je njoj to uvijek podjednako tako zanimljivo da njuka oko svog vlastitog repa? PRVI HELEN: Ne mogu da slijedim te vae smione misli. Dopustite mi, Visoanstvo, da vam ozbiljno izjavim da vas ne razumijem. SALOMA: Kako me ne razumijete? Stvar je neobino jasna i logina. Rekla sam kako se zemlja obmanjuje kad misli o sebi, s izvjesnim kratkovidnim dostojanstvom, daje neobino mudra kad se njuka i oplouje. Zemlja samu sebe spolno mui, ona ljubaka sama sa sobom, glupa je kao bilo koji poenter ili hrt u pasjim svatovima, a kad se o tome lae tako da se piu knjige ili pjesme, onda je to doista djetinjasta fraza sve to prozvati oduhovljivanjem, kao to ste to malo prije riskirali da kaete. Jo je najpametnije biti pijani gladijator! Taj je uvjeren da je veoma vaan na cirkuskoj predstavi! On riskira svoju glupu glavu za novac, da bi mogao da jede luk i da hre sa pijanim djevojurama! Plaeni ubojica i, uope, make, zmije, korpioni, lavovi, ljubav, sve je to kaos. Moj kraljevski pooim, uzvieni Tetrarka, hoe da zakolje moju majku da bi me mogao okruniti judejskom krunom. To 255

moja uzviena gospoda mama zove rodoskvrnue. A to to je ona blagoizvoljela da ubije svoga supruga, mog kraljevskog oca, da bi se udala za Tetrarku, to ona zove ljubav! Utjeno je pri tome samo to to moja gospoda majka tvrdi da moj kraljevski otac nije bio meni tata, nego da mi je roeni tata moj stric Tetrarka. Moj otac, prema tome, nije bio meni ocem, nego je moj otac Tetrarka, dakle moj roeni otac hoe da ubije svoju legitimnu enu da bi se kao udovac oenio svojom vlastitom kerkom. Od svega, prema tome, najvie bih voljela umrijeti. PRVI HELEN: Kad vas je ono neki dan, kraljevno, ujela riovka, poblijedjeli ste. Strah pred smru je zemaljska pojava. Znai, zemlja se ne voli udaljiti od sebe. SALOMA: Sve ste vi to negdje proitali! Vi kupujete svoje misli i svoje misaone sisteme po duanima pomodne robe, mijenjajui svoja uvjerenja kao mi, inferiorne enke, svoje toalete, takorei sezonski. U svemu tome nema mudrosti, ni misaonog stila, ni ukusa. Rekla sam: meni se umire... Dok tee razgovor kakav se tjera oko gospodskih igara rijeima, scenom odjekne glas Proroka. Ta graja raste iza scene, ona se ispreplee s frazom pojedinih glumaca i uje se kako se pribliava fijuk oluje to se prijetei uzvitlala pod terasom judejskoga Tetrarke. Tipini uzvici demonstracije kojom netko vjeto dirigira. Ne uje se, upravo, ne razabira se glas govornika. Usred galame i zviduka prolamaju se divlji uzvici gomile: Tako je, ivio, dobro govori, majku mu staru, to je istina, na vjeala s lopovima, smrt tiranima! Instrumentacija te grmljavine raste prevladavajui govor na sceni, te ovim vjetacima konverzacije postaje sve manje mogue da dalje glume, zaogrnuti togom svog uzvienog mira. Stvar ih je oito poela smetati. Pokvario se razgovor do tog stupnja kad ve postaje svima jasno daje nemogue spasiti se pretvorljivim i nehajnim prezirom kao da se iza scene ba nita ne zbiva. 256

Pojedini grubi uzvici padaju na terasu kao kamenje; sve jedan tei kamen od drugog. KAJO: Ne razumijem ta radi policija! Da takav jedan mulac moe gnjaviti itav grad danima, a da ga nitko jo nije uklonio, ja to prosto ne razumijem. PRVI HELEN: Ljudi se u ovakvim prilikama, kao to su ove nae, trajno dosaduju, te nije neznatna vjetina kako da se skrene panja mase besposliara u smjeru vlastima prijatnom. Govorio sam i ponavljam sveudilj: za puk u ovoj zemlji nema dovoljno iznenaenja! To se pitanje omalovaava na mjerodavnome mjestu, a nadasve je vano. Konji, lavovi, arene, te stvari nisu sluajno pale s neba. Ljudi naroito vole lavove. Lavovi su velike make, a ljudi vole make. U Egiptu je maka jo uvijek boanstvo spram koga su itave ete naih bogova prava bijeda. Dajte ljudima konje, lavove, make, majmune, samo da se ne dosaduju! Dosaduju se ljudi, i takva jedna krastava luda postaje, eto, cirkuskom zabavom prvoga reda. To je opasna igra, smatram, s jedne i s druge strane. DRUGI HELEN: U tome i lei tajna uspjeha: masa osjea da se radi o opasnoj igri. ovjek se igra vlastitom glavom. Ta smrtonosna igra, to je upravo tajna toga ovjeka. Ljudi osjeaju da taj glupan moe da se strovali svakog trenutka. To oni osjeaju. To ih drai. ekaju da bi prisustvovali kako e mu netko skinuti glavu. KAJO: A ja bih ga strovalio ve davno u nepovrat. Nego mi se sve priinja da tu netko ima rauna da se igra ova igra, jer inae prosto ne pojmim kako je mogue da se to doputa. SALOMA, uz divlji pokli mase, pun mrane strastvene mrnje: To je opasna igra, slaem se, ali je taj ovjek svakako dobar glumac. Cesto nije vano ta se govori, nego kako, a ovaj vlada svojim jezikom. 257

DRUGI HELEN: On govori ono to oni hoe da uju: da su gladni, da su uljivi, svrabljivi, gubavi, da su robovi, najbanalnije gluposti. PRVI HELEN: Sprema se ovjek za politiku karijeru! KAJO: Pukotribunski lave! Znamo mi tu pjesmu napamet. Kanibali i analfabeti. SALOMA: On doista govori ono to oni hoe da uju, to jest ono to od njih nitko nema smionosti da kae, ali to nisu nikakve banalne gluposti, to je ono to znaju svi i to se podudara s pojmom neega to ljudi zovu istinom. Istina, kad se izgovara povienim glasom, pomalo u tremolu, ne gubi ni mrve od svoje tajanstvenosti. On govori daje Tetrarka ubio moga oca, to on govori, a to je javna tajna. To znaju u Judeji svi: sve papige i svi farizeji i sve papige svih farizeja. To znam ja, to znate vi, to znamo vi i ja, i, prema tome, to je poznato i ovoj glupoj rulji. KAJO: On ne govori ama ba nita stvarno, Salomo! On prosto gnjavi na neizrecivo dosadan, neuk i nepismen nain. SALOMA: On govori nepismenjacima, a ja vas pitam tko je u Judeji pismen? On govori kanibalima, a tko od nas nije ljudoder? Moja gospoda majka vjeruje da je ljudska dige- rica lijei od kostobolje. Ona je uvjerena da je sjeme hipo- potama pomlauje i da joj popravlja ten, i nju snabdijevaju nekakvom pomadom od hipopotamova sjemena, a ja je zaludu uvjeravam kako je to sublimna glupost. Hipopotam ini ljubav u vodi, i tko bi iv ve mogao da doe do toga dragocjenog eliksira? Svejedno je, mili moji, ta se govori, glavno je da se vjeruje, a vjeruje se u ono ta je dobro izgovoreno. ujete li, moja gospodo, kako taj tenor pjeva? Preko scene prosulo se urlanje gomile. Trijumf govornika. PRVI HELEN: Vidio sam u Kapadokiji ovjeka koji je gutao ive egrtue. itava je Kapadokija trala za njim. 258

SALOMA: Taj je negdje prodro klupko vipera. To je gladijator! Izdevetao je neko vee itavu jednu Tetrarkinu kohortu kad su doli da ga hapse. Pomlatio ih je kao kunie. Uope: bez naroitih tjelesnih kondicija nitko nema izgleda na uspjeh. Nigdje. Ni na pozornici, ni u politici. uje se kako grmi glas govornika, ali se rijei ne razumiju. ta je rekao? DRUGI HELEN, uznemiren Salominim prividnim mirom: Govori da je Tetrarka va ljubavnik! To je rekao! I to da vaa majka u kraljevskoj lonici pali svjetiljke nad vaim i Tetrarkinim ljubavnim logom. To govori. Ja sam doista za svaku slobodu misli, ali mislim da misao izgovorena ipak ima svoju normalnu granicu. Kada rijei poinju zaudarati kao krepana riba, stvar prestaje biti ukusnom. Da ga uklonimo ili da odemo. Stvar prestaje biti ukusnom. KAJO: Ti barbari, koji nadiru iz pustinje kao skakavci, unitili su ve mnoge civilizacije. Uvijek se netko pojavi tko hoe da popravi svemir. Taj zvjezdani stroj nije vojniki organizam, naalost, i moe se veoma lako pokvariti. Sve se moe pokvariti, moja gospodo! I u Ateni su poeli jednog lijepog dana voditi glavnu rije nekakvi brbljavi postolari i da vidite, molim, ta je od toga nastalo. Kasno je skidati glave post hoc. PRVI HELEN: Tek valjda ne mislite, generale, da je ta danguba neka varijanta Sokrata? To magare reve. To nije proitalo ni jedne knjige. KAJO: Nije vano da li ta gospoda itaju, nego da ruju pod naim temeljima po dobro smiljenom planu. Sve to ima svoju dublju logiku. DRUGI HELEN: Sve to nema nikakve logike. Takvih bluna kojima je sve jasno bilo je od poetka svijeta. A ovome je jasno sve kao dvaput dva. Takve muhe slijeu i nestaju kao prave muhe. 259

SALOMA, kojoj su dosadili ovi brbljavci, uz balustradu, sva s onu stranu scene u duhu, promatrajui guvu svjetine pod terasom: Kajo, molim te, uini mi tu uslugu, zamoli onoga ovjeka da dode! Uinite svakako da dode ovamo gore, molim, molim, zar ne? KAJO: Da ste mi naredili da presijeem svoje ile, ali to je ista ludost! SALOMA: Ako ste ikada iskreno matali o tome kako bi bilo boanski vrhunaravno zaroniti u moje aneosko krilo (a tako ste se izrazili svojim vlastitim rijeima), molim vas, Kajo, dovedite onoga ovjeka pod svaku cijenu. Molim vas, servirat u vam sebe jo veeras ako vam je ikada bilo stalo da me prozovete svojom, bit u vam kao pseto! Noblesse oblige, Kajo! PRVI HELEN: To su kapriciozni ispadi koji po pravilu svravaju nerazumno! SALOMA, nervozno, glasom razdraenim: Ali, molim vas! Dovedite ga kao to vas molim, zar ne? Kad ve u itavoj Judeji nema nikoga tko bi imao toliko inteligencije da rijei to pitanje, rijeit u ga sama. Tu vie nema to da se gubi na vremenu. Kad se takve serenade odigravaju po dvorskom protokolu svakodnevno, onda tu stvar netko mora uzeti u svoje ruke. Kajo je nestao. PRVI HELEN: Sve je to zaista ekstravagantno. Salomo, sve moe da se pretvori u skandal, vi ste uope razdraeni do neuraunljivosti, to je ista pustolovina. SALOMA: To sluam od svoje pete godine. uje se amor svjetine. SALOMA, naulivi ui, uznemirena je kao plemenito pseto u lovu: Molim vas, gospodo, ostavite me nasamu s tim ovjekom. Stvar je veoma vana. I sami ste rekli da je igra opasna. Ide 260

za glavu! Dovienja! Zar ne? Molim! Kao to smo se dogovorili, gospodo! Dovienja! Stanka. Dolazak Johanaana na scenu u pratnji rimskoga generala koji tome prosjaku iskazuje svu protokolarnu panju po propisanoj dvorskoj etiketi, a zatim diskretno nestaje sa scene. SALOMA, ekskomplimentiravi svoje kavalire, okrenula se spram Proroka i promatra ga okom krotiteljice, uperivi svoj pogled u zelene oi te divlje zvjerke. Stanka. Saloma, par distance, kao nehajno, sasvim leerno, a zatim, kao magnetizirana, pristupa Johanaanu korak po korak, sva vitka, sva u zveketu svojih grivni, sva u tonu dame koja rutinirano vlada gestom i rijeima. armantno, neposredno, srdano, toplo, toliko uvjerljivo te djeluje iskreno: Dobar vee, kako ste? Milo mi je to mogu da vas pozdravim pod svojim krovom, jer je to dio i mog privatnog doma. Oprostite mi, molim vas, to sam bila toliko smiona te sam se usudila uznemiriti vas u vaoj inspiraciji. Pjesnike, kada stvaraju, ne valja smetati u njinom zanosu. Taj pjesniki zanos, to je sveta stvar kao i kod epileptika. Ali nisam prosto znala, nisam imala pojma na koji drugi nain da se upoznam s vama. Dopustite da vam se predstavim: ja sam kerka pokojnog kralja, sinovica Tetrarke koji vlada Judejom. Moje je ime Saloma. Johanaan je zbunjen i to se primjeuje. Osjea se kako se skupio da ne pogrijei u obrani svog, po svemu, ugroenog dostojanstva, te ne zna to bi. Nesiguran je kao pas u amcu. Svaki korak, svaka gesta, svaka rije, opasnost lijevo i desno. SALOMA pristupila mu je srdano, veselo, i prua mu ruke, prega- zivi svaku konvenciju: Drago mi je to sam vas srela! Pratim vas ve nekoliko dana, a niste me mogli primijetiti. Maskirala sam se kao ena jerihonska, i tako sam bila sino pod maslinama na jezeru kad ste govorili kako se ne treba bojati istine. Istina je kao vjetar u krmu, tako ste se bili izrazili. Dajte mi svoju ruku, molim vas. Govorili ste da su svi ljudi 261

braa i sestre, i da su svi ljudi ravnopravna braa, ljudi, a ne robovi. Po tim vaim rijeima i ja sam ovjek, i ja sam vaa sestra, zar ne? Molim vas zato vi mene ne biste priznali za sestru kad priznajete za sestre i one nesretne djevojke koje prodaju svoju ljubav? Pa ak i gubavce priznajete za brau. A ja nisam gubava ni bludnica. Ja sam ista, mlada, nevina, nesretna djevojka. Siroe bez oca i bez majke. A vi kako se zovete? Pristupivi mu na razmak tako intiman te se ini da ga dodiruje svojim trepavicama, ona mu prua obje ruke. Johanaanje pasivan. Nikako ne moe da se snae. Sve je san. SALOMA, osjeajui dramatsku opasnost svakog trenutka, jer tu se moe u hipu slomiti sve, pretvara se u slap rjeitosti koja hui silinom vodopada te e ponijeti ljusku toga zbunjenog seljaka brzinom elementa: Kako je vae ime? Kako se zove vaa majka? Rekli su mi da ste roeni na izvorima Nila, gdje su jutra bistra kao najfiniji babilonski kristal. Dok sam jo bila djevojica, meni su donijeli sa nilskih izvora jednog flamin- ga. Imao je boju dananjega veernjeg neba. Svijetloljubia- ste boje, boje melankoline tihe alosti osamljenika. Kako ste rekli da se zovete? Johanaan izgovorio je svoje ime te se jedva ulo, tako je tiho izgovorio svoje ime. Vie kao uzdah. Stanka. Sve se to ve zbiva u sumraku. Netko je bio usred one zbrke donio na scenu buktinje koje se dime, obasjavajui prizor tamnogrimiznim odsjajem. SALOMA, kao oduevljena Johanaanovim imenom: Vae ime zvoni kao gong. isto. Muki. Sveano. Grimizno. Dramatski. Kao ovo predveerje s ovim buktinjama. Vae ime pjeva kao blagdan. Dostojanstveno. Ne, nikako ne svakodnevno. Uope, mora se priznati, Gospodin vam je posvetio neobino mnogo svoje vjetine i znanja kad vas je odluio poslati na ovaj svijet. Ako je itko medu ivim ljudima u Judeji iskrenim poklonikom genija naeg svemirskog arhitekta, to 262

sam oduvijek bila ja, sa svojim skromnim talentima, jo od svog najranijeg djetinjstva. On je zaista nedostiiv u svojoj pjesnikoj fantaziji. Boja vaih oiju: tamnozeleno nebo, isto svitanje. Moj flamingo sa nilskih izvora imao je srebrn jezik kao mjeseev srp, jezik tako otar kao elik kojim rodilje sijeku pupak novoroenetu. I zmiju su mi poklonili iz vaeg zaviaja. Njom sam se igrala u svojoj djejoj postelji: pile smo zajedno mlijeko iz iste ae i grickale groe, bobicu po bobicu. I jednu zlatnu pticu su mi poklonili. Iz te je ptice progovarao glas jednog davno ve mrtvog indijskog boga. Bila je od suhoga zlata i izgovarala je udne rijei. Jedna od tih tajanstvenih rijei zvala se: Ljubav. Ima li istije sree na svijetu od Ljubavi? Samo ljudsko tijelo moe da doara ljepotu bojeg djela. Nita pod nebom nije ljepe od ljudskog tijela. Kipovi su samo sjenka te ljepote. A vi, to biste vi u svojoj divnoj gordosti mogli da mi kaete? Dopustite mi da vas preteknem: ja znam sve to biste vi meni mogli rei, ja znam jo mnogo vie! Tetrarka je ubio moga oca, to je tajna koju vi otkrivate znatieljnoj svjetini po ulicama. Tetrarka je ubio moga oca u dogovoru s mojom gospodom majkom, a stvari su tekle dalje normalnom logikom. On danas ima Judeju i moja majka ne zanima ga vie. On je bacio oko na njenu kerku i nema druge misli nego da se oeni njome, a moja mama, da sprijei da svome suprugu postane punicom, izmislila je kako moj pokojni otac, njen suprug, legitimni kralj Judeje nije bio moj tjelesni otac jer da je ona mene rodila u preljubu s kraljevskim bratom svoga mua kralja, dakle s mojim stricem, a zapravo svojim djeverom, prema tome je moj dananji stric, a zapravo otac, uzvieni Tetrarka, ubio moga nazovioca, kralja, zapravo moga strica, i prema tome moj stric Tetrarka jeste de facto moj otac, a moj ubijeni otac bio mi je stric, i prema toj logici moje majke, on bi logino 263

poinio odvratno rodoskvrnue kad bi se oenio vlastitom kerkom i tako od svoje ene uinio punicu. To su veoma slabe teorije moje lukave gospode majke i one se kreu na kokojim nogama, a moj nazovistric ili zapravo moj otac je opasna lija i on e zavrnuti vratom i mojoj majci (zapravo mojoj strini, a svojoj snaji) i svim njenim teorijama oko te tazbine, jer je odluio po svaku cijenu da me oplodi, a to moja krvava majka nasluuje vidovito i prema tome hoe da ga ubije, jer uva svoju glavu, jer se ne zna tko e koga, jer veoma esto i mala riba moe da pojede veliku ribu, a to je sada moja situacija u ovome trenutku kad ste se pojavili vi sa svojim teorijama koje su, kako vidite, spram ovog zamrenog stanja fakata, posvema jednostavne i, dopustit ete mi da vam kaem, naivne. I sino, kad sam vas sluala pod maslinama na jezeru, dola sam do veoma trijeznog, upravo razumnog zakljuka da ste se sluajno pojavili u ovoj igri u sretan as, i ako ima netko iv u Judeji tko bi mogao da me izvede iz tog labirinta, to ste jedino vi. Johanaan, oaran magijom tih zlih i krvavih rijei, stoji pred djevojkom, nepomian. U fosforu njenih zjenica on je osjetio zvjerku koja trai izlaz iz toga gadnog klupka umorstava i preljuba. SALOMA, osjeajui rutinirano pod prstom da ta mala i naivna riba dodiruje udicu, svijesna je da su potrebna jo samo dvatri trzaja, i plijen e biti u njenoj ruci: ja sam potpuno osamljena, okruena laljivcima, glupanima, ulizicama i ubojicama. I neko vee, kad sam ula va glas, znala sam: tu se radi o mojoj vlastitoj glavi. Jedina svjetiljka u noi, to je meni bio va glas. Dugo, dugo sam vas ekala. A to jo nije sve to imam da vam kaem. Da je Tetrarka ubio mog oca, to je poznato, te mislim da nema ovjeka u Judeji koji to ne bi znao. Sluala sam ladare kako o tome priaju: sagnuti iznad svoje riblje orbe, u 264

sumraku, na palubi, u sjeni jedra, krklja orba na vatri, are se njihovi obrazi, a ladari apuu kako se to desilo da je Tetrarka ubio kralja. Glasine o tome umorstvu sve su krive. Nije se onako desilo kao to puk pria. Osim mene to ne zna nitko, a moje svjedoanstvo moe skinuti glavu gospodinu Tetrarki i njegovoj kraljevskoj supruzi, mojoj gospodi majci, kraljici. Spavala sam do lonice svoga oca u atriju iza zavjese, a prva udarila je noem moga oca njegova ena (moja majka), pa kad se trgao i potrao jo u polusnu, ranjen, u atriju, upravo ispred moje zavjese, oborio ga je moj stric i doklao ga kao prase. Taj moj ouh, moj budui suprug, zet moje majke i njen ljubavnik, a po najnovijoj teoriji moje mame moj tata, taj na judejski Antistes koji je uinio moju majku udovicom, a mene danas snubi da bi nam doao u prosce, on je doklao moga oca, i ja sam iza zavjese ula kako muklo odjekuju udarci noem jedan, dva, tri, pet, sedam, jedanaest, od svega ostala je samo lokva krvi. Pritajila sam se kao da spavam, i kad su njih dvoje razgrnuli zavjesu da vide to je sa mnom, duboko sam uzdahnula kao od milja, kao da se etam divnim perivojem. U emu je stvar? Od onoga trenutka taj razbojniki par nije ipak siguran da li sam ula i vidjela kako su dotukli moga oca kao bijesno pseto, i ta ih neizvjesnost grize podjednako. Od te neizvjesnosti prijeti im trajno smrt, jer najbolje je ivjeti bez ivih svjedoka i bez svjedoanstava. Razumijete li sada zato sam vas osjetila kao svjetiljku u tmini? Ja trebam nekoga kome mogu priznati istinu. Sama dalje ovako... I mene hoe da ubiju... Skljokala se u gru i klonula na mramornu klupu. Johanaan bez rijei klekne do Salome i ljubi joj sandale kao to se ljube papue martirima. Nokturno. Mjeseina. Cvrci. Sa- loma se sagnula spram Proroka i lirski slomljeno pridigla ga u svoje krilo. Tako ostaju u klupku. Dvije make. Pala je biblijski patetina no sa pjesmom cvraka i blistavim koprenama zvijezda. Tiina sveanog nokturna. Pogasile su se 265

buktinje, a zvijezde zaogrnule neprozirnim velom tako da pozornica ostaje nekoliko trenutaka u potpunoj tami. Stanka. Svanjiva uz tihu i daleku pjesmu pastirske frule i zvonjavu klepke: kreu stada na pojila. Sunano jutro u sjaju rasvjete kakva epali na staromodnim scenama, u naranastom poaru kulisa, kada se sve plastinije ocrtavaju tamnomodri obrisi planina u daljini s onu stranu pustinje, u boji svijetlosmede mutarde. Na praznu scenu, obasjavanu sve intenzivnijom rasvjetom ispod gustih jorgovanskih i oleandrovih bosketa, iz mrane sjenke stoljetnih empresa, vraa se iz perivoja Saloma, kao melankolino slomljena, i tako pasivno, u mislima, pognute glave, klone na mramornu klupu. Kajo, koji je na terasi probdio itavu no, na protokolarnu distancu od svoje kneginje, u ulozi vjernoga dresiranog pseta, spreman da na svaki zviduk bude Gospodarici pri ruci, pribliio se Salomi neujno, na vrcima prstiju. Zaustavivi se nijemo na tri koraka ispred klupe, oekujui da mu se gospoda obrati prva pogledom ili gestom, on se pritajena daha ukoio kao statua, sa koaricom svjee ubranih smokava u ruci. Kako Saloma, zaronjena u sve enervantnijim mislima, sglavom medu dlanovima, spogledom uperenim u zemlju, promatrajui vrke svojih sandala, kojima nervozno prebire u pijesku, ne pokazuje ba nikakve namjere da primijeti prisutnost svoga trabanta, Kajo, spustivi koaricu smokava na pijesak, udaljio se tihim koracima do ograde terase i tu bez rijei promatra daleku puinu u nepominoj pozi. Poslije vidljiva kolebanja ipak se odluio progovoriti. Vratio se do Princeze u tremi, pritajena daha, smije li u punoj neizvjesnosti riskirati da prekine kneevsku kontemplaciju. KAJO: Oprostite, Vae Visoanstvo, smijem li vam peporuiti da se posluite sa nekoliko rosnatih smokava za dobro jutro? 266

Saloma, u mislima, kao dajepreula, ne odgovara. Visoan- stvo, molim, ja sam, Kajo, molim vas, ne biste li izvoljeli jednu zaista svjeu rosnatu smokvu? SALOMA, jo uvijek kao duhom odsutna: Hvala, ne. KAJO: Oprostite, Visoanstvo, ne bih elio da vam smetam, i molim vas da mi dozvolite, smijem li vam uputiti jedno diskretno pitanje? SALOMA, kao da se trgla: Ah, da, to ste vi, molim, izvolite, o emu je rije? KAJO: Upitao bih vas neto, Visoanstvo, budete li ljubezni da mi poklonite svu pozornost, bez namjere da vam smetam... SALOMA: A to? KAJO: Mislio sam da vam se entre nous obratim jednim zaista diskretnim pitanjem. SALOMA: Dakako, izvolite, samo vas molim da to vae diskretno pitanje bude po mogunosti logino, zar ne, entre nous, jer diskretna pitanja imaju ponajee tu manu da su kao po pravilu uvijek vie-manje zbrkana, a zatim obino mora- listiki pretenciozna, u jednu rije, pitanja bez izuzetka neinteligentna, ali ako vas ta vrsta drutvene igre u ovom trenutku raduje, molim vas, stojim vam na dispoziciju, izvolite, dakle, sluam... KAJO, zbunjeno: Naime, oprostite, htio sam vas, naime, zapitati, naime, upravo to to ste blagoizvoljeli spomenuti da bi, naime, to pitanje bilo logino, naime, kako da kaem, da li je Sve To to se, naime, desilo, bilo ba, kako da kaem, inteligentno? SALOMA: A to Sve To to se, naime, desilo, ne razumijem, naime! KAJO: Pa Sve To to se desilo, u vezi s onom ludom, naime, mislim, Sve To noas, upravo u vezi s onim skandalom od 267

sino, Sve To to bi se, naime, moglo prozvati fait accom- pli? SALOMA: Ne, ne, Sve To to bi se moglo prozvati fait accom- pli, Sve To nije bilo inteligentno, dakako, naime, Sve To, u vezi s onim skandalom od sino, kao to smo to, naime, ve znali i kao to smo to ve sino bili veoma jasno formulirali, ako niste zaboravili, Sve To bilo je zapravo potpuno suvino i potpuno glupo kao i sam skandal to je bio glup i suvian i neinteligentan, ali isto tako neinteligen- tno bilo je i To da se uope, naime, dopustilo da se Sve To razvije tako skandalozno, te sam lino ja morala uzeti itav taj skandal sama na svoj konto, ba kao prava pravcata kamila usred nae skandalozne pustinje duha i pameti. Da nisam, naime, okruena samim idiotima, moglo mi je Sve To biti uteeno, dakako, Sve To, skandalozno Sve To, razumije se, kao i Sve To vae slaboumno moralistiko zanovijetanje bez ikakve svrhe i smisla, sada, naime, u ovom trenutku kad od Svega Toga nemam ba nikakve koristi, ba kao ni od ove dosadne muhe, naime... KAJO: Moglo je, dakako, da do Svega Tog skandala i ne dode, samo ne razumijem emu je bilo potrebno da se Sve To jo potencira na tako izazovan nain? SALOMA: Da je netko od vas imao samo unu prave, nesimuli- rane, inteligentne fantazije, da niste svi vi, koliko god vas ovdje oko mene ima, bezidejni brbljavci, bez jedne jedine inteligentne misli u glavi, da se netko od vas iz vlastite inicijative sjetio da onog adrapovca ukloni sa scene, pa to je barem jednostavno kao dva puta dva, ne bi, naime, dakako, do Svega Toga, naime, bilo ni dolo, i to je logino. KAJO: Jeste, naravna stvar, ali, prije Svega Toga, oprostite, Mi, Rimljani, naime, Mi smo, naime, pozvani da u ovoj zemlji budemo uvari Zakona, postoje, naime, pozitivni Zakoni u ovoj zemlji po kojima se vlada u Imperiji, Vae Visoanstvo, 268

ako vam je poznato, a Rim jeste i treba da ostane garant zakonitosti i u ovom dijelu svijeta kao to je ope poznato, naime... SALOMA: O, kako da ne, poznato mi je to, i to jo veoma intimno, svaka ast i slava vaim divnim rimskim zakonima koji doputaju da se jedan nepismeni mulac popne na glavu itavom kraljevskom Dvoru, pod vaim rimskim protektoratom i vaim pravnim garancijama. No, dobro, ali, a part od vaih pozitivnih rimskih garancija, postoje i zakoni srca, pa kada netko deklamira o svojoj idealnoj ljubavi spram neke dame, kao vi, naime, gospodine generale, to krekeete neumorno kao abac u predveerje, takav jedan trubadur mogao je da osjeti, ako ne ve inspiraciju, a ono barem minimalnu dozu kavaljerstva, barem za jednu nijansu viteke logike kako je, naime, nespojivo s boljim obiajima da se o Dami Njegova Srca laje javno danima i tjednima pred itavim svijetom da je ordinarna bludnica. Takvi se skandali peru krvlju i kod vas u Rimu, nadam se, bez obzira na pozitivne ili negativne zakone, gospodine, ako se ne varam, zar ne, i tako, mili moj, vidite da je Sve To ve od poetka bilo savreno neinteligentno skandalozno uzdu i poprijeko, pa kada je rije o skandalu, nije do skandala dolo ni sino ni noas, nego ve davno, davno prije Svega Toga jutros i, prema tome, vae pitanje, da li je Sve To inteligentno, savreno je neinteligentno, dragi moj gospodine generale, to sam, naime, s vaim doputenjem htjela da vam kaem. KAJO: Smijem li riskirati jo jedno pitanje, Visoanstvo, da mi objasnite, a to se dogodilo sada, poslije Svega Toga to se dogodilo i to vas, eto, jutros eka, to bi se moglo prozvati da je manje skandalozno i manje neinteligentno od onoga dok se Sve To jo nije dogodilo, to priznajem da nije bilo inteligentno? 269

SALOMA: A to se to, molim vas, Sve To tu dogodilo kao neto naroito skandalozno, to vi apostrofirate sa takvom bombastinom moralnom panikom, to ve i prije nije bilo isto tako skandalozno, gospodine? KAJO: Pa ta, oprostite, skandalozna, potpuno deplasirana scena tu pod oleandrima. SALOMA: A tako, a ja se pitam koliko bi ta scena tu pod oleandrima bila manje skandalozna da sada tamo hrete, mjesto onog naivnog gonia kamila, vi lino, gospodine generale? O, boe, zar je mogue da od svega toga ne razumijete ni jedne jedine rijei? KAJO: Osim vae kapricioznosti, oprostite, zaista sasvim razdra- ene i neuraunljive, kojoj smo svi pali rtvom, oprostite mi, Vae Visoanstvo, da vam izjavim kako ne razumijem zaista ba ni jedne jedine rijei. SALOMA: Ako je tako, onda mislim da je savreno suvino da vam objanjavam stvari koje su au dessus de la votre aper- ception intellectuelle et morale7, ovjee, pa zar je mogue da se jo nikada niste nali s nekim u dvoboju na ivot i na smrt, licem o lice, s maem u ruci, kada pitanje tko e koga visi zaista o koniu? KAJO: Kako da ne, razumije se, ali ne pojmim smisao vae logike, oprostite, je me considre comme un sujet capable d'apercevoir8 sve to je doista opasno u toj kobnoj historiji, no uprkos tome, ponavljam, ne razumijem ta biste htjeli da kaete. SALOMA: Pa zar vam nije jasno da je najidealnija finta u dvoboju da se izbije ma iz ruke protivnika? 7 (franc.), iznad vaeg intelektualnog i moralnog poimanja 8 (franc.), smatram da sam osoba koja je sposobna da shvati 270

KAJO: Jeste, Saloma, ali ne razumijem u kakvoj je to vezi s tom, oprostite, da se banalno izrazim, sa boljim obiajima zaista nespojivom copulom carnis? SALOMA, s visim prezirom spram priprostog i bezazlenog glupana: Dobro, dragi gospodine generale, postoji jo jedna metoda da sredimo svoje misli u okviru neke logine koordinacije, molim vas da mi odgovorite na pitanje: vi ste general kava- lerije, gospodine, zar ne? KAJO: Da, Visoanstvo, ja sam general kavalerije! SALOMA: Ako ste general kavalerije, onda komandirate konjima? KAJO: Da, Visoanstvo! SALOMA: I konjanicima? KAJO: Da, Vae Visoanstvo! SALOMA: Znai: vaoj se komandi svi vai konji i svi vai konjanici pokoravaju kao jedan jedini dresirani konj u cirkusu? KAJO: Da, Vae Visoanstvo! SALOMA: A koliko takvih dresiranih konja, to jest konjanika, slua pasivno jedan va mig, to jest, ne umijem se pravilno kavalerijski izraziti, jednu vau komandu, mislim, naime, ta vaa masa od konja i konjice, od konjanika i konjanitava, koja po Platonu nije drugo nego uzviena okonjena Ideja o konjstvu, kakvu to, dakle, konjsku snagu okonjenog konj- stva predstavlja vaa dresirana eta kada se dresirano pokrenula na vau komandu? KAJO: To je jedna Legija, Visoanstvo, ili dvije Legije ili tri Legije, ve prema tome koliko se Legija nalo na okupu. SALOMA: A jedna Legija kavalerijska, ta je to, naime, koliko vas ima konja i konjanika na okupu, mislim, dresiranih konja i konjanika u jednom oporu? 271

KAJO: Jedna Legija, to je est hiljada konja, est hiljada konjanika, est hiljada elinih konjanikih maeva, est hiljada kopalja i est hiljada oklopa, tako, to je jedna kavalerijska Legija, Vae Visoanstvo. SALOMA: Znai, masa konjskog i konjanikog mesa, zveeeg gvozda i ostruga, glava, griva i repova? KAJO: Da, Vae Visoanstvo, est hiljada konjskih glava i repova. SALOMA: I to sve pokreete vi jednim svojim zvidukom, svih tih est hiljada konjskih glava i konja, i konjanika, i sabalja, i maeva, i kopalja, i oklopa i repova, svime tim vi komandirate kao goni jednog jedinog magareta? KAJO: Da, Vae Visoanstvo! SALOMA: I svi ti konji i konjanici pokoravaju se vaoj zapovijedi kao jedno jedino magare? KAJO: Da, Vae Visoanstvo! SALOMA: Ako je tako, onda vas molim, gospodine generale, izvolite, isuite svoj ma i odsijecite glavu onom pijanom glupanu to ondje hre pod oleandrom! Kajo promatra Salomu s iznenaenjem. Stanka. SALOMA, nervozno: A to se udite, gospodine generale, kao da ste izgubili sluh? Naredila sam vam da odsijeete glavu onom glupanu koji je provocirao ovaj skandal, naime, ovaj, kako vi kaete, fait accompli. KAJO: Ne razumijem vas, Visoanstvo? SALOMA: Kaem vam, odsijecite glavu onoj pijanoj mizeriji, ondje! KAJO: Kako, Visoanstvo, molim vas, Visoanstvo, ako se netko protivio postojano i ustrajno da se skine glava onom barabi, pa to ste bili vi lino, Visoanstvo, i kad god smo vam doli sa stvarnim prijedlogom da se ta stvar skine s dnevnog reda, tko se tome usprotivio, i to veoma energino, to ste bili vi lino, pardon. 272

SALOMA: Da, gospodine, tako je bilo, ne poriem, to sam bila ja, lino, da, bila sam lino ja jer, eto, onaj ovjek zaigrao je pred svima nama opasnu igru, na ivot i na smrt, a ja sam kao fer partner, potujui protivnika u dvoboju, respektirala njegove moralne principe koji nisu bili lieni, ne znam umijete li slijediti moju misao, koji nisu bili lieni, kaem, svake uvjerljivosti jer, na kraju, ovjek je imao toliko smionosti da progovori Istinu. A to me promatrate s pritajenom sumnjom kao da sam enula umom? Pitam vas da li je onaj ovjek izmislio da je Sve ovo ovdje, na ovom Dvoru, najbanalniji i najskandalozniji lupanar? KAJO: Kakav lupanar, sve su to gluposti i lai, i ja se vama udim da ste se uope osvrnuli na te drskosti, to su demagoke fiksne ideje, emu nasjedati tim drskim laima? SALOMA: Ako su to drske lai, onda pogotovo nemate razloga da mu ne skinete glavu, gospodine! Meutim, te njegove lai, to su lai za ui takve gospode kao to ste vi, za uvare i garante rimskih zakona, ali za tanji sluh od vaeg, gospodine, to su opasne istine, a ja sam, vidite, na trenutak, zaista bez i jedne jedine skrivene misli, povjerovala u moralno uvjerenje onoga mladia i zato nisam dopustila da ga ubijete. Sada, meutim, kada je poloio svoje oruje takorei bez razmiljanja, kada je bilo dovoljno da mu svojim trepavicama dodirnem usnu pak da kapitulira, ba kao i svi vi, kavalerijski generali, sada, da pardoniram tu mizeriju, zaista ne uviam da bi bilo logino. KAJO: Smijem li, Visoanstvo, na trenutak biti intimno istinoljubiv? SALOMA: Da, to, kako? KAJO: Pa zar ne postoji jedno davno sibilinsko proroanstvo, bude li pala glava onog nubijskog manijaka, lude koja e da prokune kralja, da ete vi postati suprugom Tetrarke i okruniti se krunom Judeje? I zar nismo od vas uli, Visoan273

stvo, da vie volite da umrete nego da postanete suparnicom svoje gospode majke u kraljevskoj lonici? SALOMA: Sta ima da bude dublji smisao vaih rijei? KAJO: Ima li da padne ona glava, ini se da vi jutros niste neskloni da postanete suprugom svoga gospodina kraljevskog strica, u duhu onog davnog proroanstva, jer, koliko se sjeam, ba zato da se to ne bi desilo, vi ste spreavali da se onom bijesnom psetu skrati rep? SALOMA: Priznajem, govorila sam to, ne tajim, govorila sam to svima, i vama, da ga pustite da laje, a sada sam izmijenila svoj plan! Odsijecite glavu onom ondje bukau, gospodine generale, dok se jo nije probudio, zapovijedam vam to, jer jo prije nego to sine prva zvijezda, bit u vladarica ove zemlje. Sarkastino naglaeno, to Kajo slua kao patetinu direktivu: Stvari se ve jedamput moraju urediti kraljevski dostojanstveno! Na judejskom dvoru treba da zavlada idealan red u pogledu moralne i materijalne istoe. Ne smije vie da bude da Vladar ove zemlje tjera razvrat na prijestolju, takorei javno, pred svima, u pasjoj guvi sa svojom sinovi- com, naoigled itavog farizejskog i filistarskog javnog miljenja. U tom pogledu svima sinagogama i katedrama treba da se prui puna zadovoljtina. Da bi se demonstrativno smirilo moralno zgraanje svijeta, da bi se uutkala plebejska savjest koja je lajala na usta onog jadnog grenika, treba mu skinuti glavu! Jer, evo, prisiem itavim svojim kraljevskim dostojanstvom pred Bogom i pred Prorocima da je ona moralna protuha zatajila sve svoje ideale i sve svoje bogove, sve svoje principe i sve svoje idole, da je smrtno sagrijeio sa jednom nimfomankom koju je pred itavim svijetom igo- sao kao babilonsku kurvu nad kurvama. KAJO: Pa upravo zato mi smo htjeli da ga smaknemo, a vi ste, ponavljam vam, citiram vae rijei, rije po rije, vi ste bili 274

izjavili da vam je taj ovjek manje dosadan od svih vaih vjernih poklonika. SALOMA: Da, dosadivala sam se i dosadujem se s vama svima neizrecivo, i to nisam tajila, a, priznajem, bilo je neeg prividno manje dosadnog u onoj galami. ovjek je, prije svega, govorio Istinu, a to je bilo neobino da netko izgovara neto to nije la, nema sumnje. ovjek je izgovarao svoju Istinu kao da lebdi iznad stvarnosti, i ja sam, vidite, povjerovala da doista postoje mogunosti spiritualizacije, kada se zemlja od splina ili od hipersenzibilnosti, od dosade, uzvisuje iznad sebe, kad postaje indiferentna spram zemaljskih zakona, poigravajui se samounitavajuim mislima o samoubojstvu, a onda i nestaje od vremena na vrijeme u tome smislu, raspline se, prosto ishlapi, i ja sam povjerovala zaista da onaj ovjek govori Istinu, bila sam armirana tim faktom da izgovara Istinu pod rizikom vlastite smrti, pak da se nije srozao odmah do najbanalnije zemlje, bezazleno i nevjeto kao djeak, da iz njega odmah zatim nije progovorila gruba, primitivna seljaina: moja ena, moja djeca, moj krov, moj ivot, moji interesi, a ostalo sve se pretvorilo u balast to se baca preko palube, ona nevina dua moram priznati da me je razoarala, jer da je ostao na visini, bila sam sklona da se poklonim njegovim Idealima i da povjerujem kako postoje doista netjelesne vrijednosti s onu stranu zla... Stanka. Kajo prati Salomine rijei zbunjeno, ne snalazei se. A to me pratite pogledom kao da su vam oi konjske? Primijetila sam jo kao djevojica, svi vi kavalerijski generali poprimate jezivo prazan pogled svoje vlastite kljusadi. Ponavljam, ona prazna vrea od moralnog trupla, koje ondje hre, prokartala je svoj moralistiki kontrapunkt ove noi i njegov ivot izgubio je svaki metafiziki smisao. Zatajio je svoga boga i jedino to mu je preostalo kao ovozemaljski kompas jeste da postane Tetrarkin zet. Duhovita pomisao, nema sumnje. Postoji 275

jedna vrsta diletanata koji, kada ine ljubav, nemaju druge ideje nego da se pojave kao prosci u boljim familijama, a onaj je trabunjao kako posjeduje na obali nilskoj jednu paomu pred svojim vlastitim krovom i jedan amac na vodi i kako bi mogao od mlada do mlada da zaradi ak i tri rupije, a ovjek je dentlmen, razumije se, za miraz ne trai ni perpera, ne treba mu ni jedna jedina igla, dovoljno je, kae, da bismo poivjeli u srei, da mu raam djecu, sedam sinova minimalno, i da mu perem gae. Pitoma bena, opila se do besvijesti, i tko bi mislio da su i profesionalni Profeti skloni porocima ba kao i vi gospoda kavalerijski generali? Stvar je, kako vidite, mnogo jednostavnija, gospodine generale, ovjek hre i tako pijan od ljubavi ne e ni primijetiti da je preminuo... KAJO: Ne znam smijem li riskirati da podsjetim Vae Visoan- stvo kako sam vas bio upozorio da je ista ludost to ste mi naredili da ga dovedem, a zatim, ako ga dovedem, a ja sam ga zaista doveo... vi ste zaista enerozno bili dali svoju rije da mogu da se nadam... SALOMA: Da, da, dala sam vam svoju rije da u vam za revan pokloniti sav svoj tjelesni arm po vaoj gospodskoj elji, dala sam vam tu opasnu rije, noblesse oblige, Kajo, i kao to ste mi ga doveli, tako vas sada molim da ga odvedete, odsijecite mu glavu, i to smjesta! Stanka. Kajo promatra Salomu fascinirano. Ne znam da li ste dovoljno jasno pratili moju misao? Odsijecite glavu one lude! Njegova glava predstavlja ostvarenje jednog davnog proroanstva to ga je izrekla jedna Ciganka nad mojom kolijevkom, a u to sibilinsko proroanstvo Tetrarka vjeruje kao u vrhunaravni znamen: udat e se sinovica za strica kad Prorokovu glavu skrije smokvin list... Vi ete predati Kralju Prorokovu glavu, Kralj e jo veeras proglasiti sebe udovcem, a mene svojom suprugom, a kada zavladam Judejom, vi ete biti imenovani vrhovnim strate 276

gom kraljevske kavalerije i onda moete da orobite i Kaldeju i Siriju, i Kapadociju, i Egipat i itavu Afriku, dakle? KAJO, obuzet romantinim perspektivama sto se tie vlastite karijere, hipnotiziran tajanstvom sibilinskogproroanstva: Mislim da sam razumio smisao vaih rijei, Visoanstvo, kao to ste mi objasnili: glavu onoga ovjeka treba da prekrijem smokvinim listom i da je predam Kralju u vae ime kao poklon, a istodobno i kao znamen da ste se odluili primiti njegovu ruku... SALOMA: Da, upravo tako kao to ste izvoljeli razumjeti, gospodine generale, uzmite tu glavu, ekajte, na momenat, gdje su vam one vae smokve? KAJO: Izvolite, dodao je Salomi koaricu sa smokvama. SALOMA prosula je smokve i pruila Kaju koaru: Tako, stavite onu glavu u korpu, prekrijte je smokvinim listom i, kao to je reeno: predajte je Velianstvu kao poruku da sam ga liila i te formalnosti da me zaprosi jer, eto, ostvarila se rije Sibile: udat e se sinovica za strica kad Prorokovu glavu skrije smokvin list... KAJO, predano intimno, pomalo lukavo, sa mentalnom rezervom za svaki sluaj: Udat e se sinovica za strica kad Prorokovu glavu skrije smokvin list... A zatim, Visoanstvo, vi ete odrati svoju kraljevsku rije? SALOMA, armantno, koketno pruivi mu ruku na cjelov: Kraljevska se ne porie, adio, mili moj deko, dovienja... KAJO: Dovienja. Nestao je trkom. Saloma prati odlazak kavaljera svladavajui se da se ne primijeti kako je uznemirena. Prislukujui odjekivanju sulude Ka- jove trke po stazama perivoja koja odjekuje kao topot kentaura, ona se na prstima douljala do empresova stabla u lijevoj kulisi ne bi li svojim pogledom uspjela da otkrije razvoj drame. 277

Scenom odjekne bolan krik ovjeka iza sna, a odmah zatim kobna tiina. Pala je Prorokova glava. Saloma se vraa u centar scene i nervozno podie sa zemlje nekoliko smokava i jede. Dolaze dva rimska generala. SALOMA: O, dobro jutro, gospodo, evo vas u pravi as, molim vas, eto to se deava, onaj suludi va general Kajo bojim se da je ovog trenutka skinuo glavu pijanoj nubijskoj ludi, onom samozvanom Proroku koji je tu sino, ako niste zaboravili, tako glasno i nametljivo galamio pod terasom. PRVI GENERAL: Kako da ne, Vae Visoanstvo, trebalo ga je ve sino prikratiti za glavu. DRUGI GENERAL: Ako je to Kajo uinio, uinio je veoma inteligentno, Vae Visoanstvo! SALOMA: Obratno od toga, gospodo, ako je to uinio, uinio je veoma neinteligentno jer e od toga nastati veoma neugodan politiki skandal, pa to je po sebi jasno, ubili smo ovjeka u samom kraljevskom dvoru, i to jo na spavanju, kao gosta, i tko bi tu mogao jo da se obrani nekim uvjerljivim pledoajeom, gospodo? Kako to da ne razumijete da je svaki trenutak sudbonosan? Vi ste rimski generali u ovoj zemlji jedini garanti zakona, vi ste, gospodo generali, uvari pozitivnih zakona, vi nosite punu odgovornost za potivanje graanskog reda pred svojim Imperatorom i ja mislim da je minimum to se u ovome momentu moe uiniti da liite onog suludog generala slobode jer je ubio ovjeka kome smo dali, u ime najvieg judejskog autoriteta, azil na kraljevskom dvoru. DRUGI GENERAL: Eno ga gdje tri kao sulud s glavom u ruci, penje se stepenicama na terasu, u dvor. SALOMA: Poremetila mu se pamet, on je ve davno pokazivao znakove neuraunljivosti, treba ga zaustaviti pod svaku cije278

nu, razoruati ga, cote que cote, nikako se ne smije dopustiti da se stvar prouje... PRVI GENERAL: Pa jeste, ima kraljevna pravo, ovjee, mi smo odgovorni za glavu one lude, dali smo mu salvus conductus9, dodite! Generali su nestali trkom. SALOMA za generalima: Razoruajte ga, otmite mu onu glavu, sprijeite da ne prodre pred Kralja! Generali su nestali, uje se zveket oruja iza kulisa. Fanfare. Stie Tetrarka sa dvorskom pratnjom. TETRARKA, patetino: O, zar je uranila srna moja biblijska, u praskozorje ovog vedrog dana, na kraljevski poklon svim vaim milostima, vladar Judeje eli vam dobro jutro, harfi nebeskoj, golubici svojoj i nevjesti kojoj se klanja kao vrhunaravnome boanstvu, Salomo, sinovice moja, keri moja jedina, ast, slava i vjeiti trijumf tebi i plodovima utrobe tvoje... Zveket oruja iza scene. TETRARKA, iznenaeno: Zar opet zveket maeva? Zar na uzvieni Imperator nije zapovjedio da se svaki dvoboj na ulici kanjava smru? Skoi da vidi to se tamo deava. JEDAN OD DVORJANIKA koji se ve od poetka, privuen bukom oruja, odvojio od svite, promatrajui scenu pod terasom: Pobila se gospoda rimski generali, Vae Velianstvo! TETRARKA: Ba oni kojima je poziv da budu uzor svima, o, nereda li bijednog u ljudskim glavama, ta neka netko skokne da ih urazumi! JEDAN OD DVORJANIKA iz Tetrarkinepratnje: Ve stiu gospoda, Velianstvo, eno ih. 9 (lat.), slobodan prolaz 279

Stigla su oba rimska generala, jedan nosi koaru sa Prorokovom glavom. TETRARKA: A to je to, gospodo, ta se desilo? PRVI GENERAL: Poludio je Kajo, Vae Velianstvo, i odsjekao glavu onoj hebrejskoj ludi, pojurivi s njom kao manijak, te nam nije dao ni da se pribliimo, povukao je ma i, tako, dogodilo se... TETRARKA: A tO? PRVI GENERAL: Dogodilo se... TETRARKA: Kako? DRUGI GENERAL: Ostao je da lei... TETRARKA: Mrtav? OBA RIMSKA GENERALA: Da, Vae Velianstvo! TETRARKA: A ovo je glava Proroka? OBA GENERALA: Da, Vae Velianstvo, evo je. TETRARKA podigne sa glave smokvin list: Kad Prorokovu glavu skrije smokvin list, udat e se sinovica za strica... Dakle se obistinila rije Sibile? I kaete, dragi moj Poncije Aurelijan- ski, Kajo Antonije je zaista mrtav? OBA GENERALA: Da, Vae Velianstvo. TETRARKA: Dakle, Kajo Antonije, general kavalerije, je mrtav? E, pa to je po vioj volji Gospodnjoj, mrtva glava plaena je glavom ovjeka koji je ubio, uzvienoj carskoj Pravdi data je puna satisfakcija, i to jo po garantima carske pravne sigurnosti. Savreno dobro, moja gospodo, hvala vam u ime predstavnika suvereniteta Judeje! Neka svatko od vas izvoli po jednu zlatnu grivnu sa briljantnom zmijskom glavom! Skupocjena indijska filigrana umjetnina, za trideset i tri talenta zlata po grivni, tek toliko te se ne bi mislilo da nismo enerozni. To vama. A zatim: ovaj crni biser, skidajui jednu od svojih orijentalnih naunica, ovaj crni biser predajte eks280

kraljici u znak nemilosti da ne bi bilo sumnje da su joj dani odbrojeni! Dajte joj slobodnu pratnju do nilskih katarakta, a od nubijskog pijeska dalje do Etiopije neka putuje kako umije, neka joj se smiluju svi pogani i zli dusi crne Afrike! A vas, Velianstvo, molim za vau kraljevsku ruku, neka se ispuni proroanstvo, to je volja Kralja nad vojskama. Neka udare svi bubnjevi i cimbali i harfe, radost ulazi pod kraljevski nam krov! Duboki poklon pratnje. Kraljevski par odlazi sveano sa scene. Zavjesa 281

DODATAK

Napomena prireivaa Dramska zbirka Legende prvi je put tiskana 1933. u Zagrebu, u sklopu Minervina izdanja Krleinih Sabranih djela. Ta knjiga sadravala je dramske tekstove: Legenda, Michelangelo Buonar- roti, Kristofor Kolumbo, Maskerata, Kraljevo, Adam i Eva. Sastavnim dijelom Legendi od 1967, kada je objavljeno drugo izdanje te zbirke u sklopu Zorinih Sabranih djela, postaje i dramski tekst Saloma (u prvom izdanju Legendi u toj ediciji samo je ponovljen izbor iz 1933). U sarajevskom izdanju Sabranih djela u knjizi Legende (1981) uvrten je i tekst filmskog scenarija Put u raj. Budui da taj scenarij i vremenom nastanka i poetiko-strukturnim karakteristikama odudara od sedam Krleinih drama koje su nastale u ranom, avangardistikom razdoblju njegova stvaralatva, tekst Puta u raj u ovoj ediciji objavljujemo u samostalnoj knjizi, a u Dodatku ove knjige donosimo pretisak kratke jednoinke U predveerje, izvorno objavljene u asopisu Plamen, 1919, 7, koja je i po vremenu nastanka i po stilskim karakteristikama bliska Legendama (iako ju je sam Krlea izostavljao iz svojih dramskih knjiga, vjerojatno smatrajui da ona ne zavreuje ponovno tiskanje zbog loije estetske kvalitete). U ovom dodatku donosimo i prvotisak dramskoga teksta Maskerata iz godine 1914. koji je u kasnijim izdanjima Krlea temeljito preuredio pa slobodno moemo rei da je pod istim naslovom napisao novi dramski tekst. 285

Legenda Dramski tekst Legenda prvi je tiskani Krlein autorski tekst uope. Napisana je sredinom 1913; ujesen te godine Krlea ju je predao M. Marjanoviu, poznatom kritiaru i uredniku rijekog tjednika Knjievne novosti. Budui da je drama prvotno bila koncipirana u etiri slike, objavljena je 1914. u etiri nastavka: prva slika tiskana je 24. sijenja, druga 31. sijenja, trea 7. veljae i etvrta 14. veljae. U ljeto 1914. rijeki knjiar i izdava Knjievnih novosti M. Trbojevi namjeravao je objaviti knjigu s tri Krleina teksta (Legenda, Maskerata i Saloma), ali se ona nije pojavila. Legenda se potom trebala pojaviti i u Sabranim djelima koja su u izdanju V. Voickog poela izlaziti 1923, ali ta edicija je ubrzo prekinuta pa se ni dramska zbirka Legende s tom dramom nije pojavila. Taj dramski tekst tiskan je ponovno tek u knjizi Legende 1933. u Minervinu izdanju Sabranih djela. Za to izdanje pisac je izvorni tekst bitno preuredio. Dodao je podnaslov Novo- zavjetna fantazija u tri slike te popis likova i didaskaliju o mjestu i vremenu zbivanja radnje. U prvim dvjema slikama pieve se intervencije uglavnom svode na proirivanje prvotnog teksta i novu stilizaciju iskaza. Najvanija je dopuna ubaena u veliku didaskaliju (koja se nalazi na str. 12 ovoga izdanja), to u zbivanje uvodi lik Jude: U sjeni jedne masline, i sam kao nevidljiva sjenka, bio je sakriven Juda iz Kheriota. Grbavac i nakaza sa starinske crkvene slike, on se neujno kao sakal vue umorno i ranjeno za Marijom. Najvea je promjena provedena objedinjavanjem tree i etvrte slike, pri emu je etvrta slika opsegom bitno reducirana i sadrajno izmijenjena. Stoga ovdje donosimo integralno etvrtu sliku varijante Legende tiskane u Knjievnim novostima: Golgota. Pusta kao tjeme lubanje, to su je iskopali iz staroga groba. A tamo daleko u dolini Jerusalem, kao mrka pantera, 286

koja vreba na plijen, kao avet sa stotinu uarenih oiju, stoje isplazila jezik za svojim plijenom. A taj je plijen na lubanji i ne mie se: Tri krsta jedan do drugoga, tri mrtvaca jedan kraj drugoga. A nad svim tim mjesec, kao krvava mrlja, na odrpanim krpama, to su zastrleplavu istinu. Vojnici koji bi morali uvati strau, valjda su se negdje zaklonili za koji kamen i kockaju se. Stoga je ovdje mir, mrtvi mir. Samo od srednjega krsta pruila se po kru Sjena; sjena mutne krvave boje, kao oi u lude. I ta Sjena, ta krvava mutna sjena, kao da se pritajeno smije. Duga stanka. Iza toga se vidi, kako se po stazi, koja se penje iz grada, vue blijeda ena: Marija sestra Eleaza- rova iz Bethanije. Slomljenim, mrtvim korakom dodje do srednjega krsta, i ondje klone, od tuge i nemoi. I poinje cjelivati one noge, koje je toliko puta obasula svojim cjelovima. Cjeluje onu zgruanu krv, to je izmiljila ispod velikoga avla. Cjeluje sav onaj znoj to se sledenio na njenoj, prozirnoj koi. I dok se ona poput brljana ovila oko suhoga vinjevoga drveta, ulja se zgrbljena sjenka po onoj stazi, kojom je i ona dola. To je Judas iz Kheriota izdajnik. U oima mu gori strast za djevicom, koja cjeluje uitelja. MARIJA sa strau, koju je dugo pritajivala, ali koja je sada iz nje provalila poput vulkana: Ljubim Te! Ljubim Te toli silno, kao to mi je ivot silno gorak! I puna je trnja ljubav moja, i puna je suza ljubav moja! A ti si hladan, uitelju moj, gospodine moj, ljubavi moja! Hladna je ljubav moja, hladna je kao smrt. O, smrt je cjelunula ljubav moju, prije no to sam mogla uliti ivot u nju. Pretekla me je smrt, a sad je kasno! Jeca. Moja je ljubav bila kao more, na ijim je obalama ivio On Gospodin moj! Kao tiha zelena voda, u kojoj se je odrazivao On, uitelj moj, bila je ljubav moja! A sad su doli vjetrovi i popili more moje, i nema vie Njega, da ee obalama 287

mojim! Nema ga, da slua pjesmu moju, nema ga, da uroni pogled u ljepotu moju. Plae. Stanka. JUDAS, koji je itavo vrijeme vrebao iz svoga zaklona, doulja se do nje i dodirne je, a ona vrisne. Mjesec mu je osvijetlio lice, kosa mu je vjetrom raskutrana, a lice nacereno i puno zlobe kao no. Marijo! Traim te, ve te itavu no traim! I uzalud! Bio sam kod studenca, nije te bilo, i kod vas u uljiku, i tamo te nije bilo! I na ulici sam te traio, ali te nijesam mogao nai. A sad smo se sastali, ovdje! kod Njega! MARIJA ga je sluala, s mnogo straha a onda mu se istrgne. Pusti me! Zazarena od bijesa stoje puta ljepa nego prije. ta hoe od mene? JUDAS Ti me, Marijo, pita, to hou od tebe? Stanka, a onda iz njega provali zvijer. Tebe hou! Tebe ovako razjarenu kao maku, ovako mladu kao proljee! Tebe hou, jer e mi inae srce prsnuti u grudima i krv navaliti u mozag. Poludit u, ako me ne saslua! Hoe daje obujmi, ali ga ona odgurne. MARIJA pogleda na Raspetoga i onda mnogo mirnije ponavlja: to eli od mene, Judas? JUDAS Ljubim te, Marijo, i pogibam od ljubavi za tobom! Ja poznajem samo jedan blagoslov, taj si ti! I samo jednu kletvu, a ta si ti! Kod tebe poinje moja misao, kod tebe mi umiru dnevi! I na svakom koraku, pri svakoj rijei, ti si mi na pameti! Klekne do nje. Zvijer se u njemu posvema smirila. Krotak je kao janje umiljato i tiho. Glas mu dre od uzbudje- nja: O, ti me ne e odbiti. A kako bi me i odbila, golubica moja! Imade u mene novaca, mnogo novaca. Vadi kesu sa srebrnjacima, i nudja joj: gledaj, kako su lijepi i kako zvonki! I sve to neka bude tvoje! I jo vie! I zlatokosa polja, i umiljati maslinik, i kua. I jo vie. I ivot i sve, sve ti to darujem, pred noge ti bacam, kraljice moja, samo mi reci, da me ljubi! 288

MARIJA dugo gleda Raspetoga i onda mirno, ali odluno: Ne ljubim te, Judas! JUDAS se trgne, kao gromom oinut, a njegovim zaarenim licem, prospe se blijedilo. Govori kao pred smrt: Ti me zaista ne ljubi? MARIJA odrjeito: Ne ljubim te, Judas! JUDAS kroz suze: Dakle odbija i njive, i kuu i sreu i srebre- njake i mene? Sve to odbija? Stanka. Marija uti. A radi koga? Marija uti. Radi njega? Pokae Isusa. Ta on je mrtav! Marijo, on je mrtav, i srce je njegovo mrtvo! Zlorado. Njegove usne su ledene. MARIJA odano: Ja ga jo uvijek ljubim! JUDAS zapada opet u bijes: Dakle ga jo uvijek ljubi? I nije ti dosta onih srebrenih noi, kad si po maslinicima cjelivala noge njegove. MARIJA Lae! JUDAS: Laem? Ne! Gledaj lice moje, gledaj oi moje, te ne lau! Kao ivi mrtvac lutam medju ljudima i suim se s dana u dan. Dok sam Vas nou gdjegod u uljiku sakriven promatrao, miljah krvca e mi se stisnuti u ilama. I stiskala mi se pest, sama od sebe! I bio bih se bacio na Nj' kao zvijerka na plijen, i razderao ga pred oima tvojim, ali nijesam! Zbog tebe nijesam! Svladao sam se! Rugajui se,: Ostavio sam Sina Davidova neka bude tvoj! MARIJA naslonjena o krst: uti! JUDAS: Ne u! Ljubila si sanjara, to se razgovarao nou sa svojom sjenom, a mene si prezirala, mene ovjeka! Svagdje! I pri stolu i na ulici i u bai, vazda si me prezirala. Njemu si cjelivala noge i zemlju si cjelivala kojom je stupao, a mene nikad ni dotakla nisi! Ali ja bi ti sve to oprostio, samo budi moja! Marija uti i zamiljena je. JUDAS dalje raskapapo uspomenama: One noi, kad je probudio tvoga brata Eleazara, one noi, kad si mu prolila dragocjenu 289

mast po nogama i zlatom svoje kose milovala nevrjednika, ah one sam noi, zagledao duboko u oi smrti. uj, Marijo! Ja sam znao za vau tajnu, aP je preutjeh tebi za ljubav. Mogao sam vas one noi raskrinkati, mogao sam vas upropastiti. Da sam samo rekao rije, bili bi vas kamenovali, al' ja sam utio, tebi za ljubav! MARIJA duboko povrijedjena: Lae! JUDAS: Ne laem Marijo! Daje uvjeri o svojim rijeima: Onaj mladi iz Bethfaga, koji je klesao kamen za grob MARIJA prekine ga: uti! JUDAS, opet dopuza do nje, s umiljavajuim glasom: Da utim? Pa dobro! utjet u, tako u utjeti, kao da me zemlja progutala. I sve u zaboraviti, sve one boli, patnje i uzdahe, sav onaj pakao i prokletstvo. Sve u ti darovati, i svoje nebo i srebro, i sve, samo mi reci, da me ljubi! utnja i duga stanka. Nastavi sjetno. Samo jednu, jedinu rijecu! MARIJA prezirno: Prezirem te, Judas! JUDAS, koji je itavu svoju sreu stavio na ovu ciglu rije, vidi, da su mu se sruile sve nade i snovi, pak se sva njegova prividna ljubav pretvori u mrnju: Dakle prezire me? E, pa onda uj! One noi, one proklete noi, kad si mu kosom svojom otrla noge, one noi bacio sam kocku! Ili on ili ja! I kocka je pala na Nj! uj! Onaj, koji ga je optuio, onaj, koji ga je izdao, onaj, koji ga je upropastio, bio sam ja! Ja sam otiao, i raskrinkao ga onako, kako mi je dua zapovijedala. I sruio sam ga, kao trulo drvo to se rui. I na njegovoj propasti gradio sam srebrom svoju sreu. Samo si trebala izustiti rije i bio bi te pozdravio u mojem domu, uvao bi te kao rajsku pticu u naruju svome. Unitio sam to trulo drvo, koje mi je kralo sunce, podgrizao sam ga zbog tvoje ljubavi. A sada, to e mi sunce, to e mi miris, to e mi nade i srea i snovi? O, sto i sto puta, bio bih prodao duu svoju neastivom zbog 290

tebe, a ti me prezire! Prospe srebrenjake iz kese. Na, evo ti novaca, evo ti srebra i budi sretna! Budi sretna, cjeluj ga i podji s njime u kraljevstvo Njegovo. Njegove rijei padaju na nju i obaraju je kao da su svaka po jedan teki kamen. Gorke suze oaja napunjaju njene plave fantastine oi, ona je klonula u prah pred raspelo, na kojem visi On i ne zna vie, to se dogadja. A Judas vidjevi je u njenoj dubokoj tuzi, dugo ju gleda, a onda tekim korakom odilazi. Duga stanka. Kao da osjea blizi plijen, prelee preko zamagljenoga neba tuno graku jato gavranova. MARIJA se ispravi i digne na koljena: Nesretna sam, Gospodine! Klone i gorko jeca. Njena sjena, to je rie krvavi mjesec, izgleda kao da se nagnula nad sjenu Raspetoga i kao da ju je prigrlila k sebi. SJENA poinje priati, starim svojim glasom: Divna si! Tako si divna kao djevoje na izvoru sree. Tako si divna kao kraljevna, kojoj su patuljci eljali zlato sa kose. Tako si divna, kao Pria u stoljetnoj umi, kad se boji arolija. MARIJU uhvati strah, kao divlja, koju su iznenadili lovci. SJENA: Neboj se, i ja sam takova arolija, al' ne u te se taknuti, ni vrcima svojih prstiju. Ja sam Sjena, i doskora u, dok se onaj krvavi grijenik sakrije za oblaje, u grob! I nikad se vie neu smijati zvijezdama ni suncu, nikad vie neu gledati tvoje svete usne! MARIJA se nagne nad Sjenu, koja kao da je sa svojim jasnim obrisima iskoila iz sive zemlje: Zar si ti sjena Onoga, koga sam ljubila? SJENA: Ja sam sjena Onoga, koga si ti ljubila! MARIJA seprivine sasvim uz Sjenu: O, i kako sam ga ljubila! Srce bi svoje iupala, i bila bi mu ga dala. SJENA: Znadem! MARIJA: Sve moje i najtajnije misli, uvijek su bile uz njega! 291

SJENA: Znadem! MARIJA: Kad sve to znade, zato nijesi progovorio onda, dok je on jo ivio. O, da si mi onda, koje noi priapnuo rije, samo jednu jedinu rije, bila bi te sakrila u grudi svoje i ponjela sa sobom u grob. SJENA: Onda je On jo ivio. Ali sada, kad ga vie ne ima, sada kad u njegovom mesu vie krv ne luta a u srcu su uvstva usnula, sada ti smijem rei sve! Sve tajne, sve misli, sve ti smijem rei, samo ih sakrij to dublje u duu svoju! MARIJA priblii se posvema kao da hoe upiti u sebe svaku rije Sjene: Govori! SJENA: uj! On te je ljubio! I ja sam te ljubila, nas oboje smo te ljubili. Samo sam te ja vie ljubila nego On. U njegovom je srcu bila zakopana enja za istinom i stoga je bio tuan! I meni je krio ljubav svoju, ali ja sam znala da te On ljubi. Nikad nije priznao ljubavi svoje; ali sada, kad je smrt cjelu- nula oi njegove, kad je ve klonuo i bio hladan, i ti si dola da cjeluje Njegovo tijelo, kad si svoje usne pritisla na njegove noge, onda sam vidjela suzu, kako mu treperi na vjedjama... To je bila suza za ivotom! Medjutim su oblaci sakrili mjesec, i Sjene je nestalo, kao to nestaje ivota. MARIJA gorko zajeca, srui se na mjesto na kojem je as prije bila Njegova Sjena, i ostane tako osamljena, bez ljubavi, bez sree, bez ivota. Dugi mir, samo se nebom ganjaju oblaci. Onda se vraa Judas, sputene glave. Ide do krsta, baca na nj ue i vjea se, poput svih, koji ovdje vie nemaju nita traiti. I smrt se sputa na nj, i na Ijeine svih, ovih, koji su neko bili ljudi. A visoko gore, u zraku, krue gavranovi, odjekuje njihova pjesma tuno, ali kao da u toj tuzi ima i smijeha. Zavjesa. Konac. Dramski tekst Legenda praizveden je tek 1978. u zenikome Narodnom pozoritu u reiji S. Unkovskog. 292

Michelangelo Buonarroti Legenda Michelangelo Buonarroti objavljena je 1919. u asopisu Plamen u tri nastavka (br. 1, 2 i 3); posveena je pievu prijatelju slikaru Ljubi Babicu. Posveta je izostala u prvom knjinom izdanju drame u zbirci Legende 1933. U varijanti iz 1933. ijekaviziran je prvotni ekavski tekst iz 1919, izostavljena je posveta, a dodani su popis likova i didaskalija o anonimnim sudionicima te mjestu i vremenu radnje. Sam tekst doivio je manje promjene: proirivanje nekih replika te zamjenu pojedinih leksema; takoer su i replike ene podijeljene na tri lika (ena, Beatrice Laura i Vittoria Colon- na). U Napomeni tiskanoj u knjizi Legende 1933. Krlea nastanak Michelangela Buonarrotija vezuje za godinu 1918; ta je drama trebala biti dio junake pentalogije, koju nije uspio dokraja realizirati. Iz Krleine polemike s ravnateljem drame HNK Josipom Bachom, vodene 1919, doznajemo da je Michelangelo najprije potkraj 1918. odbijen kao scenski neizvediv tekst, a zatim ga je Bach poetkom 1919. ipak prihvatio uz uvjet da sam pisac reira dramu preuzimajui potpunu odgovornost; Krlea je u oujku 1919. prekinuo svaku suradnju s HNK-om pa do praizvedbe nije dolo. Pisac je namjeravao ve 1919. objaviti Michelangela Buonarrotija u nakladi Juga, a potom u sklopu Sabranih djela u izdanju Voickog u knjizi Gigantomahija, ali ti planovi nisu ostvareni te se drama pojavila u knjizi tek 1933. Drama je scenski praizvedena 1925. u reiji B. Gavelle u zagrebakome HNK-u. U izvedbi zagrebakoga Komornog teatra klasike postavljena je 1973. (redatelj A. Celio-Cega), 1974. u banjolukome Narodnom pozoritu Bosanske krajine (redatelj B. Jerkovi), a 1978. u splitskome HNK-u (redatelj Lj. Risti). 293

Kristofor Kolumbo Kristofor Kolumbo prvi je put tiskan pod naslovom Cristoval Colon u knjizi Hrvatska rapsodija (Zagreb 1918), zajedno s Kraljevom i Hrvatskom rapsodijom. Potom ga je Krlea 1923. planirao uvrstiti u knjigu Gigantomahija koja je trebala izii u sklopu Sabranih djela, ali je ponovno tiskan tek 1933. u knjizi Legende. Tu dramu Krlea je napisao u jesen 1917. i ponudio je J. Bachu. Isprva je i taj tekst Bach odbio kao neizvediv, ali ga je potom ipak uvrstio na repertoar za sezonu 1918/19. zahtijevajui od Krlee i njegova prijatelja Babica da preuzmu odgovornost za reiju i scenografiju. U polemici (.Polemiar Krlea. Tri originalna dokumenta jugoslavenskog dramatiara Krlee, Jugoslavenska njiva, 1919, 18) optuio je Krleu i Babica da su, premda su imali na raspoloenju pozornicu i sve lanove Drame, odustali od rada na predstavi. Prigovorio je Krlei, izmeu ostalog, i da je poput Petra zatajio Hrista Lenjina ili Trockoga, kojima je bio posveen Cristoval Colon u manuskriptu. Naime, u knjizi Hrvatska rapsodija, tiskanoj neto manje od godinu dana nakon nastanka drame, nije bilo te posvete. Krlea e se toj Bachovoj optubi (kojom je insinuirano da je zbog politikog oportunizma 1918. zatajio posvetu) vratiti 1924. U Knjievnoj republici, knj. II, br. 5-6, u povodu Lenjinove smrti, tiskat e ovu napomenu o tom sluaju (koja je ula u poslijeratna izdanja Legendi): NAPOMENA O KRISTOVALU KOLONU Prosto iz tehnikih razloga, uslijed pomanjkanja prostora, u ovaj broj nije mogla ui moja studija o Lenjinu. Osim toga izostavljen je i drugi opseni materijal, tako da e Knjievna republika na jesen izdati jo jedan Lenjinov dvobroj. 294

Nije u nekoj naroitoj vezi s ovim brojem, ali ipak mislim da je potrebno da objasnim jednu stvar koju dosada jo nisam imao prilike da osvijetlim nekom logikom. U polemici to sam je prije pet godina vodio sa jednim kazalinim direktorom (o stvarima koje nisu s Lenjinom stajale ni u kakvoj vezi), on mi je predbacio, izmeu ostaloga, i to da je moja drama Kristoval Kolon bila posveena Lenjinu, ali da sam ja tu posvetu, izdavi dramu u knjizi juna osamnaeste godine, izbrisao. To je istina. Jeseni godine sedamnaeste, kad sam napisao Kolona i kad sam ga predao kazalitu na prikazivanje, ta je drama bila posveena Lenjinu. Mjeseca juna osamnaeste, kad je ta drama odtampana u knjizi, taje posveta izbrisana i nema joj traga. Ja sam Kristovala Kolona napisao i posvetio Lenjinu prije est i po godina, u vrijeme histerino i teko, kada se na svakome koraku osjeala panika kriminalnog i razdrtog zbivanja. Razmiljajui u prvo vrijeme njegova nastupa o Lenjinu, ja sam ga zamiljao tirnerijanski, solipsistiki, kao vatreni neki krug u samom sebi zaokruen, otkinut i zavitlan u samou jasne openhauerovske sumnje. Kako sam ja onda u ono vrijeme (kada su babe bogomoljke plakale pred crkvenim vratima i kada sam u crnim prljavim prostorima, medu oklopnicima, gubio ravnoteu ivanu i glavinjao bolesno) gledao stvari nejasno, kroz neku mutnu simboliku, ja ni Lenjina nisam zamiljao Lenjinom, nego samoubilaki oajnim, bakunjinovski bijesnim prodorom glave kroz najtvru materiju. Lenjin je za mene znaio u ono vrijeme subjekt koji se odbio na ocean kao crna admiralska figura koja se u svome traginom solipsizmu razdire na kljunu lade i plovi u nitavilo, i tako sam ja napisao jednu pjesmu (nazovimo je tako) koja s Lenjinom kao takvim nije imala nikakve naroite veze. Ve su me dogaaji ranoga proljea i ljeta godine osamnaeste uvjerili o tome da je ta moja posveta Lenjinu bila hitac u maglu, i ja sam je, spoznavi to, 295

logino izbrisao. Jer Lenjin nije meni ve u proljee osamnaeste mogao znaiti ni subjektivizam, ni solipsizam, ni nitavilo, ni sumnju tirnerijansku, nego obratno kolektiv i volju, i samosvijest i jedrenje punim vjetrom. Kao Marx i Darwin to su dotukli boga i drutvo, Lenjin se javio kao zidar konstruktor, stvaralac koji radi po planu, a nije nikakav Ukleti Holandez boleive simbolike; to mi je sve izgledalo dovoljnim razlogom da, stvorivi sebi o tome pitanju precizniju predodbu, izbriem posvetu na tampanoj knjizi. Tekst drame u knjizi Legende 1933. razlikuje se od onoga iz 1918: promijenjen je naslov u Kristofor Kolumbo, dodan je popis likova i didaskalija o mjestu i vremenu radnje; takoer je preimenovan dio skupnih i individualnih aktera kako bi se mutnoj simbolici prve varijante teksta dao jasniji smisao (tako Silni iz prve varijante teksta postaju Admiralska falanga; uopeni simboliki antitetiki par Novo Staro iz prve varijante teksta zamijenjen je konkretnijim Nova Zemlja /ili Novo Kopno/ panija). Promjene u tekstu su vrlo este, ima ih na svakoj stranici, ali su uglavnom stilistike naravi; nije bilo veih zahvata u tok radnje i odnose medu likovima. Uglavnom se radilo o proirenjima postojeeg teksta. Najvee promjene vezane su za umetanje novih pjesama, odnosno proirivanje onih koje su ve bile objavljene u sklopu prvog izdanja drame. Na str. 115 izdanja drame 1933. umetnuta je pjesma sastavljena od tri katrena s poetnim stihom Robovi, zemlja je zvijezda i mi se loptamo njom, a na str. 118 ponovljena su dva katrena iz prvog izdanja drame koja poinju stihom Eto, vjetar dobri nosi nas danas, ali su u produetku ponovno tiskana i sva tri katrena pjesme Robovi, zemlja je zvijezda i mi se loptamo njom. Pjesma koja poinje stihovima Rasparala se modra mjeina nebeska prenesena je s manjim izmjenama, a Preplovili smo more u tragu Zemlje Nove bez promjena. 296

Poslijeratna izdanja Legendi nisu donijela veih promjena u tekstu Kristofora Kolumba, osim dviju dopuna koje je Krlea napisao za predstavu izvedenu 1955. u Beogradskome dramskom pozoritu; te dopune su potom tiskane u knjizi Legende koja je objavljena 1956. u Zorinu izdanju Sabranih djela. U naem su izdanju one integrirane u tekst drame, dulja dopuna poinje na str. 143 Admiralovom replikom Meni se ne spava, glupane! Ja se ne vraam! Kamo da se vratim?..., a zavrava na str. 146 Admiralovim rijeima ...Ne u da uprljam svoje ruke vaom pasjom krvlju. Gadite mi se. Ta je dopuna zamijenila prvotni tekst koji je glasio: ADMIRAL Ja nisam pospan! Ja se ne vraam! Kamo da se vratim? U ono staro gnjilenje panjolsko? Utroba mi se die kad se sjetim svega! U ono dosadno, glupo, ogavno, prazno, staro? Zar sam zato pobjegao iz svega onoga, da se vratim? Zato da se vratim? Ja se ne vraam! GLASOVI: A to se ti ne vraa, to se nas ne tie savreno nita! Brod i Lada Admiralska to smo mi! Mi smo Admiralska Laa a ne ti! ADMIRAL: Pljujem ja na vas i na vau 'admiralsku lau'! Opice vi gadljive! Vi ete obreti Novo? Smijeno! Ovakve opice nacerene! Zar mislite, da je to Novo, ako na kakovo ostrvo u vodama prenesete vae krstove i inkvizicije, pa ih pozabi- jate na pijesku? Zar je to novo, ako osvojite maem otoja kakva jadna i zarobite robija? Glupani! I dvor i doboe i vjetrenjae i topove i enke, sve ete to preseliti prijeko i to e biti Novo? Ha-ha! I to zar da sam htio ja? Majmuni vi prljavi! Pustite me, da odem od tih vaih vjetrenjaa i lai i ena i raskoljenih lubanja! Gadovi! Brod je moj i posada je moja! A vi se izvolite iskrcati! Takoer je bitno proirena i Admiralova finalna replika koja u izdanju iz 1933. na str. 136 glasi: 297

A Admiral gleda u gomilu, pribijen na jarbolu i uti. Onda se trgne i poene se lomiti i kidati i hoe da se otkine, i vie iza glasa: La! Narode! Sve je to la! Svi ti tvoji viceadmirali i tvoji kontinenti, i tvoja kompaktna veina! Kristofor Kolumbo je praizveden 1955. u Beogradu (redatelj M. Dedi), a potom je izveden u Novom Sadu, Zenici i Ostravi. Osobit je uspjeh doivjela predstava postavljena na palubi adaptirana broda u sklopu Dubrovakih ljetnih igara 1973. (redatelj G. Paro). Maskerata Drama Maskerata objavljena je prvi put 9. svibnja 1914. u tjedniku Knjievne novosti, br. 16. Prema Napomeni u knjizi Legende iz 1933. napisana je 1913. Prema Uvodu prije itanja drame Uagoniji i tu je dramu ponudio 1914. J. Bachu, ali je odbijena. Planovi o ponovnom tiskanju u knjizi drama kod rijekoga knjiara M. Trbojevia nisu se ostvarili. U popisu tekstova koji su trebali ui u Sabrana djela u izdanju Voickoga 1923. Maskerata nije bila spomenuta. Za izdanje u knjizi Legende u Minervinoj ediciji Sabranih djela Krlea je Maskeratu temeljito preuredio. Dodao je podnaslov Karnevalska ljubavna igra, popis likova te didaskaliju o vremenu zbivanja radnje. Promijenio je i ime enskog lika: Pierretta je postala Kolombina, intervenirao je u radnju, promijenio karakterizaciju likova. Od izvornog teksta prvog izdanja ouvao je jedva jednu etvrtinu; stoga moemo rei da je za izdanje Legendi iz 1933. (koje je uz manja stilska i lektorska dotjerivanja teksta prenoeno i u sljedea izdanja) zapravo napisao novi tekst pod istim naslovom. Stoga u ovom dodatku donosimo integralni tekst Maskerate iz 1914. 298

Maskerata nije izazvala vee zanimanje profesionalnih kazalita: praizvedena je u koncertnoj varijanti 1955. na gostovanju Beogradskoga dramskog pozorita u Ljubljani. Kraljevo Dramski tekst Kraljevo prvi je put objavljen u knjizi Hrvatska rapsodija 1918. Prema Davnim danima i Zapisima sa Tria drama je zavrena u kolovozu 1915. (Krlea ak precizira datum 20. VIII. 1915). Autor je tekst u jesen iste godine predao na itanjeJ. Bachu, koji gaje odbio, iako je razmiljao o mogunosti da ga uvrsti na repertoar sezone 1915/16. U popisu za Sabrana djela u izdanju Voickoga 1923. Kraljevo se trebalo pojaviti kao dio Erotine trilogije, ali e ponovno izii tek 1933. u Minervinu izdanju Sabranih djela u sklopu knjige Legende. Prireujui tekst drame za drugo izdanje, Krlea je proveo brojne promjene u tekstu: dodao je popis likova te didaskaliju o mjestu i vremenu zbivanja; ispravio je tiskarske pogreke iz prvog izdanja, imenovao likove koji izgovaraju replike to su u prvom izdanju bile bez precizno odredenih govornika (atribu- irane anonimnim glasovima iz svjetine); zamijenio je neke lekseme i proirio niz replika i didaskalija. Te intervencije ne mijenjaju bitno odnose medu likovima i ne zadiru u tok dramske radnje, ali u nekim sluajevima daju nove nijanse znaenja tekstu. Tako u replike Malograanina i Purgara na str. 164 i 165 (prepravljajui tekst s 41. str. prvog izdanja drame) ubacuje sintagme kojima jae istie groteskno nazdraviarsko domoljublje hrvatskih malograana. Na str. 169 drugoga izdanja u repliku Gazde (str. 45 prvoga izdanja) ubacuje reenicu kojom se ironizira ban Khuen. Na str. 192 drugoga izdanja u Ankinu repliku (str. 70 prvoga izdanja) ubaene su dvije reenice: Tko hoe ljubiti ne smije imati prazan dep! O toj tvojoj ljubavi nema smisla da gubimo 299

vrijeme. U zavrnoj sceni drugog izdanja na str. 196 ispustio je drugi dio Smetljareve replike koji je glasio: O prokleti ivot! O prokleti ivot! O prokleti ivot! (koju je u prvome izdanju izgovarao anonimni glas). Takoer, u toj sceni u drugom izdanju Janeza ne nose smetljarice (kao u prvom izdanju), ve konobarice. U potonjim izdanjima Kraljeva kao osnova je posluio tekst iz Legendi 1933. u koji su unoene manje redaktorske i lektorske intervencije. Kraljevo je (koncertno) praizvedeno 1955. na gostovanju Beogradskoga dramskog pozorita u Ljubljani (redatelj M. Dedi). Potom je postavljeno na scenama u Varadinu (1957. u reiji S. Andresa, 1995. u reiji B. Baletia), Zagrebu (1970. u reiji D. Radojevia, 2000. u reiji P. Magellija), Subotici (1981. u reiji I. Szaboa), Tuzli (1982. u reiji S. Kupusovia), Peuhu (1985. i 1990. u reiji L. Bagossyja), Rijeci (1991. u reiji V. Taufera). Adam i Eva Drama Adam i Eva objavljena je prvi put 1922. u asopisu Kritika, br. 10-12. Prema Napomeni tiskanoj u knjizi Legende iz 1933. napisana je iste godine kad je i objavljena. Krlea ju je namjeravao ponovno objaviti u knjizi Erotina trilogija u sklopu Sabranih djela koja su poela izlaziti 1923. u nakladi Voickoga. Meutim, ta knjiga nije objavljena pa je drugo izdanje drame bilo 1933. u knjizi Legende u sklopu Minervine edicije Sabranih djela. U drugom izdanju prvotno ekavski pisan tekst ijekaviziran je, doneseni su popis likova i didaskalija o anonimnim sudionicima radnje. Osim za knjigu Legende uobiajenih stilskih dotjerivanja prve varijante teksta i proirivanja replika i didaskalija, Krlea je u ovom tekstu imao i jednu znatniju interven 300

ciju: unoenjem prizora u vlaku uveo je u radnju dodatne likove; takoer je promijenio i nain ovjekova samoubojstva: umjesto revolverom on se ubija skokom iz vlaka. Ubaeni prizor zapoinje na str. 237 naega izdanja didaskalijom: uje se iz daljine um eljeznice u noi, a zavrava na str. 241 didaskalijom: ENA se vraa na scenu. Bitnu izmjenu doivjela je i zavrna didaskalija. U prvoj varijanti drama je zavravala didaskalijom: Dok to kelnergovori, gore se par svija u klupko. Ta reenica je u drugom izdanju dobila produetak: ."..a edenski se perivoj pretvara u stjeniavu hotelsku sobu, zeleno rasvijetljenu, banalnu i prljavu. Praizvedba drame Adam i Eva bila je 1925. u Zagrebu (redatelj B. Gavella). Izvedena je i u kazalitima u Varadinu, Rijeci, Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci i Osijeku. M. Fanelli je prema Krleinu tekstu 1969. reirao Adama i Evu kao televizijsku dramu. Saloma Salomu je Krlea poeo pisati krajem 1913, kad nastaju i Legenda i Maskerata. U rukopisnoj ostavtini pohranjenoj u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu postoji i ouvana varijanta Salome u obliku pripovijetke, to pokazuje da je pisac traio adekvatnu anrovsku artikulaciju za temu koja ga je zaokupljala. Dramski tekst predao je na itanje J. Bachu 1914, ali ga je on odbio. Krlea je nastavio raditi na toj drami pa je u prosincu 1914. zavrio drugu, a 1918. treu varijantu teksta. Drama je prvotno imala tri ina, a svrstao ju je u biblijski ciklus, smatrajui je preludeom hebrejskoj pentalo- giji. Tekst drame nee objaviti, iako e se 1918. pojaviti u Savremeniku (br. 8) jedna njegova Saloma, ali u pjesnikom obliku (uz napomenu da je posrijedi Fragment iz eposa Smrt Ivana Pretee), U popisu djela, koji je priloen uz ugovor 301

sklopljen s V. Voickim o tiskanju Sabranih djela, Saloma je predvidena za tiskanje u Knjizi legenda zajedno s jo jednim rukopisnim tekstom: Smrt dr. Fausta. Meutim, ta se knjiga nije pojavila zbog obustave izlaenja Sabranih djela, a rukopis Salome Krlea nije uvrstio u knjigu Legende 1933. Ovom dramskom tekstu vratio se pedesetih godina kad je dva fragmenta tiskao u dnevnikim zapisima u asopisu Republika (1954, 2-3 i 1955, 7), koji su ponovno objavljeni u knjizi Davni dani 1956. Definitivan tekst Salome objavljen je 1963. u asopisu Forum, br. 10, a potom je uvrtena u drugo izdanje knjige Legende 1967. u sklopu Zorina izdanja Sabranih djela. Drama je praizvedena u beogradskome Jugoslovenskom dramskom pozoritu 1963. (redatelj M. Belovi), prikazivana je i u Splitu (1964, redatelj T. Tanhofer; 1993, redateljica N. Del- mestre), Zagrebu (1967, redatelj B. Jerkovi), Rijeci (1988, redatelj V. Vukmirovi). 302

MASKERATA Prva varijanta teksta iz 1914. , (Zeleni ljiljani na japanskoj svili. Sve zadahnuto praskom snova, i dakom zrelih kajsija. Sve blijeti kao nokti robinjice, to se smije na tigrovu krznu, obasjana suncem. Prponi fauni s paunovim perjem po vazama i ute rue s opojnim mirisom, u kojemu ima sjeanja na pjesme Rusalki. U kaminu udne melodije kao pla za blijedim cvijeem u dolinama, to nosi na laticama svilu uronjenu u naranin sok. Njih su troje plesali cijelu zimsku no. Pierrette, ena kao sve, tek joj se u oima krijesi vie fosfora nego u drugih. Geste su joj pune afektacije, ali zaodjevene istinktivnom rafinerijom. Pierrot, fantasta, lirski pjesnik. Don Quixot, nervozni trei. Blijedo, markantno elo kazuje intenzivni duevni rad. Pierrette mirie kitu krvavih rua i sanjari kraj kamina. Zlatovlasa je i njena kao maka. Krvavi plamen lie po svili, i osvjetljuje prikrivene joj care. Don Quixot sjedi u naslonjau, umoran, a Pierrot se nervozno ee. Konverzacija je zapela. Stanka. Zatim Don Quixot ustane i izadje. Pierrot stane, dodje kaminu i poprimi pozu portreta stare panjolske kole. Cjelov.) PIERRETTA (se trza nerutinirano i brani): Pustite me! PIERROT: Valjda sam lud? (Poljubi ju opet.) Zar da odbacim takvu sreu? Takav san? (Opet ju poljubi. Njeno fino tijelo ugrijalo je njegovu krv. U sve veem zanosu): Zar sam eznuo jednu vjenost zato, da te sad poklonim? 303

PIERRETTA (,s njenou Ijubee ene, privine se uza nj', a pritajivana strast kao da joj zakipi u krvi): Najmiliji! (Dugi cjelov. Tada se zauje dosadna kripa parketa.) PIERRETTA (se trgne i skoi do prozora): Kako snijei! (Neugodna stanka. Pierretta se nemirno ogledava i onda lagano izadje. Sobu ispunja intimna poezija vatre u kaminu. Kroz raskloplje- ne zavjese krade se Pierrotu pogled u spavaonu, u perspektivu svilenih rua i ipkastih tajna.) DON QUIXOT (je doao posve na scenu sjeo kraj kamina, i gleda ironikipjesnika). Svi smo mi, amice, i odvie sisavci, a da bi znali nadvladati mozag! Mi ovo pljesnivo tijesto ne znamo mjesiti, kako bi htjeli. PIERROT (zbunjen): Kako to misli? DON QUlXOT (je zautio. Iza pauze): Jo smo uvijek betije! A tako smo glupi da se ne usudjujemo biti ni ono to jesmo! Pa da se ovjek ne smije. PIERROT: Kad ti filozofira na zvijezdama, a mi smo na zemlji. DON QUIXOT: Dabome, ne plaem stoga to sunce na zemlji. PIERROT: Ti sve ignorie. DON QUIXOT: Dabome, ne plaem stoga to sence zapada. PIERROT: To je upravo tvoja filozofija! S njom e umrijeti kao pustinjak medju knjigama, a ruga se nama, koji ivimo! Koji uivamo, koji smo ivot dostigli i ne putamo ga. Za koje nema niega drugoga, do njega. DON QUIXOT: Fraze! Purgarske fraze! PIERRETTA (dok je Pierrot govorio, vratila se s tassom i ajem; naglo): Ah, Karneval! Kolike li poezije u tom ludovanju (iza stanke, znaajno): Plesala sam noas kao nestano dje- voje! DON QUIXOT (ustaje i izilazi): Pa ipak si bila kao iz porcelana, gore u plavom salonu! (Njih dvoje se znaajno pogledaju.) 304

PIERRETTA (kao da ga eli ispriati): Nervozan je! Radio je itav dan, a onda jo glazba i ples. PIERROT (prilazi k njoj): Ali ta to mene zanima? Danas! Na dan moje svetkovine. Kad palim rtve mojoj boici. Danas, kad cjelujem nevjestu moju. (Cjelov. Idu zagrljeni do naslonjaa): Danas! (Poljube se dugim cjelovom.) Ovo nae doba je toli pusto, da se i u pjesmama lae. A ja toli eznem za romantikom! O, kad bi sad bilo turnira, kad bi stijegovi drhtali na kulama, i ja mogao da se borim za tebe! Da obaram druge, zbog tebe! I dok bi se onda mjesec verao kroz granje, i rue usnule, douljao bih se pod tvoju kulu, i gitara bi ti moja pjevala pjesmu o mojoj ljubavi. (U sjeni se pojavi Don Quixot. Posvema je blijed, a na usnama titra davni, ironiki smijeak.) A ti? Mlada, puna kivi i smijeha, puna juga i sunca, ti bi me darivala lovorjem... (Kroz njenu bijelu laganu haljinu osjea se svjeina mlada joj tijela ion seje sasvim nadvio nad nju, ko da eli ispiti ar njene vatre. Po njenim formama rasulo se drhtanje, divna je, kao mlada ena. S pjesnikim zanosom): Moja je ljubav bila dugo, melankolino trzanje i kobni jecaj putnika na obalama velebnih voda, gdje sniju prie! Bila je vatra iza utljivih uma, a ti si se nasmijala toj vatri, junjakim divnim smijehom. O, noas, poslije jedne njenosti, zakrijesile su ti se oi i dua ti se ustalasala, kad si ula prvi akord moje pjesme. (Dugi cjelov, pun strasti i uitka. U njoj se je rashuktao sav enski elemenat, ona nije vie razumna, ona nije vie ena drugoga, ona je samo ena. ena, kojoj drhu usne za uitkom, koja ne poznaje drugoga morala nego ljubiti.) PIERRETTA (tihim glasom, zasjenjenim od strasti): Srea! PIERROT (pjesnik, pun inspiracije): U sjeni jeca mandolina, a pred nama ivot sja, u srebrenoj posudi. Zvijezde na zelenom 305

moru na dalekoj puini, kao slabi treni vranci nose. ujem ju, kako mi se smije, kao da i ve ju dohvaamo ve se kupamo u njoj. PIERRETTA: Srea! Jo kao djevoje vazda sam o njoj snivala. Ona me je drakala svojim krilima i sad letimo k njoj! Osjeam kako me pali, kao da nas vatreni vrancinose. ujem ju kako mi se smije, kao da su se nebesa raskrilila preda- mnom. (Kao da je kakova nevidljiva lepeza odvrnula masku sree od nje, trgne se i uozbilji): Ah! PIERROT (jo uvijek u zanosu): Ah, ovu svetu no, prvi put sam u tebi ugledao enu! I da nosim Svemir u ruci, pustio bih ga da padne za cijenu, da mogu srknuti kap s tvoje boanske usne. (Primjeti njen trzaj, i u njemu se probudi mrva potenja.) Kap po kap krvi davali smo za ovaj napitak, a sada, kad nam je na usnama, kad utimo sve njegove tajne, sada (Njihov se zagrljaj polagano i nehotice raspadne.) PIERRETTA (mu s gestom make to se umiljava, prihvati ruke, i zagleda mu se u oi): Sada? (Ona to povikne instinktivno, koketerija prepuni pehar njenog razbora, a on stane kao ivotinja piti njene ruke, vrat, grudi, meso. Pauza. Tada se zauje kripa koraka. To je uao) DON QUIXOT: (Oboje se nespretno trgnu): Jeste li gladni? (Oni ga udno gledaju.) Mislim naime, kad ovjek itavu no plee, da ogladni. PIERRETTA: Ali ti nijesi plesao, ti se nijesi ni maknuo, Flaming! DON QUIXOT: Ali u mislima, najmilija, u mislima sam plesao! A taj ples vema umori mozag nego glazba noge! I glava otea poput olova, a ovjek bi htio da se trgne, da luduje, a neki mu zlobnik neprestano cilie same mrtvake melodije. PIERROT: Ti si vazda pun smrti i ljeeva. DON QUIXOT: Kad umirem u grobnici. Ta vi ste barem krani! Dobri krani! emu dakle strepite pred smru? Nije li Alga 306

nosila gotovo stotisua godina istou svoju nad tvojom glavom, samo za to, da joj lubanju gurnu na desno, u kor keruba i svetaca! Tamo na desno, gdje vjeno preiva dobro stado i smjeka se pred licem Gospodnjim. (U samovaru se razglagoljao aj). PIERRETTA: Izvolite molim! Rum i etrun su ovdje. (uje se zveket srebra i majolike. Kao da se oblak potistenosti nadvio nad njihove glave. Pauza.) DON QUIXOT: Boli me glava! PIERRETTA: Ve je kasno! PIERROT: Ti radi odvie! Pa jo kako! itave noi bdije nad knjigom. A to ubija! Formalno ubija! (Sa zgraanjem): itave noi! DON QUIXOT: Ali ja i ludujem s vama! Pleem, smijem se i pijem, ah pijem! Dajte da pijem s vama, ali neto, to bi peklo poput zlata eenoga i to bi se iskrilo poput bisera. (Izilazi.) PIERRETTA: Nijesmo smjeli tako dugo ostati na plesu. PIERROT (edan njenih cjelova pritisne njenu ruku na gorue usne): Ljubim te! (Ona se nagne k njemu. Dugi cjelov.) I kako te ve odavno ljubim! Nosio sam pakao u dui svojoj, dok sam za kinih noi lutao pod tvojim balkonom. Zlobno svjetlo kralo se kroz svilu, kao da se ruga mojoj jeseni... Prolazili su vjetrovi, umirale noi, i blijede su se magle uljale ulicama, a ja sam u dui svojoj nosio zakopanu lavu. Znao sam da ezne, i da se cjeliva s drugim. A1 danas! U onom se vrtlogu sruio pakao moje due, i ja sam vidio samo nebo. PIERRETTA (s naivnou djeteta): Strah me je! (Dugi cjelov.) DON QUIXOT (se vraa i nosi dvije butilje. Otvara ih): Pijmo: ivot, veselje, zdravlje! PIERRETTA: Ali mi smo ve probdili jednu no. DON QUIXOT (otvara drugu butelju): Pomladit emo krv. I izrugat emo se neprospavanoj noi i jutru i svijetu i uvstvi 307

ma. I ismijat emo ih. Dajte, da sa smijehom nazdravim ljubavi naoj, ivotu naem i umiranju naem. (estokopie, misli i neprospavana no, sve mu to zamuti krv i mozag, i on iskapi asu do dna.) Da prospem jednom i od svog preobilja, i da se nasmijem i vaemu veselju. Da ismijem vau tugu, i da na vae najgore suze saspem pehar ruga. Da vam doviknem sa svojih visova: Djeco moja, malii moji, klovni moji! Dugo ve nasluujem pritajivanu vatru u zjenicama vaim, dugo ve promatram strasti vae i dugo se ve smijem ljubavi vaoj. PIERROT (hoe da skoi, ali ga on opet pritegne k stolu). DON QUIXOT: Vi si, razumije se, ljubite due mesnate due svoje! Ali meni se ta vaa uvstva ine sitnima, jer sve ta je u vama, iz krvi je i mesa! ekao sam, ve dugo sam ekao taj as da postanem Trei, i vi ste si tek danas priznali cijelu golu istinu! I tek danas se odijelio od moga ja u meni, onaj trei, i tek danas moe da izlije au na oltar vae svete ljubavi! A kako je tome ve dugo? Kako ste dugo guili istinu za volju lai. A mnogo je zapravo gluposti u tim vaim borbama i sitnim uicima! Ti si naravno pjesnik i otkrio si u njoj neto vjeno enskoga i to slavi u svim svojim idejama i pjesmama. Sluao sam te danas, kako sanjari o paklu i nebu i najradije bih se bio nasmijao tvom paklu i nebu. Ah kako je blatno tvoje nebo i kako smijean tvoj pakao i kako malen korak od tvojih cjelova do tvoga Boga! Naliili ste muhama to biju krilima o zidove sobe u mjesto da piju med. Ali to znade ona muha u prljavoj sobi o lijetu orlova, o arobnim visovima i novom suncu? Vi to novo sunce nazivljete praznim filozofiranjem i guite se u svom otrovu. A emu da ja budem pauk, i da isiem iz vas jo i ono malo vaeg ivota? emu da razaram svetinje u duama vaim, emu da vas uvjeravam, da e ta vaa svetinja za nekoliko mjeseci dreati i prljati rublje. Da e onda doi 308

krize, prelomi, drame i ostale sitne ale. Sve je to meni smijeno, i sve sam ja to u sebi ve proivio. Bez vike se naklanjam na koncu ina, ispijana i izilazim, a vi ostajete. Srea vas ispunja, i ekat ete dok se vratim, (iza stanke) ili dok se ne vratim. (Bujica njegovih rijei uzvitlala je u njenoj sentimentalnoj dusi oluju.) PIERRETTA (kao zamrla jeka): Flaming, Flaming... DON QUIXOT: Ja se gubim u kaosu ideja kad pomislim na vjenost. A vi? Vi vae sanjarenje u toplim sobicama naziv- ljete sreom i ivotom? Vi, koji se nikad ne diete nad uspomene i nad trule to prlja misli! Vi, ljeine bez vatre u oima i bez veselih pjesama! Vi, kojima dostaje jedna arena krpa da se nasmijete. Ali ja ne u tinjanje, nego vatru, oganj to obara i rui, svetu vatru to preporadja, to ee, to nosi svjetove; vatru ivota, a ne umiranja. I nije mi dosta ono, to drim, ja bi vie, jer imam orlovska krila, a nijesam kameleon na lanom suncu! I ne dostaju mi plitine, ja hou valove, struje i protustruje, borbu i dubinu. PIERROT: Ali Flaming, to e ti DON QUIXOT: Vi ste krani! ta vi znate ta je dobro, a ta zlo! Vi se bojite Boga i kazne, i cjelova koji nije kupljen na oltaru! A za mene nema ni dobra ni zla! Vidjeti sunce, ispiti sve tajne njegove i onda iriti ar oko sebe i sam postati suncem! I ismijati bijedni stvor to pue od straha pred Gospodom. Ljeeve buditi na ivot, sve buditi na novi ivot! O, vi ne znate, kako izgleda taj ivot u dvoje, to umiranje u dvoje, gdje jedno drugom srce dere. A ja hou raskinuti spone sputanih krila, hou ubijati boanstva i gasiti zvijezde, i vinuti se do novih ideja. Unititi straila pred kojima drhtu- rite. Ja hou uivati objeruke, stresti sa sebe grobara i uti rijei i vidjeti dan. (Brzi prelaz u ludjaki smijeh): Hej, iz Svemira gledam kaos i ne vidim u njem harmonije! Spiralne su to zublje, to eterom lutaju bez cilja, bez puta! I vidim, 309

gdje se svijetovi pale i rue, i gdje se iz smrti radja vjeni ivot. Zar u tom meteu da traim istinu? Ah ne smijem se ovim pitanjima cirkusu i moralu. Ja lutam visovima i nosim istinu. A istina? To je smijeak to obara duh i svemir, smisao i la. Smijeak to opaja i luduje bjesni i usavrava! Samo se bogovi smiju ovim smjekom, ondje, gdje su i piramide pjeana zrnca, kraljevi i roblje tek klovni, kao vi to ste, maljuci moji! Lutke na nitima Usuda i lani atomi! Medju- tim, emu rijei? Budimo veseli pijmo! Okitite se myrtovim cvijeem, zapjevajte himnu, a ja idem da je ismi- jem, u dosadnoj zimskoj noi. (Iskapi elegantnom gestom au, baci je o pod, i izadje laganim korakom. Onda se jo uje mukla kripa u vezi i cvilenje vratiju, a poslije nita, vie nita. U sve se ilice uvlai mir, duboki, grobni, podmukli mir. Tiina. A zatim se zau Pierrettin bolni jecaj. U njenoj se dui razgorio stari, dobri moral, u dui joj zavlada praznina.) PIERRETTA: A ja sam matala o srei?! I nikad prije nisam nala u njegovim oima ono, to sam vidjela sada. PIERROT (silno je uzubudjen. U prvi as ne shvaa. Ali od onih pustih misli, kao da ga je zahvatila drhtavica. Ta onaj se beutni ovjek ruga smrti.) A to je to? PIERRETTA: Neto to jest! Prezir, bol i suza! Neto neodredjeno. (Zaplae.) PIERROTA (se bolni pla Pierrettin silno doima. Ne zna to bi.) Samo se vi umirite, kraljice moja! (Hoe je zagrliti, ali mu se ona izvine poput jegulje. Pla. Stanka. On osjeti da mora neto rei, pa se utie svojoj pjesnikoj mati.) Sjene su se krale srcu mom, kao aveti, bila je kasna jesen, kad sam vas ugledao prvi put! Pa kao to vihori trzaju po gorama, trgala se i moja mata, ali je u sebi nosila sliku mlade ene. A vani je bilo predveerje i jesen. Teki se miris rasuo itavim krajem i tuj i tamo svjetlucala je ve po koja zvijezda. Maglice i suton i melankolija. Tako sam vas poeo ljubiti. Koliko sam puta 310

znao utonuti u modre daljine, u kojima se dizala mlada ena, blijeda i opojna, zlatovlasa kao u magli ili gustoj svili, kao u snu jeseni. Koliko je noi umrlo od onda, koliko li je suza kanulo od onda? Ah, biserjem bih onim mogao kupiti riznice dragulja, i jo bi sipao zlato svijetovima, i jo bi mi preostalo mnogo. Sve to blago, sve te suze, sve te snove svoje, darovao sam vama i vi ste mi ve dali ruku, omamila vas je enja, a onda ste zaplakali za drugim. PIERRETTA (drhtavo poput djeteta poslije jecanja): Za drugim? Ta s onim drugim sam ivjela, dok s vama samo pleem. ivjela! I kako sam sretno ivjela! Trebala sam samo zaeljeti zvijezdu, i on bi je skinuo! A ja ga nijesam razumijela. Ja sam plesala, a on je traio istinu. PIERROT (uzrujano): Istina je u naoj ljubavi i mi imamo pravo na nju! PIERRETTA (dignuvglavu): Mi se ljubimo? A nijesam li ja i njega ljubila! PIERROT: Da, kao plaho djevoje u vjenanoj svili, a on prljavih misli. PIERRETTA (s povrijedjenim ponosom): Laete! (Plae.) PIERROT: Laem? Ta zar bi on mogao pritajiti poudu, on kojemu je sve tek kemijski proces! Trzanje jedne vrste mii- ja? Zar je on sanjar poput mene, koji hitam kao sjena svijetom, i vidim u svakoj iskri vae oi, u oblaju vae boje, u oima vae boli. On, koji razara svetinje i uspomene i ivot i sve. Zar bi on mogao u eni gledati vie, nego enu, zar bi vas mogao ljubiti kao ja, to vas ljubim? Koji u svakom glasu zvona, u svakom pjevu slavulja ujem vae ime, u rosi vidim vae suze. Ah, one noi, kad sam napisao prvu pjesmu za vas, naao sam enu u svili, zlatovlasu! Glas joj bijae pun tihih pjesama, kao ubor fontane o ponoi. I pili smo vino, pa kad je sjela na moja koljena, obujmio sam je njeno i kao svetici 311

poljubio jastuie ruiastih prstiju i odjurio u no. A ona se smijala, mom ludilu, mojoj ljubavi i ree: Zar bi se mogao odrei ivota i pobjei? (Stanka.) Vi ste uutjeli? Zar zaista trgate moje snove, moju enju? PIERRETTA: Vau enju? A nije li i on eznuo za mnom? PIERROT: Ali mi se ljubimo! PIERRETTA: On je proutio moja uvstva, a ja nikad nisam nastojala, da dokuim njega! Njega, koji sa smijekom pria o ivotu i o smrti! On je otiao u neznane krajeve, da nadje istinu! I nikad nije spomenuo ni jedne prazne rijei. A ja ga nijesam razumjela. (Histeriki jecaj.) PIERROT (daje umiri, i ako mu je teko tjeiti ju): Ta on se je za svojih neprospavanih noi vrlo visoko popeo nad nas, on se izrugao naoj ljubavi. PIERRETTA (na momente zavrije): I dok se on penjao sve vie i vie, ja sam s vama ludovala po plesovima! Medju onim glupanima, medju onim svijetom u laku i svili. I sluala sam vae lijepe rijei, a on se samo smijekao, i putao me uvijek za jednu stubu nie. A meni nije bilo jasno, kako se ovjek moe odricati ivota, kad je tako lijep i podrugljivo mu se smjekati! Ali sad razumijem, sad shvaam sve! Kako je divno znati, kako otmjeno prezirati i odricati se! Kako je uzvieno lutati svijetovima, udisati zrak, koji jo nijesu okuile niije plui! I neznam kako me je moglo zanijeti meso i la. PIERROT: A nijeste li danas priznali, da me ljubite? Daje u ovoj vaoj ljubavi prva istina. PIERRETTA: To je sve bilo dok njega nijesam shvaala. Pa kada sve to i ne bi bila glupost opojne noi, kad bi vas i doista ljubila, i onda bi rtvovala ljubav njegovoj dui. PIERROT: A nema li u mom boanskom uvstvu toliko istine, koliko u njegovim neprospavanim noima! Nema li u mojim snovima o srei toliko ara, koliko u njegovoj istini: daje sve 312

tek jednog smijeka vrijedno? A u mojim pjesmama ? (Klone pred njom i hoe da je privine k sebi. Tada zabruje glasovi, to lutaju ulicom. Buka se izdaleka pribliava i poput nestanog vala provali u sobu.) PIERRETTA (se trgne, i puna straha potri do sredine gdje se ukoi poput kipa ): Neto se je dogodilo! (Ide, odgrne zavjesu, otvori prozor. Vjetar baci na njenu frizuru iz zimske olovne tame pregrt bijelih pahuljica.) PIERROT (ustaje, i ide do nje): Danas je umro karneval, pak se maske kasnije vraaju. (Ona mu se izvine, i uhvati zbunjeno za glavu.) PIERRETTA: Neto se neobino moralo dogoditi. Jeste li uli, oni razgovaraju o smrti. (Pauza. Dolje prolaze grupe ljudi i bue. Kroz otvoreni prozor siplje snijeg.) PIERRETTA (ga primi za ruku): O, dajte pitajte. Dajte! PIERROT (se nagne kroz prozor): Pardon, gospodine, to se dogodilo? (Pauza. Snijeg.) GLAS IZ VANA: Jedna je maska skoila s mosta medju sante. PIERROT (brzo zatvori prozor. U oima mu je strah.) PIERRETTA (.zatetura do stolice. Zajeca bolno i oajno): U smrt! PIERROT (miluju je): Ali umirite se, Alga. Ne mora biti on. PIERRETTA (u histerikim grevima): U smrt je poao! A zbog mene! (Klone nemona. Njena razdraena mata prikazuje joj grozne slike. Ogoreno): On je naao istinu u smrti! A1 njemu je i smrt bila uitak, spram ivota samnom. Smijala sam se njemu i njegovim neitanim djelima. I dok se je on itave noi muio, cjelivala sam se s drugim. S ruglom sam naplaivala dobro. I njegov tihi svijet misli razbijala sam ispraznim smijehom. A on je sve to vidio i uklonio se! PIERROT (ee sve nervoznije po sagovima.) 313

PIERRETTA: Smrt! Svud samo smrt. Svaki moj cjelov i svaka moja misao, sve je to potrapano krvlju. Njegovom krvlju! A ljudi prstom pokazuju na grijenicu, to je cjelovima zadavila svog mua. O, prezir, oprotenje, prokletstvo! (Pojmovi joj se mijeaju u histerikom kaosu.) PIERROT (brblja bez uvjerenja, samo da prekine tiinu): O, nakon dugih trzavica klonulo mi je miije poput tetive s koje je odletjela strijela. Htio sam da preko ruinih voda dohvatim svoju Sreu! I drao sam je, grevito, ko skupu pticu, kojoj je perje posuto draguljima, a onda je doletio zlobni vihor. PIERRETTA (ujedljivo): Molim vas, ne brbljajte gluposti! PIERROT (se lecne. Neugodna pauza.) PIERRETTA (kroz suze): Zatajiti u u sebi ivot i posuti glavu pepelom. Ne vidite li da moram poi u samostan? PIERROT: Ali, najmilija!... PIERRETTA: Prazan ste kao mjehur. U samostan, u molitvu, u Boga, u vjenost! S uspomenom na njega. PIERROT (umiljato): Algo! PIERRETTA: Da pritisnem usne na mrtvaku lubanju, i razmiljam o smrti! PIERROT (oajno ee). PIERRETTA: Vi se bojite smrti? PIERROT (drhtavim glasom): Ali umirite se! Vidite, kako vas molim. (Olovna neizvjesnost ekanja, to para svojim noktima svaki hip na vijekove, sjela im je u duu. Zapiljila im se u mozag, ispila misli, uutkala nerve, tako te izgledaju poput mumija. Plava svila svitanja, kad umire no. Kroz zavjese na balkonu prodire melankolino zimsko jutro, s injem od safira. U ovoj udnoj mjeavini, izgledaju njih dvoje, kao dva klovna, kao karikature morala. Drama je potresla njihovim svijetovima i sad je sve tek uspomena i ruina. Blijedo svijetlo zapuzalo je stijenama punima noi, i popilo sve utaje. Duga pauza. Zatim 314

zajei u predvorju zvonce. Kao da se netko nasmijao veselo i pustopano. Tako je samo on zvonio.) PIERRETTA (skoi lakim skokom srne, a veseli joj smijeh provali iz srca.) DON QUIXOT (ulazi, ogrta pun snijega, lice iibano vjetrom.) PIERRETTA (ga dri za ruku. Neugodna pauza.) PIERROT (uti). DON QUIXOT (ih promatra dugo, a zatim odvede Pierrettu do svjetiljke i zagleda joj u oi): Suze?! (Zatim vidi da su svilene rue u spavaonici netaknute, i situacija mu postaje jasnom. I neobuzdani smijeh mu provali iz grudiju.) DON QUIXOT: Poslije ovakove lude noi, ba je uitak prkositi oluji u pustoi. Vjetar siplje snijeg, a ti stupa naprijed! Daleko od lai i ljudi, razigran malom alom, da si betijama dobacio komad mesa. A kad se vrati u cirkus, betije su postale melankoline. (Sve one enje za viim, sve suze, svi uzdisaji Pierrettini rue se pod Don Quixotovim smijehom. U njoj se budi ena, ena kojoj treba cjelova i milovanja, a ne knjiga, ena koja zaboravlja sve, ena koja ljubi. I ona polazi do Pierrota, do pjesnika, do ovjeka, koji ljubi, a ne ismijava i baci mu se u strastveni zagrljaj.) Zastor 315

U PREDVEERJE Nemogua soba, hladna, pusta, siva, oajna. Soba bez due. Nered grozni, mnogogodinji, prljavi, nehigijenski, strani, te su sve ponjave, jastuci, pokrivai porazbacanipo stolu i stolicama i podu. Sve je razderano i pokidano, zguvano i smrvljeno. Knjige, prljavi tanjuri i alice za kavu, kruh, masni papiri, razderane vree, sprave za estu, boce i petrolejka, guline od voa, razbiti lonci, lavori i prljave ae, sve je to rasuto po toj sobi plesnivoj i vlanoj, to podsea na grob. Stolice su rasklimane, a politura je sa postelje oguljena i mali crni pianino, to se prislonio uza zid, prije nalii na razbitu krinju, nego na glasovir. U kutu mala ocelna pe usjana i ari se. Do pei ovea krinja natrpana ugljenom. Pod je ispaljen, daske pokidane, te ziju crne pukotine. Upozadini prozor, zaveen nekim adjavim ipkastim krpama. Soba je prizemno, pa se vidi, gde prolaze ljudi. Kasno zimsko popodne. Guste pahulje snega. Kadikadpraporci saona. U postelji, odevena, crvenim rupcem zaogrnuta, lei ena i histerino plae. Snegpada. Zena plae. Ljudi prolaze. Stanka. uje se iz vana iz hodnika, daje netko zalupio vratima. Onda jedan surovi enski glas: Lavor ti hitim v glavu ak' ne zapre vrata! Sav mi sneg nutra blati! Ti fakin prokleti! 317

Neartikulovana buka. Onda mir. Stanka. Zena bolesno ustaje i baca povoj namoen u sirce, zlovoljno i besno. Ide do pei. Baca ugljen u pe. Negde bije sat tri etvrta. Onda ide do prozora. Nasloni glavu na staklo. ekanje. Sneg. Polu- tmina. Onda ide do glasovira. Udari dva tri tona. Oni grozno razbijeno zvone, dugo. Disakordi. Onda uzimlje neiju fotografiju sa glasovira i dugo je gleda. Uzdie. Ide do stola, tamo zamata neki papir i uzimlje kruh, ali ga apatino opet odbija i baca natrag. Odvue se do postelje umorno i dotueno i gleda u pe. Duga stanka. Vani su medjutim povie puta zalupili kapijom. Ona uvek protrne i eka hoe li to k njoj. Kad ali koraci odzvanjaju sve dalje i ona opet zapada u beznadnu letargiju. uju se neki glasovi. Pa utihnu. Stanka. Onda kucanje. Zena skoi kao preporodjena. uje se glas nekoga oveka na vratima, al se ne razbire to on govori. ENA otresito: Ne! Ne! Nije! Ne! Pitajte kod babe desno dole u pivnici! Zbogom! Onda zalupi vrata i baci se u postelju. Hvata je neki demonski bes, te pone besomuno da udara nogama o postelju i polomi trule daske. Kune: Prokleta svinja, ogavna! Ovako mene! Mene! Ovako! Oi mu iscrvile, djavo prokleti! Propao za uvek, gad pakleni! O! Mene! Mene! Ovako! Besno bije nogama o postelju. Onda se baci u jastuke i rida. I u ponovnom napadaju pone da trga sa sebe maramu i bluzu i vie: Razderati u se! Razderati u se! Razderati u se! 318

Skida sa sebe sve ruho te u kouljipolunaga vie i kune: Svinja! Djavo! Lopov! Hulja! Onda pane u grevito jecanje. Stanka. Nedaleko je kolodvor, pa se uje zviduk makina, to raniraju vozove. Dugi, zategnuti, gotovo nezemaljski zviduci, pa tiina. Sneg. Ljudi prolaze preko etvorine okna i pada polutmina sutonja. ENA bespomono zapomae: to se tu moe? O, to se moe? Onda se trgne i osovi kao u hipnozi. Neto joj je sinulo. Pouri se do ormara i nervozno trai neto. Onda preiskapa ladicu od stola i izvue neke avle i uzice. Odgurne ormar, koji je prislonjen uz vrata to vode u pokrajnu sobu. Ta su vrata tapetovana prnjcima od vrea. Dovue muno jednu stolicu, popne se na nju i zabija u vratnice avao. Onda pravi od uzica petlju i zapon, te sve to vea na avao. Stanka. Hip. Dva. ena se uskoila i koleba. Onda oajno zarida i sraza se dalje. Plae. Stanka. Tuni zviduci u daljini. Vani negde saone i voda u lebu i sneg. Onda plaho kucanje. ena uje kucanje u polujavi. Skupi se, te otetura do vratiju i otvara bravu kljuem. Ulazi ovek. Bedna i odrpana proletarska figura. Sukob strasti, bola, enstva, mizerije i mrnje. ovek surovo istupi do sredine sobe. Ruke u depovima. Cigareta. Tiina. ena omamljena, izvan sebe okree se za ovekom kao marijo- neta. U njoj se neto kida. Onda se baci, oajno kriknuvi do nogu oveka, te mu celuje odrpanu obuu, grevito. OVEK se otme i istupi: Pusti me! 319

Odmata neki jadni, moljcima poderani al, te ide do pei i grije se i tare ruke i odbija debele dimove. ena pue za njim, kao aba, koju je zmija oarala. Jo uvek na podu. Polunaga. Bolesna. Kosa joj se rasplela. Celuje mu obuu pri pei i jeca. OVEK je udari nogom: A to tuli, do djavola? Ku! ENA guta suze: Oprosti: Neu vie! OVEK je odgurne i ide do stola. Prekapa po stolu i baca papire, besno: Gladan sam! Ponavlja i naglauje: Gladan sam! ENA besno: I ja sam gladna! OVEK besno: Lae! Haha! Kako samo lae! A knjiica hipotekarne banke? Sto! A poljodelska! A vinograd? Jeli? ENA: Da sve to zapije! OVEK: Tako? A zato pijem? Reci ti meni zato ja pijem? ENA prestraeno: Ne! Ne! Oprosti! Biti u dobra! Eto! Kao kuja! Samo nemoj da besni! OVEK: Do djavola! Ludorije! Ludorije! Kakve strane ludorije! Idem ja! to u tu ja? U tom brlogu! U tom grobu! ENA se pripije uzanj u smrtnome strahu: Ne! Ne! Ko boga te molim! Ne! Ko mrtva u biti! Ni maknuti se neu! Samo ostani! OVEK se iskine i uzme stolicu, baci je do pei i tamo se sroza na nju: Duboko: Sve je to prokleto! Prokleto! Onda se trgne i skoi: Ipak! Bolje je, da idem! Sve je to gadno! Pusti me! Hoe da ode, ali mu se ona splela oko nogu. Borba. ENA Dragi! Sveti! Mili! OVEK Pusti me, jer u te udariti! ^ENA: Pa udri! I bolje je, da me nogom dotue, nego da se ovde raspinjem iz dana u dan! to to sve znai? I emu to? Eto! Da nisi doao bila bi se obesila! 320

OVEK se smije. Jest! Ti bi se bila obesila! Pa zato se nisi? to se vraga uvek grozi tim uzetom!? Obesi se! Obesi! Tko sretniji od mene, ako se obesi! ENAi" trese od unutarnje ivane groznice. Ustaje i ide do oveka kao u nekom objavljenju!Nemoj! Covee! Budi dobar! Padne pred njim i zaplae u bolu. Stanka. Onda se ropski i ivotinjski mazi oko njegve obue. OVEK: Pusti! Prljave su! ENA: Pa to, ako su prljave! Tvoje su! Dragi! ovekje odgurne. ENA pridignuv se: Zato si tako okrutan? OVEK pusto i suho: Pusti me na miru! ivina! ENA: Ti si ivina! Proklela sam te sveg, od nokta nonog do kose. Zdere me. Gubava sam. Rane su mi solju posipane! To me pee! STANKA. ENA tuno, pobijeno: O, zato nisi ovde nou? Kad voda kaplje u lebu! OVEK flegmatino: Kad nisam! ENA: A bio si ovde. OVEK: Nisam. Nikad nisam bio ovde. Ja nikada nisam bio ovde. ENA: Lae! OVEK: Odurna si mi! Znade da govorim istinu. emu bi da laem? ENA: Lae! Lae! Ili si onda lagao! OVEK: to bi lagao! Znao sam, da ima novaca! Te sam novce hteo da imam. Zato me nisi kupila? Mogla si da me kupi! ENA: Pa ja sam ti dala sve. 321

OVEK: AT si prljava. Za nekoliko forintaa, eno, pa se cenka. A vinograd. ENA: Pusti! To e nam trebati. OVEK: Nita nam nee trebati. Ili sve ili nita! Amo s vinogradom. Ja sam zato i doao. ENA: Zato si doao? OVEK: Sto me bleji ko krava? Eto! Zakartao sam re! Svoju potenu re! I ako ne vratim do na veer ostajem hulja! Ti ima eno i ti e mi dati. ENA u bezdnu svih deziluzija isceri se ogavno enski: Figu u ti dati! Eto! To u ti dati! Figu! OVEK je nemilosno ui, da sve zatetura i da joj posikne krv na nos: Bludnice! ENA besno: Razbojnik prokleti! Zato si dakle doao! Da me orobi! I sve je dakle la? Ova tri tedna, to te ekam dan i no sve je to la! OVEK ustane: Gadi mi se sve! Nema u tebi oveanskog niti mrve! ENA zaustavlja krv runikom: Jest! Ti si isti svetac! Ja sam crno, a ti si belo! Jeli? Pa zato dolazi onda k meni, ako sam ja crno? OVEK usplamti i krv mu nadune glavu: uti, jer u te jo ENA: Pa udri! Udri do zadnjeg! to samo ovako? Evo ti no! Pa kolji! Kolji! Gade! Tura mu u ruke veliki kuhinjski no sa trpeze. OVEK: Ne vii! Doi e ljudi! Nastati e skandal ENA.- Haha! Skandal! Nek nastane skandal! ta je meni do skandala? to je to, skandal, spram svega ovoga ovde, u meni ? to si to poinio iz mene? Ko bogu bi trebalo, da mi se moli toliko trpim. 322

OVEK: Zar samo ti trpi? A ja ne? ENA: Ti se karta! Ti pije! Ti se povlai s enetinama kojeka- kim! Ti imade ideja! Ti si ovek. Ali ja! Ja! Ja cele noi i cele dane u ovom grobu prokletom ekam i umirem. OVEK: Pa zato nee da govori ljucki? Eto! Daj mi novaca. ENA mu pljune u lice: Fuj! Fuj! Ti se meni gadi! Novce! Jeli? Novce! Da pije? Da se veseli? Huljo! Svi ste vi hulje! Sve je vae uvek veliko! Visoko. Vano. Moralno. Ali kad se u nama probudi nae, onda smo ivine. Da! Hulja si! Ispio si me! Oglodao me i bacio ko kost! Ne dam ti! Nita ti ne dam! OVEK: Neda? ENA grozno odluno i konano: Ne! OVEK se povue u sebe i uskoleba. Kao da e poi: E! Onda nita! ENA zdvojno: Ide? Sretan ti put! Samo idi! to je meni do tebe! Nosi se! Nosi se! Za novac mogu da kupim mnogo finiju robu OVEK je poao do vratiju. Otkljuao je i polagano otvorio. U poslednji hip srui se u eni neto silna te se ona baci do njegovih nogu kao pokoena i zajeca: Oprosti! Oprosti! Ali vidi koliko trpim. OVEK: Pa to onda? ENA: Nita! Onda nita! I treba da trpim! Oprosti mi! Samo mi oprosti! OVEK: Pusti me! Hoe da podje. ENA sepolegneprednjega: Dragi! Ostani! Opet u biti pametna! Samo mi oprosti! Sama neznam gde mi je glava oprosti! plae. OVEK: Onda e opet sve poeti iz nova. ENA: Nee! Biti u dobra! Samo molim ostani! 323

ovek se vraa i sjeda kraj pei. Stanka. utnja. U kapiji negde peva jedan glas udnu melodiju. Ve je posve tamno. Vani su zapalili svetlost plinsku i vide se pahuljice snega. ENA klone do nogu oveka: Zar si jo uvek besan? OVEK: Zar je sve ba tako? Luda si! Prokleta! ENA: Kad je sve tako uasno. Ludjaki uasno! OVEK: Ima to da pijem? Kad se nadere onda je sve lepo! Eto! Tako je! Daj da gutnem neto. Pali me ENA konfuzno: Nemam nita! A1 mogu poslati! OVEK otresito: Pa polji onda do sto djavola! ENA sezolno skoi. Uzimlje bocu i zove na vrata: Frajno! Frajno! Glas neugodno jei u utrobi kapije. uju se iz vana koraci, ali se ne vidi tko stoji na vratima. uje se glas ene, koja stoji izvan pritvorenih vrata: Tri decija. Frajno! Ali brzo! Onda se vraa i seda do nogu oveka. STANKA. ENA: Sve bi bilo dobro, samo da nema noi. O noi! Ja se bojim umreti! Stanka Plaho: A znade, to me dri? Stanka: Vanifijuci makina, na kolodvoru soptanje i lomljava tendera odjekuje. Tiho: Verujem, da me voli! utnja. ENA: Jest! Jest! Verujem! I onda mi je lepo! I pevam! OVEK: Gluposti! Sanja! Sanja! ENA: Ah to! Svejedno! Sanjam ili ne! Ja verujem! Kucanje na vratima. ena otvara. uje se gde netko neto mrmlja, ali se ne razume. ena daje rakiju oveku, i on 324

pohlepno gutne pola boce. Onda pripali cigaretu. I ena pije i seda do oveka. OVEK: A a! Sve je to glupo! Samo da napiem tu svoju prokletu knjigu! Knjigu da napiem, onda bi sve bilo reeno. Onda bi u Pariz. Toplije. Zaneseno: Spasio bi se iz ove movare. Osveio bi se! Novi motivi, krv, luksus, sve ono veliko. Pariz. Samo da se nekako iskopam od dugova! Da imam dve hiljade, bio bi sretan! I knjigu bi napisao i spasio bi se! A ti ima dve hiljade. ENA enkasto: Imam. Imam. OVEK: Ti ima dve hiljade. ENA: Imam! Imam! Ali. OVEK to ali? ENA: to? Nita! Stanka: ENA iza duge stanke: Ti znade OVEK uzdahne: Da! Znadem! Ma boga ti! Kako ne vidi da si mi kamen! Vue me dolje! Od etvrtog razreda gimnazije guta me i vue dolje i nee to da uvidi ENA: Kad bi mogli biti tako sretni! Tako beskrajno sretni! Zato nismo sretni? I zato sve to? Vidi! Da imam dete! Malo, belo dete to bi se smijalo zaplae. OVEK: Jest! Skrofulozni kreten, to bi nas proklinjao. I mene i tebe! ENA: Sretni, veseli, mirni, dobri plae. OVEK: Daj ne govori gluposti, nego mi daj novce! ekaju me ljudi! zadao sam re! ENA: A zato me razbija? to sam ti kriva? to me tue? to onda dolazi k meni, ako sam blato? Kako ti se ne gadi? Nedam ti! Ni filira ti ne dam! Ni filira! OVEK: Pijana si! 325

ENA: Nisam pijana! Ali ja ti nedam! Idi! to se grozi da e ii? Pa idi! Zar misli da u skapati? Nisam do sada, pa valjda neu ni sad Idi Idi! Kao da je to neto tako strana Smeno. OVEK: Pijana si! Zadaviti u te! ENA: Pa zadavi me! Kao da se ja bojim smrti! Evo na! Zadavi me! Huljo! Lopove! Kae mu jezik i ceri se na oveka, a on se u alkoholnom besu obori na nju i davi je: Pa zar misli da te neu? Eto! Eto ti Davi je i tue i ona mu se podaje. On misli da ju je zadavio i pusti je kad ona zaplae gorko i bolno. OVEK se potresen srui: Oprosti! Oprosti! Nisam ja nita kriv! Ja sam dobar i ti si dobra, svi smo mi dobri! Oprosti! ENA razneeno miluje oveka po kosi: Mi smo pijani! Mi smo greni! Ti si svetac, a ja sam gad. Ti sebe rtvuje! Ti trpi! Uasno trpi! A ja sam te popljuvala u tvom bolu. Na oltar bi te trebalo metnuti, ti moj bog! OVEK: Oprosti! Oprosti! Ja nisam kriv! Ni ti nisi kriva! Nitko nije kriv! Oprosti! ENA: Nikad vie! Nikad vie! I knjigu e napisati! I u Pariz e ii i dugove isplatiti! Mili moj! Jedini! Sveti! Biti emo sretni sretni sretni Celuju se u pomirenju. Iz plesnivih mrlja na zidu nad glasovirom izaao je Neastivi, te se kozonogzgurio na pianinu i fuka neki drzoviti napev i smije se. NEASTIVI: Oh oh! Gle, gle, sveca! A zar si zato doao amo, da ljubi noge toj prokletoj babi? Haha! Haha! Sve je to gluma i la! uje li? Nee ti dati banke! Prevariti e te! I smijati e ti se ljudi! Haha! uje li kako se smiju? Ljudi ti se smiju. Zid se pri glasoviru uproziri, te se vidi krma neka zadimljena rulja pijanaca i kartaa pri igri se kesi: Haha! Haha! Eto 326

junaka! Poao je po pare, a potonuo medju enskim nogama! Haha! Haha! ovek se trgne i gleda na glasovir prestraeno. ENA: to ti je, dragi! OVEK: Nita! Priinilo mi se, da netko sedi na glasoviru! ENA: Dete moje milo! Celujega i miluje. NEASTIVI na glasoviru opet plastian: Haha! Haha! Opet tone u bezdan proklete! Osveti se! Novci su u ormaru u kaseti! to e ti ena? to e ti celovi! Banke su pod albumom u ormaru! Negde odbija sat i zvide makine. OVEK nervozno: Ve je kasno! A ja sam rekao da u se vratiti do na vee. Mora da idem! ENA: Ta kud ti se uri? Ima vremena! OVEK: Nema vremena! Ja sam dao re i mora da je odrim! ENA: AT si udan! Zar misli, da ja imadem novce kod sebe? Da si doao samo koji dan pre! Jo jue da si doao! OVEK: Lae! Novci su u ormaru! U kaseti pod starim albumom! ENA: Morati e do sutra ekati! Juer sam posudila teti. Njena kua ve nije tri meseca iznajmljena! Ona je trebala da isplati menicu. NEASTIVI: Lae! Lae! Novci su u ormaru! Nema teta nikake menice! Hoe da te prevari! Da te zaplete! Da te isie! Sie te ve pet punih godina i guta kao provalija! Spasi se! Spasi! uje li? Smiju se ljudi tebi kukave! smeh ljudi pijanih i kartaa iz krme. OVEK: Meni trebaju pare danas! I ja sam zato doao! Ja ih moram da imam! ENA: Samo da si doao juer! Da nisam dala teti! Pa zar to mora biti jo svakako veeras? OVEK: Mora! 327

ENA: Nita ne mora da budne! Kad nije neto mogue, nije! Ostani lepo ovde kod mene! Veerati emo zajedno. OVEK: Nita mi ne emo veerati, nego e mi dati da odem NEASTIVI: uje li je? Opet ti se stavlja na tvoj put! A ti e jo zapeti o nju i pasti! Pasti e preko nje zaista ti kaem ovee! Pazi dobro! Pasti e preko ene i nitko te iv ne e pridii! Pazi dobro ovee! OVEK: Mora mi dati! ENA: A ako neu? Kad ti nee, ne u ni ja! Zato ba veno da ja moram? OVEK Jer mora! ENA: Ne moram! Nita ja ne moram! Govori samnom, kao da sam ti slukinja! I do krvi me tue, a ja da sve moram!? NEASTIVI: Jegulja! Jegulja! Klie se! Pazi ovee! A ivot tee! ivot prolazi! ivot juri! Ti e istrunuti u ovom grobu! ENA: Sve o meni ovisi! A od ega u ja iveti, kad me ti orobi? Kad ostanem na cesti! Govori! NEASTIVI: Pazi! ovee! To je onaj hip opasni! Nadmudriti e te zmija prokleta! I ti e potonuti! Vani besnifijui makina s kolodvora. ovee! uje li makine! uje li ovee, kako brzo vozovi jure! Zvide oni na tvoj moral kukave! Oni gaze i lome sve, to lei na injama! A ona lei na tvojoj inji ovee! Zgazi je! Zgazi! Sve zgazi, to lei na tvojoj inji i to ti prei polet! ovee! uj pesmu vozova to jure! to e ti gnjile sobe i bolesne ene, to vuku u movaru! Poleti! Poleti! Sluaj ovee ivot gde brekti i kipi! to te se tie jedna enska leina na inji? Onaj je pakleni zviduk makina sa kolodvora sablasno zafiju- knuo, te se kroz stenu pri glasoviru vide crvena svetla semaforska i rasvetleni kvadrati rapidnih vozova to jure kroz no i urnebesnom lomljavom i treskotom i grajom ispunjaju tu plesnivu i sivu sobu. Leu vozovi jedan za drugim u neprekidnom nizu, 328

fijuu i sopte u maglama crvene pare i siplju kiu ognjevitih iskara i uje se gde kor neastivih urlie na vozovima: Hej ovee ludi, trkni, gazi, mrvi, Jurni preko leeva i krvi. Fijukni, tresni, plameno se smij. Zij ovee! Zij! Glas Neastivog kad vizija gori sve intenzivnije: Haha! uje li ovee pesmu vozova to jure? A ti koleba, jadnice! Ti koleba! OVEK: to me se tie ako i krepa na cesti! Mene se to nita ne tie! Ali danas mi mora dati. ENA: Ne moram! OVEK: Mora! ENA: Ne! Ni danas, ni sutra ni nikad! Pijavico! Huljo! Kako se ne stidi? Idi! Pusti me! to me gnjavi! Ja u vikati! Pusti me! OVEK: Nema nita! Ne putam te! Novce amo! Gde su novci? ENA: Pusti me! Nemam nita! Pomo! Pomo! ena hoe da vie u borbi, al je ovek prignei jastukom i zadavi. Ona se jo trgne dva tri put kao kokopridavljena, a onda klone preko cele postelje. Za sve te borbe jurili su vozovi i zvidali, a onda je sve ugaslo. ovek ustaje i ide do ormara. Baca van odela. Ne nalazi nita. Prevrne ladicu na stolu i izvadi iz barunaste kasete nekoliko banknota. Prebroji ih. Metne u lisnicu. Zapali cigaretu i izadje odkrinuvi bravu oprezno, ali ne hitno. Vidi se, gdje je na ulici poao preko etvorine okna. Vani pada sneg. Jedna ica pukne u glasoviru i to neugodno zajei. Polagano zavesa. 329

Bibliografija I. Legende. Zagreb: Minerva. Sabrana djela Miroslava Krlee. 1933. Legende. Zagreb: Zora. Sabrana djela Miroslava Krlee [prir. A. Malinar]. 1956, 1967. Legende. Sarajevo: Osloboenje. Izabrana djela Miroslava Krlee. Jubilarno izdanje [prir. A. Malinar], 1973. Legende. Sarajevo: Osloboenje. Sabrana djela Miroslava Krlee [prir. A. Malinar]. 1981. I. 1. Hrvatska rapsodija. Zagreb. ore elap. 1918. Drame. Beograd: Prosveta. Srpski i hrvatski pisci XX veka. Izabrana djela Miroslava Krlee. 1966. Drame. Zagreb: Matica hrvatska, Zora. Pet stoljea hrvatske knjievnosti. Djela Miroslava Krlee. 1973. Drame. Sarajevo: Svjetlost. Lektira. 1977. Kraljevo. Varadin: Katarina Zrinski. Biblioteka Zlatna knjiga [u sv. s Hrvatskim bogom Marsom, prir. B. Senker]. 2000. II. Prijevodi eki [prev. D. Karpatsky:] Legendy a Kalvdrie. Praha: Odeon. 1986. 330

Maarski [prev. G. Spiro:] Drdmdk. Budapest: Europa. 1980. Makedonski [prev. I. Milin:] Kristofor Kolumbo. Skopje: Naakniga. 1983. Njemaki [prev. K. Cvjetkovi:] Kniglicher Jahrmarkt. Zagreb: Erasmus naklada. 1993. Slovaki [prev. B. Choma, M. Lajik:] Tri legendy. Bratislava: Diliza. 1967. [prev. B. Choma:] Salome Makardda. Bratislava: Lita. 1970. Talijanski [prev. S. Ferrari:] Michelangelo Buonarroti. Rijeka: Adami. 2001. 331

Kazalo LEGENDA. Novozavjetna fantazija u tri slike...5 MICHELANGELO BUONARROTI..................... 51 KRISTOFOR KOLUMBO ................................107 MASKERATA................................................153 KRALJEVO....................................................179 ADAM I EVA.................................................221 SALOMA. Legenda u jednom inu...............249 DODATAK....................................................283 Napomena prireivaa................................285 Maskerata (Prva varijanta)..........................303 U predveerje..............................................317 Bibliografija ................................................330 332

NAKLADA LJEVAK MATICA HRVATSKA HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI Djela Miroslava Krlee Svezak jedanaesti MIROSLAV KRLEA Legende Za nakladnike Zdenko Ljevak /Josip Bratuli / Ivo Padovan Likovno oblikovanje Luka Gusi Priprema Kolumna d.o.o., Zagreb Tiskanje dovreno u oujku 2002. u tiskari Zrinski, akovec ISBN 953-178-501-5 953-150-644-2