ESADZGODIt

BOSANSKA POLITIKA MISAO

AUSTROUGARSKO DOBA

KNJIGA PRVA

Sarajevo

2003.

Izdava:

DES, Sarajevo

Za izdavaa:
Recenzije:

Demal BAI
dr. Husnija KAMBERO VI prof. dr. Nijaz DURAKOVI

Lektor:
Kompjuterska obrada:

Samija RIZVANOVI K&T

tampa:

DES, Sarajevo
Rasim FOCO

Za tampariju:
Tira:

1.000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u pUblikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioleka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

323 (497.6) "1878 1 t918"

ZGODI, Esad

Bosanska politika misao: austrougarsko doba I Esad Zgod i. - Sarajevo: DES, 2003. - Knj. < 1- > : ilustr. ; 23 cm DosacWnji sadraj: Knj. 1. - 611 str. - Biljeka o autoru: str.

609-611
ISBN 9958728435
COBIS. BH-lD 12546054

Ovo izdanje je objavljeno uz finansijsku potporu

FONDACIJE ZA IZDAVATVO FONDACIJE ZA NAKLADNITVO SARAJEVO

Amidi Lutvi i tetki FeJidi

SADRAJ Uvod ............................................................................................................................... 7 DIOI BONJAKA SOCIJALNA I POLITIKA MISAO

I. Uvod ........................................................................................................................ 21
2. Muhamed Emin HADJJAHI .................................................................... 27 3. Mehmed-beg KAPETANOVI LJUBUAK .......................................... 39 4. erifARNA UTOVI ......................................................................................... 69 5. Safoet-beg BAAGI ....................................................................................... 97 6. Osman Nuri HADI .................................................................................... 135 7.ukrijaKURTOVI ........................................................................................ 163 8. Smail-aga EMALO VI ............................................................................. 183 9. Fadil KURTAGI ........................................................................................... 201 10.AlijaHOTr ...................................................................................................... 219 ll. Sakib KORKUT ............................................................................................... 255 12. Salih KAZ4Z0VI ......................................................................................... 293 13. IZ BIOGRAFIJA .............. .................................... ...................... ................ 305

DIOlI SOCIJALNA I POLITIKA MISAO BOSANSKIH SRBA

1. Gavro VUCKOVI . ... ................................................................................ 323 2. Vaso PELA GI ................................................................................................. 333 3. Petar KOCI .................................................................................................... 383 4. ore LAZAREVI ........................................................................................ 397 5. Risto RADULOVI ...................................................... ................. ................ 411 6. Nikola STOJANOVI .................................................................................... 483 7. Uro KRUV ...................................................................................................... 509 8. lejlo DEDIJER ................................................................................................. 523 9. Vladimir OROVI ....................................................................................... 539 10. VladimirGAINOVI ................................................................................. 55 1 II. Borivoje JEVTI ............................................................................................. 567 12. Dimitrije MlTRINOVI ............................................................................... 58 1 13. IZ BIOGRAFIJA ............................................................................................. 595

kao

istorija politikih doktrina, kao historija politike misli, ideja i ideologija, li modernoj politologiji ve je etablirana znanstvena disciplina Nekoliko godina nakon II svjetskog rata i svjetsko udruenje politologa li jednoj je ek.spertistikoj konvenciji ustanovilo ovu disciplinu relevantnu subdisciplinu znanosti o politici. i Kao univerzitetski predmet decenijama je ona figurira1a i na Fakultetu politikih nauka Univerziteta li Sarajevu. pri tome izuavala se evropska politika misao a

recepiran to osvjeteno a to imanentno akcePtiran totalitarni duh evropocentrizma iskljuivao je, manje ili vie, recepciju politike misli

vanevropskih kulturno-civilizacijsk.ib krugova. Naravno, II takvom kontekstu. nije bilo ni pomisli da bi se unutar historije politikih doktrina na
evropskom zapadu moglo
nai

ne samo mjesta za konstituciju historije

socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini kao univerzitetske nastavne discipline nego ni za istraivanje, interpretaciju i elaboraciju, bar II
segmentima ili fragmentima, njenih meritornih likova. Taj viedecenijski hendikep ispravlja se, napokon, II toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u 1995. godini kada se po prvi put u historiji bosanskohercegovakih univerziteta, i to na Fakultetu pol itikih nauka, a na presudnu inicijativu prof dr. Omera Ibrahirnagia, uvodi nastavni predmet His/orija socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini.
1 Jo je 1948. godine grupa sUUnjaka Medunarodnog udruenja za politike manosti (!PSA) predloila etiri velika problemska kruga koji pripadaju u predmetnom smislu domeni politologije a lU1utar njih svoje je mjesto nala i povijest politikih ideja. Ta podruja su: I Politilm teorija: I. politika teorija; 2. povijest politikih ideja; II Po!itilke institucije; 1. ustav; 2. centralna vlast; 3. regionalna i lokalna vlast; 4. javna administracija; 5. ekonomske i socijalne funkcije vlasti; 6. komparativne pol itike institucije; III Partije, grnpc i jama mnijenje: I. politike partije; 2. grupe i udruenja; 3. participacija graana u upravi i politici; 4. javno mnijenje; IV MeunnroJni odJ1osi: 1. MedlU1arodna politika; 2. Medunarodne organizacije; Meunarodno pravo. (Prema: Adolf Bibl, Polifilko Z11anost: predmet i sutina, u: Hrestomatija politic1re Z11anosti, ''Naprijed'', Zagreb, 1946-1971., str. 41.) O poloaju ove politoloke sulxliscipline u modemej amerikoj, njemakoj, francuskoj i italijanskoj poliloiogiji kao i sa stanovita sintetikih uvida od strane Medunarodnog udruenja za politike 21Ianosti, vidjeti u: Prinosi polito/ogI}i, priredio Anelko Milrado\i, "PanI iber", Osijek-Zagreb-Split, 2000.

Uvod

U okviru rada na zasnivajuem definiranju njegovoga programa nastala je i publicirana naa knjiga Bonjako iskustvo politike. Osmansko doba. 2 Ona je pretendirala da rekonstruira i izloi historiju socijalne,

i politike misli za vrijeme osmanske vladavine II Bosni. Ali ona nije bila cjelovit prikaz: koncentrirala se, s ambicijom da se napie i izda njezin drugi dio koji bi izlagao bonjako-katoliku i bonjako-pravo
slavnu misao, zapravo, na istraivanje i tumaenje bonjako-musli manske misli. Uostalom, bonjako-muslimansku misao II osmanskom

etike

periodu mogue je prouavati kao autonomnu misao,jerje, II osnovi, ona

bez dodira sa bonjako - pravoslavnom i bonjako -katolikom milju

kako zbog jezika (pisalo se na turskom, arapskom i perzijskom), tako i zbog diferencija II preokupirajuim temama, te II kvalitetu i prirodi dos-

tupnog znanja i opeg obrazovanja. No, modeme znanstvene discipline II Bosni i Hercegovini, ako bi se to h~e1o istraiti, imaju svoj korijen II
socijalnoj misli upravo II osmanskom periodu. Njihov se razvoj nastavlja i u austrougarskom dobu s tim da se pojavljuju nove subdiscipline znanosti o drutvu uzmimo, sociologija te politologija II svojim specifinostima, naprimjer, kao politologija partija, nacije, libebonjakoj

ralizma i sl.
Sve to govori o otvaranju bosanskohercegovake inteligencije prema evropskom zapadu i njegovoj kulturnoznanstvenoj produkciji. Sada, meutim, nije mogue ni bonjaku ni druge nacionalne misli izuavati izolovana, autonomno, jer fonniraju se one II meusobnim dodirima i uticajima, logikom konvergencije ili divergencije i sl. No, bosanskopmvoslavna i bosansko-katolika misao, u odnosu na bonjakomusli mansku, su otvorenije, intenzivnije se modernizimju, ali istovremeno sklonije su ka nekritikoj recepciji evropskog konzervativizma. Prema tome, sa ovom knjigom, koja pretendira da bude nastavak ve pomenute knjige, onaj se nedostatak otklanja. Ona sada uz bonjako muslimansku ukljuuje i politiku misao bosanskih Hrvata i bosanskih Srba. Otuda i njena aspiracija da demonstrira kritiki prikaz cjeline socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Potrebno je, dakle, akcentirati kako je ovdje rije o pokuaju koji aspirira da bude pnwg kritikoj, a ne neutralnoj, idolatrijskoj, te predrasudno ili etnocentriki negirajuoj, historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske vladavine.
2 Euromedia, Sarajevo, 1998.

Uvod

No, te e se demonstracije publicirati u dvije knjige. Ova prva kritiki elaborira socijalnu i politiku misao bonjake i srpske inteligencije u Bosni i Hercegovini. A druga e izloiti u kritikom diskursu socijalnu i politiku misao i bosanskih Hrvata kao i onih Hrvata koji, mada nisu roenjem Bosanci, jesu presudno intonirali i posredovali ne samo politiki ivot, nego i duhovno-kulturni milje te socijalno-politiku misao II Bosni u ovom vremenu. Uz to, posebno e se, uz jevrejsku misao, interpretirati socijalne, politike i nacionalne ideje bosanskohercegovake socijaldemokratije. Ovaj uvod, meutim, treba shvatiti /mo uvod za obje sveske. Kada se bude publicirala druga, u njenim zavrnim razmatranjima bieprezenJiran sina kritiki prikaz centralnih tematsko-problemskih sklopova, glavnih konvefgenfnih i diveJgentnih trendova, temeljnih politikih pojmova j stanovita, supstancijalnih kako kollfrolltirajuih tako i kooperirajuih vrijednosnih orijentacija, te teorijskih dometa i anahronizama bosanskohercegovake socijalne i jXJlitike misli u cjelini iz doba austetiki

trougarske vladavine Bosnom. Ali, i prije ovog rekapitulirajuog kritikog

prikaza, razmatrana misao ovog ili onog autora bie, kao to e se uskoro vidjeti, okonana kritikim osvrtima Razumije se, na kraju ove druge sveske bie data obinma bibliografija.

Uz respekt prethodnih preciziranja,vano je, medutim, apostrofirati: ovdje se uvodi ne samo svjetovna, nego i religijska misao. Interpretira se ne saino progresima, emancipatorska, nego i konzervativna misao. Vrednuje se ne samo misao koja je II duhu evropocentrizma, nego i ona koja je inspirirana islamsko-orijentalnom tradicijom. Jednostvano, istrauje se, tumai i izlae misao u polifonijskom diskursu: respektira se nmogoglasje socijalnog i politikog miljenja u Bosni i Hercegovini ovog vremena

Na intetpretativni prikaz socijalne i politike misli u doba austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini koncentrira se oko u ono vrijeme dominirajueg pit"'1ia: da li i kako politika misao bosanskohen;egovake inteligencije odgovara na austrougarski reim politikog apsolutizma? Ovakvo dijagnostika odreenje ovog poretka figurira i II onovremenim, ali i naknadnim historiografski meritornim interpretacijama. Istina, ono dominira II politikom rukopisu sIpske inteligencije, relativno

10

Uvod

marginalno je kod bonjako - muslimanske, a ne figurira II relevantnijem smislu unutar hrvatske bosanskohercegovake inteligencije. Ve ta diferencija II odreenju prirode austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini, diferencija koja ima viesnuke teorijske i politike implikacije, indicira supstancijalnu divergenciju II odgovorima na ono vodee pitanje, a njena identifikacija se kao crvena nit provlai kroz sve nae interpretacije. No, vidjeerno, onaj se odgovor ne iscrpljuje II ovoj divergenciji. Ali, kritika rekonstrukcija politike misli II Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougraske vladavine ovdje se ne reducira na interpretaciju njenog odnosa prema karakteru austrougarske vladavine. Sa tom vladavinom historija je postavila niz zadaa koje je, tada, II novom povijesnom kontekstu, trebala rjeavati. A ona je II naem uvidu znala prepoZIlati te epohalne zadatke. Tri su temeljna POVijes1U1 zadatkafigurirala u to doba.
Prvo, kako rijeiti iz osmanskog vremena naslijeeno agramo pitanje? Drugo, kako, u kontekstu novih historijskih okolnosti, rijeiti nacionalno pitwye? Tree, kakav treba da bude dravno-pravni status Bosne i Hercegovine nakon oekivanog i proje1ctiranog prestanka austrougarske vladavine?

Obimna historiografska literatura ve je, recimo to, istraila i protumaila bosanskohercegovake odgovore na ova temeljna pitanja. Ali, inila je to sa stanovita natpersonalnih politikih institucija, politikih partija i dravnih organa vlasti i sl. uvajui u memoriji te, u svakom sluaju meritorne historiografske uvide, ovdje se sada mijenja diskurs pa se rekonstruiraju odgovori na ona pitanja sa stanovita konkretnih osoba, personalizirane bosanskohercegovake, istina, to nije bez vanosti apostrofrrati, nacionalno diferencirane, inteligencije. Pri tome, morao se napraviti izbo,. linosti ija misao na meritoran nain moe ui li historiju socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini uopte. U tom izboru, iako nije jedini, dominira kriterij - akademsko obrazovanje. Linosti fakultetski obrazovane i sa doktorskim zvanjima, ipak - dominiraju. No, uz ovaj li osnovi formalni kriterij u izbom su figurirala i sadr1.inska mjerila, a to znai respektirao se karakter i onodobna znanstveno-teorijska i politika relevancija te kulturna meritornost ove ili one linosti, odnosno, njene publicirane misli. Sa aplikacijom ovih kriterija pokazalo se da se socijalna i politika misao u Bosni i Hercegovini u ovom vremenu odaziva., i izvan ona tri

Uvod

ll

temeljna pitanja, na socijalnu zbilju i njene antagonizme. Dakle, figurira i u drugim problemskim sklopovima i nalazi, pri tome, motive, inspiracije i orijentacije unutar evropskog miljenja pa i unutar sociologije i politike znanosti onoga vremena. Vidjeetno, i to je zagonetno, posebno e srpska inteligencija recipirati konzervativna teorijska stanovita poput socijaldarvinizma, rasistikih teorija, sociolokog naturalizma, patrijarhalnog nacionalizma i sl., i, uope, politike mitologije kako sa evropskog zapada tako i iz srpske epske nacionalne tradicije, posebno. inteligencija, posebno srpska, promatrajui u tom kontekstu, s jedne strane, jest u dosluhu sa onodobnom zapadnoevropskom sociologijom, politologijom, psihologijom i tek fonnirajuom socijalnom psihologijom. No, vidjeerno, u tom dosluhu, ona se kree u tekim protiVIjenostima. Recipira, naprimjer, i konzervativne i emancipatorske autore, prihvata liberalne vrijednosti i pledira retrogradni nacionalizam, preferira politiku JXllifoniju i istodobno hoe nacionalni monizam i sL Traganje za ovim 1 slinim protiVIjenostima u bitnome smislu odbiljeava interpretacije koje slijede. Zanimljivo je, dakle, i to to unutar austrougarskog apsolutizma, najvei dio; inae, nacionalno individualizirane bosanskohercegovake inteligencije nee, osim, uglavnom, u retorikoj recepciji, biti II dosluhu sa demokratsko-liberalnim ethosom evropskog zapada. I onda kada demonstrira smisao za recepciju tih vrijednosti, njihova misao zapada, vidjeemo, u nerazrjeive inkonzistencije: one su u supstancijalnoj protivrjenosti s njihovim pogledima na naciju i nacionalno pitanje.
Bosanskohercegovaka

Nakon propasti pokuaja instaliranja bosanske nacije u njenim osjeajnim, institucionalnim i simbolikim oblicima i izrazima, bosanskohercegovako drutvo, praktiki, II ovo austrougarsko doba figurira li tri zasebna, paralelna nacionalno-vjerska kruga Prostorno i geografski stanovnitvo je izmijeano i difuzno rasporeeno, ali mentalno, kulturno i institucionalno bonjako-muslimanske, srpsko-pravoslavne i hrvatskokatolike zajednice ive II zasebnom svijetu i II znaku u to doba uene i ostvarene sveopte autonomije. Interakcijske veze, osim na razini svakodnevnog ivota i malog broja dravnih institucija, prije svega u oblasti obrazovanja, pravnog poretka i bosanskog Sabora, gotovo da ne JXJstoje. Personalni i institucionalni oblici muslimanske autostbizacije i autokroatizacije, istina na pseudonain, uspostavljaju neke poprene veze. Ali,

Uvod rije je o pseudointerakcijama. Jer, iza njih stoji presija etnocentrizma i politikog hegemonizma prema Bonjacima II Bosni i Hercegovini.
12

Naa sistematizacija

i njihove socijalne i politike misli slijedi, otuda, onodobnu logiku paralelne vjersko-nacionalne institucionalne egzistencije i njen je odraz. Jer mi nismo eljeli naknadnim projekcijama falsificirati zbilju drutvene egzistencije II Bosni i Hercegovini onoga vremena. U takvoj struktuiranosti pokazace se i jedna znaajna prednost: naknadnim komparativnim uvidom vidjee se da li i II kojoj mjeri bonjaka, srpska i hrvatska inteligencija II Bosni i Hercegovini misli logikom konvergencije izmeu unutarbosanskih vjersko-etnikih subidentiteta ili je pak logika i politika divergencije dominirajue odreenje njihovog politikog miljenja-djelovanja. Otuda se II naoj cjelokupnoj interpretaciji kao nit - vodilja prati ovaj odnos izmeu mentaliteta konvergencije i mentaliteta divergencije II socijalnoj i politikoj misli II BiH u doba austrougarske vladavine.

linosti

Razumljivo, naa se interpretacija oslanja na izvomi tekst. Otuda, mnogo citata. Kako se ne bi nikome i nita imputiralo u naim tumaenjima No, ona se, ta interpretacija, oslanja i na dosadanja tumaenja misaonog opusa ovdje apostrofiranih linosti. pri tome, to treba posebno istai, bilo je neophodno izvriti kritiku reviZJju dosadanjih tumaenja budui da su ona bila optereena idolatrijama, glorifikacijama, preutkivanjima konzervativnih dimenzija, bacanjem II zaborav njihovog desniarskog diskursa, etnocentrinim reinterpretacijama sl. Zanimljivo je da su takvi previdi i nedostaci karakterizirali i tzv. marksistike interpretatore te misli uope, i posebno, naprimjer, idejnih autora Mlade Bosne.

za

ovu redukciju razlog je koliko razgovijetno jednostavan, toliko i zagonetno nepoznat U naem uvidu, II ovo doba, kao u sjemenitu, kao izvoru, pohranjeni su, JXlsebno nakon propasti - JXlraza ideje i JXllitike bosallSke nacije, struktura1no-konfiguracijski, mentalni, socijalno-psiholoki i politiki temelji, uglavnom konfliktne, na kraju i tragine, dakle, sa zloinima genocida objektivirane, povijesti Bosne i Hercegovine u 20. stoljCtt Tekaje, istina, munaje ova dijagnoza. No,jedinaje diferencija: nije u to doba, za rnzliku od Bosne i Hercegovine nakon 1990. godine, u1timativna zatraena i, ratnom agresijom, ozbiljena teritorijalna getoizacija naroda, odnosno etnika podjela i aneksija dijelova BiH. Inae, ivjeli su u to vrijeme narodi Bosne i Hercegovine u paralelnim egzistencijama, mada teritorijalno negetoizirani, svak u svojim, prije svega, vjerskim

Uvod

13

zajednicama No, analogijsko zakljuivanje nije, razumljivo, do kraja egzakatno, ali i ovdje je indikativno, bar orijentirajue. Istina, na nivou svakodnevnice, ivjelo se etllOSom komiluka, dakle, sa obiajnostima mikrosuproimanja i logikom lokalne suegzistencije. Ali, ta obiajnost bila je neoptereena, samorazumljiva, introspektirana, bila je, moglo bi se metaforiki rei, prirodna zbilja tekueg ]vota. Dakle, i~e\o se i unutar nonnalne jezike simbioze i vjerske ne samo tolerancije nego i religijskog obiajnog meuritualiteta. i~elo se to svakodnevno, ali tako se nije i'ljelo javno. Jer, ivjelo se javno II prosvjetnim, obrazovnim, privrednim, partijskim, ddavnim, birokratskim, parlamentarnim i drugim zatvorenostima. Uz to, ona se paralelna egzistencija u recepcijama intelektualnih elita, a daleko manje na nivou masovne svakodnevne svijesti, manje ili vie destruktivno, pervertirala u politiku divergencije, odnosno, II do kraja antagonizirane odnose izmeu bosanskih nacionaino-vjer.)kih subidentiteta. Ispoljavalo se to divergentllo i u njegovim ideologijskim, ratnoagresivnim poduhvatima i njihovim stvarno realiziranim varijantima. No, realiziralo se i II pseudobenignim aneksionim JXllitikama njene totalne srbizacije i kroatizacije, odnosno aneksije Srbiji ili u nekoj, budui da u to

doba nije imala sve ddavne predikate, zamiljennj ddavi Hrvatskoj .

No, intrignatno je: zato su i basalISki Srbi - inetelektualci bili tako fanatini ideolozi projekta Velike Srbije? U tom fanatizmu nadmaivali su, u nekim sluajevima, i srpske fantazmagorije nastale na tlu Srbije. Tu su, naprimjer, Nikola Stojanovi, Petar Gakovi, Stevan Moljevi, Vladimir Orovi, Jovan Dui. Istraivanje bi se moglo vratiti i vremenski unazad, pa u kritikoj reviziji dosadanjih, manje ili vie, idolatrijskih predstava II historiografiji, historiji knjievnosti, II sociologiji i {XIlitologiji ideja i ideologija na naem tlu, pokazati kako se II doba austrougarske vladavine u Bosni unutar srpske inteligencije, od Petra Koia do Vladimira Gainovia, od Riste Radulovia do lefte Dedijera, uobliavala ideologija i politika negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i Bonjaka. Viedecenijsko osporavanje - faktika, pa iratnoagresivna, negacija Bosne i Bonjaka ne moe se do kraja razwnjeti bez istraivanja ove dimenzije velikosrpskog nacionalizma.

, .

ova

se negacija povijesnog individualiteta Bosne i Hercegovine i radikalna dehumanizacija Bonjaka, a ona je uvijek bila oblik i metoda socijalno-psiholokih priprema za masovnu recepciju ratno-ekspanzio-

Uvod nistike politike, ne mogu razumjeti do kraja ni bez uvida II njihove veze i odnose s velikoJuvaJskom politikom prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima.
14 Srpski teritorija/IIi nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odreenj e . i II pojmu, i II ideologijskom samorazumijevanju te II faktikoj , konkretno-historijskoj objektivaciji, zapravo, jeste esencijalno re/adoni fenomelI. Figurira II koleraciji, ali, as II odnosu rivaliteta i antagonizama, a as, zavisno od historijskih okolnosti, i II fornU SJX>razurna, konvergenci-

je, saveznitva, osovilISkih paktova sa hrvatskim nacionalizmom. I ovdje se korijeni izvora one negacije II aranmanu hrvatske nacionalistike elite mogu nai II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Naprimjer, da to tek ilustriramo, mogu se nai II nacionalnim i dravno-pravnim koncepcijama koje se fonnuliraju, na jednoj strani unutar k1erikalno-katolike politike misli dr. Josipa t.adler.l ili na dmgoj u svjetovnim antihm:anskim i antibonjakim politikim projekcijama dr. Ive Pilara koje se, vidjeetno, deduciraju iz pseudohistoriografskih uvida u junoslavensku, a posebno bosanskohercegovaku povijest. Osim ovih, ilustracije osvjetenih, koncepcijskih antagonizama izmedu ovih nacionalizama su mno-

gobrojne. Naprimjer, pokazuju to rukopisi iz 1908. godine Ferde ~iia3 i

S~epana Radia4 - Bosna je hrvatska zemlja, to je njihova temeljna teza i,

na drugoj strani tekstovi, uzmimo, Vlade Gluca i Jovana Cvijia5 - Bosna je srpska zemlja, to je njihovo ishodino stanovite. Primjere osovilISIdh saveza nije teko navesti: za Bosnu i Bonjake su povijesno i egzistencijalno najpresudniji Sporazumi Cvetkovi - Maek, te Miloevi - Tuman. Poricanje i dezindividualizaciju Bosne i Bonjaka u aranmanu srpskog i hrvatskog nacionalistikog establimenta ruje mogue do kraja razumjeti bez uvida u fenomen kojeg oznaavamo kao fenomen bolljako-musli mallSkeautosrbizadje i autolaootizadje. Ma kako ovi fenomeni bili djelo uske, pseudoaristokratske, iz naroda ekskomunicirane elite oni su vani jer su asistirali usaobliavanju, motiviranju i ideologijskoj racionalizaciji - prikrivanju srpskog i hrvatskog nacionalizma. Otuda e naa interpretacija ukljuiti II sebe i paradigmatine linosti koje su promovirale i ideju muslimanske autosrbizacije i ideju muslimanske autokroatizacije.
3 Herceg-Bosna prigodom aneksije, Zagreb, 1908. 4 th'O hnatsko pravo na Bosnu i Hercegovinu, Zagreb, 1908. 5 Hrestomatijski uvidi u njegove i nacionalno-politike koncepcije i drugih stpskih autora u: Fuad Saltaga, Bosna i Bonjaci u slpSkoj nacional/oj ideologiji, Sarajevo, 1997.

Uvod

15

Napokon, ni srpski etnocentrizam, nacionalizam i nacifaizam, nije mogue objektivno razumjeti bez uvida u njihovu srpsku negaciju, dakle, u onu povijesnu liniju emancipatorskog miljenja-djelovanja u srpskoj, vie kulturnoj javnosti a manje u politici, od Svetozara Markovia6 i, vidjeeIno, Vase Pelagi8 preko Dimitrija Tucovia pa do Bogdana Bogdanovia i dr. lova unutarsIpska politika linija demonstrira: svaka nacija, ovdje srpska, kako kae Tagora, ima svoju " ... istoriju razbojnitva, lai i pogaene vere ...".? Ima, dodaemo, historiju otrovnog samoljublja, vrtoglave nesvijesti o moralnoj pokvarenosti, o svojim toksikomanskim idolatrijama i sl U demistifikaciji ove historije ova unutarsrpska emancipatorski orijentirana linija miljenja dragocjeno participira. Ma kako bila djelatno nemona u odnosu na silu dravnog srpskog nacionalizma, i ona u buduim istraivanjima treba biti respektirana Bilo bi, otuda, vrijedno raditi i na projektima istraivanja personalne, autorske SIPSke kritike sIpskog nacionalizma kao i hrvatske kritike hrvatskog nacionalizma.

Unatar ocrtanog metodskog diskursa II istraivanju i tumaenju srpskog i hrvatskog nacionalizma, pokazuje se, prije svega, kako povijesna sutina ovih nacionalizama jest u tome to su oni, kao to je reeno, teritorijalni nacionalizami - oni hoe irenje u prostoru, osvajanje zemalja, oni jesu opsesija ekspanzijom na teritorijama, i prema jugu, prema sjeveru i zapadu. Geopolitika uope, posebno ekspallzionistikageopolitika - sutina je, povijesna konstanta velikosrpske i velikohrvatske politike uope i prema Bosni i Hercegovini, posebno. Vidjeemo, ta se geopolitika utemeljuje jo II doba austrougarske vladavine nad Bosnom. Metode njene aplikacije u povijesti su mnogostruke: od politike asimilacije, a ta se navodna asimilaciona snaga srpstva i hrvatstva unutar ovog nacionalizma, po pravilu, himnino slavi i sakralizira, pa do prakse zloina genocida. To je, kadaje bio u XIX i XX stoljeu na djelu, i genOCidni nacionalizam.
6 OdbacujUi projekat aneksije Bosne i Hercegovine zamiljenoj ''Velikoj Srbiji," on e, naprimjer, pisati: ''No, pretpostavimo srean sluaj da sc velikosrpska poHtika uvena uspehom i da Srbija zadobije Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Staru Srbiju. Malo bi se nalo Srba koji to ne bi smatrali za najveu sreu naeg naroda ... Narod bi izaao iz borbe za ''Veliku Srbiju" siromaniji i razoreniji no to je sada ... "Velika Srbija" morala bi kupovati prijateljstvo u neprijatelja poniavanjem i rtvovanjem interesa svog naroda, morali bi sve vie i vie troiti na vojnu silu ... Takva politika morala bi se zavriti kakvom spoljanjom ili tn1utranjom katastrofom.... ''Velika Srbija" i tesna je i rava zgrada, pa stoga i nije kadra da obezbedi srpske narodne interese ... ". (1868.) 7 Rabindranat Tagore, Nacionalizam, "Alfa", Beograd, 1990., str. 52.

16

Uvod

No, II ovom supstancijaInom odreenju, ovaj se nacionaliVIm povijesno ne pojavljuje samo II svom ogoljelom liku, kao ista, okrutna osvajaka sila, on se, zapravo, mora i ideologijski legitimirati a to znai preparirati kao nezlo. Na djelu je njegovo racionaliziranje kao mirnikrirnnje te introspektivno i izvanjsko opravdavanje. Velikosrpski i velikohrvatski teritorijalni nacionalizam racionalizira se, naprimjer, pseudomanstvenim utemeljenjem etnikog pansrbizma i pankroatizma, kvazi-naunim zasnivanjem jezikog unitarizma, zavodljivim, halucinantnim predstavama srpskog i
hrvatskog mesijanizma, imaginarnom teorijom historijskih prava na Bosnu i Hercegovinu, fiktivnim, debumanizira.juim percepcijama i paricanjima narodnog individualiteta Bonjaka kao etniki izvornih Srba i

Hrvata,

simbiotikim dravno-politikim

vezama sa pravoslavljem,

katolianstvom,

itd.

Priroda tih naina tog legitimiranja, dakle, II aranmanu srpske i hrvatske etnocentrine instrumentalizacije znanosti ilustrirae se rukopisima vie bosanskosrpskih i bosanskohrvatskih mislilaca koji su publicirani II vrijeme austrougarske vladavine u Bosni. Ne pripadaju oni arheologiji zabluda., nego djelatno, odnosno suvremeno odjekuju, jer fonnuliraju neke od bitnih, ovovremenih konstanti srpskog i hrvatskog nacionalizma. Tu je i motivacija za njihovo kritiko problematiziranje.

***
Uz apostrofirane tematsko-problemske preokupacije treba posebno akcentirati da dvije linosti, svaka na svoj nain, i to neovisno od programskih ideja Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, uvodi u bosanskohercegovaku socijalnu i politiku misao - ideju i koncepciju socijalizma. Rije je o, u javnosti poznatijem, Vasi Pelagiu i, ak lll1utar strune javnosti, nepoznatom - Aliji Hatiu. U opem onodobnom antikomunistikom ambijentu, oni, zapravo, donkihoterijski i pionirski, publiciraju svoje vizije socijalizma. Zbog te unikatnosti, ovdje se njima i posveuje tako obimna interpretativna panja. Mada u tome usamljeni, njihova se misao mora, u naem tumaenju, konfrontirati sa retorikom recepcijom liberalizma i. na drugoj strani, sa nacionalistikim poimanjima nacije i nacionalnih odnosa Ova sueljavanja tek su dio i izraz naeg opeg metodskog diskursa: da se unakrsnim tumaenjima bosanskohercegovake politike misli iz austrougarskog vremena pokae i na vidjelo iznese sve ono to pripada njihovim anahronizmima, civilizacijskim dometima, antibosanskoj ili probosanskoj aksiologiji, duhu koegzistencije ili politici etniko-vjer skih antagonizama i sl.

Uvod

17

Na koncu, valja posebno poImati: historija bosanske socijalne i politike misli iz doba austrougarske vladavine, bez obzira koliko bila ona iznutra ispresijecana razliitim pa i antagoniziranim interesnim, politikim i svjetonazorskim diskursima utemeljenim u zasebnim bosanskim vjerskoetnikim subidentitetskim samorazumijevanjima, u naem uvidu, izraava i dokazuje povijesni individua/ilel Bosne i Hercegovine i to po temama i problemima, po vladajuim diskursima, projekcijama i anticipacijama, po unutarnjim sloenostima, po meusobnim vjersko...etnikim uticajima i sl. OVU historiju treba izuavati kao potvrdu onog individualiteta. Mada se, u ~esnoj mjeri, razvija pod agresivnim uticajem znanosti, pseudoznanosti i nedemokratskog, velikonacionalistikim opsesijama posredovnog, javnog mnijenja iz Beograda i Zagreba, ona,
ipak.jeslosebujno bosallSkohercegovaka misao.

lIDII(Q) II
rn(Q)~NJJAce~ ~OCIIJJi\\ILNA II rolLlTII'lIce~ 001I~(Q)

21

kraj osmanske vladavine II Bosni, Mehmed akir KUItehaji e pisati i o patriotizmu.} No, II kontekstu recepcije osmanskog prograanskog, proevropskog reformizma, Kurtehaji e otkriti i pledirajue publicirati jedan dIavljanski patriotizam. Protezae se on izvan
pred

granica, odnosi se na osmansku dravu kao cjelinu, transetnikog je, dakle, karaktera. on e, zapravo, pod patriotizmom podrazumijevati transvjersku i transnacionalnu, dakle, dravljansku odanost osmanskoj dravi. Njegovo temeljno legitimacijsko izvorite jest

bosanskohercegovakih

dravna praksa ostvarivanja graanske jednakosti i ravnopravnosti.

Fonnulira, II paradigmatiDom smislu, Kurtehaji takvo poimanje patriotizma: ''poto dakle patriotizam ne sastoji se samo II razlikovanju svojih graana od stranoga nego II osjeanju da se svaki graanin, bio on koga mu drago vjerozakona ili narodnosti ima smatrati kao osoben lan drave, to smo svi graani duni ako neemo iskljueni biti od ovoga blagoglasnoga imena, da znamo i da se potrudimo svaku moralnu i materijalnu rtvu dragovoljno prinjeti, koja bi imala sluiti za ukrepIjenje i osnaenje nae drave.
Najvea pogrjeka bila bi smatrati

sebe kao patriota, borei se i rtvujui za neku politiku partiju ili za neki osobiti ustavodvajajui se od opteg dravnog zakona i sastava.

Dajemo li mi dokaza naeg osjeanja za opte blago dravno i osnaenjem potvrujemo li faktima to nae osjeanje, onda ni drava nee izostati svako pojedino tice kao lan drave smatrati i svojim ustavom to potvrditi, kao to imamo svaki as prilike uvjeriti se da se je ova ideja kod naih dravnika i velikaa pa neprestano sa reformama nas-usreavaju, po kojim sve vie i vie graaninu slobodu i pravicu daju.
l Op!>Cnije o njegovoj urnalistikoj i prosvjetiteljskoj misli II naoj knjizi Bonjako iskustvo politike. Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo. \998.

Uvod Red je dakle na nas da se pokaemo kao patrioti ili ljubitelji svoje domovine II podpunom smislu to jest da budemo vjerni sinovi drave i cara - pa nee nam nita smetati da plodove nae ...jernosti i IXJdanstva saberemo." 2

22

Patriotizam je, dakle, vidi se, pojmljen kao dravljanski patriotizam, on funkcionira s onu stranu svake partikularne vjerske ili etnike identifikacije, preferira lojalnost i odanost osmanskoj multinacionalnoj dravi pa bi se patriotizam sastojao II tome da se " ... slui za napredak bogatstvo i ast carstva ako elimo, da se s pravom nazovemo patrioti _ ".3 .. No, sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine, postepeno kroz traumatina iskustva, uz bolnu emancipaciju od proturskih nostalgija, bonjaka e inteligencija naputati batinjenje Kurtehajieve paradigme II dravno-pravnom miljenju openito, i poimanju patriotizma posebno, to e se, kao to emo uskoro vidjeti, razgovijetno demonstrirati ve u politikoj misli Muhameda Emina Hadijahia. Motivi bosansko-domovinske osjeajnosti, promiljanje bosanskog dravno-pravnog stahtsa, povijesnih izvorita i savremenih sadraja bosanske patriotske svijesti, bonjakog vjerskog i etnikog samorazumijevanja i sL, - sve to s vremenom poinje da figurira unutar bonjakog socijalnog, etikog i politikog miljenja. Ali, sada, uz sve rjee recidive turkofilstva, u kontekstu austrougarske vladavine, poprima, kao to emo vidjeti, u odnosu na tradicionalnu svijest, drugaija, zapravo u osnovi modernija maenja posredovana, prije svega, probosanskom samosvijeu koja uva svoju islamsku osebujnost i recepcijom zapadnjakih, liberalnodemokratskih politikih filozofija koje su hipostazirajue pledirale ideje slobode i graanske jednakosti, intervjerske tolerancije, dI'avljanske ravnopravnosti i, uope, ljudskih prava. Uz tu esencijalnu liniju u bonjakom miljenju, meutim, u izvjesnim muslimanskim krugovima i stratumima, i za to vrijeme anahrono spram Bosne i Bonjaka, figuriraju, ne moe se to poricati, i konzervativni, na marginama matinog, prije svega, narodnog bonjakog samorazumijevanja egzistentni, rekli bismo, mazohistiko-samoporicajui diskursi , naprimjer, u formi politike muslimanske etnike autosrbizacije i auto2 Mehmed akir Kurtehllji, Patriotizam, "Sarajevski cvjetnik", 211870, 30,1., od 25.7.1870.

3 M. . Kurtehaji, ci!. djelo.

23 kroatizacije te negacije bosanske sposobnosti za individualnu dravnopravnu i politiku egzistenciju o emu e interpretacije koje slijede posebno raspravljati.

Uvod

.*.

Ali, ono aksioloki i tematsko-problemski inovacijska II njihovom miljenju, razumljivo, ne isrcpljuje se u onoj evolutivnoj ali pennanentno iznutra kontroverznoj emancipaciji. U novom konkretno-historijskom kontekstu njihove su se aksioloke percepcije i politike ideje morale iskuati na novim, sa bonjakim tradicionalnim iskustvima svijeta drutva i politike malo korespondentnim, svjetovnim sadrajima. Ona se, prije svega, morala globalno odrediti prema novouspostavljenom reimu okupacione sile, te prema novim nainima ivota, novim politikim, ekonomskim, socijalnim i moralnim vrijednostima koje je ona od poetka, kroz razliite fonne socijalizacije i izvanjske importacije, instalirala na tlu Bosne i Hercegovine. Unutar tog u osnovi strategijskog odreenja, ona je onda mogla iskuavati se i na parcijalnim temama ili u specifinim aspektima bosanskohercegovake zbilje u transfonnaciji, zbilje u protivrjenostima, u nastajanju i kontroveznom uobliavanj u . vjerska i politika elita, II svojim matinim, supstancijalnim tokovima i meritornim iskazima, na austrougarski reim apsolutizma. a kasnije i na reim pseudoparlamentarizma te fonnalnog ustavnopravnog poretka, odgovorila je prihvatanjem i prakticiranjem, definirajmo to tako, politike konJonnizma. I pri torne nije u tome bila usamljeno ekskluzivna. Ako se izuzmu prevratniki radikalizam politike grupe oko P. Koia i politike anarhistikog nasilja unutar elitistike grupe oko Mlade Bosne, etablirane hrvatske i sIpske intelektualno-politike graanske reprezentacije, sa manje ili vie intenziteta i u manje ili vie javno ekspliciranom izrazu, uz diferencirano doziranje publiciranog kritiko-opozi cionog diskursa, slijedile su ovu politiku racionaliziranog konJormizma-JUnkcionalizma. U tom opem kontekstu i bonjako-musliman ska reprezentacija je, umjesto koncepcijski osmiljenog i javno deklariranog prevratnikog ili stvarno ilegalno-subverzivnog odnosa spram Reima, kao racionalnu alternativu recipirala fimkcionalistiku participaciju u Poretku. Ovdje, meutim, ovaj globalni bonjaki odgovor na Reim ne vrednujemo ni u kritiko-negativnom smislu, niti ga naknadno vrijednosno preferiramo. Naprosto, figurira ovaj na uvid kao neutralno-dijagnostiko saimanje i sublimirani izraz bonjakoSub1imirajue promatrajui, bonjako -muslimanska kulturna,

24

Uvod

magistralnog odnosa spram ratnom okupacijom importiranog i docnije drugim [annama nasilja uspostavljanog Poretka.

No, unutar ovog opegfimkcionalnog odnosa, bonjako-muslimanska

reprezentacija je, ipak, spram austrougarskog apsolutizma profilirala s poetka 20. stoljea dva iznijansirana stava.
Prvo, odgovorilo se, II naem interpretativnom uvidu, apolitinim disiaJ.rsom unutar kojeg se insistiralo na prosvjetiteljskom pregnuu,

obrazovnom uzdizanju i kulturnom uenju i to unutar mogunosti koje je donijela i definirala austrougarska administracija. Upravo ova orijentacija ka neposrednoj apolitinosti karakterizira jedno unutarbonjako poimanje fXllitikog funkcionalizma.
Drugo, odgovorilo se, recimo to tako, aktivnim, borbenim l1erskim, kulturno-prosvjetnim i politikim pokretom za muslimansku autonomiju

kojegje nosila, II osnovi, ideja svojevrsne autogetoizacije u odnosu na Reim i ukupne drutvene odnose u Bosni toga doba. Ova opcija insistira na muslimanskom institucioM/nom povlaenju u sebe i prebivanju unutar zatvorenog sistema autentinih islamskih i bosanskih vrijednosti. Ovdje djelatni politiki diskurs, pod pretpostavkom da rezultira muslimanskom sveopem autonomijom, za svoju konsekvencu irna upravo konfonnistiko-funkcionalnu recepciju Reima: on se kao takav ne dovodi u pitanje, samo politikim aktivizmom a ne apstraktnom apolitinou hoe se unutar njega ozbiljiti muslimanska vjersko-prosvjetna i materijalna, odnosno, vakufska autonomija. bez obzira koliko bila inficirana idejom i politikom izravne apolitinosti, ova unutarhonjaka orijentacija pledira, ustvari, muslimansku inkorporaciju u Poredak i to u smislu recepcije kulturno-obrazovnih i materijalnih vrijednosti koje birokratija apsolutistike politike donosi sa sobom. Ona nee, dakle, politiku pasivnog trpljenja, inertne, u sebe zatvorene egzistencije muslimanske. Pledira, runjesto afekcije autarkijom ili restauratorskom nostalgijom za autoritetom osmanske drave, aktivno sudjelovanje u adaptaciji i napretku zajednice kroz sintezu tradicionalnog islamskog individualiteta i resorpcije zapadnjakih vrijednosti. Pri tome, uglavnom, ostaje II apolitinoj sferi obrazovanja i kulnrre, a na empirijskom planu figurira u fonnu personalnog uea u birokratskom apararu Drave.
Meutim,

Uvod

25

--

Naravno, ovdje je rije o deskripciji dva paradigamtina, idealno-tipska. apstraktno-mode/ska unutarbonjaka odgovora na austrougarski Reim. U stvarnosti, medutim, bonjaki intelektualci i meritorni protagonisti bonjake politike, u razliitim okolnostima, sa diferenciranom motivacijom i unutar razliitih interesnih konstelacija, tek manje ili vie, osvijeteno ili implicitno, deklarirano ili imanentno, manje ili vie javno, participiraju, kao to emo vidjeti u interpretacijama koje slijede, u jednom od ova dva idealno tipski fonnulirana bonjaka strategij ska odgovora na austrougarski reim. U svakom sluaju ovdje ih smatramo opim, apstraktnim aksiolokim i interpretativnim okvirom unutar kojeg se, i onda kada nisu koncepcijski osmiljeni i akceptirani, kree socijalna i politika misao relevantne bonjake intelektualne i politike reprezentacije ovoga vremena. Na njihovom tlu, onda, pojavljuju se dodatni reflektori pod kojima se njihova

socijalna i politika misao moe, II njenim motivima, kontekstualnim valerima, problemskim preokupacijama, moralnim aspektima, socijalnim svmama i politikim aspiracijama, sadrajnije i validnije interpretirati.

27

kulturnoj memoriji i u reminiscencijama na historiju socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini Muhamed Emin Hadijahi stoji gotovo II anonimnosti. No, II svoje doba nije bio na ma.rginaII

ma javnog, l posebno muslimanskog vjerskog ivota.2 U naoj inter-

javnom ivotu svog vremena osiguravaju mu mjesto II historiji politike misli li Bosni i Hercegovini. Rije je o idldi patJiotizma i javnom pledoajeu protiv muslimanskog emigrira/ga II Tursku. Ove su ideje II meusobnoj vezi, no posreduje ih i trei momenat: njihova islamsko-dogmatska legitimacija.
1 I posredno se moe stei uvid II taj angaman: ,.u jednom pismu, io ga je 19-VIII1888 uputio Strosmajeru njegov osobni izaslanik za upoznavanje politikih prilika medu bosansko-hercegovakim muslimanima Bogdan Berti, spominje se meu istaknutim muslimanima, opozicionarima protiv ondanjeg politikog kursa, i Hadi Hafiz Muhamed Emin Had ijahi." (Hamdija Kreevijakovi, Hadi Hafiz Dcma!udin Hadijahi, Glasnik Vrhovnog islamskog statjeinstva u FNRJ, br. 8-10, 1955., str. 337.)
2 Uz navedene vidove angamana u vjerskom ivotu sarajevskih muslimana, njegov vjerski autoritet ilustrira i svj edo i: "Prigodom hada preao je jedno jutro u hanefijski mihrab i klanjao sabah. Jedan Mek.Jija, sluajui kako ui Kuran ovaj Bonjak, onesvjestio se od zanosa. Ovo se ulo do mekjanskog erifa i taj pozove Hadijahia sebi te ga zamoli da njemu i njegovoj sviti proui "surei-Feth", to on rado uini. Na erifovu molbu dolazio je svaki dan HadUahi k njemu i uio "surei-Feth", a kad je ostavljao Meku, ponudio mu je erif lijepu svotu novca, to on odbi. O njemu i tom njegovom gestu pripovjedalo se jo i 1932 god. s osobitim potovanjem u ovom svetom mjestu."

pretaciji, dvije temeljne ideje koje je promovirao

28

Muhamed Emin

Hadijahi

Poimanje domovine
U novom povijesnom kontekstu, dakle, II kontekstu austrougarske okupacije, a bez nostalgine iluzije o povratku osmanskog suvereniteta nad
Bosnom, naputa Muhamed Emin Hadijahi ono Kurtehajievo proirenje pa patriotizam poima iskljuivo kao bosanski patriotizam.

--

Nije vie rije o transetnikom dravljanskom patriotizmu kao lojalnosti, jednom osmanskoj, a sada austrougarskoj dravi, mada ona predstavlja nametnuti okvir unutar kojeg se poima i afinnira bosanski patriotizam. Rije je o Bosni, o toj " ... lijepoj zemlji, koja je naa sveta domovina ... "3 i o bosanskom patriotizmu. Sada se on, dakle, temelji i na drugaijim premisama i drugaije shvata. Poimanje fenomena domovine sad odreuje i njegovo shvatanje patriotizma.
Prije svega, II ljudskom aksiolokom poretku, domovina i vjera su najvie vrijedtwSti, i nalaze se, vidjeemo, II meusobnoj vezi. Rangirajui tako ove vrijednosti on e pisati: "Kako da ne ljubimo svoju domovinu, zar

ima neto pree od vjere i domovine?"4 Otuda, u hriJerarlliji ljudskih vrijednosti, " ... treba domovini davati prvenstvo u poasti ... ".5 No, kad se izae sa ove aksioloke ravni, to podrazumijeva pod domovinom tako visoko vrijednosno rangiranom? U tom poimanju nalazi se vie sadrinskih slojeva. Otkrivaju se, II naim analitikim uvidima, ne samo II eksplicitnim izrazima nego i II njihovim imanentnim znaenjima.

ona je, prije svega, jedna prirodIla datast. to je tu ono prirodno? Vidi se
to iz njegovog naturalistikog jezika. U analogiji porodice i domovine uspostavlja se ono apriorno, objektivno, prinxlno dato: i porodica i domovina imaju isti status - prirodne su injenice. Otuda: "Kao to ovjek svoju

(M. Kreevljakovi, cit. djelo, str. 336.) Bio je, prema Ibrahimu Kemuri pornat kao pjesnik. na tw"skomjezikll a njegovo je djelo preraeni Sulejman elebin Mevlud. (Ibrahim Kemura, Dva patriotska apela bosanskih muslimanskih pn'aim iz prvih godilla austrougarske okupacije, Glasnik Vrhovnog islamskog st.arjdinstva II SFRJ, br. 9.- JO. 1970.) U VatalIu objavio je i tekst Sarajevska nddija, 1/1884, \. Hadijahievi su tekstovi objavljeni na turskom jeziku i arapskim pismom kako je i inae tampan VataII.
3 Patriotizam, "Vatan", br. 4 i dalje, god. I, 1301 , 1884., cit prema tekstu objavljenom ll: Ibrahim Kemura, nav. djelo, str. 443. Jedan dio ovog teksta objavio je i Sarajevski list, 10. X 1884. II broju 115.
4 Cit djelo, str. 440.

5 Cit. djelo, str. 440.

Muhamed Emin

HadijaIli

29

djecu i svoju familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu."6 Ona je onaj apriorij koji se kao prirodnost zatie: ''Kad smo se na svijet rodili najprije smo svoju domovinu vidjeli."7 Ljudsko "... telo je aka zemlje nae domovine.''8 Kao prirodna datost, ona je izvorite bioloke egzistencije: "Zar nas nije domovina u svoje naruje primila te nas svojim hljebom i svojom vodom nahranila".9 Kao prirodnost, narod je, ustvari, jedna proirena "familija" a domovina "jedna kua".lO No, i u irem, a ne samo biologistikom, smislu, domovina je prirodnost: ona je priroda u kojoj se raa, ona je "vazduh i voda" na koji su se ljudi navikli, onaje i posebna "klima" i sl. No, ona je, na tom temelju, i socijalna datost koja ima polivalentne svrhe. Domovina je duhovno-kulturna stvarnost, ona je, dakle, " ... zajednica jezika i interesa i obrazovanja ... ". II No, ona je i zajednica individualiziranih obiaja, trgovine i naina ivota uopte. Nadalje, egzistencijalna sigurnost i zatita ivota, imetka i moralnog digniteta to su njene primarne svrhe. Nigdje se ne moe " .. .imati onu slobodu i onu sigurnost, koju u svojoj domovini uivamo?"12 Uitak u slobodi,

privilegijama, sigurnosti i zatiti: to su, dakle, vrijednosti koje obiljeavaju domovinu.

Poimanje patriotizma
Kao sinteza prirodne datosti i socijalno-kulturne produkcije, domovina sada proizvodi specifini kompleks osjeajnosti, onaj kojeg o:maavamo kao patriotizam. to, u njegovom uvidu, karakterizira patriotsku osjeajnost? Ona je, prije svega, zagonetna veza ljubavi izmeu ljudi, naroda i njihove domovine. U objanjenju patriotske ljubavi, opet, Hadijahi koristi bioloki diskurs: u modelu veza i odnosa izmeu majke i djeteta trai odgonetku patriotizma. U tom smislu pie: patriotska "sveza ljubavi"

6 CiL djelo, sir. 440.

7 CiL djelo, str. 440.

8 Cit. djelo, Sir. 440. 9 Cit. djelo, str. 440.

10 CiL djelo, str. 440. 11 CiL djelo, str. 440. 12 Cit. djelo, str. 440.

.- .
30 Muhamed Emin Hadijahi dolazi ... stoga to ovjek kao god to dijete, koje se od matere odvaja, trudi se da svoju elju s materinom eljom sjedini, i ovjek, kojije jedan dijel tela domovine, eli da izjavi potovanje zemlji svoje dornovine."13 No, osjeanja patriotizma su heterogena, himnine ode domovini produciraju radost i osjeanja ponosa, ali II krizama, produciraju se osjeanja tuge. 14 Patriotska osjeanja su tako jaka da ih ne moe ", .. sjajanost neke zemlje ili grada '0'" dotle "zasjeniti" da bi ih unitili.

Islam i patriotizam
Osim to su domovina i vjera najvie vrijednosti, povezuje ih jo jedan supstancijalni momenat. Is/am, zapravo, legitimira domovinski patn'otizam. Ne producira, dakle, II njegovoj percepciji, islam anacionalnu svijest.
Iako univerzalan, kosmopolitsk:i, II preferenciji planetarnog ummeta, islam ne trai indolenciju spram domovinske svijesti, ne postavlja kao

imperativ ravnodunost spram dravljanskog oblika muslimanske egzistencije, ne nalae utapljanje u prazni, apstraktni kosmopolitizam i transhistorijsku egzistenciju. Naprotiv, i za islam je domovinski paniotizam vrijednost, pripada nonnativitetirna i muslimanskim imperativima Mada, za razliku. naprimjer, od Baagia, on ne razvija sadrinski ovu misao, ipak, je jasno da hoe i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski patriotizam. U tom smislu e i citirati "prorokovu zapovijest": "Ljubav domovine jest od vjere". Otuda, i sa vjerskog stajalita, " ... mi moramo radi uvanja nae vjere, za kojom teimo ... svoju domovinu ljubiti i nju ne ostavljajui svom snagom se truditi da ovdje svoju sreu i svoju budunost osiguramo."15

Politiki
Budui

konformizam i muslimansko iseljavanje

da su domovina i patriotizam aksiomatske vrijednosti, i kako one imaju svoje uporite u islamskim nonnativitetima, to je razumljivo to se iz njih deducira i pledoaje protiv razliitih oblika degradacije tih vrijednosti. U konkretno-povijesnom kontekstu, temeljni oblik. te degradacije
13 Cit djelo, str. 440. 14 "Nije li poznato da se mi u veseiju pjevanjem pjesama nae domovine veselimo i njima se ponosimo a u dane tuge, lUgovanjem nae domovine svoje osjeaje izraavamo". (Cit. djelo, Sir. 440.) 15 Cit. djelo, Sir. 442.

31 jest, u njegovoj percepciji, iseljavanje muslimana Bosne i Hercegovine. Ono je najtraginija injenica njegovog vremena pa e je u potresno-dramatinom diskursu doivljavati i deskribirati: "Smatram da u iskuenju ovog vremena ne moemo ni opisati tako golemu nesreu kakva je naputanje domovine - bol zbog naputanja domovine ne moe se niti na jedan nain usporediti ak ni sa smrtnim bolom Smrtna je bol jedanput, dok se odlazak iz domovine mjeri smrtnom boli svih tih ljudi pojedinano. Ne moe se pobrojati niti opisati koliko tekih nesrea ukljuuje i iziskuje."16

Muhamed Emin Hadijahi

No, svi bitni elementi u njegovom poimanju domovine i patriotizma sada istupaju kao kontraargumentacija politici iseljavanja. Pri tome, vidjcemo, manifestira se i konformistiki mentalitet spram Reima. Ako, naprimjer, domovina, po svom supstancijalnom odreenju, osigurava mir, garantira sigurnost i zatitu, uva ~eIU i moralni dignitet (ast, potenje i sl.) onda Dosna, i pod austrougarskom vlau, ispunjava odreenja domovinske zajednice. Vlasti su osigurale da nema napada" ... na nau vjeru, i na nau eljad ...",jer. ''Na sve strane je savrena sigurnost vjere, potenja i imanja, sloboda i jednakost narodna vladaju."17 Sa tog stajalita Muslimani nemaju razloga za emigriranje. Himniki konformizam spram Reima ovdje je do kraja manifestan: "O zemljaci! Zemlja u kojoj ivimo, spada medu civilizovana mjesta, ovdje nijesu mogui dogaaji barbarluka, koji bi nas mogli dovesti u oajanje i strah. Mi moemo ivjeti u naoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napadaja, pa evo i ivimo."18 Preferiranje :funkcionalne recepcije Poretka je nedvosmisleno: ''Kad se mi zakonima i naredbama vlasti pokoravamo, danke plaamo i kao i svagdje to je, vojnike dajemo, moemo slobodno ivjeti, ko nam moe ta rei?"19 on vjeruje i u pravnu dravu: "Ako imaju uzroka to ga trpjeti ne mogu, zato ga mjesnoj oblasti ne prijave, ako li su im prava naruena, zato se ne obrate pravednome sudu i stvar mu ne podnesu.''20 U krajnjemu, Reim ne prua razloge za muslimansko iseljavanje iz Bosne. Naprotiv: "Sadanja vlast, poto ne eli uope da se smanji
16/seljavWlje, "Vatan", 111884, br. 15 - 18, II "Socijaldemokrat", br. 9, Sarajevo, 2002., str. 142. Ovaj kao i Hadijahiev tekst Neko/im njdi o domovini i iseljavanju, ''Vatan'', 111884,4, objavljen II istom broju ''Socijaldemokrata'', na nau incijativu, za potrebe ovog rada, prvi put na na jezik preveo je Adnan Kadri iz Orijentalnog instituta.

170 . . . Izu., ramOt/zam, CIt. ...> str. 442.

18 Cit djelo, str. 442. 19 Cit. djelo, str. 442. 20 Cit. djelo, str. 442.

32

Muhamed Emi" Hadijahi

muslimanski faktor II Bosni, iseljavanje s tugom promatra."21 Otuda i pledira na muslimane da trae njenu zatitnu intervenciju, ukljuujui i intetVeneiju samog Cara,22 u sluajevima pritisaka i drugih razloga koji tjeraju na seobe ali i da preko javnog mnijenja, pa i lista Va/an, upozoravaju na pojave prisilnog iseljavanja23 Ali, ni sa stanovita islamske dogmatike bosanskohercegovaki muslimani ne mogu opravdati svoje emigriranje. Iseljavanje " ... nije vjerski dozvoljeno (daiz) podravati."24 No, ovdje, on misli iemprijskom kalkulacijom: kvantitativnom redukcijom muslimana, emigranti direktno ugroavaju opstanak islama u Bosni i Hercegovini, to je, naravno, islamski grijeh. Ovdje, ipak, Hadijahi, uz svu preferenciju muslimanske dravljanske jednakosti pred Reimom, zna da II empirijskim odnosima sudjeluje i kvantitativnost etniko-vjerskih zajednica: "Jer svakoga naroda uvaavanje i pravo na privilegije mjere se prema broju iteljstva, tj. koji je narod brojem preteniji, taj ima vie slave i vanosti kod vlade.''25 Svijest o negativnim reperkusijama manjinskog statusa u nemuslimanskom Reimu ovdje je do kraja manifestna. 26 Ukrajnjemu, emigriranje je protivno islamskom imperativu ouvanja islama i u Bosni i Hercegovini, jer ako trend iseljavanja bude nastavljen ..... najposlije e se u Bosni zgrada islamstva s mjesta pokrenuti ili se moe iz temelja oboriti."27 Otuda, sa implicite pozitivnim odgovorom, pitae Hadijahi: "Zemljaci! Zar ima kod Boga veega grijeha i kod islamskog svijeta gore sramote nego biti orue ovakvoj stvari?"28

21 Nekoliko rije; o dOfT/ol';n; ; iseljavanju, nav. izd., str. 141.

22 U himninim opisima carevog moralnog digniteta, a on se iskazuje u njegovoj plemenitosti,pravednosti i velikoj sam milosti, upuuje muslimane da trae njegovu pomo radi otklanjanja razloga seoba. (Iseljavanje, nav. izd., str. 143. 23 Iseljavanje, nav. izd., str. 144.

24 Cit. djelo, str. 142.

25 .atnobzam, nav., n . .
izd

., str. 442 .

26 U tom smislu pie: "LO god vie ima islamskog iteljstva u naoj domovini, tim e
ono veu vanost imati. naprotiv Io se vie nae iteljstvo bude wnanjivalo tim e mu se i vanost i uvaavanje i prava na privilegije umanjivati i najposlije izgubiti." (Cit djelo, str. 442.)

27 Cit djelo, str. 442. 28 Cit. djelo, str. 442.

Muhamed Emin Hadijahi 33 I napokon, kao to nemaju razloga za emigriranje sa stanovita Reima i islamskih imperativa, Bonjaci-muslimani, isto tako, trebaju odustati od iseljavanja i sa stanovita recepcije "iste", domovinske, patriotske svijesti kao takve. A nju je, uz islam, u svojoj politikoj aksiologiji, preferirao kao neto "najpree" u ovozemaljskoj vrijednosnoj hijerahiji. Otuda i pledoaje da se uva Bosna i Hercegovina kao"... naa sveta domovina ..... i poziv da se iseljenici vrate u svoju domovinu.

No, Hadijahi je svjestan ogranienih dosega svog koncepcijskog p:>imanja patriotizma u demotiviranju muslimana na seobe. 29 Otuda u podsticanju te motivacije, na rnzini svakodnevne stvarnosti, problematizira razloge za seobe i nastoji demantirati nj ihovu zbiljsku zasnovanost.
Agresivnost Liana, koji SU uz " ... podsticaj nekih smutljivaca i prevaranata ... ", odmah poslije okupacije napadali na muslimanska sela u podruju Cazina i Like, kako bi natierali muslimane na seobu s ciljem da prisvoje njihovu zemlju, kao motivacija iseljavanja je anulirana intervencijama vlasti.30 on stalno upozorava daje otimanje muslimanske zemlje, zapravo, glavni motiv pritisaka i drugih oblika podsticanja na iseljavanje.31 Obaveza sluerya u austrougarskoj vojsci nije, takoder, racionalni razlog za muslimanske seobe. Jer, u svakoj dravi " ... je svako osobno duan biti vojnik".32 Uostalom: "Svima je znano da je vojna sluba u svakom dijelu svijeta trajno prisutna opa sluba Na svijetu nema ni jednog naroda, nijedne vjerske skupine, nijedne najmanje vlade koja nema vojsku kojom e zemlju braniti ... U koje god mjesto u cijelom svijetu ovjek ode, od vojske se kutarisati ne moe jer e na svakom mjestu, sasvim prirodno, biti obavezan ispuniti vojnu obavezu. "33 Rije je i o tome da " ... kod nas su vojne slube najlake .. ",34 o vojsci koja ne napada druge zemlje, nego brani Bosnu i muslimanska prava u njoj.35

29 U tom smislu pie: "Iako smo svjesni u kome stepenu laj savjet o patriotizmu ima
uticaja na na mali vilajet, nadamo se da
e

to nai intelektualci i pametnije ozbiljno

uzeti na razmatranje i da e neke uobiajene predrasude pokuati shvatiti i ispraviti ih." ~Nekoliko rijei o domovini i iseljavananju, nav. izd, str. 139.) OCit. djelo, str. 140. 31 Iseljavanje, nav. izd. str. 142. 32 Nekoliko rijei o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140. 33 Cil djclo, str. 140. 34 Cit. djelo, str. 140. 35 "Osobito naa vojska nije tu da bi branila strane zemljc, ncgoje tu radi ouvanja sigurnosti u domovini." (Iseljavanje, nav. izd., str. 144.)

34

Muhamed Emin

Hadijahi

Nadalje, ni muslimansko nazadovanje u privredi i "govim" nije razlog za seobe: "Kad je govor o nazadovanju: koliko gexl da je taj nazadak istinit i stvaran, on se ne odnosi samo na muslimane, nego pogaa i ostale."36 Prevladavanje tog nazadovanja vidi li muslimanskoj inicijativi na udruivanju kapitala, stvaranju zajednikih firmi i sL Potom, II zablude uvrtava muslimanska oekivanja da e sa svojim zanatskim i trgovakim umijeima osigUrati prosperitet II Turskoj: ''Koliko II tim mjestima ima trgovaca i zanatlija ... A JX>sebno je to to zanati koje mi znamo tamo ne vrijede ni pet para, poto tamo ima tako mnogo vie majstora tih zanata."3? Nadalje, II demotivacijsk.i argumentarij uvrtava psiholoku i socijalnu usamljenost iseljenika, trokove, patnje, trud i muke na samom putovanju,38 ugroavanje tielesnog zdravlja i svakovrsne gubitke to prate seoba iz mjesta " ... II kojem se rodio, odrastao i navikavao se na njegovu vodu i zrak ...... krizu II adaptaciji i navikavanja na ., ... prilike i obiaje mjesta u koje odlazi, narav i ponaanje drugih stanovnika, drukiji jezik i meusobne odnose. Ti problemi i tegobe kad se sraUDaju, kako velika se potitenost tada javi."39 Ni nedostaci u vjersko - prosvjehlom izohraavanju muslimana nisu racionalni razlog njihovih seoba. U tom smislu, demantirajui tu motivaciju, e pisati: "Zato to moete biti sigurni da e se uskoro poboljati situacija u brojnim naim kolama koje su dovoljne da u njima za kratko vrijeme vjerski uenjaci stanovnike opet poduavaju vjeri, kako bi obezbijedili pobjedu vjere."40
Kritiki

osvrt

Rukopis u kojem preferira vrijednost bosanskog patriotizma i pledoaje protiv muslimanskog emigriranja iz Bosne objavio je Hadijahi, kako je ve reeno, na turskom jeziku i arapskim pismom. U tome se i nalazi zbiljska granica njegovogjavnog politikog diskursa. Bez obzira na nje36 NekoLiko rijei o domovini i iseljavanju, nav. izd., str. 140.

37 Cit. djelo, str. 141.

38 " ... jer, naprimjer, <XI onih koji <Xllaze ... <XI deset osoba njih sedam umire, a troje ostane - i to u kakvoj situaciji!? Oni to ostaju, da bi se izbavili iz belaja u koji su jo vie zapali, parama bi, da je to mogue, kupili i vlastitu smrt." (Iseljavanje, nav. izd., str. 142.) 39 Nekoliko rijei o domovini; iseljavanju, nav. izd., str. 141.
40 Iseljavanje, nav. izd., str. 143.

Muhamed Emin

Hadijahi

35

gov vjerski autoritet, njegove hwnanistike i patriotske ideje nisu mogle biti masovnije recipirane s obzirom da ni u doba osmanske vlasti Bonjaci muslimani nisu masovno poznavali turski jezik, tavie, s osvijetenom averzijom, odbijali su da ga ue i naue. Dijeli on, dakle, zablude jednog dijela obrazovanog muslimanskog stratuma kojije mislio daje ouvanjem turskog i arapskog jezika i prakticiranjem obrazovanosti na ovim jezicima mogue ouvati duhovno-kulturni i etniki bonjako-muslimanski individualitet.41 No, prevladavanje ove zablude ve je, kao to emo vidjeti, poelo sa Mehmedom Kapetanoviem Ljubuakom, ali se Hadijahi, koji nije u tom pogledu nita osamljeno ili atipino, nije naao u toj pojavljujuoj i emancipatorski orijentiranoj kulturno-povijesnoj matici. 42 No, neovisno od anahronizmajeziJwg i publicistikog medija u kojem je objavljen, Hadijahiev rukopis nosio je II sebi za to doba vrijedne emancipatorske ideje. Prvo, islam nije anacionalan. Drugo, islam nije transpatriotski ili prema patriotskoj emocionalnosti - averzian. Nadalje, domovmska samosvijest i patriotska odanost vlastitoj domovini je ' neupitljiva vrijednost i, kao takva, ulazi u sami vrh u hijerarhiji vrijednosti. Mada u nerazvijenom obliku, jer to i nije svrha njegovog rukopisa, i neki njegovi uvidi u prirodu fenomena domovine i patriotizma ulaze u relevantne domete njegove misli. 41 List Volan (Domovina) izlazio je na turskomjeziku i arapskim pismom, s motivacijom da " ... mnogi domai muhamedovci ne znaju ~itali modema slova... ". (Cit. prema: Muhsin Rizvi, Klljii.evllostwlrallje muslimanskih pisaca u Bosni i Herr:egovini u doba austrougarske I'ladarine, Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., str. 73.) Njegov posljednji broj je izaao 16. IV 1897. Njegov urednik Meluned Hulisi pokrenuo je novi list Rehlxu koji se u jezikom i koncepcijskom smislu nije razlikovao od VatQIla. Ugasio se Rehbar 16. avgusta 1899. Rehbar, a to se odnosi i na Vaum, je bio " ... anahronini izdanak. ovog umalistikog kontinuiteta na turskom jeziku, stran muslimanskim narodnim krugovima, u kojim se ve odavno poelo osjeati samostalno kretanje, po svojoj sadri:ini, i nedostupan po svome jeziku. Koliko je bio prcvazien pokazuje itav niz politikih, infolTllativnih, crkvenih, strunih i knjievnih listova koji su u Bosni i Hercegovini u toku izlaenja "Vatana" - "Rehbara" izdavani na narodnom jeziku, medu kojima je ''Vatan''-''Rehbar'' svojim turskim jezikom neprirodno odudarao poput listova na njemakom jeziku. koji su u to doba u ovim zemljama bili izdavani od strane doseljenika." (M. Rizvi, cit. djelo, str. 74.) 42 e se prirodno razvijati, ali uz nju, sve do Prvog svjetskog rata, kao u nekim povijesnim rukavcima trajae muslimanska periodina publicistika, ne na maternjem, nego na arapskom pismu i jeziku. U reperkusije ovakve kulturno-politike orijentacije na povijesni proces oblikovanja i razvitka bonjako-muslimanske etniko-nacionalne samosvijesti ovdje se, razumlj ivo, ne moe ulaziti.

ona

36 Muhamed Emin Hadijahi Ako izuzmemo, nadalje, anahronizam naturalistiko-biologistikog diskursa, koji je, inae, ope mjesto i univerzalna karakteristika miljenja nacije i drave u doba austrougarske vladavine Bosnom, i to unutar svih "nacionalnih inteligencija", ipak, njegova svijest da je nacijadomovina povijesno-socijalni proizvod, dakle, da je zajednica obiaja, jezika, kulture, navika i mentalnosti, jest vrijednost. U te vrijednosti spada i njegov uvid u domovinu - dravu kao zajednicu ija je svrha da osigurava ivot, slobodu, privatno vlasnitvo i moralni integritet. Kao da ovdje. moda i neosvijeteno, odjekuju refleksi modernog liberalizma i njegovog JXlimanja izvorne funkcije drave.

No, treba zapaziti, u njegovom poimanju bosanskog domovinskog patriotizma figurira jo jedna zanimljiva dimenzija. Mada domovinsku svijest. uz islam, svrstava u sam vrh ljudskih vrijednosti, ipak, on o narodu, domovini i pmriotskoj svijesti ne govori, primamo, iz horizonta aksiologije koja preferira mazorustiku epiku-etiku rtve i dunosti bez prava i slobode spram nadpersonalnih, uz to i sakraliziranih autoriteta Nacije, Drave i sl. Naprotiv, vidjeli smo, odnose pojednica, naroda i drave on promilja obrnuto, dakle, sa stanovita, II osnovi, liberalno pojmljenih funkcija drave-domovine. ona je tu, ako je istinski na djelu, da osigura klasino-liberalne nonnativne maksime: ivot II sigurnosti, II slobodi, pravo na vlasnitvo i ast, odnosno, moralni integritet svake individue i naroda II cjelini. Naravno, ovdje je rije o imanentnim implikacijama njegovih publiciranih pogleda, a ne o osvijetenim percepcijama i uvidima, No, ona nisu njegovoj misli importirana, nego su, kao neto implicitno, II njima JXlhranjene, On, razumljivo, nije osvijeteni zapadnoevropski liberal, ali ipak, iz njegovih eksplicitnih fonnul<icija o smislu i funkcijama drave i patriotske svijesti proizilazi da se, na ovaj ili onaj nain, reflektiraju ne samo islamske koncepcije politike etike i pravedne drave nego i, preko austrougarskog javnog mnijenja, vjerovatno, preuzeti zapadnoevropski, liberalno intonirani koncepcijski i vrijednosni uvidi, Sve ove ideje, misli ili percepcije funkcioniraju lUlUtar konfonnistikog poimmy'a politike, dakle, politike koja muslimansku alternativu u novom povijesnom kontekstu nastalom sa austrougarskom okupacijom Bosne vidi u politiki funkcionalistikoj recepciji Reima i, na toj osnovi, u eksploataciji, prije svega, kulturno-obrazovnih i ekonomskih potencija koje ovaj Poredak, navodno, nosi II sebi, Ne doivljava, bar javno, II interpretiranom tekstu, Reim kao poredak apsolutizma, oku-

Muhamed Emin Hadijahi 37 patorskog, ddavnog, politikog, birokratskog, policijskog. Ova percepcija politike kao iznuenog konformizma, naravno, u Hadijahievom rukopisu ostala je nerazvijena, a svoju osvijetenu artikulaciju obie u socijalnoj i politikoj misli Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka.
od poetka 19. stoljea bonjaki intelektualci problematiziraju fenomen unutranjih i vanjskih migracija u Bosni i Hercegovini.43 on poprima dramatine izraze nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Muhamed Emin Hadijahi e nedvosmisleno ismpati protiv muslimanskih seoba u Tursku. No, osim tog pledoajea, njegovi, iako obimom neveliki, tekstovi, sadre u sebi elemente jedne sociologije emigracija. Ona uklj uuje empirijske uvide u njihove socijalne uzroke, psiholoke motive i drutvene konzekvence. I sa ovim komponentama sociologije ,emigracija njegova misao definira sebi vano mjesto II povijesti socijalne i po litike misli II Bosni i Hercegovini.

43 Naprimjer, o tome

Po/itiJro u svjetlu radiJrolIle kritike (Muhamed Emill /sevi), u: Esad Zgodi., sonjack iskustvo politike, nav. izd.

vidjeti

u studiji

39

l':iIIE!llIoorn:ffi)

rnIn:<G lIUill'In:'Il'AN@V!Ict: II.JJ1IJlli1IJ~AIK

Q

ocijalna i politika misao Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka, II ~1 dosadanjoj, posebno srpskoj etnocentrinoj historiografiji, uglav~ nom je tumaena sa stajalita njegove osobne politike biografije. U njoj, II peorativnom smislu, diskvalificiran je kao aus/rofil i zagovornik, navodno, analunog - bonjalduka. No, za razliku od takvog biogratskog pristupa, ovdje e se, primamo, njegova JXllitika, socijalna i kulturna misao oditavati iz njegova publiciranog rukopisa.! Ono biografsko II interpretaciji participira epizodno i to samo II mjeri II kojoj moe posluiti kao izvor II pojanjavanju nekih dimenzija njegovog objavljenog teksta.

(!

Legitimnost vlasti i politiki konformizam

Kad je ve dolo do instaliranja austrougarske vlasti II Bosni i Hercegovini, onda II opem kul/umom razvoju a ne II opozicionoj politici2 vidi on prostor muslimanskog opstanka i njegovog prosperiteta. Uprosvjeivanju
1 U tom smislu, relevantni su njegovi tekstovi: Streitschrift eil1es bosnischen Begs, Die Presse, Be, hr. 115., 1879.; Ein bosnicher Beg wider Stambul, Die Pressse, br. 153., 1879; &0 misle muhamedanci II Bosni, Sarajevo, 1886; Budunost ili napredak muhamedanaca u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893. Relevantni su i njegovi predgovori ~elu Narodno blago, Sarajevo, 1887. i 1888. (irilino izdanje). Eksplicilno odbija politiku muslimanskog opozicionog odnosa spram Vlasti: ''Dalje budimo oprezni i ne dajmo se zavesti od o{XlZicijonalnih novina i glasila Na svaki nain rade, kako e nas okrenuti za sobom, pa da i mi budemo vlad] protivni, kao to su i oni. Koji listovi za radikaIske dinare rade, treba da ih se osobito uvamo kao najotrovnije guje." (Budunost ili napredak muluunedovaca II Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1893., str. 27.)

40

Mehmed - beg Kapetanovi Ljubuak

a ne u politikoj subverziji prepoznao je egzistencijalno produktivan odnos prema Vlasti. A taje vlast " ... kulturna i mona vlast ... ",3 austrougarska je drava velika i kulturna drava4 dok su U gari i Nijemci prijatelji muslimana. 5 Umjesto totalne konfrontacije pledira, dakle, kooperaciju, umjesto bonjake vjersko-etnike samoizolacije insistira na eksploataciji politikih, kulturnih i ekonomskih mogunosti to ih sa sobom donosi Reim. 6 No, ne proizilazi njegov, tako emo tu poziciju definirati, konfomlistiki jimkcionalizam spram Poretka iskljuivo iz osobne pragmatike.7 Ovdje je jo vanije: hoe ga i doktrinarno utemelj iti majui da je Bosna i Hercegovina " ... prvi sluaj, da se nalazi toliko muhamedanaca pod jednog kranskog vladara upravom u Evropi ... ".8 No, rije je, u njegovoj percerxiji, o muslimanskoj egzistenciji u slobodi. 9 Pri tome, i u dogmatici Islama on pronalazi izvorite za racionalizaciju pledirajueg muslimanskog politikog konformizma. U tom smislu e i pisati: 'I prosti muhamedanac ve lijepo znade, da mu je gospodin Bog zapovijedio II kuranu: ' ... podlolli i vjerni budite Bogu, svecu i starijemu od sebe' tj . vladaru, pod kojega se okriljem budemo nalazili; ne veli: ako ne bude turin, nemojte mu biti vjerni i podloni."lO Ne ostavlja
3 Budunost ili napredak ... cil izv., str. 3.

4 Cil djelo, str. 5.

S Maari su to jer su porijeklom srodni muslimanima a Nijemci " ... tako zvane Svabe, to je kulturan i izobracni narod, koji radi O\jekoljublja svoga nas ele usreiti i na koristan put izvesti." (Budunost ifj napredak ... cit izv., str. 24.)

6 Zato i kritizira one mislimane koji " ... su pustili ruke niza sc, pa nita ne rade, ne posluju ve onako badava snebivajui, gube vrijeme i zgodne prilike, koje sc lasno stignuti nikada ne mogu." (Budunost ili napredak ... cil izv., str. 3.) 7 Ljubuak je, inae, " ... bio ovjek naglaene graanske odanosti, kako osmanskom, tako i austrougarskom reimu." (Munib MaglajIi, Mehmed-beg Kapetanovi Ljubu.ak " jedan pogled na ivot i djelo, u: Zbornik radova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1992., str. 14.)
8 Sto misle muhamedanci II Basni, nav. izd, str. 18. Ovaj tekst je napisan kao odgovor na brouru anonimnog autora koja je objavljena u l.ajpcigu 1886. i u izvodima objavljena u "Ob:roru" (1886., br. 12 do 14) p.xi nasiovom: Sadanjast i najblia budunost Basne.

9 ..... do sada nije bilo nigdje i nikad sluaja, gdje bi sa pWlom slooooom ivjelo preko po milijWla muhamedovaca p.xi zatitom jednoga kranskoga vladara, kao to mi danas u naoj miloj domovini rahat ivimo." (Blldunost ili napredak ... cit., izv., str. 4.)
JOta misle muhamedanci u Bosni, eil izv.. , str. 4.

Me"med~beg Kapetanovi

Ljubuak

41

nikakvih dilema u pogledu islamske legitimacije pozitivnog muslimanskog sankcioniranja vlasti uopte i austrougarske vlasti, posebno: ''Vjera nikome ne stavlja zaprijeke da ne bude istinit i ozbiljan, ve ba tko temeljito svoj zakon izvruje, mora biti prijatelj i srcem i duom onoj vladi pod kojom bez zaprijeke svoja sveta prava uiva. l l legitimaciju Vlasti, Kapetanovi e tu legitimaciju, nadalje, traiti i II povijesnoj obiajnos ti i narodnim tradicijskim iskustvima. Obiajna misao o nunosti pokoravanja i podanikog respektiranja Vlasti u konteksru takvih tradicija moe se nai i li njegovom djelu Risalei ahlak. U kontekstu. politike didaktike, tu se, u tom smislu, kae: "Zato treba prije svega, da Vladara svatko prvom glavom priznaje, i dunost je svaija pokoravati mu se i podvrgavati svim njegovim eljama, koje se odnose na podreene mu narode".1 2 Ta se politika andragogija pokoravOfy'a, koja izostavlja i pravo na pobunu, ovdje argumentira i obiajnim izrekama: "Car je boiji osjen na zemlji"; "Carske su rijei carevi rijei"; ''Sogu boije, a caru carevo;" A kad je rije o Vlasti, odnosno o Caru, vrijedi: "Koga je moliti nije ga srditi ;"13 U kontekstu. ovih nonnativiteta i pledira muslimanski konfonnizam: "Dok ovjek mimo ivi, pravedno postupa, marljivo se kree i radi, svagdje mu mjesta ima."14 No, nadalje, konfonnistiku muslimansku recepciju Reima obrazlae i povijesnim argumentima. Onaj islamski nonnativ, II njegovom uvidu, toliko je bio interioriziran da su Bonjaci uvijek kroz svoju povijest i 11 Cit djelo, str, 5. Ponavlja ovu "argumentaciju" i na drugom mjestu: ''Bog nas je sviju jednako stvorio, a pod jednog se vladara zatitom nalazimo, u jednoj domovini skupa
ivimo; i nama muhamedancima isto zakon zapovijeda: Miluj Boga svrhu svake stvari, a iskrenog ko i sama sebe! Ne veli tog ili tog, ve izrino 'iskrenog' pa koje vjere bio!" (Cil djelo, str. 11.) Treba imati na umu da ovakve j druge stavove s kojima argumentira muslimansku pozitivnu recepciju vlasti, Kapetanovi formulira u IX>lemikom kontekstu kao negaciju tvrdnje autora pomenute anonimne broure po kojoj su " ... muhamedanei zakleti neprijatelji Austrije i da sc pouzdano nadaju, da e se Bosna opet povratiti pod rurslru upravu" (Cit. djelo, str. 4.)

Uz ovu neposredno

islamsko~dogmatsku

12 Risalej ahlak Pouka o lijepom i minom ponaanju. Po ttm;kom za muhamedansku

mlade II Bosni i Hercegovini priredio i poslovicama narodnim i arapskim okitio muhamedanski kolski odbor okruja sarajevskog a odobrio Reis-ul-ulema za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu 1300 (1883). Trokom mearif-sanduka sarajevskog. Tisak Zemaljske tiskare. Str. 32.
13 Cit djelo, str. 32. 14 Bud' ... L'. . IZV., str. 6. ucnost l'/' napTf!UW\. ... Cit. l

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak 42 pod osmanskom vladavinom iskazivali odanost i lojalnost Dravi.15 U skladu s tom tradicijom deducira se, kod njega, i pledirajui aktuelni
bonjaki

funk.cionalizam spram novog austrougarskog Poretka.

U kontekstu ovih povijesnih argumenata figurim i njegova predstava, oznaimo je tako, o ireverzibilnosti povijesti. Naravno, ne upotrebljava Kapetanovi ovu sintagmu, ali njen smisao stoji iza uvida s kojim argumentira nemogunost restauracije osmanske vlasti II Bosni: "to se tie misli i nade za povratak Bosne II turske ruke, hl ve to ba lijepo svatko znade uz ovu stranu, da ova zadnja dva vijeka, to je godj turska vlada izgubila i to joj se oduzelo, ve nikad i nikad nije joj se povratilo. Bosna moe biti sve drugo, ali turska nikada."16 Ovaj se povijesni uvid situira II iri antiturski stav koji se manifestira i II njegovom sudu da je Bonjacima pod austrougarskom vladavinom umnogome bolje nego pod osmanlijskom upravom. t 7
Imanentna misao o ireverzibilllosti povijesti participira i unutar njegovih
predstava o konstitucionalnim normama onovremenih unutarbosanskih odnosa: ako je, imanentna je logika njegovog miljenja, povijest neto jednokratno, onda ni savremene odnose izmeu unutarbosansk.ih subidentiteta ne traba graditi na projekcijama i reaktualizaciji povijesno minulih, a ireverz:ibilnih odnosa. t8
15 U tom smislu, e pisati: "Bosanski bezi vjerno su sluili sultana, pa e tako sluiti i Njegovu Velianstvu, premilostivome caru i kralju Franji Josipu 1. , kojega Bog neka puno i puno godina sretno i estito poivi." (StQ misle llluhamedanci u Bosni, cit izv., str. 16.) I jo jednom, poziva se na povijesoo utemeljenje muslimanskog legitimiranja nove vlasti: "Za cijelo vjerno su svi svoga vladara i svoju domovinu sluiH, pak se uzdamo, da emo i mi tako. Bosanski beglerbezi, alajbczi, kapetani i t d. to je n~to hi storikoga; pak stare babe kafu: ' Kud potok, tuda i potiina' ''. (Cit djelo, str. 16.) 16 Cit. djelo, str. 6. 17 Fonnulira ovo stanovite Kapetanovi u brouri Ein bosnischer Beg wider Stambul \1879) 8 Ilustrira ovu i imanentno figurirajuu j spram autora one broure, kritiki intoniranu misao koja, povodom teze o muslimanima kao ":mIdetim neprijateljima Austrije", kae: "Bar da je reko, da su svi muhamedanci nekad bili neprijatelji krana a tako svi krani muhamedanaca i to onda, kada su bile kriarske vojne a ne sada, tada bi se moglo neto misliti o istini ~ ne u devetnaestom vijeku, kada na to ve niko nee ni da misli" (Sto misle /IIuliamedaJlci II Rami, cil izv., str. 4.) VidjccmO, ne na projekcijama povijesno jednokratnih odnosa, nego na mOOemim principima tolerancije Kapetanovi e osmisliti ethos unutarOOsanskih veza i odnosa Ovaj uvid ponavljae, kasnije, i drugi muslimanski intelektualci, u paradigmatinom smislu, naprimjer, i Osman Nuri Hadi. [ u takvom odnosu spram povijesti muslimanska inteligencija se distancira spram hrvatske i srpske inteligencije koja, upravo, obrnuto, kako bi povijesno utemeljila svoj pansrbizam i pankrootizam, povijest vidi kao medij produciranja savremenih antagonizama i podupiranja spram Muslimana dehumanizirajuih, velikosrpskih i velikohrvatskih politikih projekata.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljuhuak

43

No, ideju o irevrezihilnosti povijesti upotrebljava kao sredstvo legitimacije Vlasti i u jednom specifinom smislu. Ona, zapravo, njemu pokazuje kako je nemogue unutar nove Vlasti ponoviti progone muslimana do kojih je dolo s povlaenjem osmanske drave iz Ugarske, Slavonije, Like, Krbave, Srbije i Crne Gore. Povijest je jednokratna: Svatko znade, da su davno prestale \jerske borbe i kriarske vojne."19 Nova Vlast je legitimna i, izmeu ostalog, to s okupacijom nije vodila upravo te ratove protiv muslimana u Bosni i Hercegovini. 20 U twnaenju fenomena legitirrmosti Vlasti, i to sa stanovita vlastitih percepcija bonjakih relacija spram Reima, uvodi on u javni diskurs moderne pojmove - pojmove dtavlj'anske jednakosti i graanske ravnopravnosti. Oni su, s jedne strane, u naem interpretativnom uvidu, deskriptivni utoliko to pozitivistiki opisuju tujednakost kao dravnopolitiku praksu. Ali, oni su i nonnativani utoliko to su u idealnom smislu postavljeni kao pretpostavka legitimnosti vlasti i bonjake konformistike lojalnosti. U tom smislu e i pisati: "Po naem miljenju mogu II Bosni svi elementi jednako dobro napredovati i na gospodarstvenome polju se razvijati, dok je glavno i vrhovno naelo uprave II zemlji: 1. Ravnopravnost; II. Vlada stoji posve objektivno prema svim vjeroispovijestima u zemlji; III. Vlada hoe priznati potpunu ravnopravnost svim vjeroispovijestima; N Radi vjere ne smiju se uskraivati drav ljanska prava; V. Svi dravljani bez razlike vjere imadu u jednakoj mjeri uivati zatitu drave. To su glavna naela, pa tko ne bi mogao napredovati pod ovakvom upravom! Boe je uzdri u zdravlju puno godina!''21 Dakle, samo u mjeri u kojoj Drava provodi dravljansku jednakost, i II pravima i u zatiti, u toj mjeri moe se, u njegovom uvidu, oekivati i bonjako-muslimanska legitimacija njene egzistencije u Bosni i Hercegovini. Argumentira, prema tome, bonjaku lojalnost i odnosom Vlasti spram njihovog drutvenog poloaja: zasniva se on, i stvarno i normativno, na naelu jednakosti, ravnopravnosti i osiguravanju opeg napretka. 22 Jer, Vlast, paje ona i zbog toga legitimna, "".

19SdUCllost I'l ' 1_'_ u IlIaprr!atU(. .. . CIt. IZV., str. 5 .

20 Cit. djelo, str. 5.

21 Sta misle llluhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 19.

22 Zato stalno insistira na tome da vlada "... svakome jednako prui ruku, da svakoga jed nim okom gleda, da svakoga uputi na dobro i da svakome kae, to mu je zlo. Ne stoji
carevina samo s jednim elementom, ve "sa sjedinjenim silama"." (Cit djelo, str. 17.)

44

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak zajamila nam je svima ravnopravnost, dala nam vjersku i gragjansku
potpunu slobodu, koju danas
II

punoj mjeri ljedbenici sviju vjerois-

povijesti uivaju:>23 Ljubuak, dakle, zna za pojam i politiku aksiologiju dtavijanske jednalwsti i graanske ravnopravnosti pa ovo znanje i tretiramo kao svojevrsni novum li politikom bonjako-musliman
skom diskursu toga doha. Sa ovim pojmovima, vie II neosvijetenom ili koncepcijski nerazvijenom smislu, recipira se zapadnjaki, II to doba, li multinacionalnoj Austrougarskoj carevini. figurirajui pojam dravljanske nadje kao politike nacije, nacije kao politikog, a ne etnikog

naroda, dakle, naroda koji se konstituira na nealu graanske jednakosti pred Zakonom i Vlau. 24 Ovo iskustvo i znanje, dijelom e participirati, vidjeetno, i II njegovom shvatanju bonjatva.
Legitimira, nadalje, austrougarsku v last i komparativnim uvidima II poloaj muslimana u susjednim i drugim evropskim zemljama. Nigdje muhamedovci ne"", uivaju '" ovakvu slobodu i rovnopmvnost, kao to mi u naoj miloj domovini Bosni iHercegovini. "25 No, legitimira austro-ugarsku vlast ne samo graanski utemeljenim dravnim zakonima, nego i samim carskim autoritetom, Njegov moralni dignitet jest garancija dfavljanske jednakosti i ravnoprovnosti. ''Naa su sva prava zajamena sa carskim rijeima ". to ree i obea, to se nikad opovri ne moe, to je za njegove podanike provi temelj i vjeiti spas, za koje nikad i nikad sumnjati ne treba,"26

car

Nadalje, ligitimira austrougarsku vlast i svojom percep::ijom, ne samo napredujueg poloaja muslimana i cijelog bosanskohercegovakog naroda, nego i istim takvim statusom mnogobrojnih naroda koji ive pod ", .. zatitom slavne habsburke kue ..",27
23 BuduCnost ili napredak ... cit izv., str. 6. Ilustira te \Ijerske slobode egzistencijom vjerskih institucija kao to su reis-ul-ulema i ulema-medlis, vrhovni erijatski sud, erijatska sudaaka kola, muftijstvo, kadije, zemaljskO vakufsko po\jerenstvo, mearif-medlis, vjerske, uiteljska i enska kola,jetimski sanduk u koji dolazi imetak nae malodobne ~ece, itaonice, neovisna narodna glasila Bonjak i Vatan. (Cit izv. str. 9 ilO.) 4 Benjamin Kaiaj, U reprezentativnom smislu, jest na bosanskohercegovakim prostorima protagonist takvog poimanja drutvenopovijesnog bia nacije. O tom poimanju ire u: Esad Zgodi, Ideologija nacionalnog mesijanstva, VK.BI, Sarajevo, 1999. 25 Budunast ili napredak ... cit izv., str. 8. liustira ove uvide polo.rnjem muslimana u Srbiji. Cmoj Gori, Rusiji, u Aliru pod vlau Francuza, u Indiji pod vlau Engleza. (Cit
izv., str. 8.) 26 Cit djelo, str. 6.

27 Ci!. djelo, str. 23.

45 U poimanju legitimacije vlasti uvodi Kapetanovi i ideju utilitarizma i interesnu konstelaciju. Istina, ne razvija svoje refleksije o fenomenu koristi i interesa u bonj akoj nacionalnoj politici to e kasnije, vidjeemo , uiniti , naprimjer. u svom poimanju narodnog identiteta ukrija Kurtovi, nego ostaje ona, ta ideja, u pukoj naznaci. No, ostaje relevantnim to to Kapetenovi u javni politiki diskurs svog doba uvodi i ove kategorije profanog svijeta te II njihovoj dimenziji promilja politiku zbilju svoga vremena. Bez predrasuda, doktrinarnih inhibicija, on e, u tom smislu, prepoznati temeljnu tendenciju modernog svijeta: "Sada svaki narod, svaka vjeroispovijest i pojedina braa izmeu sebe gledaju korist, interes i ravnopravnost ... " .28 Otuda, bonjako muslimanska legitimicijska podrka Reimujest na djelu u mjeri kojoj on donosi korist i od interesa je za muslimansku zajednicu. Kapetanovi je nedvosmislen kada i u kontekstu ovih vrijednosti argumentira u prilog pozitivnoj recepciji nove Vlasti. Uvjeren je, i to popularizira, da zemaljska austrougarska vlada, a to je onda i ini legitimnom ne samo sa muslimanskog nego i stanovita cijelog bosanskohercegovakog Ilaroda na ijem napretku radi Vlast29 , " ... iz dana u dan za nas se neprestano trudi i nastoji sve to bolje da nas unaprijedi."30
Unutar identificiranog argumentiranja u prilog pozitivnoj recepciji austrougarske vlasti, vidimo, Kapetanovi, iako vie imanentno nego teorijsko-koncepijski osvijeteno, to se, razumljivo, od njega i nije moglo oekivati, uvodi u bonjako-muslimanski diskurs pojmove-fenomene legitimacije vlasti i politike lojalnosti. Vlast je legitimna upravo zbog bonjake lojalnosti: njena osvijetena recepcija tu vlast i ini legitimnom. Recepciju ovih pojmova moderne politike, takoer, uvratavamo u vrijedne dimenzije njegovog politikog miljenja.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

28 Sta misle muhamedanei u Bosni, cil izv., str. 4.

29 Taj se napredak ogleda, izmeu ostalog, i u tome to je Vlast prevladala stanje iz doba osmanske vlasti u Bosni ..... kada je megju nama puka pucala j lov se prolijevala ... ". (Cil djelo, str. 22.) 30 Cil djelo, str. 22.

46

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

Karakterologija i apologija Bonjaka i islama

sklonost vremena bila da se svakodnevna svijest i inteligencija uputaju u karakterologije cijelih naroda.31 Ni socijalna i politika misao u Bosni i Hercegovini u prvim decencijama 20. stoljea, i to unutar svih "nacionalnih inteligencija", kao to e se pokazati u kasnij im interpretacijima, nije bila te sklonosti liena. No, te e karakterologije, koje se uputaju u socijalno-psiholoke anatomije nacionalnih duevnosti, u jednoj zagonetnoj simbiozi karakterizirati, na jednoj strani, i duh naciollalnog narcizma i, na drugoj, duh gotovo mazohistike percepcije ope dekadencije vlastitog nUITJda. Motivi e, pritome, biti razliiti, povodi diferencirani, svrhe pluralne, ali u osnovi svih tih karakterologija, u ovim njenim ekstrenmim izrazima narcizam i mazohizam - staj ae anahroni melltalilet aristokratizma. Jednom e, naprimj er, kao to emo tek vidjeti, slika ope dekadencije i vrijednosne degradacije vlustitog nUITJdu biti u funkciji promoviranja, navodno, mesijanske kultne uloge nacionalnog heroja. Drugi put e ta degradiraj u3 slika biti, to e se uskoro demonstrirati, osmiljena kao osnova kritike i odbacivanja politike konfrontacije spram Reima. Trei put, kao kod Kapetanovia, degradirajua slika bie zamijenjena pozitivnom karakterologijom. A ona e biti, u spoljanjem smislu, u funkciji racionalizacije i apologije Reima. Ali, to je presudno, b i e, u unutarnjem, supstancijalnom smislu, u funkciji odbrane samog povijesnog opstanka bonjake zajednice.
opa je

terologija daje Rudi Rizman. on pie kako je jo 1761. godine Denis Didro u svojoj Endklopediji pisao kako svaki narod ima svoj osebujni karakter, pa da se"s toga rmgu upotrebiti poslovice: obestan kao Francuz. ljubomoran kao Italijan, ozbiljan kao :panac, zao kao Englez, ponosan kao :kotlandanin, pijan kao Nemac, lenj kao Irac, nepoten kao Grk itd_Uporedujui Francuze sa Holananima, VOl!er je poredio ivahnost majmlUla i ivahnost kornjae, Kant je pisao da su Francuzi utivi i ljubazni, ali i ivahni, obesni i neprincipijelni. Englezi su u ono vreme esto smatrani dubokotunnima, ali i hipohondrima, za Monteskjea, Englezi su bili melahnolini, nestrpljivi i skloni samoubistvu. Kant je smatarao da je Engleska zemlja kaprica", Francuska "zemlja navika", a Spanija "zenllja predaka", Po njegovom miljenju, Spanci su ozbiljni i ponositi, Nemci uivaju ugled hladnokrvnih ljudi, poteni su i vole red, marljivi su, a neduhoviti. O Nemcima se rado govorilo i to, da studiraju vie nego drugi narodi, da mnogo ue; da piu dobre knjige, to je, meut im, vie zasluga njihove vrednote nego prirodne obdarenosti." (Rudi Rizman, Marksizam i nacionalno pitanje, SSO Srbije, Beograd, 1987. strA9.)
j

31 Jednu konciznu, ali infonnativnu sliku te sklonosti ka fonnu liranju narodnih karak-

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

47

Treba, pri tome, imati na umu da e Ljubuak svoju p:>zitivnu sliku bonjako-muslimanske karakterologije izgraditi u konfrontaciji sa

radikalnim, izvanjskim, agresivnim, Sl]Jskim i hrvatskim etnocentrinim,

krajnje dehumallizirajuim predstavama muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini. Nastala II takvom kontekstu, njegova karakterologija obiljeena je predstavom o bolljaktrmus!imanskoj supel'iomosti. U njegovoj percepciji Bonjak-muhamedanac " ... je temeljit, koretkan, vjeran, pa ako i nije jo po novom sistemu civilizovan",32 a " ... muhamedanski elemenat nikad (nije) ni bio toliko surov i divlji, koliko kae pisac broure;"33 statistiki, na muslimane otpada najmanje "grijeha" - " ... kraa, ubijstava i drugih zloina ... ".34 Dok, slika on i dalje tu superiornost, "neki - tobonji -krani" nisu doli u Bosnu, oni, muslimani, nisu " ... ni znali za ove psovke, da ih imade na svijetu, koje oni dan danas medju nama izgovaraju i obdravaju."35 Vjerska privrenost muslimana je neuptljiva, ak: ''Ta koji elemenat imade u Bosni da je poboniji i bogomoljniji."36 A " ... muhamedanac nije nauio o milosti i potporom druge vjeroispovjedi ivjeti kao neko drugi, ve ako je valjan, mora sebi iz kamena hljeb izvaditi.''37 I u sferi rada, zanata i umijea muslimani su supe-

riOlni: "... muhamedanski Ge) narod II Bosni najsposobniji za svaku radnju i za saminauk."38 I u svijetu trgovine muslimani su najsJX>sobniji: "Po svoj Bosni da su muhamedanci najodliniji trgovci to bar dobro svako znade",39 a II cijeloj Bosni i Hercegovini " ... ni jedan muhamedanac nije bankrotirao."40

32 Sto misle fIIulwmedanci lt Bosni, cil izv., str. 5.

djelo, str. ll. U prilog svojoj predstavi Kapetanovi navodi i neke "povijesne argumente": Naprimjer, muslimansku ulogu u Spaniji, kada su muslimani "dali cijeloj dananjoj Evropi izgled i naputak na naobrazbu". (Cit djelo, str. ll.) lli tretman bosanskih franjevaca u fennanu sultana Mehmeda kojegje izdao prilikom osvojenja Bosne; lli opstanak i gradnju crkvenih objekata {xld osmanskom vladavinom; (Cit djelo, str. l l.)

33 Cit.

34 Cit. djelo, str. 12.

35 Cit. djelo, str. 12. 36 Cit. djelo, str. 12. 37 Cit. djelo, str. 13.
38 Cit. djelo, str. 14. Izrie ovaj sud Kapetanovi oslanjajui se na uvid u "bosanski
paviljon" na budimpetanskoj izlobi koja je odr.i.ana prethodne godine.

39 Cit. djelo, str. \4.

40 Cit. djelo, str. 15.

48

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak za razliku, naprimjer, od, vidjemo to, tek nekoliko godina kasnije publicirane Hadieve slike muslimanske zajednice koja je ispunjena tonovima dekadencije i kataklizminim predstavama njihovog opeg propadanja, Kapetanovi sada svoju sliku ispunjava glorificirajuim percepcijama i nekom vrstom odbrambenog, benignog, a ne agresivnog, imperijalnog bonjaJro..mus!imanskog narcizma. Mada iz razliitih politikih motiva, i na tlu razliitih pulitikih svrha, glorificirajue predstave muslimanskog samopouzdanja umjesto psihologije samodegradacije, odnosno, umjesto predstava o inherentnoj muslimanskoj dekadenciji, sad su u Kapetanovievom uvidu, povijesno-empirijski vjerodostojne. Njihova je svrha da, na jednoj strani, demistificiraju dehumanizirajue predstave o bonjako musIimanskoj zajednici, dakle, predstave koje tu zajednicu proglaavaju nes{Xlsobnom za moderni povijesni ivot. I na drugoj strani, da argumentiraju u prilog graansko-ravnopravnom statusu muslimana sposobnih za recepciju vrijednosti koje je donio Reim. Dakle, da demonstriraju opu predstavu unutar koje se tvrdi, kako to ini pisac one anonimne broure, da " ... nikada turski element ne moe se ni najmanje razvijati na gospodarstvenom polju kao krlani."41 Egzistencijalni motivi, a ne puko ideologijsko ili doktrinarno suparnitvo, prema tome, stoje, u krajnjoj liniji iza tih predstava. Ti motivi jesu i u osnovi njegove apologije islama. Afinnacija njegovih vrijednosti i stoji u temelju onih njegovih karakterolokih predstava

No, u kontekstu deskripcije pozitivne muslimanske karakterologije i pledoajea za muslimansku funkcionalnu recepciju Reima, Ljubuak e biti i kritiar i tradicionalistikih, konzervativnih, nostalginih crta bonjakog mentaliteta.42 Podvrgava kritici mentalitet fanatizma, ravnodunosti, apatije, pasiviteta i ope indolencije spram novih povijesnih mogunosti koje je donio Reim. 43 U novom vremenu Bonjaci treba da razvijaju ope vrline kao to su odlunost, odvanost, marljivost,

41 Cit djelo, str. 17. 42 U tom smislu, naprimjer, pisae: "Ne treba se vazda onoga staroga naina drati, koji je nekada neta vrijedio, vet se treba kretati, kako vrijeme iziskuje." (Budunost ili Iwpredak ... cit. izv., str. 12.) Ili, na drugom mjestu ponavlja istu misao: " ... kod nas Bonjaka imade ih, koji se sve staroga naina jako dre; ali brao, to s vremenom sve ie?Jle, ne treba se do kijameta nepovoljniog obiaja drati, ve radit, uit, pisat, nastojat i kretat se, pa onda ne treba nikome snebivati se." (Cit djelo, str. 21.)

43 Zalo i pledira: Bonjacima treba ukazivati na put napretka "... a ne objesiti ruke niza se,
pa gledat, kuda SWlce kroji, jer je 10 svakoga naroda prava propast." (Cit. djelo, str. 21.)

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

49 o/a-etnost, poslovni afinitet, sposobnost uenja i s1.44 Otuda, na tlu kritike onih mentalnih crta i percepcije novih, povijesno kontekstualiziranih vrlina pledira bonjaku aktivnu recepciju materijalnih, tehnikih, obrazovnih, kulturnih, privrednih i opih socijalnih potencija njihova razvitka pod austrougarskom vladavinom. Njena eventualna granica data je samo u jednom: da nije U suprotnosti sa islamom i njegovim vrijednostima45 No, islam po sebi ne nosi inhibicije za muslimansko ukljuivanje u moderne kulturno-obrazovne i privredno-tehnike tokove. 46 Otuda, uz ou vanje islama, istovremeno, ponavlja svoj funkcionalistiki diskurs, muslimani trebaju " ... starijoj vlasti \jemi i podloni biti, nau djecu, nae potomke prema vaktu i zemanu iz dana u dan izuavati, raditi, poslovati, uriti se, turiti se, i t. d. To su ustanove nae sree i nae budunosti."47

Agrarni odnosi
Apologija bonjako-muslimanskog individualiteta kao cjeline ukljuuje, u njegovim uvidima, u sebi i apologiju njegovog unutarnjeg partikulariteta: nazvaemo to tako, onodobnog socijalnog str-aluma bonjako-musli manske elite moi. Otuda, u sferi agranih odnosa, branie on status quo smatrajui neprikosnovenim privatnost zemljoposjednikog vlasnitva koje je ''begovima i agarna", u njegovom uvidu, " ... jo od ukuneda ostalo."48 Cjelinu bonjakog narodnog dobra vee za odravanje njihove
44 Cit. djelo, str. 12. 45 "Mi bosansk~hercegovaki muhamedovci, ako budemo radili i trudili se, kao to to dananje vrijeme iziskuje, ako budemo uili i primali sve ono, u koliko nam nije naemu dinu zarara, naravno i bez ikakve dvojbe bie nam i buduCnost sve bolja i sigurnija" (Cit .$flO, str. 12.) "Hvala Bogu svemoguemu u naemu lijepome muslomanskom dinu nema nikakve muke ni zaprijeke, mi mcr1emo sve, to nam dinu nije zarar, nauiti. Na ilab veli: "La haredie fid-din '., lo :znai: 'U muslomanskoj vjeri nikakve potekoe nema'. za napredak, za blagostanje ni najmanje nam na din ne smeta." (Budunost ili napredak ... cit izv., str. 14.) I jo jednom tu e misao akcentirati: " ... u naemu dinu nema nikakve zaoprijeke; dozvoljeno je sve to treba nauiti, samo nije dozvoljeno sve raditi." (Cil djelo, str. 17.) Ilustrira tu islamsku otvorenost arapskom obrazovanoCu i kuliurom u paniji, visokom obrazovanou osmanskih sultana i vezira, promocijom Bosanaca na najvie dravne funkcioji u Osmanskoj carevini, kolovanjem djece osmanske elite moi u Evropi i sJ. (Cit ~elo.str. 13, 15, 16, 18.) Cit djelo, str, 27. 48 Sto misle muhamedanci u Bosni, cit. izv., str. 14. Na drugoj, srpskoj strani, u paradigmatinom smislu, Petar Koi e pobijati ovakovo stanovite o drevnosti muslimanskog zemljinog vlasnitva pa e "dokazivati" kako su ti posjedi, zapravo, nastali, ak., uzurpacijom osmanskog zakonodavstva te, navodno, otuda nemaju utemeljenje ni u pravnim obiajama osmanske drave. O tome vidjeti poglavlje o Petru Koiu.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak moi: 'Mi elimo da ima u Bosni to vie veleposjednika i bogatih domorodaca, jer to nasje vee u boljem stanju, to je naravno, daje bolje i po zemlju i po narod, - ali samo pravednim nainom."49 U veleposjedu i feudalnim agrarnim odnosima u Bosni i Hercegovini ne vidi nita povijesno anahrono i atipino. 50 Figuriraju slini feudalno-pravni odnosi i u susjednim zemljama, u Dalmaciji, Hrvatskoj i Ugarskoj.51 Odnose veleposjednika i kmeta u Bosni j Hercegovini smatra normalnim i u mnogo emu zasnovanim na njihovom sporazumijevanju. 52 Upozorava i na 50

kmetove koji su ak bogatiji od begova, a njihov je poloaj bolji u odnosu na kmetski status u drugim, posebno, u oblinjim zemljama. Uostalom, u njegovoj interptretaciji ne moe se u Bosni j Hercegovini ni govoriti o feudalizmu zapadnoevropskog tipa budui da je jo prilikom osvojenja Bosne taj sistem uniten. 53 Insistira na tome da se Vlast ima osloniti na
veleposjedniki

stratum kao fX>uzdan, konzervativan elemenat unutar

bosanskohercegovakog drutva. 54

Kritika politike iseljavanja

Kapetanovi istupa bez dvoumljenja protiv muslimanskog

iseljavanja iz Bosne i Hercegovine. I ovdje dolazi do izraaja njegovo miljenje iz dvije perspektive, jedne partikularne, one koja promatra kroz prizmu veleposjednikog diskursa, i jedne ope, koja misli iz perspektive bonjako-muslimanske zajednice kao cjeline. No, i jedna i druga su posredovane recepcijom bosansko-domovinske svijesti, odnosno respektiraojem domovine i patriotizima kao vtijedllosti.

49 Cit. djelo, str. 22. 50 U tom smislu pie: "Zar u drugim provincijama nema vlastelina, grofova, baruna,
spahija, velmoa i t d, ako jim i nije ime beg, aga ili efendija, to je sve nekako u blizu stalo, samo prema vremenu u drugoj formi i pod drugim naslovom se nalazi u svakoj zemlji, u svakom mjestu, svako svoje pravo uiva; neda nitko svoga badava drugomu." (Cit. djelo, str. 14.)

51 U brouri

Streitschrift ei"es bos"isc1zell Bags (1879.)

52 Naprimjer, ono sc pokazuje II dogovorima o tome hoe li kmet u novcu ili naturi isplaivati ve\eposjedniku svoje obaveze. (to misle muhamedanci ZI Basni, cit. izv., Sir. 23.)

53 U brouri Srreilsch,.ift eil/es bosI/ische", Begs (1879.) 54 U navedenoj brouri.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak 51 U prvoj, vjeruje II duboku ukorijenjenost veleposjednikog mentaliteta II zemlju Bosnu: ''Nee bosanski beg, vlastelin, plemi, zemljoposjednik svoga dobra tako lahko - bez velike muke - ostaviti. Kad ga nije pri zauzeu Bosne t. j. kad je sultan Bosnu osvojio, zato bi ga sada ostavio;"55 pri tome vjeruje li veleposjedniku lojalnost novoj Vlasti i uspostavljenom Reimu. U onoj drugoj perspektivi, protivnik je iseljevanja muslimanskog stanovnitva II cjelini: ..... zar ne bi bilo i grijehota i sramota, da se to staro bosansko stanovnitvo razseli, koje uva svoju otabinu jo od vremena bosanskih kraljeva. Kad se nijesmo rasuli i raselili, kad je sultan Mehmed Bosnu osvojio, otklen da bi bilo pravo da se sada rase1imo!"56 U politici vlasti ne vidi nikakav razlog za iseljavanje i vjeruje II bonjako-muslimansku lojalnost Reimu. S7 Pri tome, vjeruje u duboko povijesno utemeljenu domovinsku svijest muslimana u Bosni i Hercegovini.5S A ona spada u neupitljive vrijednosti to Kapetanovi izraava osobno apelirnjuim rijeima generala Preradovia: ''Domovina kakva bila, rodjenom je sinu mila!"59 S stanovita ove aksiologije, a u religijskom diskursu, nepotrebno, bezrazlono iseljavanje, iseljavanje " ... za malu stvar l'bez teke muke ..." ' ' '... ve liki' gnJe... "h"60No, Je b a on je i anripatriotski in: "Ko tei za iseljenjem, to nije domoljub. Tude nema ni najmanje patriotizma.... Treba ozbiljno i stalno u svojoj domovini biti."61

55 Sto misle muhamedwld u Bosni, cit izv., str.

15.

56 Cil djelo, str. 17. Kapelanovi samo nakoliko godina nakon Muvekila pokazuje
muslimansku svijest o srednjovjekovnoj Bosni, pa ga i smatramo jednim od muslimanskih "rodonaelnika" muslimanske svijesti o kontinuitetu "savremene Bosne" sa predislamskom Bosnom. 57 pri tome "argumentira": ''Bolje namje sto i sto pUla, nego smo mislili." (Cit djelo, str. 17.) 58 Nai su pradjedovi uvali svoju zemJju i domovinu na stotine i stotine godina i svaku muku ttpjcli i primjeal i , a nijesu se dali pokrenuti sa svoje batine, ve su jako i tvrdo uvali svoj slatki i lijepi zaviaj . " (Budunost ili napredak ... cil izv., str. 26.)
59 Sto hoe muhamedand u Bosni, cit izv., str. 16. pri lome podsjea: ''Na je svetac alejhi selam rekao:" Hubul-vatan; millel iman. " To mai: Svoju domovinu ljubiti od vjerskih se ustanova broji. " (Budunost ili napredak ... cit izv., str. 25.)

60 Cit. djelo, str. 25.

61 Cit. djelo, str. 26.

52

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

Koncepcija bonjatva
U povijest ideje i razliitih koncepcija bonjatva, koju, prema naim spoznajama, tek treba na sintetiki nain napisati, sa svojim shvatanjem bonjatva posebno relevantno mjesto ima Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak. on je ptvi obrazovani Bonjak koji e na tlu austrougarske vladavine Bosnom osmisliti bonjatva kao nacionalni odgovor na muslimansku razapetost izmeu nostalginih afiniteta prema onodobnoj Turskoj i obezliavajueg utapljanja nacionalne osebujnosti II katoliko evropski duh. No, onu povijest ideje bonjatva II bitnome posreduje jedna i II modernom vremenu neugasla kontroverzija. Koncentrira se ona oko supstancijalnog pitanja: nije li bonjatva nacionalna samosvijest bosanskih muslimana ili je pak bonjatva integralna svijest bosanskog naroda diferenciranog, II vjerskom pogledu, na muslimane, katolike ipravos lavne? Kako e, na ovu kontroverziju odgovoriti Mehmedbeg Kapetanovi Ljubuak? Prije svega, Ljubuak ne ostavlja nikakve nedoumice: mada pledira za muslimanski funkcionalni konfonnizam spram austrougarske vlasti, samo je, za njega i za Bonjake - Bosna i Hercegovin.a mila domovina,62 Patriotizam se vie ne poima kao dIavljanska odanost transnacionalnim imperij ama II kojima je Bosna prebivala ili prebiva, Naprotiv, to je sada iskljuivo bosanski patriotizam i odanost Bosni i Hercegovini kao jedinoj bonjakoj domovini. Unutar takve domovinsko-patriotske percepcije Bosne, u svojoj koncepciji bonjatva, Ljubuak, meu muslimanima, po prvi put eksplicitno i konzistentno razdvaja pojam narodnosti i pojam vjere, Vjerska i narodna identifikacija nisu jedno te isto,63 On e preferirati bonjako narodna, ma koliko difuzna, osjeanja, njihove, ma koliko izvanjski ili introvertirano potirane, etnike identifikacije i to spram mentaliteta koji njihov individualitet reducira na vjerske identifikacije ili ih smatra njihovim apsolutnim odreenjem, U tom smislu e i pisati: "Bonjak koje vjere bio .. , onje opet ostao pri svojoj narodnosti; vazda i uvijek svaki

628d II ucnost I./. napred kCIt. IZV., str. 8. I a ...

Argumentira u prilog toj diferenciji on, prije svega, povijesnim i1Wlracijama "dokazima" koji se odnose, primamo, na veze izmedu Bonjaka i Osmanlija, ali daje i druge, vanbonjake "povijesne argumente",

63

53 bosanski muhamedanac veliki je musliman - moe biti vei neg' oni to ive u Arabiji, ali se nije nikada odrekao svoje narodnosti, ve ju je vazda dobro uvao kao svetu stvar."64 Naravno, pri tome, u pIVom planu su povijesni uvidi: ''Da se je salila narodnost u vjeru, te da se ne pazi na narodnost, ne bi se Bonjaci toliko puta sa svojim kalifom (sultanom) tukli i borili za svoje pravo i obiaje.'<65 Pratei diferenciju izmedu vjerske i nacionalne identifikacije, Ljubuak e konzistentno zastupati stav da u Bosni i Hercegovini egzistira "jedanjed.ini isti bosanSki namd" "66 Iz ove perspektive odredie se i prema etnikom individualitetu Srba i Hrvata. "to se tie Hrvata i Srba, to su ogranci od jugoslavenskog vitekog naroda, kao to smo i mi isto jedan ogranak, te se na pIVom mjestu nalazimo."67 No, uoava da je pravoslavno-srpska i katoliko hrvatska identifikacija novijeg vremena vjerujui pri tome da je ona politikog porijekla, da e pitanje ovih identifikacija vrijeme izbistriti te e doi do svebonjakog narodnog udjedinjenja. 68

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

No, pored razdvajanja vjere i naroda, II Ljubuakovu koncepciju bonjatva ulazi jo nekoliko vanih elemenata.

64 Sto misle muhamed(JJJci u Bosni, cit izv., str. 7.

65 Cit djelo, str. 7. Ilustrira to i sukobima jednovjemih Srba i Bugara.

66 Cit djelo, str. 8. Iz predstave o razdvojenosti vjerske i narodne identifikacije Kapetanovi je deducirao svoju predstavu o egzistenciji jednog bosanskog etnosa bosanskog naroda. Nije jo uvijek slutio kako se teza o razdvojenosti '\jere i narodnosti" moe reinterpretirati tako da poslui kao glavni argumcntarij u ncgaciji etnikog individualiteta samih Bonjaka-muslimana. Taj "preobra!" inili su u doba austrougarske vladavine Bosnom i etnikopansrpska inteligencija i kroaticistika katolika inteligencija Vidjeti o tome, naprimjer, II poglavljima koja se bave Mladobosancima, politikom milju Petra Kaia, Ive Pilara i Josipa tadlera. Ali, recipirajui modernu predstavu o diferenciji izmedu vjerske i nacionalne identifikacije i dio muslimanske inteligencije koji je prihvatio projekt autosrbizacije i autokroatizacije operirao jc tom diferencijom kao temeljnim argumentom u prilog etnikom pansrbizmu i pankroatizmu. U paradigmatinom smislu o tome vidjeti u poglavlju koje interpretira politiku misao ukrije Kurtovia, Smailage emalovia, Alije Hotia i Fadila Kurtagia.

u , I a ... Cit. 67 Bducnost I"'" napred k " "IZV., str. 24.

68 "Istina, imade neko kratko vrijeme, otkako su se nae komije poele u dva tabora dijeliti i to po vjeri; vele riani da su Srbi. a vele katolici, da su Hrvati; ali nita za to, to je JX>teklo iz nekih politikih vrela. To e samo vrijeme sve izbistriti. Kao IO veli neki profesor iz monarhije: kad bi se svi sjedinili, da bi nam svima hajimije i korisnije bilo, jer to je vie jaja, guSta je orba" (Cit djelo, str. 25.)

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak 54 Prije svega,posebnost bonjake IIllJrxillOSti manifestira se II tome to ona ima " ... svoju lijepu i mamenitu historinu prolost"69 No, njen se individualitet sastoji i II bonjakoj svijesti o toj historiji. Zato II njegovu koncepciju bonjatva, II naem interpretativnorn uvidu, ulazi bonjaka historijska svijest openito i. posebno, svijest o tradiciji odbrane bonjake narodne samosvijesti te njenih stvamih elm'ko-fXllitikih objektivacija pod osmanskom vlacUwinom. 70 1zaista, tu Ljubuak ima pravo: kroz cijeli
period osmanske vladavine Bosnom, a razumljivo je to to nije
inila

svakodnevna narodna svijest, intelektualna, ekonomska. vojna i politika elita bonjake moi nije se nikada utopila II panosmanizam, a kasnije ni
II

panturcizam. Naprotiv, uz svu inkorporiranost

II

panisJamizam i

II

osmansko dravno-politiko miljenje, bonjaka elita moi uvala je svijest o bonjakom etniko-obiajnom individualitetu kao to je uvala svijest o Bosni kao dravno-pravnoj i vojno.politikoj osebujnosti unutar Osmanske carevine.7 1 U svakom sluaju, bitnu je: u kunslilutivnt: demente Ljubuakove koncepcije bonjatva ulazi memorija povijesne tradicije borbe za bonjaku identifikaciju i njenu socijalno-politiku objektivaciju. A ona, ta identifikacija ukljuuje u sebe i svijest o individualitetu narodne bonjake duhovno-kulturne tradicije, njenih sastavnih elemenata, kao to su, kako pie Ljubuak, narjeje, prie, pjesme, poslovice, starodrevni obiaji i sl. 72 Nadalje, u njegovu koncepciju bonjatva ulazi i jasna svijest o njegovu kontinuitetu sa sredlljO\!iekovllom Bosnom . No, ovdje je na djelu redukcija: " ... malne sve staro bosansko plemstvo i vlastela, spada samo k muhamedanskom elementu dana danas u Bosni.''73 e, tragom ovoga redukcionizma, ii i dalje II preciziranje tog kontinuiteta. Nai e ga u vezama sa srednjo~ekovnim bogumilstvom: Bonjaci, za Ljubuaka, imaju svoj povijesni korijen u srednjo~ekovnoj bogumilskoj vlasteli.

on

69 Cit. djelo, SIJ". ll. 70 Ilustrira taj povijesni kontinuitet primjerom Mehmed-p3C Sokolovia koji " ... nije nikada svoju domovinu zaboravio, nego joj je uvijek od koristi bio...... ($(0 misle muiwmedaflci u Bosni, cit. izv., str. 7.) lli primjerom Huseinkapetana Gradaevia koji "najbolje svjedoi" kako su se " ... Bonjaci toliko puta sa svojim kalifom (sulatnom) rukli i bori li za svoje pravo i obiaje." (Cit. djelo, str. 7.) lli terorom Omerpae Latasa nad bonjakom odbranom svoje domovine. (Cit. djelo, str. 7.) 71 O toj identifikaciji ire u: Esad Zgodi, Bonjako iskustvo politike, Osmansko doba, nav, izd. 72 Budunost ili napredak ... cit. izv., str. l l. 73 $(0 misle 1II1lhamedanci u BosIIi, cit. izv., str. 6.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

55

Asistira u toj logici i njegova recepcija junoslavenskog diskursa. Poima i razumijeva on bonjatvo, zapravo, i u horizontu respektiranja junoslovellSfva kao vrijednosh' pa i to ulazi u bitne dimenzije njegove koncepcije bonjake etnike identifikacije. U tom smislu, on zna za slavellSko-etniki supstrat bonjakog individualiteta i na njemu insistira. Bonjaci-muslimani su kao autohtono stanovnitvo Bosne, starosjedilaka, u bosanskoj zemlji ukorijenjeno stanovnitvo, slavenskog porijekla, pa teze o njihovom etnikom turcizmu nemaju nikakvo povijesno utemeljenje. U irem smislu, svojim knjievnim radom, posebno djelom NalTxino blago, noen logikom i aksiologijom konvergencije, uvaavajui junoslovenski diskurs koji, naravno, nije kod njega fonna bonjake entike dezindividualizacije, on je " ... uspio da preovlada i poglede vjerske, narodne i drutvene iskljuivosti prema knjievnom blagu drugih naroda II Bosni i Hercegovini i na Slovenskom jugu i da ga integrie II isto kolo sa ivim knjievnim nasljeem bosanskohercegovakih Muslimana.'>74

U Ljubuakov koncept bonjatva, nadalje, ulazi i aksiologija IoleralIcije. Kako u BiH egzistira jedan bosf.mski IlolVd to se odnosi u njemu imaju graditi na etici i politici meuvjerske toleranCije. Ljubuak e II svom knjievnom stvaranju prakticirati tu ideju tolerancije, naprimjer recepcijom knjievnih dostignua iz katolikog i pravoslavnog kulturnog kruga u Bosni i izvan Bosne. Otuda i djelo NalVdno blago svjedoi O " ... Kapetanovicevom preovlaivanju duha vjerske podvojenosti, i irokom bratstveniko-sunarodnikom odnosu, veoma naprednom i avangardnom u savremenom istorijskom i knjievnom trenutku:>75
No, ethos tolerancije nosi u sebi jo dvije temeljne ideje: ideju ravnopravnosti i ideju ullularbosallSke konvergeJlcije.
74 Muhsin Rizvi, Knjievno stmranje muslimanskih pisaca u Bosni j Hercegovini II doba =trougarske vladavine, nav. izd., str. 89. "Ljubuak se nije malograanski zaahu rio II nacionalnu samodovoljnost, ve se, spajanjem razliitih kultura, duhom vinuo II viziju ad hominemo. U svom publiciranom tekstu i izdavakom postupku, Ljubuakje dobrohotni ovjek sinteze junoslovenskih tradicija. dokazavi to komentiranim proslovima zbirki, naizmjeninim tiskom latininog i irilinog izdanja, angairanjem Slovenca kao izdavaa i tiskara, nacionalno bogatim izborom poslovica ("iz svake bae po jedan cvijet'), uvrtavanjem mudroslovlja iz knjievnih tekstova najboljih junoslovenskih pjesnika, itd." (IlMid Duri, ljubu..~akovo 4Jelo u politikom i kultumom saobraavanju muslimanskog sa junoslovenskim etnosom, Zoomik radova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1992., str. 132.)

75 M. Rizvi, ciL djelo, str. 91.

- --

- - - -- - - -

56 Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak Vidjeli smo, ideja ravnopravnosti, II stvari, kod Ljubuaka podrazumijeva ideju d.ravljanske jednakosti. Tu je Kapetanovi eksplicitan: bez obzira to II njegovoj koncepciji bonjatva damira muslimanska dimenzija, i to je muslimanska zajednica percipirana II valerima superiornosti, on istupa protiv svake diskriminacije, svake politike privilegija i preferencija, a za aksiologiju ravnopravnosti. U tom smislu je decidan: ''Mi znamo samo ravnopravnost, pak selarnet (spas) i po zemlju i po narod bez razlike."76 A ona, osim II dravljanskom smislu, mora biti i obiajna svakodnevnost, potvrivati se kao ravnopravnost II pravu na imetak, duhovnost i moralni identitet, ast, obraz, potenje.77 I ovdje se ideji ravnopravnosti daje islamski legitimitet: ''Muhamedanski elemenat nita drugo i ne trai, nego samu ravnopravnost, a to je pIVa stvar II kuranu."78 I islamski i sekularno, dakle, sa stanovita dr.3vljanskih prava, Ljubuak odbija politiku diskriminacije: ''Mi ne traimo nikakvo pIVenstvo, a velimo: i katolikom i grko-istonome elementu, ast i potenje;"79
Unutar aksiologije tolerancije, ravnopravnosti i dravljanske jednakosti, onda, Kapetanovi moe da misli logikom konvergencije izmeu bosanskih vjerskoetnikih subidentiteta. Za razliku od nekih kasnijih meritornih bosanskih intelektualaca svih etnikovjerskih identiftkacija, o emu e tek interpretacija koja slijedi kazati svoju rije, koji su u manjem ili veem intenzitetu, s manje ili vie fanatizma, bosansku zbilju percipirali i mislili logikom i politikom radikalne divergencije u interesima bosanskih vjersko-etnikih subidentiteta, divergencije koja ukljuuje supstancijalnu antagonistiku i, puku, u sebe zatvorenu koegzistenciju, Ljubuak na onim vrijednostima misli i percipira socijalnu stvarnost mentalitetom saradnje, suegzistencije. kooperacije, suproimanja,jednom rijeju, logikom i aksiologijom konvergencije. Izraava se ta logika i preferencijorn sloge i ravnopravnosti kao vrijednosti: ''Mi opet velimo, od sloge boljeg temelja nema, a od ravnopravnosti boljeg
76 Cit. djelo, str. 10. 77 U tom smislu e pisati: ''I kod Boga i kod suda II tri stVari smo svi jednaki: mal (imetak), dan (dua), eTl (obraz, pcltenje), u tome se sastoji sva ravnopravnost, to nam i sami kuran bez ikakave razlike zapovjeda." (Sto misle muhamedanci rt Bosni, cit. izv., SIT. 10.) 78 Cit. djelo, str. 10. Ovdje, i na drugim mjestima, izvornom obliku, kako je tampan.
II

citatima rije kuran donosimo II

79 Cit. djelo, str. 9.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

57

naslona." 80 No, ta ideja i politika konvergencije za koju pledira sadni u sebi jednu kljunu pretpostavku: ona je mogua kada Srbi i RIvati ..... ne bie na nas krivim okom gledali, kad bie nam priznali nau narodnost .....Sl pa onda " ... mogli bi i s njima sa svijem u ljubavi ivjeti."S2 Pod ovom pretplstavkom i II duhu konvergencije izmeu unutarbonjakih vjerslcih subidentiteta pledira za afinnaciju tipine, sa stanovita ire ge0grafije obiajnosti promatrajui, ekskluzivne bosanske etike komiluka. S3
U njegovo poimanje bonjatva ulazi, nadalje, i preferiranje bosaJ1skog jezika i pisma. Bonjaku narodnost u njenom individualitetu ini i njen " ... milozvuni bosanski jezik ... "84 Sada se kod Ljubuaka bonjaka nacionalno-kulturna svijest iskazuje ne vie na orijentalnim jezicima nego na bosanskom, odnosno, kako on to kae, maternjem jeziku. Tom preferencijom Ljubuak ulazi u maticu duhovne produkcije koja se vraa u nacionalne okvire, odnosno u duhovno-povijesnu tendenciju koja e od kraja 19. st. odvesti, kako kae Razim abanovi, ..... bosanske muslimane u krilo nacionalne kulture i civilizacije".85 I ovdje, dakle, na terenu jezike politike, odbija politiku etnike srbizacije i etnike kroatizacije Muslimana u Bosni iHercegovini. 86 Insistira on, dakle, na tome da se bonjaka samosvijest obnavlja i afirmira osloncem na maternji, bosanski jezik. 87 Pri tome, sam, u osobnoj korespondenciji,
80 Cit. djelo, str. 9.
81 Budunost ili napredak ... cit izv., str. 24.

82 Cil djelo, str. 24. 83 "Nai sugragjani i nae kormije riani i katolici, svela nas dunost stee, da se i s njima lijepo i trajno pazimo. od kOlruije ko moe prei biti. Kae na itab: i na onome svijetu da emo za komiju pitani biti. od toliko vijekova zajedno ivimo, pa. i odscla sve to ljepe i uljudnije budemo megjusobno ivjeti, to e i za nas i za nje od velike koristi biti." (Cit. djelo, str. 24.) 84 Cit. djelo, str. l L
85 Razim abanovi, O knjievnom stvaralatvu bosanskih muslimana na orijentalnim jezicima, "ivot", Sarajevo, br. lO-ll, 1972., str. 436. 86 Primajui plemmsko jedinstvo naroda na ovim prostorima, on e, ipak, rei: " ... alje samo pitanje dal govorimo hrvatski ili srpski." (to misle muhama/and u &sni, cil izv., str. 6.) 87 Uoava prednosti uenja i pisanja na maternjem, bosanskom jeziku: "Nama je Bonjacima, a osobito na naem materinskom jeziku vrlo 18500 nauiti. Na je jezik ijez grovit i veoma bogat i nai su stari na naem jeziku, ne buduvi im nikakve nude,jo u ono vrijeme neto pisali,naprimjer Ilhamija iz Travnika, Gaibija iz Zvornika, Kaimija, koji kraj Save u Gradikom lei. TI su nai zemljaci mnogo neta u prozi i II stihovima na naem jeziku pisali." (Budunost ili napredak ... cil izv., str. 16.) Ovdje Ljubuak pravi previd: nije Kaimija nego Gaibija sahranjen u Gradici.

58

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

memorira i prakticira bos anicu. 88 Istovremeno pledira, atipina za ono

doba, da muslimanska inteligencija, uz rad na prikupljanju folklorne grae, pone pisati i prevoditi na bosanski jezik. 89
Jo jedan vaan element figurira
II

njegovu poimanju bonjatva.

Rije

je o preferenciji modeme nauke i obrazovanosti kao kljunoj pretpostavci bonjake nacionalne egzistencije, i to obrazovanosti " ... po novom sistemu ... ", dakle, po evropskim uzorima. Zato, svjestan vrijednosti te obrazovanosti, i konstatira, a sa pledirajuom intonacijom, da Muslimanima, da bi bolje napredovali, jo uvijek nedostaje " ... po novom sistemu nauka i izobraenje."90 No, Ljubuak nije evropocentrik kao to ne ostaje ni pri tradicionalnom islamskom pojmu obrazovanja.
I za Ljubu3ka bonjako-muslimanska narodna svijest i samosvijest temelji se na sintetikoj recepciji evropskog ali i onog vlastitog, autentinog koje je posredovano i iz islams.ko-orijentalne kulture i civilizacije. Niti ultranacionalizam i zatvoreni ivot u konzervatizmu niti ivot u dezindividualizi rajuem utapljanju u evropsko zapadnjatvo - to je Ljubuakova linija koja odjekuje ivotvorno.

No, napokon, u Ljubuakovu koncepciju bonjatva ulazi jo jedan, istina, za suvremenost historijski prevladani momenat. Rije je o Ljubuakovoj identijikaaji begovata, te bosansko-muslimanske elite ekonomske i obrazovane moi, kao socijalnog nosioca bonjake nacionalne samosvijesti. on smatra da bonjaki narodni individualitet i u savremenosti ini to to " ... imamo svoju starodrevnu aristokraciju i plemstvo ... ",91 to oni u svojim rukama i dalje dre veliki posjed sa ogromnim iflucima, mamenitim dobrima i ubiranjem zakonite treine. 92 Otuda, ujed.noj hinminoj hipostazi, u tom smislu, on e pisati: " ... samo onaj narod ima jaki temelj i stalnu podlogu materijalnom i
gg O njegovom odnosu prema bosanici vidjeti ire u: Stipo Manera1o, Ljubuak i bosanica, Zbornik mdova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Samjevo, 1992.

89 Buducnost ili napredak ... cit. izv., str. 17. 90 Sto misle muhamedwlci u Bosni, cit. izv., str. I g. No, i tu vidi napredak, vei i bolji "o.. za ovo nekoliko godina od okupacije pa dosad, nego li kad je Osmanlija 1848. godine po Omer pai uveo nove reforme II Bosni, te postavio nove kole pod imenom
'Rudije'." (Cit. djelo, str. 18.)

91 Budunost ili napredak ... cit. izv., str. II. 92 Budunost ili napredak ... cit. izv., str. ll .

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

59

moralnom ivotu, koji ima jakih i rodoljubivib veleposjednika, koji su u svakoj zemlji tim vredniji, im dalje u po\jestnike vjekove dopiru, tvrdo uvajui starinu o dobru i zlu svojih pradjedova, uvajui njihove krijeposti, obiaje, jezik, - pravo reeno sve ono, to je vjekovito i neumrla dua naroda; a to ti je dan danas samo jedini muhamedanski element II Bosni."93 Smatrajui da begovat povijesno potie iz srednjovjekovnog bosanskog plemstva, on e u njemu pronai ne samo socijalnog aktera obnove bonjake tradicije nego i suvremenog nosioca bonjakog nacionalnog identiteta. I pored anahronosti tog feudalnoklasnog romantizma za suvremenost u njemu, II naem uvidu, ostaje kao racionalna ideja - ideja o kontinuitetu modernog bonjatva i bo": njakog naroda sa narodom srednjovjekovne Bosne. U rezimirajuem smislu, treba istai kako u njegovoj koncepciji bonjatva figuriraju: svijest o zasebnoj i autentinoj prirodi fenomena narodnosti koji se ne iscrpljuje II njegovim religijskim atributima; svijest o bonjakoj narodnoj identifikaciji sa Bosnom kao jedinom vlastitom domovinom i oosanskopatriotska aksiologija;94 svijest o njegovom slavensko-etnikom supstraru; svijest o njegovoj povijesnoj tradiciji iji su kljuni elementi: kontinuitet sa narodom srednjovjekovne Bosne, svijest o bosanskim teritorijalnim granicama, svijest o bonjakim herojskoepskim fonnama njegove afinnacije i odbrane u povijesti; svijest o jeziku u kojem se ono povijesno objektiviralo; osebujna narodna obiajnost i duhovno-kulturna individualnost; aksiologija dravljanske jednakosti i ravnopravnosti; etika unutarbosanske tolerancije, mime suegzistencije, konvergencije i ethos komiluka; hipostaza zemljoposjednikog stratuma kao njegovog povijesnog aktera i suvremenog apologete.
Kritika
Situirajui

rekapitulacija

misao Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka u ondanji povijesni kontekst, ali i na vertikalu povijesti socijalne, politike i kulturne misli u Bosni i Hercegovini, pokazuje se u meritornom uvidu Muhsina
93 Sto hoe llluhamedanci u Bosni, cit izv., str. 8. ''To nam svjedoi temeljito uzdrano nae dobro, posjed, obiaj i jezik, i vlastela jo od Bogomila. koji se zovu jo i dan danas

istim podrijekIom: Ljubovi. Sokolovi, Kositerovi, Kulenovi, Filipovi, Kapetanovi, i mnogo drugih. "(Cit djelo, str. 8.) 94 O njegovom patriotinnu, naprimjer, u: Milan Bodiroga, Putrioti:Lam - osnovni ivotni i stvara/ald pokreta Mehmed-bega KapetalIovia Ljubuaka. u: Zbornik radova O Metuned-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo. 1992.

60
Rizvia

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

da je on bio
rodonaelnik

inovacijskih iskoraka

II

vanim

aspektima muslimanske egzistencije onoga vremena. Prije svega, li njemu se " ... kao prvom izvrio radikalni duhovni prelom izmeu orijentalnog nasljea i zapadnjake perspektive, izmedu turskih inercija i austrougarskih simpatija, sa punim obiljejima kako duhovnog tako i drutvenog potencijala li ovim pojmovima ... ".95 Grupa, kojoj je pripadao i Kapetanovi,96 " ... se preutno ali fuktiki pomirila sa principom saglasnosti narodnog govora i zapadnog pisma kao adekvacije slovenskog porijekla i tradicije bosanskohercegovakih Muslimana, te sa oblicima kulturnog razvoja suplemenikih slovenskih naroda, ne naputajui svoje orijentalne religiozno-duhovne specifinosti."97 Sa Kapetanoviem je, nadalje, " ... prvi put preko publicistike rijei jednog Muslimana fonnulisan politiki stav emancipacije od Turske, koji e egzistirati i trajati kao koncepcija i tenja jednog od dvaju glavnih vidova i
pravaca politiko-drutvenog i knjievno-kulturnog ivota Muslimana u Bosni i Hercegovini u toku cijelog razdoblja austrougarske vladavine."98 Njegovo publicirano shvatanje o neprikosnovenim pravima vlasnika zemlje na svoj posjed " ... predstavljalo je u ovo vrijeme prvi glas, koji e se kasnije ponavljati kao jedna od lajtmotiva cjelokupnog politikog i drutvenog ivota Muslimana.''99 Nadalje, " ... stihovi jednog nemuslimanskog pjesnika prvi put upotrebljeni u tekstu Muslimana predstavljaju sami po sebi svojevrstan kuriozitet i presedan .. .",100 Kapetanovi je "". prvi put u istoriji pisane rijei bosanskohercegovakih Muslimana, relativizirao, odvojio (religiju, nap. E. Z.) od narodnosti i supustio u drugi plan, dajui prvenstvo nacionalnom
95 Muhsin Rizvi, cit. djelo, str. 80. 96 Rizvi u ovu grupu ubraja Jusuf-bega Filipovia, Mustafu Hilmi H. Omerovia, Mustafu Hilmi Muhibja, Ibrahim-bega Repovca, Esada KuJovia, Ibrahim-bega Baagia, Esada UzuniB, Mustaj-bega Fadilpai3 i druge. (Cit. djelo, str. 79.) 97 Cit. djelo, SIT. 79.

98 Cit djelo, str. 82. OVU ideju Kapetanovi je publicirao jo u tekstu Ein bosnischer
Beg wider Stambul (1879.)
99 Cit. djelo, str. 81. Fonnulira ga Kapetanovi 1879. godine u polemici sa dr, KJaiem u brouri Streitsdlrift eines bosnischen Begs. 100 Cit. djelo, str. 83. Misli se na Kapetanovievo navoenje Mauranievih stihova iz Osmana: "Proklei bio tko cit v1reJNa svojega rei brata/Jer nesrea sva izvire! samo iz toga kalna blata." Iskazujui i na ovaj nain svoju afekciju kulturom tolerancije i koegzistencije navodi ove stihove Kapetanovi u tekstu Sto misle muhamedanci u Bosni, nav. izd

61 osjeanju ... ".101 Svojom koncepcijom bonjatva osionjenom na musli-

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

mansku veleposjedniku elitu ekonomske moi, "", postavio je i prvu idejnu osnovu romantiarskog herojsko-etnikog istorizma i tradicionalizma u knjievnom stvaranju Muslimana, i posebno istakao tezu o autentinoj bosanskoj starosjediiakoj piemenito-paniotskoj tradiciji begovata, i njegova kontinuiteta sa bosanskim plemstvom prije islamizacije."I02 Nadalje, Kapetanovi je ..... prvi iznio i motiv negativnog stava prema iseljavanju Muslimana na planu patriotske emocionalnosti i suprotnosti domovine prema tuini ...".103 Kapetanovievo Narodno blago je unutar bosanskohercegovakih muslimana " ... prvo isto knjievno djelo objavljeno na srpskoruvatskom jeziku i zapadnom pismu ... ".104 U ovom djelu identificira se jo jedan novum: ''Knjievna koncepcija o slovenskom etniko-tradicionalnom porijeklu bosanskohercegovakih Muslimana, sa konkretnom idejom o njihovoj bogumilskoj izvornosti, i uz njihovo strogo razluivanje od Osmanlija, prvi put je izraena u ovoj knjizi. "105 U lanku O lUlljem pjesnicima i kJljievnicima, objavljenom o Istonom blagu (1897.) govori se o ..... alhamijado literanui i prvi put na srpskoruvatskomjeziku o ilahijama i kasidama."l06
No, unutar ovih opih kulturnoposvijesnih novuma koje identificira Muhsin Rizvi, u naem kritikom diskursu mogu se identificirati i druge osebujne dimenzije i vane karakteristike njegove socljalne i politike misli do ega je ovdje, prirodno, i primarno stalo. Pri tome, treba imati u vidu granice te misli koje proizilaze iz konkretno-povijesnog konteksta. Apsolutistiki reim, sam po sebi, inhibira razvoj socijalne i politike misli. Dri on drutvo u unutarnjoj nedifemciranosti koja je pretpostavka slobode same, suspregnuo je on subjektivna prava i htijenja, monocentrirao je svijet politike, a mehanizmima represije totalitarno kontrolirajavnost. Uz to, austrougarski apsolutizam aplicira se u specifinom povijesnom miljeu bosanskohercegovakog drutva: on je importiran i vojnom silom, uz otpor i teke bonjake

IOIC'd'] o, str. 84. lt. ~C

102 C'lt. d']o, str. 44. ~e

I03 C'lt. d']o, str. 84. ~C

104 Cit djelo, str. 94.

105 C' d' ]o, str. 94. lt. ~e

106 Cit djelo, str. 145.

62

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

rtve, \07 nametnut, a drutvo je samo predindustrijskog karaktera, reproducira se na dominaciji feudahtog vlasnitva, politike partije jo se nisu pojavile, radnltvo se tek formira, obrazovanje je na pretprosvjetiteljskoj razini agrarnog drutva, medijski oblici javnog ivota su rudimentirani i
nacionalno diferenciram.
Bosanskohercegovako

drutvo prebiva

II

unutarnjoj diferenciji i samoizolaciji tri etniko-vjerske zajednice. Nakon okupacije, bonjako-muslimanska zajednica objektivno prebiva II neprijateljskom okruenju i egzistencijalnim strepnjama. U takvom koncizno i, razumljivo, II ovom kontekstu nuno, apstraktno deskribirnnom povijesnom kontekstu s kraja 19. i poetkom 20. stoljea ni produkcija tadanje bosanskohercegovake intelektualne elite nije imala pretpostavke za slo1x>dni razvoj. Vrijedi to i za bonjako-musli mansku inteligenciju Velike teme evropske fX>litike toga doba kao to su kapitaiska aksiologija, vrijednosti graanskog drutva, ideologija liberalizma ili demokratije, pravna kultura, etiki personalizam, medijske slobode i slo, razumljivo, pod presijom austrougarskog politikog apsolutizma, ostaju neotkrivene ili, ako se one i naslute, ostaju prepoznatljive vie imanentno nego u osvijeteno-teorijski uoblienim fonnama. Pa ipak, i u takvim. za slobodnu misao i za recepciju evropskih politikih iskustava, nenak10njenim povijesnim okolnostima, u rukopisu Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka prepozanje se preferencija vie modernih ideja i politikih vrijednosti. U takve respektabilne ideje ulaze pojmovi legUimnosti vlasti, politike lojalnosti, dtiavljansko-graallSke jednakosti i ravnopravnosti. Rekonstrukcija bosanskohercegovake historije sociologije drutvenog kollfonnizma i JUnkcionalizma te politologije lojalnosti i legitimnosti vlasti njegovu misao, ma kako ona bila publicimna u neakademskoj fonni i u vanteorijskom pojmovnom jeziku, morala bi tretirati kao jedno od svojih ranih izvorita.

Tu je, nadalje, i ideja o diferenciji izmeu vjerske i nacionalne identifikacije. Ona je nosila u sebi sekularno-emancipatorski naboj ali, prirodno, nije ga Kapetanovi ni mogao prepoznati niti je, uostalom, u kontekstu njegovog poimanja bonjatva gdje je on izvorno i figurirao, on bio od presudne vanosti. U svakom sluaju, ideja te diferencije, bez obzira na njene kasnije manipulativne reintetpretacije, za ta on, prirodno,
107 O austrougarskim represalijama, i to u Sarajevu, vidjeti u: Hamdija Krekvljakovi, Sarajevo II doba okupacije Bosne 1878; Sarajn'O za Irijeme austrougarske oIalpacije (/878-19/8), u: IzabraJIa djela, TV, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1991.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

63 ne snosi nikakvu odgovornost, pripada vrijednim dometima njegove misli pa ona, kad bi postojala osvijetena, napisana historija sociologije religije na tlu Bosne i Hercegovine, a nje naalost nema, u naem uvidu, samu sebe situira u njene ishodine meritume.

Nadalje, u tom kontekstu promatrajui, svijest o bosanskom patriotizmu, svijest koju ne anulira ni islamski univerzalizam kojem Kapetanovi do kraja pripada, ni njegova, vie imanentna, recepcija zapadnoevropskog pojma dravljanske nacije na kojoj se, u ideolokoj sferi, gradila odanost sprama transnacionalne austrougarske drave, ulazi, takoer, li povijesno meritorne dimenzije njegove misli. Tu je, kao to smo ve akcentirali, i respektibilna ideja tolerancije i politikog ethosa konvergencije izmeu bosanskih subidentiteta. U vrijedne misli, nadalje, spada i ideja o irevelzibilnosti povijesti i o iracionalnosti projekcija povijesno jednokratnih, dakle, prevladallih odnosa na bosanskohercegovaku savremenost. Komunikativna otvoff!nost i smisao za kultumu polifoniju, a ne za muslimansku samoizolaciju, mentalitet tradicionalizma i konzervativne imobilnosti, i to su vrijednosti Ljubuakovog miljenja i njegovih vrijednosnih preferencija. Junoslovenski diskurs, noen logikom kovergencije, a ne divergencije i sukoba, posredovan vrijednosno-apelirajuom svijeu o toleranciji i koegzistenciji kao egzistencijalnim i civilizacijskim normativitetima, zavreuje, ne samo u tom vremenu, nego i sa stanovita povijesti bosanskohercegovake aksiologije uope, razumljivo, u naem kritikom uvidu, respekt. No, i sa onodobnog stajalita, i u onovremenom kontekstu., Kapetanovieva javila politika pedagogtja fimkciollal1log koll/onnizma spram Vlasti,l08 koliko god bila racionalna i egzistencijalna, jest anahrona i ne odjekuje vie suvremeno. Izostavlja on, ak i onda kad se poziva na islamsku legitimiciju funkcionalistike recepcije Vlasti, zapravo, islamsku misao koja opravdava i pravo na pobunu. 109 A ta misao ima svoju tradiciju i unutar socijalno-etike politike misli obrazovanih Bonjaka.
108 O islamskoj legitimaciji dunosti na pokoravanje Vlasti, i 10 II njenom hiposmzirajurem obliku, a onako kako su je II doba osmanske vladavine Bosrom percipirali obrazovani Bonjaci, vidjeti II studiji Sallkcijskapolitika i politiki iron/onI/izam (Mustafa Sidiki Sarajli !EI-Mastaril), ll: Esad Zgodi., Bonjakn iskustvo politike, Osmanskn doba, nav. izd.

109 O tome kako se islamski legitimira i to pravo, a ne samo dunost na pokoravanje, i

doba osmanske vladavine, vidjeti II studiji Politika kao tofaina represija (Muhamed Uianin), ll: Esad Zgodi, Bonjako iskustvo politike,
to
II bonjakom

iskustvu

II

Osmansko doba, nav. izd

64
I doktrinarno i empirijski,

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

pragmatino,

njegov je konformizam isuvie radikalan, a pledoaje za podaniku lojalnost Vlastima isuvie je iracionalan, mentalno poltronski, ak i osobno, a ne opim dobrom ili razumijevanjem matice historije koja nasiljem instalirana, intoniran. Iako zastupa tezu o jednom bosallSkom narodu razliitih vjerskih identifikacija, Ljubuak nije mogao do kraja koncepcijski razviti ideju integralnog ili, modernim jezikom raeno, dravljanskog bonjatva. Recimo to, po naem miljenju, ispravnije, jer ta sintagma ima svoje ukotjenjenje II jeziku ili samoirnenovanju, to je jedini meritum i za nas suvremene, srednjovjekovne Bosne, nije mogao recipirati ideju bonjanina i to zbog
favoriziranja muslimanskog begovata kao, navodno, dominirajueg povijesnog i suvremenog aktera i interpretatora bonjake samosvijesti. Anahronizmi ovog redukcionizma II poimanju bonjatva pokazuje se,

viestruki su.
Prvo, i ako moe argumentirati tezu da je feudalna elita, i to to se ide dublje u povijest u toj mjeri vie i jae, i mogla biti konzervator etnike bosansko-muslimanske svijesti, on, ipak, previa da se ve od sredine 19. stoljea u Bosni i Hercegovini gubi takva povijesna uloga muslimanske elite pravno-politike i vojno-ekonomske moi. Moderni historiografski uvidi pokazuju da, nakon Omer-paine likvidacije bosanskomuslimanskog stratuma moi, zapravo, drugi muslimanski, prije svega graansko-gradski stratumi postaju subjekti nacionalne samosvijesti i neposredni akteri odbrane bosanskog povijesnog indvidualiteta. To se manifestira, naprimjer, i u vrijeme bosanskog rata protiv austrougarske okupacije. I lO

Drugo, anahronizam one redukcije u poimanju bonjakog etnikog identiteta pokazuje se posebno u kontekstu evolutivne industrijalizacije Bosne, te razvoja ope obrazovanosti. U kontekstu pojave i afirmacije novih socijalnih stratuma unutar muslimanske zajednice, begova! gubi svoju povijesnu misiju pa na mjesto njega novi slojevi, uz uske stratume proevropski obrazovane inteligencije, kao to je to bio sluaj i u razvoju zapadnoevropskih nacija, faktiki, objektivno, promoviraju sebe u stubove bonjakog identiteta te razvoja njegove samosvijesti i borbe za slobodnu egzistenciju. Naravno, ovaj proces je formirajui, jo u Kapetanovicvo doba rudimentiran, ali ipak prepoznaljiv. Vezati povijesnu

110 O interpretaciji politikih dimenzija ovog mta u: Esad Zgodi, Bonjako iskustvo

politike, Osmansko doba, nav. izd.

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

65

perspektivu cijele bonjake zajednice za sudbinu jednog ma koliko jo monog i relevantnog, ali, objektivno, sa stanovita kretanja ak i lokalne, a kamoli svjetske historije, ve prevladanog, u njegovim svrhama i misijama, drutvenim i etnikim ulogama, socijalnog stratuma, i tada i kasnije, bio je, za muslimansku egzistenciju, riskantni, neproduktivni anahronizam. No, optika socijalno-partikularnog miljenja j tradicionalistike aksiologije kod njega, jo uvijek je toliko jaka da zastire stvarnost pa se II njoj ne mogu vidjeti ni politiki anahronizmi ni novi povijesni akteri muslimanske egzistencije. anahronizam one redukcije manifestirao se i II pasivnom odbijanju muslimanskih masa da prihvate tako pojmljeno bonjatvo kao svoju etniki osvijetenu identifikaciju. To odbijanje on ne vidi, jer \jeruje II identitet povijesnih interesa muslimanske zajednice kao cjeline i uske muslimanske elite ekonomske moi . A pojam interesa, slojnih. klasnih, kulturnih i sL, nije usvujiu u toj rrtieri da bi, kako l:e (o initi kasnije neki muslimanski intelektualci, II njihovom diskursu uvidio anatagonistiki naboj u lU1Utannuslimanskim socijalnim strukturama i pojmio kako se u novom povijesnom kontekstu interesi muslimanskih masa objektivno, u svom mati nom povijesnom toku, odvajaju od interesne motivacije muslimanske veleposjednike elite mOCi. Ve u to doba, dakle, insistiranje na dominaciji interesa ove moi kao inherentnog dobra cijele muslimanske zajednice predstavljalo je izliv ideologijskog prikrivanja drutvene stvarnosti.
Tree,

I, napokon, onaj anahronizam se pokazuje i u estokom, radikalnom, nacionalistiki intoniranom odbijanju ideje bonjatva unutar srpske i hrvatske oficijelne dravno-politike i intelektualne elite. ll l No, to i nije najvanije. Budui da je proces srbizacije i kroatizacije "jednog te istog bosanskog naroda" ve bio faktiki na djelu, i da nije bilo one redukcije, ideja integralnog etnikog bonjatva ne bi unutar bosanskih Srba i bosanskih Hrvata nala recipirajue tlo.
Ali, uz sve ove granice, nije Kapetanovieva ideja i koncepcija bonjatva, u naem uvidu, bez racionalne motivacije, historijskog utemeljenja i konkretno-povijesne svrhe. 112 Prije svega, Kapetanovi je, ak i prema
III Uparadigmatinom smislu, uz teMre iracionalizme, "log1kom" ad hominem, uz osobnu averziju spram Kapetanovia, takvo odbacivanje, naprimjer, publicira Petar Ko i, a uz nekrit iki oslonac na Vladimira orovia. 112 Ne pripada ovdje komparativna analiza odnosa izmedu Kapetanovieve koncepcije bonjatva i onog njegovog poimanja kakvo se moe nai, uzmimo kod Antuna Kneevia, u listu Bonjak ili u politikim projektima Benjamina Kalaja. Tek treha

66
pansrpskirn percepcijama, i to

Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak

dijagnostiki tano,

ostao " ... j edan od

onih estih tipova bosanskih Muslimana koji su samo Bonjaci i Muslimani, koj i osjeahu samo bosanski i koji su smatrali za teak grijeh biti onim to su: ili Srbi ili Hrvati."ll3 No, njegova koncepcija bonjatva povijesno racionalno funkcionira sa svoje dvije temeljene svrhe. Jednom pozitivnom, koja uob liava i afinnira autohtonost i narodnu
individualnost Bonjaka-muslimana. Drugom,
II polemikom

kontek-

stu, i s apologetskom intencijom, ona povijesno produktivno funkciorn ra kao prevencija nadiruoj etnikoj srbizaciji i kroatizaciji Muslimana Bosne i Hercegovine. Otuda se i moe, sasvim korektno, rei: "Ljubuakovo bosanstvo II delikatnom vremenu pokazalo se politiki i kulturno mudrom i dalekoseI1om orijentacijom. U vrijeme nacionalnog previranja, sa relacijama od negiranja do svojatanja, zastupati bosanstvo znailo je braniti narodnosnu samosvojnost Muslimana u BiH."114 Ljubuakovo bonjatva, po svojim motivima, ambicijama i svrhama nije, dakle, za razliku od ideologije pansrbizma i pankroatizma, bilo agresivno, imperijalno, nasilno prema Drugom. Nije, utemeljeno na onim vrijednostima tolerancije, etike konvergencije i junoslavenskog diskursa, pretendiralo da se osloncem na vlast pojavi kao ideologija asimilacije i negacije drugih etnikih individualiteta Ono je, traei, vidjeli smo,prizllanje za sebe, zapravo, imalo primamo jednu pozitivnu intenciju i u tome je njegova temeljna povijesna vrijednost: " ... Ljubuak je svojim banjatvom, pristajui nominalno i lojalno uz politiku liniju vlasti, branio
zastupa koncept integralnog i to povijesno-etniki i dravno-povijesno utemeljenog bonjatva. O tome u: Slavko A. Kovai, Samostal"a j slobodna BosIla j Hercegovina Jwtegorild imperativ fra Anilina Kneevia, "Nova et vetera", Revija za filozofsko-teoloke i srodnc studije, Sarajevo, 1979., svezak 2. Koncepcija bonjatva II listu Bonjak evoluira od prvobitnog integralnog bonjatva ka bonjatvu kao etnikom identitetu muslimana Bosne i Hercegovine. O ovoj evoluciji ire u: Mustafa Imamovi, List Bonjak i pitanje nacionalne identifikacije Muslimana, u: Zbornik radova o Mehmed-begu Kapetanoviu Ljubuaku, Institut za knjievnost, Sarajevo, 1992. Benjamin Kalaj, na drugoj strani, zatie tradiciju bonjake samosvijesti, ne oktroira je, oslanja sc na njeno povijesno i etniko utemeljenje ali, ipak, primamo bonjatva, odnosno bosanstvo poima po modernim zapadnoevropskim uzorima kao dr.lavljansko-politiku a ne etniku naciju. Sire, kao to smo to ve naznail~ o ovome u: Esad Zgodi, Ideologija nacionalnog mesijanstvo, nav. izd.
J 13 Vladimir urovl, Mehmed beg Kapetanovi, Institut za prouavanje Balkana, Sarajevo, 191 1., SIT. l. U poglavlju koje interpretira Orovievu politiku misao ire o
naznaiti : Kneevi

njegovoj negaciji bonjakog narodnog individualiteta sa p:>zicija pansrbizma. 114 Raid Duri, cit djelo, str. 126.

Mehmed-beg

Kapetanovi

Ljubuak

67

zapravo muslimansku narodnu samosvojnost."115 Upravo je ta temeljna povijesna svrha njegova bonjatva i bila motivacija primitivnog anatemiziranja i iracionalnih napada na Kapetanovia II krugovima srpskih intelektualaca koji su zastupali poziciju etnikog pansrbizma. 116 No, i Ljubuakov odgovor kao i koncepcija integralnog bonjatva, II naem uvidu, za nau suvremenost nisu nijemi niti su izgubili na aktuelnosti. Bez obzira na suvremene kontroverze oko bogumilstva i Bosanske crkve, Ljubuakova temeljna ideja o bonj akom kontinuitetu sa bonjakim narodom srednjovjekovne Bosne pa II tom kontekstu i obnova bonj ake nacionalne samosvijesti, podrazumijeva i obnovu historijske svijesti koja mora doprijeti do "znanja" i "prisvajanja" tradicije srednjevjekovne bosanske drave. No, osim toga, II novom povijesnom kontekstu, njegova ideja bonjatva inspirira, ali sada transfonnirana II zamisao o povijesnim mogunostima konstituiranja bosaJIske nacije, ne vie kao etnikog individualiteta nego kao drav1janske nacije. l 17 U novom povijesnom kontekstu, na novim pretpostavkama nastalim nakon 1992. godine sa agresijom protiv Bosne i Hercegovine i njenog uspostavljanja kao nezavisne drave, valja kontroverzije oko bonj a. tva-bosanstva-bosanske nacije Ijeavati ne samo teorijski nego i praktino, dakle, povijesnom praksom koja nas tek oekuje. No, da ta praksa ne bi bila stihijska i neartikulirana, valja se vraati i povijesti ideje bonjatva kao vrelu orijentiranja i nove autentine prakse primjerene dobu II kojem jesmo i II kojem emo tek prebivati.

115 Munib Magiajii, cit. djelo, str. 16. 116 Tako e, naprimjer, Vladimir orovi eksplicitno rei kako se II Kapetanovievom rukopisu ~to misle muhamedonci u Bosni nalazi " ... netanost: da se Muslimani osjeaju kao narodnost." (Cit djelo, str. 12.) Orovi e uspostaviti jedan model totalne destrukcije Kapetanovievog duhovnog djela, pa e se LU1Utar njega mlati i Petar Koi sa SV~ jom imputiraj uom kritikom i iracionalnom negacijom navodnog Kapetanovievog bonjakluka. (petar Koi , BonjakJuk, ''Otadbina'', U19 11, br. I (24. avgust/6. septembar), u: SabraJ1a djela, Knjiga m , "Svjetlost", Sarajevo, t 967.)

117 O jednom od moguih promiljanja historijskih pretpostavki uobliavanja bosw/ske

nacije vidj eti u naem tekstu D11I.gi ekskurs: bosanska nacija.!?, objavljeno u naoj knjizi BosallSld rukopis Omera Ibrahimagia, "Promocult", Sarajevo, 200 1.

69

Arnautovi je svoj politiki angaman prakticirao i II fanni djelatnosti4 i na taj se njegov rukopis ovdje pozivamo.

ao, uz muftiju Dabia,! nesumnjivi autoritet li muslimanskom JX>kretu za vjersku i vakufsko-mearifsku autonorniju,2 a kasnije i kao lider Muslimanske narodne Olgallizacije (MNO)3 erif

spisateljske

l O muftiji Ali-Feluni-efcndij i Dabiu, (Mostar, 1853.- Carigrad, 1918.) zaetniku i vodi Pokrnta u: Alija Nametak, MW'gIillllije () i\'ohf i rat/u Imiflije Ali-Fehmi-efendije Dnhim, Anali Gazi Husrcv-begovc biblioteke; Ibrahim Mehinagi, Osvrt na ivot j pisana cijela Afi-Fehmi-eJendije D<lbica, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Sarajevo,
Mostarske mujilje, Glasnik VIS, XXXVIIlI197S., br, 9-10. Bilo bi sJXlmajno produktivno rekonstruirati njegove politike poglede II toku trajanja Pokreta, ali nije o tome pisao, te je o ovoj problematici na arapskom jeziku tampao

knjiga II-Ill; Hivzija

Hasandedi,

samo jedno krac djelo 1908. godine li Instanbulu koje nije prevedeno na bosanski jezik. U njemu kritizira austrougarsku upravu i i:mosi svoje protivljenje aneksiji Bosne. 2 Austrijske vlasti su ga smatrale " .... najekstremnijim predstavnikom muslimanske opozicije {Xls\ije Dabia." (Tumislav Kreljei, Ka/ajeLl rciim 1/ BosIIi i Hercegovini (1882-1903.), "Veselin Maslea", Sarajevo, 1987., str. 422.) 3 Iscrpnije o njegovom politikom djelovanju II poglavlju iz biografija. 4 S obzirom, pogotovo u ranom periodu njegove djelatnosti, na njegov spram austrougrask:c vlasti subverzivni diskurs, pisao je i publicirao lanke, prije svega, u srpskim listovima, posebno u novosadskoj 'Znsfavi - pod pseudonimima. Kako nije mogue deifrirati te pseudonime, to emo se, razumljivo, oslanjali na vie relevantnih lanaka koje je objavljivao pod svojim imenom. Uostalom, na to obavezuje i njegova publicirana rije " ... javno sam napisao, da odgovaram za pisanje "Novog Vakata" samo za ono to {Xltpietn i ifiiram." (Iz njegovog lanka "Srpskoj n"jej ", u "Novi vakat", br. 30, Sarajevo, 15. oktobar 1913.)

erijArnautovi 70 Mada, na drugoj strani, nije pripadao svjetovno akademski obrazovanoj

bonjakoj

inteligenciji, naprotiv, bio je samouk, uVftavamo ga li historiju bonjake socijalne i politike misli zbog toga to je neposredno, ali i autoritativno, sudjelovao II oblikovanju bonjake politike i politikog javnog mnijenja II Bosni i Hercegovini II cjelini.5 Ideje i politike koncepcije Pokreta, svakako, imaju svoje mjesto II historiji bosanske socijalne i politike misli. One e dijelom biti rekonstruirane i preko politikih pogJeda erifa Amautovia pa i sa tog stajalita njegovo miljenje tretiramo kao sastavni dio magistralnih tokova
bonjake

misli iz doba austrougarske vladavine nad Bosnom. S njegovom prezentacijom, istovremeno, b ie stvorene pretpostavke za potpunije razumijevanje bonjake misli, koja se, ne samo iz autorskih poriva, nego i iz perspektive konfonnistike recepcije vladine politike, i to u odreenom periodu, nije uobliavala kao radikalna kritika i opoziciona poricanje karaktera i politikog smisla samog Pokreta.

Rana misao: protiv kroatizacije Muslimana

Ve

od centralnih pitanja onoga vremena: postoji li, to je i li emu se sastoji

na samom poetku svog politikog angamana susree se s jednim

muslimanski individualitet? Odmah, ve 1898. godine istupa protiv onoga to ovdje zovemo muslimanskom etnikom autosrbizacijom.6 srbizacije muslimana deklarira kulturnu politiku koja e " ... omoguiti bratsku isfoeljnu "slogu muhamedanaca" II svrhu "da lake dogjemo do nae sree, napretka i blagostanja ... ".7
Odbij ajui

politiku

etnike

5 Svoj politiki kredo definira kao demokratski a ne apsolutistiki, piui kako svaku svoju javnu izjavu " ... dadnem revidirati od svojih istomiljenika, jer neu da apsolutistiki na svoju ruku radim." CU tekstu: "Miramur! ", Treei list g. Serifa Amautovia, "Htvatski dnevnik", Sarajevo, etvnak, 30. kolovoz 1917, br. 194.) 6 Manifestira ovo stanovite u kritikom odnosu spram Mehmeda ef. Spahia iz Mostara koj i je u listu Dubrovnik pisao, parafrazira ga Arnautovi, kako su " ... svi muslimani Bosne i Hercegovine cl) Srbi, da ih je Srpkinja rodila i srpskim mlijekom odgojila ...". (~erif Arnautovi, Priposlano, "Bonjak", VUU1898, 14.,3.) Dodue, navodi kako je Spahi ove svoje tvrdnje opovrgao 1895. godine i oitovao " ... da je za nas Islame najubitaCnija struja "Stpstvo", te da je on osobno izkusijo, da je to za na lijepi din najopasnije sretsvo." (Cit tek., Sir. 3.)

7 U tome vidi, kao izabrani lan njegovog privremenog odbora, i glavnu motivaciju tek u Mostaru ofonnljenog Muhamedanskog itaonikog i dobrotvarnog druitva. (Priposiallo, cit izd., sir. 3.)

erif Arnautovi

71

No, u ovom vremenu, odbija i politiku etnike hrvatizacije muslimana. Nekoliko mjeseci nakon embrionalnog fonniranja Pokreta, koji po njegovom miljenju zapoinje na Novu godinu 1899. godine u Mostaru,8 javno i reto riki manifestira politike simpatije prema Anti Stareviu i pravakoj ideologij i-politici, a posebno prema njihovom odnosu prema muslimanima koje u ovom vremenu zove muslimi i lslami. 9 Svjedoi o tim wijednosnim preferencijama njegova rije: "Kad je pred kratko vrieme skoro sav sviet ustao proti tobonjem tursko-islamskom zulumu i tiranstvu, naa se je mu, uzor Hrvata, neunrrli. dr. Ante Starevi i ustao o odbranu muslima i sude i nepristrano inima dokazao neistinitost tvrdnje te zabludjele rulje. Ve radi ovoga samoga mi Islami dugujemo S tarev iu, kao trajnom predstavniku Hrvatstva, neizmjernu blagorodnost. Ne u da se uputam II razpravu, jesu li Islami HercegBosne Hrvati ili ne, ve ostavljajui budunosti, koja o torne skorim mora odluiti, diem ovu au i kl i em svim srcem i duom: daj boe da ova proslava urodi novim sjajnim kulturnim steevinama, koliko za hrvatski narod, toliko za cjelokupno poteno mislee Slavenstvo. U to ime ivila Slavenstvo, ivila Hrvatska."IO Treba zapaziti da on, za razliku od dijelova bonjake inteligencije koja stie akademsko obrazovanje na univerzitetima u Zagrebu i Beu , odbija eksplicitno deklarirati hrvatstvo kao etniki identitet muslimana te da, to je, svakako, iz perspektive austrougarske vlasti bilo subverzivno, himni no hipostazira slavenstvo iji su subidentiteti i Hrvati i lslami. A taj motiv slavenstva kao i bonjakog povijesno-etnikog supstrata ve se, vidjeli smo, javio kod Kapetanovia Ljubuaka, kao to e se, ali s razliitim polit ikim svrhama, javljati i u kasnijim tumaenjima bonjatva, odnosno muslimanskog identiteta.

8 Iz Zapisnika o sasluanju erifa Amautovia, 8. avgust 1902. godine u; Ferdo Hauptman, sabrao i prirerlio, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufolr mearifsku autonomiju, Arhiv Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967., str. 327.
9 Ovu konfuziju u muslimanskoj samonominaciji, i pored toga to j e dio muslimana

sebe nazivao Bonjacima, pokuava prevladati Osman Nuri Hadi koji predlae da se umjesto svih tih imenovanja, uklj uuju i i tennio muhamedanci, etablira termin, odnosno ime - muslimani. 10 Iz govora na sveanom otvaranju Hrvatske dioniarske tamparije tl Mostaru, uz prisustvo okrunog i sreskog predstojnika, "Osvit", br. 29 od 8. 4. 1899., cit. prema: T. Kraljai , nav. djelo, str. 305.

72

erifArnautovi

No, ona oda starevianskom pravatvu bie tek epizoda, jer e njegov kasniji politiki angaman i dok je trajao Pola-et i poslije njegovog okonanja, biti posredovan sasvim drugaijim politikim koncepcijama i orijentacijama, te nee imati znaenja u njegovom politikom miljenju. Nakon izvjesnih inkonzinstencija II svojim pogledima na mlliilimanski individuaJitet, erifArnautovi e, u kontekstu estokih konfrontacija oko budueg dravno~pravnog statusa Bosne i Hercegovine, naprimjer, kao to emo vidjeti, i II 1917. godini, snano obnoviti i afinnirati svoju osob~ nu politiku koja odbija ehlilal lavalizaciju i srbizaciju Mlliilimana.

Poimanje politike: opozicioni diskurs

Ukljuujui

se u Po/ael, kao njegov meritomi autoritet, kao to smo rekli, za razliku od funkciollalistilw-konfonllistike politike to su je prakticirali odreeni krugovi lUlutar bonjake akademski obrazovane inteligencije, njegovo miljenje-djelovanje karakterizira laitiko-opozicioni odnos spram alliitTOugarskog reima. Njegovu prirodu oznaava kao apsolutizam ili kao krUli apsolutizam. l l Fonnulira on, razumljivo, taj kritiki uklon unutar politikih zahtjeva to su ulazili u programske aspiracije tnlliilimanskog pokreta za vjersku i vakufsko~prosvjetnu autonomiju. 12 Ali, njeguje ga, izvjesno vrijeme, i nakon okonanjaPokreta te nakon upostavljanja tzv. ustavne vladavine i konstituiranja bosanskog Sabora, pa se javno deklarira kao kritiar parlamentarne prakse. To to je, po njegovom miljenju, lliitavnost jedna velika opsjena jest, izmeu ostaloga, rezultat i sukoba izmedu saborskih vjersko-etnikih reprezentacija 13 Kritiar je saborske
II erif Aranutovic, Nae partamentame prilike, ''Novi vakat", hr. 3, Sarajevo, 9. juli t 913., Govorei o tome to se pretrpilo za vrijeme tridesetogodiSlljeg apsolutizma rei e kako " ... smo mi na sebi iskusili, to znai kruti apsolutizam. Gorko smo iskusili, kakva je to nesrea, kada ti drugi, koji za te nema ni srca ni dLcle, tvojom kuom uprav~ ll~u i \Vojim novcem barata." (Cit. djelo) Ne pripada naim tematsko-problemskim preokupacijama historiografska analiza ovog Pokreta. Otuda, iz brojne literature koja sc bavi njegovom genezom, upuujemo na Nusret ehi, Autonomni pokret Muslimalla za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980. 13 Evo jednog ilustrativnog primjera takvih kritikih percepcija: ''Mjesto ozbiljnog, pozitivnog rada, mi smo najvie vremena naeg saborisanja proveli u kojekakvima, pregovorima, prigovorima i dogovorima na tetu zemlje i naroda, a na radost onima koji su alili za prolim vremenima i zcbli od nae ustavnosti. I tako, mjesto da smo neto nova i korisna za zemlju i narod izradili, mi smo naim parlamentarnim neradom sprijei l i mnogo lOga, to bi same prilike i vrijeme. makar da je apsolutizam i ostao - sobom donijele." (Nae parlamentarne prilike, nav. izd.) Zato smatra " ... da je ta sva naa ustavnost jedna velika opsjena, od koje narod i zemlja vrlo malo hasne imaju." (Cit djelo.)

erif Arnautovi

73 prakse, ali ne dovodi II pitanje samu instiruciju parlamentarizma: "Saborski je rad bezuvjetno IXltreban, jer to iziskuju interesi zemlje i naroda. Mnoga vana pitanja, koja su od eminentne vanosti po kulturni i gospodarski razvitak nae zemlje i naroda, ekaju ve dugo na svoje tjeenje, kojemu stoje na putu neprestane krize u saboru."14

No, i prije i poslije uvoenja us/avnosti, kritizira, konceptualno i u pragmatinim percepcijama, oPi degradiraju i poloaj muslimana, uskraenost u prisrupu poslovima u administraciji, austrougarski policijski reim, politiku cenzure, 15 naredbe o iseljavanju, 16 samovolju vlade koja radi protiv volje muslimanskog, pa i hrvatskog, kJuba u Saboru, kriminalna djela vladinih inovnika, nezakonitosti u vladinim koncesijama, odgovornosti vlasti za silne nepravde nanijele muslimanima, za moralIle i materijalne pa/rije i tegobe koje podnose za vrijeme I svjetskoga rata 17 i sl. Politiku u kontekstu austrougarskog reima, pa i poslije aneksije, razumijeva kao opozicionu politiku egzistencij alnog ,izika. U tom smislu eksplicitno pie kako je za " ... akciju najodlunij e borbe i najizrazitije opozicionalnosti."18 O}xJzicioni diskurs spram Reima ukljuuje u sebe i kritiki odnos spram unutarbosanskih suaktera politike. Poima, dakle, politiku, kao pennanenciju kritike i polemike. Oruda, njegov se, kako kae, temperament, ne moe pomiriti s pol itikom taktikom oportu.nizma

14 erif A rnau to\i, Kad ce sabor poeti raditi?, "Novi valeat", br. 31, Sarajevo, 18. oktobar 1913., str. 2. IS Potpisuje sa grupom javnih linosti predstavku vlastima u kojoj se zahtijeva ukidanje preventivne cenzure i slobodu tampe. (Prcma: M ustafa I mamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1991. , str. 133.) 16 Rijc je o naredbi (30. oktobar 1901.) koja uvodi tzv. neovlaeno iseljavanje. Bila je uperena protiv voa Pokreta. Ona onemoguava povratak onima koji su se iselili bez dozvole zemaljske vlasti.

17 Iz izjave Serifa Amautovia listu Pester Lloyd, prema Hrvatskom dllel'lliku, br. 190, Sarajevo, 25. kolovoz 1917. U ovoj izjavi ArnaUlovic, ustvari, navodi kritike poglede
na poloaj muslimana koje su on i Caru 16. maja 1917.
Baagi

iznijeli u memorandumu kojeg su

uruili

18 . Arnau tovi, Ne mogli dalje ... , napisano II Mostaru, 7. jlU1a 1909., objavljeno u listu Musavat, br. 20, 12. jWlU 1909. Taj aspekt rizika iskusio je i sam zatvorskom kaznom te ga potencira: :za narod se "". deset godina malom..<Janom izvrgavao najveim opasnostima ...". (Cil djelo)

74

erifArnautovi

i puzaly'a spram Reima, politikom poluopoziciollalnosti, mlake pasivne borbe, polumehkakom taktikom i sl. I II ustavnom kontekstu slijedi takvo shvatanje politike pa odbija, prije svega, srpske optube da prakticira politiku vladinovaca,19 I dalje insistira na muslimanskoj opozicionoj politici koja e biti otvorena, mueV1la i 1Iepomirljiva. 20 Uvaava mudrost politike taktike, ali je kritiar licemjerstva i demagogije II politici. Sklon je radikalnoj kritici muslimanskog naroda kada sankcionira takvu politiku svojih predstavnika, pa e rei kako mrzi iprezire takav narOO,jertaj narod, ukoliko proteira kompromisersku ?Jlitiku jeste ".,. klika straivica i kukavica, nedostojni potomci naih herojskih pregja, koji ni pred silnim sultanom Mahmudom ni pred velikom Turskom carevinom nisu bili puzavci ni kukavice,"21 Docnije, meutim, posebno s poetkom I svjetskog rata, on e napustiti ovaj radikalno opozicioni politiki diskurs i prakticirati politiku lojalnosti i konformistikog funkcionalizma spram Reima.
19 lanak erifa Arnautovia, bez naslova, posveen kritici Srpske rijei, 18. septembar 1913., Novi vukat, br. 31,18. oktobar 1913. 20 Cit tek., str, 2, 21 Treba imati II vidu kontekst u kojem izrie ovakvo poimanje politike i ovu kritiku naroda. Srpska opozicija mijenja stav i izraavajui lojalnost Monarhiji primaje aneksiju pa on traei razrjeenje takve promjene pie (20, maj 1909.) naprimjer, pismo advokatu Dimoviu (Musava!, br, 18,26, maj 1909,) da "Srpska rije" od opozicionog postaje kuferarki list to nije " .. , dostojno ni Srba kao takovih, ni Srba kao naih save:mika." (M!ISOl'ut, br. 20, 1909.) Gradski zastupnici u Mostaru biraju predstojnika Pintera, bez obzira na to to je bio protagonist represivnih mjera protiv Po/lnta, za poasnog graanina, a taj izbor ine i opine Stolac, Konjic, Ljubinje, Bilea i Nevesinje, ~to znai da gaje za poasnog graanina ", .. izabrala skoro itava Hercegovina." (Cit djelo,) Deprimiran takvom politikom, smatrajui da je s njom dezavuisano njegovo opoziciona naelo kao programsko naelo Muslimanske narodne organizacije, javno, kako kae, po/~ zartupniki mandat narodu, i povlai se potpuno s politikog polja te objelodanjuje kako se " .. , od danas neu mijeati u politiku ak ni kao privatan oxjck i ni u kojem pogledu, nego u ivjeti llzati~jll mislei o prolim vremenima kao svaki drugi politiki mrtvac, kakovim sebe proglaujem." (Cit djelo.) No, u istom broju Musavata u nepotpisanom tekstu pod naslovom Korak ocajnika tumai se njegova alxiikacija, uz komplimente podr:hlva njegov angaman, p:>ziva narod da pokae da lije p!/ZaVac i kukavicu ilije dostojwl svojih prea i "sxje za borbu" te pokae kako II njemu ", .. nije iztnnrla ljubav za napaenu domovinu" i izraava nada "", da emo u kratkom vremenu vidjetfopet SeriJa, gdje se bori u prvim redovima narodne vojske," (Cit. djelo,) A skuptina mostarskih lanovaMusfimallske narodne organizacije, odrana 11. jW1a 1909. godine, II posebnoj Rezoluciji, uz himnine komplimente njegovoj linosti i njegovim politikim :zaslugama, posebno stradafnit.ll, neustraivosti, estitosti, stalnosti. paln'otizmu, umnosti, govorei da je on stub islamske l'tvari u Bosni, i daJje ga smatra "svojim predstavnikom i oponumoenim zastupnikom" te pledira za njegov povratak u politiku i Organizaciju, (Musavat, nav. br.)

erifA rnautovi

75

Ni muslimanski Polael, kao to se vidi uz ovih kritika, kao ni srpskopravoslavni pokret za crkveno-kolsku autonomiju nisu se reducirali na zahtjeve iz isto religijskog domena. Naprotiv, ovi pokreti su imali " ... eminentno politiko znaenje ve samim tim to su oba pokreta u uslovima apsolutistikog upravljanja zemljom traila maksimalno odstranjenje uplitanja vlasti u djelatnost vjerskih i s njima povezanih prosvjetnih institucija. Kod vodeiih faktora oba pokreta bilaje primjetna tenja da organi vjerskih zajednica dobiju to ire kompetencije i obiljeja nacionalno-politikih organizacija.''22 No, ini se, poimajui politiku kao kritiko-opozicionu djelatnost, onje istovremeno shvata i kao pragmatino-realistiku praksu. Njegov kritiki diskurs ne odvodi ga u idealismlje, anahronizam, avanturizam, ideologiju nasilja i sl. Naprotiv, logikom politikog realizma on zna razlikovati stvarno, mogue, izvedivo i idealno kao to razlikuje ono primarno od sekundarnog u sferi politikih ciljeva. Do onog idealnog, do svojih najviih ideala " ... narod dolazi samo postepenom i razumnom borbom, ozbiljnim i sustavnim radom na podizanju i ojaanju zemlje i naroda. Tek narod prosvijeen i gospodarstveno jak moe s uspjehom da vodi borbu za svoje ideale.''23 Politiku ne promatra, dakle, iz perspektive idealnog, ali ni sa stanovita poslunog, konformistikog sankcioniranja postojeeg. Politika kao opoziciona kritika, II njegovom iskustvu, pogotovo u kontekstu vladavine strane sile, pripada domenu mogueg, izvedivog i prioritebwg.24 Politiku, dakle, poima kao djelatnost razumnog politiara koji prihvata " ... ono, to se postii moe, i to je od najvee i prene vanosti za na narod i nau uspjenu borbu ... ".25

22 Oevad Juzbai, Pokuaji stvaranja politikog saveza izmeu VOlhtva srpskog i

mIlSlimonskog autQflol1lllog pokreta II Boslli i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju, br. 14-1 5, Sarajevo, 1978., sit. 150. 23 . Arnautovi , Naie parlamentarne pri/ike, nav. izd.

24 Ilustrirajmo ovo poimanje politike: ...... nije pametno, ni patriotski da ometamo i sprijeimo sto i jednu stvar tako renu, potrebnu i korisnu za narod i zemlju, za jednu ili dvije stvari, za koje smo svi poprijeko mjereni, da ih sada, niti za dogledno vrijeme, ni pod kakvim uslovima posti i ne moemo." (Nae parlamentarne prilike. nav. izd., str. 2.) Uvoenje naegjezika na eljeznice je " ... idealno, opravdano i bezuvjetno potrebno. Ali je pitanje,je li izvedivo? Mi smo se svi vrsto i bistro uvjerili, da torne stoje na putu takve :ntp~eke, koje mi nikako, ama ba nikako, bar za sad prebroditi ne moeTno."( Cit. djelo.)
25 Nae parlamentarne prilike, cit. izd., str. 2.

76

erifArnautovi

No, politika je potraga za novim mogunostima, ona je, sa opozicionag stanovita, politika permanentnih zahtieva pa zato " ... ono to nam danas ne dadu ... "neprestano ", .. mi treba da traimo, za ta treba da se

borimo i da teren pripravljamo. "26

Kritiko-opoziciona

distanca spram Reima, II njegovim percepcijama,

nikako ne implicira i ne nalae pledoaje za muslimanskom samoizolacijom i ignorancijom vrijednosti to ih donosi zapadnjaki nain ivota. 27 Naprotiv, on, imajui II vidu moderno vrijeme koje je II znaku zapadnjakih vrijednosti, zna: "Utakmica i rad danas dri i die narode, a toga rada i utakmice potrebno je muslimanima na Balkanu vie, nego ikome drugom, jer je ovo jedan kraj Evrope, gdje se podmiruju tui rauni najvie na vau tetu.''28 Otuda, muslimanima koji su nakon balkanskih ratova potpali pod nove gospodare, sugerirajui da ne ponove greke muslimana Bosne i Hercegovine iz njihovog odnosa spram okupacionog reima, pledira: " ... ne bjeite ni od ta, to je novo i kulturno, jer se od toga pobjei ne moe; to je jae i to prodire i nema kraja na zemlji, gdje odete, a da vas to stignuti nee."29 Politika adaptacije umjesto sterilnih nostalgija, politika receptivne otvorenosti, prije svega, u sferi rada, umijea i obrazovanja, a ne fat alistike indolencije, aktivna politika sueljavanja s novim ivotom tunjesto prezira novotarija - to je muslimanska politika koju promovira i pledira Serif Arnautovi. 30
26 Cit. djelo, str. 2. 27 Naprotiv, ta indolencija i ta averzija jesu muslimanske greke, te ulaze u njihova gorka iskustva pa se " ... sada ljuto kajemo, to se nijesmo umjeli odmah snai u novim prilikama ... Prije 35 godina i nas je okupirala jedna tugja sila. l megju nas je doao novi nain ivota i rada. Zapadje sa svojom brzinom, spremom i okretnou poeo malo po malo istiskivati istok sa svojim rahatlukom, mirom i bezbrinou .... Sve, to je meu nas izbilo novo, mi smo to mrzili i prezirali, a nije bilo ni govora, da bi se neto moglo i prihvatiti .... Trebalo je da proe 20-25 godina, dok smo se poeli osvjeivati, dok su naa djeca poela u veem broju kole i modeme zanate polaziti dok smo se ozbiljnije prihvatili posla i stupili u utakmicu sa ostalim svijetom, da bar 000 ouvamo i odrimo, to nam je ostalo." (.erif Arnautovi, Muslimanima na BaikamI, "Vakat", br. l. 2. januar 1914., str. 2.) 28 Cit. djelo, str. 2. 29 Cit. djelo, str. 2. 30 Sklon je, inae, i osobno, da, bez predrasuda i konzerva[i:mta, muslimanske akcije promatra u kontekstu iskustava drugih naroda i drave pa e kao vakufski direktor, ilustrujmo to, u tom smislu, govorei na otvaranju muslimanskog sirotita u Sarajevu (17. januar 1913.) t"Ci: "Sve zemlje, svi narodi i sve drave davno su vidjele, da je otvaranje ovakvih sirotita jedna oo najpotrebnijih ustanova za o..jeanstvo ....". ( Prema brouri Musliman sko sirotite u Bosnu i Hercegovinu, zadruna tamparija, Sarajevo, 1913., str. 6.)

en! Arnautovi

77

Nadalje, njegovo miljenje-djelovanje karakterizira to to emo oznaiti kao politilm konvergencije. Upravo nedostatak smisla za konvergenciju, sklonost ka separatizmu i antagonizmima i jeste to, to u njegovoj percepciji, ustavnost i bosanski Sabor ini jednom velikom opsjenom bez stvarnog efeketa u zbilji narodnog ivota. Zalaui se za bratski i sloni rad na onom pozitivno zajednikom, on e jo j ednom pledirati za onu politiku: "Sloni rad svih konfesija na otvorenom i jasnom programu, to je jedini uvjet za na uspjean napredak, a ko hoe da se utrkuje u orsokak:u, prosto mu je i nek za to sam odgovara svojoj savjesti i budunosti. "31
Iz politikog iskustva, meutim, on zna kako se ta politika konvergencije izmeu tri bosanska subidentiteta ozbiljuje fragmentarno pa ostaje u domeni ideatiteta. Odnos spram muslimanskih interesa definira njene paI1nerske sudionike. Otuda, ta e se politika i u njegovom angamanu prak.ticiratijedno vrijeme spram srpskih opozicionih politikih orijentacija, ajedno vrijeme i u fonni hrvatsko-muslimanskog pakta u bosanskom Saboru. No, i tada, promjenom partnera to paktiranje ne poima, kako sam pie, kao antisrpsku ili antihrvatsku muslimansku politiku. Politiku konvergencije, u tom smislu, shvata i kao prevenciju ugroavanja i zatite muslimanskih prava i interesa. To je orijentira: "Mi imamo svoj pravac. Po tom emo pravcu raditi. Brai emo uvijek dati bratski zagrljaj. Ljudima i prijateljima stoji na raspoloenju naa ruka ljudstva i prijateljstva, a neprijatelj ima "ilo za ognjilo")2 U tom smislu, srpskim poslanicima pisae kako je, naprimjer, muslimansko-hrvatski pakt ..... izvjesnim

31 Naeparlamentame prilike, nav. izd., str. 2. Otuda i javno pledira onu politiku konvergencije pa u njenom duhu i pie: "Mi svi, koji sjedimo u saboru, sinovi smo jedne :zemlje ijednog naroda, imamo 90 % iste jX)trebe, jX)najvie nas jednaka muka tare i nevolja progoni, pa ta bi bilo naravnije, nego da mi svi, koji iskreno elimo dobro narodu i:o"Vome, upregnemo sve sile i zajedniki i bratski poradimo oko materijalnog napretka i kulturnog procvata nae domovine i naeg naroda. Sva je sila stvari i pitanja, koji su za sve nas od jednake neizmjerne koristi za zemJju i nanxi. Sva je sila stvari i pitanja u kojima nema nita, to bi nas moglo dijeliti. pa se mi ipak, Bog zna s kakvih razloga - i o tome prepiremo i svaamo, dok se !rei iz prikrajka smije i uiva, kako sve, to je nae, stagnira. Mi za stotinu zajednikih stvari, koje su za sve nas od najvee potrebe i koje su mogue i predvidive, privcemo jednu separatistiku, zalcuasru, zapletenu i esto puta nemoguu i tako sve okrenemo twnbe ...". (Nae parlwnelltl1l11e prilike, nav. izd., stt. 2.)
32 erif Am8utuvi, Kad e sabor poeti raditi?, cit. izd., str. 2.

78 SenfArnautovi osujetio mnoge i mnoge zle namjere koje su II svojoj nebratskoj i paklenoj dui zasnovali protiv muslimana i protiv muslimanskog opstanka u Bosni iHercegovini. ''33 Nije, meutim, kao to smo rekli, antisrpsld intoniran: Muslimani i Hrvati su sklopili pakt ..... ne da rade protiv Srba i njihovih opravdanih interesa, nego da zatite svoja prava i svoje interese protiv bezobzirne nasrtljivosti izvjesnih s1pskih poslanika "34 Kada, dakle, sIpSka opoziciona politika istupa protiv muslimanskih interesa, naprimjer u agrarnom pitanju, ili kada nasrupa licemjemo i demagoki pa javno manifestira opozicioni stav, a potajno s reimskirn establimentom radi na tetu muslimana,35 on e pragmatino, ne naputajui, kao ideal, politiku konvergencije izmeu sva tri bosanska subidentiteta, u hrvatskoj reprezentaciji traiti njenog aktera Zato e II jednom trenutku napisati: "Prolo je vrijeme kada su Srbi s nama muslimanima iskreno radili ... Danas ... su Srbi dumanski ustali na sve to je nae muslimansko ... ".36
Bez obzira na lU1utannuslimanske otpore, kritike i denuncijacije,37 insistirao je, ipak, u najduem periodu, na slozi, kooperaciji i irokoj saradnji sa Srbima koje naziva lIoim saveznicima, dakle, sa srpskom opozicionom inteligencijom i liderima srpsko-pravoslavnog pokreta za crkvenu i kolsku autonomiju 38 za razliku od umjerenog krila u Pokretu, pripadao je,

33 Clanak S:erifa Amautovia, bez naslova, p:>Sveen kritici Srpske rijei, 18. septembar 1913., "Novi vakat", br. 31, Sarajevo, 18. oktobar 1913., str. L

34 Cit. djelo, str. l.

35 O toj, kako je naziva, licemjemoj, demagokoj, podvostruenoj srpskoj politici ire u ve citiranom lanku posveenom kritici Srpske rijei. 36 erif Arnautovic, "Srpskoj rijei", cil izd., str. 2.

37 PO svemu sudei bio je kontroverzan politiar, te je estO stajao u sreditu politikih

konflikata unutar onodobnog bonjakog establimenta. Prema vlastitim rijeima, optuivan je da je on uzrok unutannuslimanskih zavaa, da bi njegovo povlaenje iz politike olakalo uspostavljanje sloge medu Muslimanima, da mu je stalo do popularnosti i sl. (Ne mO~ dalje ... "Musaval", br. 20, \909.) Uostalom, i sam u 1917. godini govori o tome kako je za dvadeset godina svog politikog rada bio izloen mnogobroj-nim napadima, progonima, zulumima, intrigama. (u tekstu: "Miramur!", Trei list g. Serija Amau/o l,ja, cit. izd.)

38 U historigrafskoj lektiri nalaze se kontroverzne interpretacije politike muslimanskosrpske saradnje, a ovdje upuujemo, s obzirom da u sebi sadri ire i kritike uvide, na studiju Devad Juzban, Pokuaji stvaranja politikog saveza izmeu vorutm srpskog i mIlslimanskog autonomnog pokreta II Bosni i Hercegovini, ci!. izd.

erifArnautovi

79

smatra se II historiografiji, njegovom ekstremnom, radikalnom krilu upra vo po torne to je konzistentno insistirao na mpostavljanjll politikog srp sko--mus1imanskog pakta kao formule i forme, metode i puta ozbiljenja temeljnog cilja koji je definiran u odnosu na zamiljeni budui dravnopravni status Bosne i Hercegovine. Sto je vodea misao tog projekta?

Agrarni odnosi
No, prije nego to izloimo njegove poglede na ovo supstancijalno pitanje II njegovom miljenju-djelovanju, u sublimiranom obliku, ukaimo na njegovo shvatanje formule za razrjeenje agrarnog pitanja. Ono je bilo jedno od kljunih izvorita politike divergencije izmeu unutarbosanskih vjersko.etnikih subidentiteta. Ve akcentirana politika konvergencije ne e moi savladati antagonizme oko ovog pitanja. I on e, kao sva tadanja meritorna reprezentacija, odbiti, prije svega, srpski koncept obligatornog otkupa i osloboenja kmetova. 39 pri tome porie stanovite Nikole Stojanovia koje tvrdi kako rjeenje agrarnog pitanja predstavlja " ... jednu neizostavnu i najpreu potrebu cijele zemlje, kao elju stotina hjljada slabih sirotnih kmetova, kao zah~ev ogromnog majoriteta stanovnitva Bosne i Hercegovine."40 Porie ovu tvrdnju, prije svega, sa stanovita srpske politike: nj enu meritumi, tvrdi on, nisu prihvatal i proj ekt obligatornog tjeenja agrarnog pitanja niti su ga srna trali, kako tvrdi Stoj anovi, da ono predstavlja " ... jednu neizostavnu i najpreu potrebu cijele zemlje ...".41 Promjenu srpske politike i javno insistiranje na obligatornoj formuli smatra dernagogijom spram srpskih masa, odnosno u tome vidi " ... demagoka sredstvo srpskih politiara koj ima trguju i zavaravaju svoje pristae."42 39 IzlaZe, naprimjer, svoje poglede na agrama pitanje u polemici sa dr. l. M. Bemreitcrom,
bivim austrijskim ministrom trgovine i politiarem, i dr. Nikolom Stojanovi6em. I jedan i drugi plediraju za obligatomo tjeenje agrarnog pitanja. (erif Amauto\;, Agrama
pitanje, "Novi vakat", br. 49, Sarajevo, 13. decembar 1913.)

40 Arnautovi citira ovaj njegov stav iz pisma to ga je upUlio Bemreiteru koji i sam podrLava obligatomi koncept tjeenja agrarnog pitanja i ukidanja kmetstva. (Novi vokal, nav. izd.) 41 Poziva se, pri tome, da su srpski poslanici na prvom zasjedanju Sabora glasali za pro.. jekt fakultativnog otkupa, da nisu do tada smatrali agramo pitanje od "najaktuelnije vamosti", da srpska grupa oko Srpske rijei nije, radei sa Muslimanima i Hrvatima. ukljuila ne samo zahtiev za obligatomim otkupom nego ni agrarno pitanje uope u program rada Sabora Lsl. (Agrama pitanje, nav. izd.)

42 Nav. tekst, str. l.

80

erif Arnautovi

Mada ne eksplicira direktno muslimansko gledite na ovo pitanje, ono

se, ipak, da prepoznati. Osobno je protiv politike obligatornog rjeenja

agrarnog pitanja jer zna za " ... sve tete, koje bi se muslimanima naniw jele, kad bi se agrama pitanje ~eilo obligatornirn nainom."43 on zna

da bi II toj fonnuli ", .. ogroman dio muslimanskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini bio sasvim lien zemljinog posjeda, iza ega bi nastupila posve prirodna poljedica, da bi izgubili ekonomski i politiki poloaj
koji danas zauzimaju."44 Napokon, tvrdi kako ..... obligatorno tjeenje agrarnog pitanja nije elja ogromnog majoriteta stanovnitva Bosne i Hercegovine ... jer Muslimani i Hrvati zajedno predstavljaju rnajoritet stanovnitva Bosne i Hercegovine ...... 45 Poistovjeuje, kao to vidimo, interese muslimanskog naroda II cjelini sa partikularnim interesima jednog njegovog stratuma - veleposjednika. Jer, " ... kako se pri svakom dodiru tog pitanja (agrarnog, nap. E. Z.) imadu drati u vidu interesi muslimanskih zemljoposjednika."46 Pri tome nee sc dozvoliti da sc ..... olaka otkupljivanje kmetskih selita na raun muslimana ... ",47 odnosno, da se s novim nametima i porezima na tetu muslimana provede i projekt fakultativnog otkupa kmetskih selita uz dravne kredite. 48 Sada, vidimo, na drugoj strani, agramo pitanje promatra iz ugla muslimansko-1uvatske konvergencije pa projekt obligatornog otkupa kmetova tretira kao fonnu razbijanja sloge Muslimana i Hrvafa. 49

Proturski dravno-pravni koncept

Sa takvim vienjem agrarnog pitanja i u kontekstu preferirajue kritike politike orijentacije, a u saradnji sa srpskom reprezentacijom, zajedno sa drugim voama Pokreta, jedno vrijeme, formulirao je, prihvatao, a}X>logirao i publicirao, kad je rije o projektivnom konceptu dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine, stanovite po kojem Muslimani ne smatraju Bosnu i
43 Cit. djelo, str. l. 44 Cil djelo, str. [.

45 Cit djelo, str. 2.

46 Iz zakljuaka saoorskog kluba Muslimanske ujedinjene organizacije koje potpisuje i . Arnautovi, "Novi vakat", br. 14, Sarajevo, 26. novembra 1913. U tome je kontinuitet politike starog egzekutivnog odbora i Muslimanske ujedinjene organizacije. (Cil tekst) 47 Cil tekst, str. l. 48 Cil tekst, str. 1. 49 Agramo plitlllJe,. izd., Str. 2 . . CIt.

erifArnautovi

81

Hercegovinu sastavnim dijelom Monarlllje, te da je ona za njih inostranstvo,50 pa ona treba da ostane pod sLnI]wlitetom osmanske dlave, ali sa irokom autonomijom. Sl Insistirajui na torne da se potpie sloga sa Srbima, unutar Muslimanske narodne organizacije i II 1908. godini pledira da se "... javno kroz Evropu trai autonomija ...".52 U njenom poimanju, insistiralo se na smjenjivosti bosanskog guvernera po vjerskoj identifikaciji. I u vjerskim pitanjima insistirao je na sultanovom suverenitetu smatrajui" ... da prema erijatu sultanu kao najviem poglavaru sunitskih muslimana pripada pravo imenovanja reis-ul-uleme i da se tekoe u pogledu Bosne sastoje u tome da se duhovni karakter sultanove vlasti ne moe odvojiti od politike ....".53 Isto stanovite branie i poetkom 1907. godine kao lan muslimanske delegacije rekavi baranu Benku " ... da muslimanski zastupnici ne dele miljenje Njegove Preuzvienosti da je jedini vladar Bosne car i Kralj Franja Josifi da on kao direktni vladalac jedini ima prava da imenuje Reisel-ulemu. Naprotiv, muslimanski zastupnici smatraju da je Njegovo Velianstvo Sultan pravi suveren Bosne, a da je Berlinskim ugovorom austrijskom caru dato samo administrativno pravo, a ne duhovno, koje pripada Sultanu kao haliti i suverenu."54 U skladu s tim i nakon preuzmanja Gajreta od strane Egzekutivnog odoora,.erif Arnautovi je insistirao na politici stipendiranja koja e favorizirati teoloke studije to je, izmeu ostaloga, imalo i " ... politike implikacije: isticanje odravanja veza sa "55 C angradoill ....
50 Iz j ednog njegovog lanka iz novosadske Zastave iz 1902. godine, prema: Osman
Nuri Hadi, Borba muslimana za versku i I'Okufs~mearifsku autofIomju, u: Vladislav Skari, Osman Nuri Hadi, Nikola Stojanovi, Bosna i Hercegovina pod
austro-ugarskom upravom, Geca Kon a. d., Beograd, str.

79.

51 Svoju projekciju politike budunosti muslimana vezanu za Tursku ilustrativno ma- .., nifestira i u 1917. godini pi ui kako ..... je Stamboi nae svetite, .. . u Stambolu sIoIuju Sultani, koji su pet sto godina bili nai gospodari i kojima dugujemo hiljadama blagodarnosti i za nebrojna uinjena nam dobroinstva ..... u Stambolu stoluje Halifa na najvei vjerski poglavica ... Stamboi Ge) na simbol i ideal i ako smo vjerni, korektni i najlojalniji podanici uzvienosti nae Habsburke dinastije!" (U tekstu: 'Miramur!", Trei list g. erifa Amautovia, cit. izd.) 52 Cit. prema: M. Imamovi, Pravni poloaj ... nav. izd., str.

148.

53 N. ehi, Autonomni pokret ... cit. izd., str. 260. Rije je o njegovom izlaganju prilikom prijema muslimanske delegacije kod ministra Burijana, Be, decembar 1907. 54 Osman Nuri Hadi, Borba muslimtuJU ... nav. izd., str. 90. 55 Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu muslimana, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1986., str. 52.

~~

- -

-- -

----

--------

erifArnautovi Takav projekt dravno-pravnog statusa Bosne bie i programski projekt Muslimu1ISke namdlle Olganizacije koja je smatrala " ... II dravnopravnom pogledu Bosnu i Hercegovinu dijelom TUl'Ske carevine, a AustroUgarsku oponUl1lOenicom evropskih sila, koje su joj na Berlinskom kongresu povjerile samo upravu i ureenje ovih pokrajina. "56 Ovaj je dravnopravni projekt, medutim, dugo vremena bio konstanta srpske nacionalne politike: "U s1pskoj nacionalnoj propagandi sve do aneksije 1908~ godine, istican je turski sultan kao legitimni suveren nad Bosnom i Hercegovinom, a austrougarska okupacija tretirana je kao privremena Ovo je otvaralo nadu da e se bosanskohercegovako pitanje moi II budunosti rijeiti II smislu srpskih nacionalnih tenji, kada jednog dana ponovo doe na metmarodnu politiku scenu."57 Bez obzira na ove motive Serif Arnautovi e zastupati ow politiku srpsko-muslimanske politike konvergencije, i kasnije, naprimjer, II doba aneksione krize. Protivie se aneksiji i nee biti II delegaciji Muslimanske narodne organizacije koja e II februaru 1910. godine konano priznati aneksiju i izraziti lojalnost dinastiji. 5S Radikalno e, meutim, napustiti ovu orijentaciju poetkom I svjetskog rata opredjeljuj ui se za lojalnost Monarhiji.
82

No, sastavni dio srpskog projekta takvog dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine bilo je i njihovo stanovite po kojem su muslimaJIi i pravoslavlli, zapravo, dijelovi jecbwg - srpskog flmTXia. Istovremeno, II srpskim verzijama SIpsko-muslirnanskog politikog pakta nalazilo se i insistiranje da se II atonomnoj Bosni pod sultanovim suverenitetom etablira kao oficijelni jezik - srpski jezik, a zvanino pismo da bude _ irilica. 59 erif Arnautovi i drugi predstavnici Pokreta nisu prihvatali ovu poziciju koju oznaavamo kao srpski etniki pansrbi.zma koji u sebe ukljuuje i jeziki begemonizam60 Odbijali su, dakle, politiku prosrpske nacionalizacije Muslimana, odnosno srpsku koncep:;iju o muslimanima kao etnikim
56 Cit. prema: M. Imamovi, Pravili poloaj ... nav.. izd., str. 137. 57 Devad Juzbai, Pokuaji stvaranja ... cit. izd., str. 148. A srpske tenje nisi bile indiskretne, naprotiv, u literaturi se " ... s pravom podvlai da je politika autonomija zemlje uz ouvanje sultanovog suvereniteta za srpsku opoziciju bila samo etapa na pUN prikljuenja Bosne i Hercegovine Srbiji. "(ciL djelo, str. 141.) 58 Prema: M. Imamovi , Pravili poloilj ... nav. izd., str. 202. 59 Oba stajalita mogu se, naprimjer, nai u Nacrtu sporazuma koji je razmatran na ~nom sastanku novembra 1900. godine u Novoj Gradici. Ilustrira to odbijanje i jedan paradigmatian sluaj iz OOsanskog Sabora. Nakon saborske izjave Milana Sfkia da jezika pitanje mogu rijeti samo Srbi i Hrvati " ... a da se Muslimani, dok se ne izjave, da li su Srbi ili Hrvati, u to pitanje ne mogu mijeati. Neka erif Arnautovi rekne je li Srbin ili Hrvat, pa u mu dati u jezikom pitanju odluujuu

erif Anwutovi

83

Srbima.61 Postoji, meutim, i miljenje kako je i kasnije sudjelovanje bonjakih prvaka u sporazumijevanjll, koje je rezultiralo razliitim mdnim verzijama dokwnenata o paktu, jer do njegovog formalnog zakljuenja nije nikada dolo niti je moglo doi, bilo tek taktiki, a ne strategijski cilj muslimanskog Pokreta. 62 Kasnije, kada je rije o jezikoj politici, kao lider Muslimanske Jlllmdlle organizacije, u Bosanskom saboru suprostavie se u jednom trenutku promociji srpskog jezika kao oficijelnogjezika II Bosni i Hercegovini.63 No, docnije, II drugoj polovini decembm 1912. godine nosie Arnautovi II Be nacrtjezikog zakona koji je utvrdio da e se II cjelokupnom saobraaju upotrebljavati "iskljuivo jezik Srba i Hrvata, koji Srbi nazivaju srpskim. Hrvati hrvatskim, a u slobenoj upotrebi ... naziva se srpsko-hrvatski ..." dok e biti osigurana pillla ravnopravnost irilinog i latinskog pisma. 64 Na koncu i on i Muslimanski klub su na etvrtom zasjedanju Sabora (poeo sa radom 29. decembm 1913.) prihvatili vladin jeziki zakon. Zanimljivo je da u srpsko-hrvatskim debatama o jezikom zakonu u vrijemezasjedanja Sabora ne sudjeluju lanovi muslimanskog kluba: ''To ilustruje odnos tadanje muslimanske politike elite predstavljene u Saboru prema jezikom pitanju kao nacionalnom i socijalnom problemu.... S obzirom na

rije ." Dok su muslimanski demokrati podrali ovaj Srkiev stav,jer su mislili da su mus-

limanski poslanci izabrani na anaeionalnom programu pa nisu doli u Sabor " ... da vode kavgu oko jezika, nego da im pomognu II raznim ivotnim pitanjima" (Samouporam, hr. 49, 14. XII 1911.), Arnautovi je reagirao dobacivi mu: "Ja imam vie prava na jezik od

Vas koji ste doli ovamo." (Prema: M. Imamovi, Pravni poloaj ... nav. izd., SIT. 250.)
61 Historiografija, na pnnjer, nedvosmisleno utvrduje takvo odbijanje u kontekstu rasprava o pomenutom nacrtu sporazuma ( 1901.) iz N. Gradike: "Muslimanski pred. stavnici traili su da se iz Nacrta ovog ugovora izostave klauzule o slubenom jeziku koji treba da bude srpski, zatim stav o iskljuivoj upotrebi irilice, kao i ona taka Nacrta ugovora koja regulira agramo pitanje." (N. Sehi , AI/lonomni pokret ... cit izd., str. 116.)
62 Takvo stanovite zastupa, naprimjer, Nusret ehic, Pokret Muslimana za ljersku i vakuftko-mearifsku autonomiju 1/ svjeriu pregovora sa Zemaljskom vladom za Bosnu i Hercegovinu 1901. godine, Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, 911, 1973., str. 97161. I Devad Juzbai tvrdi da nisu pronaeni nikakvi podaei na osnovu kojih bi se moglo pouzadno zakljuili da je formalno potpisan meusobni ugovor posebno na sastanku u Slavonskom Bnxlu iz 1902. godine. (Pokuaj stvaranja politikog saveza .. nav. izd., str. 193.)

63 Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovac"kom sabom j

jeziko

pitanje (1910. 1914), Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1999., str. 196.

64 Prema: Df. Juzbai , Nacionalno-politiki odnosi ... nav. izd., str. 132.

84

erif Arnautovi

socijalni, idejni i politiki profil najveeg dijela muslimanskih poslanika, te znaaj agrarnog pitanja i :za iru muslimansku populaciju, agrarno pitanje i s njim povezani odnosi ostalo je i dalje dominantan problem muslimanske politike."65

Muslimanski individualitet i bosanska autonomija

U vrijeme saborskih diskusija oko jezikog zakona, opredjeljujui se i dalje za angaman na afinnaciji muslimanskog indvidualiteta, erif Arnautovi e smatrati da kljuna konsekvencije poraza Turske u balkanskim ratovima, jest svijest da jedini put bosanskih muslimana - jeste put recepcije evropskog naina ivota. 66 AA.rnautovi i Novi vakat, iju je orijentaciju usmjeravao, izjanjavaju se za narodno jedinstvo Srba i Hrvata kako se Muslimani ne bi morali cijepati opredjeljujui sc za jednu od ovih nacionalnih identifikacija. 67

Ikasmje, u 1917. godini, publicirae u vie navrata svoje poglede na muslimanski indvidualitet i budui dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. O njima u znanstvenoj publicistici postoje kontroverzna miljenja. U rekonstrukciji njegovih stanovita iz ovog vremena mi emo se drati, prije svega, njegovog objavljenog teksta. Ona se fonnuliraju u kontekstu drhtave, sentimentalne, demagoke, nervozne ali i agresivne Juvatske nacionalne politike koja insistira na hIvatskom nacionalnom identitetu Muslimana i na projektu prikljuenja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj.68 to, dakle, u takvom kontekstu, hoe rei erifArnautovi?

65 O kontrovermoj jezikoj politici u bosanskom Saboru, pa i politikim pogledima . Arnautovia i Muslimanskog kluba o ovoj problematici, vidjeti iscrpno u: Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi ... cit. izd Zanimljivo je, meutim, da su u vrijeme diskusija o jezikom zakonu iz muslimanskih krugova dolazili zahtievi da se kao
turski s arapskim pismom. 66 Kao to smo vidjeli, to stanovite iznosi Aranutovi u lanku Muslimanima Balkwla, "Vaka[", br. I, 2. januar 1914.
67 Prema: D. Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi, ... nav. izd., str. ISO. 68 Reprezentativnu formulaciju ovih projekata pred kraj r s-.jetskog rata moemo nai kod 1. tadlera i I. Pilara. Hrvatska tampaje, inae, preplavljena tl ovo vrijeme analizama muslimanske politike aJi uvijek iz perspektive ondanjeg temeljnog hrvatskog stajalita: projekta prisajedinjenja Bosne - Hrvalskoj. Paradigmatian je, da to illl5triramo jednim primjerom, u tom smislu nepotpisani tekst Po(itike tenje naih lIllIslimana objavljen u "Hrvatskom dnevniku", br. 4, 5,6, sijeanj 1918. godine.
zvanini jezik uvede

erifArnautovi

85 Prije svega, bez dvoumljenja, porie i odbacuje tezu o Muslimanima kao etnikim Hrvatima ili etnikim Srbima. Oni su, u njegovoj percepciji, zasebnost, individualitet. Pri tome se poziva, to je svakako po naem miljenju i jedino meritorno, na samo osjeanje muslimanskog naroda a oni, muslimani " ... pristati e da su prije sve, nego Hrvati i Srbi i kad im rekne da je Hrvat ili Srbin jednako mu je, kao da si mu zdrav zub iz eljusti potegao."69 Upravo ta faktina muslimanska svijest o osebinosti, o samosvojnosti, iskazana i II odbijanju da se muslimani masovno, u svojoj matici prosrpski ili prohrvatski nacionaliziraju, ini iracionalnim zahtjev hrvatske politike za njihovom prohrvatskom nacionalizacijom. 70 No, njihov se individualitet, u njegovoj percepciji ne iskazuje samo u onom odbijanju, on ima i svoj objektivni, pozitivni sadraj iskazan u osebujnostima njihove obiajnosti i naina ivota uopte. 71 Razumljivo, onaj individualitet muslimanski iskazuje se i u njihovom islamskoj identifikaciji.
Tretira, meutim, iskaze muslimanskog individualiteta kao argumentarij osobnog politikog stajalita koje odbacuje politiku prikljuenja Bosne buduoj Velikoj Hrvatskoj i insistira da se njen dravno-pravni status treba rijeiti II formu autonomije. No, ne daje ovdje objanjenja o tome o kakvoj je autonomiji rije, ali je nedvosmislen II stavu da ne misli na autonomiju Bosne u okvirima budue Hrvatske. U prilog tom svom stajalitu dodaje i jo nekoliko argumenata. Prije svega, pozivajui se na alosna iskustva historije i jo alosnija iskustva od okupacije do dallas
69 Miramllr.l ". Trei list g. erifa Amaurovia, nav. izd. pri tome pie: "Vj vrlo dobro znate, da od hiljadu muslimana u Bosni i Hercegovini ima moda najvie jedan, koji je nacionalno osvijeten i koji se priznaje Hrvatom ili Srbinom. Je li to pametno ili ludo - to

je drugo pitanje i o tome se dade obaka opirno govoriti i raspravljati - ali mi sada govorimo o faktinom stanju kako jeste. Dakle, od 600.000 muslimana moe ih u najviem sluaju biti 6000 muslimana, koji su nacionalno svjesni, koji se osjcaju Hrvatima ili Srbima, ostali 599.400 ... " ne osjeaju se Srbima ili Hrvatima. (Cit tekst, nav. izd)

70 "Pa kad je to tako, kako vi mlYlete traiti od nas....da se preko noi nacionaliziramo i
da pristanemo na Vae nacionalne tenje, kad ste Vi te tenje trebali stotine godina." (. AmaUlovi, nav. tekst.) pri tome se poziva na bosanskog franjevca, ije ime ne navodi, koji je prije 60-70 godina " ... vrlo odreito protestirao, to su se pojedini bosanski katolici poel i nazivati hrvatima, jer oni nisu hrvati, nego bosanci i da se kao bosanci imadu mnogo veim slavama ponositi, nego kad su bili Hrvati ... ". (Nav. tekst)

za

71 U tom smislu pie: "Dostaje mala etnja kroz Cher Sarajevo i kroz bijeli Zagreb ili kroz Stolac i Petrinju pa da se na svakom koraku o igledno vidi grdna razlika i prilika, i obiaja, i nain ivota i svega drugoga. Ko je slijep, toga ne vidi, a ja nisam lijenik da lijeim." (Nav. tekst)

86
O

erifArnautovi

odnosu hrvatske politike prema muslimanima koja je u sebi nosila i antiislamski diskurs, on e rei: "Jest, upravo kao to velim ja se bojim naeg opstanka kao muslimana ako se sjedinimo s HIvatskom, Slavonijom, Dalmacijom itd."72 Potom, koristi i demografski diskurs: muslimani u Bosni predstavljaju jednu treinu stanovnitva a ujedinjenjem bi muslimani postali u novostvorenom politikom entitetu apsolutna, zanemarljiva manjina, tekjedanaestina. U svakom sluaju, on je protivnik svake dravno-pravne fonnuJe za Bosnu i Hercegovinu koja bi Muslimane dovela u status "bemaajne manjine"}3 Otuda se, imajui II vidu takav demografSki status muslimana u Bosni i Hercegovini, i sva negativna iskustva i s vladom, i sa srpskom i hrvatskom politikom, a u prilog odbijanja onog projekta ujedinjenja, i pita: "Pa kad smo te i takve dogaaje doivljavali u asu, kad sainjavamo treinu, ja ta e nam se dogaati i kakove emo dogaaje doivljavati kad budemo u Vaoj ujedinjenoj samo jedanaestina."74 Sve to ide u prilog njegovoj tezi da je srpsko-hrvatska predstava o jednom narodu s tri vjere, zapravo retorika i demagoka te joj je svrha da prekriva zbilju diskriminacije i dezindividualizacije muslimana Bosne i Hercegovine. Mada pledira za konvergenciju muslimana i katolika, ipak, insistira na spo:maji nismo jedni. 75 Njegov je zakljuak nedvosmislen: bosanska autonomija nije nita lUfljetno to e brzo nestati s karte Evrope, kako to, inae, smatra hrvatska etablirana politika i dominirajua politika javnosL Uz akcentiranje muslimanskog individualiteta i doboko historijsko utemeljenje bosanske autonomije tretira kao vanu protuargumentaciju politici integracije-aneksije Bosne u HIvatsku. Otuda, u svom memorandlUllU caru od 16. maja
72Uustrird la negativna iskustva, naprimjer, tekim politikim borbama da se u sarajevsku gradsku upravu, nakon izbora u kojima je pobijedila Htvatsko-Muslimanska paktaka veina zaposli vie, zapravo tek pet muslimana (Nav. tckst) Zatim, iluslI'ira ih neliberalnim, nakaznim zakonom koji jc, nakon dugorrajnog odbijanja, usvojio hrvatski Sabor i koji fonnalno promovira jednakost Islama sa drugim vjeroispovijestima. Takoer, ta negativna iskustva ilustrira injenicom da se od okupacije do 1910. godine II kolama uilo iz knjiga propisanih za kole II Hrvatskoj, iz knjiga tl kojima se vrijedao Islam iO jc, po nje-

govom miljenju,jedan od razloga to je maJo muslimanske djece ilou kole. (Nav. tekst) 73 Iz Amautovievog Memoranduma od 16. maja 1917., cit. prema: E. Redi, Politika kretanja meu Muslimanima Bosne i Hercegovine za vrijeme Prvog svjetskog rata, Akademija nauka i umjetnosti, Sarajevo, 1991, str. 220.

74 "Miramur!", Trei lisi g. Serija Arnautovia, nav. izd., str. 2.

75 . Arnautovi, nav. Ick, str. L

Serlf Arnautovi

87

1917. godine, kao iskaze tog historijskog utemeljenja te muslimanske svijesti o toj tradiciji, potencira dravnu samostalnost Bosne do 1463. godine, egzistenciju Bosne kao "posebnog vilajeta" za vrijeme osmanske vladavine kada je " ... njen autonomni karakter ostao gotovo nedodirnut". Sub1imirajue, on e zato i smatrati da je ..... autonomni poloaj Bosne i Hercegovine postao njena istorijska tradicija za koju su bosanskohercegovaki muslimani podnosili velike rtve."76 Njegovo je, u tom smislu, stanovite kategoriko: "U dravno-pravnom pitanju muslimani stoje na stajalitu, da Bosni i Hercegovini treba dati posebno samostalno upravno podruje . Oni nisu sloni sa deklaracijom Jugoslavenskoga kluba i nisu za nikakovo ujedinjenje, jer su prilike, obiaji, nain ivota i sve drugo sasvim drugaiji od onih zemalja s kojima bi se imali usajediniti. A to je i njihova tradicija, jer su se za vrijeme turske uprave borili protiv svom istovjernom sultanu i kalifi za samostalnost svoje domovine i ako su u svim drugim pitanjima bili bezuvjetno odani podanici svog sultana."77 No, kao to smo vidjeli, ne samo iz historijskih, stQlih tradicijskih nego i iz razloga koji su vezani za muslimanski identitet II savremenosti brani ideju i politiku bosanske autonomije ne izjanjavajui se jo II pomenutom memorandumu o prikljuenju autonomne Bosne - Maarskoj. Otuda, koncepcijski je konzistentan, bosanska autonomija je " ... neophodno potrebna i jedino pravedno rijeenje pitanja nae domovine, jer takvo rijeenje uz muslimane eli ogronma - veina bosanskohercegovakog stanovnitva."78 pri tome se poziva, izraavajui tako i kontinuitet svoje politike, i na hrvatsko-muslimanski pakt saborskih poslanika od 31. marta 1911. kada je usvojen zajedniki koncep;::ijski stav: "I. Mi muslimani stojimo na stanovitu autonomije Bosne i Hercegovine u kakovom god dravno-pravnom sklopu Habsburke monarhije."79 U ovom trenutku dosljedno slijedi i programske stavove Ujedinjene muslimanske organizacije, koja je, zapravo, preuzela program MNU, a koji Ijeenje dravno-

76 Enver Redi, Politika kretanja ... cit. izd., str. 220. 77 Iz izjave erifa Amautovia saradniku Pester Lloyda, cit prema: Miramur!, "Hrvatski dnevnik", br. 190, Sarajevo, subota, 15. kolovoza 1917. Rije je, kao to smo
rekli, o izjavi datoj nakon to su erif Arnautovi iSafvet Baagi uru i li svoj memorandum Caru.

78 Cit prema tekstu "Miramur! Trei list g. Serifa Amautovia, nav. izd., str. 2. 79 Cit tekst, str. 2.
H.

erifAmautovi 88 pravnog statusa Bosne i Hercegovine ne vidi II njenom pripajanju kao upanije bilo Ugarskoj bilo HIvatskoj80 Zato poruuje hrvatskoj politici: "Ako je ujedinjenje Vae ivotno pitanje, isto tako je neujedinjenje nae ivotno pitanje. Nemojte nas silom grliti i bratiti, kad mi ne elimo toga.''81 pri tome pledira i organizovanje plebiscita \jerujui da bi se ogromna vei na stanovnitva izjasnila za autonomiju, a protiv prikljuenja Hrvatskoj. U pomenutom Memorandumu,S2 stoj ei na stanovitu da se Bosni osigura autonomni poloaj unutar Habsburke monarhije, istupa on, dakle, kao protivnik. prisajedinjenja Bosne i Hercegovine - Hrvatskoj na osnovu, navodnog, hrvatskog dravnog prava. Ali, protivnik je i stvaranja jugoslovenske drave koje trai Deklaracija Jugoslovenskog /duba, jer bi se i II toj novoj dravnoj tvorevini Muslimani opet utopili kao apsolutna manjina II jugoslovenskoj veini . Istovremeno, istupa i protiv politike podjele Bosne i Hercegovine izmedu Austrije i Ugarske.
80 Prema: Df. Juzbai, Nacionalno-politiki odI/osi ... nav. izd., str. 96. 81 . Arnautovi, "MiraJIIllr!" Trei list g. Serifa Arnautovia, nav. izd., str. 2 Redakcija Hn'Otskog dnevnika je u istom broju odgovorila na ovaj Amautoviev tekst poriui opet sva njegova historijska i politika stanovita posebno odriui postojanje bilo kakve bosanske narodnosti insistirajui gorljivo da se muslimani opredjeljuju kao HlVati ili Srbi.

82 U ovom memorandumu Arnautovi i7Jae svoje poglede na jo dva vana pitanja. Agrarano pitanje treba rijeiti tako " ... to bi zemljo)X)Sjednici odustali od jednog dijela svoga vlasnitva i to bi drava pritekla u pomo dodjeljivanjem kmetovima jednog dijela agrarnih zemljinih povrina i jeftinih zajmova." (E. Redi, Politika kretanja ... cit djelo, Sir. 221.) S takvim Ijcenjem zemljovlasnici bi zemljite koje im preostane napokon mogli, kako Arnautovi kae, ncm'Oti svojim. lstowemeno u Memorandumu zahtijeva sazivanje bosanskog Sabora budui da je Bosna i Hercegovina ..... jedina zemlja u svijetu u kojoj se upravlja bez svakog uticaja naroda na upravu i bez svake narodne kontrole" odbijajui pri tome gledite po kojem se Sabor "ne moe sazvati zbog Srba" pozivajui se na hrvatski Sabor iji je predsjednik upravo Srbin pa on "ipak radi veoma patriotski". (Prema: E. Redi, cit djelo, str. 21 1.) No, ovi i drugi zahtjevi iz Memoranduma nisu prihvaeni u dravnom establimentu Monarhije a u Bosni reis-ul-ulema Demaludin aue vi se, prema poglavaru Sarkotiu, u razgovoru sa dr. Antunom Kol"OeOOm, predsjednikom Jugoslovenskog kluba II austrijskom parlamentu, distancirao od njegove politike platfonne. (E. Redi, cit djelo, sir. 222.) No, kako pie E. Redi, muslimanska orijentacijaje bila drugaija: "Veina Muslimana slijedilaje UMO u njenom opredjeljenju za autonomiju Bosne i Hercegovine u sklopu Austro-Ugarske Monarhije." (cit. djelo, Sir. 224.) Ujedinjena muslimanska orgaJ/izacija (UMO) stvorena je 14. avgusta 1911. godine ujedinjenjem Muslimanske narodile orgam"zocije (MNO) i MuslimaJ/ske samostable stranke (MSS), ali je u potpunosti ta nova organizacija preuzela od MNO program autonomije Bosne i Hercegovine. (E. Redfi, cit. djelo, str. 219.)

erifArnautovi

89

Izgleda, bar prema historiografskoj literaturi, U ovo vrijeme on e precizirati svoje poimaty'e bosanske autonomije. Treba ga razumjeti unutar ireg politikog konteksta. Historiografija, zapravo, ukazuje kako, pred kraj Ptvog svjetskog rata, bonjaka reprezentacija, u kontekstu kontroverznih diskusija u buduem dravnopravnom statusu Bosne i Hercegovine, stoji na pluralnom stanovitu. Unutar srpskih i hrvatskih krugova sve je prisutnija jugoslovenska ideja u fonni projekta o ujedinjeqjujUlloslovenskih naroda II zajedniku dravu. Tu jugoslovensko4avnu orijentaciju, koja je u sebe, bar sa stanovita bonjakih politikih merituma, ukljuivala ouvanje individualiteta i instaliranje bosanske autonomije, meu Bonjacima prihvata mlaa grupa politiara u kojoj su, naprimjer, Hamid Svrzo, dr. Halid-beg Hrasnica, dr. Mehmed Spaho,83 Smail-aga emalovi, Osman Nuri Hadi koji kao okruni predstojnik u Banjoj Luci radi na ujedinjenju Bosanske krajine i Bosne i Hercegovine sa Srbijom.84 Trea grupa oko Baagi3, kao to emo vidjeti, budunost Bosne vidi unutar Hrvatske ali na naelu autonomije. A Serif Arnautovi i njegova grupa, i dalje stojei na stanovitu da je austrougarska dravnopravna misao garancija bosanske autonomije, ispoljavajui sada maarofilstvo,85 za Bosnu i Hercegovinu nude spasonosno tjeenje nakon rata: da se u formu autonomije, BosIla i Hercegoviful plisajedini - Maarskoj to je korespondiralo velikomaar skim pretenzijama koje su se zasnivale na, navodnom, historijskom pravu iz srednjovjekovnog doba po kojem je Bosni mjesto pod krunom svetog Stjepana. 86

83 Prema pisanju Pester Lloyda (24. septembar 1918.) dr. Mehmed Spaho je rekao: "Izjavio sam da odobravam stanovite o ujedinjavanju svih Jugoslovcna; prema mojim zapaanjima najvci dio muslimanskih intelektualaca i srednje klase kao i one ispod srednje klase, tei toj ideji. "(Cit. prema: Atif Purivatra, Jllgoslovenska muslimanska organizacija II politikom ivotu Kraljevine Srba. Hrvata i Slovenaca, Bosanski kulrurni centar, Sarajevo, 1999., str. 20.) 84 Enver Redi, Politika kretanja ... str. 234. Sve se ove linosti, prema uvidu E. Redia, angauju " ... na poslovima u pripremanju jugoslovenskog ujedinjenja." (ci!. djelo, str. 234.) 85 Tun tenninom dio ondanje javnosti omaavao je njegovu tada;l1ju politiku pozicijtL 86 Prema izvjetajima austrougarskih vlasti. posebno po analizama poglavara Sarkotia, ova projekcija bosanske autonomije unutar ugarske drave bila je sredinom 1918. godine dominirajua u muslimanskim politikim krugovima koji su uporno odbija!i velikohrvatske programe I. Pilara i 1. tadlera o prisajedinjenju Bosne Hrvatskoj, po!itiku jugoslavizma i sve druge dravnopravne projekte u :maku srpskih spram muslimana asimilatorskih nacionalnih aspiracija a vodei politiar koji je zastupao i popularizirao lU politiku bio je erif Arnautovi. (E. Redi, cit djelo, str. 228.)

90

erifArnautovi

No, i u posljednjim sedmicama PIVOg svjetskog rata, SerifAmautovi i njegovi sljedbenei kao da nisu ni svjesni nove vojno-politike situacije i njenih geopolitikih rezultata, te i u oktobru 1918. godine podnosi, memorandum fun Spicmileru, zajednikom ministru finansija, u kojem. ne slutei raspade Monarhije, trae povoljniji poloaj Muslimana " ... i da se vjernost Muslimana primjereno honorira te da se barem jedno mjesto predstojnika i nekoliko drugih vanijih mjesta u upravi povjeri Muslimanima ..... smatrajui, pri tome, da se " ... u ovim zemljama mora vladati u suglasju sa narodom, da odgovorna mjesta odjelnih predstojnika moraju biti popunjena domaim sinovima."87 U ovim fonnulacijama slijedi programski stav Muslimanske narodile organizacije koji zahtijeva " ... ono to i ostali narodi uivaju, slobodu i sudjelovanje u upravi svoje domovme".88 Medutim, ..... na kraju rata dominacija politikog pravca u maku UMO izgubila se i rasplinula u izmijenjenoj konstelaciji politikih odnosa, kojoj su davali obiljeje jugoslovenska misao i jugoslovensko ujedinjenje .... U politikoj istoriji Muslimana Bosne i Hercegovine otvorena je nova stranica. Njenu najvaniju sadrinu ispisivao je odnos prema novoj dravi - Jugoslaviji. Otpoeo je proces ireg otvaranja bosanskohercegovakih Muslimana prema jugoslovenskoj ideji, sa protivrjenosrima koje mu je batinila istorija, kao i novim koje e im se pridruiti."89 87 Navodi izAmautovievog memorandwna prema: E. Redi, cil djelo, str. 233. Ovaj
memorandum je, inae, Arnautovi podnio neposredno poslije osnivanja Narodnog vijeCa Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu koje se opredijelilo za stvaranja nove drave Slovenaca, Hrvata i Srba iz ega E. Redi zakljuuje kako i ovaj memorandum potvruje ..... koliko je glavni pravac muslimanske politike u Bosni i Hercegovini bio izvan osnovnog toka jugoslovenskog pokreta, u kojem su bile ol,:upljene i na zajednikoj platfonni ujedinjene najznaajnije politike partije jugoslovenskih naroda II okvirima Austro-Ugarske Monarhije." (cil djelo, str. 234.)

88 Cit. prema: M.Imamovi, Pruv"ipoloiaj ... nav. izd., str. 137.

89 E. Redi, Po!itika kretanja ... cit. izd .. , str. 234. Ne bi trebalo zdravorazumski, kao neto neupitno, protumaiti Redievu tvrdnju: "Jugoslovenski peat i duh koji je proimao zbivanja na zavretku razdoblja austrougarske vladavine II Bosni i Hercegovini najdublje je vezan za pobjedc srpske vojske u okonanju prvog svjetskog rata." (cit. djelo, sir. 234.) Uloga ove vojske je daleko kontroverznija, i sa unutranjeg i sa stanovita meLmarodne politike da bi se mogla reducirati na onu rezimirajuu ali pojednostavljenu tvrdnju u ta sc ovdje, naravno, ne moe ulaziti, jer je ta problematika izvan naih tematskih preokupacija. No, Bonjaci e i II ono doba imati kotroverzan odnos prema oslobodilakoj misiji srpske vojske pa e dio Bonjaka, kako to ini i erif Arnautovi, s himninim rijeima doekati srpsku vojsku u Bosni. On e, naprimjer,

erifArnautovi
Kritiki

91

osvrt

Nakon viegodinje politike borbe sa potpisom cara Franje Josipa (1. maj 1909.) stupio je na snagu Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini. U Statutu je definirano ..... da vakufsko-mearifske i vjerske autonomne vlasti samostalno rjeavaju sve stvari koje po Statutu spadaju li nj ihovu nadlenost, tako da se protiv rjeenja tih vlasti ne moe traiti nikakva pravna zatita od dravnih vlasti, ukoliko ta rjeenja nisu u suprotnosti s opim dravnim zakonima. Po Statutu glavni organi islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova su Vakufsko-mearifski sabor kao vrhovni autonomni nadzorni organ cjelokupne vakufske imovine u Bosni i Hercegovini, Vakufsko-mearifski saborski odbor i Vakufska direkcija kao izvrni organi Sabora, Ulema-medlis (Rijaset) za vrhovno vodenje i upravljanje Islamskim vjerskim poslovima i Hodinska izborna kurija. Po ovome Statutu Bosna i Hercegovina su bile podijeljene na est muftijstava (Mostar, Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Biha i Tuzla). Muftije je na prijedlog Rijaseta postavljala Zemaljska vlada. Izabranom reis-ul-ulemi menuru (ovlatenje) je davao balifa, odnosno ejhul-islam.''90 Serif Arnautovi je bio jedan od vodeih lidera Pokreta iji je rezultat maloas predstavljen u Traljievoj sublimirajuoj fonnulaciji. No, kao to smo vidjeli, njegovo miljenje-djelovanje, permanentno sueljavana sa unutarbonjakim razdorima i suprotstavljenim percepcijama odnosa kako prema etabliranoj vlasti tako i prema politici paktiranja sa srpskom
12. novembra posjetiti komandanta SIpske vojske pukovnika Milana Nedia i u ime Muslimana iz Rogatice il'nlZiti zahvalnost za angaman te vojske na upostavljanju reda. Zahva lie se na " ... bratskom dranju srpske vojske, naglasivi da je s poetka me('\u Muslimanima bilo neizvjesnosti i strahovanja kako e stpska vojska posrupiti sa musli manskim stanovnitvom; ali danas su i on i Muslimani sreni to su se uvjerili da je srpska vojska dola bratski bez namjere ma kakave osvete." (Iz lista Narodno jedinstvo, l , 13. II 1918., cit. prema: A. Purivatra, Jugoslovenska musiimalIska organizacija ... nav. izd, str. 30.) Teko je, naravno, procijeniti koliko se u ovim rijeima nalazi neto od onog racionalnog lukavstWl uma numag u susretu s Ilovom silom u Bosni, a koliko su one izraz osvijetene proSIpske politike koncepcije ili neutralna deskripcija zbiljskog ponaanja srpske vojske prema Muslimanima. U svakom sl uaju, s onu stranu jednos tranosti i predrasuda, postoji potreba za novim mooografskim znanstvenim istraivanji ma ovih aspekata bonjake povijesti u ovom vremenu.
90 Mahmud Tralji, Islamska zajednica u Bosnj j Hcn:cgovini do osloboenja, u: /sUun i MIlSlimani II Bosni i Hen::egovini, E-Ka1em, Sarajevo, 1991., str. 150.

92

Serif Arnautovi

opozicijom i carigardskim autoritetima, nije reduciralo pokret na isto vjerska pitanja nego je nosilo II sebi ire politike koncepte unutar kojih primamo znaenje imaju pitanja dravno-pravnog statusa i unutarnjeg ureenja Bosne i Hercegovine.

Ako se ima II vidu, spram austrougarske vlasti, II dijelu meritorne, uz to,

etablirane bonjake inteligencije, figurirajua koll/ormish"ka intencija koja je, smatrajui da Bonjacima ne preostaje nita drugo do da

logikom adaptacije osiguravaju svoju egzistenciju i pretpostavke opeg napretka, svoj aktivitet iscrpljivala U, istina vanoj ali, II osnovi, apolilikoj sferi kulnunog i obrazovanog prosvjetiteljstva ili funkcionalnom participacijom II institucijama austrougarske drave na tlu Bosne i Hercegovine, onda i kritiko-politiki diskurs erifa Arnautovia, prakticiran, inae, do vremena saniranja aneksione krize, zadobija na svojoj vrijednosti: paradigma je bonjako~kritikog iskustva austrougarskog apsolutizma. Istovremeno, demistificira on uvrijeene predrasude da se antiaustrougarski opozicioni politiki kurs njegovao iskljuivo unutar stpske politike i njene inteligencije to, sa svoje strane, opet upuuje na vrijednosni dignitet njegove politike misli u historiji politikog miIje'\ia kod Bonjaka u 20. stoljeu. Prema tome, u ovom aspektu, Arnautovievo miljenje-djelovanje ulazi meritorno u, jo u doba osmanske vladavine nad Bosnom, uoblienu
povijest bonjake kritike politike spram Reima.

No, i njegovo poimanje plirode politike je karakteristino. Vidjeli smo, u opozicionom diskursu, ona je polje kritike, polemike, rizika i odvanosti. Ali, nije, u njegovim percepcijama, ona prostor i najradikalnija opozicionalnost jer pod politikom ne podrazumijeva subverzivni avanturizam, prevratniki anarhizam, revolucionarno nasilje, terorizam i sl. Uz svu kritiku distancu spram Reima, medutim, to nije, na drugoj strani, politika nostalgije, konzerviranja i restauracije nego politika kreativne adaptacije i receptivne otvorenosti spram djelatnog evropskog naina ivota i njegovih vrijednosnih preferencija. Istodobno, u politici kao opozicionoj djelatnosti razlikuje stvarnost, mogunost, izvedivost i ide-alitete. Slijedi politiku logikom realizma ali on, znajui to je mogue i izvedivo u empirijskom kontekstu, uvijek na horizontu kao orijentir ima pred oima one krajnje, najvie politike ideale. Politika nije, dakle, akcentirajmo u naem uvidu i te imanentne crte u njegovom poimanju politike, djelatnost haotinih reakcija, sluajnih, neosmiljenih, prakticistikih a

erifArnautovi

93

jednokratnih ili k:ratk.ovodnih inova, nego je, naprotiv, mada posredovana osjeanjima realiteta, plTJjektivna politika noena i usmjemvana idealnom poli tikom aksiologijom koja sublimira najvie narodne ciljeve. Otuda, reko!lSt11lkcija his/OIije ba1ljakog poimanja pri1vele ili biti same politike ima racionalnu motivaciju da uzme u obzir i Amautovievo shvatanje politike. Nadalje, bez obzira na njenu promjenljivu pragmatiku motivaciju i utilitarne diferencije u akcentaciji politike politikog paktiranja, jednom sa srpskim, a drugi put, sa hrvatskim establimentom, ideja konve1gellcije izmeu bosanskih etniko-vjerskih subidentiteta jest vrijednost po sebi pa pripada vanim dimenzijama njegovog politikog miljenj a-djelovanja. No, ona je ostala, u njegovim predstavama, u domeni po litikih ideala. Nije tu politiku, slijedei logiku pragmatinog realizma a ne apstraktnih ideala, hiJXlstazirajui, razumlj ivo, apologiju muslimanskih interesa i prava kao izvorite i orijentirajui nonnativitet zbiljske JXllitike, mogao konzistentno provoditi zbog tekih divergentnih rascjepa u etniko-vjer skim pogledima na onovremena supstancijalna pitanja, kakva su, naprimjer, projekt dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine,jeziko pitanje ili nain Ijeenja agrarnog pitanja. Naprimjer, u kritiko-opozicionoj politici i dravno-pravno pitanje,jedno vrijeme, prakticirae JXllitiku konvergencije prema srpskoj oJXlzicionoj reprezentaciji, dok e, u agrarnom pitanju, drugi put, pledirati i ozbiljavati muslimansko-luvatsku konvergenciju. No, i II takvim sluajevima muslimansku politiku nije shvatao kao antisrpsku ili antihrvatsku politiku koja bi ugroavala racionalizirane interese srpskog i hrvatskog naroda. U svakom sluaj u, rekonstrukcija historije politike kollvelgellcije i divergencije izmeu unutarbosanskih etnikovjerskih subidentiteta ukljuuje i uvide u njegovo iskustvo ove politike. No, ta ideja konvergencije, to je od osobite vanosti, u sebi sadri os\jctenu politiku odbijanja prostpske ili proluvatske nacionalizacije Muslimana. Zapravo, u povijesti bonjakog nacionalnog samorazumijevanja relevantno mjesto ima njegova politika odbijanja muslimanske auto-kroatizacije i autosrbizacije te izvanjske etnike srbizacije i hrvatizacije kao i, u tom kontekstu, JXlzitivna afirmacija muslima!lSkog individualiteta. Isto- . vremeno, na tlu apologije tog identiteta, njegov JXllitiki aktivitet obiljeava promocija i subjektivizadja mllS/imallSke politike kao samostalnog i ravnopravnog aktera javnog ivota u Bosni i Hercegovini onoga vremena.

- - -- - -

-- -

--- -

-- ---

erif Arnautovi 94 Otuda, svaka rekonstrukcija povijesti bonjakog samorazumijevanja, posebno one njegove orijentacije koja je znala za bonjaki individualitet, ukljuuje II sebi i Amautovieve konceptualne poglede.

I II histotji bonjakog dfavno-praV1log miljenja njegova stanovita imaju svoje znaenjsko mjesto. Respektabilna je, li tom kontekstu, njegova konzistentnost u apo/agi)i ideja bosanske autonomije koja jest, II naem uvidu. vrijednost sama po sebi. ona je, inae, unutar bonjake inteligencije i bonjakog politikog establimenta, racionalno poimana, ne samo II onodobnom nego i II kasnijim povijesnim kontekstima, kao jedina realno mogua alteranativa - fanna ouvanja bosanskog povijesnog, teritorijalnog, kultumoobiajnog, !X'litik.og i dravnopravnog individualiteta i, to je isto tako vano, ouvanja i afinuacije bonjakog narodnog individualiteta, II svim njegovim dimenzijama, prije svega, egzistencijalnim, a onda i ..jerskim, kulturnim, ekonomskim, politikim, pravnim i sl. Ideja autonomije, bez obzira u kakvim se irim dravnim cjelinama ona zami ljala, bila je zapravo egzistencijalni odgovor agresivnoj politici bonjake dezindividualizacije pa i samog nestanka Bonjaka te politici aneksije Bosne susjednim dravama ili njenoj unutarnjoj, politikom srpskog i hrvatskog velikodravnog nacionalizma - ozbiljenoj podjeli. U povijesti bonjake ideje autonomije kao vrijednosti po sebi i kao vane dimenzije bonjakog dravno-pravnog miljenja, u naem uvidu, vano mjesto ima i politika misao erifa Arnautovia. No, ideja autonomije podrazumijevala je u njegovim percepcijama i unutarnje ureenje Bosne zasnovano na pravu Bosanaca da sami upravljaju svojom domovinom pa i ovu ideju, formulirajmo smisao te ideje u drugaijoj sintagmi, unutarnjeg bosanskog suvereniteta, tretiramo kao relevantnu dimenziju njegovog politikog miljenja i javnog angamana. Zanimljivo je, na drugoj strani, da uz svijest o muslimanskom individualitetu, i u doba Kalajevog reima a ni poslije, erifArnautovi nije ni za trenutak bio afektiran idejom bonjatva koja, inae, preko lista Bo,yak nije do kraja nestala iz javnog ivota onoga vremena. Neovisno od toga, rekonstrukcija historije bonjakog dravno-pravnog milje!yOa, moe, u naem uvidu, uvrstiti i Amautovieva stanovita. Napokon, njegovo politiko miljenje, kao to je to sluaj, kao to emo tek vidjeti, i kod nekih drugih bonjakih intelektualaca i politiara iz ovog turbulentnog vremena, karakteriziraju momenti diskontinuiteta to je, svakako, izmeu ostalog, konsekvencija i osobne afekcije politikim pragmatizmom. No, taj diskontinuitet u kontekstu Kraljevine Jugoslavije

95 II bitnome e, a ne vie akcidentalno ili utilitarno, obiljeiti njegovo politiko miljenje i djelovanje.9l Karakteriziraju njegovu politiku misao,

erifArnautovi

racionalne ali ponekad i imagil/ame recepcije odnosa politikih snaga i oskudne moi. u anticipaciji nadolazeih povijesnih trendova to
takoe,

se

paradigmatino

pokazalo u njegovoj, do posljednjeg trenutka, opti-

viziji opstanka Austrougarske monarhije i prikljuenja Bosne Maarskoj. Njegove idiliJle predstave o Osmanskoj vladavini II Bosni takoe, nemaju nikakvo utemeljenje92 kao to II svijet onodobnih bonja/dh iluzija spada politika koja je oekivala povratak Bosne pod sultanov suverenitet i pod vlast Stambola tog, kako je pisao, vidjeli smo, naeg simbola i ideala. ideje imaju relevantno znaenje II kritikoj, a ne idolatrijski ili predrasudno intoniranoj, historiji bonjakog kritiko - opoz ic ionog, dravno-pravnog, konvergentnog l nacionalnog miljenja i miljenja prirode }XJlitike kao takve.
Rezimirajue, Arnautovieve politike

mistikoj

91 Izvan nae tematske preokupacije, razumljivo, izlazi interpretacija njegovog politikog miljenja i djelovanja u ovom vremenu, ali o onom diskontinuitetu, u kratkim naznakama, ovdje vidjeti u poglavlju Iz biografl}a.

92 Jednostrane, simplificirane i idiline percepcije ne mogu se racionalno braniti, a o tome svjedoe ne samo bosansko-pravoslavna i bosansko-katolika iskustva sauvana i
u pismenom obliku, razumlj ivo, esto iskazana i u radikalnim, irealnim pretjerivanjima, nego i kontinurani bonjaki kritiki <Xl.nos spram osmanskog reima u Bosni o emu iscrpno vidjeti u naoj knjizi Bonjako iskustvo politike, Osmansko doba, Euromedija, Sarajevo, 1998.

97

o za ivota, i JXlsebno, kasnije, II viedecencijskoj recepciji njel gova duhovnog djela, Baagi je unutar polifonijskih kompetencija i multidisciplinarnih diskursa s pravom memoriran i tumaen kao meritorni knjievnik, historiar i kulturni djelatnik. Njegova politika misao, meutim, ostajala je na margini interpretativnih pregnua,] I II rijetkim osvrtima, njegov se politiki angaman, uglavnom, ocjenjuje ne kao angaman II duhu politike /wo poziva nego kao angaman pod prisilom oko1nosti2 ili, sa stanovita onoga to je znanost izgubila ali i sa stanovita osobne sudbine - kao greka. 3

l U novije doba na ovu dimenziju upozorio je Halid auevi. Baagi kao polittar, u: Safoet-beg Baagi - Bonjaka intelektualna strategija, Zbornik radova naunog skupa, Udruenje intelektualaca Muslimana grada Zenice, Zenica, 1994.

2 ''Dr. Baagi nije smatrao politiku svojim ivomim ciljem. Koliko se bavio politikom, 10 su njega prilike samo potisnu1e na to polje" (Dragutin Hofbauer, Nekoliko misli o Dr. Safvetbegu Boagiu, ''Novi Behar", br. 19.-21., 1. maj 1934., str. 286.) O toj presiji prilika ili ak faktora sluajnosti koji je nenadano uticao na njegovo neposredno ukljuivanj e u oficijalnu JXllitiku govori i sam Baagi: "Mislio sam na zagrebakom sveuilitu zatraiiti stolicu za islamske jezike, ali sudbina odredi drugaije. U to vrijeme Bosna j Hercegovina dobile su ustav. Tri izborna kotara ponude mi mandat na programu narodne organizacije. Ddei da me niko ko divljaka nete birati otklonim izbor na programu. No banjaluka graanska kurija i bez programa izabere me u bosansko-hercegovaki sabor. 2. juna iste godine izabran sam tl zemaljski savjet, a 25. septembra poslije smrti Firdusa Alibega. koji je umro prije otvaranja sabora, JX)Stao sam predsjednik sabora Bosne i Hercegovine. U toj asti zatekao me rat i po ustavu ostao sam predsjednikom S31x>ru sve do 31. januara 1919. godine." (Iz Ba!agicve molbe Predsjednitvu ministarstva u

- - ---- -

98

Safvet-beg Baagi

No, neovisno od ovakvih sudova njegovih savremenika, kao vodei sudionik kulrurno-prosvjetiteljskog preporoda, on je, ipak, pojmio smisao i mo politike te poetkom 1907. godine " ... istie potrebu politi kog odgajanja naroda naega_ Politika je restegljiv pojam, II njoj se moe najvei neprijatelj da nametne narodu za uitelja i vou i da ga demagoki i sofizmima zavodi na krivi put."4 Aficiran takvim poimanjem politike " ... on sam je najvie cijenio svoj politiki rad, najzanosnije o njemu govorio, osobito o onom razdoblju, kada je zaista rijetkim narodnim povjerenjem izabran za narodnog zastupnika II bosanski sabor ...... 5 A II percepcijama njegovih saradnika, na politikom tlu, Baagi je bio sinteza tradicionalnog aristokratizma

Beogradu (povodom zahtijeva za regulacijom penzijskog staa), od 23. oktobra 1923. godine; u: Sajma Sari, tivo( j rad Safoeta bega Baagica u doJaunentima Dravnog arhiva Bosne i Hercegovine, u: Safoet-beg Baagi - Bonjaka intelektualna strategiJa, nav. zbornik, str. 50.) 3 ''po mom uvjerenju za nauku nije se mogla desiti Safvetbegu u ivotu, osim teke bolesti, vea nesrea no je njegovo stupanje u politiku. Da je merhum mjesto toga zasio na stolicu sveuilinog profesora bio bi njegov nauni rad mnogo obilniji, a uz to bi danas imali makar jednog ovjeka, koji bi mogao bara donek1e popuniti prazninu, to j e nastala njegovom smru." (Hamdija K.r-ekvljakovJ, tivot Dr. Safvetbega Boagi Rediepaia, "Novi Behar", nav. hr. str. 274.) Rije je o tome da je, nakon Baagieve doktorske promocije, Vjekoslav Klai pokrenuo inicijativu da se na zagrebakom Sveuiliru osnuje katedra za orijentalne jezike i da se kao profesor jXIZOve i na nju postavi Baagi. Nakon to je izabran u bosanski Sabor, ta sc inicijativa ne realizira a Baagi neposredno ulazi u onodobni svijet politike. No, Baagi sam istie da n ije nikoga ni molio u banjalukom okrugu da bude izabran, jer j e incijativa dola iz izbornog sreza iji su izaslanici dolazili ak u Be da izdejstvuju njegovo prihvatanje mandata, te da se dugo predomiljao dok se nije odluio da prihvati izbor. (Dr. Safvetbeg Baagi , Odgovor Ila banjaluku nepovjeren;cu, Sarajevo, 28. novembar 1913., ''Novi Vakat", Sarajevo, br. 42, 28. novembar 1913., str. 2.) Imao je, pri tom izboru, nakon to je on ve promijenio svoj averzian odnos prema Baagiu, i direktnu podrku Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije o emu pie "Muslimanska sloga", Sarajevo, br. 30, 17. maja 1910., str. 3. 4 Edhem MuJabdi, Moje uspomefle iz saradllje sa Merhllm Safoetbegom, "Novi Behar", nav. br., str. 295. Kao rezultat takvog shvatanja politike, pojavljuje se negov list Ogledalo iji prvi broj izlazi 31 . maja 1907. 5 Alija Nametak, ln memoriam Safvetbegu.', ''Novi Behar", nav. br. str. 285. Svjedoi ovo Nametak kao Baagi(;ev saradnik u nekoliko posljednjih godina njegovog ivota.

Safvet-beg Baagi

99

(begovskog)6 i mentaliteta demokrate7 Politiku nije poimao logikom makijavelizma cUenei, pri tome, politiku etiku i racionahri diskurs u politici.8
No, uz sve ovakve i sline ocjene njegovog politikog habitusa i njegova, mada nefigurirajua u fonnama eksplicitnog politikog rukopisa, par excellence politika misao ostajala je, uglavnom, izvan vidokruga. Mada, dakle, Baagi nije u ekspertnom ili anrovskom smislu politiki mislilac, pokazae se da je, ipak, mogue rekonstruirati i komponente njegovog politikog diskursa. A ona se, ta poli tika misao, to imenentno a to eksplicitno, pojavljuje na trostrukom planu. Prije svega, njegov kulturni angaman je, zapravo, jedna politika i aplikacijajednogpoimanja politike u konretno-historijskom kontekstu. Ispoljava se kao imenentna politika spram austrougarskog Reima i, na drugoj strani, kao koncepcija nacionalne, ovdje bonjake politike unutar tog Reima. Nadalje, ono politiko prekriveno je kod njega knjievnom i historiografskom anrovskom fonnom: II poetsko-knjievnim. i historiografskim oblicima, zapravo, krije se jedna osvijetena politika misao vezana, prije svega, za razumijevanje bonjatva II njegovim povijesnim i onovremeno aktuelnim dimenzijama.
6 Baagi sc i u osobnom ivotu i II svakodnevnoj koresJX)ndenciji neskriveno deklarirao kao begovski aristokrat U jednoj biljeci, II kojoj opisuje svoj susret sa orem Nastiem, agentom, pijunom, provokatorom, vidi se da se, u rutinskoj komunikaciji, kako to sam kae, predstavljao kao "Baagi, posjednik iz Sarajeva" i da je svoj moralni integritet lcgitimitrao i tako Io se predstavljao kao "Unuk Baage Redepaia i Samilage engia" koji " ... nije do sada ne e nikada nikoga denuncirati, jer ga uva ponos i usJX)mena na dugi niz djedova, koji se nijesu nikada ogrijeili o potenje." Oz Ba:agieve biljeke objavljene u: Ivan A. MlIievl, Neto o javnom ivotu Dra Safietbcga BGagiea, "Novi Behar", nav. br., str. 277 i 278.) 7 "Bijee plemi, pravi naS aristokrata, visoko obrazovan, a ipak do u dno due demokrata." (Ademaga Mel , Sjefmje na SaJvetbega, "Novi Behar", nav. br., str. 279.) Identian sud izrie i Alija Nametak: ''pa iako beg, JX)romakjedne ext najstarijih aristokratskih hercegovakih ponxlica, on je bio u punom maenju rijei demokrat, barem II ovo vrijeme otkako sam seja s njim upoznao." (Cit djelo, str. 285.) 8 O lome svjedoi i Dragutin Hofbauer: "Svoje politike protivnike iz uvjerenja je nastojao razuvjeriti lijepim nainom i prohldokazima. Nonikada se nije sluio neasnim sredstvima ni denuncijama. Duboko je prezirao politike pehlivane, koji su upropllivali narod iz koristoljublja." (Cit. djelo, str. 280.)

100

Safvet-beg Baagi

Napokon, ono politiko iskuava se i II eminentno politikom rukopisu. Razumljivo, rekonstrukcija njegove politike misli oslanjae se l na ovaj rukopis.

Pri torne, vani momenti njegove politike biografije uzimaju se, kao to je to injeno II intetpretaciji socijalne i politike misli drugih boobzir tek utoliko ukoliko mogu asistirati II razumijevanju njegove publicirane politike misli. S onu stranu biogra/iZma i biografskog psihologizma kao falsificirajueg i metodski anahronog, odnosno, spoznajno neproduktivnog pristupa, ovdje se, dakle, rekonII

njakih

autora,

strukcija njegove politike misli vri na osnovu, istina, II anrovskom smislu pluralnog, no publiciranog teksta budui da on II sebi sadri meritum za onu rekonstrukciju.

Politika kao kulturna politika

U Baagievoj svjetonazorskoj aksiologiji prosvjeta, domovina i islam pripadaju vrijednostima najvieg ranga. 9 Muslimansku politiku unutar austrougarskog reima definira, prije svega, kao kultumu politiku iji je nosei stub prosvjeti telj stvo. 10

on vjeruje u mo prosvjeivanjall i u njemu nalazi ono za muslimansku

zajednicu u Bosni i Hercegovini egzistencijalno-spasonosno.1 2 Uz ouvanje drugih moralnih i islamskih vrijednosti i recq:x;ija modernog
9 Izraava taj rang i njegova rije koja govori o neophodnosti pridonoenja na " ... rtvenik prosvjete, domovine i islamskog napretka." (Baagiev govor na "Gajretovoj" skuptini, ''Behar'', IV, str. 256.)
10 Takvo stanovite zastupae, uglavnom, do vremena kada se politiki angaira fonruranjem svog lista Ogledalo, i kasnije, sudjelujui u ptvim izborima te angairajui se u

bosanskom Saboru. Izai e iz ovog redukcionistikog poimanja politike i poimati je II njenom eksplicitnom znaenju, dakle, kao autonomnu javnu djelatnost koncentriranu na klasine aspekte politikog angamana. II " ... pl'OS\jeta uvijek pobjeguje". (Baagicv govor na "Gajrelovoj" skuptini, cit. izv., str. 255.) 12 "Kolika je mo prosvjete, ta je ona sve uinila u prolosti, ta sve ini u sadanjosti i ta e sve uiniti u budunosti o tome je svak uvjeren ko ... pozna povijest jednog kulturnog naroda, ili ko budnim oima gleda svijet ... Slava i mo tih velikih naroda je bila i prola, ali spomenici na negdanji kulturni sjaj i duevni rad jo i danas ive u predaji svih naroda ... sve to nije uinjeno pod bajrakom prosvjete, to je izglodao zub vremena, to se izgubilo za uvijek kao da nije nigda bilo ni bitisalo." (Cit. djelo, str. 256.)

101 znanja jest, u njegovom uvidu, supstancijalna pretpostavka muslimanskog povijesnog odranja: "Ovjek se u ovim tekim vremenima moe odrati na visini jedino osobnom vrlinom, moralnom i materijalnom jakou, kojenarn uvjete propisuje i uzviena vjera naa ijedino naoruan savrernenim znanjem moe vriti njene uzviene zapovijedi."13
No, kulturna i prosvjetiteljska politika uope podrazumijevaju, prije svega, u njegovoj percepcij i, otkrivanje i prisvajanje stn'remenih saznanja i modeme nauke to ukljuuje i otvorenost ka prosvjeivanju u duhu recepcije novih tehnikih i privrednih znanja. 14 A ta su znanja izvor moi ljudi i naroda u modernom vremenu. 15 Meutim, iza njegove hipostaze moi modernih nauka i tehnikih znanja stoji vjera u oPi ljudski napredak u historiji .16 Sa ovakvim predstavama konfrontira se sa tradicionalnim vrijednostima koje u vojnoj moi vide izvor opstanka i prosperiteta. 17 Otuda, muslimani i u Bosni i Hercegovini moraju se " ... boriti za svoje potomstvo orujem dananjeg vremena: knjigom i prosvjetom."18 No, istovremeno, one su konfrontirane i sa tradicionalnim shvatanjem znanja onim shvatanjem koje znanje reducira na vjersko znanje i konzervativnu obiajnost. Smatra, meutim, da u islamu ne postoji nita to bi inhibiralo muslimane u recepciji imperativa prosvjeivanja i modernih

Sa/vet-beg Baagi

13 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH kojeg je (konac ramazana 1903.) potpisao Baagi kao njegov predsjednik. Otuda smatramo da ovaj poziv izraava i njegova osobna stajalita. ("Gajret", "Behar", IV, str. 269.)
14 "Ali razjanjavati duh dananjeg vremena, dokazivati potrebu prosvjete i moderne nauke gotovo je suvino, jer lO je svakom jasno, a i hvala Bogu sve iz dana u dan vie dolazimo do te svijesti ..." (Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit izv. str. 269.)

15 Rije je o znanju kao sili " ... koja je II sadanjosti majdan individualne i ope moi, koja e u budunosti na polju tehnike otvoriti udesa izumima i na polju nauke ini ti velika otkria." (Baagiev govor na "Gajretovoj" skuptini, cit izv., str. 256.) 16 Vjerujui u taj napredak insistira da i muslimani u Bosni i Hercegovini budu " ... sudionici opeg ljudskog napretka ... " preko, izmedu ostalog, i modernog obrazovanja. (Cit. djelo, str. 256.) 17 "Prola su ona vremena, kad se pjevalo .,. Slava ide sablju a ne pero ... jer se danas u svemu svijetu popjeva ... Pobjeda je na strani nauke a ne na strani zastave." (Cit. djelo, str. 256.) 18 Iz "Gajretovog" poziva muslimanima u BiH, cit. izv. str. 269.

[02

SaJvet-beg Baagi

znanja. 19 Na drugoj strani, on, taj imperativ nema samo individualnu

svrhu i ne reducira se na interesnu sferu osoba: on osigurava oPi prosperitet muslimanske zajednice kao cjeline i Bosne i Hercegovine kao njihove domovine, dakle, li funkciji je opeg dobra. 20

Iz

poimanja, koja, II osnovi, onovremenu muslimansku politiku reduciraju na njenu kulnnno-prosvjetiteljsku dimenziju, mogu se, po naem miljenju, identificirati i elementi jedne neosvijetene sociologije modernog znanja. Jer, pojmio je povijesno-socijalnu mo moderne nauke i tehnike i, II kontekII

analitikog

uvida

prezentirana

Baagieva

stu svoje vjere, II povijesni napredak, njihove opecivilizacijske vrijednosti. No, nije bila ona voena idolatrijskim pogledima na figurirajui duh evropeizacije niti je hyela anulirati povijesne sastavnice muslimanskog individualiteta to se, vidjeemo, ponajbolje demonstrira II njegovom shvatanju islama, bonjatva i bosanskog patriotizma.

Sociologija muslimanske zajednice

Baagiev nonnativni pledoaje za muslimansku recepciju modeme

znanosti i tehnike sastavni je dio jedne, naravno, nerazvijene, vie implicitne kritike sociologije muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini. Njena su dva nosea uvida: prvi, deskripitivni, odnosno, dijagnostiki, o opem zastoju u njenom socijalnom razvoju, i drugi, nonnativni, o osloncu muslimanske zajednice na samu sebe. Prvi eksplicitno dijagnosticira: ''Na zastoj u razvitku umnom, gospodarskom i uope kulturnom, tako je jasan, da ga ne treba dokazivati ni brojevima ni logikom, on je oevidan. Naroito zle poljedice naeg zastoja u napretku modernom, savremenom, ne e nikome tako gorke biri kao nama, koji do nedavno bijasmo element moniji i vigjeniji.''21 No, drugi, nudei alternativu toj stagnaciji, nonnativno pledira: "I mi muslimani u Bosni i Hercegovini prisiljeni smo, da se megju

19 "Deviza sviju naroda u dananjem vijeku jest izraena u jedooj rijei: plVsvjeta. No ta deviza davno je vc poslavijena islamskim narodima, ona je nikla sa islamom zajedno." (Cit. djelo, str. 269.) 20 sa recepcijom modernog manja muslimani mogu osigumti ne samo islamskl napredak nego i " ... domovini uveliati slavu ... ". (Baagitev govor na "Gajrctovoj" skuptini, cit izv., str. 256.) 21 Iz "Gajrctovog" poziva, cit. izv., str. 269.

Safoet-beg Baagi

103

se potpomaemo, a da nikad svi zajedno nemamo na koga da se oslonimo. Mi smo ostavljeni sami sebi, i ako se sami za se ne {XJbrinemo, teko e ko drugi za nas osjetiti nau 001.''22 I jedan i drugi uvid on e u drugim kontekstima sadrajnije razraivati. U objanjavanju uzroka svog prvog dijagnostikog uvida Baagi e se upustiti u svojevrsnu socijalnu psihologiju muslimanske zajednice. Iz drugog nonnativnog uvida deducirae jedan program ija e vodea misao biti uspostavljanje unutannuslimanskog socijalnog, politikog, etikog, kulturnog i mentalnog homogeniteta. U skladu sa manirima svoga vremena, i Baagi se uputa II slikanje muslimanske etllosocijaine psihologije. Samo to se ona, u odnosu, naprimjer, na Ljubuakovu muslimansku karakterologiju, sada uglavnom, deskribira kritiki, apostrofiranjem njenih negativnih crta. A one se poimaju, istovremeno, kao vani izvori ope muslimanske dekadencije. U emu se sastoje " ... nae pogreke i prirogjene mahane ...": "Mi u svakome goj imo zlo miljenje i stunnjamo u svaije potenje; mi uhodimo, raspitujemo i istraujemo tugje tajne i sramote; mi potajno prislukujemo, zavirujemo, napinjemo sva pomona utila, da to ujemo kroz vrata, da to vidimo preko oka; mi se tugjimo od svakoga, jer sebi uobrazujemo, da smo najpametniji,jer svaki o sebi misli "ja sam drugoga nema", a to nas dijeli, otugjuje i u nama ubija megjusobnu ljubav i prijateljstvo; mi zavidimo jedan drugome sve i to smo i to nijesmo i to imamo i to nemamo; mi okreemo legja jedan od drugoga, ne pozdravljamo se, ne razgovaramo jedan s drugim; mi se mrzimo, preziremo, ljutima se i tuimo jedan drugog bez obzira na to: imamo li pravo ili nemamo; mi nijesmo braa nego krvni neprijatelji u privatnome i javnome ivotu.''23 U cjelini, " ... II naem islamskom elementu vlada opa vrtoglavica. Ne ma se: ko pije ni ko plaa"24 No, ovake i druge plimene mahane nisu nikakavapriorij, usud, prirodna datost, naprotiv, mogu se prevladati rehabilitacijom i afinnacijom islamske etike jer gdje nema morala " ... tu se ne da zasaditi nita, da pae ni najneznatnija klica vjere."25 No, njene pozitivne crte, vidjeemo, pre22 Cit djelo, str. 269.
23 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", I. maj 1903., br. l, str. 245. 24 S. Baagi, Nai program, "Ogledalo", Sarajevo, petak 3 1. maja 1907., SIT. L 25 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", I. maj 1903., br. I, sIT. 245.

Safvet-beg Baagi 104 poznaje II bonjakoj povijesti, a II modernom kontekstu, kao to e se tek pokazati, II novoj muslimanskoj inteligenciji, uz savremenu organizaciju muslimanske zajednice,26 vidi kljunog aktera njihove revitalizacije i javne afrimacije.
se na Kur' an i hadise, Baagi e jednu od kljunih pretpostavki historijskog prevladavanja naznaenih crta muslimanske socijalne psihologije vidjeti II drutvenoj reafinnaciji uflutamlUslimanskog homogeniteta. On II sebi sadri nekoliko konstitutivnih elemenata. Prije svega, punu afirmaciju muslimanskog udruivanja kao vjerske dunosti.2? Islamje " ... osnovan na udruenju i uzjamnoj ljubavi ...",28 odnosno, na islamskom bratstvu. 29 A " ... smrtni je grijeh ... "30 raditi na njegovoj sabotai ili destrukciji. Zato je vjerska dunost svakog muslimana da participira u razvoju islamskih udruenja, zadruga i islamske drutvene zajednice u cjelini.}1 Ono islamsko bratstvo, pak, ukljuuje recepciju etike dobra, altruizma, solidarnosti, rtvovanja za opi interes i sl. No, respekt etike islamskog bratstva jest, istovremeno, u bosanskohercegovakom kontekstu, i izraz i imperativ patriotske aksiologije, on je i rodoljubno djel0 32 budui da s tom etikom dolazi i do opeg prosOslanjajui

26 Izmedu ostalog, dunost je svakog llluslimana, a u cilju opeg napretka, " ... utirati put modemoj organizaciji svoga elementa ... ". (8. Baagi, Na program, cit izv., str. l.) 27 Iz Baagicvog govora na "Gajrctovoj" skuptini, cit. izv., str. 256. Ponavlja ovu temeljnu misao ilustrirajui je i socijaJno..eti~kim znaenjima ustanove dIITlle s kojom se ne obavlja satro ~erska dunost nego razvijaju etike vrijednosti !jubavi i prijateljstva le quhav prema islamskoj opini. (Sto ijedan hadisi erif, nav. izd, str. 244.) 8 Iz B3.agievog govora na "Gajretovoj" skuptini, cit. izv., str. 256. 29 Cit. djelo, 256. Njemu je " ... umek hazreti Omerovo halifovanjc, kome se dive propovjednici socijalizma i cijeli obrazovani svijet ...". (Cit djelo, str. 256.) Zanimljivo je, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje Ba.agi uope pominje socijalizam. Re-.timirajui poglede I. Taylera na islam, objavljene 1884. godine u listu ''Times'', ovu e rije upotrijebiti jo jednom: "Ukratko reeno: Islam je vjera buduIlosti. jer je jedina tjera. koja je OS1l01l0llU na demokratskim I/Stanovama i koja propovijeda realni socijalizam, Io mora imponirati emcu i Evropejcu". (Sto ijedan hadisi erif, cit izd, str. 241.) 30 lz Baagievog govora na "Gajrelovoj" skuptini, cit. izv., str. 256. 31 Sto i jedan had;si erif, cit izd., str. 244. Ona u sebe, osim vjerskih ustanova, ukljuuju , i one s~ctovne kakve su kiraethane (itaonice) iju afinnaciju Baagi svesrdno p[edim. (Cit izd., str. 245.) 32 Iz "Gajretovog" poziva, cit. izv.

Safvet-beg

105 periteta Bosne i Hercegovine kao domovine njenih muslimana A ta muslimanska tenja napretku putem sveislamskog udruivanja nije nita njihovo ekskluzivno, naprotiv, karakteristina je za sve narode. 33

Baagi

Nadalje,jednu od kljunih pretpostavki historijskog prevladavanja muslimanske stagnacije Baagi vidi II promjeni muslimanskog vrijednosnog odnosa prema stjecanju materijalnog bogatstva i bogatstvu kao takvom. 34 Pri tome, pozivae se i na evropski odnos prema bogatstvu smatrajui da je ono pretpostavka kulturnog razvoja evropskih drava.3 5 No, vanije je, legitimirae islamski tu promjenu pozivajui se na Kur'an i vie hadisa. Jednostavno, oslobodie odnos prema bogatstvu od predrasuda, animoziteta, averzija te ga nee promatrati u optici vjerskog grijeha. Naprotiv, ne siromatvo36 nego sticanje materijalnog bogatstva tumaie kao islamski imperativ. No, nee ga pojmiti logikom poWepnog egoizma37 nego, naprotiv, promatra ga II prizmi islamske etike, dobra,38 altruizma i solidarnosti sa socijalno prikraenim stratumima.3 9 U svakom sluaju, ..... bogatstvo Ue) usko skopa.no sa blagostanjem i samosvijesti svih prosvijeenih naroda."40

-33 "Kako je prirodna elja i tenja u svakom o\jeku, da ne ostane iza svojih drugova, isto tako je prirodna skupini ljudi i cijelom narodu, da ne ostane iza drugih skupina i drugih naroda; zato mislim, da je i u nama opravdana elja i tenja, to sc brinemo, da se ne izgubimo u vrtlogu radina i ambiciozna svijeta - to smo stvorili "Gajret"." (Sto ijedan hadisi erif, cit. izd., str. 244.)

34 Izlae svoje misli o vrijednosti bogatstva on u kontekstu nunaenja hadisa

Siromatvo ;.stom to nije ufor. (Cit. djelo, str. 241.)
35 Cit. djelo, str. 241. 36 " ... jer je teko plemenito misliti i raditi, ako o\jek misli i radi za kruh". (Cit. djelo, str. 241.)
37 "Dakako to bogatstvo ne smije muslim na hrpu trpati i mrijeti vie njega, nego s njim pristojno izdravati svoju kuu i pomagati blinje drci uvijek na pameti, da i svoje potomke kako tako osigura." (Cit. djelo, str. 24 1.)

38 I izvan konteksta u kojem tumai odnos preme bogatstvu kao vrijednosti, preferira
islamsku etiku dobra:" ... dobroinstvo je ogledalo plemenitosti due." Razvija i tumai ovu etiku u kontekstu tumaenja hadisa Zapovijedajte, da se dobra ine, pa makar ih vi ne inili, o zabrol1jlljte, da se zla ine, pa makar se niju ne uvali." (Cit. djelo, sir. 242.) 39 pri tome e rei: " ... ruka, koja daje milostinju hajimija je od ruke, koja prima milostinju, jer je kletva sirotinje veli neki pisac, da sc sva njezina djela, pa makar joj nikakove koristi ne nosila, pripisuju niskom interesu." ( Cit. djelo, Sir. 241.) 40 Cit. djelo, str. 241.

Safvet-beg Baagi 106 on zna, meutim, da je i muslimanska zajednica unutar sebe socijalno, politiki, kulturno, obrazovno, obiajno, mentalno i sL, diferencirana i

heterogena. Pa, ipak, pledira za njen unutarnji moralni i

politiki

homogenitet. Istupa protiv svakog unutannuslimanskog straniarenja, razliitih oblika nesloge, razmirica i s1. 41 Sto pod ovim stranaarenjem podrazumijeva: ", .. rekao je resululIah: ko dijeli II stranke (moje ljedbenike), ne pripada nama t. j. muslomanima. Taj se hadis odnosi na sve. Ne smije muslim, ako eli, da ostane lan islamske zadruge. bacati zag-

jevice ni megju pojedince ni megju drutva, ni megju narode. Ko to ini

'lejse minna' (nije na) veli resulullah."42 Diskreditira unutannusliman-

se na hadise koji kau ", .. da se uvaju Muslimani od stranaarenja i da propovjedaju udruenje, jer su i slabi jaki, kad su sloni i udrueni."43 A nj egovi su glavni protagonisti, vidi skD separisanje
pozivajui

se to iz njegove deskripcije uzroka propa"ti Arapa u paniji, ljudi skloni osobnom narcizmu, samozvanom vodstvu, manipulaciji masama prema liderskim ambicijama, stvaranju stranaka II narodu ne sa stanovita opeg dobra nego po logici vlastitih harizmatskih aspiracija, ostvare-nju privilegija u raspodjeli ekonomske, privredne i trgovinske moi, u prisrupu dravnim slubama i privatnoj koristi koje one donose i sl. No, tako pojmljeno stranaarenje,44 II njegovoj percepciji, nikako ne implicira niti imperativno nalae instaliranje totalitarizma. Naprotiv, onaj se homogenitet, osim na etici islamskog bratstva, treba da zasniva
41 U tom smislu, deskribirajuci onovremenu unutannuslimansku zbilju, ce rei: "Svak dere na svoju stranlL Nije mogue sastaviti trojicu ljudi, megju kojima se ne rodi pet raznih miljenja." (Cit. djelo, str. 241.) 42 Cit. djelo, str. 245. 43 Cit. djelo, Sir. 246, 44 Njegovu prirodu ilustrira straniarenjem unutar Arapa u S:paniji koje je, po njegovom miljenju, dovelo i do njihove propasti. Identificira njegove duevne i materijalne uzroke. "Duevni je u:zrok: uobraenje pojedinih individua, koji sebe dre da SU najpametniji ljudi i kao takovi pozvani, da budu prvaci nanxia. Svaki takav ovjek ivi u megalomaniji, da on mora biti prvak, vogia i zastupnik: narodnog miljenja. Da postane to, to je sebi uobrazio, slui se svakokakvim sredstvima, pa makar on bio uvjeren, da radi proti svojoj savjesti i zdravome razumu U takovim sluajevima obino se bira plodno tlo i rauna na jaku stranku u narodu i prema tome udeava se program, da se moe povui narodna masa za nos. Nekome to pogje za rukom, a neko sc prevari u raunu i izigra Uobraeni libemlae laa se esto puta fanatizma, 3 fanatik liberali:nn3 itd." (Cit djelo, sir. 245.) S ovim duevnim vezan je j materijalni uzrok propadanja a ..... taj je obino iz zavidnosti radi unosne dravne ili privatne slube i trgovine.... Dakako u tome igraju ulogu svakodnevna sredstva kao uhodarstvo, fesat, muzevirluk i t. d. sve najstroije oo Islama osugjene mahane i izloene kao smrtni grijeh." (Cit djelo, str. 245.)

Safvet-beg

107 na islamskim demokratskim ustanovama. A najvanija od njih jest demat. 45 On treba da bude sredite unutarmuslimanskog dijaloga i

Baagi

definiranja opeg dobra. Uz afinnaciju islamskih demokratskih ustanova, meutim, pledira i prevladavanja onih muslimanskih pogreaka i pn'rogjednih mahana i to reafirmacijom islamske nauke o moralu u emu presudnu ulogu imaju vaizi i vjerouitelji. 46 Pod svim tim pretpostavkama moe se ozbiljavati vodea misao koja kae " ... da je Islam osnovan na slozi i udruenju. a sloga i udruenje osnivaju se na meusobnom prijateljstvu i zbilienju. Zato je sveta dunost svakoga muslimana da nastoji oko sloge i udruivanja, jer emo inae propasti kao to su propali narodi prije nas."47 bosanskog Sabora i partij skog organiziranja, Baagi e korigirati ovo stajalite i prihvatiti, kao to emo vidjeti, ideju parlamentarizma i rx>1itikog pluralizma kojeg on implicira. No, i dalje e, ne mogavi poricati empiriju unutarbosanskog pluralizma, ostajui ~eran ideji unutarmuslimanskog jedinstva i opeg dobra, kritiki se odnosei prema unutarbosanskim stranakim konfrontacijama, sada u fonni hipostaze bosanskog patriotizma, insistirati na sreditu svebosanske sinteze, harmonije i konvergencije. Kasnije, sa
uvoenjem

Koncepcija bonjatva
austrougarske vladavine Bosnom, manje ili vie eksplicitoo,javno manifesti rao svoju hrvatsku iden#fikaciju. No, u njenim naknadnim interpretacijama nije se, u naem uvidu, razlikovalo politiko i etniko hrva1stvo. Nj egova se identifikacija, jo u mladosti, u naem tumaenju, sa hrvatstvom moe pojmiti kao identifikacija sa politikim hrvatstvom i to onako kako se ono onodobno poimalo unutar pravake, starevievske ideoloBaagi je, kao to je strunoj javnosti poznato,jedno vrijeme, u doba

45 Vrijednost ove islamske ustanove J).)Muje i jednim hadisom: "Kako je nepohvaljeno, kako je grijeno ne &upiti tl drutvo, koje muslirni osnivaju u svrhu nauke i udruenja neka vam kae ovaj hadisi erif: 'Boija je pomo s dematom (zadrugom); ko se odijeli od dcmata, odijeli se, da ide u dehcncm.'" (Cit djelo, str. 244.)
46 Cit djelo, str. 241 .

41 Cit. djelo, str. 246.

108

Safvet-beg

Baagi

gije.48 Ali, neovisno od ove diferencije Baagi kao i, vidjeemo, neki drugi bonjaki autori, II naem uvidu, pripada, II paradigmatinom smislu, II onovremenosti individuama koje su manifestirale, bar javno, ono to ovdje oznaavamo kao kolebljivi ili nesigumi etnikonaciollaini
identitet.

No, nije on nigdje eksplicitno svoju identifikaciju shvatao kao etniko luvatstvo, niti je II svom rukopisu koncepcijski ili tematski razvijao ideju i p.Jjam etnikog hrvatstva kao supstancijalnog odreenja etnikog identiteta bosanskih muslimana. Naprotiv, II knjievnim fonnama i II eksplicitno politikom teksru, Baagi. posebno II ranom dobu svog javnog angamana vezanog za saradnju sa listom Bonjak, razvija i publicira svoje JX>imanje bonjatva. to, meutim, Baagi podrazumijeva pod bonjatvom? Prije svega, II ovom ranom periodu govori on o bosaJ/skom na/Vdu.49 No, vri odmah preciziranje: pod bosanskim narodom, faktiki, podrazumijeva bosWlSki muslomanski elemenat, mus/omane u Bosni i Hercegovini, mus/omane Bonjake. 50 Ovdje su, dakle, sinonimni pojmovi basamki narod, Bo1yad, muslimani u Bosni i Hercegovini.

na ovoj identifikaciji, istovremeno se, razumljivo, suprotstavlja politici kroatizacije i srbizacije Bonjaka. SI To podrazwnijeva da radikalno odbacuje i pojave, nazvali smo to ve tako, muslimomke
48 Manifestira Baagi tu recepciju, nakon saradnje sa listom Brunjak, potpisujui 26. Vl! 1894. godine koalicioni praV3l\(H)ir..:ornki program koji sa pozicija elnikog pankroatizma hoe dokazati kako su Bosanski Muslimani ".,.po krvi, rodu, plemenu i jeziku Hrvati ... ", (prema: Mustafa Imamovi, Pravili poloaj i wlUtranjo-politiki razvitak BiH od /878-19/4., cit. izd., str. 102.), a Bosna i Hercegovina, i sa elnikog, i sa fiktivno zamiljenog drlavno-povijcsoog prava, hrvatska zemlja Jo jednom javno deklarira svoju identifikaciju u ovom radnom periodu tako to kao jedan od malobrojnih Muslimana sudjeluje (ljeto, 1900.) na sveanosti instalacije hrvatske zastave ''Trebevia'', kultum~ prosvjetnog htvatskog udruenja, i na banketu posveenom ovom dogaaj1L (Prema: M. Imamovi, cil djelo, str. 103.) 49 Upotrebljava u ovom periodu ovu sintagmu, naprimjer, II tekstovima: Hubb-ul vatani min-el imwl. Ljuoov otudibifle svjelDIlIje skopw/a, "Donjak", 1891., br. 2, str. 2; Knjievno pismo. '~a l fil a s i j a" pripovijetka iz bosanskog ivota. napisao Rizvan beg Kulinovic (?) Biograd, 1892., "Bonjak", 211892, br. 7, od 18. februara, str. 1. 50Kn'" . . . ljIzevno pISmo ... cll IZV., str. l . 51 U kontekstu demistifikacijc pisaca koji se pojaviju POO lanim muslimanskim imenima, rei e, naprimjer, da oni i na taj nain hoe da nametnu Bonjacima hrvatsko ime. (Knjievno pismo ... ''Bonjak'', br. 8, od 25. fcbruara 1892, str. \.) Kritizira i demistificira i knjievnu produkciju nadri-Srbll ili fanatinilr Srba koja, propovijedajui lanu slogu,

Insistirajui

Sa/vet-beg Baagi

109

autosrbizacije i muslimanske auto/avatizacije. 52 Pri tome zna da pravoslavne " ... vjera uz SIpStvo vee ...", kao to i katolici " ... imaju vjerskih i politikih razloga, to uz luvatstvo pristaju ... ".53 Imajui u vidu te identifikacije, s onim odbijanjem, onje do kraja eksplicitan: "Mi znamo, da smo Bollj'aci a to moramo i svijetu kazati."54 (pod. S. B.) Zato i insistira da Bonjaci sauvaju svoje ime i odbiju svaku politiku svog preimenovanja u pro srpskom ili prohrvatskom smislu. 55 Zanimljivo je da objanjava i razloge zbog kojih se velika manjina muhamedovaca autosrbizira ili autokroatizira. Ubijeenje da ne ine oni to iz uvjerenja nego su primamlj"eni za ovu ili onu strallku ili da bi stekli slavu i da vjeru i narod rtvuju " ... u ast svoje ese i il1teresa."56 (pod. S. B.) Ova objanjenja moemo smatrati i najranijim tumaenji ma unutar bonjake inteligencije muslimanskog deklariranja u srpskoetnikom i hrvatskoetnikom smislu.
No, to, u konstitutivnom smislu, u njegovim percepcijama, koje ponegdje sinonimno tumae pojmove bosanstva i bonj atva, ulazi u narodni bonjaki individualitet?

a vrijeajui islamska osjeanja, hoe " ... da oosanske muslomane pod krinkom narodnosti II srpsku vjeru privedu ...". (Cit. djelo, str. 2.) Odbijajui ovu pankroacistiku i pansrpsku politiku prema Bonjacima jo jednom e rei: "Bonjaci nijesu divlje stado, da se koncem devetnaestog vijeka u tugje zamke fataju" (Bosanskijem trutoyima, "Bonjak", 1,24, str. 2.) 52 OVU kritiku vrli II tekstu Bosanskijem trutoYima, cit. izv., str. 2. Ovdje muslimane koji se deklariraju kao etniki Srbi ili etniki Hrvati oznaava izdajicama svoje domoyil1e koji 1UlOse razdor medu bonjaki narod smatrajui da je d!anost svakog Bonjaka da takav kukolj, da takve zabludjele ovice uporno na pravi put skree. (Cit. djelo, str. 2.) 53 Cit. djelo, str. 2. 54 Cit djelo, str. 2.

55 "Pa sada, da na to ime zaboravimo, da se drugim imenom nazovemo - mi koj i smo

prvi uro&ienici i glavni faktori ove zemlje, nikad, pa za nikad, nikad!" (Cit. djelo, str. 2.) Otuda, jo jednom, radikalno odbacuje politiku onih muslimana koji hoe da steknu " ... titulu apotolstva hrvatske jJj srpske propogande."(pod. S. B., cit. djelo, str. 2.) Uvjeren je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno da ga nikakva takva propaganda ne moe dovesti u pitanje. 56 Cit. djelo, str. 2.

110

Safvet-beg Baagi

Prije svega, II taj individualitet ulazi bonjaka samosvijest: Bonjaci su svjesni svoje narodne posebnosti.S 7 No, ta samosvijest nije nikakva fantazija, tlapnja, fikcija, neto nerazborito, naprotiv, historijski je ona utemeljena: "Mnijenje o bosanstvu ne kree se bez razbora kao sladak san; ono je uvreno velikom moi i neodo!iivom silom zajednikog uvstva i osjeaJlja jednoga naroda pod jednim grbom i pod jednom zastavom sakupljena, koja je sve i sva pretrpio, a imena se svoga nikada odrekao nije."58 (pod. S. B.) Ko to vidimo, supstancijalni supstrat bonjake narodne samosvijesti sadran je II zajednikom narodnom

to se historijski fonniralo ivotom unutar zaj ednikih dravno-politikih oblika bonjake egzistencije, oblika ovdje izraenih simboliki predstavom o ivotu pod jednim grbom ijednom zastavom. Uvjeren je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno tako da ga nikakva politika njegove izvanjske, nasilne srbizacije i kroatizacije ne moe dovesti li pitanje.59 No, vidjeemo, time se ne iscrpljuje Baagievo historijsko utemeljenje bonjakog narodnog identiteta.
Nadalje, u konstitutivne elemente bonjakog narodnog individualiteta uvrtava on i njegovu povijesno-genetsku etniku osnovu: Bonjaci su porijeklom Slaveni. 60 U ovoj identifikaciji i kod Baagia otkrivaju se dva vana momenta diferenciranja. S njom, Bonjaci se etniki odvajaju od etnikih Turaka, odnosno etniki heterogenih Osmanlija. Na drugoj strani, oni se, bez obzira na prvobitnu srodnost, kao to smo vidjeli, diferenciraju i spram slavenskih, ali ipak razl.iitih etnikih Srba i Hrvata No, uz prepoznavanje njegovog etnikog porijekla, Baagi utemeljuje, prije svega, bonjaki narodni individualitet - histonjski, i to na tlu njegove povijesti u Bosni i Hercegovini. Na ovom utemeljenju i ponajvie radi i misli. Razumljivo je, s obzirom na onodobne, ak evropske, manire li poimanju biti nacije, to e i Baagi, i svojim historiografskim uvidima i svojom pjesnikom imaginacijom, bonjatvo, prije svega, povijesno utemeljiti
57 Cit. djelo, str. 2. 58 Ci!. djelo, str. 2. 59 "Koliko vijekova u naoj dui bosanstvo ivi, dvadeset ili trideset puta toliko vjekova treba ... dok se bosanstvo iz due vjernoga bosanskoga naroda izbije." (Cit djelo, sir. 2.) 60 "ta je Bonjak? Jedna mala granaIVclikoga stabla Slavijana, .... ". (Iz Baagieve pjesme $la je Bonjak, "Bonjak", 2. 1892, 1,4.)

osjeanju

III i afirimirati ga u njegovim povijesnim dimenzijama i likovima. Pri tome ta se povijest slika logikom historijskog romantizma: to je povijest bonjake slave, vitetva, herojstva, junatva, pobjeda, krvarenja, poslojanosti,61 velikodunosti, mudrosti,62 relevancije u odnosima svjetskih sila i s1. 63 za razliku od olle laitike etno i socijalno-psiholoke karakterologije Bo.fnjaka u njegovoj onovremenosti, on, kao to vidimo, njene pozitivne crte vidi, primarno, u bonjakoj povijesti. Posebno, u tom kontekstu, akcentira takve dvije etnokarakterne crte-vrijednosti: ponos i stid. 64 No, u tom historijskom utemeljenju, Baagi preferira i apoJogira ideju bonjakog povijesnog kontinuiteta i to u tri odsudila aspekta. Prije svega, u njegovom uvidu postoji povijesni kontinuitet izmeu predislanlSke Bosne i Bosne pod osmal1Skom i austrougarskom vladavinom. U tom smislu, u njegovim percep:::ijama, povijest srednjovjekovne bosanske drave je integralni dio bonjake povijesti u cjelini.65 Otuda, etniki Bonjaci batine povijesni kontinuitet jo od bosanskih bogumila iji su, zapravo, i nasJjednici.66 Jer, bogomili su " ... za inad katolicima i pravoslavcima ... "67 primili islam pa, i s te strane, s obzirom da je ...... razlika megju pravoslavjem i pataranstvom kolik od neba do zemlje ..." 68 nema nikakve historijske osnove panstpSka teza o muslimanima kao

Safvet-beg Baagi

61 U tom smislu, Baagi e rei: ''Deset puta - ne jednom umrijeteJ Al Bonjatva odre i se nete!" CU pjesmi ~a je Bo1ljak, cit izv.) 62 O toj vrlini, naprimjer, govori u Knjievno pismo ... "Bonjak", br. 8., cit izd., str. I. 63 Naprimjer, o tome u njegovoj pjesmi SUlje Bonjak, cit izv. 64 U njegovoj interpretaciji, iz bonjake narodne !X>ezije, naprimjer, "... se vidi, daje bosanski muslim, uvijek mnogo drao do obraza i tijekom vjekova stekao megju susjednim narodima naslov "ponosni", jer se s plemenitijem djelom ponosio, a od sramotna djela stidio. za na narod je obrazli ovjek onaj, koji uva svoj ponos, pazi da se ne ogrijei II svoju savijest i da ne povrijedi zakone morala. Osim toga ne smije vrijegati ni potenje drugoga." (Sto ijedan hadisi erif, cit izd., str. 243.) 65 U ilustrativnom smislu ta ideja kontinuiteta u pjesnikoj fanni izraava se njegovim stihovima: "Gdjegod bili, Bosnu proslavili/od Kulina do dananjegdana.. ". (Ko to we, "Bonjak",2. 1892.,3,3.) 66 I kasnije, Baagi e sa historiografskog stanovita pisati o ovim vezama kontinuiteta, naprimjer u tekstu Patareni i islam, "Gajret", Sarajevo, 16. juna 1927., br. 12.
67 Knjlzevno pISmo ... CI-t' s. I . . ,, IZV tr

68 Cit djelo, str. I.

Salvet-beg Baagi etniko-pravoslavnim Srbima. Povezuje on na liniji povijesnog kontinuiteta srednjovjekovnu Bosnu i islam, naprimjer, II likovima bosanskog bana Kulina i Husein-kapetana Gradaevia koji trndira njegov duh i uopte batinu srednjovjekovne Bosne.69 I II ovoj pjesmi Baagi " ... jo jednom, zavrno, JXXlvlai tradicionalni narodosno-<lomovinski kontinuitet bosanskih heretika i Bosanskih Muslimana, i Bosne od srednjeg vijeka do suvremenih dana, to e naglaavati i II svojim povijesnim i kulturno historijskim spisima i studijama. ''70 No, ovdje, valja zapaziti: II kontekstu deskripcije tog kontinuiteta on posebno insistira na kontinuitetu srednjovjekovne bosansko-hercegovake OIistokratije71 koja je ...... pristajala uz bogornulstvo ..."72 i pod osmanskom vlau na moi i krvi formirane begovske elite bonjake moi.
112

Nadalje, postoji povijesni kontinuitet u bonjakoj kulfttmoj plVdukciji, posebno u knjlievnosh. 73 Baagi posebno insistira na ovoj dimenziji kontinuiteta bonjake povijesne egzistencije. Prije svega, zato to je
69 U tom smislu Gradaevi u Baagicvoj pjesmi U zi(Jina!lUl Jajca grada (''Bonjak'', I. 1891., 27, I.) e rei: "Ha na noge, na junake, svanuo je sretan dan,/Jer . e iz groba danas OSla! na premili Kulin Ban." Jo jednom, naprimjer, izraava taj kontinuitet stavom da je Bosna " ... mgjala Bonjake: Kuline, Tvnke, Sokolovie, Opukovie, Malkovie .... ". (BosansIajem tnttovima, cit izv., str. I.)
70 Muhsin Rizvi, Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'et, u: Islam j Kultura Bonjaka u djelima Safoet-bcga Baagia, Mehmeda Handia i Edhema Mu/abdia, Zbornik radova etvrtog simpozija 1414/1994., Zagrebaka damija, Zagreb, 1994., str. 98. Naprimjer, u svom djelu Kratim uputa u prolost Bosne j Hercegovine jo jednom e akcentimti bosanski povijesni kontinuitet od doba Kulina bana, pa e pisati: ''Kako je poznato, ovo doba nae prolosti (misli se na doba osmanske vladavine Bosnom, (nap. E. Z.) ne samo da nije ras..jetljeno, ve je tamIlije od zemana Kulina bailO, (pod. E. Z.) radi oskudice gradiva, jer jo fennani. bujruntije i druge listine, koje tru1mu po lavanima i policama, nijesu ispitane. Isto tako razni natpisi po javnim graevinama iz reenoga doba, koji propadaju s dana na dan, nijesu istraeni i povijesniki obraeni." (Sarvet-beg Baagi, Kratka uputa II prolost Bosne i Hercegovine (Od g. 1463-1850), Sarajevo, Vlastila naklada, 1900., str. 3.) 71 Anonim (Safvet-beg Baagi), O OOsOJtS/wm plemstvu, ''Bonjak''. 4. 1894,9, l. Ovdje prirodu srednjovjekovne bosanske drave definira kao aristokratsku repubJiku budui da je bosansko prijestolje nakon Tvnka I bilo u rukama nekoliko velikakih porOOiea. (Cit djelo, str. 1.) 72 O bosanskom plemstvu, cit. izd., str. I. 73 Njegov lanak O bosa1lskoj knjievIIosti ("Bonjak", l. 189L l, 3-4) " ... predslavJja prvi historijski pregled knjievnog stvaranja Bosanskih Muslimana, od orijenlalske knjievnosti do alhamijado-literature i narodnih pjesama." (Muhsin Rizvi, Rodoljubivo-patriotski pjesnik Mirza Saft'Ct, cit izv., str. 93.)


113 ona najpostojanya i najvjerodostojnija. U tom smislu e pisati: "Jedan narod moe izgubiti mo i gospodstvo, slava njegova oruja moe isplivati, barjak pod kojim je vojevao moe postati plijenom neprijatelja, njegova prava i pravice mogu se pretvoriti II nutva slova - kratko reeno: jedan narod moe doiviti pravi po liti kl, socijalni i ekonomski fiasco II svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve moe biti od danas do sutra. Ali ipak imade neto to nije prolazno, to ne moe ni puki s luaj ni naj ljui neprijatelj unititi, a to su umotvorine, koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni sluaj, da pae ni zub vremena ne moe pomraiti umne steevine naroda, koj ije priVIjedio kad je pobijedio vatvarstvo i neznanje."74 Njegovu interpretaciju kontinuteta II bonjakoj kulturno-knjievnoj produkciji potvruje ovaj oPi uvid. Nadalje, njegovo insistiranje na ovom aspektu kontinuiteta bonjake povijesne egzistencije svoje znaenje poprima i u onovremenom kontekstu. A njega karakterizira opa predrasuda prema kulturno-duhovnoj muslimanskoj produkciji pod osmanskom vladavinom: onaj e u percepcijama srpske i hrvatske etnocentrine historiografije, zapravo, ili faktiki nepostojea ili marginalna, primitivna i konzervativna. S takvom degradirajuom slikom bonjakih duhovnih potencija,75 zapravo, "argumentira" se u prilog opoj negaciji njihovog povijesnog i etniko kulturnog individualiteta. Baagi, razumljivo, odbija ovake iracionalne predrasude i etnocentrine predstave pa, branei ideju bonjakog knjievno-kulturnog kontinuiteta, tu produkciju, ak s notom superiornosti, favoriz ira kao viu vrijednost naspram onodobnih kulturnoduhovnih produkcija naroda slavenskog juga. U tom smislu e i pisati: ''Nai djedovi nijesu znali samo pregoniti se s diplomatama i baratati s oruj em, nego takoe poput velikih istonih uenjaka pisati omana djela o raznim strukama znanosti i isto tako pjevati zanosne pjesme i ljupke gazele u perzijskom i turskom jeziku. S tijem hou da reem nekima i nekima da izbiju iz glave one uobiajene predrasude da su

Safvet-beg Baagi

74 Safvct-beg Baagi, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj !wjicvflosti, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo, 1912., XXIV, str 8.

75 Baagi zna za te negacije, pa e povodom svoje interpretacije pjesnika Mezakije,

pisati: "Sirom~l1i nai zemljaci zato to su Bonjaci preko njih se prelazi kao da nijesu ostavili ni jedne umotvorine koju bi vrijedno bilo spomenUli onako uzput ... Zato mi, njihovi zemljaci, moramo smatrati svojom svetom dunosti iznositi im biografije i umotvorine na javnost iz zaJll1lCnih biblioteka." (Saf\'et-beg BaHgi, Izabrana djela JJ, "S*tlost", Sarajevo, 1971., str. 165.)

114

Safvet-beg Baagi

nai predi bili nepristupni kulturi. Oni su, slobodno smijem rei, toliko uini l i.na polju istone, koliko i nai susjedi na polju zapadne

prosvjete."76 Nadalje, II konstitutivne elemente bonjakog narodnog individualiteta uvrtava i njegov jezik. Mada e se kasnije deklarativno izjanjaviti da govori i pie luvatsk.im jezikom, II ranom pericx:lu, vezanom za saradnju sa listom Bonjak, jezik kojim Bonjaci govore naziva bosanskim jezikom.77 Otuda e, uz ime, obiaje i materijalno bogatstvo i bosanski jezik smatrati historijski sauvanim a supstancijalnim obiljejem bonjakog narodnog identiteta.1 8 Dakle, njegovu suvremenu konstitucionalnost II bonjakom individualitetu nai e i II njegovoj historijskoj utemeljenosti: bosanski jezik je kroz povijest figurirao kao jezik Bonjaka 79
76 Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost Brune j Hercegovine ... cit. izd., str. 189.

U kakve sve iracionalizme zapada predrasudna, etnocentrina historiografija pokazuje i Tomislav Kraljai koji, tumaei ovo Baagievo historiografsko djelo tvrdi kako je ono bilo " ... nadahnuto feudalnobosanskom ideologijom" i kako je ova knjiga " ... odgovarala socijalnoj i nacionalnoj ideologiji reima, pa je Zemaljska vlada odluila da otkupi 300 primjeraka za potrebe dravnih kola kao i daje preporui za nagradu boljim uenicima srednjih kola. Zajedniko ministarstvo fmansija je odobrilo tu odluku, alije sugcrisalo da se ona oprezno sprovede, s obzirom na neke nedostatke knjige koje je utvrdio Taloci. Po Talocijevoj ocjeni ona je sadravala neke legende, pa je Minisrarstvo smatralo da knjigu treba u interesu ouvanja autoriteta i nepristrasnosti vlade preporuiti kolama na nain da "otpadne privid autorizacije subenog odobrenja sadraja djela od strane Zemaljske vlade."" (T. Kraljai, cit djelo, str. 263.) S istim etnocentrinim zabludama, i Todor Kruevac e, do kraja iracionalno, pisati kako je Baagic, svojom pjesmom posveenom izlasku lista Bonjak, (Zna, 'Bonjae', nije davno bilo .. .') zapravo, interpretirao Kalajevu tezu o bosan."koj naciji, samo to je tu tezu izrazio sti hovima. (T. Kruevac, Bosonsko--hercegomki listovi u XIX veku, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., str. 244.) Interpretacije T. Kraljaia i T. Kruevca jesu samo jedna od ilustracija one predrasudne. etnoccntrine, pa i nacional istiki intonirane historiografije koja u svemu ooome to objektivno jest nagnue i djelo bonjake nacionalne emancipacije i in otpora etnikom pansrbizmu i pankroatizmu vidi izdajniko aus!r(). filstvo. poltronsko sankcioniranje vladajue re-.funske ideologije, ovdje, u ovom sluaju, ideologije Kalajevog bosanstva. 77v'" . "d n.njlzevno pISmo ... CIt. lZ . str. l . 78 BosanskijelII trotovilIla. cit izd., str. 2.
79 Argumentirajui ovo stajalite, on e akcentirati kako je bosanski jezik, zahvaljujui

Bonjacima visokim fimkcionerima osmanske drave, " ... igrao ulogu kao jezik diplomata? Zar nije cijeli carski dvor bosanski s njime (misli na Mehmed-pau Sokolovia. E. Z.) govorio? - Jest, dapae i svi evropski poslanici morali su znati bosanski, da mogu s njime razgovarati." (HI/bb-ul valani lIIin-e1 imatI. Ljubav otadbine s vjerom je skopana, "Bonjak", 1891., br. 9, str. 2)

Safvet-beg Baagi

115

I, napokon, postoji kontinuitet u povijesnoj misiji bosanskog plemstva. so Njemu "". u svoj im povijestnicama, znanstvenim radovima, daje izuzetnu ulogu uvara domovinskih tradicija, sloge, nezavisnosti i etike, te antiosmanlijskog prkosa. ''8 1 I pod osmanskom vlau bosansko plemstvo i bosanska elita moi koja se instalirala u vrhovima osmanske drave bili su stubovi bosanske samosvijesti. Bosanska osjeajnost je toliko doboka i intenzivna da se ni Bonjaci koji su se promovirali na drame fi.mkcije nisu anacionalizirali, naprotiv, u njegovim uvidima, oni znaju za svoje porijeklo, uvaju memoriju na svoj narod i na Bosnu, te njeguju patriotsku osjeajnost. No, vano je da ta JX>vijesna uloga nije stvar minulosti, bosansko plemstvo, kome se on uglavnom i obraa i II savremenosti, objektimo, jest protagonist i takve misije, ali pod pretpostavkom da se bosansko-begovska elita moi otvori ka recepciji modernog zn~a. U tom smislu e i pledirati: ''Nek se danas opamete nai bogati bezi i age, pa za inad naim 'kulturegerima' naobraze svoje sinove i tako stvore nezavisnu inteligenciju, drukije e se traiti naa prava i pravice, drukije e predstavnitva monarhije primati nae izaslanike, drukije e diplomati o nama voditi rauna, drukije e jamo miljenje govoriti o nama i naim trabinama." 82 Kao ideologijski izraz bogovske elite moi, Baagi i njegov list Ogledalo projektirae JXlvijesne uloge bosanskog plemstva na savremenost: "Narodu je vazda na elu stajalo njihovo plemstvo, kae nam JX>vijest i sluilo mu kao uzor i dobar primjeru svemu."83 No, i kasnije, u kontinuitetu, ovu svoju predstavu o bonjako-povijesnoj misiji bosanskog plemstva Baagi e konzistentno projektirati i u kontekstu rasprava o rjeavanju agrarnog pitanja pa e ostati sljedbenik apologije privatno-vlasnikih prava bosanske elite ekonomsko-posjednike moi. 84
80 O bosanskom plemstVII, nav. izd. . 81 Muhsin Rizvic, cil djelo, Str. 97. 82S. Bagtc, nas progrWII, Cit.IZV., sir. I . . a " 83 Ogledalo, hr. 3., 15. VI 1907. 84 Kao glavni ideolog Muslimanske narodne stranke kojaje osnovana

1920. godine, on

je, sa ovom strankom zastupao interese begovskog stratuma. Ova stranka II svom programu zastupala je "... stav da kmetu treba dati zemlju koliko mu je nuno za egzistenciju. ali prvenstveno dravnog zemljita, a tek poslije kmetske zemlje, i to uz "primjenu i valuti dostojnu odtetu" koju treba sam seljak da plati. "Stranka je odluan protivnik naela, da je zemlja boija, i onoga koji je obrauje; neka zemlju posjeduje onaj ko je ne obrauje, isto tako kao to posjeduje fabrikant svoj kapital:' Stranka "ne priznaje" nikakve donesene propise, niti one koji e bili doneseni, a tiu se slobodnih posjeda (begluka)." (Atif Purivatra, jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hn>ata i Slovenaca, cit izd., str. 76.)

Safvet-beg Baagi 116 No, II ovo doba shvatie i ulogu nove inteligencije pa e kao pripadnik NapredIlih Muslimana, dakle, muslimanske inteligencije koja je, ignorirajui

poziv neposrednog politikog angamana, insistirala na recepciji

kulturne politike kao politike prosvjetiteljstva unutar unaprijed zadatih okvira Reima, pledirati za njenu politiki eksplicitniju funkciju, i to II fanni njene inkorporacije II praktino-djelatnu MlISlil1laJlSh'U namdlltl

Olganizaciju. 85

No, to podrazumijeva pod inteligencijom i to je njena socijalna funkcija? "Inteligencija je jedna odabrana kasta ljudi II jednom narodu koju neki
nazivaju: duevna aristokracija. Ona mora dobro poznavati prilike II domovini i II dravi, kojoj pripada i prema dravama, s kojima direktno ili indirektno dolazi II dodir. Kratko reeno: inteligencija II jednom narodu ili elementu mora poznavati svijet i kulturni razvoj svih naroda ... da prema uvigjavnosti slui napretku svoga naroda i prevratu svoje domovine."86 Kao "reprezentacija naroda", kada je rije " ... o ivotnim pitanjima u jednoj zemlji ... (ona) ... ne smije biti indiferentna, ona - makar niko ne htio - mora stajati na braniku narodnih svetinja i prava, mora se zauzimati za svoj elemenat ne alei ni moralnih ni materijalnih I1ava.''87 Kako bi ispunjavala te svoje socijalno-povijesne narodne svrhe, ona " ... mora biti ne samo svestrano obrazovana, nego takogjer marljiva u prouavanju odnoaja u svijetu, plemenita u nastojanju oko napretka svoga naroda, poduzetna u obrazovanju i uzgajanju rnlagjeg narataja ... Uzgajati znai buditi samosvijest u nanxiu, a suzbijati natranjaki elemenat, kriti put napretku. O uzgoju ovisi budunost, o

85 Uvia, nakon iskustva sa idejom dominantno kulturno-prosvjetiteljskog, uz to i apolitikog preporoda, sa ovom apelacijom Baagi da se "... naa inteligencija kroz itavo vrijeme od kako sc vodi ozbiljna akcija za saniranje naih vjersko-prosvjetnih prilika drala u tom pitanju postranice pasivno." (Ogledalo, br. 10. 2. vm 1907.) Priznaje sada mandat EgzeJ..lltivllog odbora, ali smatra da mu se treba pridruiti lx1njaka inteligencija_ pri tome, pokazuje re'Le!VU prema vanmuslimanskim asistencijama, prije svega, sa stanovita sreivanja argamih odnosa. Zbog toga e rei: "Imade meu obrazovanima Muslimanima ljudi, koji hoe, mogu i umiju pisati ako ne ljepe i bolje za nas. barem toliko, koliko su umjeli oni koji su do sada pisali nae peticije." (Ogledalo, br. 2, 7 VI 1907.) Baagieva inicijativa ne nailazi na podrku, "Srpska rije" ga napada smatrajui da on problematizira "muslimansko-srpsku saradnju" a sam Baagi, i zbog sukoba oko Gajreta, obustavlja dalje izlaenja svog !ista Ogledalo.
86SB~-'''' program, CIt. IZV.,1 . SlI". a~gJ(':, nOS

87 Cit. djelo, str. l.

Safvet-beg

117 suzbijanju natTanjakog elementa opstanak; a oboje skupa je pitanje: o biti ili ne biti za dananje vrijeme."88 No, ostaje Baagi i dalje, uz respekt ovog stratuma, na stanovitu nacionalne superiornosti i povijesne misije bonjakog plemstva.

Baagi

Domovina, patriotizam i islam

FOll11ulira

i publ icira svoju koncepciju bonjatva u ranom, mladalakom periodu, u doba saradnje sa listom Bonjak. 89 Uz preradu
B aagi

nekih pj esama koje su izvorno hipostazirale bonjatva, gdje se ono sada izostavlja, sa svojom Trofillldom javno Baagi deklarira svoju hrvatskojeziku identifIkaciju nazivajui svoj jezik hrvatskim jezikom. No, OVll identifikaciju on " ... nee isticati ni II listu ''Behar'' 1900. ni II drutvu "Gajret", koje je on osnovao i vodio, jer je bila strana bosanskomusIimanskoj nacionalnoj i kulturnoj sredini II ovoj drugoj fazi nj ihova knjievno-kulturnog preporoda, kada je ime Bonjak ustupalo pred imenom Musliman pod po l itikim pritiskom hrvatskog i srpskog nacionalnog pokreta i oportunizmom austrougarske vlasti prema njima, koja e i bosansko ime jezika administrativno zabraniti 1907. a prihvatiti dvoirneni srpsko-hrvatski naziv jezika.''90 Meutim, kasnije, jo jednom, vie eksplicitno, nego posredno, i to povodom izdavanja IX godita Behara, kada on deklarativno i programski prihvata pankroatizam, indirektno e deklarirati svoju hrvatsko-jeziku identifikaciju. 9l

88 Cit. djelo, str. L

89 Njegova recepcija i apologija bonjatva nije samo neto osobeno, imimno, naprotiv, treba ih promatrati " ... u povezanosti sa savremenim tenjama proslavljanja, buenja ili otpora naroda, a pjesnikov estetski domet se mora posmatrati II horizontu oekiva nja naroda kome pripada, i iju on svijest i izraz predstavlja. " (Muhsin Rizvi, cit. djelo, str. 103.) 90 Muhsin Rizvi, cit. djelo, str. 102. 91 Kao lan urednitva, Baagi e, naime, prihvatiti slijedee stanovite: ''Narod na naime II Bosni i Hercegovini kao i naa braa preko Save i Dunava kao i ona preko Drine govore istim onim jezikom, kojim i mi piemo, samo ga zovu dvojakim imenom. Prema tome postoje dvije knjievnosti, hrvatska i srpska. Knjievnici i saradnici koji preuzee da uz promjenu i proireni program izdaju ''Behar'', broje se II hrvatske knjievnike i rade na polju hrvatske knjievnosti. S toga, a i jer treem imenu pored hrvatskog i srpskog Ile moe nigdje biti mjesta, (pOO. E. Z.) obnovljeni e ''Behar'' biti hrvatski list ... ''Behar'' e morati da sljubljuje i jedan narod raznih vjeroispovijesti, .. .".

Safvet-beg Baagi 118 Mada vie ne govori eksplicitno o bonjatvu, ono nije II sadrinskom smislu nestalo, samo to se sada javlja II drugoj fonni, razvija se, II naem uvidu, i publicira pod pojmom domovine. Naravno, kod Baagia je rije o Bosni i Hercegovini kao domovini. Otuda je Baagievo rano

poimanje bonjatva II uskoj vezi i sa njegovim shvatanjem domovin-

skog fenomena. [ dalje, dakle, Baagi njeguje kult Bosne i Bonjaka, i sada taj kult proimaju epske slike i romantiarske percepcije, ali sada II fonni hipostaze domovinskog patriotizma, i to vie II jednom racionalnom diskursu. 92 Zapravo, pojmovi domovine i naroda su II ovom kontekstu gotovo istovjetni: iako dijelovi naroda mogu egzistirati izvan domovine, ipak,
II

supstancijalnom smislu, domovina jest ovdje odreena kao domovina

- postojbina matice jednog naroda. To je, primamo, dakle, etnika, narodna ili nacionalna domovina. Prema tome, fenomen domovine u Baagievom uvidu ne odreuje ni njen dravni (ne)status, ni priroda po litikog reima ili karakter vlade pod kojom se ona nalazi, ni stepen kulturnog razvoja, ni njen teritorijalni obim ni geografski poloaj.93 Domovina je jednostavno " ... kolijevka jednog te istog naroda s kojim dijeli radost i alost, s koj im pjeva i jadikuje u istom jeziku i po istoj kajdi. To je kolijevka ogragjena kostima tvojih otaca i djedova i okartana njihovom zajednikom krvi."94 No, to je " ... beika jednog te istoga naroda ... " gdje su " ... isti obiaji, gdje se istim jezikom govori i za iste svetinje gine."95 Domovina, odnosno narod, ovdje su shvaeni, dakle, kao zajednica istovrsnog etnikog porijekla, identine povijesne sudbine, kao zajednica jezika, zajednica istovjetnih vrijednosti i svetinja te i identine, kolektivne osjeajnosti.

92 (Os ma n Aziz, Na poetidu IX godita, ''Behar'', l S. maj 1908. godine, br. I.,

str.

403.)

93 Baagi je jo 1891. godine II Bonjaku (br. 2, str. 2-3.) objavio tekst o ovoj tematici pod naslovom Hubb-ul varani min-el iman. Ljub(N otadbine s vjerom je skopana.
Sve temeljne misli, ak esto i u identinim formulacijama , ali sada neto u razvijenijoj sadrini reproducira II svom radu Sto ijedan hadisi erif, poglavlje VITI, ''Behar'', br. 6. Primjeuje se tek lenninoloka razlika, naprimjer, umjesto rijei otndbina II Beharu upotrebljava lennin domovina. Kako jc tekst u Beham u nekim nijansama razvijeniji II odnosu na onaj II Bonjaku, to e se naa interpretacija oslanjali upravo na njegovu sadrlintl

94 Sto ijedan hadisi erij nav. izd., str. 83.

95 Ci!. djelo, str. 83.

Safvet-beg Baagi

119

No, II daljoj analizi i razvijanju fXJjma domovine Baagl e se, ponajprije, kretati u jednom diskursu kojeg oznaavamo kao nahwalisti.ki diskurs. Dakle, fXJima fenomen domovine u kategoriji naturalizma i njegovih varijanti, geografizma i organicizma. Prije svega, domovinski fenomen je univerzalIla prirodna datost, a to znai neka vrsta domovinske osjeajnosti i potrebe za domovinskom identifikacijom, ovdje sa stanitem, u njegovom uvidu, opa su svojstva cijelog ivog svijeta. Prema tome, " ... ljubav prema otadbini nije volja pojedinih ljudi, ve sila prirode - neto zajedniko svim stvorenjima."96 Domovina je, dakle, ontogenetski fenomen ivog svijeta. 97 U uem, antropolokom smislu, domovina je bioloka datos/ kao to je to i porodica, te funkcionira, sa svoj im smislom, analogno porodici. 98 Domovina nije, dakle, nikakava ljudska " ... lUl1otvorina koju je ljudska mata uzdigla do uzviene misli, nego ... prirodno uvstvo. "99 Ona je, dakle, " .. _prirodno uvstvo, koje od najranijeg djetinjstva nosimo u srcima."l00 S obzirom na tu prirodnu datost, domovinski je fenomen drevni, arhetipski fenomen: ''Kako je staro ljudstvo, onako je staro i uvstvo u Ijudima."101 No, osim to je bioloka, onaje, II percepciji naroda, istovremeno, i geografska individualizirana stvarnost, zbilja osebujne flore, faune, klime i s1. 102 U obje te dimenzij'e domovina ulazi u anfropolola, konstituciju. Nakon to je identificirao ontogelletski i antropoloki status domovinskog fenomena u ljudskom i narodnom iskustvu, Baagi sad fuktiki promatra domovinski fenomen II aksiolokom kontekstu. Domovina je vrijednost
96 Hubb-ul lIatalli min-el iman. Ljubav otadbine s vjerom je skopana, cit izv., str. 2.

97 Cit. djelo, str. 2. 98 Domovinski osjeaj kao ljubav prema rodnom mjestu " ... imadu i ivotinje. Tice
ljube svoje gnijezdo; i one osjeaju ljubav prema mjestu i kraju, gdje su se izJegle i prema gajevima kuda lepraju kada se povrate sa zinl0vita. Dakle ljubav je prema domovini neto, to je zajedniko svim stvorenjima" (Sro i jedan /ladisi erif, cil izd., str. 82.)

99 Ne samo II literarnom, simbolikom smislu, pojam domovine razumijeva II analogiji sa doivljajem majke. (Hubb-ul valani min-el iman. Ljubav otadibine s vjerom je skopana, cit. izv., str. 2.) 100 Sto i jetlml hadisi enf, cit. izd., str. 82.

101 Cit. djelo, str. 82.

102 Cit. djelo, str. 82.

120

Sa/vet-beg

Baagi

ali niti je rutinska, svakodnevna, niti je u hijerarhiji ljudskih vrijednosti neto nieg ranga. Ona, dakle, pripada najviim wijednostima, a to znai pripada svijetu idola, svetinja, sakraliziranih nonnativileta, ona je, u njegovom uvidu, i boansko djelo. U tom smislu pisae kako je domovina "velika svetinja", "idol", "blago neodreene vrijednosti", ona je " boansko nadahnue ... opa svojina i svetinja svih.1judi."103 Kada je tako u ontogenetskom, antropolokom i aksiolokom diskursu odredio fenomen domovine, Baagi analizira i definira ljudski, zapravo, narodni odnos prema ovom fenomenu. Odreuje ga, kad je pozitivan i osvijeten, kao patnotizam. U histonografskom diskursu afinnira patriotizam kao povijesno iskuanu, potvrenu vrijednost. I04 Potom, u psiholokom diskursu, identificira skalu emocionalnosti koja karakterizira patriotizam. U njemu su sadrana "uzviena uvstva", osjeanja "zanosa" i "uzbuenja", osjeanje koje "ivce uzdrma", s njom su vezana snana osjeanja "radosti" i "alosti". \05 Nadalje, u etikom diskursu, u bitna odreenja patriotizma uvrtava moral dunosti, koji ukljuuje i etiku rtve. U tom smislu, domovina je stvarnost spram koje " ... svoje vlastite interese zaboravljamo, idol, kome se ivot na rtvenik doprinosi."l06 Dunost polaganja individualnog ivota na "rtvenik domovine" uzviena je ljudska dunost.I 07 Upravo ova IIjml/il/a hipostaza rtve za domovinu, ona,

103 Uz pjesniku imaginaciju, Baagi e potencirati ovu dimenziju domovinskog fenomena; domovina " ... je gruda zemlje pod naim nogama, koja nam micm mirie, cvijeem cvate i njenom ljubavi die." (Cit. djelo, str. 82.) Ili, u tom smislu, reti e: "Seli brate u najljepe krajeve irokog svijeta, seli u zemlje, gdje tropsko voe raste, gdje lotosi i bajne rue cvatu, nee ti to voe rasti, ni to cvijee cvasti kao n~e ljive i jabuke, kao nae lubenice i smilje na tvojoj rogjenoj grudi; (Cit. djelo, str. 83.) Jer "... tajna ljubav vee za domovinu i njezine skromne bae i gajeve." (Cit. djelo, str. 83.)

l04Clt d 1 str. 8' ue o, _.

105 Ilustrira to primjerima iz rimske povijesti, budui da " ... ljubav prema domovini nije ni ujednome narodu na svijetu nala vrue srce kao II Rimljana" (cit. djelo, br. 6, str. 83), arapske povijesti iz panije (cil djelo, str. 83), kao i priom iz povijesljednog ha!ife iz porodice Abasovi3 (cit. djelo, " Behar", br. 7, l. august 1903., str. 100). 106 Sam e 8aSagi, u svojim pjesmama, izraavati takve osjeajnosti govorei o Bosni kao "miloj domovini", "miloj majci", "miloj Bosni" i sl.

107 Sto ijedal/ Iladisi erif, "Behar", br. 6., str. 82. I ranije, u Prvoj pjesmi ("Bonjak", l, 1/ 1891,4,4.) Baagi e uvesti motiv rtve, dunosti i vjernosti domovini. A u pjesmi Utjeha ("Bonjak", 111891,4,4.) domovinu, ovdje predstavljenu II hercegovakoj identifikaciji, doivljava kao izvor osobne srete i ivotne inspiracije, dakk; kao neupit.
nu vrijednOSI najvieg ranga.

12 1 II ovoj sakraliziranoj verziji i nema nikakvih granica, 108 ulazi u supstancijalna odreenja patriotizma. 109 Zbog otadbine ne bi alili " ... najvee rtve doprinijeti ...", zbog nje " ... i svoje vlastite interese zaboravljamo ... ", ona nije " ... suho ime, koje fantazija u zvijezde okiva, ve uzviena misao - svetinja, za koju je slatko umrijeti, a jo slagje rane podnijeti."!!O
Uz elilal /1ve, i u egzistencijalIlom diskursu, otkriva se jo jedna supstancijalna dimenzija domovinskog fenomena: domovina je povijesno-egzistencijalna pretpostavka samog narodnog opstanka pa je zato ona"dragi kamen" na kojem nije urezana samo povijest narodna i na kojem se ne ogleda samo njegova sadanjost, nego je to ''kamen'' " ... na kojem su urezana proroanstva nae budunosti. "!!! U deskriptivnom i, istovremeno, u nonnativnom smislu hipo stazirae jo jednom etiku rtvovanja kao supstancijalnu odrednicu patriotizma. Otuda potencira on i egzistencijalni

Safvet-beg Baagi

karakter domovinskog i patriotskog fenomena: ''Kad se ovjek za domovinu bori, na sve zaboravlja: na smrt i ivot, na oca i majku, na enu i djecu, jer muje sve tijesno skopano s domovinom; ako nju spasi, spasio je sve milo i drago, ako nju izgubi, izgubio je sve milo i drago."l J1 Fenomen patriotizma odreuje i u religijskom diskursu: patriotizam je i islamski imperativ. Zapravo, u poimanju bonjatva, Baagi je morao razrijeti jo jedno kljuno pitanje: u kakvim odnosima stoji bonjatva i Bosna kao povijesni individualitet i islamska identifikacija kao njihov vjerski subidentitet? Ve smo vidjeli kako Muhamed Emin Hadijahi i Me1uned Kapetanovi Ljubuak ne vidi II islamu nikakve anacionalne imperative. Naprotiv, II te imperative spadaju i recepcija etnike samosvijesti i bo-

!O8 Otuda i Baagi osobno preferira etiku rtve i povijesne linosti koje su se rtvovale " ... za ast svoga doma i naroda ..." i " ... koji i svoj ivot na kocku metnue u ime mile domovine i ljubljenog naroda." (Cit. djelo, "Behar", br. 7, stT. 97.) Ubraja u galeriju ovih linosti, naprimjer, Aleksandra Velikog, Ccmm ili Napoleona. 109 Ljubav prema domovini " ... nema nikakvih granica; ko sve otadbini na rtvenik ne poloi, nije nita doprinio, ko sve za nju ne uini, sve je uskratio." (Hllbb-1I1 vatani minei imali. Ljubav otadbine s vjerom je skopana, cit. izv., str. 2.) 110 l ovu vrijednost deducira jz njene zbilje II bonjakoj historiji: "Bonjaci su tvoji stari, kojim ginut bijee slast, za ognjite svoje milo, za dragoga roda ast." (Iz pjesme U zidbwma Jajca grada, "Bonjak", 1891.,27, 1.)
III HI/bb-Ill vufani min-el iman. Ljllbav otadbine s vjelVlIl je skopana, cit. izv., str. 2.

112 Sto j jedan "adis! erif, "Behar", br. 6., str. 82.

122 sanske patriotske svijesti. No, sada

SaJvet-beg Baagi
Baagi II

sadrinski razvijenoj

fonni argwnentira temeljnu tezu kako islamska dogmatika pledirajue, legitimirajue normira i recepciju bosanskog patriotizma. 113 Apostrofirajui da su mnogi islamski pisci iz novijeg vremena odbacili tradicionalni, posebno predislamski, ali i islamski " ... kosmopolitizam i plemenski separatizam ... ",114 Baagi e svoju temeljnu tezu argumentirati navodei arapske i turske, ali i bosanske pisce, Dervi-pau Mostarca i Neresiju, pisce koji su, odbacujui onaj kosmopolitizam.
nedvosmisleno branili stanovite da je patriotizam II islamu ne samo doputen nego da je i to imperativ islama. Otuda se i na Istoku" ... ljubav

prema domovini malo pomalo uvrijeila II mlagjem narataju, koji joj svaki dan pjeva himne i dublje je zasagjuje II srce svoje mladai."1 15

...

No, Baagieva rasprava o domovini i patriotizmu nije primamo doktrinarno motivirana. Naprotiv, onaje nastala na tlu njegovog kritikog uvida II nedostatke domovinske afekcije i patriotske samosvijesti kod bosanskih Muslimana kao i njihove kultivacije II duhu ovih vrijednosti. On, istina, zna da su Bonjaci u svojoj povijesti imali jaku domovinsko-patriotsku svijest l16 ali u savremenosti, II njegovoj kritikoj percepciji, nema dovoljno odgoja za tu svijest. U ovoj dijagnozi onje eksplicitan: ''Ta ba tog uzgoja nema j o ni danas kod nas, a bez njega nije bilo, nema, i nee biti ljudi ni II jednome narodu. Zaista treba aliti, to bosanski muslimani ne e da razumiju veliku vanost domovinskog uzgoja, nego s nekom hladnokrvnosti gledaju na svoju rogjenu grudu kao da joj nijesu pravi sinovi ve pastorad."117 A jedan od temeljnih uzroka tome nalazi se II sferi 113 Cit djelo, str. 82. 114 Razvija Baagi ovu misao u posebnom tekstu Sto j jedan hadisi erif, nav. izd.
Obustavlja njegovo objavljivanje Baagi nakon cenzure koju su, osim vladinih inovnika, sa dozvolom vlasti, vrlili predstavnici uleme, naravno, u ilegalnoj fonni. O tome ire u: Edhem Mulabdi, Dvostruka cenzum radi Safoetbega, "Novi Behar", cit. izd. str. 306.- 311. 115 Sto ijedan hadisi erif, "Behar", br. 7, str. 98. Jedan od islamskih pisaca - kosmopolitika jest i pjesnik Vrve ibnul-Vcrd Essealik. (Cit djelo, str. 98.) 116 Cit djelo, str. 98. Tu su arapski pjesnici Ibni Dubejr i lmaduddin i turski pjesnici Selim I. Juvuz, Namik Kemal i Abdulhak Hamid. 117 ''I mi smo znali negda ljubiti svoju domovinu. Nae narodne pjesme, naa povjesnica puna je oolinih velikana kao Sokolovi i Ibrahim paa Novoeherlija ... Kako treba ovjek ljubiti domovinu lijep mu je primjer Alxtulah paa, koji je s poznatim rije6ma: "l glavu u svoju dafl: a kanlellajetinog Ile dam ", ispio radije au otrova, nego li se pokorio carskoj naredbi, da Pounje odcijepi oo svoje domovine." (Cit djelo, "Behar", br. 7, str. 97.)

Safoet-beg Baagi

123

porodinog ll8 i kolskog odgoja. Posebno kritiki insistira na tome da kolskog odgoja i obrnzovanja u duhu morala patriotizma nema " ... jer nai uzgoj itelj i sami nemaju pojma o islamskom moralu, a kamo li o

domovinskom i politikom uzgoju. Mislim da neu pogrijeiti, ako reem da via polovina naih duobrinika ne poznaje rijee:i: domovina, vrlina, pristojnost, ljudstvo, bmtstvo, sloga, gajret i l d pa kako da oekujemo od nae mladei, da nam bude bolje uzgojena?"1I9 U osnovi tako dijagnosticiranog stanja u kolskom obrazovanju, ipak, jeste muslimansko nerazumijevanje odnosa izmeu islama i patriotizma U tom smislu e rei: ''Kako da traimo od nje (od mladei, nap. E. Z.) domovinski i !X'litiki uzgoj, koji se temelji na nauci o moralu, kad ni o toj nauci nema pojma, premda je vas Islam osnovan na najuzvienijem moralu, premda su Islam i moral dva pojma, koja se ne smiju rastaviti, premda hazreti pejgamber veli: "Ja sam opremljen da usamim mornl." (mekarimek ahlak)."120 A islamski moml, budui da je domovinska ljubav i 'boansko nadahnue", vidjeli smo, II nonnativnom smislu, ukljuuje i moral patriotizma. Zato i pledira, prije svega, mladim generacijama da slijede ideale starih Bonjaka i s recepcijom bosanskog patriotizma osiguraju budunost bosanskog naroda i " ... ponosne Bosne i junake Hercegovine ..." kako Bonjaci ne bi ostali .oO zadnji megju evropskim narodima na sramotu svojoj otadbini ... ".121 U tom konteksru od posebne je relevancije nova muslimanska inteligencija jer ona treba da " ... budl U narod U samosVIJest, l b av prema d omoV111l... "122 .. . ~u S druge strane, Baagieva rasprava, li konkretno-historijskom kontekstu promatrajui , neposredno je inspirirana muslimanskim iseljavanjem iz Bosne i Hercegovine pa je, zapravo, pledoaje za zaustavljanje tog toka, i to promocijom i hipostazom bosanske domovinsko-patriotske svijesti. 123
118 Cit djelo, str. 99.

t 19 "Za na kuni uzgoj moemo slobodno mi da ga nikako i nema, jer nema uslova, pod kojima se razvija II drugih naroda. NilOj djoci u najboljim kutama puta se na volju, da se sami prama svojim prilikama razvijaju i uzgajajtt" (Cit. djelo, str. 99.) 120 Cit djelo, str. 99.

121 Cit djelo, str. 99.

122 Hubb-1I1 vatani min-el iman. Ljubav otadbine s "!ieromje slwpana, cit. izv., str. 2.
123S. Basaglc,"as program, Cit. -" Af. l IZV., str. .

124

Safvet-beg Baagi
uoit i

Vano je, pri tome,

kako on hipostazira vrijednost bosansko-

domovinske svijesti i II koJI tekstu uvoenja parlamentarizma. ustavnosti i viestranaqa.I 24 U tom kontekstu bosanski patriotizam zadobij a dodatne vrijednosti: on, II njegovoj percepciji, postaje i taka svebosanske sinteze, izvorite tolerancije i konvergencij e izmeu unutarbosanskih vjerskih, partijskih, interesnih i drugih sub identiteta. Patriotski rad za narod i domo vinu, rad za dobrobit naroda i Bosne i
Hercegovine kao njegove domovine, to treba da " ... svima nama lebdi

pred oima kao mornaru zvijezda vodilja. Mi je iz vida izgubiti ne smijemo. Dok nam se pogledi na njoj sastaju, patriotizam e nas upuivati

na slogu i zajedniki rad ....". \25 Baagi ne govori o narodima nego o narodu Bosne i Hercegovine, kojije, unutar uvedenog parlamentarizma i viepartizma iznutra izdiferenciran, pa u takvom ambijentu, patriotizam, kao zajedn ika vrijednost, osigurava rad iznad stranakih zadjevica te podrazumijeva sloni, zajedniki i bratski rad na opem dobru naroda i Bosne i Hercegovine kao cjeline. 126

124 Otuda i njen narodnjaki, populistiki, fo lklorni jezik emocija, metaforn, slika sl., dakle, otuda njegova didaktika intencija usmjerena ka svakoonevnoj svijesti. 125 pri tome on zna za granice oktroiranog ustava za BiH i instaliranog saborskog parlamentarizma, zna, dakle, da .... . postoji .hmk i dubokjaz izmeu parlamentame prakse i n/iaste teorije o parlamentu ... ", zna da " ... obje vlade u monarhiji Ve-Lu nam ruke vie nego zasluujemo ... ", zna kako je dugaak put do istinske samouprave u Bosni a da sc ..... samo slonim radom moe pripraviti tlo, da jednom doemo do sabora II najirem smislu rijei." Uvjeren je da je u Bosni " ... probuena svijest za ustavni ivot ... ", da se afmnira par/amelltama svijest, da su zastupnici evropskoj javI/osti pokazali da maju " ... parlamentarno raditi". Ali. onaj raskorak izmeu teorije i prakse parlamentarizma moe se, vjeruje, prevazii tako IO e se trijezno prosuivati izmeu onog iO je mQgue daliUS postii i maksimalistikih ideaia, jer Io " ... se oomah ne moe po stii ostavlja se za bolja vremena_" (Svi navodi iz nacrta Baagievog pozdravnog govora u bosanskohercegovakom Saboru io ga je izrekao 1913. godine nakon to je po drugi put izabran za njegovog predsjednika, prema: [van A. Milievi, Ne.ito o j(Nnom ivotu Dra Safvetbega BaJagia, "Novi Behar". cic izd., str. 276.)

126 Cit djelo, SIT. 276. I u pristupnoj, ~zdravnoj besjedi, nakon to je oficijelno prvi
put izabran za predsjednika Sabora, na XXV sjednici Sabora, odri:anoj 25. oktobra (7. novembar) 1910. gooine, Baagi insistira na bosanskom patriotizimu kao sreditu sinteze dobra cijelog lloroda j cijele domo)lille zasnivajui ga na vrijednostima opeg dobra, s~razumijcvanj a, zajednikog rada, sloge, ljubavi, hannonije, etike bratstva i, uope, meusobne konvergencije. (Prema Stenografskom izvjelaju sa pomenute XXV sjednice bosanskohercegova kog Sabora.)

Sa/vet-beg Baagi

125

Dravnopravni status Bosne i Hercegovine

Identifikacija, u naem uvidu, sa politikim, a ne etnikim, hrvatstvom, nije ga spreavala da misli o bonjatvu, bosanskoj domovinskoj svijesti i bosanskom patriotizmu. To e se pokazati i u pogledu njegovih politikih stanovita vezanih za kontroverze oko dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Muslimani imaju na Bosnu i Hercegovinu " ... historijsko i prirodno pravo".I27 Svojom krvlju, muslimani " ... znali i umjeli svoju grudu braniti i svoja prava tititi od domaeg i vanjskog neprijatelja."128 Osim toga: "Nae prirodno pravo su lijepe zemlje, stare batine, koje su nam zajamene historijom, zakonima, kongresima i konvencijama. Mi potiui s toga stanovita baziramo svoje historijsko i prirodno pravo na nau domovinu, diemo svoj glas proti svakom diplomatu, koji se s nama titra kao igrai na burzi sa stanovitim produktima i traimo od predstavnitva monarhije, da o nama vodi malo vie rauna i da ne bagatelie nae opravdane trabine.. "129 Obrana historijskih i prirodnih prava muslimana na BOSI/U i Hercegovinu kao vlastitu domovinu, uz angaman na moralIlom i materijalnom napretku islamskog elementa, ureenju vakufsko-meariftke autonomije, u zatiti "prava i pravice naih starodrevnih batina" i islamskih svetinja - to je, u njegovoj percepciji, jedna od najviih dunosti muslimanske inteligencije. 130 Unutar doktrine o historijskom i primdllom pravu muslimana na Bosnu i HercegOVinu., u osnovi, zastupae ideju bosanskohercegovake autonomije. Manifestira tu koncepciju, naprimjer, snanim insistiranjem da Muslimanski klub u bosanskom Saboru, spram graanskih hrvatskih pretenzija, stane na stanovie odbrane autonomnog statusa Bosne i Hercegovine. Muslimanski klub e 2. maja 1911. godine publicirati kategoriku izjavu, iza koje e stajati, nakon vlastitog insistiranja na njenoj fonnulaciji, i Baagi: ''Mi Muslimani stojimo na stanovitu 127 Prema: I. A. Milievi, Nelto ojmnom ivotu Dra Safvetbega Baagio, Cil izv., str. 276. U tom smislu e i rei : "Jo jednom naglasujem: mi svi skupa slono moemo
dosta dobra uiniti za narod i domovinu, a podijeljeni u stranke narodu i domovini mnogo tete nanijeti." (Cit. djelo, str. 276.)
128SB~u. program, Cll. IZV.,1 . str. 3S3g:tC, Has

129 Cil djelo, str.

1.

130 C d1 o, str. I. lt. ~e

Safvet-beg Baagi II kakvom god dravno-pravnom sklopu bila Habsburka monarhija."! 31 Koncept bosanskohercegovake autonomije Baagi e jo jednom podrati i to tako to e potpisati programsku orijentaciju nove Ujedinjene muslimanske organizaCJje koja eksplicitno deklarira da ona " ... stoj i na stanovitu autonomije Bosne i Hercegovine bez obzira na to, II kakvom se god sklopu nalazila habsburka monarhija."132 Naravno, s obzirom na njegovu deklariranu ruvatsku orijentaciju, ovakvo Baagievo stanovite, kojeg je ovdje zastupao i Ademaga Mei, izazvalo je okantno razoarenje II pankroatistiki orijentiranom luvatskom graanstvu. 133
126 autonomije Bosne i Hercegovine,
No, II godinama Prvog svjetskog rata bonjaka reprezentacija formulira razliite projekte dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. U takvom kontroverznom kontekstu Safvet-beg Baagi i njegova grupa vide Bosnu i Hercegovinu sjedinjenu sa Hrvatskom gdje bi imala i izvjesnu autonomijll.134 Ideja bosanskohercegovake autonomije, dakle, i dalje figurira, ali je projektirana II fanni integrirane Bosne i Hercegovine II Hrvatsku. A sa tom idejom, koja u osnovi, pledira opstanak Austro-Ugarske monarhije, ali sada trijalistiki konstiruirane, Safvet Baagi, II stvari, uv a teritorijalno-povijesni , poli t iki i obiaj no -kulturni individualitet Bosne j Hercegovine. No, neto kasnije, Baagi e napustiti ovo stanovite i izjaviti da prihvata program Narodnog vijea drave Srba, Hrvata i Slovenaca 135

131 Cit djelo, str. I. 132 MrlSavat, br. 25, 3, V, 1911.

133 MrlSavat, br. 54, 16, VIII, l 9 I I. 134 Mirjana Gros, Hn'otska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914.,
Historijski zoomik, Zagreb, nr. 14, 1966-67., str. 54.
135 U literaturi se u nekim nijansama razlikuju interpretacije ovakve Baagicve orijentacije. Naprimjer, Atif Purivatra e pisati: ''Predsjednik tadanjeg Bosanskog S81xa dr. Safvet Baagi smatrao je da Bosna i Hercegovina treba da dobije autonomiju ili da bude prisajedinjena Hrvatskoj, odnosno da se "utjelovi II hrvatske zemlje."
(Jugoslavenska muslimanska organizacija u politic1wIn ivotu. Kraljevine Srba, Hrvata j Slovellaca, cit. izd., str. 18.) No, Mustafa Imamovi e pisati kako je uz Serifa

vidio sredinom 1917. godine budunost Bosne i Hercegovine unutar Maarske: "Od OOnjakih politiara prvi su istupili predsjednik sabora Safvet-beg Baagi i Senf Arnautovi, tada jedan od najuticajnijih voda Ujedinjene muslimanske organizacije. Oni su 17. VIn 1917. predali memorandwn caru Karlu, s prijedlogom da se dravno-pravni )X)loaj BiH rijei njenim prikljuenjem Ugarskoj, sa osiguranom autonomijom." (Historija lJojnjaka, "Preporod", Sarajevo, 1997., str. 476.) No, neovisno i

Amautovia

Baagi

Safvet-beg Baagi
Kritiki

127

rezime

to u miljenju Safveta Baagia zasluuje da bude respelctirano kao vana komponenta historije socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini? tome, izluujemo ono to je u njegovoj osobnoj politikoj biografiji bilo fluktuirajue te, naprotiv, insistiramo na konstantama koje, bez obzira na kontekst u kojem su bile fonnulirane, ostaju, sa stanovita historije socijalne i politike misli u BiH, njeni vrijedni teorijsko-konceptualni doprinosi. Izdvoj iemo , bez pretelIzija Ila konano vrednovanje, li tom smislu, nekoliko vanih aspekata te misli.
pri

Prije svega, ona je paradigma konceptualnog stanovita kojeg srno, II teorijskom smislu, nazvali, redukcijom politike na kulturnu politiku. 136 Politiku muslimanske, odnosno bonjake zajednice, dakle, ne poima Baagi kao izvornu _ olitiku, politiku par excellence, kao politiku konp frontacije ili subverzije spram Reima ili, pak, kao prevratniku politilm Naprotiv, ona je implicitno pojmljena kao politika fUnkcionalnog konfonnizma i to u fanni njene simplifikacije na kulturnu politiku prosvjeivanja u duhu modernih nauka i tehnikih manja. Model politikog miljenja kojeg smo nazvali fUnkcionalni konJonnizam u Baagievom publiciranom rukopisu smatramo, dakle, bitnom komponentom u historiji socijalne i politike misli u Bil-L Ona e se, kasnije, ne samo u doba austrougan;ke vladavine nad Bosnom, nego i u doba dvije JI/goslavije, kraljevskoj i socijalistikoj, pennanentno pojavljivati kao jedan od vanih
od ovih razlika izvjesoo je da Baagi nije u ovom vremenu vidio Bosnu i Hercegovinu ni II projektirnnoj junoslovenskoj dr1.avi niti II sastavu Maarske. Vidi njenu budunost kao auconorruj"ll, dakle, kao poVIj"esni indivlduaJltet unutar Hrvatske. Vjcrovao je, prema razgorovu Sejfudina Huseinagia ("Jug", br. l, 1918.) sa Baagiem. da " ... nema nijedne make - a kamo li ovjeka - koja bi h~ela ..." ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Maarskom, poj3njavao kako S. Arnautovi hoe bosansku atonomiju a ne prikljuenj e Bosne Maarskoj i da najvei broj muslimanske inteligencije trai bezuvjetno ujedinjenje Bosne i Hercegovine s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom, ali bez Srbije i Crne Gore. (Prema lanku Dr. Sqfvet-beg Baagi o tenjama OOs(mskih muslimana, ''Hrvatskl dnevnik", br. 3, 4, 4. sijeanj 1918.)

136 Ovu izjavu, prema zapisniku sa sjednice Glavnog oooora Narodnog vijea Bosne i
Hercegovine (24. oktobar 1918.) prihvataju uz Baagia i reis-ul-ulema Demaludin auevi, Rifat Sulejmanpai i Dervi Miralem. (Nav. prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 23.) Rije je, zapravo, o prihvatanju stvaranja nove drave Srba, Hrvata i Slovenaca u ijem e sastavu biti i Bosna i Hercegovina.

128 Safi'et-beg Baagi aspekata bonjakih refleksija o odgovorima na reim Postojeeg. Prema tome, povijest modeme bosanskohercegovake sociologije jimkcionalizma ili fonkcionalistike sociologije, morala bi uzeti u obzir i Baagievu misao kao jednu od paradigmi njene rane razvojne etape.

No, u tako }X>jrnljenoj }X>litici mogu se identificirati i elementi jedne neosvijetene sociologije modemog znanja. I u njenompmtozasnivGfyu ili, kulturoloki gledaju~ II njenoj vestemizaciji, njegova misao zavreuje respeket u }X>vijesti socijalne i IX>litike misli u Bosni i Hercegovini. Jer, pojmio je, prije svega, socijalnu snagu nauke i tehnike i njihovu relevanciju u sticanju materijalne i kulturne moi naroda. Shvatio je njihovo presudno znaenje ne samo za egzistencijalni opstanak ljudi i naroda nego i njihovu determinirajuu ulogu u pogledu njihovog statusa u S\jetskoj raspodjeli i novom pristupu drutvenoj moi. Pojmio je, na kraju, na tlu svoje ope lJ'ere u historijski napredak ovjeanstva, i opecivilizacijske vrijednosti modeme nauke i savremene tehnike. U svakom sluaju, povijesna rekoflsfmkcija sociologije sozl/(mja na tlu Bosne i Hercegovine u ranom Baagievom miljenju, neovisno od toga to je ona vie imanentno nego eksplicitno data, moe pronai jedno od svojih izvorita. Sa ovim komponentama, rei emo to tako, embrionalne sociologije zna!lja i kulture uojJCe, Baagi je, u odnosu na onodobno matino muslimansko miljenje, te njegov reflektivni i politiki odnos prema nadolazcoj evropeizaciji bosanskohercegovakog drutva, formulirao atipino stanovite. No, ono nije bilo inspirirano anfiislamskim motivima, naprotiv, valja to rei, niti je bilo sklono da, sa pozicija idolatrijske recep::ije evro{X>Ccntrizma, ignorira tradicijske komponente bonjakog povijesnog individualiteta, niti je bilo opsjednuto JXKIanikom resorp;ijom evropske aksiologije uope. A to se pokazalo i u njegovom pozitivnom, apologetskom poimanju izvorne dogmatike, odnosno uenj a islama, domovinskog fenomena, bonjatva i patriotizma. Baagi se, dakle, kree ovom linijom sr(/'ye nyere i to u ovoj etapi svog javnog angamana. Pri tome misli, valja to akcentirati, bez svijesti o unutarnjo-konceptualnim granicama vlastitih probonjakih percepcija. I jo vanije, skueno je njegovo miljenje o spoljanjim limitima njegovih teorijsko-aksiolokih preferencija. Jo uvijek misli on u monoreligijskom~monona rodnom diskursu u skladu sa, dodue, opim duhom svog vremena. U tom etiko-aksiolokom i politikom diskursu misli on kljune pretpostavke historijskog prevladavanja, navodne, u njegovim kri t ikim predstavama, egzistentne muslimanske stagnacije.

Safvet-beg

Baagi

129

Gdje su, zapravo, te pretpostavke? Vidi ih on u: opem prosvjeivanju koje ukljuuje i recep;:;iju modernih nauka i tehnikih znanja te, u skladu s tim, profiliranje nove muslimanske inteligencije; svemuslimanskom udruivanju zasnovanom na islamskoj etici bratstva i na naelima modeme organizacije; afinnaciji islamske legitimacije sticanja materijalnog bogatstva kao osnove jaanja muslimanske ekonomske moi; rehabilitaciji i afinnaciji islamske nauke o moralu; politikoj homogenosti zasnovanoj na islamskim demokratskim ustanovama Pri tome, vano je uoiti, ovaj muslimanski (dakle, vjerski) diskurs, ne ignorira etniko-narodni muslimanski individualitet.

Naprotiv, on je, sa Ljubuakom, rodonaelnik jedne, nazovimo to tako, protosociologije bonjake nacije. Ona, kao to smo vidjeli, ukljuuje II sebe, mada u nerazvijenom obliku, kao i kod Ljubuaka, svojevrsnu etnopsiholOgIju Rol/jako, pa se i on moe, u JX>vijesti bosanskohercegovake, odnosno, bonjake etnopsihologije i socijalno-psiholoke misli uope, svrstati II rodonaelnike ove, II meuvremenu, II kontekstu evropske znanosti, etablirane znanstvene discipline. Muslimane u Bosni i Hercegovini, dakle, Ile svodi Ila \jersku, etniki, nwoollo, lIeutralIllI zajednicu. Naprotiv, prepoznaj e je i II njenom llorodnom individualitetu. U njegovoj percepciji, zato, Bonjaci nisu nita vjetako, iskonstruirano, sluajno, Bosni strano ili ekscentrino. Naprotiv, figurira, kao to smo ve vidjeli, njihov viestoljetni etniko-povijesni i dravno -po l itiki kontinuitet kao autohtonog stanovnitva Bosne i Hercegovine. Njihovaje lU1utarnja etnika diferencija, s pravom on konstatira, novijeg vremena, importirana je izvanjskom kroatizacijom i srbizacijom Bonjaka koji su, inae, u njegovoj percepciji, do otpOinjanja ovih procesa., povijesno egzistirali kao jedan, istina, vjerski diferenciran, ali u etnikom smislu jednorodan narod - bonjaki narod. 13? Sa ovim uvidom i njegovim koncepcijskim
l3? Naravno, iza tog stajalita stoji okrutna zbilja austrougarske okupacije i postaneksione vladavine. No, ni on, slijedci svjetonazor racionalne, funkc ionalisti ld orijentirane muslimanske inteligencije i privredno-trgovake elite koja je razumjela da je pod hrianskom okupacionom dominacijom prevramild diskurs stvar avanturisIikih iluzija, za razliku od odredenog kruga anarhistiki inspiriranih bosanskosrpskih intelektualaca, u njoj, gledajui te sudei sa stanovita njegovogjavnog angamana, ne vidi nita revolucionarno iritiraj ue. Naprotiv, on i njegovi sumiljenici II austrougarskom apsolutizmu, kasnije korigiranom, navodnom. ustavnoCu i fonnalnim parlamentarizmom., kako su ga, inae, a lo emo lek vidjeli, percipirali bosansko-srpski intelektualci, ne vidi nita dramatino, tragino. apsolutistiko, i sl., iO bi moglo ili trebalo provocirati muslimanski obratniki , revolucionarni, radikalno emancipatorski pokret.

Safvet-beg Baagi 130 implikacijama istupa Baagi, sasvim racionalno, historijski motivirano, tada protiv politike denacionalizacije Bonjaka, odnosno, kao to

smo rekli, njihove etnike srbizacije i kroatizacije.138 Otuda e, da to jo jednom akcentiramo, istupati i protiv pojava muslimanske autosrbizacije i autokroatizacije. 139
U toj povijesnoj sociologiji bonjake nacije, dakle, sociologiji koja bonjaki narodni identitet ne percipira samo II njegovom aktualitetu nego i njegovom historijskom utemeljenju, Baagi II svom miljenju

nije nita, promatrajui II odnosu na onodobna evropska poimanja nacije, ekscentrino. Naprotiv, insistirajui na historijsko-kulturnim dimenzijama bo,y"utva on je, II osnovi, sudionik-recipijent evropskih iskustava s nacijom. Na ovom utemeljenju i ponajvie radi i misli.

Nije to, medutim. kao to smo rekli, nita atipino ili anemino. I povijest :razvoja nacionalne samosvijesti kod evropskih naroda pokazuje kako se ta samosvijest konstituirala osloncem na svijest o vlastitoj povijesti. A ona je i ovdje ispunjena ne samo racionalnim uvidima nego i politikim mitovima, epskim hipostazama, romantiarskim percepcijama, posebno reminiscencijama na herojska doba, ratnike podvige i pobjede, velika pregnua i mitski preparirane povijesne uzlete. U svakom sluaju, moderna nacionalna svijest je neodvojiva od njenih predstava o vlastitom povijesnom utemeljenju. Baagi, to osvijeteno, a to spontano, slijedi ovu liniju miljenja i a:finnacije onog nacionalnog u evropskom kontekstu. Da, meutim, rezimirajue upitamo: to, II njegovom iskustvu, ulazi u konstitutivne elemente bonjatva, bosansko-<lomovinskog fenomena, odnosno, II veze izmeu bosanskog patriotizma i islamske identifikacije?
138 Ta misao, koja je onovremeno izazvala estoke, iracionalne reakcije protagonista etnikog pansrbizma i etnikog pankroarizrna, izraava Baagicv uveni stih: "Zna, ''Bonjae'', nije davno biJo;Svega mi sv'jela! nema petnaest ljeta/ Kad u naoj zemlji ponositoj! I junakoj zemlji Hercegovoj! Od Trebinja do brodskijeh vrata! Nije bilo Srba ni Htvataj A danas se kroz svoje hireJOba stranca ko u svome ire.! l jo neto, emu oko vjeto! Hrabri ponos i srce jtmakoJ Nada sve se zauditi mora:/ Oba su nas gosta saletilaj Da nam obnu najsvetije blago! Nae ime ponosno i drago;! Eto hore, eer razgovore." 139 Ignorirajui ovakav emancipatorski smisao Baagicvih stihova i savremene inter pretacije e sa pozicija etnocentrizma vidjeti u njima negativnu inklinaciju. Oznaavae ih izrazom "agresivnog bosanskog nacionalizma" (Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosfli i Hercegovilli 1882-1903., cit izd, str. 226.) ili kretanjem u "mutnim vodama banjak1uka." (Todor Kruevac, Bosanslrhercegovaki listovi uXIX veku, cil izd., str. 248.)

Safvet-beg Baagi

131

U odgovoru na ova pitanje otkrivaju se kljuni elementi koji, takoer, mogu ui u jednu embrionalnu teOliju nadje koja e se kasnije u kontekstu, naprimjer, materijalistikih, klasno-socijalistikih, nacionalistiko mitolokih teorija, razviti u evropsku teoriju kulturoloke definicije nacionalnog identiteta. U ovom kontekstu, Baagia i smatramo imanentnim protagonistom ove defincije nacionalnog individualiteta II bosanskohercegovakom kontekstu. A ta definicija-teorija insistira, kao to to radi Baagi u razmijevanju bonjakog individualiteta, na njegovim kulturolokim, a ne materijalnim, dakle, odnosima koji se tiu bazinih relacija u socijalnoj, odnosno vlasnikoj i proizvodnoj strukturi. Otuda on, bonjaki identitet i prepoznaje u transhistorijskim, kulturoloko-duhovnirn komponentama: narodna zajednika osjeajnost, tradicionalna obiajnost svakodnevnice, historijska reminiscencija na zajedniku uz to herojsku, slavnu, epsku prolost ponosa, mudrosti, morala, jeziko zajednitvo, kulturnostabilna i superiorna knjievna, i uope intelektualna produkcija, i sl. A kad govori o materijalnoj bazi bonjatva, dakle, odnosima vlasnitva nad, li to doba, zemljom, i opoj materijalnoj moi trgovakog kapitala, onda on, zapravo, favorizira, nekritiki i antipovijesno, presudnu ulogu veleposjednikog stratuma. No, rije je, rekli bismo, i sa stanovita onodobnih, a ne samo naknadnih, postfestum kritikih reinterpretacija, o jednoj fantazmagoriji. Jer, njegova begovski preferirajua aksiologija ignorira dominirajui status gradskih, graanskih aktera bonjake povijesti. Nije vie, ak u njegovo doba, taj historijski stratum svjetsko-povijesno relevantan. Naprotiv, u novom povijesnom kontekstu, kao to se pokazalo, prestao je da bude presudnim povijesnim akterom bonjakog narodnog individualiteta. Baagi to, inae opsjednut privatnom begovskom ambicijom, ali i historijskim romantizmom, u epohalno-svjetskom smislu, nije shvatio. Prema tome, ako bi sa kritikog stajalita vrednovali njegove percepcije bonjatva u ovoj njegovoj dimenziji, onda bi morali ponoviti istu argumentaciju i iste sudove koje smo izrekli i oljubuakovoj hipostazirajuoj predstavi povijesne misije begovskog stratuma moi. Otuda, ovdje i neemo reproducirati tu ve izreenu kritiku opservaciju. Dodaemo, u ovom kontekstu, tek akcentiranje jedne od, u naem uvidu, vane inkonzistencije u njegovom miljenju. Insistiranje na doktrinarnoj apologiji djelatno-supstancijalne misije begovskog stratwna, u vremenu kad je ona, objektivno, ve anahronizirana, najenoj , i preferiranje nove evropski i

Sa/vet-beg Baagi 132 islamski obrazovane inteligencije II narodnom profilirajuem samoosvjeivanju i opem napretku muslimanske zajednice, na drugoj strani, indiciraju protivIjellost izmeu nostalginog tradicionalizma i recipirajueg modernizma, protiVIjenost koju njegovo miljenje nije moglo racionalno razrijeiti i prevladati.

moemo rei: Baagi je jedan od ranih bonjakih intelektualaca koji su, i neosvijeteno, a ne samo iz politiko-pragma tinih razloga, recipirali kulturoloke teorije !lacije i iz njenih horizonata mislili bonjaki narodni individualitet. Otuda i moemo ustvrditi:
svaka rekonstfukcija povijesti kulturokih teorija-defincija nacija na tlu BiH morala bi se vratiti Baagiu kao jednom od svojih meritornih

Rezimirajue,

izvorita.

Sa stanovita povijesti bonjakog dravno-pravnog miljenja, II vrijedne domete njegove nacionalno-politike misli uvrtavamo 'i recepciju ideje i doktrine o historijskim i prirodnim pravima muslimana na Bosnu i Hercegovinu kao Iy'ihovu autohtonu domovinu. Ova doktrina, II fonni, navodnog, hrvatskog prirodnog, historijskog, etnikog i dravnog prava na Bosnu i Hercegovinu, kako konstituent, figurirala je II pravakoj ideologiji i uope i ideologijama i politikama velikohrvatskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu. Neovisno od toga da li ju je preuzeo iz pravatva, pod ijimje uticajimajedno vrijeme oblikovao svoj politiki svjetonazor, ostaje relevantnom injenicom daje on, u naem uvidu, prvi Bonjak koji je ovu doktrinu tretirao kao lega!istiku i legitimacijsku osnovu muslimanskih prava na Bosnu i Hercegovinu kao sopstveni historijski i pravnopolitiki domovinski individualitet. Na drugoj strani. bez obzira na izvjesne nedoreenosti i konfuzije, ona se doktrina u njegovom miljenju objektivirala II fonni bosallSkohercegovake autonamistike politike kao dravno-pravne fonnuIe unutar koje se mislilo raz:tjeenje onodobnih kontroverznih projekcija budueg statusa Bosne i Hercegovine. Otuda, svaka rekonstro.kcija povijesti ideje i politike bosanskohercegovake autonomije mora u sebe ukljuiti i Baagieve percepcije. U takvom doktrinarno-politikom i opem aksiolokom horizontu on e, i dalje, govorei o narodu a ne narodima Bosne i Hercegovine, znajui za interesnu disperziju koju sa sobom donose ustavnost, parla-

Safvet-beg Baagi

133

mentarizam i viestranaje, na najvii vrijednosni rang izdii bosanski palfiotizam kao sredite i izvorite opeg dobra, tolerancije, sloge, bratstva i konvergencije izmeu unutarbosanskih sllbidentiteta, dakle, vrijednosti koje osobno, II svom svjetonazoru, i preferira. Otuda, rekarlshl/krija povijesti ideje i sadrine bosanskog patriotizma, takoder, mora II sebi ukljuiti i Baagievo iskustvo ovog fenomena modernog svijeta.

Interpretativna dedukcija teorijskih vrijednosti Baagieve misli, i to sa stanovita njihove relevancije unutar evropskih socijalnih znanosti i u povijesti socijalno-politikih znanosti II Bosni i Hercegovini, kako je ona u ovom rezimeu uinjena, naravno, ne zaboravlja peate vremena u kojem je ona nastajala i fonnulirana. No, istraivanje i tumaenje tih vremenskih igova ostaju u domenu biografizma i, s pravom, detaljistike historiografije. S tom svijeu o metodsko-pristupnim granicama nae interpretacije, upuujemo se rekonstrukciji socijalne, kulturne i pol itike misli Osman Nuri Hadia, inae, njegovog, u jednom vremenskom pericx:Iu, saradnika-koautora na nekim zajednikim kulturnim projektima

135

ocioloki diskurs II interpretaciji karaktera muslimanske zajedi:}) nice II Bosni i Hercegovini i kritika politike muslimanske nacionalne dezindividualizacije to se provodila II razliitim kulturnim, obrazovnim, medijskim i politikim fonnama njihove srbizacije i kroatizacije, II bitnome obiljeava anrovski heterogenu misao Osmana Nuri Hadia. Ona, na drugoj strani, otkriva fenomen kojeg, ve smo to , rekli, oznaavamo kao nesigurni ili kolebljivi etniki identitet pa i on ulazi II karakteristina odreenja njegovog osobnog iskustva svijeta naroda i politike. Unutar ovog tematsko-problemskog kruga, izostavlj ajui, pri tome, njegov osobni ili koautorski knjievni rukopis, l naa interpretacija e se koncentrirati na njegov publicirani tekst koji ima socijalnu i politiku relevanciju. 2 Metodom analize eksplicitne sadrine, ali, jo vie, metodom
l Prvo knjievno djelo objavio je 1894. godine: Ago Sari. Pripovijest iz prolosti Mostara, Zagreb, 1894., Hrvatska biblioteka. Ova pripovijest prethodno je izala u asopisu "Dom i sviet", god. vnl1 894. Knjievna djela kasnije pisao j e zajedno sa prijateljem Ivanom Milieviem. Objavljivali su ih pod zajednikim pseudonimom Osman-Aziz: Bez nade. Pripovijest iz mostarskog ivota,''M:atica hrvatska", Zagreb, 1895.; Bez svrhe, Slike iz ivota, "Matica hrvatska", Zagreb, 1897.; Na pragu novog doba, "Matica hrvatska", Zagreb, 1896.; Pripovijesti iz bosanskog ivota, Drutvo Sv. Jeronima, Zagreb, 1898. 2 Islam i kultura, Zagreb, 1894. Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, Zagreb, 1902.; djelo je objavljeno anonimno; Islam i Prosvjeta, II ediciji "Gajretova predavanja"; Muslimanska versJw.prosverna autonol1Uja u BiH j pitalije halifata (povodom 2S-godi-njice Dabicvog pokreta), "Gajret", Sarajevo, IX (J925.), hr. 7, 8, 9-10, ll, 12, 15;

C!

136

Osman Nuri

Hadi

imanentne analize i prepoznavanjem implicitno logikih konzekvencija njegove misli, identificirae se Hadieve ideje i koncepcije koje imaju svoje dignitetno mjesto II povijesti socij alne i politike misli II Bosni Hercegovini.

Aksioloki po,tul.ti: islam, domovina, narod

Islam je za Hadia apsolutno sredite vrijednosti, aksiomatska izvorite orijentiranja i percepcije svijeta ivota i njegove interpretacije. H Narnaje naa vjera najsvetija i najuzvienija stvar, i nita na svijetu nije tako veliko i uzvieno, da bi se moglo uporediti s tom svetinjom. Ako nas tko povrijedi II imetku, osobnoj asti ili ozlijedi na tijelu, mi mu ako hoemo - moemo i oprostiti, ali uvrede vjere, povrede vjerskih osjeanja Diti moemo niti smijemo ma kome oprostiti. Kad se radi o
vjeri, kod nas prestaju svi obziri, za obranu vjere mi smo spremni rtvovati sve, pa i ivot svoj."3 U aksiomatskoj preferenciji islama i njegove apsolutno orijentirajue vrijednosti on je eksplicitan: "To ravnalo, taj putokaz, koji ima da nas vodi na putu prosvjete i koji ima da nas upuuje , kako da udesimo na obi, a nada sve obiteljski ivot, jeste naa sveta vjera - Islam."4 Njegov socioloki diskurs, knjievni rukopis i politiki credo do kraja su posredovani islamom. I onda kad se otvara ka recepciji zapadnih vrijednosti, ne izlazi on II sekularnu sferu i nee da svoju rasudnu mo subsumira logici profanog. Naprotiv, ostaje u islamskom diskursu identi ficirajui u njemu emancipatorski potencijal. Islamje otvoren ka recepciji modernog znanja, obrazovanosti, kulture, vrijednosti rada, tehnike, kapitalistikog ethosa. "Islam je vjera razuma, u njegovim zasadama sadrana su naela napredka, usavravanja, dobrostivosti i milosra ... Islam i civilizacija dva su uzajamna pojma,

Muhamed a. s. i Kur'an, Kultuma istorija Islama, I, Beograd, 1931.; Borba muslimana ul versku i valaifSko-meariftlal autonomiju, u: Vladislav Skari, Osman Nuri-Hadi, Nikola Stojano\i, Bosna i Hercegovina pod austro-Ugarskolllllpravom, Geea KonA. D. - Beograd, 1938. TakCK1er, II BehaMl pod vlastitim imenom i pseudonimima Vwnik, Nedim, AMil/hak, Dllfl!ndi i Devad objavio je vie, za interpretaciju njegove socijalne i politiki

misli, relevantnih tekstova.

3 Vamik (Osman Nuri Hadi), Papimati kriari, "Behar", 211901-1902, 5, l. juli 190\., str. 120. 4 Osman Nuri Hadi, Nae/a Islama i na zadatak, "Behar", JfI900-01, I , str.12.

137 dva nerazluiva faktora."5 U sociolokoj anatomiji muslimanske zajednice ne stoji na nekom islamu izvanjskom stajalitu: naprotiv, unutar njegove aksiologije kree se njegov kritiki diskurs. Otuda, u svojoj recepciji islama hoe ga osloboditi od unutarnjih predrasuda, bajkovitih naslaga, legendi, pseudohadisa, konzervativnih valera, imobilnih konotacija. Istovremeno je rigorozni kritiar nmogovrsnih negativnih stereotipija to nastaju i figuriraju izvan islamskog svijeta, onog na evropskom Zapadu, ali i unutar bosanskim Mru;limanima susjednih naroda.
No, u njegovoj percepciji islam ne proizvodi anarodnu svijest niti se ignorantski odnosi spram patriotizma kao vrijednosti. Naprotiv, uz islam, i respekt etnicKog, narodnog individualiteta "svetog" ranga6 i patn'otske samosvijesti kao idealnog nonnariviteta, ulazi u vrijednosno-aksiomatski krug unutar kojeg se kree njegovo miljenje-vrednovanje i interpretiranje onodobne socijalne zbilje. U identifikaciji i ovakvom ra.ngiranju ovih vrijednosti Hadi je nedvosmislen: "Vjera, domovina, narod - to su najuzvienije ideje, najsvetije stvari to ih ovjek moe imati, to su ideali za koje svaki poten ovjek raditi mora. Raditi za te ideale, nije dosta samo htieti, treba biti proet i zadahnut tim idealima, uz to imati znanja, vrstu, nepoklebivu i uztrajnu volju i vjeru u narodne svetinje i sreu domovine."7 Islam, dakle, u njegovoj percepciji, ne implicira indolenciju spram dravno-domovinske egzistencije kao vrijednosti. Naprotiv, u islamskoj nauci je utvreno: '''Hubu! vatani minei iman" -ljubiti domovinu svoju dunost je vjerska.''8 Politika relevancija ove patriotske aksiologije pokazuje se i u kontekstu u kojem se fonnulira: to je kontekst iseljavanja Muslimana u TillSku. U ovakvim preferencijama, utemeljujui ih pozitivno u dogmatici islama, Osman Hadi Nuri istupa protiv ove politike koja je mjestimice, u jednom vremenu, motivirana i autoritetom nekih ''plVaka'' "Dabieve grupe"Y
5 Cit. djelo, str. 13. 6 Hadi je objavio prijedlog da se iz javne upotrebe izbaci lennin mulU/medanci kao ime za "islamski narod" u Bosni i Hercegovini i da se upotrebljava naziv muslimani. (Muslimani, a Ile IIlIIhamedanci! Poslanik, il Ile prorok i propheta. ledan predlog. "Behar", 1/1900-1 901, 1,6.) 7 Osman N. Hadi, Muslimansko pitanje ... nav. izd., str. 88. 8 Osman N. Hadi, Dolazak hadiija, "Behar", I. maj 1900., god. L, 190111, str. 29. Izrie OYU misao on povodom povratka hadija i jo jednom kae: " ... sretni su i zadovoljni to se vraaju na svoju rogjenu grudu, jer, ljubiti svoju domovinu dunost je vjemika."(Cit. teks. str. 29.) 9 " ... njihovoj (se) sebinosti i pohlepi pridruila i zloba, koja je nala svoj bezduni vrhunac u potajnom propagiranju iseljavanje". (Mllslimanslw pital/je ... cit. izd., scr. 66.)

Osman Nuri

Hadi

na

Osman Nuri Hadi Hadi, meutim, ne ostavlja nikakve dileme o tome to podrazumijeva pod domovinom: "elimo li se odrati i napredovati, mi moramo svi kao jedan biti proeti jednom milju, a ta je: da su Bosna i Hercegovina naa domovina, da smo tu nikli i odrasli, da svaka stopa zemlje, krvlju pokrapana, govori o slavi, prolosti, srei i nesrei naih predaka."lO Otuda je, unutar svoje rigorozne kritike ''Dabievog pokreta" konzistentni protivnik i hercegovakog seperatizma koji se openito , i II vjerskim i II vakufskim pitanjima, posebno, fonnulirao i zahtijevao unutar ovog pokreta Zato neprestano kritizira protagoniste - "hercegovake a}XJstole"l l ili "oligarhijska viee"12 ili "nove apostole"13 - te" drave Hercegovine"; 14 II supstancijalnom smislu, odbacuje mostarski ", .. direktorij drave Hercegovine .. ,"15 ..... koji trai odciepljenje vakufa i posvemanje odieljenje od svoje bosanske brae ...",1 6 i " ... koji Deee nita, ama ba nita, da znadu za svoju bosansku brau. "1 7
138

No, on zna i za stratifikacij ski karakter patnotIzma, za njegove demagoke oblike, za njegov mimikrijski karakter, Otuda je rigorozni kritiar takvih oblika i preparacija patriotske svijesti: u njima se uvijek

partikularni interes nekog unutannuslimanskog stratuma ili neke elitne

grupacije predstavlja kao cjelina interesa muslimanske zajednice, 18 dakle, pojavljuje se, recimo to tako, kao la.

10" /'mwnslW pIta/ije ,.. 1.. " 1 1'lUS

I I Cit djelo, str. 93.

" --' Cit lo.J.,

str. 89.

J2 Cit djelo, str. 94.

13 Cit djelo, str. 84. 14 Cit djelo, str, 87. 15 Cit. djelo, str. 92. 16 Cit djelo, str. 93. 17 Cit djelo, str. 84. 18 I ovdje, demoru;tirajui OVll svijest o lanom pattiotizmu koji parcijalitete promovi ra u cjelinu, Hadi misli na elitu Dahievog pokreta: "11<0 da vjeruje ... u njihov pattiotizam, kad se zna, da su sami dosta posvojili vakufskih dobara i da nikada, ama nikad u svom ivotu nisu narodu uinili dobra ni koliko to moe muha ponieli na krilu; TKo da vjeruje u islamske osjeaje i narodni patriotizam jednog iksa ili ipsilona, koji je od svog postanka pa do danas ivio takvim ivotom, koji se ne da opravdati ni najliberalnijim tumaenjem modernog slobodnoumnog shvaanja morala i pristoj nosti ..." (Muslimansko pitanje ... cit izd., str. 90 - 91.)

Osman Nuri

Hadi

139

Medutim, ako je nedvosmislen u poimanju domovine, 19 onda se ta razgovijetnost ne moe identificirati u njegovom poimanju naroda kao svete vrijednosti. Na tlu njegovog razumijevanja i kod Hadia javlja se fenomen kojeg smo ve oznaili kao nesigurni ili ko/ebljivi identitet. Jo kao ..... student erijatske sudake kole, osobito je bio proet Starevievom doktrinom ...",20 bio je u ... dobro poznat kao Hrvat upoznavi 1uvatsku nacionalnu ideju preko literature koju je dobijao od Esada ef. Kulovia iSafvetbega Baagia.''2l Otuda, javni angaman zapoinje sa prohvatskom politikom identifikacijom. 22 U ovo vrijeme ..... njegova 'fiks-ideja' je spajanje Bosne i Hercegovine sa velikom Hrvatskom."'23 Potom, polazei od razlikovanja vjerskog i etnikog identiteta, Hadi e eksplicitno prihvatiti, definirajmo to tako, kroatocentrinu ili panlnvatsku politiku s kojom se muslimani u Bosni i Hercegovini identificiraju kao etniki Hrvati. 24 No, on osobno, u svojim tekstovima publiCistikog karaktera, nigdje eksplicitno ne deklarira svoju 1uvatsku etniku identifi-

19 On, naravno, u kontekstu austrougarske vladavine, jo ne govori o Bosni i Hercegovini u dravnopravnom i politikom diskursu, pa oznaava Bosnu i Hercegovinu patriotskim kategorijama, "7.aviaj", "domovina", "rodna gruda" i sL No, i tada je jasno: niti Tursku niti Austro-Ugan;ku ne smatra domovinom.

20 Muhsin Rizvi, Knjievno stvarwlje muslimanskih pisaca u Bosnj j Hercegovini u doba austrougarske vladavine, Tom I, Akademija nauka i wnjernosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., str. 148. Rizvi smatra da je Hadievo rano prihvatanje ideologije Starevia bilo ,.... direktna posljedica njegovog drugovanja, jo II ranim mla dalakim danima u Moslaru, sa Ivanom Milieviem, sinovcem don Frane Milievia, u to doba uenikom viih razreda ginmazije u Sarajevu." (Cit djelo, str. 149.) I njegovo uee u demonstracijama 1895. godine u Zagrebu prilikom dolaska Cara, zata je osuen na zatvorsku kaznu od 4 mjeseca, ..... ilustruje hrvatsko-starcviansJru nacionalistiku egzaltaciju Hadicvu u to doba ...". (M. Rizvi, cit djelo, str. 157.) 21Tomislav Kraljai, Kalajev reim uBosnj j Hercegovini 1882/903., cil izd., str. 306.

22 Toje rana faza kada se Hadi u Zagrebu (1890.) upoznaje sa Franom Supilom, pie
II

njegovoj ''Crvenoj Hrvatskoj", recipira ideologiji Ante Starevia, pie u hrvatskim listovima "Hrvatska", (list Stranke prava), "Hrvatsko pravo", "Obzor", "Bog i Hrvati", "Mlada Hrvatska", "Dom i sviet" i objavljuje svoje djelo Islam i kultura, nav. izd

23 T. Kraljai, cit djelo, str. 307.

24 OsmanAziz,NapDetku IX godita, "Behar", 15. maj 1908. godine, br. 1, str. 403. Na ovoj panhtvatskoj platformi u ureivaki odbor ''Behara''ulazc i Safvctbeg Baagi Redepai (Mirza Safvet), Fehim ef. Spaho, :ukri ef. Alagi. (Prema: cit teks., str. 402.)

140

Osman Nu ri

Hadi

kaciju, a tek uzgred jezik II Bosni e oznaiti kao luvatski.25 Inae, II ii svoje kritike drae neprestano ignoranciju "rnaterinjegjezika" od strane konzervativnih struktura unutar ulemme26 i pledirati " ... refonnu odgoja II obitelji i koli na osnovu populariziranja i zdravog tumaenja islamskih istina na materinjemjeziku.''27
Projugoslovenska politika identifikacija, s kojom se mijenja i odnos prema dravno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine, nastupa kod Hadia kasnije, sa kraja I svjetskog rata 28 a manifestira se indirektno, II njegovom javnom politikom angamanu.29 No, bez obzira to, iz pragmatinih ili koncepcij skih razloga, podrazumijevao pod narodom, Hadi je bio svjestan ne samo vjerskog nego i narodnog individualiteta muslimana Bosne i Hercegovine.3o

25 Tako e samo na jednom mjestu II Muslimanskom pitanju ... posredno indicirati da jezik muslimana naziva hrvatskim jezikom: "A to je najljepe - ni same "hode" ne znadu niti razumiju lu zbrku, smieanu od tri, eti ri jezika, pa kad djaci tumac, samo IO se onim rieima pridodavaju hrvatske nastavke ... ".( Cit. izd., str. 46.)
26 " ...mi se svemu lomu tvrdokorno opiremo, prezirui i svoj maternji jezik." (Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 28.) Insistira da se nastava u vjerskim kolama obavlja na maternjem jeziku.

27 Mus/ima/Uko pitanje ... cit. djelo, str. VI

28 Na ralnO rdsu\o Austro-Ugarske monarhije meritomi Bonjaci, kao to jc to reeno u kontekstu tumaenja Baagievog drlavnopravnog miljenja, odgovaraju na tri naina. Grupa oko Safveta Baagia zagovara pripajanje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj a grupa oko Senfa Arnautovi!! predlae pripajanje Bosne i Hercegovine Maarskoj. Trea grupa radi na jugoslovenskom ujedinjenju (Hamid Svrzo, Halid-beg Hrasnica, dr. Mehmed Spaho, Smail-aga emalovi) a njoj pripada i Osman Nuri Hadi. (Prema: Enver Redi, Politika kretanja meu Muslimanima Bosne i Hercegovine za vrijeme prvog svjetskog rata, u: Nauni skup posveen 80. godinjici aneksije Bosne i Hercegovine, Akademija nauka BiH, Sarajevo, 1991., str. 234.)

29 Posredno ilustrira tu novu orijentaciju i to to je Hadi, kao predstojnik Banje Luke " ... djelovao Ge) II pravcu sjedinjenja Bosanske krajine i Bosne i Hercegovine sa Srbijom." (Enver Redi. cit djelo, SIT. 234.) 30 Zato i pie kako je neophodno uvati sl'Oj narodni i ljerski individua/itet. (MuslimalIsko piranje ... nav. izd., scr. 89.)

Osman Nuri

Hadi

141

Odnos prema Reimu: vlast, konformizam i kritika

Osman Nuri Hadi, a nije, kao to srno ve vidjeli, u tom stanovitu ekscentrik, pledira muslimansku inkorporaciju u Poredak. Pri tome i on bonjakomuslimanski odgovor na Reim vidi u adaptaciji s kojom e se recipirati mogunosti svenarodnog napretka to ih nosi u sebi poredak zapadnjakih vrijednosti. Angaman u apolitikoj sferi obrazovanja, kulture, rada i ekonomije, na jednoj strani i, na drugoj kooperativna, konstruktivna participacija u sferi politike, odnosno, :fi.mkcionalna participacija unutar birokratske administracije Reima - u tome vidi on racionalnu, povijesno smislenu i egzistencijalno djelotvornu bonj ako-muslimansku

politiku.
nema, pri torne, iluzija o mogunostima i smislu bilo kakve prevratnike ili subverzivne politike unutar austrougarskog reima. Otuda, i pledoaje za, oznaimo to tako, funkcionalistiku politiku: "Treba se posve sprijateljiti i saglasiti sa dananjim poloajem i stanjem, te u smislu toga i raditi, a ne obazirati se na kojekakve fantazmagorije i
nemogue promjene."3l No, ne iskljuuje ni kritiki, "opozicioni"
Hadi

diskurs, ali to jest racionalna, funkcionalna, a ne radikalno subverzivna, nasilna, vaninstituciona1na, ilegalna opozicija. U tom smislu e pisati kako on ne zagovara " ... da svi muslimani sliepo pristanu uz vladu, da u njezine ruke poloe svu svoju sudbinu i da se nita sami ne brinu. Boe sauvaj! Naprotiv, mi hoemo, da ima i opozicije j kritike, jer i opozicija i kritika, ali razumna i stvarna, dobra je i koristna II svakoj stvari, a naroito u upravi. I kako je kodljiva i tetanosna i sliepa i robska privrenost, tako je i jo gora opasna i tetna i tvrdoglava i nerazumna oporba. Dakle est modus in rebus. "32

Narod, masa i politika

Hadievo miljenje, JXlsebno ono koje se uputa II anatomsku analizu

duhovnog i materijalnog stanja muslimanske zajednice, kree se unutar jedne ire, i imanentno figurirajue, koncepcije ili predstave o narodu, odnosno narodnoj drutvenoj zajednici, i to u onome to onajest i to bi
31" l 1._ mUS ImansKO pltO/IjC ...
. ,CIt.. d. ,str. IZ

89 .

32 Cil djelo, str. 90.

142

Osman Nuri Hadi

nonnativno trebala biti. Ta predstava, zapravo, logikom, recimo to tako,

vrijednosnog mOllOCelltrizma, preferira drutvenu monolitizaciju oko konsensualnog i apsolutno neupitljivog sredita aksiolokog orijentira-

nja. Oruda, ona sadri II sebi jedan, defmirajmo ga II ovoj terminologiji, mOflokratski mentalitet koji posreduje cjelinu narodne egzistencije. Ovdje se narod, II naoj interpretativnoj percepciji, zamilj a II organicistikom diskursu, kao neki oblik organizma II kojem cjelina i
dijelovi funkcioniraju harmonino. I j o radikalnije formulirano, narod se, ovdje, ak, zamilja logikom jednog diskretnog mehallicizma, pa se slika kao stroj i opisuje tehnikim terminima maine)3 U svakom sluaju, II naem kritikom uvidu, totalitarne implikacije ovakve per-

cpecije naroda, koje su II razli itim oblicima naturalizma, organicizrna ili mehanicizma-mainizma prisutne II meritornim filozofijama Evrope druge polovine 19. stoljea, nisu kod Hadia, razwnljivo, osvijetene. Uz ovu predstavu o prirodi narodne drutvene zajednice, na ijem tlu traga za uzrocima dekadencije muslimanskog drutva, vana je jo jedna njegova, u osnovi, socioloka percepcija. Odnosi se na fenomen mase kojeg Hadi interpretira unutar svog kritikog uklona prema protagonistima "Dabievog pokreta". No, neovisno od tog neposrednog konteksta, njegova su zapaanja, s naeg kritikog stajalita, o fenomenu mase socioloki relevantna. Racionalna politika, u njegovom uvidu, ne moe se voditi na demagokoj animaciji mase. to, zapravo, masu karakterizira? Prvo, kod " ... masa je jae osjeanje nego hladno razsudjivanje ... ".34 Mase lahko zapadaju u oduevljenje a JX)litiku " ... ne moe dugo pratiti i nositi oduevljenje masa ... ", jer, one su prevrtljive, a na kraju hoe "djela".35 Narod se moe pretvoriti II masu, u " ... prostu s\jetinu" i to " ...
33 Fonnulira eksplicitno takvu predstavu: "Svi lanovi zajednice moraju biti svjestni obenite svrhe i obih probitaka, te prema lomu i raditi. Ta oba svrha mora svima biti sveta i uzviena, svi moraju biti toga svjestni, te nastojati oko oivotvorenja tih ideala, ne tedei zato nikakovih Itava. Dok tako svi rade i nastoje oko oivotvorenja obih zajedniki h ideala, dotle se Opel svaki pojedinac brine i trudi, da sebe to bolje uvrsti, te da uzmogne to izdanijom podporom poduprleti zajedn i ke narodne tenje. Bogata materijalno, wnnik svojim duevnim produktima, a radnik svojim p:>ternm i patriotskim radom: svi skupa u zajednici pomiu napried kolo narodne sree. Tako ureeno dlUlVO ili drava izgleda kao jedan stroj, u kojemje i najmanja spravica na svom mjestu; a nadje li se to, da je zahralo ili nevaljalo, nastoji se popraviti, izgladiti ili - neda li se to posve izbaciti, da drugima ne smeta. To su zahtjevi i uvjeti ljudskog drutva." (Muslimansko pitanje .... cit. izd., str. 5.-6.) 34 mW,. " Imans k pitanje ... , CIt.. _..1 str. IV o' . ILlI., 35 Cit. djelo, str. IV

143 podlim i zloinakim hukanjem... ";36 narod se "da zavesti", uz pritisak odgovarajuih okolnosti, toliko da se ponaa "kao s\jetina". Izmanipulirani narod i narod srozan na nivo mase i svjetine, zapravo, ima svoje predstave i zamisiii, a voe demagogije svoje konspirativne interese: raskol izmeu naroda i voa je do kraja radikaliziran. 37 No, on je uvjeren da je masa, na kraju, fonnulirajmo to tako, radikalno sankcijski sposobna spram "voa", demagoga imanipulanata: ..... nu tko razdrauje samo osjeanja, ne raunajui i s razborom masa, toga e tim sigurnije napustiti i na nj se oboriti upravo one iste mase, koje su mu as prije klicale slavu. Kako godj to moe biti ugodna privrenost puka, jo tea je zasluena njegova hladnoa, neljubav, mrnja. S toga e se vazda najsigurnije razoarati oni, koji jedino idu za tim, da rad posebnih svrha nastoje da bilo kakvim sredstvima - predobiju mase. "38

Osman Nuri

Hadi

Otuda u svoj kritikoj analizi anatomije muslimanske zajednice i odbacuje politiku utemeljenu na podraivanju i manipulaciji muslimanskim narodom. No, na drugoj strani, ne prihvata ni idealizirajue predstave naroda kao takvog: odbacuje i tu fonnu demagoke manipulacije narodom. Zato u svojoj anatomiji muslimanske zajednice i hoe, s onu stranu takvih idolatrija, " ... zapitati vlastite mane svoga naroda, tome traiti liek i nastojati, da se te mane iz1iee i izkoriene ... ".39

anatomija muslimanske zajednice

od islama kao integralnog sredita vrednovanja-miljenja-djelovanja kao i od ve identificiranih nonnativnih predstava o narodu, Hadi
Polazei

Kritika

poduzima opsenu kritiku anatomiju muslimanskog drutva u Bosni i Hercegovini i to iz perspektive sociolokog diskursa. A to ma~ njegovoj kritikoj refleksiji izloene su sve relevantne dimenzije drutvene egzistencije Musliinana: ne zaustavlja se ni na jednom njenom partikularitetu ili subidentitetu, s onu stranu kulturolokog ili ekonomicistikog
36 CiL djelo, str. 3.

37 U radikalno kritikom diskursu, Hadi, uscvari, u ovoj analizi ima u vidu, navodno,
manipulativnu prirodu Dabjeve politike to za konsekvenciju ima degradaciju muslimana na razinu mase i svjetine.

38 Mus/imanslw pitanje ''', ,cit izd., str. IV 39 Cil djelo, str. 92.

144

Osman Nuri

Hadi

redukcionizma, koji, inae, totalitet narodne egzistencije svodi na jedan njen predikat pa taj predikat uzdie na rang njenog apsolutnog odreenja, rasudnom i analitikom snagom, kritiki percipira temeljne oonoseu kojima prebiva muslimanska zajednica. Kree se II toj kritici sistematski, logiki i metodski osvijeteno i konzistentno: na razini je deskripcija, dijagnoza, kauzalnih objanjenja i terapijsko-prognostikih anticipacija. Na nivou deskripcije njegovi uvidi indetificiraju spoljne manifestacije muslimanske egzistencije.40 Na razini dijagnoza njegova misao identificira
opu

dekadenciju muslimanske egzistencije. Napokon, socijalnopsi-

holoki gledajui, sa stanjem straha uspostavljenog Okupacijom, Muslimani zapadaju II opu atmosferu rezignacije, indolencije i dekadencije. Sublimirajui takvu deskripciju on e rei: '1] ovo dvadeset godina vidno pada II oi, da muslimani silno nazaduju i s dana II dan sve to vie propadaju. Bogatstvo i posjedi, koje su imali do okupacije, poelo je opadati i ve se sada dobrahno izmaklo iz muslimanskih ruku. Novim kulturnim tekovinama, koje se provaaju u naim zemljama, malo se ili nimalo koristimo mi muslimani, a trgovina i obrt na veliko dnevno nam bjei iz ruku. Dakle dva ponajglavnija fuktom ljudskog drutva i dva najglavnija imbenika modeme dJiave: materijalno dobro staoje i duevna inteligencija fale, manjkaju nama muslimanima Bosne i Hercegovine."41 Na nivou kauzalnih objanjenja njegova misao traga za uzrocima muslimanskog zaostajanja i besperspektivnosti. Uzroke ne vidi ni u prirodi islama ni u politici vlade. 42 Najopenitiji uzrok vidi u nedostatku monOCCDtriki, organicistiki ili mehanicistiki pojmljenih, zajednikih vrijednosnih orijentacija unutar kojih se definiraju ideali i ciljevi muslimanske zajednice. Otuda e i rei: " ... mi nemamo pravih ideala o naoj domovini i o naem obstanku."43
40 Ulaze u tu desIaipciju njegove slike moralne i socijalne patologije, kao naprimjer, raskalaenosti na teferiima, opijanja po kafanama., licemjerstva pojedinaca spram vlasti, \crvnih delikata j sl. 41 Muslimansko pitanje ... nav. izd., str. 4. 42 Islam nije smetnja ka napretku, a austrougarska vlast stvara institucionalne, materijalne i druge pretpostavke, poput refonni nastavnih planova i programa, za napredak muslimanske zajednice. 43 Muslimanko pitanje ... cit. izd., str. 88. Smatraju i da je vlada stvorila institucionalne i materijalne pretpostavke za napredak muslimanske zajednice, on e, II tom smisiu,jo jednom rei: " ... nama muslimanima ne fale sredstva i prilike za svaki duevni, prosvjetno-vjerski i materijalni napredak, ali nam fali glavno poticalo na rad i napredak, fali nam zajednikl, obi ideal." (Mllslill/usko pitanje ... cit. izd., str. 88.)

Osman Nuri

Hadi

145

Unutar ovog opeg objanjenja, ulazi on i u identifikaciju posebnih uzroka muslimanske dekadencije. U njena dva glavna "razloga" uvrtava " ... nepoznavanje vjere i narav naih Ijudi."44 Pod naravi muslimana Bosne i Hercegovine {X>drazumijeva obiajnost i mentalitet to su se fonnirali jo u doba osmanske vladavine Bosnom. Ne radi se, dakle, o " ... naravnoj. nesposo b ' <<45 mus l'unana Jer, ... obratno mus I '" nostI... Iman! su otvoreni i talentirani ... ",46 nego o naslijeenim mentalitetima i imobilnim vrijednosnim orijentacijama. U takvo naslijee spada averzija prema kolovanju, strah od inovacija,47 sklonost ka rezignanciji, nesposobnost prihvatanja k.apitalizma,48 obezvreivanje vrijednosti rada49 i sl. Ta muslimanska "narav" sintetiki se slika ovako: " ... stoljetna neurednost i zaputenost, a s druge strane primrzla ud i odporna narav naeg svieta za svaku promjenu, pa ma kako plemenitu i korisnu ...... 50

Nepoznavanje islama, u njegovoj percepciji, ipak, glavni je uzrok dekadencije muslimanske zajednice. "Kako prije, tako se i danas na svijet krije za ustanove vjere, nepoznavajui uistinu ni vjere ni onog, to ona doputa, to trpi, to li zabranjuje. Jer da su se muslimani Bosne ikada drali svoje vjere kako treba i dalje se danas dre, oni bi danas bili prvi i najmoniji element Bosne, doim su ovako tuan reliquij ...... SI Ostaje konzistentan u ovoj percepciji: " ... sva naa duevna i materijalna bijeda dolazi samo i izklj uivo otuda, to ne poznamo temeljne osnove i bitnu svrhu Islama."52 Zbog nepoznavanja svoje vjere, to za konzekvenciju
44 Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. l B.

45 Cit. djelo, str. 16.

46 Cit. djelo, str. 16.

47 Dok su katolici i pravoslavni " ... prionuli uz rad i kolu, muslimani su pohvalno upi
rali prstom u one "prave turke", koji nisu davali svoju djecu na nauke j kolu, koji su sc odupirali svakom napretku, makar da im sc sinovi i sinii due i gnjiju u smrdljivom kalu nerada i dangube." (Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 12.)

48 Dok su drugi prihvatli novi ekonomski poredak "... na domai kapitalista sa svojim
novcem nije znao, to se veli, uzeti ni oku soli." (Cit. djelo, str. 13.) "Kako je sa kolama, tako je i sa radom u ooce, uzprkos toga, IO sc u Kur-anu, hadisu i svim islamskim teolok:im knjigama preporua rad. kao sveta dunost. Uzprkos svega toga, gdje Icnijeg i bezposlenijeg, gdje nemamijeg svieta od nas?" (Muslimansko pitanje ... cit. izd., str. 23.) SO" l ,._.. . uu., /v/us ImanslW pilanje ... CIt. ,-" str. SS .
49

51 Cit. djelo, str. 22.

52 Osman N. Hadi., Naela Islama i na zadatak, cit. izd., str. 14.

- - - -- -- - - - - -- - - - - -

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - --

---

Osman Nuri Hadi 146 ima i to daje prakticiraju vie povrno, formalno, muslimani su " ... okorjeli II nekim predrasudama, koje se esto kose sa ustanovama Islama, a otuda i radi toga se dogaa, da njihova mlade, pa i stariji, upravo lahkoumno i bezsvjestno gaze svetinje vjere i morala. Oruda ona pokvarenost neizobraene mase i skrajna vjerska indolencija njihove poluinteligencije."53 Ni prozelitizam, iji je rigorozni kritiar bio.54 kao to je bio i kritiar i slabosti vlade i katolikog ignoriranja austrougarskih propisa o ovoj materiji,55 II uvidu Osmana Hadia Nurija ne moe se objasniti tek spoljanjim razlozima: i on svoje tlo nalazi na nedovoljnom poznavanju izvornih vrijednosti i dogmatike islama. 56
Glavni krivac muslimanskog nepoznavanja islama jest ulema koju Hadi slika II krajnje negativnim bojama. Moralna dekadencija, egoizam, medusobni antagonizmi, dogmatska nekompetencija, vanjski, ritualni isprazni sjaj,57 besposlienje i ignorancija uenja i rada,58 nedos
M

53 Cit djelo. str. 16. U nepoznavanju islama Hadi vidi izvore njihovom otporu reforM mama i za vrijeme osmanske vladavine tl Bosni, pa i bosanski pokret za aUlonomiju Huseina Gradaevia tumai kao konzekvencu onog nepoznavanja. I pri tome, cijeli pokret vidi u negativnoj konotaciji, ne kao borbu ''7.a svete ideale, za visoka naela" (cit djelo, str. 20) nego kao periodu kojaje " ... na sebi nosila nedian znak svojevoljnih hira, osobnih nagnua i line mrnje." (Muslimansko pitanje ... cit. djelo, str. 20) 54 Mislei na sluaj Fate Omanovi, (uzima se kao in katolikog prozelitizma) on e rei da " ... taj barbarski in najstroije osuujemo ...". (Cit djelo. str. 81.)

55 Vidi se to iz kritike bosanske delegacije koja je trebala, a nije, povodom katolikog

prozelelizma upitati ministra: " ... kada su se i gdje katoliki svetenici drali naredbe o prelazu iz jedne vjere u drugu i gdje je ta naredba i taj zakonski propis, po kojem se mogu malodobna j nedorasla djeca prevoditi u katoliku ~eru? Pa kakovu vanost uope ima ta naredba, kada je protiv nje cjelokupni katoliki kler prosvjedovao i javno izjavio, da ta naredba za njega ne postoji i da je se drati nee?" (Namik, IOsman Nuri Hadii, Bosna pred delegacijama, "Behar", 711906-07, str. 55.) 56 ..... uzme li se II obzir hrdjavi i nikakovi ~erski odgoj seljakoga stalia, onda nije ni udom da se toga i vie dogaa." (Muslimanska pitanje ... cit. djelo, str. 81). U ovom kontekstu neposredno kritizira Dabia: "Ali ef. Dab i, muftija je jo od osamdesetih godina, pa. ta je uradio na vjerskom. provjetnom ili na kojem drugom polju za Islam i islamski narod?" (Muslimansko pita/y'e ... cit. izd., str. 81.)

57 "Uzmemo li pak bielu ahmediju kao vanjski znak hodinskog stalea M IO u nas u
istinu i jest. onda je kod nas broj hoda preko svakog oekivanja." (Cit djelo, str. 26.)

58 " ... nai ahmedijai vcinom bezposlie, u bezposlici i neradu trate vrieme, makar
da se to protivi Islamu, ljudskom razumu i prirodnim zakonima." (Cit djelo, str. 27.)

Osman Nuri

Hadi

147

Ijednost u javnom ivotu,59 konzervativna privrenost tradicionalizmu,60 rigidnost II odnosima prema novim vrijednostima, reproduciranje islamskih kola u duhu svakovrsne anahronosti.61 nostalgino oslanjanje na autoritet i intervenciju Turske - sve su to u njegovom kritikom diskursu atributi najveeg dijela bosanske uleme.62 Njegova je kritika do kraja rigorozna i radikalna: "Stoga sve mrtvilo, nehaj , nerad, odvratnost od kole i napredka, te zaziranje od svih "novotarij a", a k tomu posvemana indolencije naeg naroda ima se pripisati jedino naim hodama svih dlaka i vrsta. Oni su krivi to je narod tako duevno i materijalno propao."63 Deskripciju i dij agnostiku anatomiju muslimanske zajednice Hadi e, razumljivo, zavrti i terapijskim projektom. Njegova je formula jednostavna: unutar postojeeg austrougarskog reima treba " ... liepa prionuti u svojoj domovini uz svoju grudu zemlje, pa raditi i uiti, uiti i raditi, pa ete vidjeti, da emo za kratko vrieme prokriti napred, propu ene izostatke nadoknaditi i udariti vrste i solidne temelje boljoj budu nosti ... za nas muslimane (je) jedini spas u naoj domovini Bosni i Hercegovini i to tako da radimo i uimo) uimo i radimo. Samo tako i nikako drugaije mogue se je uzdrati i napredovati ... " 64 U centru tog prosvjetitelj skog rada treba da stoji porodica i kola. ''Temelj i osnov, 59 Ovdje Hadi misli na inkonzistcncije u javnom ivotu koje proizilaze iz primata privatnog Ulilitarizma nad principima i moralnom kongruencijom pojedinaca iz ulemskog stratuma. (Cit.djelo, str. 31- 33.) 60 ona se pokazuje, posebno, u odnosu prema refonni vjerskih kola, nostalginom osloncu na turski inlerVcncionizam, preferenciji turskog u odnosu na maternji jezik i u obrazovanju i jeziku administracije : "Kroz pet stoljea osmanlijskoga gospodstva nije bilo u Bosni muslimana ni na hiljadu jedan, kojije nauio rurskijezik, a sad bismo htieli, da i "vabe" preko noei zaturkesaju. I jo ne vidimo, kako smo smieni." (Cit djelo, str.

29.) 61 Njegove slike mekteba i medresa i u spoljaojem, prostornom smislu, i u pogledu organizacije i sadraja nastave su do kraja kritine i depresivne. (Cit. djelo, str. 38 i
dalje.) 62 U ii njegove kritike ulazi" ... ona ciela eta bezpOSlenih ahmedijaSia, koji bez ikakava znanja, bez srdaca i dua, bogu dane kradu, koji se smucaju od kahve do kahve, od siela do siela te lU druge prebiru, kleveu i na svaki nain munafie j fesad zameu. To nisu nikakve hode, bog sauvaj, to su nedostojni lanovi islamske svetenike zajednkc." (Muslimansko pitalije ... cit. izv., str. lX.) 63 mW /' " lmanslW pItanje ... Clt. Izd ., str. 53 . ',. ' , "

64Muslimansko pitanje ... ,cit. izd., Sir. 89.

Osman Nuri Hadi 148 kako pojedinca ovjeka tako i cielog naroda jest kua i kola. U obitelji se zamee temelj i poetak, II koli se nastavlja i dotieruje, a II ivotu i drutvu provadja i ustaljuje. Dakle obitelj i kola najvanija su dva faktora za odgoj pojedinaca i naroda te dok ovo dvoje nije uredjeno, ne moe biti ni govora, o napredku naroda. "65

Vakufsko i agrano pitanje

anatomija muslimanske zajednice i njegov kritiki odnos spram "Dabievog pokreta" sadri II sebi i poglede na dva kljuna pitanja to ilije historija postavila II to doba: vakufsko i agrarne
pitanje. Prvo, uglavnom ostaje unutam1Uslimansko, rjeava se na relaciji s Reimom, dok drugo ulazi II samo sredite politikih borbi izmeu etnikih reprezentacija toga doba.
Hadieva kritika

U vakufskom pitanju Hadi II osnovi slijedi vladinu politiku. Suprotno "Dabievom pokretu" smatra racionalnim to to je Reim preuzeo u svoju ingerenciju ureenje i odravanje vakufa. Argumentira to stanovite pojavama zloupotrebe vakufa II privatne svrhe66 i njihovim opim propadanjem do Okupacije. 67 "Vlada ih je spasila i uredlla."68 No, vladinu intervenciju smatra "spasonosnom" i tranzitnom, znajui da vakufi postoje " ... za to, da se prema odredbama vakufa i vakufuama (zapisa, legata) dobrotvora upotrebljavaju u vjerske i prosvjetne svrhe islamskog naroda u Herceg-Bosni."69 zauzima, u osnovi, samostalniji stav. Prije svega, smatra da se li agrarnoj sferi ne radi o klasinim feudalnim odnosima ovisnosti nego da je rije o zakup6S Cil djelo, str. 38.

U agrarnom pitanju, li odnosu na vladinu politiku,

Hadi

66 "Pa tko da vjeruje svima onima, koji trae vakufsku samostalnost, jer ih vlada toboe "pojede", dok su sami po nekoliko hiUada vakufskog novca prone\ljerili". (Cit djelo, str. 91.)

67 "Ako se vlada pobrinula, da uredi vakufc, zar nije radila u nau korist'? Znadu li nai memorandwnai "drave Hercegovine" kakovi su vakufi bili do okupacije, a kakovi su
sada? Znadu li oni, kako se je bezduno i bezsavjestno kralo i baratalo sa vakufskim dobrima?" (Cit djelo, str. 87.)

68 Cit djelo, SIT. 88.

69 Cit djelo, str. 88. Ko to se protivi da se sa " ... vakufskim prihodom grade suvine kafane i banje sa deficitom ... ", nije ni zato ..... da se predadu u ruke na milost i nemilost onima, koji su ih do okupacije harali i harail i." (Cit djelo, str., 88.)

149 nikoMnajamnim odnosima. Zemljoposjednici su vlasnici svog imanja pa se suprotstavlja svakoj nasilnoj eksproprijacij i njihova vlasnitva, a ona je nezamisliva u pravno ureenoj dravi. 70 U ovom kontekstu zna i za komuniste: oni su paradigma te nasilne eksproprijacije budui da bi oni, kad bi se kojim sluajem pojavili, traili " ... da se uope dokine priM vatna vlasnost ili da se uz malu otkupnu cijenu preda jednom izvjesnom staleu.''? I Istupa protiv austrougarskog novuma - uvoenja ''paualiranja desetine".72 I drugi njegovi lanci 73 su " ... podudarni na liniji kritike ekonomsko-pravnih propisa austrougarske administracije sa optim stavovima Egzekutivnog odbora o agrarnom pitanju, koji idu putem zatite posjednikih prava i interesa. Feudalno-kmetovski odnosi u ovim lancima se definiu kao posjedniko-zakupniki i na toj ekonomsko-pravnoj osnovi se trai puno i dosljedno potovanje agrarnog zakonadavstva preuzetog od turske uprave. "74

Osman Nuri

Hadi

Kritika pansrbizma i pankroatizma

anatomija muslimanske zajednice vrena je u kontekstu radikalne kritike "Dabievag pokreta" za vjersku i vakufska-prosvjetnu autonomiju. No, dio njenih vanih komponenti odnosi se i na fenomene to se dogaaju izvan ovog Pokreta. Rije je o pojavi autos!"bizacije dijela muslimanske inteligencije kao i politici koja pledira srpsko-muslimansku saradnju u opoziciji spram Reima. Kritiki pristup ovim fenomenima otkrie i neke druge dimenzije Hadievih politikih percepcija i manje ili vie osvijetenih koncepcija. Rije je o kritici velikosrpske politike i o pogledima na dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. Dakle, valja tek rekonstruirati bitne elemente pansrbizrna, 70 Nedim, (Osman Hadi Nuri), Bosna pred delegacijama, cil izd., 54-55. 71 Cit. djelo, str. 54.
72 "Kakovim pravom, da se sile zcmljovlasnici da sklapaju nekakve paualne ugovore glede svog vlasnitva i tome, da se odreknu svih onih prava, koja iz toga naslova za njih izviru?" (Cit. djelo, str. 55.)
Kritika

Abdulhak (Osman Nuri Hadi), Sefarske naredbe, ''Behar'', 7/1906-07, 1,7; Abdulhak (Osman Nuri HadicJ, Prisilna i osigurana sredstva, te ovrni postupak u agrarnim stvarima, "Behar"" 7/1906-07, 2, 15-17; Devad (Osman Nuri Hadi), Paualiranje desetine, "Behar", 711906-07, 5, 52-54; 7, 79-80; 8, 86-87; 13, 147-148.

73

74

Muhsin Rizvi, Behar. Knjievnohistonjska monografija, "S\jetlost", Sarajevo, 197\., str. 299.

150 Osman Nuri Hadi odnosno velikosrpske politike i to onako kako se oni kod Hadia pojavljuju II medijumu njegove kritike muslimanske autosrbizacije kao i kritike velikosrpstva uope.
Kritika, definirnjmo to tako, pansrbizma i velikosrpske politike stoji kao konstanta u njegovom miljenju i javnom angamanu. ona zapoinje rano, jo u polemici sa Milanom Nedeljkoviem75 kao paradigmom srpskog etnocentrizma-narcizma i dehumanizacije Bonjaka II fonni degradacije i negacije islama kao supstancijalnog odreenja njihovog narodnog identiteta i individualiteta. Nastavlja se kritikom srpskih intervencija i srpskog upliva u vostvo i u politiku orijentaciju muslimanskog opozicionog pokreta za autonomiju - tih ''petanskih memorandumaa."76 N o, ova kritika je spoljanja, pomalo insinuantna i denuncirnj ua, ekscesna i slutea, nije, dakle, "koncepcijska". Pojavie se, sprva, u tom liku s kritikom jedne pojave koju oznaavamo kao muslimalIsIat autosrbizaciju. Kritizirn on ovaj fenomen u dva konteksta, moralnom i politikom. 77 Muslimanskoj autosrbizaciji, odnosno, intelektualcima koji prihvataju srpstvo kao svoju nacionalnu identifikaciju prigovara, prije svega, njihovu moralnu odgovornost u devalviranju muslimanske narodne tradicije i islamske aksiologije uope. U tom smislu, piui o srpstvu Omer-bega Sulejmanpaia Skopljaka, on e rei: ''Ne zamjeramo niti izpitujemo iije narodnosno uvjerenje, ali ipak nijesroo mogli vjerovati, da ima i jednog muslimana, koji bi se tako zaboravio te makar za iju volju pogazio tradicije i svetinje svoje vjere i svojega narocla."78 ''Pobratimstvo'', otuda, i nije nita drugo, do " ...podal insult i drska pogrda na uspomene i trndicije nas bosansko-hercegovakili muslimana, pa i same islamske \jere."79
75 Islam i kultura, nav. izd. 76 Muslim(lnrm pitanje ... cit. djelo, str. 4. Vjerujui da su u programu rada Pokreta u Peti " ... u veliko Irumovale poznate voe i gazde srbsk.oga pokreta. jer, mora se :mati, da su "srbi" od poetka mostarskog ''pokreta'' pa sve do polaska u Petu bili upueni u sve namjere i osnove naih deputiraca ...", (cit. djelo, str. 99) vidi te uplive preko angamana srpske, novosadske "Zastave", u folTTli angaovanja srpskog ''pisara'' u petanskom uredu Pokreta, ''po7Jlatog prijatelja svesrbske ideje" (cit. djelo, str: \03) kao i jednog "Rusa", u sluajevima kad predstavnici petanske delegacije "sa braom srbima" ispijaju tokajac i ampanjac u zdravlje sultana i Velike Srbije!"(Cit. djelo, str. 98.) 77 Nep:>Sredni predmet njegove kritike objavljene u ronni pisma urednitvu ''Sebam'', (111900-1901, 17, l. januar 1901.) jest knjiga pjesama PoblUumrtvo koju su zajedno u Beogradu objavili Omer-beg Sulejmanpai Skopljak, Osman iki i S. A. Karabegovi. 78 Nav. tek, str. 64.

79 Cit. djelo, str. 64.

IS l No, centralni smjer njegove kritike odnosi se na demistifikaciju njihova velikosrpstva. Njihova srpska identifikacija, u njegovu kritikom uvidu, jest istovremeno identifikacija sa idejom i politikom velikosrpstva, odnosno, sa politikom njegove ekspanzije prema Bosni i Hercegovini kroz opsesivnu viziju Velike Srbije. U tom smislu, pjesme Pobratimstva, samo sada u epskoj fonni, kroz recepciju srpskih mitova i legendi,jesu ..... zadojene jednom milju, a sve u skupu manifestiraju svesrpsku ideju "Velike Srbije" Duanova kalibra, koja se stere od Triglava do Carigrada, od Dunava do Jadranskog mora ...... 80 Prigovara im i fanatizam u recepciji ove ideje i politike: " ... i mi moemo mime due rei, da ni jedan srbijanski ovinista nije tako zanosno, tako gorljivo obradio tu utopistiku misao, kao gornja trojica' ... srpskih pesnika Muhamedove vere' ."81 Kritizira i to to u pjesnikoj fonni, a logikom Velike Srbije, plediraju za svesrpsko ujedinjenje, ujedinjenje svih srpskih zemalja to ukljuuje i pripajanje Bosne tom zamiljenom Duanom carstvu".82 Prihvatajui srpsku identifikaciju, a sa njom i politiku obnove-stvaranja Velike Srbije. ovi intelekhlalci prihvataju, II njegovom miljenju, i srpsku mitologiju, epske fantazmagorije o srpskom junatvu, falsifikatorske predstave o osmanskoj dravi, o ''ugroenom'' i "paenikom" srpstvu,83 uz istovremeno preuivanj e nasilja i zloina nad muslimanskim civilima Cijeli ovaj svijet, recimo to tako, predrasuda i fikcija n e promie Hadievoj kritici.

Osmall Nuri Hadi

Uz ovu kritiku muslimanske autosrbjzacjje Osman Nuri Hadi kritiki se konfrontira sa protagonistima muslimansko-srpske saradnje prepoznajui u njoj muslimansku, istina, neosvij etenu, recepciju pansrbizma i velikosrpske politike. 84 Ovaj kritiki uklon uobliava se rano. S5 S onu
80 Cit djelo, str. 64. 8 1 Cit djelo, str. 64. 82 "Koje su to srpske zemlje, koje jo ujedinjene nijesu. a koje Omer beg eli sjediniti i od dumanskih zuluma izbaviti? Po teorij i srpskih "hi storiara" u srpske zemlje spadaju osim wnadije i Crne Gore jo i ove zemlje: Bosna-Hercegovina, Dalmacija, Slavonija i Hrvatska (osim Zgorja), Macedonija i Stara Srbija sa Carigradom,jer je to Duanovo nas1ijegje". (Cit. tekst, str. 64.) 83 Tako e rei kako je i za Osmana ikia, kome je "srpstvO alfa i omega", njegova domovina " ... u ropstvu i pod zulumarima o on e je maem braniti". (Cit. tekst str. 65.) 84 Neposredan povod za ovu kritiku jest jedna izjava muslimanske i pravoslavne omladine objavljena II Beu 3. jula 1906. godine. Objavljuje je pod pseudonimom NWllik u "Beharu", 7/1906-7, 7. 85 Tri lanka posveena kritici ove kooperacije Hadi objavljuje u listu "Hrvatsko pravo" (1898. godina) pod zajednikim naslovom Srpsfw..mllhamedanska sloga.

152

Osman Nuri

Hadi

stranu neposrednog povoda ove kritike,86 ve se ovdje kod Hadia

defInira pozicija veleposjednikog diskursa iz kojeg e se kritizirati srpsko-muslimanska saradnja. Srpsko-muslimanski interesi, II njegovom uvidu, su suprotni upravo zbog antagonistikog odnosa izmeu aga i
kmetova: srpski je interes da uniti zemljovlasnike. Ova saradnja nije, nadalje, realna budui da srpska politika zavarava muslimane o tome kako je izvjesna restauracija sultanovog suvereniteta II Bosni i Hercegovini. Srpska intervencija i upliv njihove politike mogu samo

proizvesti unutannuslimansku neslogu i odvesti muslimansku zajednicu

II

radikalnu, a to mai, egzistenijalno neizvjesnu, konfrontaciju sa Reimom. I napokon, ona je saradnja nemogua i zbog pritajenih

velikosrpskih politikih projekcija: " ... Srbstvo kao takovo sadraje II sebi vjersko-politiku ideju koja se skroz naskroz u svakom pogledu protivi muhamedanskom bivstvu, obstanku i napretku."87 Ne vidi on, dakle, nita konvergentna izmeu Muslimana i Srba II Bosni i Hercegovini: divergentni diskurs koji misli i vrednuje u kategorijama antagonizma ovdje je do kraja radikaliziran.

I kasnije, logikom divergencije, Hadi e ponoviti, ali sada i sadIiinski ih razvijajui , bitne elemente svoje "protuargumentacije" i do kraja demistificirati velikosrpsku politiku. Smatra da srpskajavnost, u supstancijalnom smislu, slijedi ideju svesrpstva, pa e pisati: "ta moe biti konani cilj i svrha srpstva kao ideje, ako ne oslooogjenje i ujedinjenje svih zemalja i plemena za koje Srbi dre, da su srpske? Nije li to vajkadanja tenja Srba; nije li za to ustanak pod Crnim Gjorgjem, ne hvastaju li se Srbi, da je i nevesinjska puka pukla u tu svrhu? A moe li to biti tenja i cilj bosanskohercegovakih Muslimana? Bog sauvaj!''88 Iz perspektive <Xlbacivanja politike stvaranja Velike Srbije, on e definirati i svoj pogled na dravnopravni status Bosne i Hercegovine. Uinie to u kontekstu ideje o reviziji Berlinskog ugovora. Tu ideju u srpskoj interpretaciji vidi kao formu aneksije Bosne "Velikoj Srbiji", jer ta revizija II srpskoj politici ne znai nita

86 Povod ovim tekslOva jest prisustvo muslimana na skupovima koje u Mostaru organiziraju Srbi, a posebno onaj koji se organlzirn uz obiljeavanje Sv. Vasilij a. 87 Osman Nuri Hadi, H1Vatsko pravo, br. 790, <xl. 24. lipnja 88 Namik, nav. tekst, str. 364.

1898.

Osman Nuri Hadi 153 drugo do " ... samoupravu ili pripojenje "slobodnim" srpskim dravama."89 A time bi islamski narod potpisao sebi "smrtnu osudu".90 Ne vidi, dakle, akcentirajmo to, povijesnu budunost Bosne i Hercegovine u sastavu Velike Srbije.
Ali, sad ponovo u kritici dolazi do izraaja diskurs odbrane zemljoposjednikih prava: pansrbizam i velikosrpska politika direktno su usmjereni ka njihovom anu1irnnju. Otuda, ne treba misliti" ... da ima j jedan pravoslavni II cijeloj Bosni i Hercegovini, koji bi iskreno i iz dna due osuivao dananji pokret pravoslavnih ''kmetova'', njihova nasilja i nasrtavanja na aginske ardakove i njihova imanja.''91 Srpska javnost, novine, knjige, broure, novinstvo, stoji na stanovitu " ... da je zemljovlasniki posjed nepravedan i nezakonit, daje to zemljite prvobitno bilo "kmetavsko" i daga njima bez okolianja i bez ikakve odtete treba i }X>vratiti."92 A kao to smo vidjeli,
Hadi II

agrarnom pitanju stoji na suprotnom stajalitu kojeg jo jednom

formulira: "Mi stojimo na stanovitu, da je to naa potpuna vlasnost sa svim pravima, koja otuda izviru i da se to nama ne moe oduzeti, nego samo s naom voljom i zakonitim putem, doim svi Srbi, kako rekosmo, stoje na skroz protivnom stanovit\L''93 Prema tome, politika Velike Srbije i politika nasilne eksproprijacije zemljoposjednika, kao ono supstancijalno srpske politike i srpske javnosti uope, u Hadievoj percepciJI, onemoguavaju muslimansko-srpsku politiku kooperaciju.

kritika pansrbizma i velikosrpske politike, nadalje, pojavljuje se i kao neposredna kritika srpskih protagonista takve politike, ali, sada II obzir dolazi i kritika upliva prohrvatske politike u Bosni i Hercegovini.94
89 Cit djelo, str. 364.

Hadieva

90 Cit djelo, str. 364.

91 Cit djelo, str. 364.

92 Cit djelo, str. 365. 93 Cit. djelo, str. 365. 94 Objavljuje je II seriji lanaka pod naslovom PapiroaJi hiari, C'Behar", 211901-02, 5; 211901-02,7; 211901-02, 8; 211901 -1902, 9; 211901-02, 14; 211901-1902, 18; 3/1902-1903, 14, kao i II nizu drugih tekstova kao to su: Smrt Sulejmana II Sjqjnog. (Na adresu "Pobratima "J, "Behar", 111900-190 I, 11; Kula od IIZ(kt/W, historiki dogaaj iz prve polovine XVII vijelaJ, napisao plVf Josip Virgil Peri, ''Behar'', 111 900-1901 , 12; fu'eSilje. U Pesmi Zmajol'a, "Behar", 111900-1901, J5; Kriarske VOjIIC, ''Behar'', 111900-1901 , 17; Knjeginja JeleJla, bosanska legenda u ettri ina; napisao lwmov, '"Behar", 211901-1902, 9; Mistifikacija ili propagandni slubenici na poslu, "Behar", 211901 -1902, 20; "Poturica
gori od 7itrina" (Na adresu hrvatskih i srpskih Ilovina), "Behar", 311902-1903, 4;

Osman Nuri Hadi 154 Ona je prije svega JXllitika etnikog pansrbizrna ili svesIpStva,~5 dakle, mentalno je imperijalna a, na koncu, spram Bosne - teritorijalno ekspanzivna, odnosno, osvajako-aneksiona. U kontekstu ove kritike Hadi identificira i demistificira jo dvije, logiki konzekventne ali bitne, komponente pansrbizma i velikosrpske politike. U jednoj se pledira teza o muslimanskom povratku na "pradedovsku veru" a II drugoj falsificirajue reinterpretira povijesna tradicija.

Prvu neposredno identificira: "Sve pripovijesti srpske literature II kojima se pie o nama, zadahnute su jednom, te istom idejom: idejom srpstva i pravoslavlja. U svim djelima srpske beletristike, II kojima se pie o bosansko-hercegovakim Muslimanima, uvijek Muslimani igraju tu tunu i alosnu ulogu, da prije ili poslije spoznaju, kako su njihovi predci bili srbi pravoslavni, nalaze po tajnim sobama i dolafima srpske ikone i - najposlije postaju i sami sebi pravoslavru.''96 No, ovaj pansrpski pledoaje, istovremeno, II njegovom tanom uvidu, trai i neto vie, muslimansko "osvjetavanje" o "p1Vobitnom grijehu" - izdaji srpstva i "okajavanje" navodnih greaka to su uinjene prelaskom na islam. Trai, dakle, pie on, osvjetavanje i iskreno aljenje", navodnih, nacionalnih izdaja i priznanje povijesnih zabluda. Istovremeno, u njegovoj taDoj dijagnostiki i deskriptivnoj percepciji, pokazuje se kako srpski nacionalizam spram Muslimana manifestira nadmeno milosre, opominjuu snagu, narcistiki pojmljena velikoduje i sklonost pratanju sa pozicija, navodno, superiorne stpske moi. 97 Prepomavajui II takvoj velikosrpskoj politici i neprestano vezi95 Za ilusttaciju srpske ideologije kao ideologije pansrbizma Hadi uzima Milenka Vukievia i njegovo djelo Znameniti Srbi MU/lOmedtmci. U njemu su kao Srbimuhamedanci oznaeni Mehmed-paa Sokolovi, Ali-aga Dadi, Hasan-aga Krajinik, Hadi Mustafa-paa, Husein-kapetan Gradaevi (Zmaj od Bosne) i Sinan-paa Sijeri. Svrha ove knjige po Hadiu je da bude " ...neko ratilo srpske ideje i mamilo na udicu srpske politike." (Papimati kriari, "Behar", 2/1 901-1 CXl2, 8, 15. avgust 1901., Sir. \35.) 96 Vamik (Osman N. Hadi), Papirnati kriari, "Behar", 21190\ -1902. 18, str. 156. Identificira ovu srpsku fiksacijll, takoer, II kritikoj analizi pjesme Devesilje, iz biljeaka II prozi Srbina mllhamedallca Aliceria Tuzlaka, opjevao Zmajova , kao i II tekstu Farme-kaduna, koju je napisala srpska spisateljica Mila, akcentirajui pri tome:
"Uzalud je dokazivati, da su nai praoci bili srbi pravoslavni, mi ;::na mo, Uit to nismo i

da nikad biti ne emo - ako Bog da!"("Behar", nav. br. str. \56.) 97 Paradigmatino je, II tom smislu, pisanje "Brankova kola" s kojim se Hadi i sukobljava: "Srbi Muhamedanci treba da nam se vraie 10 je prirodno, a mi opet treba da ih raSirenim rukama doekamo i voljno im pravimo mesta u nanxinom kolu, koje su oni svoje volje, a za celo ne iz patriotizma ostavili. A li ako hoemo da nam se vrate, ne pro fonna (ne samo onako na oi), ili gonjeni politikom nudom ili iz nekih politikih spekulacija (a ve imamo alosnih primera za to, kao iO je valjda svim poznalO), nego iz ista

Osman Nuri

Hadi

vanje sudbine s1psfva za ishod sukoba izmeu hrianstva Hadi, razumljivo, kategoriki odbacuje takve pretenzije, oznaavamo to tako, imperijalnog pansrbizma

155 i islama,

No, u kontekstu ove demistificirajue kritike Hadi identificira jo jednu bitnu dimenziju panSl1)skog nacionalizma. Rije je o njenom odnosu prema povijesnoj tradiciji. U tom odnosu onje, pokazuju to nai analitiki uvidi, identian sa, definirali smo to ve tako, pankroatizmom. l pansrpski mentalitet i pankroatistika javnost, u njegovim kritikim percepcijama, neprestano koriste povijest, na jednoj strani, za produciranje meuvjerskih i melletnikih konfrontacija a, s druge strane, proizvode njen antagonistiki potencijal tumaei je iracionalnom preparacijom, sublimirajmo imanentna znaenja njegove misli, kao povijest legendi, mitova i epskih halucinacija. Nasuprot takvom pristupu, Hadi pledira da se ne "kopa po povijesti", da se ona ne iritira kao izvorite sukoba, ne tumai kao medij osveta, uvreda i negacija muslimanskog individualiteta. U tom smislu, paradigmat ino e, obraajui se listu "Obzor", pisati: " ... da li je shodno i umjesno podgrijavati stare rane? Mi drimo, da nije. ta je bilo II srednjem vijeku, da li su "turci" zarobili jednu "kaurkinju" ili "kauri" jednu '"nlrk.inju" - to sada iznositi i u pjesmi pripijevati, mislimo da nema nikakve ni odgojne ni literarne svrhe. To je bivalo neko, kada je svijet drugaije bio razdijeljen i rasporoen, kada su vladali drugi nazori, ali danas to nema smisla. Danas i mon ij i i kulturniji, meusobom udaljeniji i tui narodi rade i nastoje, da izglade sredovjene opreke i nastale nesuglasice, da se tako uzmogne mimo i solidno razvijati duevno i materijalno; oni se zbliuju i bratime da uzmognu lake i koristonosnije

ubedenja i ljubavi prema svom nan:xl.u, kao na novo zadobiveni sinovi svoga naroda, to ih treba da primimo sa zaboravom i pratanjem onoga, to su se o narod ogreili, ali ne srne, ne treba da bude, da oni tom prilikom ne ostanu upozoreni i u neznanju, da su se oni teko ogreili S'.'Oj narod. Tek kada to sa iskrenim aljenjem uvide, a to uvigjanje dokau svojom novom ljubavlju i patriotizmom, onda su zaista krv organizma narodnog primili u sebe, da ih sada hrani j da im daje ivot. No llain. kojim treba da ih vodimo tom I1jihorol/l vigjenju njihovih grehova, i ako treba da je blag i neuvredljiv, ipak nikako ne srne i ne treba da bude ovakav, tj. pevati samo slavopoje i laskati onima, koji jo nijesu to zasluili. Celina (tj. Srpstvo) je dovoljno snana i jaka uvek da moe pratati i biti velikcxiuna prema delu (esti), ali za ljubav malo delu svom (tj. muslomanima) ne srne se ipak cxincati onoga, na emu se osniva njegova sva prolost a donekle i budunost" (Papimati kriari, "Behar", 211901 -1902, 8, 15. avgust 1901., str. l36.)

156

Osman Nuri

Hadi

raditi za sreu i dobrobit naroda i domovine."Y~ Protivi se, dakle, to tako tumaimo, Hadi projektiranju povijesnih odnosa na savremenost, poima jednokratnost povijesnih epoha i odbija percepciju povijesti kao

medija produkcije sukob,,-99

Uz ovakav pristup povijesti, a on je kritiki usmjeren i prema srpskoj i prema hrvatskoj javnosti, IOO Hadi pledira za ideju tolerancije i mime koegzistencije, i meuvjerske i meuetnike. U paradigmatinom smislu taj ethos se ovako formulira: ..... radimo svaki za se, razvijajmo se i napredujmo, koliko koji moemo, potpOmaimo jedan drugog, pak emo onda biti i jedni i drugi i trei napredniji, jai i sloniji."iO l S tog stajalita u ii svog kritikog diskursa dri intoleranciju spram islama i muslimanskih vrijednosti kao i medijsku, knjievnu ili akademsku ravnodunost prema toj intoleranciji. 102 Prepoznaje i demistificira svu demagogiju pozivanja na bratstvo sa Muslimanima dok istovremeno i
98 Papirnati kriari, 211901-1902, 7, 1. avgust 1901., str. 13 J. U tom smislu jojednom

potcrtati: '" Srbi i Hrvati imadu i pametnijeg i prenijeg posla oko prosvjete i nanxlnog odgoja, nego li podgrizavati stare, sredovjene - pa makar i "historijske" - rane i kojekakve trice i besmislice. To nas moe samo zavaditi, a nikad zbliiti." (Cit. djelo, str. 131.)
e

99 U tom smislu, a povodom Kule od uzda/m ... kojcgje napisao prof Josip Virgil Peri,
on e jo jednom rei: "emu u ovo dananje doba izvlaiti pretjerane i esto puta izmiljene dogagjaje prolih vijekova? Inae svijet nastoji, da se megju pojedinim narodima i plemenima izglade sve opreke i starinske zadjevice i da se ljudstvo mimo i miroljubivo razvija na polju uljudbe i napretka, a evo profesora, narodnog poslanika i sveenika sa najkrvavijim dogagjajem, to ga je mogao napipati u mraku sedamnaestog vijeka" ("Behar", 1/1900-1901, 12.) I povodom knjige ''Opa povesniea" koju su napisali dr. Ivan Hoi i Vjekoslav Kl ai, istupa H adi sa kritikom vjerske imolerancije i fanatizma: "2alosno je, da i dan danas u dvadesetom vijeku ima ljudi i to tObolljih "uenjaka" i profesora, koji se, uza sve svjedobe zrelosti i "veleuenosti" nijesu mogli otresti srednjovjeT1ih predrasuda vjerske nesnoljivosti i fanatizma" (Papirnati kriari, "Behar", 311902-1903, 14, 15. novembar 1902., str. 205.) 100 One su istovjetne u pogledu agresivne intolerancije prema islamu, ali i muslimanskoj povijesti u Bosni i Hercegovini. Ilustrira to Hadi i upotrebom sintagme ''poturica gori od Turina" te pledira: "Stoga mi ovim molimo sve srpske i hrvatske novine, da se vie okane u svom pisanju ove za nas uvredljive izreke ... ".( "Behar", 311902-1903, 4, 15.juni 1902., str. 64.)

101 Papirnati kriari, "Behar", 211901 -1902, 18, str. 162. 102 "udnovato! u cijeloj hrvatskoj i srpskoj literaturi nema ni dva retka napisana u prilog i pohvalu Islama; nije se naao ni jedan ni hrvatski ni srpski pisac ili uenjak, koji
bi po vrelima Islam prou io i onda o njemu pisao ... U politikoj borbi iskrvic se megju se o nae bratstvo, a Io se tie napadaja na nau svetu vjeru, tu su slOIli ko rogjeni bliznaci". (Cit. djelo, str. 158.)

157 srpska i luvatska javnost odbija da respektira islamske vrijednosti i

"nae islamske obiaje."103 Indolentna je ona spram agresivnog antiislamizma, liena je potrebe da javno demistificira njegov karakter i apologetski promovira ideju "bratstva", tolerancije i suegzistencije. 104 U osnovi je licemjerna i demogaka spram muslimana i njihovih vrijednosti, pa " ... pod maslinovom granom krije razbojniki no ... ".1 05 I "s lijeva" i "s desna" atakira se na islam a " ... taj zulimarski zanat ne moemo drugaije okrstiti nego li " ... literarne kriarske vojne" ...".1 06 Otuda i govori O " ... divljoj rulji papirnatih kriara, koj i poput onih iz srednjeg vijeka, upravo bamarski gaze i vrijegjaju tugji 'rz, obraz, vjeru i sve, to je ovjeku sveto i uzvieno ."107

Osman Nuri Hadi

U takvom okruenju Hadi pledira aksiologiju tolerancije i koegzistencije, ali uvjerava da to nisu vrijednosti slabih, nemonih, nesposobnih da se brane: " ... mi se moemo braniti, moemo ako bude potrebe iz defansive stupiti u ofensivu, ali to nema smisla, nema smisla i bezumno je vrijegjati ma ija uvstva, osobito vjerska."108

Kritiki
Politiko

sukus

miljenje i Hadieve socioloke percepcije karakteriziraju, prije svega, konformizam, funkcionalizam, aksiornatizam i polemiki diskurs.

Politiki

konformizam spram Reima proizilazi iz osvijetene pozicije koja zna da unutar apsolutizma vlasti u svijet fantazmagorija ulazi prevratnika politika. Otuda i njegov funkcionalistiki diskurs: uzadatom
103 Cit. djelo, str. 158.
104" ... jer mi jo ne opazismo, da bi i e i g I a j e d n a stpska ili hrvatska novina osudila taj neasni zanat svojih kolega, i da bi tako bar uzela u obranu svoju brau (!) muslimane. to vie, teko bi bilo nai i dvije novine u cijeloj hrvatskoj i srpskoj politikoj i beletristikoj llmalistiei, koje nas nije jednom ili vie puta najosjetljivije povrijedile u naim vjerskim uvslvimna; pa kada se je naao ma tko bilo s koje strane, da bi nas uzeo u zatitu; A kamo posebne knjige i broure?" (Papirnati kriari, cit. izd .., str. 159.)

105 Cit. djelo, str. 139. 106 Kriarske vojne?, Behar", 111900-1901, 17, L januar 1901., str. 273.

107 Cil djelo, str. 273. Pie ovaj tekst Hadi povodom objavijivanja pripovijesti
Mejrima koju jc napisao dr. Frana S.
Gundrum-Orebanin,

a objavljena je u 23. i 24.

broju "Prosvjete". 108 Cit. djelo, str. 162.

158

Osman Nuri

Hadi

okviru kao pozitivi tetu racionalizira se javni angaman i osigurava egzistencijalni opstanak muslimanske zajednice. A mjera i karakter opozicionog spram Poretka sadrana je upravo II sposobnosti recepcije potencijala to ih definira i omoguuje sam Reim. Ideja legitimacije :funkcionalizma, sa stanovita njenog znaenja II historiji socioloke i politoloke misli II Bosni Hercegovini, li svakom sluaju, zasluuje

respekt ali, razumljivo, li kritikom diskursu. Unutar politikog konfonnizma-fi.mkcionalizma miljenje se uobliava na aksiomatskom tlu. Islam kao apsolutna vrijednost, domovinski patriotizam kao vrijednost aksiomatskog ranga (a tu se misli na patriotizam prema Bosni i Hercegovini) i apologija muslimanskog narodnog individualiteta kao neupitljivi apriorij: II tom aksiolokom trokutu kree se njegovo miljenje. U ovom kontesktu u wijedne domete njegove misli uvrtavamo stanovite koje apolagim spojivost islamske identifikacije kao univetzaliteta ipatriolske aksiologije kao svjetovnog partilmlaritela.

Ono je u bitnome smislu odreeno kao kritiko-polemiko miljeflje. Svoju inspiraciju i sadrinu crpi, prije svega, na unutannuslimanskom planu, kao kritika politike koncepcije i djelatne prakse muslimanske elite moi uob liene II Pomtu za vjersku i vakujslw-prosvjefnu autonomiju. Takoer, unutar kritike pal/srbizma i pal/hvatizma, inspirira se demistifikacijom razliitih medijskih, akademskih i politikih oblika muslimanske narodne dezindividualizacije i destrukcije islama kao temelja njihova identiteta, to ukljuuje i kritiku fenomena autosrbizacije. pri tome, polemiki diskurs se, na tlu onog konfonnizma, do kraja liio iskuenja u kritici Vlasti. odrednica, Hadi vri kritiku anatomiju muslimanske zajednice. Njen je krajnji rezultat uvid da se njena emancipatorska perspektiva ne moe graditi unutar politike koju fonnulira i prakticira Pokret za autonomiju. Naprotiv, ovdje sada progovara prosvjetiteljski poriv: tek unutarnjim radom na vlastitom duhovnom individualiziranju, i to logikom socijalnog uenja, kultwnog preporoda i recepcijom modeme obrazovanosti, muslimanska zajednica osigurava svoj identitet, socijalnu promociju i egzistencijalnu perspektivu. Otuda, uz one ve Jla2I1aene i prosvjetiteljsko nagnue ulazi II bitne odrednice njegova miljenja Unutar ovih Ali, njegova radikalna kritika muslimanske restauratorske, zapravo proturske nostalgije, muslimanske afekcije tradicionalizmom i sigurnou u izvjesnostima konzetvativnog mentaliteta zavrava, ponekad, i reinopih

Osman Nuri Hadi

159

terpretacijama povijesti koje nisu korespondentne ne samo sa modernim, nego i sa onovremenim historiografskim spoznajama. Naprimjer, opsjednut kritikom muslimanskog tradicionalizma, Hadi, ipak, ne uspijeva da uspostavi diferenciju izmeu kritike "aristokratskog" muslimanskog konzervatizma toga doba i vlastitih, uz to promaenih, projekcija na povijest emancipatorskih muslimanskih pokreta. Otuda, njegovo tumaenje poriva, motiva, povijesnih svrha i konzekvencija Po/a-eta za autonomiju, kojegje predvodio Husien-kapetan Gradaevi, ostaje idologijski inhibirano i osobno psiholoki prikraena, pa nije u dosluhu sa epo/Ul/nim intencijama tog Pokreta. 109 Zanimljivo je da, naprimjer, Sukrija Kurtovi, koji objavljuje svoj aUlosrbistiki pamflet u isto vrijeme kad Hadi figurira kao javna linost, povijesno tano indentificira intencije ovog Pokreta, pa se li ovom pitanju Hadi, u odnosu na svoga savremenika, ini sasvim anahronim. ini to Kurtovi jednostavnom fonnulacijom: Husein je" ... cio islamski svijet Bosne zatalasao i poveo u borbu kao musliman protiv jedne islamske carevine i to -u i me II a c ije."110 eksplicitno, jer o tome nita ne publicira, i to vrednovano prema masovnoj osjeajnosti muslimanske svakodnevnice tog vremena, za imanentne ili manje ili vie osvijetene elemente individualizirane bonjake povijesno-etniko-narodne osjeajnosti. Dakle, uz svu mentalnu otvorenost kao recepciju zapadnoevropskog iskustva nacije kao politike zajednice dravljana, i uz svu svijest o diferenciji vjerske i nacionalne identifikacije, ne moe on, vjerovatno pod presijom objektivne prisile povijesnog konteksta, a ne samo subjektivnih refleksija i percepcija, izai izvan duha i logike leoceJltrizma i otkriti sekularnu percepciju nacije. Uz to, on, razumljivo, ne otkriva, poput drugih muslimanskih "prosvjetitelja" toga vremena, ideju narodnosnog, odnosno, unutarbosanskog Iransefnikog ili, bar, redukcionistiki pojmljeno, muslimatISkog bonjatva ili bosanstva. Ali, prosvjetiteljske predstave, uz to i flomwtivne projekcije o narodu II izvjesnoj mjeri su okrunjene njegovom mehanicistikom slikom naroda unutar koje se identitet naroda i unlltamarodni odnosi promiljaju
109 O interpretacijama ovog Pokreta u: Al1l S. Ahmed, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut, Sarajevol996.; Esad Zgodi, BonjacKo iskustvo politike, "Euromooija", Sarajevo, 1998. 110 ukrija Kurtovi, Onaciolloliwvonju muslimana, Napisao i izdao autor, Sarajevo, 1914., str. 11.
Hadi ne zna

160

Osman Nuri

Hadi

logikom stroja, dakle, na mainsko-mehanicistiki naio. Hadi ne uspijeva osvijestiti totalitarne konzekvencije ovakve, inae ne deskriptivne nego idealno-nonnativne, refleksije o narodu, to je i razumljivo budui da ethos demokratije stoji, uopte, izvan njegove refleksije. Demokratski diskurs i recepcija zapadnoevropske liberalne misli nisu,

manje ili vie, jo otkriveni kod muslimanske inteligencije tom aspektu Hadieva misao nije nita atipina.

uope

pa II

Ne uspijeva, kao to je reeno , do kraja otkriti ideju moderne nacije kao

takve. I sam, kao to smo to ve vie puta apostrofirali, manifestira kole-

bljivi ili nesigurni narodni identitet. Za razliku od, uzmimo, Ljubuaka ili Baagia, i to II njegovom ranom razdoblju, koji znaju za bonjaku samosvijest, on, II svom nesigurnom identitetu, ni tenninoloki, a kamoli koncepcijski osvijeteno, ne recipira bonjalal narodnu identifikaciju. Naprotiv, Ilfvatojilstvo obiljeava njegovu javno deklariranu politiku orijentaciju. Ali, to mu, zaudo, ne smeta, sa jedne strane, u njegovom diskursu sasvim razumljivo, da identificira i demistificira temeljne komponente velikosrpske ideologije i politike ali i, s druge strane, da prepozna i pankmatistike negacije muslimanskog narodnog individualiteta. pansrbizam, narodna dezindividualizacija Muslimana njegovom logikom, stara vizija obnove Velike Srbije, teritorijalni ekspanzionizam i udnja za pripajanjern Bosne Velikoj Srbiji, opa dehumanizacija muslimana degradacijom islama kao osnove njihova identiteta, agresivni, propagandni pledoaje za njihovom srbizacijom i pravoslavizacijom - sve su to, u Hadievom kritikom uvidu, i to sa ispravnom, povijesno - djelatnom dijagnostikom figurirajue komponente velikosrpske politike. U ovom konteksru ne izostaje ni kritika pankroatistike delllll1umizacije muslimana Bosne i Hercegovine. ona se, kao to smo vidjeli, svodi na njihovu pank:roatistiku nihilizaciju. Otuda, njegovu kritiku analizu, prije svega, hegemonistikog pallSrbizma, njegovih konstitucionalnih, idologijsko-doktrinarnih dimenzija i JXllitikih aspiracija, tretirnmo kao vrijedan sJX'znajni domet njegovog miljenja. U rekonst1Ukciji pOVIjesti bonjake /o'itike nacionalizma njegovi demistijikatorski uvidi dolaze II njeno rano doba, ak na poetak, te, i sa tog stajalita, zavrjeuju respekt.
Uvaavajui Etniki

karakter i agresivne aspiracije velikosrpske i velikohrvatske ideologije i politike spram Bosne i Bonjaka, ne vidi u empirijskoj politikoj zbilji onoga vremena ni iz diskursa muslimanskih stratwna ekonomske moi - nita konve/gellhw. Demistificira se, u tom kontekstu, antimuslimanski karakter pansrbizma, a njen krajnji ishod

161 jest kritika deskripcija stvarne divergencije u politikim, ekonomskim i kulturnim odnosima izmeu bosanskih Srba i Muslimana Bosne i Hercegovine. Njegovo se miljenje, otuda, moe uzeti, pod pretpostavkom egzistencije onodobne velikosrpske, pa ipankroatistike, politike za paradigmu miljenja radikalne diveJgellcije izmeu bosanskih vjerskoetnikih subidentiteta.
Ali, njegova dijagnostika i kritika opservacija onovremena djelatne politike divergencije nije ga, pokazuje se to u naem uvidu, liila pozitime intencije: u konkretno-povijesnom kontekstu, on, ipak, fonnulira jedan pledoaje za, i to na naelu toleranacije, bivstvujui nalog suegzistencije unutarbosanskih subidentiteta. Tolerancija, meutim, sasvim ispravno tvrdi on, podrazumijeva, prije svega, misao i politiku priznanja muslimanskog individualiteta. Izraava Hadi time jednu misao koja ostaje konstantnom dimenzijom povijesne egzistencije Muslimana u Bosni i Hercegovini. Rije je o poruci (nalogu, egzistencijalnom imperativu) koja hoe priznanje u percepciji "susjednih plemena" kako to sam Hadi terminoloki fonnulira. Tu muku, definirajmo je tako, zadobijanja priznanja od Df1igih ve s poetka 20. stoljea iskuava i sam Hadi. Sastavni dio njegove ideje tolerancije, uz ethos pdznGllja, jeste i, nazovimo to tako, neantagonistika recepcija povijesti. Kao radikalni kritiar unutannuslimanskog tradicionalizma i konzervatizrna, 11 I Hadi se deklarira i kao radikalni kritiar, to odjekuje sasvim moderno, manipulativne upotrebe povijesti, a to znai onih percepcija historije koje iz tradicije, snagom lIeo/anatizma i paleomitologije, deduciraju samo ono to proizvodi, krajnje anahronistiki, bez dosluha za savremenou, intoleraotne meduvjerske i meuentike odnose. Ostaju, kao relevanfne, teo/ijski i aksioloki l1IeJ"itome njegove misli o SUegzisteJlciji i tolerallaciji mada

Osman Nuri

Hadi

111Te kritike ne ostaju bez odjeka, udarci se vraaju, sukob je radikalan. Hadi i istomiljenici, koji sebe nazivaju ''naprednim'', u jeziku Pokreta se peorativno oznaavaju kao
"vladinovci". Pokret odgovara na Hadievo MusIimalISko pitanje ... tvrdnjom da je to smiljeni napad " ... na islamski narod, na njegovu historijsku prolost, na njegove vjerske svetinje i narodne osobine i obiaje. " (Memorandum islamskog naroda oo 28. maja 1902. godine, cit prema: N. ehi , nav. djelo, str. 146.) No, u kasnijim interpretacijama, onim nakon I svjetskog rata, i H adi e korigirati neke svoje ocjene o ovom Pokretu. O lim salOOkorigirajuim tumaenjima u njegovom radu BOl"ba nmslimona za versku i vakufskomeariftku outOlIomiju, u: Vladislav Ska ri, Osman Nuri-Hadj, Nikola Stojanovi, Bo.wa i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom, nav. izd.

Osman Nuri Hadi 162 su one posredovadne depresivnom slikom povijesnih silnica divergencije inneu unutarbosanskih etniko~erskih subidentiteta, slikom koja, ipak. ma da su ove silnice, II sutini, Bosni importirane.

U produkciji tih silnica, svakako, participiraju i protagonisti politike muslimanske autosrbizacije. Njene paradigmatine likove ovdje identificiramo II publiciranom rukopisu ukrije Kurtovia i Smail-age emalovia te, otuda, predstoji kritiko-rekonstruktivna interpretacija njihovoga miljenja.

163

ukopis studenta ukrije Kurtovia karakteriziramo kao paradig~ mu osvijetene, ideologijski osmiljene muslimanske autosrbizacije, dakle, srpskonacionalne identifikacije, a onda i prosrpske politike djelatno-propagandne orijentacije. Interpretacija koja slijedi dri se njegova teksta objavljivanog do 19 18. godine, dakle, II vrijeme austrougarske dominacije Bosnom i Hercegovinom, i to

R ~

uglavnom njegovog programskog teksta O nocionulizovonju muslimana koji je, inae, izazvao simpatije srpske inteligencije 1 ali i kontroveI71lC reakcije unutar hrvatskih2 i muslimanskih krugova, a prosrpski orijentirana muslimanska inteligencija, i kasnije, decenijama, autora i

I Naprimjer, Jovan Skerli je odmah u tom duhu napisao prikaz: O naciollo/izovanju muslimana. Napisao je i izdao Sukrija Kurtovi, Sarajevo, 1914. "S[Jlski knjiemi glasnik", Beograd, 1914., XXXII/3. Istovremeno sa pozitivnom recepcijom pie i Risto Radu lovi: O nacionaliziranju Mus/imana, "Narod" , br, 368, l. ( 14) II \014- l. II 1914.

2 O tome, naprimjer, svjedoi i JXl1emiki lanak: R. . M.: Povodom knjige: ..o nacionalizovanju muslimana ", 1914., "Hrvatska svijest", l, 6. U 1918. godini, u svojoj, pod pseudonimom i na njemakom, II Beu objavljenoj knjizi Jumoslovensko pitaJ/je
Ivo Pilar e, zastupajui pankroacistiku politiku spram Muslimana, II odbacivanju ovog Kurtovievog teksta ii toliko radikalno da e posumnjati i u njegovo stvarno autorstvo. ''Piscem broure izdaje se student Sukrija Kurtovi, ali spretni, izvanredno tendenciozni i tav sastav, mjcslO tiskanja i okolnost, da je pisae (student) navodno sam namirio trokove tiskanja, upuuju na to, da je pisac grkoiztoni Srbin, a moda i Beograd." (JUIloslavensko pitanje, HDZ, Podrunica Varadin, 1990., str. 313.)

164

Sula-ija Kurtovi

njegovu brouru e bezrezervno - respektirati) No, i prije pojave ove knjige II nekoliko tekstova deklarira svoju srpsku identifikaciju.4 I ovdjenjegov opsesivni programski credo: "... muslimane treba naciona1izovati."5 I to ne izvanjskom presijom: nacionalna autosrbizacija muslimana je vodea ideja i njegove knjiice O nacionalizovanju muslimana. 6 No, ona II sebi i sadri neke druge zanimljive ali intrigantne misli i zamisli.

3 List Biser sa negativnom intonacijom objavljuje: azim Musa ati, O nacionaliziranju mI/slili/ana, 1.- 15. II 1914, ll, 15-1 6, str. 251-256. ['renesno iz Hrvatskog

dnevnika. Nekoliko rijei uz prikaz broure ukrije Kurtovia. Potpis: Anonim. Na drugoj strani, II skladu sa njihovom naciona lno-politikom orijentacijom, sa simpatijama i politiki m cxlobravanjem, kasnije, recipira sc ovaj rukopis unutar Gajretove inteligencije. (Spomellica 25-godinjice Gajreta 1903-1928, uredio Hamza Humo, Sarajevo, 1928.) I nekoliko godina kasnije, piui o Avd! Karabcgoviu Hasanbegovu, kojije bio ... musliman po vjeri i Srbin po srcu... (, Hamid Svrzo e, bez kritikog uklona, svrstati i Suk:riju Kurtovia u plejadu ))musiimanskih omladinaca (Smailaga emalovi , Husaga ii, Avdo Hasanbegovi, Hamid SVILO, Avdo Sumbul, Mehmed Zi ldi, Hasan Rebac, IbrahimAlajbegovi) koji su ili sa "Srbima pravoslavne vjere". Na ijem je elu stajao Hasanbegov a on je bio "... meu prvim nacionalno s~esnim omladinei ma." Ali, " ... u ono vrijeme biti Srbin, sanjati o jugoslovenskoj zajednici, zanositi se nacionalnim idealima, znailo jc biti poli tiki swnnjivac i revolucionar" I u ovoj naknadnoj percepciji, Kurtovi sa svojom autosrpskom identirlkacijom, pripada plejadi " ... nacionalnih boraca koji su putem taj nih organizacija potkopavali temelje crno-ute monarhije uporedo sa omladincima drugih vjera. skupljenim u redovima ' Mlade Bosne'." (Svi navodi prema: Hamid Svrzo, Avdo Karabegovi HasanbegOI; Povodom 35-godinjice muenike snl11i pjesnika nacionalne Bosne, "Gaj ret", XVV1935, 13; cil prema: Hamid Dizdar,Izabral/a djela, Teanj, 1998., str. 435). 4 Jedno ([hitno pitanje, ~)Srpska omladina, 111912, 191 3, br. 8; Zbdatak stpSke muslimal/Ske omladine, "Srpska omladina", br. I, Sarajevo, \.(14.) septembra 1912; Muslimansko pitanje u flas, "Srpska rije", 001913. br. 32; to sada?, "Srpska rije", lXI1913, br. 4, br. I. I nakon I svjetskog rata objavljuje: Ideja Jugoslavenstva, ''Budunost'', br. 2, 20 VII 19 19; P",a rije, "Budunost", 111919., I; Odgovor Ila anketu o s'Pskohn'atskim odnosima, Srpski knjievni glasnik N. S. Knj. VVJ922, hr. 2; Sporazum i Muslimwli, "Gajrel", XXVl940, hr. 1-2; "Poturi se plahi i lakomi ", Kalendar "Gajrel" 1941, Sarajevo, 194Q.
5 Jea1l0 akutno pitanje, nav. izd., Sir. 140.

6 Svi navodi koji slijede, ukoliko to nije dmgaije OZIUleIlO, llalaze se u ovoj Kurtovievoj hljaici. No, i prije njenog publiciranja, u programskom sm islu, propovijeda politiku prosrpskog nacionaliziranja muslimana Bosne i Hercegovine pa e, II tom smislu, popularizirati, navodnu, potrebu ..... da se Muslimanima u Bosni i Hercegovini dade drugo odijelo i druga dua. Pod odijelom mislim, da muslimanski separatizam od drugih treba ruiti. Muslimanu treba jasan vanjski znak, treba uiniti da nije samo Musliman sa velikim slovom, nego da ima neto vie i jae, neto to ga karakterie

ukrija Kwtovi

165

Kritika vlasti
U pozadini njegove politiko-nacionalne koncepcije stoji pennanentna kri.tika aushvugarske vlasti. Mada ne stoji u sreditu njegovih tematskih preokupacija, ona, i u ogranienom opsegu, sama slui kao jedan od vanih argumentarija te koncepcije. Prije svega, uoava i kritizira temeljno naelo austrijskog upravljanja Bosnom: " ... divide et impera (rnzdvoj pa vladaj) ...". Nadalje, to je vlast koja je muslimane reducirala na vjersku skupinu, odnosno" ... odgajala muslimane samo kao muslimane i na svaki nain nastojala da II njima sauva onaj njihov antagonizam: prema drugim vjerama." Ta redukcija jeste njena strategijska potreba.7 Potom, to je vlast koja je na sve naine irenje srpske nacionalne ideje meu muslimanima. Ona je, uz to, II tu svrhu, instalirala "novo-peenu narodnost" - "bosansku narod" nost, " osnovala b osansku stranku" te " ... . drava la organ te strani<e IZ 'Bonjak'''. I ustavni statut i koncept izbora za Sabor sankcioniraju takvu austrougarsku politiku i predstavljaju njen nastavak. To je neprijateljska gemwnsko-austrijska politika prema Srbima i Junim Slavenima uopte a bosanska vlada je eksponent takve politike. Pri torne vjeruje da ta protivsrpska i protivslavenska politika Austrije " ... nee i ne moe biti duga ivota, jer je II njoj vea polovina Slavena. a i ti moraju jednom doi do rijei." Uz to, smatra da " ... klerikalna i katoli ka Austrija ne moe biti prijatelj Islama." O tome svjedoe i sve gmzote kroz koje je prola muslimanska borba za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju kao i njeno licemje~e u ~eavanju agrarnog pitanja, te se Muslimani ne mogu !Izdati u bosansku vladu koja je nestalna, labava i opaWla. Protivi se austrougarskoj politici uvoenja njemakog i maarskog jezika kao slubenog jezika u upravi i na eljeznicama, forsiranom zaJXlljavanju stranaca - hlinaca kao i irenju eljeznike mree u skladu s interesima
meu

spreavala

drugim narodima. To je njegova n a c i j a. Musliman treba da se jednom uvjeri, da je Srbin i lan srpske nacije. To je njegovo pravo odijelo. Novu duu e Musliman dobiti zajedno sa odijelom. Nigdje se ne smije zaboraviti, da mu se sa odijelom udahne nova dua srpski nacionalizam i sve to je: s naim nacionalizmom skopano .... Srpski nacionalizam je za me odluan. on ima sve odlike i karakteristike zdravog i naprednog organizma, zdrave i napredne hrane, nama toliko potrebne. on potpuno odgovara naem narodnom idealu." (Zadatak !>rpske mu.slimwl!>ke omludine, nav. izd., str. 105.) 7 "Vlast e u nas i od sada, kao i dosada, uvijek teiti, da Muslimani ostanu uvijek s a III o Muslimani. Takvi joj jedino i najvie trebaju." (Zadatak !>rpske mlL'iliman.ske omladine, nav. izd., str. 105.)

166

ukrija Kurtovi

Svabe i Maara, a ne prema interesima naroda sve tri vjere. pri tome, ubijeen je da muslimanske mase II Srbinu vide ..... ovjeka narodnog,

otporna i oIX>ziciona1na vladi, neprijatelja njoj i germanskoj politici."8

U deskribiranoj kritici Reima ve se nalaze temeljni motivi njegovog

miljenja, a prije svega tlo na kojem e kritiki opservirati muslimanski odgovor na njegovu instalaciju i praktino
nacionalno-politikog

funkcioniranje. Identificirae ga posredno, navodnim, uvidom II muslimanski kolektivni mentalitet.

Muslimanska "karaktero!ogija"
Prema manirima svoga vremena, i uk:rija Kurtovi, II jednom pseudo socijalno-psiholokom diskursu pokuava dijagnosticirati duhovno stanje i spoljanje vidove muslimanske egzistencije toga doba. Govorimo o pseudodiskursu budui da se njegova slika muslimanske zajednice kree ))iogikom generalizacija, unutar stereotipija, obiajnih predrasuda, recipira konvencionalne predstave, "misli" u jednostranostima srpskog etnocentrizma, uputa se u karakterologiju - psihologiju naroda kao linosti , osobe, jednog individuuma. Slika je do kraja depresivna9, insistira na dekadentnosti, duhovna i drutvena deklarisanost je hipostazirana, frustriranost je dovedena do kraja. 10 Muslimani su u njegovoj percepciji " ... i antinacionalni ...", oni " ... nijesu svjesni ni svoga narodnog imena ..."; ne " ... razlikuju narodnost od vjere ... ", ne poznaju
8 iedno akutno pitanje, nav. izd., str. 149. Hrvate, pak, vjeruje, muslimani percipiraju kao vladinovce, austrofile, Austrijance, sljubljene s gennanizmom monarhijske politike. I to je, u njegovoj interpretaciji,jedan od razloga zato muslimani trebaju prihvatiti srpsko, a ne !uvatsko, kao svoje nacionalno ime. 9 U tom smislu pie, naprimjer, kako je " ... sredina i alnlosfera u koju je dospio organizam naeg muslimanskog elemcnl.a, trula i nezdmva." (Zadatak srpske muslimanske omladine, nav. izd., str. 104.) 10 Ovaj jedan aristokratski, elitistiki pogled na "muslimanske mase" nije nita ekskluzivno ni atipi na. I drugi muslimanski intelektualci, u kontekstu p::llitikih antagonizama svoga doba, u svojim projekcijama p::llaze od depresivne slike duhovnosti i drutvene egzistencije muslimana U paradlgmatinom smislu, naprimjer, kao to srno to ve vidjeli, ini to i Osman Nuri Hadi. No, ova manira karakterizira i aristokratizam stpske inteligencije. U ilustrativnom smislu figurira, naprimjer, kod Vladimira Gainovia koji e, razvijajui kult stpskog nacionalnog heroja, za Srbe u Bosni i Hercegovini rei: " ... mi smo primitivni, surovi i varvari." (Mlada Bosna, kalendar Prosvjete za 1911., u: Vladimir Gainovi, Ogledi i pisma, "Svjetlost", Samjevo, 1956., str. 71.)

167 " ... naclonalnih 1 d omovinskih' dunostt 1 mteresa...; II om ... nemajU . ' ... .. ." . nacionalizma, nemaju svijesti o narodnoj zajednici, ne ljube svoga roda ni doma onako predano, nije im to svetinja .. "; idolatrijski su vezani za TurYu pa " ... slijepo vjeruju u mo i silu Turske...", gJedaju " ...danas u Srbinu najveeg svog dumanina...", oni " ... dr.le da je od Boga dato, da se "vlah i Turin" meu se bore..."; ..... podaju se sudbini-kismetu. .." jer nisu navikli da se brinu sami o sebi, prebivaju u "apatiji" i "rezignaciji", oni su "fanatizovani", zarobljeni su li "istonjake predispozicije" i "predrasude", " ... ne vide u svojoj budunosti nijedne svijetle take..."; to je "svijet konzervativan, ne voli radikalnih promjena i mrzi novotarije...", nj ihovi ideali su "nikli iz predrasuda", oni su "sputani fatalizmom",jo se nalaze " ... u mraku vjerskog fanatizma i u mraku neznanja...", lutaju " ... bez pravca j puta....., slabog.su morala i opsjednuti matelijalizmom bez ideala, kod njih realnih i razbOlitih misli nema. No, ova slika muslimanske "duevnosti" i njihove socijalno-psiholoke ''karaktemosti'' potrebna je kao "pozadina" na kojoj bi se uobliila "figura" njegove temeljne zamisli - povijesne nunosti prostpske nacionalizacije muslimana. Tek u ovoj orijentaciji opa muslimanska dekadencija i dezorijentacija mogli bi se prevladati. No, argumentira on i drugaije, iskuava i racionalni diskurs, i to uvodenjem pojma ill/eresa u definiranju drutvenog bia naroda i predstave kojom se razdvajaju ljera i lIG1 rxi u razumijevanju njegova identiteta. Na tlu ovih racionalnih pojmova definirae on i svoje poimanje /ellomeJulllacije.

Sukrija Kurtovi

Pojam interesa
Po prvi put u onovremenom bonjakom miljenju Sukrija Kurtovi eksplicitno, bez predrasuda, liberalnom logikom i u sekularnom diskursu uvodi i promovira fenomen if/teresa kao ono to u supstancij alnom smis lu odreuje i modelira narodnu zajednicu. Naravno, motivi su sadrani u zamisli da se interesno legitimira etnika srbizacija i eliminira \Ijerska komponenta u etnikom definiranju muslimana Bosne i Hercegovine.
11 To je, pak. suprotno imperativima Islama, jer poziva se: "Huhbur Il{ltani miner imani, to znai, daje vjmka <hdnost svakog muslimana: ljubiti domovinu." No, muslimani II Bosni i Hercegovini ne pomaju ove, i u islamu utemeljene, svoje nacionalne i domovinske dunosti. pri tome se pod domovinom ..... razumijeva onaj prostor zemlje sa svim onim ljudima, koji govore istim jezikom II glavnom su istih obiaja. za domovinu, odnosno narodnost je dakle mjerodavan jezik i obiaji; vjera nikako.. .. jezik kae za ovjeka, kojemu on narodu pripada." A muslimani govore srpskim jezikom. Muslimansku domovinu, zakljuuje, ine svi oni krajevi " ... gdje se govori naim srpskim jezikom."

ukrija Kurtovi 168 No, neovisno od ove motivacije, prepoznavanje i preferiranje fenomena interesa II bitnome obiljeava njegovo poimanje drutvenog b ia naroda, ovdje, muslimanskog, i meunarodnih odnosa uopte. Tuje eksplicitan: "Kada se dakle radi o stvarima ovog svijeta, o interesima naroda, grupa i ljudi, vjera ne igra i ne treba da igra ikakve uloge. Tu vode rije narodni i klasni interesi."12 I II politici muslimana Bosne i Hercegovine " ...vjera II svjetskim poslovima ne moe i ne smije igrati nikakve uloge. Po njoj ne moramo udeavati na dananji rad i borbu, nego samo po interesima; a II tom radu naravno ne smijemo da dolazimo II koliziju s njom". U ovom kontekstu modernistiki recipira ideju daje vjera "sasvim privatna stvar",

Konzekvencije: muslimani nisu politiki narod

Na tlu ove preferencije onda slijede, moda i nedovoljno osvijetene ili

nedovoljno razvijene, konzekvencije. je, svakako, uvid II antagonistiku, u najmanju ruku bipolamu interesnu struktuiranost naroda. U tom smislu, Kurtovi je eksplicitan: '1nteresi age i kmeta muslimana ne mogu nikada biti ist~ niti se s njima mogu identifikovati interesi ostalih naih klasa. Rjeenj e agrarnog pitanja ne moe jednako zadovoljiti i agu i kmeta. To je iskljueno, jer jedno stoji protiv drugog. Nikako ne moe biti u interesu kmeta muslimana, da ostane i dalje kmet. Ostale nae grupe nijesu nikako, ili ako su zainteresovane II tom pitanju to im ono nije nikakvo ivotno pitanje." rnleresna unifikacija naroda pripada sferi demagogije i ideolokih mistifIkacija. 13 Ni identitet u vjeri ne moe anulirati lU1Utamjll interesnu heterogenost naroda.
Najznaajnija

12 pri tome argumentira i uvidom da i unutar muslimanskog svijeta do sukoba dolazi, ne zbog islama, nego zbog razliitih svjetovnih interesa i njihovih sudara. Ne mogu ni muslimanske zemlje imati iSlovjetovne svjetovne interese o emu, u njegovom uvidu, s\jedoi i sukob inncdu Turske i Perzije: 10 je sukob zbog granica. 13 Zna, u tom smislu, za ideologij ske prcparacije sa kojima se socijalni partikularilet predstavlja kao stanovite narodne cjeline. Otuda e i pisati kako su muslimanske voe " ... zasrupa\i interese samo jedne grupe - posjcdnike . Agramo pitanje proglasili su ivotnim pitanjem svih muslimana II Bosni i Hercegovini, i age i kmeta, i graan ina i seljaka, i trgovca i zanatlije i radnika."

ukrija Kurtovi

169

Iz uvida II interesnu struktuiranost narodne zajednice, a u tome ni muslimanska zajednica nije nita atipino budui da i " ... muslimane u Bosni i Hercegovini dijele interesi ... ", deducira se druga konzekvencija: na tlu te unutarnje interesne stratifIkacije nije mogue Narod supsumirati pod jednu Partiju ili jednu Politiku. Tu misao Kurtovi neposredno formulira: " ... mi nemamo nikakvih muslimanskih interesa, niti ita, to bi nas moglo udruiti ujednu klasnu i politiku partiju". Na interesnom terenu, dakle, muslimani ne mogu biti "_ .. svi u jednoj interesnoj i politikoj
. " gruPl.. .

Tu je i trea konzekvencija: imanentno figurirajua, uz to i liberalno intonirana predstava o izvornom pluralnom biu nacije. Demokratski ethos u poimanju naroda je na pomolu. No, Kurtovi ne ide toliko daleko, jer demokratski diskurs izlazi izvan njegovog iskustva svijeta politike. I napokon, slijedi etvrta konzekvencija. Iz socijalno-klasne struktuiranosti muslimanske zajednice izvodi on logiki neodriv i empirijski neutemeljen, ali dalekosean zakljuak: kako se muslimani ne mogu interesno supsumirati pod jedan Interes i jednu Partiju, to se onda oni ne mogu ni konstituirati kao zasebni politiki individualitet - kao "politiki narod". Tu se pokazuju posljedice izostanka demokratskog diskursa: iz interesno pluralne strukture naroda ne moe se nikako deducirati predstava o nemogunosti njegova uobliavanja u individualizirani IX>litiki narod. A onda slijedi krajnja radikalna konzekvencija: iz nemogunosti konstituiranja muslimana kao politikog naroda jednostavno se, s jednom logikom prazninom u argumentiranju, uskae u novu negaciju: narod koji nije politiki narod nije ni etniki, odnosno, narod kao nacionalni entitet Neovisno od ovih inkonzinstencija ialoginih dedukcija, Kurtovi, definirajui narod interesnom konstelacijom, stoji II inovacijskom proelju svoga vremena. Jer, dominiraju II to vrijeme totalitarne predstave o narodu: razliite varijante naturalizma (organicizam, rasizam, patrijarhalni kolektivizam, iracionalni nacionalizam "krvi i tla", naprimjer, u miljenju vodeih mladobosanaca i sl.) ili mehanicistike predstave koje, opet, logikom imanentnog totalitarizma i monocentrizma, narod percipiraju II metafori stroja i deskribiraju jezikom mehanikog diskursa (naprimjer, kod Osmana Nuri Hadia) ili ponislamistike percepcije unutar kojih se cjelina narodnog individualiteta do kraja iscrpljuje u njegovom islamskom identitetu pa se i ne moe izai u svjetovnu sferu narodne egzistencije, II onaj profani svijet svakodnevnog utilitarizma.

ukrija Kurtovi Suknja Kurtovi, dakle, misli, dodue II nerazvijenom obliku, prirodu narodnog individualiteta izvan ovih monocentrinih koncepcija i definira ga polifonijskom empirijom interesne struktuirnnosti.
170

Interesi, vjera i nacija

No, ovakvo poimanje, zapravo, za svoju konzekvenciju ima eliminiranje vjerske komponente iz definiranja narodnog individualiteta i nacionalne politike. Ono, na drugoj strani, poiva na recepciji onovremeno modernih predstava o razdvojenosti vjerskog i nacionalnog identiteta. U tom smislu jo jednom pie: ''Danas se udeava sav rad prema interesima nacije; vjera ostaje privatna stvar, preuzima ulogu kojoj je

bila namijenjena li njezinom poetku", Ali, i to je zanimljivo, Kurtovi nee iskoristiti njen demokratski i emancipatorski potencijal nego e na
tlu ove diferencije argumentirati II prilog muslimanskom srbiziranju, odnosno definiranju Bonjaka muslimana Bosne i Hercegovine kao etnikih, odnosno, nacionalnih Srba. Na drugoj strani, za razliku od katolikih klerikalaca koj i radikalno plediraju istovjetnost katolike i hrvatske identifikacije, onu istu razdvojenost vjerske i etnike pripadnosti, pankroaticistika inteligencija e iskoristiti za kroatizaciju Bonjaka muslimana Bosne i Hercegovine, pa e i pledirati za jedno hrvatstvo - katolikog i islamskog subidentiteta. I ukrija Kurtovi, noen tom logikom, recipira pansrbistike predstave o jednom etnikom sverspstvu koje je toliko snano da u sebi doputa svoju unutarnju diferenciju na pravoslavne, islamske pa i katolike subidentitete. I sad tu dolazi do izraaja veza izmeu interesnog i nacionalnog: ne odreuje vjerski identitet prirodu nacionalnog individualiteta, nego taj individualitet u njegovoj unutarnjosti odreuje njegova interesna polifonija. Zato muslimanska politika i ne treba da bude definirana u islamskom nego u interesnom diskursu. Sekularna predstava naroda je gotovo otkrivena, ali je sada stavljena u funkciju legitimiranja etni kog pansrbizma i prosrpske dezindividualizacije muslimana Bosne i Hercegovine. Vjera ne moe dijeliti muslimane i Srbe budui da ona jest irelevantna u poimanju etnikog individualiteta. A na tlu empirijskih interesa gube se antagonistike diferencije: figuriraju istovjetni socijalnoklasni interesi. U tom smislu Kurtovi apostrofira: "Seljak musliman ima iste interese kao i pravoslavni i katolik, isto tako zanatlija, trgovac, posjednik itd.". Ta svijest o zajednikim interesima musli-

ukrija Kurtovi

171

manskih i srpskih socijalnih stratuma jest i treba da bude izvorite zajednike svijesti o etnikoj istorodnosti. Na interesnom planu, ni vjera, ni agrarno pitanje, dakle, nisu smetnja da muslimani i Srbi budu " ... ujednoj interesnoj i politikoj zajednici".

Ali, nije rije samo o interesnoj, politikoj nego i etnikonacionalnoj zajednici. U "argumentiranju" u prilog toj pledirajuoj zajednici, uvodi, osim interesne, i drugu vrstu argumentacije. Poziva se II svom pledoajeu za srbizaciju muslimana na povijesno-genetike "argumente", kree se II kulturolokom diskursu vezanom prije svega za pitanje jezika i, napokon, argumentira teorijsko-koncepcijskim odreenjima fenomena narodnosti, nacije i nacionalizma. No, vidjeemo, II pozadini stoji ijedan diskurs koji pledira iz perspektive svijesti koja zna za srpsku silu pa, respektirajui je, logikom prevencije, na osnovu procjena nadmoi , argumentira. U ovom aspektu Kurtovi e, zapravo, demantirati svoj vlastiti interesni diskurs: raspae se u privid teza o istovjetnosti srpsko-muslimanskih socijalnoklasnih interesa. Jer, sad se misli pod pesnicom srpske sile, a ne logikom slobodnih, ravnopravnih i konvergentnih interesa Unutar ovih nizova "argumentiranja" pokazae se neutemeljenosti i logike ink.onzinstencije II njegovom miljenju. Povijesno "utemeljenje" pansrbizma
ideju ne samo interesne i politike zajednice izmeu Muslimana i Srba nego i njihove, navodne, etnike istomdnosti, Kurtovi e se pozvati i na povijest njihove etnogeneze i, pri tom, falsificirajue rezonirati. Govorei o prihvatanju islama u Bosni, faktiki, tvrdi on kako su stanovnitvo predosmanske Bosne inili etniki Srbi pa, otuda, ni Muslimani nisu, u etnikom smislu, nita drugo nego Srbi.14 Prihvata on, dakle, opu tvrdnju srpske etnocentrine historiografije koja etniki pansrbizam "argumentira", navodnim, srpskoetnikim sastavom stanovnitva predislamske Bosne.
Pledirajui

14 Dio bosanskog stanovnitva je promijenio vjeru "... ali nas ta razlika u vjeri nije uinila i ne moe nas uiniti dva ili ni naroda, ne moe nas otcijepiti od naeg naroda, koji je ostao u staroj vjeri. Mi smo i dan danas onaj isti narod, istoga jezika i istoga u glavnom obiaja kao to smo bili prije nego to smo primili Islam."

172

ukrija Kurtovi

Unutar ovakve pseudoznanstvene etnogenetske predstave, naravno, nema mjesta ni za ideju etnikog bonjatva, odnosno bosanstva. Nju e Kurtovi eksplicitno odbaciti. Smatra ID ideju austrougarskom rnanipulativnom idejom, oblikom spreavanja irenja srpske ideje meu muslimanima i sredstvom produkcije meuvjerskih antagonizama. Vlada je II tu svrhu ", .. stvorila bosansku narodnost ... ", a Karaj se potrudio da "nauno historijski" brani"ovu novopeenu nanxlnost".15 I ovdje, ne uputajui se II racionalnu rekonstrukciju povijesti ideje bonjatva, Kurtovi recipira II ono vrijeme opeprihvaenu, srpskoetnocentrinu ipansrbistiku "demistifikaciju" bonjake-bosanske narodne samoidentifikacije. U tom kontekstu, naravno, nema mjesta ni za bosanskijezik: "Na je jezik srpski - znai da smo mi Srbi; odnosno hrvatski - Hrvati. Nai e tru10gi rei: nije ovo srpski jezik nego bosanski. To bi isto bilo kao kad bi oni u Misiru ili TriJXlIiosu itd. rekli: nije ovo arapskijezik nego misirski, tripoli tanski itd. a kod svih je taj jezik isti arapski. Naim se jezikom ne govori samo u Bosni i Hercegovini, nego daleko jo izvan Bosne: u Srbiji Novoj i Staroj, Crnoj Gori, Dalmaciji itd. pa rugdje ti ljudi ne kau: ovo je jezik srbijanski, crnogorski, dalmatinski itd. nego svi govore da je srpski, odnosno Hrvati govore da je hrvatski. Ni mi ga dakle ne moemo zvati: bosanski jezik." Zakljuivanje analogijskom logikom, vidi se, jo jednom se pokazuje kao hendikepirano, konfuzija u JX>jmovima regionalizma i bosanskog JXlvijesnog individualizma do kraja je evidentna. Nadalje, u "argumentiranju" JX>vijesnim razlozima u prilog prosrpskom nacionaliziranju muslimana, Kurtovi prihvata i konvencionalnu, unutar srpske historiografije i srpskogjavnog mnijenja uope, do kraja radikalno negativno intoniranu predstavu o osmanskoj vladavini u Bosni. Njegov je zakljuak radikalan: ''Turci dakle nijesu, niti su ikada bili zatitnici, ni nai niti li nae vjere . Islam." Sa ambicijom da odvoji Muslimane od nostal gije prema Turskoj, akcentirae: ''Mi Srbi muslimani nemamo se od Turske niemu nadati; mi s Turcima nemamo nita zajednikog osim vjere, i uz njih nas ne moe nita vezati. Ba naprotiv!".
15 I prije objavljivanja knjiice O naciona1izovanju fIlIIsIimana zastupa identino stajalite: "Danas ne postoji samo razlikovanje po vjeri, nego je naa uprava stvorila i nacionalnu podjelu, stavila je Hmtte protiv Srba. Osobito joj ovaj rad podjele uspijeva medu muslimanima, gdje je iao tako daleko, da je upotrebivi njihov vjerski fanatizam htiela da u Bosni stvori i treu narodnost - Bonjatvo. U tom je pak morala ustuknuti i tajojje zamisao propala, kao Io propada sve sa lanom osnovom, kao to se mora sruiti kua, u koje su temelji loi." (JedIlo akutno pitalIje, nav. izd., str. 146.)

ukrija Kurtovi
Odreenja

173

naroda i nacionalizma

Kurtovievo "argumentiranje" povijesne nunosti srbizacije muslimana

Bosne i Hercegovine hoe se i teorijsko-pojmovno utemeljiti. Otuda i daje razgovijetna odreenja temeljnih pojmova - naroda, nacije i nacionalizma. No, vidjeemo, ovdje ne moe konzistentno provesti interesnu definiciju naroda pa e i sam recipirati elemente doktrinamog naturaliz. ma l orgamctzma. Narodnost definira kao jedan objektivitet, prirodni pasivitet. vanindividualnu empiriju, organsku stvarnost u koju se ulazi aktom roenja pa je karakteriziraju dimenzije "kIvi i tla". U tom smislu i pie: "Narodnost oznaava ovjeka kao lana jednog naroda; oznaava i jezik i obiaj i sve drugo to ini narod narodom; ona je sa svakim ovjekom ve roena, kod svakog je lana jednaka i svakom pripadajednako pravo na nju; ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti." Sada dolazi svjesni aspekt narodnosti manifestan II nacionalizmu kao temeljnom obliku nacionalne samosvijesti: "Nacionalizam je svjesnost ovjeka da pripada jednoj narodnoj zajednici i svijest, da s njom pada i die se; ona ljubav prema svom rodu i pokazuje ovjeku kao faktora u naroduj on je - protivno od narodnosti - mobilan, aktivan i buntovan, ini sve da doe do svog cilja; on tei slobodi i neda se sputavati; on n ije usaen u narodu i ne raa se sa ovjekom; on se stie u ivotu odgojem i kulturom i s toga nije kod svakog ovjeka, niti li kod svakoga naroda jednak; on nastaje u ovjeku i u narodu i znai - pokret". Prema tome, narodnost je " ... konstanta i ostaje uvijek jednaka, dokle god taj narod ini za sebe posebnu jedinicu, a nacionalizamje promjenljiv, on moe jaati , odnosno slabiti." U skladu sa odreenjem pojma narodnost, priznaje Kurtovi , osim vjere koja ih razdvaja " ... sve drugo, jezik, obiaji itd. to karakterie narod kao narod, to sve imaju nai muslimani ... Nema dakle nita, to bi ih dijelilo kao narod od ostalih Srba i Hrvata ... Jedino je to, to su jo nesvj esni, djeca u tom pogledu, pa ne znaju, kako im je ime. A kad malo ojaaju i osvijeste se i to e saznati."16 Nemaju, dakle, osjeanje srpskog nacionalizma kao nacionalne samosvijesti. U etnikom sm islu su Srbi, a II nacionalnom smislu tek treba da otkriju i masovno prisvoje sipsku nacionalnu samosvijest. Otuda njihov povijesni put nije u tome da

16 Jedno akutno pitanje, nav. izd., str. 147.

ukrija Kurtovi 174 postanu " ... posebna samostalna gtupa, muslimanska i da vodimo samo muslimansku politiku i bornu .." nego II tome da ..... odbacimo ~ersko djeljenje i vjersku borbu i da II zajednid sa ostalim sugraanima drugih vjera vodimo nacionalnu borbu", Kako muslimani, pa i Hrvati, nemaju razvijen nacionalizam - nacionalnu svijest l7 i kako je ta svijest kod Srba najjaa, to nacionaliziranje muslimana i treba da se razvija kao recepcija srpske nacionalne samosvijesti. Otuda i gorljivo pledira protiv politike koja hoe da muslimani II nacionalnom smislu prime hrvatsko ime.18
Na tlu diferencije izmeu ovih pojmova Kurtovi otkriva i recipira ideju
moderne nacionalne drave. Ona II njegovoj percepciji II bitnome odreduje moderni svijet i karakterizira suvremenu egzistenciju II naroda. Otuda i smatra da e i muslimani svojom prosrpskom nacionalizacijom otkriti i prisvojiti ideju nacionalne drave kao politiki oblik sopstvene egzistencije.

Diskurs sile
Ostaje na kraju "argumentiranje" u diskursu sile, moi i srpske superiornosti. Gotovo neosvijeteno demonstrira Kurtovi empirijski odnos srpske politike prema muslimanima kao odnos arogancije, premoi i sile. Zna on za dehumanizirajue dimenzije pansrbizma, prepoznaje
17 U njegovoj percepciji Srbi i Hrvati " ... su jedan narod, ali sa dva plemena." Ockuje prevladavanje p(eme1lSkog ovinizma, te njihovo ne samo politiko ujedinjenje nego i kulturIlo jedinstvo pod kojim podrazwnijeva niveliranje historijski produciranih razlika II njihovim kolektivnim osobinama, odnosno " ... potpW'lO izjednaenje dua narodnih, izj ednaavanje njihovih osobina i unutrine u svakom pogledu. Jedinstvo kod nas Srba i Hrvata znai prema tome, da mi moramo izjednaiti i dovesti II sklad l j. u identinost ono, to je istorija i kultura vjekovima rastavljala i rastavila." Meutim , dok ne doe do tog ujedinjenja i togjedinstva, samo kod Srba postoji prm,i lIocionaliznm a " ... za pravi nacionalizam kod Hrvata teko je re i da ga ima, kod njih on istom hoe da nastane, u povoju je, u izgradnji i jedva mu se mogu zapaziti konture; osjea se samo u omladini. ... Hrvati (u BiH, nap. E. Z.) sainjavaju apsolutno nenacionalizovanu masu, bez nacionalnih ideala;" A kada se razvije onda ga treba zvati srpsko-Im'atski a ne hrvatski nacionalizam bud ui da je apsurdno u jednom narodu razvijati dva nacionalizma. Otuda, rezonira on, muslimani u Bosni i Hercegovini, treba da prihvate srpski nacionalizam kao svoj identitet, a s lim prihvatanjem, makar i od 50. 000 muslimana (s obzirom na onodobnu brojanost pravoslavnih, katolika i muslimana) pokazao bi se srpski karakter Bosne i Hercegovine. 18 "13oriti sc i otimati oko imena nema smisla, naroito za Hrvate; ostali bi u loj borbi kratkih rukava i tetili bi tim najvie sebi."

ukrija Kurtovi

175

njegovu spremnost na desnukciju muslimanske egzistencije, a svaku konfliktnost i sukob sa srpskom politikom identificira kao prijetnju samom muslimanskom opstanku. I uopte, misli i rezonira Kurtovi, na kraju u kategorijama i cx:lnosima jaine i sile. 19 Sa tog stajalita, II njegovom uvidu, muslimani stoje pred jedinom alternacijom: ili e biti uniteni, ukoliko sebe hoe kao poseban polit iki narod, ili e osigurati budunost ukoliko se nacionalno srbiziraju. U tom smislu e pisati: "Izdvojiti se u zasebnu grupu, biti samo musliman, koji emo se samo za svoje posebne 'muslimanske interese' boriti, znai stvarati u Bosni i Hercegovini novi politiki narod, muslimanski. To znai baciti rukavicu i izazvati na se cijeli srpski i hrvatski narod, znai da postanemo zbilja onaj 'drski parazit' u tuem tijelu." Budui da e, pa njegovom miljenju, doi do ujedinjenja Srba i RIvata te e, ostavljaj ui i7.a sebe meusobne sukobe oko nacionalnog pridobij anja muslimana, " ... postati jedno i protiv nas, jer je sasvim prirodno da nee trpiti, da se II srcu njihova naroda, od njihove knri i na njihov raun stvara drugi ili trei narod, drski parazit. ... S toga ni mi muslimani na svom putu separisanja nemamo izgleda u b udunosti, neemo se moi

odhrvati Srbima i Hrvatima drugih vjera, jer e to biti II svakom pogledu nejednaka borba, a na nau tetu." Otuda i pledira, da muslimani, prihvat ajui nacionalno srpstvo kao svoj nacionalni identitet izbjegnu " ... borbu sa Srbima i Hrvatima, koja mora neminovno doi, ako pokuamo biti posebna grupa i posebni politiki narod, muslimansko bosanski, drski parazit II tuem tijelU." S druge strane, gotovo himnino preferira statistiku , kvanritativnu, prostornu i nacionalno subjektivnu supennaciju srpstva nad muslimanima i Hrvatima Otuda, pledira on srbizacij u muslimana sa pozicija slabog, nemonog, hendikepiranog, pa njegov pledoaje za prosrpsko nacionaliziranje muslimana jest osmiljen kao prevencija nad razornom silom nadmonog srpstva. Nema, dakle, kod Kurtovia nita od one, naprimjer, Hadieve odvanosti u kritici velikosrpske politike, odvanosti koja se ne libi ni od prijeteih tonova.

19 Kriteriji za zbilju ovih atribucija jest snaga nacionalizma: ''Po jakosti nacionalizma se mjeri snaga jednog naroda II borbi s drugim. Brojno jednako jak narod a sa slabijim nacionalizmom podlijee drugom narodu sa jaim nacionalizmom i pretapa se u nj." (Jedno akutno pitanje, nav. izd., str. 147.)

176

ukrija Kurtovi

Metode nacionaliziranja muslimana

Projekt nacionaliziranja muslimana, podrazumijeva, prije svega, obustavljanje borbe izmeu luvatske i SlpSke nacionalne stl1l.je za dominaciju meu muslimanima. Koncerx;ijski i metodski, dakle, treba odbaciti p:>litiku Srba i Hrvata koji su ili " ... meu muslimane kao dvije protivnike politike partije i traili samo privrenike meu njima." Konzekvencijaje te politike unutarmuslimanska nervoza, kolebljivost, stalno ernigriranje iz jedne II drugu partiju, puko, fonnalno muslimansko srbofilsfvo ili IllvatofilstvOl O i sL Budui da Hrvati u borbi sa Srbima " ... ne mogu nikako uspjeti ... " pa je ta borba nepotrebna i tetna " ... ako emo zajedno", to, kao to srno vidjeli, muslimani treba da se povrate srpskom narodu, da prihvate srpsko kao svoje nacionalno ime, prosrpsko nacionaliziranje muslimana, odnosno njihovo socijaliziranje sa sIpskim nacionalizmom, u njegovoj percepciji, jeste ono jedino za njih spasonosno te, osim toga, realno i stvarno.
U politici i procesu nacionaliziranja muslimana, nadalje, sugerira Kurtovi, imena " ... Srbin - Hrvat - ne smiju se isticati (i to zavisi od kraja i prilika) jer masa II njima vidi atentat na vjeru." 21

Glavni akter populariziranja srpskog nacionalizma meu muslimanima treba da bude omladinska, srednjokolska i studentska populacija. Naravno, na njegovoj afinnaciji moraju raditi i svi obrazovaniji i svjesniji Muslimani.2 2 za razliku od rada meu muslimanskim masama, ona treba istupati radikalno te " ... ukloniti sve, to bi smetalo potpunom izjednaenju svih triju vjera ... ". Od posebne je vanosti eliminirati unutar ove populacije vjerski diskurs: ''Nijedna aka knjiica, ni jedno drutvo ili sastanak ne smije imati ~erski karakter; sve treba da je zajedniko nacionalno." Nadalje, politike metode nacionaliziranja muslimana moraju favorizirati svijest o zajednikim interesima a oni e " ... probuditi svijest o narodnoj zajednici, a ova mora donijeti ime .... ovo je najzgodniji i po naem miljenju jedini nain, koj i e donijeti ploda."23

20 Jedno akufllo pitanje, nav. izd., sir. 148.

21 Cit djelo, str. 149.

22 Zadatak srpske llluslimanske omladine, nav. izd., sIr. 105. 23 Jedno aja/tilo pitanje, nav. izv., str. 148.

uh'ija Kurtovi
Sugerirajui

177

obazrivije metode nacionaliziranja muslimanskih masa, smatra da ovu politiku buenja zajednikih interesa II muslimanskim masama treba prakticirati, prije svega, uvcx1enjem institucionalnog zajednitva Politiku prosIpske nacionalizacije muslimana, osim to treba zasnivati na razvoju svijesti o zajednikim sIpsko-muslimanskim interesima te kulturnom uzdizanju naroda i uz pomo tampe i ive rijei, nuno je, dakle, objektivirati i instaliranjem transvjerskih zajednikih ustanova 24 One e biti okvir i mehanizam formiranja muslimanske svijesti o zajednikim interesima i o srpskoj nacionalnoj zajednici kojoj pripadaju. otuda se i protivi institucionalnom separatizmu, a u zajednikim institucijama vidi pretpostavku srpsko-muslimanske duhovno-mentalne, politike i socijalne konvergencije. Ideja zajednikih institucija nije bez racionalne vrijednosti, ali, II njegovoj percepciji, institucionalni integrizam, po svojim projektiranim svrhama, zapravo, jest formula kompromitiranja ethosa zajednitva.
Kritiki

akcenti

Refleksivno problematiziranje fenomena interesa tretiramo kao novum kojeg je u javni diskurs i socioloko miljenje drutva, svijeta politike, narodne stvarnosti i meunarodnih odnosa unio Sukrija Kurtovi. To je jedna od racionalnih teorij skih ideja koja se pokazala produktivnom u anatomiji nacionalne zbilje toga vremena. Sa tom idejom Kurtovi ulazi u atipine pisce svoga doba. on zna za unutarnji stratifikacijsk.i interesni pluralizam i zna za ideoloka peIVertiranja kada se jedan socijalni partikularitet, onaj elite moi, instalira i imputira kao openaciona1no dobro. Interesna struktuiranost i u njegovoj percepciji rezultira uvidom II totalitarne implikacije politike koja supsumira cjelinu narodne egzistencije pod neku vaninteresnu ideju, ma ta ona bila. Otuda i racionalnim smatramo njegovu predstavu da se, osim u totalitaristikom diskursu, nacionalna cjelina ne moe podVTijednoj partiji ili jednoj politici. Uz ideju interesa, uz sve inkonzistencije i ogranienja, uz sva pogrena tumaenj a, nadalje, u vrijedne domete njegova miljenja to dolaze iz perspektive interesne refleksije, uvrtavamo ideju konvergencije, potom ideju razdvojenosti \jere i nacije kao princip konstitucije modernih nacija, te ideju politikog naroda i nacionalne dlave kao povijesno dominirajueg oblika politike egzistencije modernih naroda.
24 "Sva drutva i druge ustanove treba po mogunosti osnivati u zajednici: Zemljoradnike zadruge, zanatlijska, egrtska, trgovaka udruenja, sokole, banke itd."

uknja Kurtovi 178 No, miljenje II interesnom diskursu svih ovih ideja moglo gaje, potencijalno, odvesti otkriu demokratskog ethosa, recepciji modernog liberalizma i uope miljenju koje, sasvim savremeno, reflektira zbilju logikom slobodne polifonije socijalnih, kulturnih, vjerskih i politikih subidentiteta. A li, Kurtovi nije mogao izvesti ovakve konzekvencije iz svoje racionalne identifikacije interesne konstelacije unutar koje prebiva moderna nacija. Nije, takoer, do kraja mogao iz svog temeljnog interesnog diskursa prevladati naturalistike i organicistike refleksije o prirodi naroda-nacije, refleksije koje su bile karakteristine za veinu misaonih napora njegova vremena. U svojoj predstavi naroda kao vanindividualnog, prirodnog objektiviteta usvojio je i naturalistiku percepciju o narodu kao stvarnosti ''krvi i tla", kao jednom biolokom aprioriju. Ovaj anahronizam ne dovodi u pitanje i to to je znao i za subjektivnu stranu narodne egzistencije izraenu u nacionalnoj samosvijesti, odnosno njegovim tcnninima kazano - u nacionalizmu.
Otuda, na tlu ovih
ogranienja,

za razliku od, naprimjer, Osmana Nuri

Hadia, koji misli logikom divergencije izmeu bosanskih, posebno mus-

limansko-srpskih subidentiteta, ukrija Kurtovi, u osnovi, slijedi misao i ideju konvergencije u muslimansko-sIpskim odnosima Konvergencija je dakle, u njegovom aksiolokom sistemu, percipirana kao vrijednost. No, njena je sadrina protumaena pervertirano. Ne radi se o konvergenciji izmeu dva meusobno priznata etniko-politika individualiteta. Naprotiv, na djelu je miljenje konvergencije, na jednoj strani, kao procesa muslimanske autodezindividualizacije i asimilacije u etnikoJXIlitikom srpstvu i, na drugoj strani, o pansrpskoj resorpciji unaprijed dehumaniziranog muslimanskog entiteta. Rije je, dakle, o konvergenciji koja, II krajnjoj liniji, jeste proces muslimanskog samoodricanja, asimilacije i izvanjskog JXlricanja Prema tome, ona II sebi dobija patologijsku sadrinu Ni ideja odvojenosti vjere i nacije, recipirana kao vrijednost i naelo konstitucije modernih zapadnoevropskih nacija, kao ni ideja politikog llaroda i nacionalne drave nisu u svojoj sadrini i povijesnoj svrsi protumaene u demokratskom diskursu. Otuda, bitna granica njegovog interesnog diskursa uope, i u miljenju onih ideja posebno, proizilazi iz njegove vanjske, unaprijed postavljene svrhe: da budu II funkciji legitimacije ideje o prosIpskom nacionaliziranju muslimana Bosne i Hercegovine. Sa tom apriornom tezom, interesni diskurs je posluio za iracionalnu negaciju vjersko-kulturne dimenzije muslimanskog narodnog individualiteta. Umjesto da svoj racionalni uvid u razdvojenost

179 '.jere i nacije u modernim sekularnim drutvima promisli u njegovim emancipatorskim potencijarna, on je taj princip reinterpretirao tako da je onu razdvojenost stavio II :funkciju dokazivanja kako muslimani ne mogu biti politiki narod i, jo vie, kako se ne mogu konstituirati kao zasebni narodnosne-nacionalni individua1itet A onda, li krajnjoj liniji, vodi njegova misao zakljuku kako je naciona1no-dravno konstituiranje Muslimana anahronizam i povijesna nemogunost pa nacionalnu dravu mogu udjeti tek kao dravu nadmonog svesrpstva iji su i sami etniki i JXllitiki dio.

ukrija Kurtovi

A u kontekstu austrougarskog apsolutistikog i, kasnije, pseudoparlarnentarnog poretka, II okolnostima neotkrivenih i nerazvijenih sekularnih dimenzija nacionalne egzistencije, II vrijeme faktikog nepostojanja svjetovne inteligencije kao merituma, te graanskog drutva i demokratskih oblika nacionalnih sinteza, u ambijentu agresivnog panstbizma i pankroatizma, teorijsko i politiko negiranje islamsko-kulturnih komponenata u ouvanju muslimanskog narodnog individualiteta, a one su II onom opem kontekstu mogle biti jedino njegovo pouzdano sredite, nije nita drugo nego doktrinarno nasilje nad empirijom i ideoloko racionaliziranje nasilja nad muslimanskom etnikom egzistencijom. Da nije sa razine interesnog diskursa skrenuo na ideoloki put diskreditacije muslimanskog individualiteta, onda bi on u svom istom obliku bio vrijedan novum u javnom miljenju svoga doba. Pri tome, vano je akcentirati: Kurtovi ne slijedi logiku i politiku antiislamizma, naprotiv, zastupajui tezu da vjeri nita Ile smeta narodnost, oekuj e da e prihvatanjem srpske muslimanske identifikacije muslimani sauvati svoju vjeru i vjeruje kako e oficijelna srpska politika znati respektirati tu dimenziju njihove egzistencije. Na drugoj, pak, strani, njegove kritike percepcije onodobnog muslimanskog odnosa prema islamu u bitnome posreduju njegovu negativno intoniranu socijalno-psiholoku karakterologiju muslimana Bosne i Hercegovine. Kao i kod drugih bosanskih pisaca, koji se uputaju u ove kamkterologije, i Kurtieva j e utemeljena na impresijama, subjektivnim generalizacijama i onovremenim stereotipijama pa otuda, u naem uvidu, nema produktivnu spoznajnu vrijednost. Uz to je i ideologijski funkcionalizirana: slui kao pseudoargumentarij politici nacionalne srbizacije muslimana. U istoj fimkciji pojavljuje se i njegova kritika Vlasti. Zapravo, uz respekt utemeljenosti i vjerodostojnosti njegove kritike Reima to, takoer, tretiM ramo vrijednim dimenzijama njegovog miljenja, ne treba previdjeti i njena ogranienja. Ona je, kao i njegova muslimanska karekterologija,

180
takoer,

ukrija Kurtovi

u istom smislu ideologijski funkcionalizirana pa za svoj predmet selektivno uzima samo ono to argumentira u prilog njegovoj temeljnoj programskoj ideji - treba da, sa svoje strane, motivira muslimane da se nacionalno identificiraju kao Srbi. Pokazuje se taj idologijski diskurs posebno u njegovom odbacivanju tradicije, povijesnog utemeljenja i autonomnog smisla ideje bonjatva-bosanstva kao puke, voluntaristike, instrumentalistike konstrukcije vlasti. Sa ovom averzijom prema ideji bonjatva njegovo stanovite pripada marginama matinih tokova dotadanjeg bonjakog miljenja te se, tako, utapa, epigonski, u vladajuu dogmu ideologije pmlSrpstva koja je, takoer, s prezirom, fanatino kompromirirala, kako se to u njenoj tetminologiji kae, bonjaJduk, odnosno, povijesne korijene, tradiciju, legitimitet i onovremene svrhe ideje i politike bosanstva, odnosno, bonjatva. No, njegovu reinterpretaciju ideje o odvojenosti vjere i naroda i o transreligijskoj konstituciji modeme nacije nuno je promatrati u irem povijesnom kontekstu. Prvi se otkriva u razliitim oblicima poricanja nacionalnog individualiteta i subjektiviteta Bo.qjaka. Pokazuje se, zapravo, kako su, uvijek, antibonjaki mentalitet i empirijska politika destrukcije BiH kao povijesnog, teritorijalnog, obiajno-kulturnog, dravno-pravnog i politikog individualiteta, i to u aranmanu protagonista pansrbi.zma i pankroatizma, s fanatinom estinom i sa toksikomanskom tvrdoglavou illSistirali Ila redukciji Muslimana, odnosno, Bonjaka, na njihovu vjersku identifikaciju. Djelatno ih, a ne samo ideologijski, percipirajui kao vjersku grupu, istodobno, u okvirima te percepcije, i s njom kao temeljnom "argumentacijom", odricali su im bilo kakav i u bilo kojem smislu zasebni etniki supstrat i poricali obiajene komponente nacionalnog identiteta. No, iz te redukcije proizilazio je uvijek i praktino-djelatni program njihove dehumanizacije, program koji se kretao od politike asimilacije, na jednoj strani, pa do zloina genocida, na drugoj. Drugi se kontekst manifestira u bonjakoj autoredukciji na vjerski identitet. Otkriva se kako su se i sami Muslimani, odnosno, Bonjaci, unutar vlastita samorazumijevanja, to autonomnom voljom, to pod presijom trndicionalistike svijesti, a to pod vanjskom prisilom, takoer, reducirali na vjersku grupaciju. Ovdje se ne moe ulaziti II povijesnu interpretaciju ove redukcije. U ovom asu, i u ovom kontekstu, jedino se moe rei: razumljivo je to su se bosanskohercegovaki muslimani povlaili u svoj vjerski identitet

181 u povijesnim okolnostima u kojima nisu imali ni svoju "istu" teritoriju, ni svoju "istu" dravu, ni svoju transreligijsku reprezentaciju u politici, ni svoju svjetovnu inteligenciju, ni svoje sekularne institucije u politici, kulturi, obrazovanju, ekonomiji i sl. Kad jedan, ovdje bonjaki narod, dakle, spletom historijskih okolnosti, a ne nekim apriorijem ili mistinim prikraenjem unutarnjih predispozicija za nacionalnodravno konstituiranje, nema, na drutvenom tlu svog konkretno-historijskog bivstvovanja, IIU10g0 ega od onog svjetovno-civilnog unutar kojeg su se fonnirale i fonniraju, posebno, modeme zapadnoevropske nacije, onda je i logino da egzistencijalna prinuda i prijetee okruenje reperkusiraju s i ntetizirajuim {Xlvratkom u religijski identitet kao studenac njegova individualiziranja i preventivno izvorite njegova pavijesnog bivstvovanja. . No, sada sa ukrijom Kurtoviem imamo trei fenomen: ne prihvata se ni prva ni druga varijanta njihova poricanja; sada se, zapravo muslimani apologiraju spram jedne i druge politike redukcije njihove cjeline na vjersku identifikaciju, tumai se njihova egzistencija transreligijski, i to u svjetovnoj konstelaciji interesa, vjersko se smatra tekjednom ali irelevantnom odrednicom nj ihova identiteta. Muslimani su neto vee i ire od svoje vjerske kongruencije. Ali, konzekvencije su identine: upravo na tlu razdvojenosti vjere i naroda odrie im se i svojstvo pol itikog naroda i etnike individualnosti, a povijesna perspektiva zamilja II nj ihovom asimiliranju u svesIpstvo. No, vidjelo se: interesna refleksija nije mogla do kraja utemeljiti tezu o prosrpskoj nacionalizacij i muslimana. Naputajui potencijalno racionalne dimenzije miljenja u kategoriji interesa, a u namjeri da "argumentira" egzistencijalno povijesnu nunost etnike srbizacije muslimana, ulazi Kurtovi u svijet iracionalizama i anahronizama dijelei na taj nain sa vladajuim srpskim etnocentrizmom i ideologijom pansrbizma, njihove predrasude, falsiftkate i fantazmagorije. Pokazuju se one u njegovom neutemeljenom tumaenju etnike struk.ture stanovnitva predosmanske Bosne, porijekla i povijesnog razvoja ideje etnikog bonjatva i bosanskog jezika i sl. U "argwnentiranju" povijesnim uvidima Kurtovi, u stvari, i ini najvie previa. I na kraju racionalnost one interesne socijalnoklasne refleksije o prirodi nacionalne egzistencije gubi se u njegovom diskursu koji misli i recipira odnos sile i moi. S tom recepcijom i sam demonstrira kako nacionalistika svijest mora okonati u totalitarnom nasilju. Pokazuje se, napasU-

ukrija Kurtovi

182 ukl"ija Kurtovi jetku, kako logika nacionalizma mora zavriti II hipostazi ne slobode nego sile, ne jednakosti nego diskriminacije, ne II racionalnosti nego II strahu, ne II ravnopravnosti nego II podanitvu, ne II demokratskom ethosu nego II totalitarizmu asimilacije i II genocidnim prijetnjama.

No, kako sam ukrija Kurtovi, naknadno, II svoj im memoarskim zapisima tumai svoju prosrpsku identifikaciju? Parafrazirajui ove
zapise, Mustafa Imamovi e rei: " ... Kurtovi pie da se opredijelio

kao Srbin zbog agresivne propagandne akcije ' starevinaca' koji su operirali meu muslimanskom akom omiadinom, kako bije pridobili
za hrvatstvo. Ta mu je napadna katolika agresivnost smetala. ''Morao sam se, izgledalo je onda 'opredijeliti', jer je to bilo II modi...". pri tome,

nakon balkanskih ratova, nije " ... vidio nikakve tete za bosanske
Muslimane,
nalazei

da

e II

slobodnoj Srbiji odnosno Jugoslaviji biti

ostvareno potpuno bratstvo."25

No, neovisno od ovakvih tumaenja, vidjeli smo kako i kod ukrije

pozicija autorecepcije pansrbizrna nije bila nita spoljanje; za sobom je povlaila vrijednosne preferencije, posredovala je idejne percepcije, uplivisala u pojmovno miljenje i odreivala sadrinske domete i granice "teorijskih" koncepcija i pretenzija i, to je isto tako vano, determinirnio njihov javni angaman i poli tiku biografiju. Pokazuje se to i u politikom miljenju-djelovanju Smail- age emalovia.

Kurtovia,

25 Mustafa Imamovi, Bonjaci II emigraciji, Monografija Bosanskih pogleda /955.-. 1967., Bonjaki instirut Zurich, Odjel Sarajevo, Sarajevo, 1996., str. 215.

183

ada dr. Halid-beg Hrasnica, advokat Ademage Meia kao tuitelja Smail-age emalovia, II toku sudskog procesa, apostrofirajui Meieve zasluge oko Gajreto, govori o onima koji simpatiziraju Srbe kao neprijateljima ovoga drutva, onda ema1ovi, l neposredno II komentirajuoj replici, kategoriki uzvikuje: "Jok, mi ne simpatiziramo, m i s m o S rb i"'2 U ovoj apodiktikoj tvrdnji sadrana je njegova vodea politika misao i ona stoji II sutini programa njegovog javnog angamana. Uz. naprimjer, Osmana ikia 3 i ukriju Kurtovia i on, sa

l Adem-aga Mei podnio je tubu protiv Sticpana Kobasice, (Srbina katolika kako ga oznaava "Srpska rije" koja se, po njegovim rijeima, deklarira kao "organ nezavisnih Srba pravosla\il1ih i Muslimana" a iji je bio urednik), i Smail-age Cmalovia, tog, po "Srpskoj rijei", SrbiIla Muslimana, njenog saradnika. emalovi je II "Srpskoj rije i" objavio lanak Muslimanski IlWOdllipokret(br. 177, od 2L decembra \905. god.). U njemu on Me.iCa i com. nazivaJrrlekterima - narodnim otpadnicima. Mei podnosi tubu protiv etnalovi6a zoog ''uvrede asti" i "hotiminog ubijanja ugleda, poinjenog javnom tampom". (Prema brouri: Rafpmva protiv "Srpske rijei ", Sarajevo, 1906.) Sudski proces koji je otpoeo 14. (27.) juna 1906., izazvavi veliku panju javnosti, posebno srpske, zavrenje presudom koja" ... glasi na tri dana zatvora za obojicu optuenih. A pre[Vorili se u novanu kaznu, to se kanjava urednik Kobasica sa 60 K, a emalovi sa 150 K novane globe." (Prema: Rafprmn protiv "Srpske rijei", nav. izd. str. 45.) 2 Prema brouri Rasprava protiv "Srpske rijei", nav. izd. str. 45. 3 Pisao je o Osmanu ikiu, razumljivo, u skladu sa svojom temeljnom orijentacijom o nacionalnom pitanju, h imnino je slavio njegovu prosrpsku nacionalnu orijentaciju ili borbu za afinnaciju, kako je govorio, srpskog nacionalnog pravca meu muslimanima. O tome II njegovim lancima: Osman iki "Musavat", ''Novi Musavat", 3. IV 1912, I, 27; Osman iki, "Branik", XXVIIII1912. 63. T kasnije, povodom 12. godinjice njegove smrti objavie lanak Osman iki, "Gajret", 16. IV 1924, VII!, 6.

Smail-aga Cerna/ovi svojim miljenjem, pripada muslimanskoj, kvantitativno nevelikoj, grupaciji koja je pledirala i popularizirala, definirali smo je ve tako, politiku muslimanske nacionalne autosrbizacije.
184

to, medutim, II njegovim percepcijama, i to je ovdje vano, figurira kao argumentarij takve politike? Uoava i publicira, II naem kritikom uvidu, dva tipa argumentiranja: jedan, tematizirajui veze i odnose izmedu \(jere, nacije i nacionalizma., pokuava da se kree II teorijskokoncepcijskom i povijesnom diskursu, a drugi se, pak, poziva na kritiku anatomiju socijalno-mentalne i ekonomsko-politike egzisten-

cije muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini.

Vjera, nacija i nacionalizam

Kao i drugi bosanski intelektualci koji su pledirali politiku prosrpske ili
prohrvatske nacionalizacije Bonjaka-muslimana, i Cemaiovi stoji na stanovitu diferencije izmeu religijske i lIacionulne identifikacije. No, vidjeemo, nee iz nje ni on deducirati emancipatorski potencijal: naprotiv, instrumentalizirae je kao uvid koji ide u prilog tezi, koju i sam gorljivo zastupa, o Muslimanima kao etnikonacionalnim Srbima. 4 Ideju nacije, a ne ideju vjere, smatra on dinamikim momentom modeme povijesti i opeg ekonomsko-kulturnog i politikog napretka savremenih naroda. Vjerska identifikacija figurira kao relevancija, ali se na temelj ima vjerskog integriteta ne moe vie osigurati napredak. Ideja nacij e, odnosno, nacionalizma sad je, u njegovim percepcijama modernog svijeta, primarna. Polazei od takvog stanovita, mislei pri tome na bosanskohercegovake katolike u ijoj novijoj povijesti, navodno, prepoznaje demonstraciju takve spoznaje, emalovi e rei: ... nije vjerska osnova ni kod njih bila dovoljna da obuhvati itav narodni ivot. Nisu vjerski ideali mogli, da ih odueve i dadu im poleta i kulturnog i ekonomskog. To su mogli da izvre i umde samo savremenij i, pristupaniji a i jai ideali - nacionalni. (Str. 114.) Ova dijagnostika i, istovremeno, normativna misao o modernoj superiornosti nacionalnog spram vjerskog identiteta odnosi se, II njegovoj percepciji, i na Muslimane.
4 U programskom smislu fonnulira ovo stanovite u lanku NaciQ1Iulizum i Muslima1li, "Srpska omladina", br. 6. i 7., Sarajevo, l. (14.) marta 1913. Svi navodi, ukoliko to nije drugaije omaeno, u tekstu koji slijedi nalaze se u ovom emalovievom lanku.

185 Na drugoj strani, pravoslavni Srbi, u njegovom uvidu, ve su prevladali identifikaciju srpstva sa pravoslavljem. A to, kod njega, znai da su, s jedne strane, prevladali onaj stupanj vlastita povijesna razvoja gdje se SIpStvo reduciralo na pravoslavlje i, na drugoj strani, da su otkrili, prisvojili i afinnirali nacionalnu ideju, zapravo, nacionalnu misao " ... koja je u srpskom narodu uvijek postojala, dobila je nove hrane, novog poleta, dobila je nove i stalne fonne, koje mu je pokazao narod njemaki i italijanski." (Str. 114.) No, kod Srba, u razvoju njihove nacionalne samosvijesti, razlikuje dvije faze: jednu oznaava romantiarskom fazom II kojoj se nj ihova nacionalna misao iskazivala u raznim formama, pjesmama, epikama, mitologijama i si., da bi se nakon te faze srpski nacionalizam razvio " ... sa punim kulturnim i ekonomskim sadrajem", (Str. 1l4.) U ovoj novoj fazi on se sastoji II radu ", .. na kulturnom podizanju i ekonomskom jaanju, uporedo sa razvijanjem narodne svepomoi i solidarnosti. " (Str. 114.) U ovom periodu srpska " ... jaka, neodoljiva nacionalna ideja nala je konkretnog izraaja u solidnom i dosta organizovanom kulturnom, privrednom, moralnom, socijalnom i rasno-higijenskom pokretu, koji okuplja oko sebe sve vie, sisternatizuje narodne sile i upuuje ih zajednikom cilju." (Str. 115.)
se vlastite redukcije na pravoslavlje, SIPStvo, po miljenju emalovia, se otvorilo ka asimilacij i i integracij i, kako on kae, Muslimana i pripadnika rimokatolike vjere. Oruda e pisati: Vjerska baza, koja je nae pravoslavne prije vezala sa istovjercirna, i odbijala od naroda iste krvi i jezika, - muslimanske i rimokatolike vjere, ustupila je bazi nacionalnoj , koja je istina postavila granicu izmedu nacionalizma i religije, alije zato obuhvatala i ono Srpstvo koje nije pravoslavno. (Str. 114.) Srbi su, u njegovom uvidu, u odnosu na muslimane i katolike u prednosti, superiorniji su i to od vremena " ... kad je kod pravoslavnih poela nacionalna ideja da dobija izrazitiju formu, poeli su i kulturno i privredno, da koraaju bre, .. , a mi i katolici smo poli za njima imitirajui ih po fonni, ali ipak ne dostiui nj ihova sadraja." (Str. 114.) Opi pros\jetni, obrazovni, kulturni, ekonomski, socijalni razvoj Srba i stpstva, prema tome, u njegovom uvidu, za svoj temeljni uzrok ima srpsku nacionalnu svijest i s njom IX>veza.ni nacionalizam i patriotizam. U tom smislu e i rei: "Osim drugih uzroka, koji im II radu i napredovanju daju prvenstvo pred nama, zaista je najjai taj, to oni imadu visok cilj, visok ideal narodnog ujedinjenja i moderno sredstvo za poticanje tom idealu, nacionalizam i patriotizam." (Str. 114.) Sveopa superiOslobaajui

Smail-aga emalovi

186 omost

Smail-aga Cemalovi
II

odnosu na Muslimane i katolike, prema tome, po emalovievom miljenju, lei " ... II onom velikom moralnom fondu, nesalomljivoj moralnoj snazi, koju pravoslavnima daje nacionalna ideja i na polju kulturnom i privrednom; II onoj odreenosti cilja, jasnoi narodnog ideala, koji je nacionalna misao usadila pravoslavnom i inteligentu i graaninu i seljaku". (Str. liS.)

Nije, medutim, II njegovom uvidu, samo opi prosperitet srpstva ilustracija njegove temeljne teze da ekonomski i kulturni napredak II modernom vremenu jeste proizvod velike misli, misli nacije i nacionalne identifikacije. Ilustrira to svoje stanovite razvitkom njemakog, talijanskog i drugih evropskih naroda, pa e II tom smislu pisati kako je ona pokretaka ideja bila ..... kod svib evropskih naroda, koji su II devetnaestom vijeku uinili gigantske korake, bila ideja nacionalna." (Str. 116.) Smatra, meutim, da nacionalizacija i nacionalna individualizacija jeste proces koji je prodro i meu muslimallSke narode, posebno one koji su u to vrijeme bili pod Osmanskom imperijom. Demonstriraju te procese i " ... muslimanski Arapi i Arnauti, koji se bore, diu, bune, ginu kao snoplje, hotei ouvati svoju nacionalnu individualnost protiv svojih istovjemih Turaka." (Str. 116.) No, vano je uoiti jo jednu relevantnu dimenziju u ovim refleksijama o odnosu izmedu vjere i nacije, odnosno vjerskog integriteta i nacionalnoga individualiteta. Rije je, zapravo, o njegovoj tvrdnji da nacionalizacija i jaanje nacionalne svijesti, nacionalnoga identiteta i patriotizma ne nose u sebi sekularni duh, odnosno da nisu II protivrjenosti sa ouvanjem vjerskoga integriteta naroda o kojima je rije. U tom smislu e, naprimjer, rei: ''Ni Arapima niAmautima nimalo ne smeta njihov nacionalni osjeaj da budu odlini muslimani ... " (Str. 116.)

njegovo razumijevanje odnosa izmeu vjere i nacije moemo rei: stoji on, prije svega, na stanovitu da ne postoji identitet izmeu vjerske i nacionalne samosvijesti, odnosno da je moderno doba donijelo sa sobom diferenciju izmeu vjerske pripadnosti i nacionalnoga identiteta. Nacionalne zajednice su zapravo, tvrdi emalovi, ire zajednice u odnosu na vjerske grupe, te II tom smislu u sebe mogu integrirati grupacije razliitih vjerskih identifikacija. Paradigmatinu ilustraciju takve historijske pojave vidi u srpstvu. Drugo, konstituciju vjerskih naroda u nacionalne zajednice smatra temeljnim izvoritern i
Rezimirajui

187 uzrokom, temeljnom pretpostavkom i supstancijalnom komponentom sveopeg ekonomskog, kulturnog, socijalnog i politikog mzvitka modernih naroda. Ili, preciznije reeno, sveope povijesni razvoj modernih naroda mogue je osigurati samo na pretpostavci da se oni izdignu iznad vjerskih simplifikacija i konstituiraju kao moderne nacije. Tree, vaan je i njegov uvid da nacionalni identitet ne iskljuuje vjerski integritet ili, kako, imajui u vidu bosanske Muslimane, kae da nacionalna ideja " ... ne samo da ne smeta vrenju vjerskih dunosti, nego nam je ona jedini spas, jedina podloga, na kojoj se moemo kulturno i ekonomski razvijati i tim napretkom i snagom svoju vjerujo bolje uvrstiti. " (Str. 116.) Nacionalno s!pstvo ne podrazumijeva, dakle, i odricanje od islama: "Vjeru svoju uvajmo i branimo i na dalje, ali ne zaboravljajmo svoju naciju i ono, to je u dananje doba jedini uslov ivota i napretka." (Str. 117.) Uvjeren je, dakle, da proSIpska muslimanska identifikacija nee za svoju konsekvencu imati ugroavanje njihovog islamskog identiteta te, odbacujui svaki antiislamizam, neprestano i pledira ouvanj e islama.

Smail-aga Cernalovi

Apostrofirane teorijsko-koncepcijske teze vezane za razumijevanje odnosa izmeu vjere i nacije odvode ga sada prema centralnoj ideji njegovog politikog miljenja i javnoga angamana: pansrbizmu, ovdje konkretiziranom u fonni stava da su Muslimani II Bosni i Hercegovini u etnikonaciona1nom smislu - Srbi.

Muslimani su Srbi
dakle, da, u njegovom saznanju, nacionalna konstitucija modernih naroda jeste temeljna pretpostavka njihovog opeg prosperiteta, to onda, zakljuuje emalovi i ... muslimani ovih zemalja moraju da se nacionaliziraju." (Str. 116.) Akcentirajui ovaj, navodni, imperativ, on e jo j ednom rei: ''Kad smo ve doli do uvjerenja da se Muslimani II interesu svoga odranja, silom k.ulturnog razvitka i silom socijalnoga procesa, individualiziranja i pripadanja jednoj naciji, moraju nacionalizirati, ili bolj e rei , otvoreno istaknuti svoju naciju, onda treba da naglasimo i koja je to nacija." (Str. 116.) U odgovoru na ovo pitanje ne ostavlja nikakve nedoumice: Muslimani su Srbi. Otuda e i rei: ''Istorija, naa prolost, na mentalitet, naa genealogija, naa kultura i na socijalni ivot govore bez uvijanja i bez
Budui,

188 Smail-aga Cemalovi ikakve sumnje, da smo mi Muslimani Bosne i Hercegovine Srbi i dio srpskog plemena. Mi smo sinovi srpskoga naroda ne od jue, ve od naega postanka. Kao Srbi primili smo Islam, kao Srbi razvijali smo se i u sredini svoje srpske brae ivili. Sa njima smo uopte dijelili sudbinu svoju i svoje domovine, a sa njima i danas to radimo. Mi smo edo jednog naroda i jedna krv proti e kroz nae ile. Razne dravne, vjerske j nekulturne prilike udaljavale su nas povrno i momentalno jedne od drugih, ali jezgro naeg osjeaja, bia i ivota stalno je uvijek jednako sa naom braom Srbima. Osim vjere mi smo uvijek bili strani j idej i i kulturi i tenjama i idealima pravih Turaka." (Str. lI7.) Prethodnoj apologiji, koja se, zapravo, poziva na povijest, on e dodati jo jedan argumentacijski sklop. Smatrae da su uz jezik, obiaje i muslimansko potovanje slobode ono to je identino u srpskom i muslimanskom aksiolokom mentalitetu i nainu historijske egzistencije: 'Ne jedno, nego vie puta ni jedno stoljee od kada ivimo kao muslimani nisu mogli u nama ubiti ono, to smo sa majinim mlijekom i svojim vaspitanjem dobili: jezik, vjeru, i ljubav za slobodom. Za slobodu vodili smo borbu i sa svoj im jednovjemicima. Nju nismo, niti su nai stari zamjenjivah rna im drugim. To je isti sluaj i sa pravoslavnim, kojima mi i ne pokuavamo negirati Srpstvo. ta nam onda govori i smeta da se i mi javno priznamo i ponosimo onim to smo, to smo oduvijek bili i to emo biti." (Str. lI7.)S Pri tome, potencirae kako je srpska nacionalna svijest u priguenom i nerazvijenom obliku uvijek bila prisutna kod Muslimana. No, zastupae stanovite, kao to smo vidjeli, kako je dolo vrijeme da Muslimani javno deklariraju svoju srpsku nacionalnu pripadnost. Ajedan od razloga ili motiva takve deklaracije lei i u tome to je takva prosrpska nacionalizacija, navodno, temeljni uslov muslimanskog kulturnog i socijalnog razvitka. ak i dalje, i vie, upadajui u zagonetnu ali nekritiku resorpciju onog nagonskog, emalovi e rei kako " ... ivotni nagon i nagon odranja sili nas sve vie da se izjasnimo u nacionalnom pogle5 l u drugom kontekstu, kritizirajui muslimansku provladinu politiku, akcentira muslimansku slobodarsku tradiciju ispunjenu borbom za vlastita prava: " ... ovakva politika nije dostojna muslimanskog naroda, koji se vazda odlikovao energinom borbom za svoja prava i koji je esto puta i krv prolijevao za svoja naela, ..." (Nai Muslimani i rat, "Cetinjski vjesnik", 6'\913, br. 24. Rije je o intervjuu to ga je tl svojstvu voe Demokratske stranke dao ovom listu. Odnosom Muslimana prema budunosti Turske nakon balkanskih ratova bavi se i tl lanku Srbi Muslimani i propast Turske, ''Trgovinski gJ=il<", XX1WI913, bc. 62.

Smail-aga emalovi

189

du." (Str. 117.) Jo jednom e u bioloko-egzistencijalnom smislu akcentirati neophodnost muslimanske srpskonacionalne sarnoidentiftkacije: ..... bez nacionalnog obiljeja mi ne moemo vie ni asa da ivimo a o kakvom razvitku i podizanju ne moe bez toga biti ni govora. Sve, dakle, govori da jednom prestanemo sa odbijanjem i prikrivanjem nae nacionalnosti i da se otvoreno izjavimo kao nacija ili bolje dio jedne velike nacije. Da je ta nacija srpska, o tome nema spora. Mi smo, dakle, Srbi i kao takvi stupamo u kolo nae druge brae." (Str. 117.)

Postavlja se, meutim, pitanje: da li i u kojoj mjeri ideja prosrpskog nacionaliziranja Muslimana ili politika muslimanske autosrbizacije figurira II zbiljskom ivotu muslimanske zajednice II Bosni i Hercegovini? Bez obzira koliko bio istinski, revnosno, fanatino odan ovoj politici, svjestan je i zna da ona nije masovno recipirana. Identificira, otuda, neke ope uzroke nedovoljne recepcije prosrpske nacionalne politike meu Muslimanima u Bosni i Hercegovini. Prije svega, te uzroke nalazi u niskom stepenu prave nacionalne kulture kod, kako kae, svih elemenata naeg naroda II Bosni iHercegovini. 6 Konstatira, II tom smislu, superiornost konfesionalnih II odnosu na nacionalne identifikacije: " ... i II politikom ivotu, gdje ima toliko raznih i raznorodnih interesa, mi se stalno grupiemo samo po konfesijama."7 Potom, jedan od razloga nedovoljne afinnacije prosrpske nacionalne identifikacije medu Muslimanima vidi u njihovoj nostalgiji prema Turskoj, smatrajui, kako kae, jednom vrlo velikom iluzijom oekivanja da e Turska ojaati i pomoi Muslimanima. 8 onu nedovoljnost, pogotovo II kontekstu balkanskih ratova protiv mrske drave, objanjava i jezuitskom manipulacijom vjerskim osjeanjima Muslimana Tumai je, dakle, i jezuitskom politikom koja nastoji ",., raspaliti vjerskom mrnjom naeg Muslimana prema Srbima, glavnim faktorima balkanskog saveza..." i, pri tome, pokuavaju ..... pokidati sve prirodne veze, koje nas spajaju s njima." 9 Ta manipulacija
6 Nai Muslimani i ral, nav. djelo.
Takoer,

7 Cit. djelo.

8 Cit djelo.
9 Cit. djelo.

190

Smail-aga Cemalovi

i ta politika koja, kako kae Cernalovi, hoe da predstavi Srbe ne protivnicima Turske, nego protivnicima Islama, imala je "prilina uspjeha i zbog toga to se muslimanska zajednica ponaa kao masa ..... a ona ne vidi nikada dalje od nekoliko koraaja."lO

No, bez obzira na ova objanjenja, uvjerenje da antisrpska propaganda unutar muslimanske zajednice nee imati trajnoga uspjeha,jer su ..... uspjesi nacionaliziranja kulturne tekovine trajne vrijednosti."! l Uvjeren je, dakle, II povijesnu produktivnost programa prosIpskog nacionaliziranja Muslimana. 12
Kritika

anatomija muslimanske zajednice

Ako, rezonira cmalovi, zaista II modernoj povijesti nacionalna ideja ima onako presudan znaaj, onda se on mora pokazati i II onodobnoj muslimanskoj egzistenciji. Zapravo, taj povijesni znaaj nacionalne ideje sada se mora demonstrirati i ll, nazovimo to tako, svojevrsnoj sociologiji nacije, odnosno u analizi socijalno-mentalnog, kulturno-

duhovnog i politikog stanja Muslimana Bosne i Hen;egovine. Takva

analiza mu je neophodna kako bi, kao to smo rekli, uz teorijsko-pojmovnu i historijsku argumentaciju, i sa te strane, zasnovao svoju programski temeljnu aksioloku orijentaciju: pledoaje za muslimanskom nacionalnom autosrbizacijom. Konstatira da Muslimane u Bosni i Hercegovini od okupacije karakterizira, prije svega, lutanje i kolebanje, dakle, odsustvo bilo kakve stalnosti. Novi ivot ostavio je Muslimane netaknutim ili nas je suvie sa
I OCil djelo.
II Cil djelo. 12 U tom smislu i kae: ''Na je rad prilino IlOvog datuma, a mi ipak imamo ve nekoliko stotina aka sa isto srpskim osjeanjem, i neto uspjeha i medu graanima. Mi se neemo da obmanjujemo j priznajemo da jo nemamo pravih, krupnih uspjeha; Medutim, u~erenl smo, da emo ivo radei dalje u ovom pravcu kroz nekoliko imati toliko potrebnih snaga da emo moi biti sigurni za budunost." ''Na pitanje: to misli o budunosti Muslimana II Srbiji, odgovorio je ovo: 'Ja sam ll~ercn da e Muslimani u Novoj srbiji, kao vjerska grupa ivjeti kao i dosada, oni, to se tie vjere nee nl najmanje osjetiti, da se ne nalaze pod suhanom;jer, koliko ja poznajem odluujue faktore u Srbiji, oni se svi dre visokog kulturnog principa: brat je mio koje vjere bio. Od njih ni jedan nije ~crski fanatik. Ja sam, prema tome, vie nego uvjeren, da e Muslimanima u Srbiji biti vrlo dobro, naroito Muslimanima, koji govore srpski i predstavljaju jedan dio naeg naroda!'" (Nai Muslimani i rat, nav. izri.)

Smail-aga Cemalovi 191 sobom povukao". (Str. 113.) Sve to je donijela nova uprava sa sobom, " ... nove veze, nova sredstva proizvodnje i prometa, opti preobraaj u ivotu i radu, kojije znaio novu dotle nepoznatu i nama donekle stranu kulturu, sve je to djelovalo na nas mnogo jae, nego li na nae sunarodnike pravoslavne i katolike vjere." (Str. 113.) Doivlj avajui austrougarsku okupaciju svojim vlastitim dravnim i vjerskim gubitkom, Muslimane je zahvatila depresija tako da meu njima nije bilo ni organizovanije borbe protiv nove vlasti ni intenzivnijeg rada na kulturnom i ekonomskom podizanju naroda. "Uzroke je tomu pored depresije, slaba kultura, nikakva organizacija narodnih snaga i kod veine nedostatak vie jasno izraenih ciljeva." (Str. 113.)
A kada govori o tim viim ciljevima, velikim idealima, velikim nadama, o otpof1.1oj snazi naroda, onda misli zapravo na nacionalne ciljeve. Smatra da jedan od uzroka opemuslirnanske dekadencije lei i u tome to nisu oni otkrili i prisvojilijasnu nacionalnu ideju ili to nemajujasnu nacionalnu svijest. To, kao to smo vidjeli, znai da jedan od uzroka njihovog, navodno, opeg propadanja i zaostajanjajeste i u nedostatku njihove prosrpske nacionalne samosvijesti. Na drugoj strani, analizirajui stanje unutar muslimanske zajednice ili sutinu muslimanskog ivota, rada i pokreta, emalovi e konstatirati da se muslimanski ivot odvija u dvije kljune dimenzije, u vjerskoj i konzervativno-ekonomskoj, a to znai da su se, u inhibirajuoj verzij i, svi muslimanski " ... napori svodili na tenju da ouvaju svoju vjeru i svoje posjede. Cilj, dak1e, potpuno konzervativan i za odranje prijanjih stanja dobar, ali za opti napredak nedovoljan." (Str. 115.) LT ovom kontekstu zanimljiva su njegova zapaanja o prirodi islama ili, kako kae, nae vjere: ''Naa vjera u svojoj sutini nije militans, naroito nije, kad smo joj predstavnici mi, koji se nalazimo u ovako skuenim prilikama i potitenom poloaju. Stoga nae tenje nisu da se vjerski proirujemo, nego samo da ouvamo, ono to imamo. Ta defanziva je potpuno dovoljna, da nas vjerski osigura, ali u njoj nema nijednog motiva, ni jednoj uslova, da nas kulturno i ekonomski ojaa. A bez ovoga dvoga morali bismo postepeno poputati i vjerski, ti. Muslimana bi bilo sve manje, jer bi ih trijebio kulturni i privredni nazadak."(Str. 115.) A kada je rije o ekonomskom konzervativizmu kod Muslimana, on e rei: '''Na ekonomski motiv, takoe, nije dovoljan da nas odri. Nae nastojanje, da ouvamo posjede ispravno je i korisno, ali samo po sebi ne oznauje napredak. Treba posebnog rada, posebnih poticaja

192

Smaii-aga emaiovi

za osiguranje budunosti. Dokje za '<jersko odranje potpuno dovoljna pasivna defanziva, dotle je za narodni opstanak i napredak neophodna aktivna kulturna i ekonomska akcija. Potrebna su osvojenja bilo od prirode i optih kulturnih tekovina, bilo od svog protivnika. za ovu aktivnost, za ova osvojenja treba imati veliki moralni fond , jer uz ovu aktivnost, kakvu imamo danas, ekonomsko i kulturno snaenje ne moe biti samo sebi cilj. Na narod je daleko od onog stupnja razvitka, da ekonomski jaa radi same ekonomske snage i razvijene radinosti, da kulturno napreduje radi same kulture. Naem narodu treba drugih poticaja. Njemu treba druge ideale postaviti za cilj, a ekonomiju i kulturu uiniti samo sredstvima za taj cilj ... Mi moramo kao nau osnovu imati jednu ideju vodilju a ekonomski i kulturni rad imaju samo da slue toj ideji. Ne uinili mi to, mi emo morati podlei svima svojim konkurentima, koji tu ideju imaju, kojima ta ideja daje snage za otpor i polet za

rad." (Str. 115.)

Kao to smo vidjeli, pod tom velikom idejom Smail-aga emalovi podrazumijeva nacionalnu ideju, odnosno nacionalnu konstituciju Muslimana kao etnikih Srba. Pri tome e se kao dokaz srpskog pori-

jekla Muslimana pozivati i na borbe Husein-bega Gradaevia i Ali-pae

te borbe refleksom velikih nacionalnih borbi koje su se u prvoj polovini 19. vijeka vodile u neposrednoj blizini Bosne, dakle, kako kae on, na Balkanu. Prosrpska nacionalna identifikacija, dakle, u njegovoj interpretaciji je ..... jedini spas, jedina podloga, na kojoj se moemo kulturno i ekonomski razvijati i tim napretkom i snagom svoju vjeru jo bolje uvrstiti. U toj ideji nali su napredak pravoslavci i katolici, koji zbog nje nisu nimalo popustili u vjeri, ve su se ta vie jo bolje uvrstili. To moramo uiniti mi Muslimani, ako hoemo da odIimo to sada imamo i ako elimo da se dalje razvijamo" (str. 116). Stavie, to je imperativan, to je nuan, to je gotovo bioloki nagonski proces " ... i mi tom procesu ne moemo kao iva bia da izbjegnemo. Ono to je dosada kao prigueno tinjalo u nama treba da se javno pokae i obiljei." (Str. 117.) Prema tome, Muslimani u Bosni i Hercegovini, uvajui svoj vjerski identitet, ipak moraju da odbace dominaciju vjerske ideje i vjerske identifikacije te otkriju i prisvoje nacionalnu ideju i to, kod emalovia, shvaenu kao srpsku nacionalnu ideju. Samo nacionalno osvijeeni kao Srbi, Muslimani e imati prave motive u svom radu. Tu e nai pokretaku snagu svog napretka, tu vidi emalovi izvorite veeg
smatrajui

193 rada, muslimanske otpome snage te sposobnosti " ... za moderni ivot i nemilosrdnu konkurenciju, u kojoj se nalazimo." (Str. 11 5.) To to se dio muslimanske inteligencije ve izjasnio u srpskom nacionalnom smislu, po njegovom uvjerenju, potvruje da e razvitak kulture natjerati i muslimanske mase da se nacionalno identificiraju kao Srbi. U tom smislu i kae: ''Razvitak kulture goni nas i imperativno trai od nas taj proces, a samonikle pojave nacionaliziranja pojedinih Muslimana, a osobito nae inteligencije potvruju i preutno ono to tvrdimo." (Str. 11 6.)

Smail-aga Cemalovi

U analizi stanja muslimanske zajednice, meutim, on se pojavljuje i kao polemiar i radikalni kritiar onovremenih emprijskih po litikih orijentacija meu Muslimanima Bosne i Hercegovine. Razumljivo, apriorna taka od koje polazi ta kritika jest definirana kao imperativ srpskog nacionaliziranja Muslimana. Iz njene perspektive, onda, promatra se i, dogmatskom ekskluzivnou vlastite pozicije, diskreditira svaka druga politika unutannuslimanska opcija,l3
U njegovoj percepcij i cjelokupna politika zbilja unutar muslimanske zaj ednice diferenciranaje na dva antagonish'ka bloka, na one politike

opcije koje, kako i sam kae, " ... nikad nisu uz narod, nego vazda uz vladu zbog vlastitih interesa"14 i one koje, navodno, slijede autentinost muslimanskih ineteresa, Otuda e, mislei u ovom ematizmu, rei kako " .. , u jednoj apsolutistikoj vladinoj zemlji ,.. mogu postojati samo dvije stranke, jedna narodna, druga vladina."15 Razumljivo, politiku orijentaciju koju zastupa on smatra na, jednoj strani, radikalnom opozicijom apsolutistikom reimu i, na drugoj strani, reprezentativnim i'nteresom cijelog muslimanskog naroda, pa je uvjeren da je ..... sa nama devet desetina muslimanskog naroda."16
U tom kontekstu radikalnije kritiar poU(ike prohrvatske nacionalizacije muslimana iji paradigmatian lik vidi u Ademagi Meiu, ali, to je posebno zanimljivo, radikalnije kritiar i bonjatva i politikih koncep13 Mada je do kraja konkretna, detaljistika i empiristika, jer se vri u kontekstu muslimanske borbe za i vakufsko-proS\jetnu autonomiju i njenog odnosa spram srpskog nacionalnog pokreta, njegova krtika misao sadri neke, vie imanetno figuriraj ue, koncepcijske momente pa je, zbog loga, ovdje posebno akcentiramo i elaboriramo.

*rsku

\4 Prema Raspravi protiv 'Srpske rijei', nav. izd,. SI1', 17.

15 Cit djelo, str. 16. 16 Cit. djelo, str. 17.

194

Smail-aga Cemalovi

cija koje zastupa list Bonjak: onje vladin list i od vlade subvencionalno glasilo. 17 Pledirajui za politiku konvergencije izmeu Srbapravoslavnih i Srba-muslimana, radikalni je kritiar svake politike koja, na jednoj strani, baca " ... trunju izmeu muslimana i Srba pravoslavnih ... "18 i, na drugoj strani, koja njegove osobne politike orijentacije smatra izrazom srbijanskih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Sa tog stanovita, podrava j politiku erifa Amautovia, politiku koja je, istodobno borei se za muslimansku autonomiju, manifestirala, jedno vrijeme, kao to smo vidjeli, kako antivladino opoziciona stanovite tako i njegov afinitet prema srpskim nacionalnim politikim koncepcijama. Deklarira se ernalovi, dakle, kao i apologet, kako kae, borbe islamskog naroda Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu upravu. 19 Ali, istovremeno, deklarira i osobnu moralnu hrabrost u riskantnom svijetu politike, pa e, u tom smislu, u toku sudskog procesa, i rei: "to god sam mislio, to sam i napisao, napisat u vazda i II svako doba."20
emalovi je, dakle, radikalni kritiarfimkdollalistikog diskursa i konfromistikog mentaliteta u muslimanskoj politici toga doba. Brani opozidolIll politiku koju osobno zastupa i protivnik je politikog pozitivizma provladinih politikih orijentacija W1utar muslimanske zajednice. Konzekventno toj misli, on e i pisati: ''Narodni prvaci, osim onoga sa svijem malog broja, to ostade na narodnom bojitu, te se i dalje bori za njegova prava, izdadoe ovaj bijedni narod i ostavie ga na cjedilu. Jedni primie mjesta u Vakufu, drugi ide na pokolenje, trei primaju masne plate, a ovaj bijedni i poteni narod strada."21

Muslimanski narod je, u njegovim opservatorskim dojmovima, u stanju oajavanja, bijede i patnje, onje neobavijeten o stvarnim politikim orijentacijama njegove reprezentacije, odnosno njegovi prvaci nisu
17 Cit. djelo. str. 16. Argumentira, II svojoj sudskoj odbrani, Meievu, navodno. antimuslimansku {XlIitiku, njegovom podrkom ovom listu. 18 Cit. djelo, str. 17. 19 Kritizka MeSia, njegovu prohrvatsku orijenlaciju, navodnu, distancu spram pokreta za autooomiju, dogmarskom iskljuivou ignorira MeieYo U\jerenje da su srpskom &I!"3dnjom sa muslimanskom borbom za autonootijll"... Sibi pravosJ. zloupotrebljavali nas Muslimane, upotrebljavajui nas samo kao materijal II svoje {Xllitike svrhe. (1) To je jedan od glavnih razloga, zato sam se ja otuio oo pokreta i OSIaO sarm nepristrani promatra." (Ot djelo, str. 22.) Kao to smo vidjeli, II poglavlju koje tematizira {Xllitiku misao:S. Amautovia, savremena historiografija je, II osnovi, potvnlila dijagnostiku tanost ovog Mclievog uvida. 20 Cit. djelo, str. 20.
21 Muslimanski narodIIi pokret, prema tekstu objavljenom II Rasprava protiv "Srpske rijei ", nav. izd., str. 26.

Smail-aga Cemalovi

195

skloni publiciranju svojih politikih stajalita, to izaziva zabune i dezorijentaciju kod muslimanskih socijalnih stratuma 22 Insistira, dakle, na istinskom infonniranju muslimanske zajednice o razliitim politiki m orij entacijama, pledira da narodni prvaci " ... zau u narod, te da mu rastumae, to se radi i o emu se radi."23 Nije narod kriv, nego prvaci zbog loga to mu ne kau koga e JXlmagati i ta je u stvari. Zbog toga i zbog opeg ))... nemara narodnih zastupnika ... " muslimanski je narod ... indolentan prema svaem i klonio je duhom. Zato je skrajnje vrijeme, da se trgne iz letargijskog sna ... " .24 Kritiar je politikog otueIlja, rekli bismo, kritiar je prakse ilegalnosti unutar muslimanskih politikih reprezentacija, radikalni je kritiar konspirativIlih aspekata u muslimanskoj politici te hoe rehabilitirati njen legitimitet utemeljen II volji naroda. 25 Uoava, takoer, i sukobe unutar etablirnne muslimanske po litike elite na regionalnoj osnovi, odnosno izmeu hercegovakih i bosanskih narodnih prvaka. Insistira, dakle, na transparentnosh', na j avIlosti u svij"etu p olitike i na sallkcij"skoj volji naroda. Otuda i pie: "Oni, koji se osjeaj u pravim, trebali bi da obavijeste narod, da narod zna ko je kriv. A moe i onaj isti narod kojije dao punomo svojijem prvacima istu oduzeti,jer mu je nije dao za vjeita vremena.''26 No, ini se, kritiar je i onih politikih koncepcija koje bi htie1e da izau izvan okvira iste borbe za vjersku autonomij u. Njegova kritika politike muslimanske reprezentacije dijelom se odnosi i na ovu orijentaciju koja, uz borbu za vjersku i prosvjetnu autonomiju, istovremeno, tu borbu projektira kao pol itiki program unutar koga se treba rijeiti i agrama pitanje, dakle, pitanje ouvanja posjeda ili oslobaanja kmetova. Protivnik je trgovine muslimanskim interesima od. strane onih narodnih opunomoenika koji u muslimansku politiku unose partikularne kalkulacije. U svakom sluaju, on se, kao to smo rekli, zalae za trans22 Protestira zbog takvog stanja i kae: "Dodue mi Muslimani u Bosni i Hercegovini
nemamo nikakvih nezavisnih novina, u kojima bi mogli popularisati narodnu politiku." (Muslimanski narodni pokret, nav. izd., str. 28.) 23 Cit djelo. str. 28.

24 Cit. djelo, str. 29. 25 ZalO e rei: /lat; pIVOci, ne samo da taje svoj "... 'rad' i od irih slojeva, nego to je i
od inteligencije, koja bi htjela i mogla pomoi svome narodu u ovom kritinom asll Zaludu minue ona zlatna vremena, kada su narodni prvaci mogli kupiti od naroda potpise a da ih ovi ne pita kome, zalo i da ih on pokomo slua". (Cit. djelo, str. 29.)

26 Cit djelo, str. 30.

196
parentnost,jasnou pozicija,

Smail-aga Cemalovi
razgovijetnost Iwncepcija II muslimanskoj

politici pa e, II tom smislu, pisati: "Kucnuo je dvanaesti as, gdje se mora proistiti ovaj alosni ambijent, da se zna na emu smo, da se vidi ko je vjera, a ko nevjera, jer kako danas izgleda, mnogo ih je koj i svoj narod hoe da izdaju ... "27 No, sankcijsku politiku treba da vodi sam narod, on treba " ... da na svakom mjestu prezire i ignorie one, koji rae o njegovoj propasti."28 Samo muslimansku opozicionu politiku on smatra istinskim izrazom muslimanskih interesa.
Kritiki

osvrt

Bez obzira koliko se trudio da racionalno, pozivajui se na iskustva evropskih naroda, utemelji politiku muslimanske autosrbizacije, emalovi je II onodobni politiki ivot i javni diskurs, branei tu politiku, unio mentalitet radikalne iskljuivosti i fanatizma koji je karateristian za svaki politiki dogmatizam, odnosno za mentalitet i politiko stajalite koje je uvjereno da ideje, teze i koncepcije koje zastupa jesu - apsolutna iz\desnost, odnosno, da pripadaju apsolutnim istinama historije. Bio je uvjeren da njegov projekt muslimanske autosrbizacije izraava duh modernog vremena, da korespondira sa tokovima bosanskohercegovake povijesti, da proizilazi, navodno, iz same egzistencijalne sutine i samog povijesnog opstanka Muslimana. Istovremeno on, taj projekat, je pojmljen u nagolJskom, biolokom diskursu, jeste, navodni, imperativ ili prirodna nunost ijem nalogu pripadnici muslimanske zajednice, kao ivi ljudi, kao to srno vidjeli, ne mogu izbjei. I to je, u teorijsko-znanstvenom smislu, najvei previd njegovog miljenja nacija. Bioloko definiranje nacije jeste, u stvari, neznanstveno. Kao i drugi bonjaki protagonisti politike muslimanske srbizacije ili muslimanske kroatizacije poput, uzmimo SUkcije Kurtovia ili Fadila Kurtagia, kao to emo to uskoro vidjeti, i emalovi II bosansku politiku misao i onodobni javni po litiki ivot unosi diskurs i mentalitet politikog redukcionizma i dogmatske iskljuivosti. Nedvosmisleno branei svoju politiku aksioloku orijentaciju u nacionalnom pitanju, emalovi slijedi svoju poziciju kao apsolutno neupitljivu dogmu. Svaku drugu koncepciju ili svako politiko stajalite prema Muslimanima
27 Cit djelo, str. 31. 28 Cit djelo, str. 31.

Smail-aga Cema/ovi

197

u Bosni i Hercegovini, ili svaku drugu pol itiku orijentaciju unutar muslimanske zajednice - proskribira, anatemizira, diskreditira pseudologikom i skljuivosti i prezira svojstvenog dogmatskoj svijesti koja je opsjednuta vlastitim stanovitem kao apsolutnom istinom. 29 neovisno od ovih jednostranosti, zavreuju respekt neki njegovi uvidi, definirajmo to tako, u IIOl1nativIIU bit politike kao takve, kao to su opozicioni i kritiki diskurs uope, pledoaje za javnou u JXllitici naspram konspirativnosti i ilegalnosti, kritika otuenja politike reprezentacije, transparentnost politikih identiteta, hipostaza legitimiteta i sankcijske volje naroda, ideja konvergencije, etika odvanosti javnog govora i sl. Nadalje, s onu stranu dogmatske ekstravagancije, u vrijedne domete njegovog politikog miljenja, posebno nacionalnoga fenomena i nacionalnog pitanja, uvrtavamo, prije svega, njegov uvid u relevantno povijesno znaenje nacije i nacionalne konstitucije naroda u 19. stoljeu i, uope, u modernom dobu. emaiovi je, po svemu sudei, shvatio da je nacionalna samokonstitucija u modernom dobu kljuna pretpostavka ne samo pukog opstanka, nego opeg socijalnog, ekonomskog, kulturnog i politikog razvitka modernih naroda. U relevantne dosege njegove misli uvrtavamo i uvid o nekongruentnosti vjerskog integriteta i nacionalnog identiteta to je, inae, tekovina modernoga doba, a prije svega, evropskog duha sek:ularizma. No, kao to smo vidjeli, ovaj uvid, bez obzira koliko u sebi nosio teorijsko-koncepcijski potencijal, nije motiviran iskljuivo teorijskim spoznajnim aspiracijama, nego je do kraja pragmatino , utilitarno instnunentaliziran. Zapravo, ovaj uvid, kao to se fXlkazalo, bio mu je neophodno sredstvo za elaboraciju temeljne teze o nunosti muslimanske etniko nacionalne autosrbizacije. U spoznajno-produktivne dimenzije njegovog politikog miljenja uvrtavamo, takoe, i uvid o neis!djuivosti ~erskog integriteta i nacionalnog individualiteta. Pokazalo se, u njegovim percepcijama, i to smatramo relevantnim dostignuem njegova miljenja, da nacionalna individualizacija sama po sebi ne degradira ili ne vodi dekonstrukciji religijskih identiteta unutar nacije. Nije, dakle, na pozicijama antiislamizma. Zastupajui politiku muslimanske autosrbizacije, ne stoji na nekom 29 Manifestira se ogoljelo taj diskurs i u toku pomenutog sudskog procesa.
Meutim,

198

Smail-aga Cemalovi

antiislamskom stanovitu. Naprotiv, on se deklarira kao apologent interesa muslimanske, kao vjerske, zajednice II cjelini to II njegovoj politikoj percepciji podrazumijeva i ouvanje islamskog identiteta. No, i u kontekstu ovoga uvida pokazalo se da oPi teorijski potencijal njegove misli jeste u drugom planu u odnosu na njenu instnunentalnu svrhu. Dakle, smisao je njegove misli da odbrani ideju i politiku etnikonacionalne muslimanske autosrbizacije i apologijom islama, odnosno vjerskog muslimanskoga identiteta. Na tlu ovog instrumentalizIna, njegovi temeljeni, u osnovi teorijsko-spoznajni i konceptualni, uvidi, koji na relevantan nain ulaze u historiju socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini, i to u historiju one misli koja se bavila fenomenom nacije, nacionalizma i nacionalnih odnosa, pripadaju, recimo tako, allahrollizmima. Kada je, zapravo, rije o njegovom odnosu prema muslimanskom histOrijskom, socijalnom, kulturnom i etnikom individualitetu, i po kriterijima onoga vremena u kome je djelovao i pisao, njegova je misao konzervativna i protuhistorijska, kree se unutar retrogradne fX.lzicije koju smo definirali kao poziciju apologije etni kona cionalnog pansrbizma koja u sebe ukljuuje i politiku muslimanske autosrbizacije. Madaje znao da ta politika stoji, do kraja, na marginama masovne muslimanske svijesti i daje produkt malobrojne inteligencije, emalovi je tu politiku utemelj io irealno i branio ju je pseudoargumentacijom, dakle, jednim argumentarijem koji nema svoje nikakvo racionalno utemeljenje. Skoro do apsurda dolazi i njegovo rezoniranje koje se poziva na bioloko prirodnu ili nagonsku nunost muslimalISke autosrbizadje. S druge strane, ni njegovi, navodni, historijski argumenti II prilog ove fX.llitike nemaju svoje utemeljenje. Naprimjer, njegova teza da su muslimani primili islam kao Srbi nema uporita ni u onodobnoj, a kamoli u savremenoj historiografiji to bi, svakako, ukoliko bi elio slijediti racionalnu argumentaciju, emalovi ve morao znati. Afekcije slobodom i odbranom slobode kao neto to, II njegovoj percepciji, dijele i muslimani i pravoslavci i to, navodno, potvrtUe njihovu nacionalnu jednoroclnost, takoer, ne moe se racionalno argumentirati budui da je ideja slobode univerzalna ideja koja se ne moe reducirati na ovaj ili onaj narod kao njegovatriburajui ekskluzivitet i citirati kao mesijanski predikat ovog ili onog nacionalnoga identiteta. Uostalom, povijest borbe za slobodu muslimanskog i srpskog naroda, osim u fonnalnom smislu, ne moe se supsumirati pod zajedniki

Smail-aga Cema/ovi

199 nacionalni imenitelj. Takoder, ni pozivanje na borbu Gradaevia ili Ali-pae, sa stanovita moderne historiografije, pogotovo moderne osmanistike, osim u pansrpskim nacionalistikim uobraenjima, koja srbiziraju cjelokupnu historiju Bosne i Hercegovine, ukljuivi i intelektualno stvaralatvo li Bosni pod osmanskom vladavinom kako je to inio, unnimo Milenko Filipovi, ne moe imati svoje racionalno utemeljenje.

Rezimirajue govorei, emalovi je, na jednoj strani, radikalno, beskompromisno odbijao politiku kako nacionalne kroatizacije Muslimana tako i politiku tzv. nacionalne indiferencije, dakle, bio je protivnik politike odbijanja muslimanske prosrpske i prohrvatske nacionalne samodeklaracije koju je, naprimjer, kao to emo tek vidjeti, valorizirao i publicirao Sakib Korkut. Na drugoj strani, radikalno je negirao i samu pomisao o bonjakoj nacionalnoj samoidentifikaciji muslimana u Bosni i Hercegovini. Ideju bonjatva smatrao je historijski neutemeljenom i produktom austrougarske politike u Bosni i Hercegovini. Njegovaje pozicija bila sasvim nedvosmislena: branio je poziciju etnikonacionalnog pansrbizma koja je u sebe ukljuivala integraciju rimokatolika i muslimana kao nacionalnih Srba. Uz naznaene kritike valja imati u vidu i one koje su ve izreene o Kurtovievoj nacionalnoj politici: budui da figuriraju i u odnosi na istovjetnu emalovievu nacionalnopolitiku koncepciju nee biti ovdje reproducirane.

Fadil Kurtagi

201

aa antipod nacionalnopolitikim koncepcijama . Kurtovia i S. emalovia, uz publicirani tekst Alije Hotia, o ijoj e socijalno-politikoj i nacionalnoj misli biti uskoro rijei , obimom neveliki politiki lukopis Fadila Kurtagia, bankarskog slubenika i pjesnika, l tretiramo kao paradigmatini izraz recepcije pravake politike ideologije j politike Ante Starevia meu mladom bonjakom inteligellcijom. Posreduje ona do kraja, prije svega, njegovo dravnopravno i nacionalno miljenje. No, pokuaerno prepomati i akcentirati i nekoliko njegovih, istina, nerazvijen~ ideja koje imaju i univerzalniji sadraj i ope znaenje.

Poimanje naroda
Percipira fenomen narod, recimo to tako, u geopolitikom diskursu. Dvije su temeljne ideje njegovih geopolitikih predstava. Misli narod u pojmu teritonjafne ekspanzije i, s njim u tijesnoj vezi, u ematskom pojmovnom paru prijatelj-neprijatelj. Kroz oba pojma vidi supstancijalnu predikaciju naroda. U tom smislu pie: "Jedno svojstvo, koje se poput kakove niti provlai kroz istoriju ovjeanstva je to, da je svaki narod
I O analizi njegovog pjesnitva vidjeti u: Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Boslli i Hercegovini II doba austrougarske viadfNine, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.

202

Fadil Kurtagi

prema postulatima svojih probitaka nastojao i nastoji rairiti svoj teritorij, svoj posjed i na taj nain umnoiti svoje sile, a prema tome i lake se odrvati, eventualno i dati vjeni udarac neprijateljskoj invaziji."2 U geopolitikom diskursu hipostazira izlazak na more kao bitnu pretpostavku probitane egzistencije naroda te II tom smislu pie da je dobitak mora najglavniji uvjet za orijaId napredak pojedinog naroda. 3 No, nije rije samo o lieu/ralnoj deslaipdji one niti ili praktino-nedje latnim teorijsko-pojmovnim uopavanjima, nego ona jest i nOfmativni projekt na ijem se tlu misli nacionalna politika unutar Bosne i Hercegovine. Otuda e ovakve geopolitike predstave prirode narodnog fenomena, a one nisu nita njegovo ekskluzivno, jer unutar bosanskohercegovake, posebno hrvatske i srpske inte1igencije,4 vladaju njenim magistralnim politikim idejama i koncepcijama, posredovati i njegovo miljenje nacionalnih korelacionih veza na junoslovenskom prostoru i dravno-pravno miljenje statusa Bosne i Hercegovine. Zapravo, ulazie u njegovargumentarij s kojim e apologirati trijalistiku dravno-pravnu refonnu Monarhije. Akcentiranim atribucijama fenomena narod on e dodati i jo dvije relevantne za samu njegovu prirodu. Narod je ne samo teritorijalna zajednica koja, iz svoje biti, hoe irenje u prostoru, pa je u strahu od strane invazije, s drugima u pennanenciji neprijateljstva, nego je to i zajednica istomdlle krvi i istorodnogjezika. Za narodno diferenciranje i oblikovanje narodnog individualiteta nisu vane vjerske identifikacije nego upravo krvno-etnika i jezika istorodnost. Kritiar je, otuda, unutarbosanske JXllitike anacionalizma i hipostaze konfesionalnih identifIkacija. Konkretnije, radikalni je kritiar politike, posebno katolike, poistovjeivanja vjerske i nacionalne identifikacije. U tom smislu pie: "Zar je staTevianski ii iz hrvatskih drutava i kad je narod tako rei u povij ima nacijonalne svijesti, osnivati udruenja s iskljuivo vjerskim
2 Fadil Kurtagi, Politiki i ku/rumi pravac Muslimana pos/ije aneksije, "Muslimanska svijest", 26, Sarajevo, IlIetvratk, I. srpnja 1909., str. I.
3 Ci!. djelo, str. l. 4 Reprezentativnaje u tom smislu publikacjja Ive Pilara Politiki zemljopis hrvatskih zemalja. GeojXllitika studija, KomisijonaJna naklada "Hrvatska knjiara", Sarajevo, 1918. Meu bosanskim Srbima po hiJXlSlaZi geopolitikog miljenja i, posebno, politikoj mistiftkaciji geostrategije izlaska na more uope, a srpskog posebno, izdvaja sc Jefto Dedijer.

Fadil

Kurtagi

203

karakterom; zar je starevianski uiti Hrvate, da je u ptvom redu katolik i da samo katolik moe biti Hrvat; zar je starevianski rovariti proti stranci Starevievoj nastojei na njezinim ruevinama uskrisiti kransku socijalnu stranku, kojom bi Hrvatstvo izgubilo sljedbenike ostalih konfesija ... te tako ostvarenju hrvatskih ideala staviti nesavladivih zapreka?"5 konsekvencija: oni su nomzativni orijentir muslimanske politike koju osobno Kurtagi slijedi a koja, kao to emo uskoro vidjeti, pledira prohrvatsku nacionalizaciju Muslimana, odnosno smatra ih etnikim Hrvatima. Ni ovi Unutar oPih shvatanja fenomena naroda vano mjesto ima i njegovo razumijevanje ideje narodnog suvereniteta. Faktiki, slijedei monarhistiku i trijalistikudravnopravnu formulu u ovoj ideji, logiki konzistentno, ne vidi nita smisleno i vrijedno. Naprotiv, smatra je, posebno u unutarbosanskom kontekstu, iluzornom opsesijom bosanske politike i izrazom prodora Makijavelijevih ideja u bosanski politiki establiment. 6
opi

uvidi nisu bez

praktino-djelatnih

Poimanje politike i kritika bosanske politike

Mada nigdje eksplicitno ne definira svoje poimanje politike, ono se ipak, posredno, moe rekonstruirati. Ve akcentirani elementi njegovog shvatanja naroda impliciraju to jest i to bi trebala biti politika. Vidjeli smo, ona se raa na tlu sukoba naroda po emi prijatelj-lIepnjatelj, njeno je vodee naelo teritorijalna ekspanzija i prevencija strane invazije na vlastiti ivotni prostor, apologija monarhizma naspram graansko-liberalne ideje narodnog suvereniteta - jeste njen aksiom a, u krajnjemu, smisao je politike da uveava mo naroda i njegove unutarnje sile. No, time jo nisu iscrpljene sve dimenzije njegovog vie imanetnog shvatanja politike.
5 Fadil Kurtagi, Kuda?, "Mlada Hrvatska", 3/1909-10, br. 7, str. 186. 6 Mada o ovoj ideji govori dosta konfuzno, ipak se moe razabrati da nije njezin prista. lica: "Politiki sustav talijanskog uenjaka Machiavelli-a, ocrtan u djelu "/1 principe ", ini se, kao da je meu narodnim voama Bosne i Hercegovine naao svoju porenciranu praktinu vrijednost Tek se pred petnaestak godina ue, u ovoj zemlji birokratskih mjeina i problematinih kreatura, udni talambasi o ideji narodnog suvereniteta. U tom znaku izmilic na povrinu eda, rekrulirana iz konzervativnog kol skog sistema, i poee traili kompase, da zaplove puinom koja se zove: jX)litiko-soci ja1nim ivotom narodnih masa. U razvoju prirodnog procesa ne bijae nikakove zapreke. Ipak ne izvojtie ni komadi uspjeha, pa je i ovoj stvari taj prirodni proces zatvorio vrata opim nacionalnim zahUevima." (Fadil Kurtagl, Bosanska politika i hrvatsko pitanje, "Mlada Hrvatska", 4/}91 1, br. 8, str. 224.)

- _ ._

204 F adil Kurlagi Nije on samo pristalica nego je i idolatrijski sljedbenik pravake ideologije i politike Ante Starevia. Sklonost ka idolatrijskim percepcijama, koje dodatno II mladalakoj pjesnikoj imaginaciji harizmu obogotvoravaju, dio je njegove afekcije dogmatizmom II politici. 7 Gorljivi je, dogmatski odani pristalica, apologet i popularizator iste hrvatske misli,8 hrvatske narodne misli, hrvatske dravne ideje,9 hrvatskog dravnog prava, JlIvatskog nacionalizma, velikohrvatske ideje, 1Oideje slobode i ujedilIjenja hrvatskih zemalja. II Pledira omladini da se pridrui hrvatskoj stranci prava Ante Starevia, jer se tamo ", .. hrvatski misli, hrvatski uvstvuje, hrvatski radi .. ,".1 2 Rije je, II njegovoj aksiologiji, recimo to tako, o apsolutnim vrijednostima koje stoje iznad transcedentnih i ovozemaljskih vrijednosti. U tom smislu pie: " ... Hrvatstvo, to je interes hrvatskog cjelokupnog naroda, to i jest ona svetinja i sila, koja sudjeluje, kad stiemo bratsku ruku jedan drugomu i kojoj mi ne prezirom. ve strahopoitanjem JX>dvrgavamo i Mojsija i Isusa i Muhameda i sve ostalo na svijetu."13 Ovakvu po litiku aksiologiju koja unutar pravake ideologije moe " ... da II svoje kolo privede kako sljedbenike svih moguih konfesija, tako i ljude raznih religiomih vjerenja .....,14 definira ne samo kao IUduljubnu nego kao aksiologiju savremenog o~eka i ljemog pristae liberalizma, odnosno liberalaca. I S

Upravo je dogmatska resorpcijajedlle politike izraena ne samo sekularna-literarnim nego u terminima i pojmovima religije,16 izvorite
7 U lom smislu Antun Starevi je u njegovim predstavama " ... neumrli na Uitelj, heroj za prava hrv. naroda, na najglavniji svetac ... ". (Kuda?, cit. i7..d., str. 185.)

8 Cit. djelo, str. 185. Uz ovaj Kunagieev lanak ureditvo Mlade Hrvatske tampa tekst: "Donosimo racio ovaj lanak naeg prijatelja, koji, kako nam pie, lei smrtno bolestan kao primjer istog izlijeva mladenake i jedino luvatske due II asu najeih duevnih i tjelesni muka." (Cit djelo, str. 184.)
9 Cit. djelo, str.

185.

10 Bosanska politika i hrvatsko pitanje, cit. izv. str. 225. II Kuda?, ci!. izd., str. 186.

186. 13 Cit. djelo, str. 185. 14 Cit. djelo, str. 185. 15 Cit djelo, str. 185.
12 Cit. djelo, str. 16 S pjesnikom vokacijom, njegov tekst obiluje pjesnikim izrazima kojima opisuje svoje poimanje politike i protivnike pravatva, a u tim deskripcijama upotrebljava i

Fadil Kllrfagi

205

njegovog polemikog diskursa i radikalne kritike svake druge unutarbonjake ili unutarbosanske politike orijentacije. U tom horizontu pojavljuje se kao estoki kritiar politikih inkonzistencija ili onoga to naziva udnom politikom evolucijom u politi kom miljenju-dj elovanju unutarbosanskih partijskih reprezentacij a prepoznavaj ui u njima trijwnf politikog makijaveliZIl1a, odnosno pokazujui " ... kakovih sve cirkusa ima na teritoriumu bosanske politike ... ".17 Radikalni je kritiar neprestane promjene u konstelaciji odnosa politikih snaga, prevrtljivosti i nestabilnosti u strategijama itaktikama, vanprogramske uspostave paktova i, uope, puke pragmatike u oblikovanju konfiguracije politikih odnosa i sl., to se sve, u njegovom uvidu, nastavlja i nakon proklamacije Ustava za Bosnu i Hercegovinu. IS Zato m/ade hrvatske pravae, a i vlastito poli tiko stajalite, naspram one nestalnosti i evolucije, nasuprot illto/eranciji i ekstremnoj neslZolj'ivos!i drugih politikih opcija i nj ihove, navodne, pretenzije " ... da imaju patent i na patritoizam i na moral i na sve, to nije. u dishatmoniji sa njihovim manhimnino koristi

re/igijsldjezik. Mladi pravai su tako, naprimjer, kaollositclji h",atskog

nacionalizma "bakljonoe svete Istine", oni posjeduju "svetu mo" s kojom okupljaju sve konfesije, hrvatstvo je za njih "svetinja", a Starevi "na najglavniji svetac". (Kuda?, cit. izd., str. 185.) 17 Bosanska politika i h",atsko pitanje, cit. izv. str. 225. Analizirajui te udne politike evolucije u ovom lanku, naprimjer, kritiki primjeuje kako se srpska od prohlrske poli/ike, kada je oekivala bosansku autonomiju pod sultanovim suverenitetom, trans-

fonnirala u politiku apologije austrougarskog monarhijskog dualizma, dok, istovremeno, naputajui saveznitvo sa muslimanima, srpski politiari sada " ... araniraju palee muslimanskih dobara i ophod fanatizovane rulje protiv imetka i ivota tih nekadanjih svojih b r a t s k i h 'saveznika'." (Cil tekst, str. 225.) Hrvatska politika do aneksije bila je pod direktivom rimo-katolikog episkopata i ..... u svemu pod hipnozom austrijske, interesne sfere." (Cit. izv., str. 225.) Kasnije se pojavljuje kao kritika hrvatskog pravatva inei ..... atentate na nauku preporoditelja hrvatskog nacionalizma, prevaaj ui ili malodobne i neubrojive muslimane u krilo katolicizma. Ttiemje prueno oruje u ruke protivnicima hrvatske narodne misli, a nitije katolicizmu uini la ma i najmanju korist, niti islamu ma i najmanje tete." (Cil izv., str. 225,) Poslije uvoenja Ustava hrvatska politika, oslobaajui se k!erikalizma, sada sklapa "". pakt s oruanim Srbima, nazivajui hr. dr. pravo - bezumljem. Poslije se nekoliko mjeseci primakoc slavosrpskoj Muslimanskoj Narodnoj Organizaciji." (Cit. tekst, str. 225.) U istom se smislu, u njegovoj percepciji, dogaao i razvoj muslimanske politike: kretala se ona od srbofilstva i hrvatofobije do hrva!Ofilstva prihvativi, na koncu, unutar Ujedinjene muslimanske organizacije - ideju bosunske autonomije neovisno od toga kakavo e biti unutarnje ureenje Monarhije. (Cit. tekst, str. 225.)
18 Politike prilike
1/

Herceg-Boslli poslije proglaenja usfm'a, "Mlada Hrvatska",

Glasilo starcvi3nskog drutva, hr, 7, Zagreb, travnja 1910.

206

Fadi! Kurtagi

darinskim miljenjem ... ",19 predstavlja II svijetlu politike i karakterne konzistencije i osobne preferencije jednog kao apsolutno ispravnog politikog stajalita - politike hrvatskog pravatva. Njegova misao je dogmatski zatvorena II nI politiku pa izvan nje ne nalazi nita inspirativno, korigirajue ili izazovno.

Iz perspektive dogmatske recepcije pravatva on kritizira druge

politike koncepcije.
poistovj euje vjeru

Kritizira, naprimjer, katoliki kierikaUzam 20 j er

i narodnost pa hipostazom kato lianstva iskljuuj e iz hrvatskog nacionalnog korpusa - muslimane, idove pa i pravoslavne

kao Hrvate. 21 Kritizira, II tom kontekstu, itadlerovu kIerikalnu politiku. 22 Kritizira mentalno-politiki dogmatizam katolikog klerikalizma koji1Joistovjeuje katolianstvo i moralnost23 pa izvan religioznosti ne doputa politiko miljenje-djelovanje te pie kako klerikalci ..... ne mogu zamisliti kulturna ovjeka, ako se ne vlada u okviru njihova programa, ako svaki as ne moli krunicu ....".24 Kritizira, sa stanovita dogmatske recepcije pravatva, i hrvatske naprednjake, OOoosno graanske liberale smatrajui ih pravom karikaturom liberalizma 25

19 Kuda?, cit. izd., str. 185.

20 Vidi u tome vanu dimenziju luvatskog pravatva koje je uvijek prosvjedovalo protiv " ... jezuitske klerikaIne tampe ... ". (Fad il Ku rtagi, Slika nazadnjaka, "Muslimanska svijest", II/srijeda, 13. listopada, 41, str. 2, Sarajevo, 1909. Redakcija u biljeci uz ovaj tekst kae: "Urednitvo ne odgovara ni za fonnu ni za sadraj.') 21 O ovom svrstavanju muslimana, idova pa i pravoslavaca pie: ''Napokon zar odgovara programu Srarevievom, kad sc za volju vjerske stvari naputaju interesi hrvatskog naroda, pa se n. pr. u "Hrv. Strai" II zadnjem svesku veseli ureditvo, kako propada idovstvo na korist katolicizma i veli na kollCU, da je na svijetu jedino mogu katolicizam ili bezvjerstvo? Ne vrijcdja li se tim velik dio hrv. naroda: Muslimani, idovi, pa i pravoslavni?" (Kuda?, cit izd., str. 186.) 22 "Dr. Stadler sazvao je skuptinu svojih vjernih, osnovao "Hrvatsku zajednicu" i upotrijebio sva sredstva proti loj s tckim mukama i narodnim znojem podignutoj instituciji. (Hrvatska narodna zajednica, nap. E. Z.) Nije trebao "preuzvieni" vee bombe, kojom e raspriti hrvatske redove. U "Hrvatskom Dnevniku" i "Hrvatskoj Zajednici" uzalud emo danas traiti lanke II obranu naega imena, uzalud proti tudjinskoj invaziji i svem to nije u skladu s naim inleresima." (Politike prilike u Herceg-Bosni poslije proglaenja Ilstava , nav. izd., scr. 182.) 23 U tom smislu, a u polemikom kontekstu, pita: "Uostalom, ako je neko moralan, da li mora moliti krunicu .. ". (Kllda? nav. izd., str. 186.) 24 Cit. djelo, str. 185. 25 Cit. djelo, scr. 185.

Fadil Kurtagi
prigovarajui

207

im, pri tome, nasuprot klerikalcima, definirajmo to tako, hipostazu znanosti i scijentistiki duh. 26 No, posebno je, uz radikalnu kritiku protuislamske srpske, slavosrpske politike prema muslimanirna,27 kao to je estoki kritiar srhofi/skih orijentacija u muslimanskoj politici ij i je, inae, razvoj " ... anacionaian, nemoralan. demagoki i servilan. "28 Pri torne je sklon da u kritici koristi logiku ad honu'nem i manir moralnih diskvalifikacija.29 26 Oni, u tom smislu., umjesto za hrvatskim narodnim interesima "... zanose se
kojekakvim Darwinima ..." te smatraju, u njegovoj kritikoj recepciji, svakoga nekulturnim " ... ko ono, to se u o\'jejoj utrobi zove o\'jekom, ne dovodi u savez sa prostom kemijskom fonnulom" (Cit. djelo, sir. 185.) 27 Slika nazadnjaka, cit izd., Sir. 2.

28 Bosanskn politika i JlIvatskn pita1lje, nav. izd., Sir. 225. J nakon proglaenja Ustava, u fili Iuegove kritike jo;: politika koju provodi erif Amautovi i njegovi :sljcdbt:ni!;i, ali, sada je tu i kritika politike orijentacije novofonniranog lista "Samouprava" koji, uvjeren je, kao organ muslimanske demokracije, nee meu muslimanima pridobiti pristae budui da proklamira borbu za "brata na selu", tj. kmeta i da ga, navodno, subvencionira "Srpska dioniarska tamparija". Istovremeno brani, razumljivo, prohrvatsku politiku Muslimanske samostalne stranke koja je nastala iz MIlslimanske napredne stranice. (Politike prilike u HercegBosllj poslije proglaSenja ustal'a, nav. izd., Sir. 182.)

29 Senf Arnautovi je esta meta takve kritike. O njegovim sljedbenicima u Mus<IVatu

govori kao eri!ovalwj dlle\'noj fokari. (Slikn nazadaJ/jakn, cit. izv., str. 2.) To su J/ekarakteri, politiki patuljici, to su " ... individui veoma sumnjive prolosti i sadanjosti oko velikosrpske filijalke .. .", rijet je o prostacima, aminiranim denuncijantima, srbijanskim plaenicima i sl. (Slikn nazadanjaka, cil. izv., str. 2.) Evo jedne paradigmatine slike njegovog radikalno kritikog diskursa u kojem i /ogiknm ad hominem slika protagoniste srpskojilske muslimanske politike: "Jedan erifAn/autovi, koji se je bezznaajnou, kameleonstvom i azevskim ivotom, ivotom ruskih revolucionaraca i u isto vrijeme vladinih pijuna od siromanog pisara pomou krvavih uljeva naeg patnikoga naroda domogao toliko posjeda; jedan Smajo ema/ovi, koji je takogjer sumnjivim oijukanjem i hodoaenjcm II srpsku prijestonicu postao Smailaga; jedan Osman Gjiki, srpski "pjesnik", dosadanji inovnik srpske banke i po eljama "srpske brae", dananji urotnik, rasipnik: Gajreta, kojeg znojem, krvavim znojem osnova islamska inteligencija i koji u izljevima svojih pjesnikih uvstava proklinje "divljake" ~ Turke i jadikuje za tunim Vidovdanom, 7.a propau srpskog carstva na Kosovu polju; te najnoviji lan redakcije "Musavata", Ahmet HadiAlijagi, muenik za lO, to je traio u suglasju sa srpskom akademskom mladei reviziju berlinskog ugovora i pripojenje nae otadbine kraljevini Srbiji, tc koji je ivio kao vojnik u Tuzli prosei olVoreno po ulicama svaki dan novce od srpskih prvaka, tovei se na njihov raun, te motivirajui srbijanskim volovima svoje "osjeaje" za Srbiju i napokon Mustaj "beg" Hali/bai, vlasnik "musavata", koji kako je poznato ne posjeduje gotovo nita, nego svoj orginalni i historini perin, taj simooi svoje "isr.aknute" linosti, ti i takovi ljudi i ne umiju, i

208

Fadil Kurtagi Kritika bosanske jXJlitike zavrava, dijagnostiki, sa opom ocjenom da je puna abnonnaliteta. 30 Diskreditirajui sve druge osim pravake politike, pledira, pseudologikom dogmatizma, na koncu, za homogenu, jedinstvenu, monolitnu hrvatskopravaku politiku budui daje to ", .. preduvjet boljeg, slobcxlnog ivota naeg naroda .. ," i jedini nain da se stupi " ... na arenu divovske borbe za izvojtenje velianstvene pobjede zarobljenog, riranizovanog, bievanog i pumpanog naroda ... ", a ", .. to bi danas bilajedina zadaa hrvatskih patriota"3! Umjesto politike konfuzije, umjesto ... mutnih i nejasnih situacija ... ",32 sa recepcijom jedne jedine politike - politike i ideologije pravatva, ", .. koja je pored svega despotizma, progona i korupcija znala energiki ustrajati uz baklju velikohrvatske ideje ... ",33 vjeruje Kurtagi dogmatskim arom, ... pruie nam se ... kristalna perspektiva II spasonosnu budunost naeg naroda."34

Muslimani su Hrvati
Nita retoriki antiislamskog nema u njegovom publiciranom rukopisu. Naprotiv, on se deklarira kao apologet egzistencijalnih i historijskih interesa islamskog elementa3S ili muslimana II Bosni i Hercegovini. 36
ne mogu drukije pisati, takovi individui po receptu svojih gospodara moraju izvreanjem istine postepeno kuiti na poteni narod, kako e jedno biti posvema pristupaan konanome svome unitenju." (Slika nazdalljaka, cit. izd., str. 2.-3.) Na drugom mjestu govori o Amautoviu kao nekadanjem radikalnom starevianskorn Hrvatu a poslije radikalnom Srbinu dok "Musavat" naziva orgaIlom srbijmlslwg ministarstva propagande. (Politiki i kulturni pravac MuslimanlJ poslije aneksije, "Muslimanska svijest", hr. 23, Sarajevo, u srijedu 9. lipnja 1909., str. \.)
30 Politike prilike II Herceg-Bosni poslije proglaelIja ustava, nav. izd., str. 182.

31 Cit djelo, str. 182. 32 Bosanska politika j hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 226. 33 Cit djelo, str. 226. 34 Cit djelo, str. 226.
3S Politiki i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, hr. 26, cit izd., str. 2. Islamski element, muslimane, pri tome, slika u jeziku do kraja pozitivne karakterologije pa O njima govori kao o " ... nekadanjim vitezovima, tom cvijetu nae aristokracije, naeg plems(Va ... ". (Cit. djelo, str. 2.)

36 Pokazuje se to, naprimjer, u njegovom, u kontekstu osobno izraenog visokog vrednovanja literarnog djela S. Baagia, imenovanju bonjake knjievnosti kao muslimanske knjievnosti i bonjakih pisaca kao muslimanskih pisaca II naoj domovini. (O tome u: Fadil Kurtagi, Bajramski prilog "Musi. Sloge" i dr. Baiagi, "Muslimanska sloga" br. 73, 18. oktobar 1910, Sarajevo, str. 6.) Hi, u istom smislu Abdurezak Hirzi Bjelavac svrstan je u pisce - bosanske muslimane. (Fadil Kurtagi, "Sliice i profili ",

"Zeman", 1 /1911,19,2-3.)

Fadil Kw-/agi

209

Uvjerenje da te interese artikulira i brani hrvatsko pravatva. Na osnovu njegove ideologije" .. _jednokrvna braca: muslimani i katolici ... " trebaju zajedniki " ... raditi u duhu hrvatskog narodnog progrnma."37 Svaka druga i unutarbonjaka i unutarbosanska politika opcija je egzistenijalna prijetnja njihovom povijesnom opstanku. U tom smislu, Starevi je najvei branitelj Ilas muslimana ... od vlakih napadaja. 38 A biti na pozicijama hrvatskog pravatva ne znai biti na protuislamskom stajalitu, naprotiv, to znai biti na pozicijama odbrane /loeg narodnog individualiteta pa zato sebe i politike suistomiljenike naziva rodoljubima, samostalnim i samosvjesnim mu.slimanima.39 Na drugoj strani, ne prihvata ni za muslimane neko nacionalno neutralno stajalite pa tu indiferen-

tnost naziva anacionalno-kretenskim duhom. 40 No, muslimani su II etnikom, narodnom smislu Hrvati. Oni su jedan istokrvni i islojezini narod. 4l Prihvata uenje Ante Starevia o bosanskim muslimanina najie krvi hrvatske.42 l tu se, uglavnom, iscrpljuje njegova argumentacija II prilog etnikoj kroatizaciji Bonjaka. No, na tlu razdvojenosti vjen;ke i nacionalne identifikacije II Hrvate e svrstati, pored muslimana, idove pa i pravoslawu!B te protestante i pripadnike drugih vjera. 44

37 Politike prilike II Herceg-Bosni poslije proglaenja ustava, nav. izd., str. 181.

38 Slika "azad,yaka, cit izd., str. 2, Sarajevo, 1909. U ovom tekstu brani sebe i Aliju HOlia od MIlsavatovog napada " ... to smo koncem kolovoza na velebnom sastanku
mladosti u Zagrebu pozdravili ... tu jedinu uzdanicu narodnu ... mladost koja je u tisuu prigoda ustala po primjeru svoga uitelja na odbranu muslimana, koja je vazda digla svoj energini prosvjed proli protuislamskom pisanju srpske, slavo5rpske, a naroito protiv fW1imake, jezuitske klerikalne tampe ..." (Cit. djelo, str. 2.)
hrv.
starevianske

39 Otuda, u onom njegovom j Hoticevom ,.... skromnom pozdravu, u toj ednoj hvali za obranu naeg elementa, vidi maziumska, nerodoljubna, dinaraka klika oko "Musavata" neto skroz protuislamsko. " (Slika nazad"jaka, cit. i7A.., str. 2.)
40 Bosanska politika i hrvatska pitanje, d t. izd., str. 224.

41 Govori O tome, naprimjer, u kontekstu kritike katoliko-klerikalne JXIlitike koja je podraavala siri/ne vjerske nesnoljivosti izmeujednoknme brae. (Cit. djelo, str. 225.) I na drugom mjestu govori kako su za muslimane H1vati braa iste krvi i jezika. (Politiki i kultumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit izd., str. 2.)

42 Kuda?, cit izd., str. 186.

43 Cit. djelo, str. 186. 44 Politiki i ku/tumi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26., cil izd., str. 2.

210

Fadil Kurtagi

Karakterologija Srba
od onih akcentiranih geopolitikih predstava kao i od stanovita da su Bonjaci, zapravo, etniki Hrvati, ali imajui pred oima motive, metode i ciljeve zbiljske velikostpske politike onog doba, on e publicirati radikalno negativnu karakteroloku sliku Srba. Ni on, dakle, ne
Polazei

izlazi izvan konvencionalnih manira onoga doba pa se uputa, kako to

rade i druge nacionalne inteligencije, II socijalno-psiholoke deskripcije nacionalnih karaktera.
sliku, zasnovanu na konstantnoj predstavi o Srbima kao neprijateljima Hrvata4S i islamskog elementa,46 formulira upotrebom tennina SlavoS1PS/w,47 hizantizam i bizantinci48 i vlasi49 koji imaju i kod njega negativno, radikalno peorativno maenje. Kao bizante i vlahe onda Srbe i SrbijaJlce. II njegovom uvidu, karakteriziraju negativne etniko-psiholoke crte koje su se posebno ispoljile kroz unitenje islama i muslimana na tlu Srbije. 50
Najee tu

45 Kuda?, cit izd., str. 186.

46 Slika nazadnjaka, nav. izd., str. 2. Zanimljivo je da tennin Srbi esto stavlja pod navodnike ili ga piem sa prvim malim slovom.
47 Govori, u tom smislu, o protuislamslwm pisanju srpske, slavosrpke ... itampe."(CiL djelo, str. 2.)

48 Naprimjer, govori kako su Srbi "izraavali svoja bizantska uvstva" u vrijeme sultanova stupanja na prijesto, posebno u doba rurkofilske srpske politike. (Bosanska politika j hrvatsko pitanje, cit. izv., str. 224.) Rije je, da podsjetimo, o politici koja je zagovarala ideju bosanske autonomije pod sultanovim, a ne austrougarskim suverenitetom. Ili, na drugom mjestu, demistificirajui tu ideju bosanske autonomije u srpskoj verziji, govorie o Srbima kao podmuklim. bizantskim ivljem. (Politic7d. i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit izd., str. I.) Jo jednom e, li tom smislu, rei kako je kulturni svijet dao pravoslavnom elementu, "radi njegovog karakteristinog temperamenta" - "ime Bizantinaca ...". (Cit. djelo, str. 1.)
49 Zato, naprimjer, govori o v/alkim napadajima na muslimane. (Slika nazndnjaka, cit

izv., str. 2.) Razliita dranja srpske politike, nakon aneksije, naprimjer, li njegovom uvidu, " ... pokazuju nam onu izdajniku, onu bezobraznu vlaku urotu proti interesa islamskog elementa." (Politiki i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit izd., str. I .)

50 Oznaava

to zvjerskim poslom pa su

se s njim i sa ubistvom ondanje vladalake

porodice, a njeno prijestolje opisuje kao " ... krvavo prijestolje ... taj simbol srbijanskog divljatva ...", Srbi-Srbijanci pokazali kao " ... negativni elemenat kulture, .. . nnnen stida za itavu Evropu ... ". (Polih"c1d i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit izd , str. 1.)

Fadil Kurtagi

211

Otuda e, imajui u vidu povijesna iskustva i antiislamski orijentiranu srpsku politiku u aktualitetu,5l kategoriki zakljuiti: "Aksiom muslimanskog rada morao bi biti taj fakat, da je napredak "srba" - nazadak muslimana i taj sam fakat, taj aksiom je dovoljna direktiva naeg rada. "52 Muslimani i "srbi" - to su dva naroda velikih kultumill opreka, " ... sa najoprenijim ciljevima i interesima ... ". 53 Politika antagonistike divergencije ovdje je dovedena do svog apsolutnog lika.

Bosna
Polazei

utrijalistikom
ve

dravn<>-pravnom konc.pln

akcentirane atribucije narodnog fenomena, on e, preferiraj ui interese islamskog elementa, jednu od preokupacija svog politikog miljenja fOlTImlirati na slij edei nain: "Kakvo sredstvo da bira u svrhu ouvanja svog teritorija, svoje eksistencije, svoje biti? Gdje da nagje jako zalegje jak zid, koji e ga titit od neprijateljskih taneta? Kako da se odhrva struji, koja vodi brod njegova ivota na mlin njegove vjeite propasti, njegova unitenja?"S4 od na ova u kataklizminoj intonaciji formulirana pitanja, on polazi od dva temeljna stajalita. Prvo, Bosna i Hercegovina nije zasebni i to organski historijsko-teritorijalni individualitet nego su to, kako se II javnom argonu, onom kolonijalnom i onom unutarbosanskom, onoga vremena govorilo - dvije provincije. 55 Drugo, budui da su Muslimani "kao autentino puanstvo"56 etnikonacionalno Hrvati, to su Bosna i Hercegovina - noe dragocjene zemlje. 57 Unutar ovih temeljnih stanovita, Kurtagi se pojavljuje kao radikalni kritiar politike bosanske autonomije. S pravom u njoj, budui da joj je srpski politiki establiment uvijek davao srpsko nacionalno obiljeje,
51 Misli, prije svega, na njenu prevrtljivost koja se demonstrirala i u naputanju opozicionog stava i srpskog prihvatanja ina aneksije ime je destruirana dotadanja tzv. muslimansko-srpska saradnja koju je, s muslimanske strane, predvodio Serif Arnautovi. (Cit. djelo, str. 1.)
52 Cit djelo, str. I.
53 Cit. djelo, str. l .
Odgovarajui

s4 Politiki i kulturni pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cil izd., str. l .

55 Cit djelo, br. 23, str. 1.

56 Cit djelo, br. 23, str. 1.

57 Bosanska politikn; hrvaIsko pitanje, cit izd., str. 226.

212

Fadil

Kurtagi

vidi posredni put aneksije Bosne zamiljenoj Velikoj Srbiji.sS l neO\risno od takve politike, bosanska autonomija nije, navodno, II interesu muslimana,jer ne bi mogla osigurati njihov opstanak i razvoj,59 Na drugoj strani, II meunarodnoj i balkanskoj perspektivi promatrajui, protiv ideje i politike uspostavljanja bosanske autonomije govori i to to " ... Bosna sama za se bila bi premalena, a da bi mogla suzbiti navalu t. z. "Drang nach Osten", navale njemake i ruske i irom bi i nehotice bila vrata otvorena navali rudjinaca, to bi bilo i za ostale balkanske drave, a naroito za Tursku carevinu od velike pogibelji.'60 Rezimirajui pie: "Herkul na raskru - to su danas bosansko-hercegovaki muslimani".61 Put bosanske autonomije, ukoliko hoe na toj raskrsnici izabrati sreu i blagostanje, nije njihov historijski put. svaku politiku koja stoji u maku srpskog nacionalnog stallovita,62 a s time i velikosrpske percepcije autonomije Bosne i Hercegovine on, recimo to tako, s prljavom vodom iz korita izbacuje i samo dijete, odnosno, odbacuje i samu ideju bosanske autonomije. Zato je on odluno, kao revnosni sljedbenik hrvatskog pravatva, za projekt trijaliNo,
odbacujui

58 Kao ilustraciju takvih velikosrpskih aspiracija citira beogradske "Veernje novosti" (1 6. oujak 1980.) koje piu: " .. . Kad sc gradnjom sudbonosne novopazarske eljeznice otpone, onda mora Crna Gora odmah na Novi pazar navaliti, a Srbija ima u Bosnu provaliti ... lli cemo mi od Srbije uiniti jedno golemo groblje, ili emo stvoriti, veliku Srbiju". Tu je, dooajc Kurtagi, "izreen program srbijanske vlade, program izvagjen iz duc svakoga Srbina'." (Politiki i kulturni pravac Muslimuna poslije aneksije, br. 23, cit. izd., str. I .) Navodi i druge ilustracije vel1kosrpske politike u aranmanu stanovita srpskih dravnika, raznih udruenja, ~1l'skih listova i sl., kako bi nedvosmisleno pokazao " ... kuda nas je vooi\a tobonja autonomaka politika bos. 'Srba'. te njihovih pomagaa, nekih muslimana." (Cil djelo, str. l.) Inae, o takvoj srpskoj percepciji ideje bosanske autonomije vidjeti ovdje II pogaviju Crifu Arnautoviu. 59 U tom smislu, zanemarujui, hipotetiki, za trenutak, Velikosrpsku politiku, pie: " ... zar bi mi muslimani u autonomnoj Bosni mogli nai dovoljno polja za na daljnji rad i za nae daljnje razvijanje? Ne bi li mi u autonomnoj Bosni uz slabi kulturni razvoj, to je takogjer jedina krivnja "srpskJh" makinacija, morali podlei pred jakim vlakim dumaninom i njegovim historijskim pomagaima, (misli na Rusiju, nap. E. Z.) te i najnovijim njihovim prijateljima vabama, kojima se znadoe - ostavivi muslimane na cjedilu - upravo bizantski ulaskati?" (Politiki i kulturnipravac Muslimana poslije al/eksije, br. 23, cit. izd., str. 1.)

60 Cit. djelo, br. 26, str. 2. 61 Cit. djelo, br. 23, str. l. 62 Bosa}lska politika i h,....atsko pitanje, CiL izv., str. 225.

Fadil Kurtagi
stikog

213

dravno.pravnog preureenja Monarhije. "Trijalizam je okupljanje zemlje na jugu monarhije, dakle, Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u jednu cjelinu, kao treu monarhijsku tvorevinu."63 to identificira kao argumentarij koji ide u prilog takvom dravno pravnom konceptu? Prije svega, to je interes Monarhije i hrvatskog naro da jer bi se " ... oslabila snaga i pohota Magjara ... " .64 No, to je egzisten cijaini interes i islamskog elementa: ..... II kulturnom, htvatskom narodu

.... nali (bi) jako zalegie, jaku pomo, pred kojom bi morali pasti nasrtaji i ruskih i srpskih i vapskih i magjarskih kaponja."65 Potom, u geopolidiskursu gledajui, muslimani bi II okvirima ovog preureenja Monarhije dobili izlazak na more, to je, kao to smo vidjeli, u njegovoj percepciji, najglavniji uslov opeg, ekspanzivnog napretka svakog naro da. 66 Nadalje, osigurali bi svoja imovinska prava a, na drugoj strani, budui da HIvati manifestiraju veliku vjel"'5ku toleranciju i socijalnu nediskriminaciju,67 to nemaju muslimani nikakva razloga da strahuju za svoj vjerski identitet i za pristup socijalnim poloajima, te da zbog toga odbijaju projekt inkorporiranja Bosne u buduu Hrvatsku. ak ujednom snovienju zamilja kako bi muslimani unutar Velike Hrvatske kao treeg dijela Monarhije mogli biti njen vodei faktor. 68 Svoju argumentaciju zakljuie tvrdnjom: "Iz svega proizilazi, da bi politiki pravac musli mana, stvoren sa eminentno, sa skroz islamskoga stanovita mora biti rad
tikom

za trialistiki sustav Habsburke monarhije."69

63 Politiki i kulfllmi pravac Muslimana poslije aneksije, br. 26, cit. izd., str. 2.
64 Cit. djelo, str. 2.

65 Cit. djelo, str. 2.

66 Cit. djelo, str. 2.

67 Hrvatska je zemlja " ... gdje je snosljivost vjerska najvie razvijena, gdje Hrvati
drugih vjera, pa ak i oni, to se "srbima" nazivaju, zauzimaju bolji poloaj od samih katolika ...". (Cit. djelo, str. 2.) 68 Zar u toj novoj, zajednikoj domovini, pita se, s pozitivnom intencijom, muslimani ne bi mogli " ... uz kulrumi razvitak ak voditi i biti na elu cijeloga narodnoga rada?" (Cit. djelo, str. 2.)

69 Cit. djelo, str. 2.

214

Fadil Kurtag;

Kritika Reima
Njegova nacionalnopolitika koncepcija horizont je ne samo kritike bosanske politike i njenih relevantnih partijskih faktora, nego je i vrijednosno tlo na kojem se vri kritika austrougarskog reima i njegove empirijske politike. Ona nije, dodue, u sreditu njegove misli, ali, kad je i uzgredna, zanimljiva je budui ruje tipina: po pravilu, hrvatska i muslimanskc>-prohrvatska politika je s!pam Vlasti konfonnistika, funkcionalna, vladinovska. No, Kurtagi se usuuje, nako to je euforino podrao ankesiju, 70 kritizirati one aspekte oficijelne politike u kojima oni ne korespondiraju s njegovim pravakim naciona1nopolitikim stanovitima Kritizira, prije svega, sam zemaljski ustav, njegov karakter i nain na koji je instaliran. To je "alosni ustav", OD je paraliberalan i predstavlja " ... karikaturu konstihlcije."71 On ima ..... apsolutistiki karakter" i predstavlja nad Bosnom ..... tutorstvo austrijske i ugarske vlade."72 U skladu sa svojim razlikovanjem vjerske i nacionalne identifikacije kritizira ustavno favoriziranje konfesionalnosti kao osnove izborne konstitucije Sabora. 73 Konfesiona1na podjela saborskih mandata - to je ..... jedan unikum u ustavnomu, konstitucionalnorne svijetu ......14 U tome, u tom htijenju da se na vjerskoj osnovi, a u duhu srednjo...jekovlja, izgradi unutarbosanska slonost, vidi jo jedno od sredstava vlasti da u Bosni ubiju smisao za nacionalitetom.15 Po tome Bosna i Hercegovina su

70 Ona je za njega bila " ... fenomenaini, ... historijski momenat ...", te s njom bi Muslimani ..... morali razviti svu svoju silu, kako bi vedra ela i bistra, ponosita oka gledali II budunost ... ". (Cit. djelo. br. 23, str. 1.) Zahvaljuje se ''vjetoj austrijskoj diplomatiji" to je aneksijom zaustavila velikosrpske pretenzije prema Bosni i to u fonni USJX)stavljanja bosanske autonomije pod turskim suverenitetom. (Cit djelo, str. 1.)

71 "Bosansko-hercegovaki zemaljski ustav u svim tokama pored kolosalnog i

dosadnog trabunjanja o liberalnosti svojih paragrafa, lXiaje nam potpunu karikatwu konstitucije." (Politike prilike u Herceg-Bosni paslije proglaenja ustava, nav. izd. str. 181.) Pie, kako sam naznaava, ovaj lanak u toku drugog mjeseca nakon proglaenja ustava za Bosnu i Hercegovinu.

72 Cit djelo, str. 181.

73 Takva politika nalazi plodno tlo i u karaktern odgoja bosanskih politiara, a on je " ...
u znaku konfesionalnog antagonizma i duemog ropstva ... " izaodjenut " ... anacionalno-kretenskim duhom ...". (Bosanska politika i hrvatsko pitanje, nav. izd., str. 224.)
74 Politiki i kultumipravac Muslimana poslije aneksije, br. 23, cit. izd., str. l.

75 Politike prilike u Herceg-Bosni poslije proglaenja ustava, nav., izd, str. 181.

Fadil Kurtagi

215

"zemlje unikuma".76 Narodu koji je, nakog dugog ropstva, " ... tiranije sa strane vladajuih, rudjib nesrodnih elemenata" htio doi do .... . nekakve svoje rijei ... ", takva ustavna konstitucija donijela je samo .. . tradicionalno sredstvo, kojim nai gospodari proti nama operiraju."77
Kritiki

osvrt

S obzirom na pjesniku vokaciju njegov politiki rukopis karakterizira osebujan jezik i stil. Reenica je emocionalna, izraz se kree u metaforama, analogijama, konciznostima i knjievnim figurama. Takoer, treba imati u vidu da je rije o rukopisu kojeg publicira aki, omladinski uzrast, pa i II tome vidjeti njene objektivne limite. U sadtinskom smislu. njegov politiki tekst je u osnovi epigonski, a ne autorski. Ali, u tome nije anomian ili ekskluzivan, naprotiv, i poput drugih ne samo bonjakih, nego bosanskih intelektualaca uope, pojavljuje se kao popularizator ve uoblienih politikih koncepcija i njihovih vrhunskih autoriteta. Slijedi, razrauje i popularizira konvencionalne komponente hrvatske pravake ideologije i politike Ante Starevia. pri Faktiki,

tome, manifestira bilne crte dogmatske svijesti u politici. percipira pravatvo kao dogmu i demonstrira afekcije idolatri-

jskim mentalitetom, sklonou ka politikim apsolutizacijama i pseudoreligijskim hipostazama harizmi. Unutar te dogme, s kojom, anahrono, diskreditira ideju i politiku kulnuu pluralizma, ostaje vjeran monarhizmu nasuprot republi.kanizmu i liberalnoj ideji narodnog suvereniteta. kontekstu afekcije dogarnatizrnom njegov je politiki rukopis polemiki rukopis koji uz racionalno argumentiranje zna upotrijebiti i logiku ad hominem obojenu politikim _etiketiranjem i moralnim diskreditacijama. Sa stanovita starevianstva, on je gorljiva, odana i No,
II

konzistentna kritika

drugaijih politikih

koncepcija, prije svega,

hrvatskih naprednjaka kojima progovara lani liberalizam. katolikog klen'kalizma odbijajui njihovo poistvojeenje hrvatstva i katolianstva i, posebno, navodno, srbofilske muslimanske politike u liku erifa Arnautovia i Muslimanske Narodne Organizacije. U ovoj podvostruenosti, u ovoj inkonzistenciji - politikom dogmatizmu i radikalnokritikom , polemikom diskursu kree se negova politika misao.

76 CiL djelo, str. 181.

77 Cit. djelo, sir. 181.

216

Fadil Kurtagi

S druge strane, i njegov politiki tekst svjedoi u tektonskim rascjepima unutar, kako ga on naziva, islamskog elementa oko supstancijalnih pitanja kakva su, naprimjer, nacionalni identitet Bonjaka i dravnopravni status Bosne i Hercegovine. Figurira unutar bonjake intelektualne i pol itike zajednice poli tiki pluralizam, ali u odsustvu bazil/og konsenzusa oko onih za opstanak bonjakog naroda supstancijalnih pitanja. U inhibiranju mogunosti uobliavanja tog konsenzusa sudjeluje i njegova obimom nevelika publicirana nacionalno-politika misao. Bez obzira koliko za to imala racionalnu osnovu u zbilji srpske agresivne, nacionalistike politike onoga vremena, nju tretirarno kao bonjaku
paradigmu politike radikalne, do kraja antagoniziralle divergencije

spram jednog unutarbosanskog, ovdje srpsko-pravoslavnog subidentiteta. Isto-vremeno, ona je i pokuaj jedne etnopsihoiogije utemeljene na etnikim predrasudama i karakterologU; do kraja posredovanoj negativnim, a konvencionalnim stereotipijama. U tome nema niega atipinog budui da sklonost ka takvoj etnokarakterologiji obiljeava matine tokove bosanske socijalne misli i to u nj enim najreprezentativnijim likovima. Na drugoj strani, njegova etnokarakterologija kao i nacionalno-politika misao u cjelini posredovana je geopolitikim miije/y'em, a unosi ga u bonjaku misao po prvi put u eksplicitnom izrazu, pa i taj novum tretiramo kao vrijednost po sebi, koje je, u naem kritikom uvidu, inficirano teorijskim anahronizmom i politikim konzervativizmom. Ono je, kao to smo vidjeli, opsjednuto teritorijalnim ekspallzionizmom, posebno, navodnom, geopolitikom wijedllou izlaska na more, i percepcijom meunarodnih odnosa kroz dogmatiziranll emu plijatelj-neprijatelj. Ovakav geopolitiki diskurs, meutim, posreduje i njegovo poimanje fenomena naroda. U njemu pokuava pomiriti biologiju i kulturu, odnosno, istovjetnost krvi i, iz sfere kulture, prije svega,jezika kao bitnih odrednica narodnog individualiteta. Ostaje ovdje, vjerovatno neosvijeteno, a ne znajui, pri tome, za zapadnoevropske teorije drav ljanske nacije, nacije kao politikog naroda, mada je, ak i u Bosni, preko B. Kalaja, etablirana austrougarska politika pokuavala objektivirati taj koncept, u granicama konvencionalne leOlije etnonacije kao entiteta kojeg karakteriziraju, navodno, istovjetno krvno pOlijeklo, zajednika povijest i zajedniko tlo, te kuitllma istomdIIost. Otuda, njegov paniavatizam iskljuuje svaku misao o bonjatvu, odnosno bosanstvu, ne samo u etnikom smislu, nego i kao politikoj naciji. No, ni u tome nije ekscentrina njegova misao, jer konceptualno shvatanje nacije kao

Fadil

KlIrtagi

217

efnol/acije jest ope mjesto i vl adajue poimanje ne samo u bosanskoj kulturnoj produkciji nego i unutar javnog miljenja na cijelom junoslavenskom prostoru. Pa ipak, uz sve limite u njegovom poimanju nacije i uz dogmatsku recepciju pravake ideologije i politike koj a je bitno spomajno ograniava, zavreuju respekt dometi njegove misli lIhitici, naprimjer, politike Jwtolikog klerikalizma i, posebno, velikos!]Jske nacionalne i dravne politike prema BosIli i Hercegovini .

No, sve su ove karakterizacije njegove politike misli manje relevantne II odnosu na njene dvije temeljne koncepcijske ideje. One su, zapravo, i glavni motiv za njihovo uvrtavanje u historiju socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini. Prva od njih odrie Bonjacima zasebni etniki individualitet i promovira ih u etniko-nacionalne Hrvale. Kao to misao ukrije Kurtovia i Smaila emalovia tretiramo paradigmom muslimanske alltosrbizacije, isto tako ovdje njegovu i nacionalnu misao Alije Hotia atribuiramo paradigmom muslimanske autokroatizacije. Mada pripadaju marginama bonj ako-muslimanske samosvijesti onoga vremena, ipak, ove dvije nacionalne koncepcije, objektivno, sudjeluju u inhibiranju afinnacije bonjakog identiteta i participiraju u miljenju-djelovanju koje agresivno radi na destrukciji nj ihovog izvornog etnikog individualiteta. U temelju ove politike stoji liberalna ideja o diferenciji izmeu vjerske i nacionalne identifikacije. Ali, on nije prepoznao u njoj nita liberalno ni graansko, demokratsko i emancipatorsko. Naprotiv, i u njegovom pravakom velikohrvatskorn miljenju, kao to je to sluaj koci drugih bosanskih i vanbosanskih autora koji su izraavali opu politiku prosfpske ili prohrvatske nacionalizacije Bonjaka, ta ideja je tretirana kao formula bonjake nacionalne dezindividualizacije i to nj ihovom redukcijom na vjerski entitet. Druga se, pak, odnosi na projekt d ravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Prihvataju i trijalistiki koncept preureenja Monamije, odrie ona mogunost bilo koje forme bosanske dravno-pravne i politike autonomije i Bosnu s muslimanima kao nacionalnim Hrvatima vidi utopljenu-inkorporiranu u zamiljenu Veliku Hrvatsku. Tako stoji ova njegova projekcija izvan bitka bosanske povijesne egzistencije te pripada anahron~ koji su poticali iz rukavaca bosanske povijesti i II njima zavravali.

Fadi/ Kurtagi 218 I jedna i druga ideja pripadaju historiji dravno-pravnog i nacionalnog miljenja II Bosni i Hercegovini. Ali, i sa onodobnog stajalita, posebno, iz perspektive kasnijih historijskih tokova, stoje, kao to smo rekli, izvan matinih trendova povijesti pa ih ovdje, II kontekstu historije socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini, zajedno sa konceptima muslimanske autosrbizaaje, i tretiramo kao bonj ako iskustvo politikog anaizronizma i paradigmu odsustva smisla za politiku foturologiju II bonjakom miljenju, dakle, za projektivna, anticipativno miljenje koje zna biti II dosluhu sa magistralnim tendencijama historije, rna kako one bile II trenutku zamagljene vrevom pragmatike ili ifiirane do neprepoznatljivosti.

219

Jill.IIJJA IHII!D'lI'II
smatrati modelskim oblikom koncepcijski i politiki [ osvijetene mllslinull1ske alltokroatizacije. Uz to, ona je i paradigma muslimanske recepcije hrvatske pravake ideologije. Nacionalno automIIslimansko prohrvafsIvo i politiko pravatvo, otuda, ulaze II supstancijalna odreenja njegovog miljenja-djelovanja.! Posreduju ove dvije temeljne politike pozicije refleksije o glavnim problemsko-tematskim preokupacijama njegove misli. To mu, meutim, ne smeta da se II kritikom diskursu bavi i pitanjima muslimanske egzisten-

acionalno-politiku

mlsao ranog Alije

Kurtagievu,

etnike

Rotia

moemo, uz

cije II modernom svijetu2 a njegovi pogledi estoku kritiku reakciju. 3

II

ovom pitanju izazvae i

No, one pozicije II bitnome limitiraju i njegov autorski diskurs. Alija Hari je. zapravo, epigon, tuma i popularizator pravake ideologije i njenih pogleda, prije svega, na naciju, nacionalno pitanje, jugoslavenstvo, te etniki karakter i dravno-pravni status Bosne i Hercegovine. To su,
I FonnuliIa i izlae ova stanovita u: Jo o jedinstvu Srba i Hrvata, (dltvatska svijCSi, 1914., I, 4, str. \3.14; 1914., I, 5, str. 1...6; 1914., I, 6, str. 13. 2 O ovoj problematici pie tl tekstu Uzrocj propadanja islamskih naroda, Bosanski Novi, 1913., Tiskara S. Bala, m 8, str. 12. 3 O toj reakciji u: Musa azim ati, Uzroci propadanja islamskih naroda, ''Biser'', 1. XI 19 13., II, 9, str. 143 144; 15. XI, 10, str. 160; 15. I 1914., ll, 14, str. 223;1.15, III, 1718, str. 287. Potpis: Anonim, Rubrika: Listak, Podrubrika: Knjievnost

220

Alija Ho/i

ujedno, i glavni tematski sklopovi kojima se bavi njegova publicirana politika misao. Kasnije,Alija Hati e se iskuati II novoj tematici - koncepcijskim percepcijama ideje socijalizma.4 Unutar ovih predstava i njegovi pogledi na naciju i nacionalno pitanje II junoslavenskom kontekstu, vidjeemo, zadobie novu sadrinu. U svakom sluaju, pripada on prvim Bonjacima, bosanskohercegovakim muslimanima koji e II monografskom smislu, i na autorski nain, reflektimti o socijalizmu. No, zanimljivo je da se rano, II jednom kratkom literarno profiliranom tekstu, posredno pojavljuje i socijalno-klasna problematika: onje na stajalitu apologije deklasiranih socijalnih stratuma. 5
I

NAROD - ODREENJA I PERCEPCIJE

Kulturoloko definiranje naroda
U koncepcijskim i politiko-pragmatinim percepijama Alija Hoti ne razvija autorsko vienje supstancijalnih odreenja naroda. Naprotiv, eksplicitno preuzima Renanovu defmiciju naroda. 6 Na tragu te definicije, u njegovom uvidu socijalna, kulturna, gospodarska i politika udruenja, ukljuujui, dakle, j narod i dravu, su " ... nastala usljed potrebe samoobrane, za zatitu ekonomskih i kulturnih interesa. Dakle, ona nijesu sama sebi svrhom, nego mora biti vea svrha koja sili ljude, da joj zapostave svoje poj edinane interese i stave ih u slubu opim, zajednikim interesima, u kojima dolaze i pojedinak.i do izraaja - dakako u razmjerno jednakoj mjeri - a udruenja su samo
4 Elaborira ovu tematiku II posebnoj knjizi Megju Moskvom i Parizom, Politihrsoci ja/Ila studija, Sarajevo, izdanje Nikole Pijukovia, 8, 62. str. Nema godine izdanja. Osman A. Sokolovi navodi daje ovo djelo objavljeno 1912. godine. (Preg/ed itampallih djela Ila srpslro-hrvatskomjezi/aiMus/imana Bosne i Hercegovine od 1878-1948, Separat iz Glasnika Vrhovnog islamskog staIjeinstva za 1955/ 1957 g., Sarajevo, 1957., Sir. 29.) Budu i da u njemu govori o I svjetskom ratu, mirovnim konferencijama, ruskoj revoluciji i sl., oigledno , ovaj jc datum netaan.

5 Pla XX vijeka, ''Bonjak'', 9. l. 1908., XVIII, br. 2., str. 1-2. U ovom ranom periodu objavljuje jo dva kralka teksta: "Behar", 1908., VIII, 23-24, str. 355; trtve zablude,
"Bonjak", 27. 12. 1907., XVII, br. 52, str. 1; 6 "Usvojivi ... definiciju naroda, koju je iznio uvaeni francuski sociolog Rcnan,ja u na njoj temeljiti cijelo daljno razlaganje." (Jd o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd., br. 4., str. 14.)

Alija Hoti

221

sredstva za postignue te svrhe."7 U kontekstu ovako pojmljenih svrha socijanih asocijacija i politika udruenj a imaju zadau da " ... zatite skupne interese jednog dijela ovjeanstva ... ",8 odnosno, naroda pojmljenog u Renanovoj kulturolokoj definiciji. Parafrazirajui ovu definiciju rei e da narod predstavlja udruenje, dio ovjeanstva " ... koji govori jedan te isti jezik, koji je spoj en itavim nizom istociljnih historikih injenica u jednu skladnu, hannoninu cijelinu, i napokon, koji je svijestan te zajednike pripadnosti.''9 Prema tome, narod svrstava u jedan od oblikasocijalIlih ud11lenja - ovdje u politika udruenja u koje uvrtava, pored naroda, i dravu. No, u kontekstu kritike rasprave o stanju muslimanskih naroda, a u osnovi slijedei Renanovu duhovno-kulturoloku definicju naroda, Alija Hoti e identificirati jo nekoliko vanih atribucija naroda - nacije. Prije svega, izdvojie i akcentirati egzistenciju narodne due koja II sebe ukljuuje narodni karakter, narodni temperament i druge mentalne
osebujnosti narodnog indvidualiteta. Uvodi ove pojmove eksplicitno: "Istina, kultura je svim ljudima zajednika, ali svaki narod udahnjuje

kulturnim teevinama svoju duu, neto od svog karaktera, temperamenta i svoje osebujnosti, tako da se one s duom dotinoga naroda srastu i prikazuju nam se kao njegova posebna kultura."iO Povijesni proces sraivonja oznaava procesom lat!tiviranja narodne due, a on je " ... uvjetovan sa dvije pretpostavke: prvo da narod bude toliko prosvjetljen i duevno zdrav, da uzmogne u konkretnim sluajevima shvatiti, to je za njega dobro, a to ne, i drugo, da njegova vjera, tradicija i obiaji ne budu optjeni kulturnim zasadama." I I Ovaj pojam nacionalne duevnosti jo jednom e se eksplicitno upotrebljavati II kontekstu kritike analize srpske etnike karakterologije i srpskog nacionalizma.

7 Cit djelo. str. 14.

8 Cil djelo, str. 14. 9 Cit djelo, str. 14. 10 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. I.
11 Cit. djelo, str. 2.

222

Alija Ho/i

Narod, vjera, politika

Na drugoj strani, II pomenutom kontekstu II razwnijevanju fenomena narodnog individualiteta uvodi i relacije i veze izmeu naroda i vjere. Kritizirajui, prije svega, islamsku intelektualnu elitu i njihovo razumijevanje ovih veza, rei e kako bi oni h~eli ..... da vjera bude jaa od jezika, krvi i due narodne, i da samo vjera klasificira ljude po grupama, pa premda im zbilja na svakom koraku dokazuje protivno, naime da vie naroda mogu biti iste vjere, a da ipak ne budu jedno, oni ipak nastoje da tu misao realiziraju ali II negativnom smjeru tako, da musI. element separiraju iz drutva njegovih suplemenika ... ". 12
S obzirom na njegovu dekJariranu muslimansku autokroatizaciju ovo se separiranje, II stvari, II njegovoj percepciji, dogaa kao odvajanje bosanskohercegovakih muslimana od njihovog, navodnog, hrvatskog etniko-nacionalnog indentiteta. Ali, II koncepcijske-teorijskom smislu ovdje je vano njegovo diferenciranje vjerskog i nacionalnog identiteta. Relevantni su njegovi uvidi u egzistenciju rnzliitih naroda sa istom vjerskom pripadnou te preferiranje svjetovnih faktora Gezik, krvno porijeklo i sL) u povijesnom procesu oblikovanja narodnih duevnih individualiteta u odnosu na vjerske inioce. No, ova se diferencija, vidimo, upotrebljava kao pseudoargurnentacija u prilog nacionalne kroatizacije muslimana u Bosni i Hercegovini. Neovisno od one diferencije, u njegovom uvidu, unutar naroda, posebno islamskih, figurira bliska veza izmeu vjere i politike pa i ovu dimenziju tretiramo elementom u njegovom poimanju naroda. U njegovoj percepciji ..... se vjera i politika naroda esto prepliu ... elementi jedne zadiru II sferu druge ...... 13 Unutar takvih naroda ... amo i svjetski i izobraen ovjek moe da se u takovu konfliktu snagje, i da opIjene pojave dovede u sklad koristan za zajednicu."14

12 Cit. djelo, SIT. 10. l3 Cit. djelo, str. 9. 14 Cit. djelo, str. 9.

Alija

Hali

223

Kulturne diferencije
Napokon, u kontekstu tumaenja povijesnog procesa ope dekadencije muslimanskih naroda uvodi jo jedan koncepcijski relevantan momenat. Ne prihvata koncepcije prirodnih detenninacija pa povijesni razvoj muslimana ... svrstanih po razliitim narodnostima i razbacanih po cijelom starom svijetu ... "1 S ne vidi kao proizvod razlika u etnografskim ili klimatskim faktorima nego, upravo, u historijski reinterpretiranom islamu. No, o tome ovdje na drugom mjestu.

U ovom kontekstu i povijest naroda vidi kao povijest borbe izmeu kitltuma jaih i kulturno slabijih naroda. 16 Jer, historija ijeste prostor gdje su " ... u svako doba ivjele skupine razliite kulturne snage i prema toj snazi tvorile i razliite drutvene tipove."17 No, historija pokazuje jednu zakonitost: uvijek su " ... kulturno slabiji stupali 7a kulturno jaim. U jednoj epohi vremena predvodio je jedan narod, a u drugoj se pojavio drugi." (18) Hegelijanska predstava, mada se na nju ne poziva, o i7abranim, mesijanskim, kuturno superiomijim narodima u povijesti ovdje privlano odjekuje.
Mada ne pokazuje simptome rusofilstva, sklon je, u kontekstu refleksija o socijalizmu, mistinoj predstavi o ekskluzivizmu ruskog naroda. Recipirajui onovremenu afekciju etnikim stereotipijama i nacionalnim karakterologijama, a u kontekstu kritike kapitalistikog kolonijalizma, on e, u tom smislu, pisati: "Prestavnika nove ere (socijalizma, nap. E. Z.) navjeuju dogaaji u Rusiji. Ruski je narod jedini od dananjih velikih naroda, koji je navikao da ivi od vlastitog truda, a ne od kolonija, koje su sa potenim nazorima socijalizma inkompatibilne. ta vie i sam bijae neka vrsta kolonije 7a boljare ... njegov ideal i ideal njegovih ugnjetaa ne moe biti isti. Zato je na ruskom frontu najprije i prestala pod platom nacionalizma umjetno podgajana - naelna nunja spram ovjeka on se je uvjerio, da u protivnikom jarku ubija rtvu kapitalizma,
IS Cit djelo, str. 2.
16 Porazi Turske govore "... da je kulturno jai narod pobjedio kulturno slabijeg, kao to je kulturno jai bio narod za Sulejmana Velikog od naro.:ia Evrope, II kojoj su tada II punom jeku cvale viteko--kriarske prie, pravdu krojila inkvizicija.. a sv. pismo bilo jedina regulativa narodnog i dravnog ivota. Takova se Evropa nije mogla dugo opirati navali-" (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., Sir. 8.) 17 Megju Moskvom i Parizom, nav. izd., str. 18. Svi novodi iz ove studije bie ubudue
oznaeni samo

brojem strane u sanwm tekstu.

Alija Holi kao to je to i sam bio." (18) Vjeruje, i II kontekstu ruskog, socijalistikog, revolucionarnog terora da je ruski narod bio " ... bolji od mnogih drugih." (56) U skladu sa svojim, vidjeemo, razlikovanjem defanzivnog i agresivnog nacionalizma, odbacuje miljenja po kojima e se unititi ruska revolucija, II njoj fXlvratiti kapitalizam a sama Rusija, na agresivnim naelima kobne ideologije panslavizma, poput pangennanizma. ponovo uskrsnuti II svjetskoj vladavini. (19) Sa socijalistikom revolucijom otpadaju, dakle, svi razlozi za restauraciju agresivnog ruskog nacionalizma.
224

Socijalna ideja i nacionalizam

Uoava

on, nadalje, maginu priv lanost narodne ideje. Ali, vjeruje da i socijalna ideja pravde i slobode moe imati istu privlanu snagu.

Otuda, vjeruje " ... da bi se ovjek mogao odgojiti za socijalnu ideju isto onako - i jo bolje - kako je bio odgojen za nacionalnu." (16) U tom smislu jo jednom kae: "Ako je nacionalna ideja bila u stanju da odgoji ljude, koji su u smrt srtali za nju, zato ne bi socijalna ideja mogla podgojiti ljude, koji bi radili za nju i to ne samo iz osjeaja nude i dunosti nego i sa izvjesnim marom za taj na pravednosti osnovani rad." (16) No, historijski, zbiljski tokovi nisu, u osnovi, li 20. stoljeu, korespondirali sa ovakvim njegovim uvjerenjima. Integrirajua, svenacionalna mo nacionalizma, pogotovo u doba izvanrednih stanja, kakvi su, naprimjer, rneudrl:avni ratovi, demonstrirala je svoju superiornost nad idejama slobode i pravde. On zna, meutim, i za sukladnost ali i za antagonizme izmeu socijalne i nacionalne ideje. Razlikuje, unutar te diferencije, defonzivni i agresivni nadona/izam. Defanzivni radi na osloboenju naroda od vanjske dominacije. Tad socijalno i nacionalno osloboenje korespondiraju i figuriraju kooperativna. lB Ali, antagonizmi izmeu ideje socijalnog osloboenja i nacionalizma nastaju kad se nacionalni proletarijat povezuje sa nacionalnim proletarijatima protivnikih , neprijateljskih, vladajuih drava to onda producira kontrast sa "." zbijenim nacionalistikim redovima .,," (55) u borbi za nacionalnu emancipaciju.
18 "Socijalna ideja vojevala je na strani nae nacionalne ideje,jcr na nacionalizam nije bio agresivan nego defansivan. Vei dio naroda, bio je to silom, to raznim intrigama kojima kapitalistika ideologija raspolae, podjannljen i kroz vijekove ek:sploatisan po drugim narodima, pa je zato na nacionalizam u ovom smislu ulazio u okvir socijalne ideje." (Megju Moskovom i Parizom, nav. izd., str. 55 .. )

Alija Boti
Razlikujui

225

defanzivni i agresivni nacionalizam smatra da sa ostvarenjem nacionalnog ideala, sa osloboenjem naroda ..... prestaje nacionalna borba, prestaje nacionalizam. To je ispravno shvaanje nacionalizma." (55) No, i tada, u njegovom uvidu, figurira " ... ono specifino osjeanje simpatije za zajednicu, kojoj pojedinac pripada. Samo to bi ta simpatija trebala da bude pozitivna, a ne puki odraz nunje na sav ostali svijet." (55) U skladu s tim, odbacuje " ... nazadno, nekultumo, socijalnoj ideji oprena miljenje ..... (56) po kojem bi ..... nacionalizam trebao da bude neko vjeno neiscrpivo naelo irenja vlasti tako, da bi nacionalizam poslije obrane imao konsekventno da pregje u navalu." (56) Prema tome, zakljuuje, kako socijalizam ne unitava naciju niti producira njeno dezindividualiziraj ue stapanje s drugim nacijama: "Narod postoji i dalje individualno. Moe se dapae rei da i nacionalizam ostaje ali samo kao iskljuiva gospodarska i kulturna funkcija pojedinih naroda, koji djeluju kao jedinice." (56)
Meunarodno

pravo

U kontekstu refleksija o uzrocima Prvog svjetskog rata i o naelima na kojima je figurirao svjetski poredak naroda i drava dolaze na vidjelo jo neke dimenzije II njegovom poimanju naroda. Kako e o ovoj problematici biti rijei na drugom mjestu, ovdje je vano akcentirati samo njegovo ufltikolonijalno stajalite. Ono je eksplicitno: " ... kolonije i svjetsko gospodstvo ne pripadaju pravno ... " nijednoj dravi " ... jer je taj odnoaj ve sam po sebi povreda prava." (6) Implicitno ne prihvata nikakvo opravdanje kolonijalizma pa ni ono koje se poziva na, navodno, kultumo-civilizacijsko poslanje: ''Na kolonije pak mogu imati pravo samo urogjeni narodi i njihova tuba radi prikrate u slobodi jednako vrijedi protiv Engleske, Francuske i dr. kao to bi vrijedila i protiv Njemake." (7) Jo jednom u tom smislu pie: ..... kolonije i svjetsko gospodstvo ne pripadaju pravno nijednima ni drugima,jer je taj odnoaj ve sam po sebi povreda prava. Nad slobodom naroda i nad nj movom imovinom ne moe se nikome priznati pravo ... ".(6) Ovo je stajalite u tijesnoj vezi s njegovom nonnativnom percepcijom moguih odnosa izmeu sile i meunarodnog prava. U kritikom diskursu konstatira kako ".O' medjunarodni poredak ne poiva ni na kakvom pravno-etikom principu ... " (6) to e biti i " ... vjena opasnost za mir .. ". (6) Figurirae ..... fraza o vjenome miru kao vjena fraza ... "(8) ukoliko se u meunarodnom poretku ne promijeni odnos prava i

Alija Hoti sile. No, kritiki, i nakon mirovne konferencije, konstatira: "Sila ostaje i na dalje nad pravom, koje ce jai II svoju korist interpretirati." (8) Meunarodno pravo mora biti pravo discipline, univerzalno primjenljivo, ne moe se smatrati " ... gusarskom praksom, pa da jedno vrijedi za Evropu a drugo za Afriku."(7) U njegovom kritikom vidu, ni uesnici mirovne konferencije pobjedi saveznika" ... ne mogu da dadnu znaenje pobjede prava nad silom nego staro znaenje mehanikog zavretka mta."(8) No, tek pod pretpostavkom osloboenja nacija od kapitalizma, dakle, tek s trijumfom socijalizma mogue je projektirati istinski savez slobodnih naroda svijeta. 19

226

U kontekstu preferencije etniko-pravnih naela II meunarodnom poretku preferira i pravo naroda Ila samoopredjeljenje. Ono ne moe, smatra on, biti aplicirano selektivno, ne moe se provoditi samo na raun pobijeenih niti biti konzekvencija politike volje monih . Njihov ugovor ne moe biti superiorniji u odnosu na volju naroda za. samoopredjeljenjem.20 Otuda, protestira protiv velike svjetske antinjemake sile koja " ... nee danas da ostvari primitivno naelo megjunarodne pravde, da svi narodi samostalno odlue o svojoj sudbini." (22) Samo lakovjerni mogu vjerovati da e svijet imperijalistikih, kapitalistikih drava konzistentno provesti ovaj princip. Protestira protiv "imperijalistikih kartela" koji onemoguavaju " ... pojedinim dravama orijentaciju u smislu socijalizma" (3) I ta orijentacija ulazi u pravo naroda na samoopredjeljenje.
Napokon, otvara i pitanje o kolektivnoj odgovornosti za mt i ratne zloine. Ne rnnanjujui odgovornost Njemake za rat, Alija Hari, u osnovi, odbija koncpet kolektivne odgovornosti njemakog naroda i predstave o njegovoj predestinaciji za zloine: ... ali smo daleko i od toga, da jedan cijeli narod, i to samo jedan, smatramo predestiniranim zloincem, i kad bi njega nestalo, da bi nestalo i zloina." (3) Na dru19 "Samo onaj, koji u svom domu podigne hram istinskoj boici pravde, bie u stanju da ga digne i megju narodima. Savez naroda, kako ga potenajavnOSI oekuje, ne mogu uspostavili George ni Wilson, jer ti bi imali da najprije svoje domove oslobode od nepravde i socijalne trulei, pa da onda govore o pravdi megju narodima Taj savez e uspostaviti slobodne socijalistike zajednice, ali e u lOm savezu vrijednost jednog Engleza i jednog Egipanina kao ovjeka biti ista. Mi bar tako zamiljamo savez naroda." (57.)
20 Kao ilustraciju inkonzistencija u respektu tog prava na samoopredjeljenje navodi

dodjelu nekih jugoslovenskih krajeva Italiji pod uslovom da ona u svjetskom ratu stane na stranu saveznika. (8)

Alija Hoti

227 gom mjestu ovo e temeljno stajalite biti dodatno obrazloeno njegovM im poimanjem militarizma, kolonijalizma, kapitalizma i prirode svjetM skog rata.

Hrvati i Srbi
od Renanove definicije nacije, a u kontekstu razmatranja razlika u etnikim identitetima izmeu Hrvata i Srba on e precizirati svoje poimanje nekih elemenata te definicije. Prije svega, srodno etniko porijeklo nije odluujue za nacionalni identitet uope2l a posebno za hrvatski i srpski nacionalni individualitet. Koristei pojam narodne due, smatrae kako su superiornije osebujnosti historijskog razvoja u oblikovanju narodnog identiteta nego samo njegovo etniko porijeklo. "Snaga plemenske srodnosti, koliko god je jaka, ne moe uvijek da nadvlada one tenje narodne due, koje je historija dugim nizom stoljca pisala u narodnoj dui, kojimaje ta historija dala jedan stalan, odmjeren pravac. Te su tenje stvorile hrvatsku narodnu dravu i kasnije posebnu srpsku narodnu dravu, koje nikad ne bijahu jedno ... "22 Nije etnika srodnost nego historija oblikovala Srbe i Hrvate kao dva posebna naroda ..... koji ive posebnim i samostalnim ivotom."23 Nadalje, ni istOM rodnost jezika nije bila presudna te zajednildjezik nije sprijeio formiranje Srba i Hrvata kao dva zasebna naroda. Jezik nam je zajedniki i potpuno isti, i ako tu i tamo ima nematnih razlika u jeziku i stilu.... Pa ipak mi ne vidimo, daje zajedniki jezik dovoljan razlog, da se mi moraM mo sjediniti.''24 Srpsko-btvatsko narodno jedinstvo nema utemeljenje ni u kulturnim dimenzijama njihova individualiteta. Jer, " ... hrvatska kultura i srpska kultura nisu jedno te isto. Bizant i Rim; pravoslavlje i katolicizam s islamom; Grci i Talijani; istok i zapad, a u novije vrijeme Francezi i Nijemci. Sve je to izazvalo razliite poglede na svijet i razliM ito shvaanje ivota.''25
21 Porijeklo "... nije od odluujue vrijednosti,jer znamo, da Talijani, Francezi i Englezi nijesu jedna pasmina, pa su opel jedinstven narod, kao i to, da su Danci i NorvelIni jedno podrijetlom, ali uza sve to dva naroda ... ". (Jo o jedin.stvl.I Hrvata i Srba, nav. izd., br. 5., str. 2.) 22 Cit djelo, str. 2. 23 Cit djelo, str. 2. 24 Cit djelo, str. 3. Ilustrira to primjerom engleskogjezika, Amerikanaca i Engleza, kao i primjerom Nizozemaca, Danaca i Norveana. 25 Joi o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. ize!., hr. 5, str. 4.
Polazei

228

Alija

Hoti

Srpski nacionalizam
Uz recipiranu definiciju naroda-nacije Alija Hati zna i za fenomen nacionalizma. No, ne poima ga i ne tumai li teorijsko-konceptualnom smislu. Kree se na konkretno-empirijskoj razini te II interpretacijama

nacionalne zbilje svoga vremena vjerodostojno identificira temeljne

komponente onodobnog srpskog nacionalizma. Iz ovih empirij skih uvida, onda, mogu se rekonstruirati i neki, mada i neosvijeteni, koncep-

tualni momenti II njegovom poimanju fenomena nacionalizma uope.

U interpretacij i srpskog nacionalizma uputa se li deskripciju srpske etnike karakterologije. Mada odbija da se bavi analizomsIpskog tipa26 on, ipak, mjestimice izlae, i to sa negativnom atribucijom, i svoje vienje etniko- mentalnih, odnosno duevnih srpskih osobina. Ne prihvata tezu o homogenosti srpskog i hrvatskog etnikog karaktera te, identificirajui razlike i opreke II njima, u tom smislu pie: "Dok je Hrvat otvorene i iskrene due, Srbin je prepredeni zavijanac, do krajnosti nepovjerljiv i neiskren. Dok je Hrvat lako~eran, dotle je Srbin lukav i oprezan. Dok je Hrvat tolerantan u svemu, Srbinje oven II svemu,''Z7 No, srpsku nacionalnu svijest karakterizira, prije svega, to to Srbe " ... sama ~era dri uz narodnu srpsku misao ...''Z8 te snaan osjeaj nacionalnog individualiteta. 29 Osvijeteno, ne ulazi u analizu ekskluzivnog sIpskog nacionalizma nego onog koji se krije iza koncepcije unita17log jugoslovenstva. 30 U tom kontekstu, prije svega, identificira temeljna odreenja srpskog naciona-

26 "Ja neu ii tako daleko, pa traiti razliku i u tipu njihovu, kao to neki idu ... ". (Cit djelo, str. 3.)
27 Cit. djelo, str. 3.

28 Cil djelo, str. 5.

29 Navodi jednu misao dr. Vojislava Bakia koja izraava to osjeanje: "Mi se ponosimo vrlinama svoga naroda i zato neemo da se pretopimo u drugi koji narod, pa makar to bio narod iste vjere i istog plemena, (kao to je to na pr. ruski narod). Mi ne damo da se izgubi srpsko ime i srpski jezik. i za to ne pristajemo da udemo u takovu zajednicu s drugim kojim narodom, u kojoj bi Srbi i srpski jezik dobili drugo neko imc." (JoS o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str_ I.)

30 "Nisam iznosio rijei, to su ih govorili srpski ekskluzivisti. nego samo rijei unitaraea." (Cit. djelo, str. 2.) Dakle, tumai stanovita srpskihjugoslovcnskih unitarista koji su plcdirali etniko, kulturno i politiko je<l.imtvo i ujedinjenje Srba i Hrvata.

Alija Hoti

229

lizIna. 31 To je, u oblandi preferencije jugoslovenstva, zapravo, dravni nacioMiizam manifestan i u srpsko-dravnoj aspiraciji ka dominaciji na junoslovenskim prostorima i na cijelom Balkanu.32 U tom smislu i konstatira kako " ... su jae sIpske imperijalistike aspiracije od slavenske misli ..."33 jer srpski nacionalizam hoe da osigura " ... prevagu srpskoj dravnoj misli na Balkanu."34 Nadalje, u kljune odrednice srpskog nacionalizma, a one su konstituens nacionalizma kao dravne politike, uvrtava i njegove teritorijalne aspiracije - on je i teritorijalni nacionalizam. ''1 ako vele, da su pristae narodnog jedinstva, Srbi nikada ne zaboravljaju razvijati srpski i samo jedino srpski nacionalizam. oni nikad ne prestaju upravo otimati hrvatske krajeve (Dalmaciju, Bosnu) ... ".35 Valja zapaziti da ovdje Hoti i Bosnu smatra "hrvatskim krajevima" to je, kao to emo vidjeti, konzistentna konzekvencija njegovog pan.kroatizma, odnosno, opredjeljenja za muslimansku autokroatizaciju. No, ova se srpska dravna aspiracija za dominacijom na Balkanu ideologijski kompletira i racionalizira aspiracijom za lailtumom dominacijom pa i nju tretira kao sastavni dio ideologije srpskog nacionalizma. 36 Pri tome, u njegova bitna obiljeja uvrtava i stpskonaciollalni narcizam manifestan u predstavi o srpstvu kao sreditu slobode i njegovom, navodnom, emancipatorskom poslanju. 37
31 Bavi sc stpskim nacionalimlom, iako, ne e\aborirajui lO stanovite, zna da je " ... bilo s nae strane slinih ispada protiv Srba." (Cit djelo, str. 2.)

32 Otuda i istie kako Srbija u historijskim razlozima nalazi opravdanje za instaliranje svoje dr:fuvne nadmoi na Ba1kanlL (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd, br. S, str. 4.)

33 Cit djelo, str. S. Ilustrira ovu tezu srbijanskim ratom protiv Bugarske. "l u cijelom nastojanju Srba oko narodnog jedinstva Hrvata i Srba mi ne vidimo nita drugo nego nastojanje, da oni s p:>mou naom skrhaju vrat Bugarima, a onda e sc oni lako obraunati i s nama" (Cit djelo, sir. S.) 34 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, br. 6, str. S.

35 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. S, str. 4.

36 Poziva sc pri tome i na programsku orijentaciju beogradskog Odbora za organizaciju wnjeulikih poslova Srbije j Jugoslovensl'<'a gdje se istie: "Historijskl razlog Srbije i
Jugoslovenstva mora biti logika llamo njihove kulture na BalkaJIu." (Cit. djelo, sir. 4.)

37 lzIaava to stanovite i "Srpska rije"

od

17. (30.) X 1913. godine gdje se kae:

"Silom prilika stvorene su kod nas dvije misli: srpska i hrvatska Prva je znaila narodni pokret: tcinju za slobodom u svakom pogledu, a hrvatska misao ncllO ropsko, vladajue, tuinsko. " (Jo o jedinstvu Hn'ata j Srba, nav. izd, br. 6, 1914., sir. 2.)

njegove bitne komJXlnente uvcltava poistO\jeivanje srpstva i jugoslavenstva. Srbi nisu nikada, u njegovom uvidu, prihvatili trosmajerovo poimanje jugoslovenstva.38 Ono je unutar srpskog nacionalizma pojmljeno kao hegemonsko, asimilatorsko, pansrpsko. pri tome j e, dakle, unutar ove idologije " ... pojam srpski i jugosloveuski potpuno identian, a narodno jedinstvo znai asorbiranje svih jl1Ojh Slovena II srpsku narodnu kulturu."39
II

230 Nadalje,

Alija

Hoti

Otuda se, II oblandi jugoslavenstva, zapravo manifestira i pennanentna aspiracija posrbljavaJlja kulture Drugog te i ovu aspiraciju smatra

vanom komponentom srpskog nacionalizma,40 II emu on, taj nacionalizam, vidi pretpostavku uspostavljanja kulturnog srpsk<>-hrvarskog narodnog jedinstva. Onaje i fonna srpskog nastojanja ..... da i fin.rate, privuku k stpskoj nacionalnoj misli."41 OVU komponentu dijeli srpski nacionalizam sa ruskim nacionalizmom: i Rusija i Srbija ..... nastoje sebi bliske Slavene podvri i asimi1irati."42
Napokon, bitna obiljeja srpskog nacionalizma uvrtava naunu, od.nosno,pseudonaunu legitimaciju. 43
II l

njegovu

38 Njegovo " ... iskreno nastojanje oko ove ideje nije n~[o kod Srba gotovo nikakova odziva. Dok on osniva akademiju, drutva, galerije, sveuilite i druge kulturne ustanove pod jugoslovenslcim imenom i u svrhu svih junih Slovena, dotle Srbi mele sve i samo za svoje srpske interese i pod svojim narodnim imenom." (Jo o jedi1lStvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 4, str. 14.)

39 Jo o jetii1lSfI.."U Hrvata i Srba, nav. izd, br. 5, str. 4. Argumentira ovaj uvid i programskim stavom pomenutog Odbora koji ustvruje kako " ... Srpska nacionalna. religija, oliena II narodnoj poeziji. simbolizovana vidovdanskim hramom, morati e biti najdublja sadrina jugoslovenske kulture, da bi Jugoslovenstvo postalo, to i He\enstvo za moderno ljudsko i slovensku rasu i kulturna ivotodavnost Balkana" (Cit djelo, str. 4.) 40 Srpski ovinistiki politiari i naunici ..... ne prestaju ... otimati ... h1vatske knjievnike (Gundulia, Martia, Vojnovia i dr.)." (Cit djelo, str. 4.) Paradigmu te posrbljavajue resorpcije vidi u Jovanu Skerliu koji Bunjevce i Okce smatra Srbima, iako se oni smatraju Hrvatima kao to dalmatinsku, posebno dubrovaku knjievnost od 15. do 19. stoljea te bosansku knjievnost od 17. do 18. stoljea smatra nacionalno neopredjeljenim, iako su one, po Hotitevom miljenju, "isto hrvatskog karaktera". (Cit. djelo, sir. 5.) Tu srpsko-asimilatorsku, posrbljavajuu aspiraciju prepoznaje u Skerlievom i u pledoajeu Pere Slijepevia da hrvatski jezik preuzme dijalekatske i inlerpunkcijske norme srpskogjezika. (Cit. djelo, Sir. 3.) U srpske nacionaliste-naunike uvrtava i Jovana Cvijia s njegovom tezom da su Makedonci, zapravo, Srbi. (Jo o jedi1lSlvu Hn'llw j Srba, nav. izd., br. 6, str. 5.) 41 Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd, hr. 6, str. l. 42 Jo o jedinsll!u Hrvata i Srba, nav. izd, hr. 5, str. 5.
43 Vidjeli smo to na primjeru njegovih uvida u nauna obrazloenja srpskog nacionalizma u djelima 1. Skerlia, P. Slijepevia, 1. Cvijia, V Bakia, D. Mitrinovi8 i dr.

Alija Holi

231

Hrvatstvo i junoslovensko ujedinjenje

intetpretacije stpskog nacionalizma imaju jednu svrhu: da u skladu sa pravakom ideologijom Ante Starevia44 odbije koncept srpsko-hrvatskog etniko-kulturnog jedinstva45 i, po njegovom miljenju, utopijski projekt njihovog politikog ujedinjenja u fonni nove jugoslovenske drave. 46 Umjesto tih, po njegovom miljenju, utopijskih projekcija i mnjesto jugoslovellstva hrvatske omladine koja " ... ne misli na nacionalno osvjetavanje svog naroda i na njezino kulturno i ekonomsko podizanje ... ",47 pledira prethodnu i to punu afirmaciju nacionalnog hrvatskog individualiteta. U tom smislu i pisae: "Nama zaista izgleda smijeno traiti ujedinjenje, odreivati svoj odnoaj s drugim narodima, dok II vlastitoj kui nismo sregjeni i dok sam hrvatski narod nije ujedinjen i sloan, dok je jo potlaen i II ropstvu!"48 Otuda i istupa protiv srpske demagogije o narodnom jedinstvu i pledira " ... rad za narodne ideale hrvatskog naroda ... ", odnosno, " ... rad za slobodu lnvatskog naroda .. ".49 Odbija, dakle, koncept stvaranja nekog novog srpskohrvatskog ili jugoslovenskog naroda. 50 Definira, nasuprot tim projekcijama,
44 Eksplicitno ga smatra svojim i hrvatskim uiteljem.

Kritike

45 U srpskoj verziji, vidjelo se to kroz analizu srpskog nacionalizma ovaj koncept ne znai nita drugo nego " ....da se Hrvati magovoljno odreknu svog imena i svoje prolosti i prihvate srpstvo." (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 5, str. I.) Istina, on apriori ne porie vrijednost angamana na narodnom, kulturnom srpsko-hrvatskom jedinstvu koje je " ... bar u nekim granicama - od prijeke potrebe i to za i za jedne i za druge radi kulturne af1rnl3Cije ... ". (Cit djelo, str. 3.)AIi, kao to srno vidjeli, odbija svaki konceptjugoslovensko-unitaristikog, prosrpskoasirnilatorsk.i pojmljenog jedinstva i ujedinjenja Odbija, dakle, svaki koncept bratskogjedinstva s kojim bi Hrvali rtvovali svoju nacionalnu individualnost (Cit djelo, str. 4.) pri torne, argumentira i srpsko-nacionalistikim pamfletom Nikole Stojanovia koji, ni kasnije, po svjedoenju Hotievorn, nije odustao od svojih temeljnih stavova. (Cil djelo, str. I.)

46 A taj srpsko-jugoslovenski unitarizam hoe " ... da se odreerno svoga narodnog imena, da 7..aboravimo svoju Prolost i da se odreemo svoje hrvatske budunosti. Nama je previe sveto i mago ime, koje je nosio Tomislav i Zvonimir, za iju su slavu prolili krv Petar Savi, Zrinjski, Frankopan i Kvaternik. Nama je i previe draga budunost, koje nam je konture orisao najvei Hrvat-nacionalista, Starevi, a da bi se mogli odrei svega toga." (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, br. 6, str. 2.)
47 Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 6, str. 1.) 48 Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., hr. 5, str. 2.

49 Cit djelo, str. 6.

50 Otuda " ... bi se i nai unionisti morali ugledali na Srbe, te ne stvarati II svojim modanima narode, kojih na zemaljskoj kugli nema, kako to ine gg. erni i Marjanovi,

232

Alija Hali vlastito stanovite kao pravako stanovite ekskluzivne hrvatske nacionalistike misli. 5l Ono, II njegovoj interpretaciji, podrazumijeva odbijanje svake ideje o srpsko-hrvatskom ujedinjenju i pledoaje za ujedinjenje i
slobodu hrvatskog naroda. "Kada pak to postignemo, kad Hrvat bude svoj II svome, onda emo odreivati, kakav treba da bude njegov

odnoaj, prema Srbima, Bugarima i drugim narodima, a sve dotle emo

raditi
II

granicama samoga naroda. "52 Ne treba, dakle. prvo stvarati

jugoslovensku, nego hrvatsku dravu" ... II kojoj bi bila ogromna veina Hrvata .,' ". 53 Ovom normativnom projekcijom on, zapravo, konzistentno publicira anticipacije hrvatske pravake ideologije i politike. No, mada odbacuje politike vizije onodobne srpsko-hrvatske, hrvatskosrpske jugoslove1Lske radikalne omladine, Alija Hari ne zagovara, unutar ove pozicije, radikalne konfrontacije sa Srbima. Pledira, naprotiv, ideju i politiku konveJgencije54 ali bez stapanja, hrvatske dezindividualizacije, srpske hegomonije iti uz iskljuivanje bilo kojeg junoslavenskog naroda, ukljuujui i Bugare. Ss No, kasnije, naputa on ove averzine percepcije ideje junoslavenskog ujedinjenja. U kontekstu defmiranja i izlaganja svog projekta socijalizma, Alija Hoti e, oslobaajui se nekih svojih starih stanovita, elaborirati i svoje drugaije poglede na K .. aktuelni problem ujedinjavanja jugoslovenskih plemena.)) (59) Zalae se za to ujedinjenje i pri tome definira njegove motive, svrhe i pretpostavke.

nego bi se u prvom redu moraH latiti rada za ujedinjenje i osloboenje hrvatskog naroda." (Jo o jedinstvu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, 1914., str. I.) 51 Jo ojedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 6, str. 2.

52 Cit.. djelo, str. 3. 53 Cit.. djelo, str. 3.

54 "Mi priznajemo, da su nam Srbi veoma srodni, ta vie najblia naa braa iza

Slovenaca ... U borbi za ideale hrvatskog naroda mi bismo ih veoma rado gledaH uza se - barone, koji su se poput klina uvukli u na narodni organizam i s kojima namje zajednika domovina ... Dakle, mi nismo neprijatelji zajednikog rada ni skim, pa ni sa Srbima, samo ako je taj rad od koristi za hrvatski narod. Imajui pred oima prije svega ujedinjenje i slobodu hrvatsku, nikakova nas misao ne smije i ne moe odvratiti od borbe za te ideale." (Jo o jedinstvu Hrwua. j Srba, nav. izd-. br. 6, str. 3.) 55 "ta vie, bliim dodirom sa Bugarima smatramo, da bismo srpsku ovinistiku zasukanost mogli ulUci i onda posve ravnopravno, zajedniIci djelovati i protiv Nijemaca, Maara i Talijana." (Jo ojedinsWu Hrvata j Srba, nav. izd., br. 6, str. 3.)

Allja Hoti

233

Prije svega to je ujedinjenje naravna stvar s obzirom " ... na jeziku srodnost, koja bi za kratko vrijeme mogla dati jedinstvenu literaturu i jedinstven jezik ... ".(59) Nadalje, prednosti tog ujedinjenja " ... lee poglavito u tome to se vei broj ljudi slui istim funkcijama drutvenoga organizma, prema tome se utede sve one pralalne radne sile, koje bi pojedine neujedinjene skupine zasebno troile. Vee skupine osobito istoga jezika u stanju su da II ivot unesu vie razliitih sila, vie talenata, vie izuma, vie pokuaja i kombinacija o poboljanju prilika - u kratko, da intenzivnije razvijaju ivot, nego to to mogu initi manje skupine, kako u tehnikom i gospodarskom tako u literarnom i prosvjetnom smjeru." (59) Prema tome, u njegovom uvidu, u prilog jugoslovenskom ujedinjenju ide, prije svega, kvantitativno uveavanje pretpostavki materijalnog i kulturnog razvoja. No, to ujedinjenje pretpostavlja uvid i spoznaju da ..... plemena nijesu samo fizike mase nego da su to i razliite psiholoke gomile s razliitim duama koje svoj duevni supstrat vuku iz vremena, kada se ove prilike, tl kojima se danas naoe nijesu mogle predvidjeti. Ta plemena ive jo duama koje su se tijekom historiskog razvoja stvorile u ondanjim prilikama." (59) Otuda Hoti pod jugoslovenskim ujedinjenjem podrazumijeva prije svega " ... ujedinjenje plemenskih dua ... " a poetni akt tog ujedinjenja treba da bude koncentriran oko proizvodnje jedinstvene volje iji objekt " ... moe da bude samo zajedniki ivot plemena proetih spoznajom o svim onim prednostima, koje on ima pred partikularnim nainom ivota."(59) Prihvata i ideju centralizacije drutvene organizacije jer se " ... samo na taj nain moe poluiti utednja paralelnih radnih sila i stapanje plemenskih individualnosti ... ". (60) Koncepcije koje plediraju decentralizam i federaciju budue jugoslavenske drave, pod kapitalistikim pretpostavkama, u njegovom uvidu, nisu nita drugo do sredstva nacionalnih buroazija u medusobnoj borbi za dominaciju. (60) Najvanija pretpostavka njegovog projekta junoslavenskog ujedinjenja proizilazi iz njegovog razumijevanja ideje koncepta socijalizma. Istinsko ujedinjenje irna da se provede " ... samo na socijalistikoj pod~ lozi ... " (60) pa, pod tom pretpostavkom, centralizam nee biti izvorite meunacionalne dominacije i eksploatacije. Kapitalistiki motivi stoje u osnovi protiVIjenosti u nacional-buroaskim recepcijama ideje

Alija Hoti 234 junoslavenskog ujedinjenja One, nacionalne buroazije hoe, na jednoj strani ujedinjenje, imajui II vidu njegove materijalne, prosvetno-kultume i vojne prednosti, dok istovremeno na drugoj strani, II njegovom kritikom uvidu, insistiraju na formalnim i stvarnim dravno-pravnim tjeenjima kojim bi osigurale dominaciju ne samo nad vlastitom nacijom nego i nad drugim narodima No, te protiVIjenosti proizilaze iz same prirode kapitalizma: on " ... mora da se hrani i da zakida ivotnu snagu drugoga To je njegovo bie. Pa ako ne nalazi terena vani stvara ga unutra eksploatacijom klase po klasi, plemena po plemenu, naroda po narodu." (60) Otuda, i pledira jUl1oslovensko ujedinjenje na socijalistikim pretpostavkama: "Sistem se mora izmjeniti, pa da se stvaranjem jake radne zajednice stvori jedan narod, sistem se mora izmjeniti, da taj narod mogne savladati gospodarski deficit, to gaje rat prouzrokovao ... ". (61)
No, identifikacijom one bitne dimenzije kapitalizma nisu iscrpljene njegove percepcije prirode kapitalizma kao to, tek emo vidjeti, ni u onoj vrijednosti socijalizma nije apsolvirano Hotievo poimanje njegovih supstancijalnih odreenja.

Autokroatizacija, islam i Muslimani

On se nedvosmisleno, kao sljedbenik pravakih ideologijskih pogleda na Muslimane, osobno deklarira kao Hrvat,56 bosanski jezik naziva luvatskim57 te pledira za muslimansku autocroatizaciju.58 A Bosnu i 56 Deklarirani je pripadnik HlVata-Starevi<maca iz Bosne j Hercegovine pa se potpisuje, uz Ivu Marumovia, Petra Jakovljevia i Rudu tagljer-Majevanina pod tekst Stanovie od HlVata-Starevianaca iz Bosne i Hercegovine na skuptini u Zagrebu dne 2.1/X 1909. prema "Hrv. Katolic1wj udruzi", objavljeno u "Muslimanska svijest", Sarajevo, II, 6. listopad, 1909.,40,2, str. 4. U ovom se tekstu, kojeg, dakle, potpisuje i Hoti, pa on izraava i njegova politika stanovita, sa pozicija istog hlVatskog stanovita Ante Sarevia istupa protiv tadlerove redukcije hrvatske na katoliku identifIkaciju, priprema za osnivanje njegove kransko-socijalne politike stranke te zagovara prohrvatsko nacionaliziranje katol ikih masa, IO ukljuuje i imperativ da 00SanSki katolici " ... svim silama predobiju veinu Bosne, po tom i muslimane za nacionalnu hrvatsku misao ... ".(Cit. izv., str. 4.) U protivnom, sa tadlerovom politikom slijedi: ..... Muslimani se nee moi osamljeni boriti za njih, (hrvatske interese, nap. E. Z.) kada to katolici ne e. Invaziji srpstva bit e otvorena VT1lta, tc e II htv. zemljama biti jedini parlamenat Bosne biti antihrvatski." (Cit. izv., str. 4.) 57 Tako pie kako Misbah, glasilo bosanskohercegovake iIImije, " ... donosi smjesu lanaka na turskom i hrvatskom jeziku ... ". (Uzroci propadanja islamskih naroda, nav.

izci, str. 9.)

58 To je bio i programski stav Muslimanske napredne stranke, MI.L~limanske svijesti, njenog organa iji je Hoti urednik bio i Ademage Meia kojeg Hoti oslovljava naim

Alija Hoti

235 Hercegovinu smatra hrvatskim zemljama i pledira njihovo ujedinjenje sa Hrvatskom. 59 Otuda je rigorozni kritiar pan srpske teze o hrvatstvu u Bosni kao proizvodu "sila prilika" i asistencije austrijske vlasti kao i stanovita po koj ima u Bosni i Hercegovini ivi samo srpski narod, dakle, Srbi muhamedanske vere i katolici. 60
U horizontu takvog nacionalnog i dravno-pravnog stanovita uputa se

u kritiku kako opeg stanja unutar bosanskohercegovakih muslimana tako i unutar muslimanskih naroda uope. Temeljna je njegova teza da se muslimanski narodi nalaze u stanju ope dekadencije, kulturne, ekonomske i politike. 61 Traga za njezinim uzrocima. Pri tome, u naem uvidu, ne nastupa sa alItiislamskog stanovita. Naprotiv, s lijede i program Napredne Muslimanske Stranke i osobna stajalita Ademage Mei3, njenog lidera,62 on e stajati na JX>zicijama tlJXllogije islama kao neupitljive, aksiomatske vrijednosti. U tom
i pfWlkor/1 (Alija Hoti, Iz uredl/itm, Muslimanska svijest, U, 1909., 14, l. l prije toga posveuje mu himnine stihove u pjesmi Uz bajramsku estitku g. Ademagi
Meiu,
dinim voom

''Bonjak'', 23. I 1908., VIII, 3., str. I) U tom smislu Ademaga Mei deklariIa: "Mi Napredni Muslimani u Bosni i Hercegovini ne simpatienlo se sa bos. hen:. katolicima za lO, io su oni katoilcl, nlti smo mi Napredni Muslimani Hrvati, io su oni katollcl, nego mi samo za to simpaticmo sa katolicima to su oni i Mi Hrvati." (Ademaga Mei, Slavnom uredil/itvll "Mw;fim(ll1$ke svijesti", "Muslimanska svijest", O, 1909., 14, \.)

59 Srpskom nacionalizmu, u ovom kontekstu, zamjera i to su njegovi protagonisti " ... najvei protivnici sjedinjenj a Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, i to iz jednog uzroka, jer bi tim i7WJbili relativnu veliinu, koju u Bosni sainjavaju." (Jo o jedinstvu Hrvata i Srba, nav. izd., br. 5, str. 6.) 60 Teze su to dr. 'kljislava Bakia u njegovoj knjizi Srpsko rodoljublje j otaastvoljublje u izdanju Srpske akademija nauka i wnjetnosti. (Jo o jedil/Stvu HIVata i Srba, nav. izd., br. 6, str. I.) Ista stanovita, u njegovom uvidu, zastupa i list "Srpska omladina" koja je " ... uvijek govorila o katolicima i muslimanima u Bosni kao Srbima ... ". (Cit djelo, str. 2.) Kritizira i Dimitrija Mitrinovi3 koji je hrvatske umjetnike koji su izlagali u paviljonu Srbije prikazao kao Srbe. (Cit. djelo, str. 2.)
61 "Islamska je kultura zaspala pod zidinama Kordove, a od to doba rapidno opada i po l itika mo Islama." (Uzroci propa{kmja islamskih naroda, nav. izd., str. I .)

62 U kontekstu rigorome kritike tadlerovog prozelitizmaAdemaga Mei e fonnulirati

stanovite apologije islama kao aksiomatske vrijednosti: "Drugo, 'MusI. Svijest' je osnovata za Muslimanski narod i to na prvom mjestu. da brani vjero. Tho u ~eru dime, na onoga se ne moe nikako obzir uzeti, nego ga !reba to je mogue ee napasti, a osobito onoga, kojije toliko puta na Islam atentat pokuao, da izvede, a nekoliko puta ve i izveo. Taj, koga mislim,jest fanatini nadbiskup tadler, koji se nikako nee da opameti i progje svoga pohlepnog '>derskog fanatizma i otimanjamuslimanske malodobne i sulude djece. ... Kod nas svih Muslimana, jest vjera najvii ideal a uz '>deru dolazi narodnost" (Ademaga M~i, Slavnom urodiniirvu "Mus/imanske svijesti", cit izd.)

Alija Hoti smislu e i pisati: Nae je miljenje - program naeg lista ... mi znamo, da smo za ast Islama i muslimanskog naroda prvi spremni proliti j svoju krv.)63 No, ne samo sa ovog spoljanjeg politikog nego i sa stanovita svoje percepcije same islamske dogmatike, ne zastupa antiislamsku poziciju. I iz perspektive te dogmatike, islam nije autokrivac za tu retardaciju64 muslimanskih naroda " ... jer nam historija njegova svjedoi, da je bio podoban kultivirati i nomadske Arape tako, da su za kratko vrijeme osnovali prostrano carstvo i II svoje doba postali najprosvjetljeniji narod"65 Na socijalnom planu irna " ... pako ustanova, kojima edni izvor nalazimo II Kuranu ...".6fJ Islamje za njega praktina i liberalna vjera. 67
236 U historijski reintetpretiranom islamu a ne II njegovoj autentinoj dogmatici vidi glavni uzrok muslimanske dekadencije. U tim revizijama glavni je protagonist bio jQnatizam koji je onemoguio svaki smisao za evolUciju, logiku i razbor.68 on je, izmeu ostaloga, onemoguio

Kur'ana, donio iskriVljavanje hadisa, producirao otpor svim inovacijama i sl. 69 Sublimirajue e rei kako u osnovi dekadencije stoje ", .. sama vjera bolje reku oni obiaji, koji su prije stotine godina nonnirali socijalni ivot, a reakcija im dala vjersku sankciju i tako ljudsko drutvo sputala, da se n. pr. dananji fanatik ni svojom formom ni svojom duom ne razlikuje od onoga prije hiljadu i vie godina - dakle za sva vremena status quo. "70 Reakcionarni fanatizam izobliio je izvorni islam i pervertirao odnose izmeu vjere i ovjeka: "Pod njegovim uplivom (fanatizma), poprimila je vjera, kojoj prvobitnom zadaom bijae, da. podui i odgoji narod, demagoki karakter tako, da vrijednost ovjeka pred prijestoljem vjere isezava, ovjek je tu kao srestvo, da se vjera, onakova, kakova jest, uzdri, ovjek i vjera zamijenili su uloge - mjesto da mu poslui, on njoj slui."71
63 Iz urednitva, ci!. izd
64 To je termin kojeg sam Hoti koristi.

prevoenje

65 Uzroci propadanja islamskih naroda, nav. izd., str. ll. 66 Cil. djelo, str. 2. 67 Cit. djelo, str. 8.
68 Cit. djelo, str. Il. 69 Cit. djelo, str. 3. "Paje li onda ikakova udo, ako su islamski narodi danas nesavremeni, zaostali i za onim narodima, kojima negda bijahu uitelji?" (Cit. djelo, str. 3.)

70 Cit. djelo, str. 2.

7 [ Cit. djelo, str. 2.

Alija

237 Reakcionarni fanatizam donio je sa sobom vie vidova reinterpretiranog izvornog islama. Prije svega, II njegovom uvidu, konzervativni, modernom vremenu neadekvatni religijski odgoj kojim se zatupljuje i razum i srce72 i sveopu socijalnu degradaciju i diskriminaciju muslimanki to direktno prouzrokuje stagnaciju javnog ivota kod muslimanskih naroda. 73 Potom, donio je neku vrstu autokiera,74 dakle, islamu ilegitrnnog sveenstva budui da ..... II Islamu II teoriji nema hierarhije, dok praksa nosi neke institute, koji ovoj dosta lie."75 Iskljuenje muslimana iz recepcije kulture i modeme umjetnosti, glazbe, slikarstva i kiparstva76 te rigorozna selekcija II duhovno-znanstvenoj proizvodnji po autoritetom onog autokiera?7 - to su dvije vane implikacije onih pojava i procesa. Iz ovog kritikog diskursa poziva muslimansku inteligenciju " ... da ve jednom otvoreno stupi II borbu protiv svih predrasuda, koje u narodu osporavaju uticaj kulture i prosvjete, i da tako ukloni propast, koju ni najvei optimizam ne moe zanijekati."78

Hori

72 Ilustrim ovu tezu kritikim uvidom II mektebski oogoj II Bosni: kree se on oo neprimjerenog uenja arapskog do prisiljavanja na uenje religijske metafizike. (Cit djelo, str. 3 i 4.) 73 One su, ilustrira to opet bosanskim stanjem, iskljuene izjavnih privrednih aktivnosti, iz kulturnih i humanitarnih djelatnosti i sl. (Cit. djelo, str. 4, 5, 6, 7, 8.) Poloaj ene muslimanke u zbilji" .. . je u nesuglasju sa zasadama vjcrc i opljemo etikim principima."(Cti djelo, str. 4.) 74 " ... Islam ne pozna apsolutnog fonnalizma, stoga otpada svaka potreba sveCenstva." (Cit djelo, str. ll.)

75 Cit. djelo, str. 8. Prepomaje te parakJerikalne institucije u rijasetu ilmije, ustalekoj

organizaciji bosanskih hoda sl. Posebno se Misbah. (Cit izv., str. 8,9)
kritiki

odnosi prema njihovom listu

76 Cit djelo, str. 10. Zbog toga" ... kulturne teevine ne prodiru lako u muslimansku zajednicu ... " te je " ... ova fonna Islama, kakovu je mi danas imamo u istinu optjena kulturi." (Cit. djelo, str. 7.) 77 je " ... rairio svoju strahov ladu po cijelom Islamskom svijetu. rtvom mu pade najprije znanost, sva znanstvena djela budu stavljena na indeks a autori njihovi proganjani, dapac kamenovani." (Cit. djelo, str. 11.)

on

78 Cit djelo, str. 12. Musa azim ati je, napominjemo to ovdje, u ve navedenom tek
stu, u radikalnom kritikom rliskwsu. mjestimice sluei se i logikom ad hominem, OP'lfgao sve temeljene Hotieve teze publicirane u njegovom rukopisu uzroci proplldallja islamskih naroda.

238
II

Alija

Hali

KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM
Hotiev

najrelevantniji tekst bavi se kritikom kapitalizma i projektom

socijalim1a. Pariz i Moskva metafore su za dva antagonis rika svijeta, Na kulturokoj razini, rije je o opreci i granicama " ... izroegju dvije kulture: kulture materijalizma i tehnike te kulture idealizma i etikog preporoda, kada e nestati mnoge varvartine, ropstva i nepravde, koje
dananja kultura krije pod krinkom civilizacije, slobode i zakonitosti." (ll) No, iza i II osnovi materijalistike kulture stoji socijalna struktura

koja je utemeljena na kapitalizmu. Heti se sada pojavljuje kao radikalni, prevratniki kritiar kapitalizma.

Militarizam, imperijalizam i rat

on nije, dakle, nikakav incident nego je proizvod cjelokupne strukture

socijalnog ivota izgraenog na kapitalizmu (3) te " ... znai katastrofu tog ivota i oitu degradaciju njegovih naela." (3) Kapitalje, dakle, ", .. pravi krivac i uzrok rata .. ,", (4) Kapital " ... je povod veini zloinstava, onje i pokrenuo i svjetski rat, a svi drugi motivi su tek njegova obrazina," (14) I zbog toga njegova imanentna nunost da ozbilji svjetsko gospodstvo, Kolonijalizam, odnosno politika gospodarenja svijetom jest njegovo djelo, Militarizam i svjetski imperijalizam - to su njegovi proizvodi, U osnovi svjetskog rata, a on je izraz militarizma, kolonijalizma i imperijalizma, u njegovom uvidu, stoji borba za ouvanje ostvarene podjele svijeta, irenje ozbiljnih imperija i njihova preraspodjela79 U prvom svjetskom ratu, u stvari, radilo se "" , o otimanju otete stvari "," (6)80 paje "", 79 ''Njemakaje bez sUlTUlje odgovorna za zloine, koje su tim ralOm ljudstvu nanaeni,"
(5) Njemaka je, meutim, II njegovom uvidu. i povela rat za preraspodjelu imperijalnih kolonija u svijetu " ... jer je rat kolektivni zloin cjelokupnog drutva, pri kojemu je pobjegjenog vodila zja namjera za svjetskim gospodstvom da ga se domogne, a pobjeditelja, da to gospodstvo odrli," (4) U tom smislu jo jednom e o prirodi svjetskog rata rei: "Ne mogui se s Engleskom mjeriti na moru, koraao je njemaki militarizam bezobzirno preko naroda i zemalja stvarajui kordon od Baltikog do Perzijskog mora I kad je ve bio da zakuca Egiptu i Indiji na vrata - planuo je svjetski ral" (5) 80 "Onaj, koji je ve bio izveo ono, to je Njemaka namjeravala izvesti, nema nikakova prava na lO ..... (6) Izraava ovdje jo jednom Hoti svoj naelni antikolanijalni stav,

Stoji avet kapitola, (4) prije svega, kao temeljni uzronik svjetskog rata.

Alija Hoti

239

krivnja i jednih i drugih nepobitna."(6)81 Odgovornost za rat, prema tome, snose sve kapitalistike drave i to '~... vlastitim narodima za sve nevolje, koje im ratom nanesoe ... ". (7)

Militarizam nije, meutim, samo specifino obiljeje njemakog razvoja nakon ujedinjenja, on je djelo i proizvod kapitala i kapitalistikih drava
uope.

(8) Ovdje su zanimljive deskripcije prirode njemakog militarizma. U njima se, zapravo, mogu prepJmati i odreenja militarizma uope i to onako kako ga producira kapitalizam. Militarizamje, razvijajui se jo od njemakog ujedinjenja od 1871. godine, prije svega, proizvod kapita. listike mobilizacije svih. narodnih sila II cilju ostvarenja imperijalne dravne politike.S2 Dravna megalomanija inficira sve socijalne slojeve, pa i one iji su interesi divergentni kapitalizmu, zahvaljujui s1Xlsobnosti kapitalizma da " ... stvara javno mnjenje, II kojemu je ropska pokornost nazivana disciplinom ... a domoljublje prezir svega., to ne bijee njemako."(5) pri tome, militarizam propovijeda i aplicira odricanje od individua/nosti i osobnog dostojanstva. Njemaki militarizam kao

dravni sistem svoju zlu namjeru je ..... u pojedincima znao da budi i da ju prokriumari pod platom kreposti kao to su domoljublje, vjernost, nacionalna svijest, da ju podrava svim sredstvima, kojima je znao stvarati javno miljenje - ukratko kapitalizam je vodio narod na zloin predstavljajui mu ga kao najvee dobro."(5) Povijesni razvoj ovoga na kapitalizmu zasnovanog militarizma morao je Njemaku " ... kat-tad dovesti II sukob sa ostalim dravama, koje su prije nje bile prisvojile i podiJelile svjetski imperij ...".(6) Otuda, njemaka odgovornost za ratne zloine prizilazi iz prirode kapitalizma, odnosno, kapitalistikog sistema kao dravnoj ideji " ... koja sama po sebi i nije drugo nego jedan protupravni princip, to se realizuje osvajanjem i u{X>koravanjem drugih dakle zloinom."(6) No, ne samo unitenje njemakog, nego unitenje militarizma uope, a to znai unitenje njegovog izvora - kapitalizma,jest u Hotievom uvidu, pretpostavka s~etske buduno sti bez ratova Inae, militarizam e se, uz kolonijalizam i dalje ..... nesmetano razvijati." (22) Demilitarizacija, odnosno, sveope razoruanje, a to znai i prevladavanje kapitalizma: to je njegova projekcija budunosti. (23)
81 Saveznici " ... se mogu osvetiti Njemakoj kao rivalu, ali je ne mogu suditi kao kriv-

ca." (7) 82 Toj politici podrcenjc sav javni ivot: "Crkve, urede, javne zborove, cijelu literaturu, osnovne kole kao i fakultete - ukratko sve proima jedinstven odgojni duh milita-

rizma i nacionalne megalomanije." (7)

240

Alija Hoti

Njegov rezimirajui i povijesno~anticipirajui zakljuak je eksplicitan: "Rat je posljedica militarizma, militarizam edo kapitalizma, te ako

elimo

bez ratova moramo unititi kapitalizam."(8) Zanimljivo je da on anticipira: dok postoji kapitalizam i militarizam te imperijalno osvajanje svijeta kao njegova konzekvencija - slijedie novi rat, kao to je i uslijedio. Uz ovu ide jo jedna anticipacija: kapitalistiki siromanije zemlje, da bi se otrg1e do dominacije kapitalistiki monih

budunost

drava, II perspektivi, morae izvesti revoluciju-osloboenje od dominacije kapitala. Moskva je, a ne Pariz, povijesna perspektiva. Ona je ovdje i paradigma demilitarizacije, odnosno razoruanja svijeta kao pretpostavke svjetskog mira. Ali, on zna, razoruanje kapitalizma. bilo bi njegov suicid.

Druge dimenzije kapitalizma

No, time nisu iscrpljeni njegovi uvidi II prirodu kapitalizma. Razvija on, prije svega, neku vrstu psihologije kapitalizma. "Psiholoka klica kapitalizma lei u tenji ljudskoj za luksuzom ... ". (13) U njoj pojedinac " ... utapa oajnu dosadu usljed monotonije ivota." (13) Osjeanja dosade i monotonije konzekvencija su redukcije duevnih .fUnkcija na sticanje materijalnog i postizanje socijalne karijere. (13) Duevni ivot je ispranjen od svega to nije vezano za ovo sticanje. ivi se u praznini. vlada zaslijepljena pohlepa, smisao ivota se svodi na sticanje kapitala - radi kapitala a ono se pojavljuje kao patoloka nuda. "Domogavi se kapitala ne nalazi takav pojedinac vie nita u ivotu, to bi njegov interes moglo pobuditi i prema emu bi svoje nastojanje usredotoio." (14) U kapitalizmu je, otuda, materijalni uspjeh glavni kriterij socijalnog ugleda, on je " ... iskljuivi ideal svih klasa i slojeva." (16) Istovremeno, II takvim pseudovrijednostima ", .. oskudicom gonjena masa vidi inkarnaciju zemaljskog ideala ",", (14) Iza ove patoloke psi- _ hologije stoji bezumna konkurencija kao bespotedna borba izmeu usamljenih pojedinaca. Otuda "." dananji poredak osniva se na tome, to je svaki pojedinac u borbi za opstanak preputen sam sebi, da se brine i radi za se, U bezumnoj konkurenciji i najtecanju mora onda da svaki pojedinac vidi u drugome neku vrstu rivala ...", (25) U sociolokom diskursu, njemu kapital "", prestavlja ranu na socijalnom organizmu ... ". ( 14) Prije svega, svi su "." posjednici kapitala neproduktivni drutveni sloj, koji moraju drugi da hrane .. ,"(14) a potom kapital ", .. zakida radnu snagu .. , za proizvodnju luksuznih sredstva "." dok,

Alija Ho/i

241

istovremeno, na drugoj strani, ne postoje sredstva ..... ni za normalne potrebe ljudske zajednice."(14)83 Socijalna diskriminacija i antagonizam izmeu rada i kapitala su dovedeni do vrhunca. Na kulh/mom planu, kapital, takoer, producira patologiju: "Podjannio je znanost, skuio wnjetnost, u svoje svrhe upregao kole i bogomolje, uguio pravdu, zatomio istinu." (15) Kapital svodi kulturu, umjetnost i znanost svodi pod puku robu. (17)84 kola je " ... orujem kapitalizma, u kojoj je on znao prikazivati svu nepravdu kao od boga datu i mjesto slobodnih ljudi odgajati samo pokorne podanike." (49) U tom pogledu kapitalistika kola socijalizira u smislu podvostruenog, licemjernog morala: "Ona tuvi djeci ljubav, dobrotu, istinu i pravdu, a istovremeno zagovara poredak, u kojem ova svuda nailazi na zavist, zlobu, la i nasilje." (52) Tehnika racionalnost ne moe kompenzirati kulturnu dekadenciju: "Svi oni tehniki uspjesi, koje je privatni kapital postigao ne mogu ni iz daleka da budu remedium ni kompenzacija za sve one defekte, koje dananja kultura pokazuje a koje je on prouzrokovao." (15)85 U ovom aksioloko-kultumom kontekstu ini mu se da duh gramzb'ivosti dominira, a posebno, to je konzekvencija tog duha, " .. , da je sentimentalna deviza bratstva, jednakosti i slobode degradirana na frazu,jer ta deviza nije nala ifaktinog izraaja u zakonu, koji bi za t yu i materijalno jamio." (2 1) Respektira on, dakle, klasine ideje liberalizma, ali smatra da se one u kontekstu kapital-odnosa ne mogu realizirati, da, naprotiv, dospijevaju u svoju totalnu degradaciju, A njihovu afinnaciju kao njihov dovretak moe osigurati tek socijalizam.

83 Ka pita, od nosno... . j

. mase ,.... na proiZVodnju sredstava za luksuz i komfor, dok se kulturnim potrebama pritie u pomo priregjivanjem zabave i pijanki," (14) ld asa... ". ~era,
'j. SI 1 ra dne

j ..' .' odna w<.:>ttZa Z

84 Smatra on da kapitalizam ne moe pnxlucirati stvaralaku ideju, jer ona ".... ili ne dolazi u ope do izraaja. ili pak podlijee raznolikim obzirima pravei kompromise S predrasudama mase, laskaj ui hirima vlastodraca i kapitalista, dok su Galileji vrlo rijetki" (17) Ovdje on ulazi u simplifIkacije: ignorira domete graanskog svijeta II sferi kulture, umjetnosti i nepragmatine znanosti. 85 Na jednoj strani, kapital, proizvodi pseudokuJturu orgija, kabarea i primitivnih zabavita, a na drugoj strani, fIguriraju "... popredgragjima ... rtve poretka II zaguljivoj atmosferi alkohola, rezignacije i zloina." (l5)

242

Alija Hati

Teorijski aspekti socijalizma

On vjeruje da e nakon svjetskog rata povijest donijeti ", .. poraz kapitalizma. Era koja nastaje je socijalistika ... ". (15)

No, hoe li se slom kapitalizma te socijalne strukture i kulture koju on sa sobom donosi dogoditi silom ili milom, revolucijom ili mirnim prelazom? Nasilna revolucija, revolucija sa rtvama ", .. biva onda, kada se nazadovoljstvo irokih masa dri pod pritiskom faktine vlasti II nekom potencijalnom stanju dotle, dok toliko ne ojaa, da raskine spone i eksplozivno pregje II kinetiku. Takova revolucija pretpostavlja dakle

uvijek nespretnu upotrebu faktike vlasti protiv zakona naravi, koji vrijede II sociologiji kao i II fizici i kemiji. Ta nespretnost lei u tome, to
vlas/ne ostranjuje uzroke nezadovoljstva, nego mu spreava oiwwuy'e. Kad pak uzrone sile pregju izvjesnu mjem, onda je to nemogue sprijeiti ," (12) Sklon je recepciji ideje i koncepta evolucije. 86 Ona e

dovesti do revolucije kapitalizma, ali bez rtava. U ovom kontekstu tumai izvore i prirodu nasilnog karaktera ruske revolucije. 87 Teorijskokoncepcijski ne moe se braniti "krvava" ruska revolucija, njen teror, njeno uspostavljanje diktature proletarijata ali, racionalizirajui, tu prirodu ruske revolucije smatra odgovorom na antirevolucionarno nasilje kapitalistikog svijeta. Potom, problematizira pitanje: postoji li jedan univerzalni model socijalizma, postoji li transhistonjski. put prelaza ka socijalizmu, hoe li se taj prelaz dogoditi jednovremeno ili vremenski sukcesivno? Njegov negativni odgovor je nedvosmislen: "Bilo bi ludo ustvrditi, da ima neko, koji u tanine poznaje nain, kako bi se ta reforma (socijalistika, nap. E. Z.) ivota imala da provede. Nu, to je glavno, poznata su naela, koja se imaju da ostvare." (17) Konkretno-historijski uslovi i okolnosti, kulturna snaga naroda, osobitosti socijalnih zajednica i sl., u ovom pre-lazu e biti od presudne vanosti: "Nastae razne kombinacije glede uregjenja
86 Dogaajima koji e neminovno uslijediti, dakle gaenju kapitalizma, " ... treba izai u susret tako, da nastupe mimo a ne naprasno." (12)

87 "Kao injenicu moemo uzeti, da je revolucija nastupila dosta surovo i brutalno,

kakogod je i surov i brutalan bio otpor, daje na teror odgovorila terorom, te da je zavedena diktatura proletarijata. Krvavu revoluciju ne moemo nikako braniti, nju nije mogao htjeti ni ruski narod, jer je bolji od mnogih drugih. Tu su revoluciju provocirali dogagjaji, kojima nije upravljao narod nego kapitalistika klasa, a kada je jednom provalila nije ju bilo mogue zaustaviti." (19)

Alija

Holi

243

raznolikih drutvenih odnoaja, da se polui to bolja hannonija s naelom. Te kombinacije stvorie razl iite drutvene tipove .... (prelaza ka socijalizmu, nap. E. Z.) ... kao to je i kapitalistiko drutvo stvorilo raznolike dravne tipove poam od skrajnog apsolutizma do najliberalnije republikanske forme." (17)88 Eksplicitan je i u uvjerenju da se refonna ka socijalizmu nee svuda jedllovremeno provesti to e, izmeu ostaloga, ovisiti od snoljivosti ekonomskih prilika, neprosvjee~ nosti masa i sL (17) Otuda, kao to emo vidjeti, u svojoj projekciji soci~ jalizma na junoslavenskim prostorima rauna sa konkretno-historijskim detenninantama, a prije svega sa injenicom daje rij e o ruralnoagranom i neprosvijeenorn drutvu. Potom eksplicira i svoje vienj a pitanja o ulozi lillosti II socijalistikoj revoluciji. Radnika revolucija u Rusiji nije djelo pojedinaca89 nego su to linosti u kojima su mase, ekavi na njih, prepoznale sintetiki izraz svojih osjeanj a, misli i prepustili im vostvo. ( 19) Ko su glavni protivnic~ socijalistike reforme kapitalizma? Prije svega, odgovara Hoti, kapital, a onda, i nacionalizam sa svojim ludilom. 90 No, otpori komunizmu H nestae onim momentom, im pitanje egzistencije ne bude lealo u sreditu ljudskih interesa." (26) Nadalje, uvodi svoj projekat socijalizma i problematiziranje pojam diktature prole/arija/a. Prelaz od kapitalizma ka socijalizmu poima kao prelaz vlasti na radnitvo, a taj prelaz shvata kao " ... trganje ispod prevlasti i podjelu vlasti. Ne radi se tu o diktaturi proletarijata ... ". (12)91 Naprotiv, radi se s tim prelazom o tome " ... da se ljudsko drutvo tako uredi, kako ne bi mogao ni jedan za rad sposobni lall tog dllllva ivjeti
II

88 Ovu e misao jo jednom formulirati: ''Kolika e u prvo vrijeme biti sadrina

refonne, koliki e korak drutvo u novoj smjernici uiniti, ovisie od sposobnosti i kul~ turi naroda. To bi trebalo svakako uzeti u obzir,jer bi se inae val reforme mogao odbiti od nesposobnost mase kao o klisuru, a posljedica bi bila zbrka, patnje i boli, koje soci~ jalizam treba da uklanja." (26) 89 Naprimjer, on navodi, Trockog iH Lenjina. (19) 90 Tumai on time i evropskozapadnjaku, ukljuujui i anga:hnan tampe, borbu protiv ruske socijalistike revolucije. (19) 91 Ne radi se u tom prelazi ni o stvaranju drutvenog poretka " ... u kojem bi n. pr. zidar imao odluivati o naunom materijalu za kole, ili opanar o umjetnosti. Radnik e osta~ ti i u novoj eri radnik, fiziki ili duevni ve prema tome, za ta ga bude narav stvorila ...". (12)

244

Alija Hori

na raun tugjega rada i da svako dijete kao novi lan zajednice nagje li istojjednake uslovezaivot ...". (13) Radnika revolucijadovrlava, zapravo, graanske revolucije i to tako to otkalnja njihove nedostatke i ukla-

nja povrede socijalne pravde. (13)92 Dok su graanske revolucije traile ..... samo ravnopravnost (s plemstvom, nap. E. Z.) pred zakonom ....., dotle, sada, " ... radnitvo zahtjeva novi poredak i nove zakone." (20) Ono,
zapravo, recipira
graansko

protivljenje nejednakosti

II

zakonu

izmeu

plemstva i graanstva, ali sada istupa protiv tog graanskog zakona, smatrajui ga iluzornim i borei se za opu jednakost, s onu stranu rada i kapitala, dakle, s onu stranu svake ..... ovisnosti o drugome." (2 1) Smatra da

prelaz osigurava prevladavanja iz graanskog drutva naslijeene diferencije izmeu plutokratije i proleterske klase, i da on, zato, domava graansku ideju socijalne pravde. (2 1) Otuda, koncepcijski ne pn"lrvota teoriju diktature p1"01etarijata, a II konkretno-historijskom kontekstu provoenja ruske revolucije, smatra da je ona dedukcija haosa i realizirana historijskom nudom. Ali, ona je bila izvor snage, svijesti i volje proletarijata - ruskog radnog naroda. (19)
socijalistiki

Pa, ipak, neovisno od tih nunosti, teorijsko-koncepcijski, on smatra da ruski "", boljevizam ili diktatura proletarijata - nije socijalizam, jer je diktatura jednih nad drugima sa socijalizmom nesravnjiva." (20) No, pragmatino gledajui, ruski proletarijat, s obzirom na neprijateljsko okruenje, ne moe bez diktature ostvariti svoje ideje. Smatra on, u tom kontekstu, socijalna, odnosno, socijalistiika ideja", .. ne e se moi za dogledno vrijeme nigdje u cjelosti ostvariti, mome podravati vojsku." (23) Predvia "oboruanu nacionalu" koja e nastupati spram militaristikog kapitalizma, Ali, to je tek historijskom nudom iznueni provizorij " ... jer onim momentom, im se privatno vlasnitvo u pogledu zemlje i sredstava proizvodnje socijalizira, prestaje faktina i ostaje tek tradicionalna opreka izmegju proletarijata i bUIoazije, koja tijekom vremena blijedi, dok u prvoj generaciji posve ne isezne." (23) Nadalje, u projektu socijalizma tematizira i problem privahle svojine. Socijalizam nosi sa sobom tendenciju " ... da se dokinuem privatne svojine nad onim stvarima, koje po svojoj prirodi pripadaju zajednici, onemogui nagomilavanje kapitala." (15) Ova deprivatizacija, koja na
92 Otuda se udi francuskom protivljenju ruskoj socijalistikoj revoluciji budui da je ta radnika revolucija faktiki, promatrano sa idealnog stanovita, dovretak te francuske graanske revolucije. (21)

Alija Hoti 245 aksiolokom planu nosi sa sobom detronizaciju materijalnog uspjeha kao apsolutnog kriterija vrijednosti i socijalnih promocija, za njega ne znai nita drugo do izjednaavanje uslova privrede za sve. (16) Odbacuje stanovite da e deprivatizacija vlasnitva u socijalizmu unititi privatnu iniC1jativu. Naprotiv, za razliku od kapitalistike privatne inicijative koja je voena iskljuivo materijalnim motivima - dobitkom, a oni nisu nuni - a fiziki rad i tetni su za duevni rad o\jeka, privatna inicijativa, z voena idea/nim motivima, " ... u socijalistikom drutvu 2llaila bi izbor one struke rada, koja omoguuje pojedincu, da svoju sposobnost to jae razvije na vlastito zadovoljstvo i na korist zajednice." (16)93 No, ni socijalizam nije lien inaterijalne motivacije u privatnoj inicijativi " ... samo to se ne oituje tako, da svaki grabi za se kao Z\jer sprenma na zator drugoga, nego tako, da specijalnom rodu pojedinca odgovara specijalan rad drugoga kao rada jednog za drugoga." (11) on vjeruje da e tako pojmljt:na privalna init:ijativa u socijalistii::kom kontekstu jamiti " ... pored ostalog i za to da e se sve sposobnosti, koje priroda prospe na ljudski rod, moi nesmetano razviti ...". (17) u svoje refleksije o socijalizmu i poimanje njegova odnosa spram komunizma. Socijalizam treba " ... smatrati vie kao smjernicu drutvenog razvoja nego kao jedan ukoen drutveni tip. Cilj, kojem ta smjernica vodi, je komunizam ... ". (15) Ne uputa se u deskripcije komunizma, tek apostrofira kako je on " ... jedan drutveni tip, koji trai visoku prosjenu inteligenciju, usljed koje bi se os pojedinca dala pomaknuti iz egoizma da tee vie kroz sa\jest." (15) Komunizam, li njegovoj anticipaciji, ", .. se ne razmee tek devizamajednak.osti i slobode, on ih ostvaruje stvarajui zakone, koji odgajaju jednake i slobodne ljude." (15) Socijalistiki drutveni razvoj za svoj smisao, u odnosu na takvu percepciju komunizma, ima da podgoji i spretni ".,. u egoizmu ogrezli ljudski materijal ..." za " ... taj idealni drutveni tip." (25)
Ukljuuje

Projekt socijalistike tranzicije

Nakon ovih oPih, teorijsko-konceptualnih odreenja ideje, smisla i projekta socijalizma, a polazei od ve apostrofiranog stanovita da se prelaz socijalizmu ima odvijati u skladu sa specifinim, konkretno-his93 "Idealna motivacija je u stanju, da prosvjeti i kultwi u ope dadne onaj impul~ koji stvaralakoj snazi o\jeka oogovara, dok materijalna motivacija ograniava razvoj kulture dovodei je u ovisnost o dobitku." (16)

246

Alija Hari

tarijskim uslovima, i ne jednovremeno po transhistorijskom modelu,

Alija Hari se uputa II sadrinski detaljistiku projekciju socijalistike refonne II osebujnim uslovima junoslovenskih zemalja. A to osebujno, kao to je reeno, jest II tome to je rije o agrarnim i kulturno neprosvjeenim zemljama.94 Otuda, proces socijalizacije po sadrini mora biti socijalistiki a " ... tek po formi treba da se obazire na individualistiki odgoj i poimanje pojedinaca." (27) U ovim okolnostima kapitalizam" ... se mora odmah II prvoj etapi iskorijeniti i onemoguiti mu razvoj na svim njegovim podrujima, a to su industrija, zemlja, trgovina, obrt i gotov novac." (26) Socijalistika refonna, odnosno provoenje socijalizacije treba poeti II junoslovenskim uslovima sa socijalizaCljom zemljita. Naelo je te socijalizacije: zajednica je duna " ... svakome lanu osigurati jednak komad kulturnog zemljita." (27)95 To se podrutvljeno i jednako rasporeeno zemljite ne predaje u privatno vlasnitvo nego samo na doivotno uivanje. Ono se ne moe ni prodati, ni iznajmiti, ni pokloniti, ni opteretiti,jer bi se jednom postignutajednak.ost poremetila." (27) Njegov koncept socijalizacije zemljita podrazumijeva i provoenje kolonijalizacije kako bi se hannonizirao odnos izmedu zemljoradnikog j ostalog stanovnitva. (30) "Ovakva reforma zemljiDog posjeda nije socijalizacija zemlje u idealnom smislu, ali svakako jedan odluan korak. naprijed i solidna baza., na kojoj bi se dala nastaviti izgradrUa drutvene zgrade. Glavna svrha je postignuta, da je kapitalizam u zemljitu iskorijenjen i onemoguen." (31) S tom svrhom neophodno izvriti reformu i II stoarstvu i to adekvatnim porezima preko izvjesnog maksimuma. (31)
U .

Nadalje, paraleno, sa zemljinom refonnom " ... treba socijalizirati industrijalna preduzea." (31) U emu se ona sastoji: "Drutvo preuzme mjesto dosadanjeg vlasnika poduzea, a sve drugo ostaje kao i prije samo s tom razlikom, to i fiziki i duevni radnici toga poduzea postaju drutvenim namjetenicima." (32) Pri tome eksplicitno odbija koncept mjeovitog, odnosno, istodobnog privatnog i drutvenog vlasnitva nad preduzeima. Uz industriju, drutvo treba " ... preuzeti veletrgovine,
94 ''Mi smo poljodjelski i stoarski narod." (26) ''Mi smo agrama zemlja". (32)

95 Na do kraja detaljan i autorski nain razrauje on ovdje ideju socijalizacije zemljita. No, nema potreba za elaboracijom log minucioznog projekta jer se ostaje, i do toga je ovdje stalo, na konceptualnim aspketima njegove vizije prelaza ka socijalizmu u junoslovenskom konleksru.

Alija Hoti

247

veleobrte (banje, kina, velika svratita, restaurane, kafane i. t. d.), zatim rudnike i ume, ukoliko ne bi bile preputene opem dtvarenju te eljeznice i parabrode ... svu uvoznu i izvoznu trgovinu ... ". (33)96 Reformama podlijee i maloobrt: ''Drutvenu politiku na polju maloobrta trebalo bi udesiti tako, da bi on polagano ulazio II drutveni oblik. U tu svrhu se ne bi smjelo dozvoliti zasnivanje novih privatnih obrta. Omladinu koja bi iz obrtnih kola izlazila, primalo bi samo drutvo u vlastita preduzea. Na taj bi nain privatnog obrta u jednoj generaciji nestalo." (35) refonnama u oblasti finansija privatni kapital e pruiti najvei otpor. U eliminiranju metalnog novca u obliku zlata i srebra i u uvoenju, u unutranjem prometu, iskljuivo dravnog papirnog novca vidi on dugoroni put prelaza ka socijalizmu u sferi finansija. (35, 36, 37)97 Sa eliminacijom ekonomske vrijednosti zlata, srebra i dragulja u socijalistikom drutvu nestali bi i razlozi pohlepe sa kojom ljudi vie pokazuju svoju gospodarsku prednost nego svoje estetske sklonosti, a draguljima bi se kitili samo ..... slojevi primitivnih estetskih osjeaja, koje bljesak i arenilo veseli. Time to bi u socijalistikom drutvu gospodarski razlog kienja postao naivan i iluzoran, prestalo bi i samo kienje." (38) Istovremeno, kamate i kamatna veresija bi prestala, a time "". bi bila kapitalizmu prerezana ila kukavica." (49) stambena reforma podrazumijeva "". da svaki ostane u onim stanan;kim prilikama, u kojima ga raforma zatee ... ". (39) To znai: ''Dosadanjim vlasnicima kua ostaje njihova kua za stanovanje, ili izbor takove, ako su ih imali vie. U kuama za vie porodica moe im se prepustiti, samo izbor stana. za pojedince, koji su dotle ivjeli od najma (kirije), predvigjenaje drutvena pomo." (39) No, radi ..... pravednoga ravnanja stanarskim prilikama prelaze sve zgrade, koje imadu neku trajnost u vlasnitvo zajednice. Stvar je odgojne plemenitosti pojedinca, hoe li se osjetiti povrijegjen u tome, to drutvo od njega zahtjeva, da rtvuje svoje luksuriozne proh~eve nudi drugoga, ili ne." (38) Drutvo se brine za izgradnju novih stanova i ubire stanarinski 96 ''Na podruju trgovine trebala bi da se oituje tendencija za postepenim dokinuem
privatne trgovine. U jedan mah se to ne bi moglo, a niti bi se smjelo poduzeti." (33)
Socijalistika Socijalistikim

97 "Treba dakle ostati pri metalnoj valuti prema vani, a u nutranjosti zavesli iskljuivo
papirni novac." (37)

248

Alija Hoti
II

porez dok se ne osigura tipi"ajed"akos/ stanova a njegova svrha nije

" ... prihod za drutvo nego poravnanje drutvenih odnoaja pravde." (40) smislu

Glavni izvori drutvenog dohotka su vee, II odnosu na nabavne i izradbene, cijene roba koje drutvo i sporuuje, prihod iz rezerviranog zemljita to ga opine dodjeljuju te prihodi rudokopa, uma i prevoznih sredstava. On e se foonirati i iz poreza na preduzea koja nee II prvo vrijeme biti socijalizirana, zatim iz poreza na prihode iz stoarstva iznad maksimuma te iz stanarinskih poreza. (41)
Naelno,

sva prometna sredstva, ukljuujui promet potom, brzojavom i telefonom, trebaju biti besplatna. Viak poljoprivredih proizvoda plaa

se prema njihovim cijenama II inostranstvu. Razvoj kulturnih institucije ne smije biti takvog obima da bi ekonomski ugrozio radnike i namjetenike. Agrami dohodak odreuje visinu dohotka osoblja II drutvenim preduzeima uzimajui II obzir njihov napor i njihove sposobnosti. Razlike izmeu minimalnog i maksimalnog dohotka ne smiju biti velike. "Duevnom radniku (ino vniku) ne pripada 'eo ipso' nikakvo pravo na veu platu nego fizikom." (41) Napor i sposobnost o toj razlici odluuju a duevni rad na druge naine zadobija priznanje. Fizike, duevne i mjeovite vrste rada ravnopravne su u platama a one ne mogu biti vee od dohotka zemljoradnika. No, razlikuju se po izdacima energije. Ta se razlika kompenzira-nagrauje razliitom duinom radnog vijeka, odnosno razliitim radnim staom potrebnim za odlazak. u mirovinu s tim da je tu u povoljnijem poloaju intelektualni rad. 98 Plate II mirovini bi ostale iste. Drutvo bi osiguravalo poviice plata zavi-sno od broja djece. S obzirom na razliiti poloaj u koji e zapasti, s prelazom u socijalizam, socijalne grupe - zemljoradnici, drutveni namjetenci i privatnici - drutvo e poduzimati mjere na ekonomskom izjednaavanj u i uravnoteenju njihovog poloaja (46, 47, 48) Uvjeren je da bi unutar ovakvog projekta prelaza ka socijalizmu egzistencija bila " ... svakom lanu zajednice omoguena, svi rae pod jednakim uslovima. ... Teina ivota raspodjeljena je na sve lanove podjednako.... Zajednica stoji II kontaktu s vanjskim svijetom kao cjelina ona ima u
98 U prilog ovome ide, navodno, i to to fiziki radnik ne ma ta bi sa slolxxlnim vremenom dok bi ga intelektualni radnik mogao korisno upotrijebiti pa njegov radni vijek treba da bude krai. (45)

Alija Hoti

249

ruci sve gospodarske niti, te moe gospodarsku ravnoteu uzdrati." (49)

U socijalistikom drutvu figurirale bi tri socijalne grupe: zemljoradnici, obrtnici te upravnici, a dok to meunarodni odnosi zahtijevaju i vojnici. (49) S obzirom na junoslovenske prilike, socijalistika refonna podrazumijeva i ukidanje feudalizma idokinue veJqx>sjeda, ali ono je tek pretpostavka za sadrinski potpuno ostvarenje socijalne pravde, odnosno

ovdje projektirane socijalistike refOIme kapitalistikog drutva. (54)

No, prelaz ka socijalizmu podrazumijeva i socijalistiku refannu kolstva. (49)99 Ovdje je vano njegovo poimanje odnosa kole i religije. Socijalistiko " ... drutvo ne moe stajati na vie raznolikih vjersko filozofskih stanovita ... ". (52) Zato se ono " ... postavlja na stanovite slobodne spekulativne filozofije, i ukoliko filozofski nazori raznih religija budu u suglasju s ovom, bie i openito priznati i usvojeni." (52) U skladu s tim smatra da se " ... nee religija kao poseban predmet u drutvenim kolama obuavati." (52) Na drugoj strani, socijalistiko drutvo podrazumijeva da izvan kole " ... stoji svakome prosto, da obuava i ispovijeda to hoe, u koliko ne bude usuprot javnom udoreu i poretku." (52) Takoer, moralka se nee kao poseban pred-

met u koli

izuavati

nego e posredovati cijelokupnu nastavu.(S2)

Treba akcentirati da se, II njegovom uvidu, projekt socijalizma ne moe II jednokratnom inu realizirati. Naprotiv, " ... socijalizaciju treba Ue) rastaviti II etape i kad se ivot II jednoj staloi, onda je lako prei na drugu." (26) Pri tome, i II ovoj prvoj etapi, u poetku refanne " ... trebalo bi II ope izbjegavati sve ono, to osjetljivo dira II indvidualno naziranje i u uredbu ivota, kojuje pojedinac na tome osnovao i pri tome ii do granica, koje ne zadiru u sferu naela, to ga treba ostvariti .... Sa zadovoljnim ljudima e se ipak vie poluiti, i zato se ne smije provocirati nezadovoljstvo bez milile t. j. imale bi se baru prvoj generaciji propustiti sve one uredbe, koje bi bile II stanju stvarati nezadovoljstvo, makar one stajale tl suglasju s naelom, samo ako ih ovo nuno ne
99 Ta refonna podrazumijeva uvoenje neobaveznih igralita za predkolsku djecu gdje e se igrati istim igrakama kao i obaveznog osnovnog i srednjeg kolovanje od 6. do 18. godine. Ono podrazumijeva i teorij sko i kolovanje u radionicama, a svi ui telji moraju zavriti univer.citct Razvrstava srednje kole na kole praktinog smjera (ratarske, zanatlijske ili industrijske) i kole teoretskog smjera koje traju pet godina. V posljednje dvije godine omoguava se slobodno usmjeravanje ka izuavanju prirodnih ili apstraktnih znanosti (filozoftia, historija i sl.) "Historija sociologije ui se u prva tri godita opirno, a na filozofsko shvatanje cjelokupne nastavne materije polae se 0sobita vanost." (52)

250

Alija Boti

iziskuje." (40) U ovom antidogmatskom diskursu, predvia da e II ptvoj fazi socijalistike refonne doi do " ... ieznu6a klasne opreke

proletarijata i buroazije. I to ne samo gospodarske nego i tradicionalne. onim momentom im bi drutvo postalo materijalno i moralno homogeno, krenulo bi i samo putem, koji se sam od sebe prua. S jedne strane vlast, a s druge kole i odgoj bili bi u stanju, da kroz jednu
izmeu

generaciju potpuno svladaju." (52) od sadraja svog projekta socijalistike refonne, Alija Hari akcentira kako e biti ... isto tolika vana i fannalna tj. provedbena osnova, koja bi imala tano oznaiti nain i red, kojim bi se promjena sistema najlaglje provela. Izmjenivi upravne i upotpunivi pravne
Polazei

ustanove, koje bi novi poredak. iziskivao, bila bi teorija - nacrt gotov, a tek onda bi se moglo i prnktino prei na djelo." (62)
Kritiki

sumarij

Kao mlad, znanstveno tek uobliavajui publicista, i sa stanovita svojih ranih politikih uvjerenja, a to su njegove ovdje preferirajue tek-

stualne reference, Alija

bosanskohercegovake

Hoti

je, jedno vrijeme, i II tome nije unutar

muslimanske zajednice bio usamljen, epigon hrvalske pravake ideologije Ante Starevia. No, to je irelevantno politiko stanovite samo u mjeri u kojoj ono, sa pozicija naih teorijskovrijednosnih kriterija, onemoguava njegovu misao, ako je na to uopte ona i pretendirala, da se uzdigne na rang teorijski relevantnih koncepcija i da bude bar u dosluhu sa emancipatorskim intencijama zapadnoevropske socijalne i politike znanosti onoga doba. No, neovisno od subjektivnih pretenzija njegovih tekstova, da li je mogue u njegovom publiciranom rukopisu prepo:mati misli koje imaju teorijsko-koncepcijski dignitet pa, onda, u tom vrijednosnom diskursu, mogu one ui u relevantnu maticu historije socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini? U teorijskom smislu, a to je ovdje sa znanstveno-vrijednosnog stajalita i prioritetno, prije svega, figurira njegova recepcija Renanove teorije nacije. Ali, nije on, u kritikom diskursu, osvijestio njene granice. Ne zna on, dakle, za, u teorijskom smislu, redukcionizme ove definicije. on nema teorijsko-znanstvenu i povijesnu svijest o tome da fenomen nacije nije ak, hipotetiki govorei, kulturoloko-transhistorijski fenomen, nego da se on javlja u modernom vremenu i to sa zapadnoevropskim

Alija Hori

251 graanskim revolucijama i kapitalistikim drutvenim odnosima koje one sa sobom donose. lOO No, imajui u vidu teonjsku modu onog vremena, a u njoj franshistorizam u fonni, ne samo bioloko-organicistikog i rasistikog nego i duhovno-kulturolokog poimanja bitka nacije, zapravo, i dominira, moe se rei, i tu je, izmeu ostaloga, respekt njegove misli, da on, kulturoloki vrednujui, inovacijski tulosi teorijske infonnacije u muslimansko-bonjaku inteligenciju i javnost koju ona producira.
Njegova politika misao, nadalje, dijeli zablude pravake ideologije. ona ignorira empiriju matine muslimanske narodne samosvijesti, anahrono pledira za njenu prohrvatsku nacionalizaciju te fonnu1ira velikohrvatske aneksione pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Na stranu to to ta njegova misao ne korespondira sa bosanskim povijesnim biem, njemu je strana i nasilna. Tvrijedan teorijski uvid u nepodudarnost vjerske i lUJCionalne identijiJmcije ovdje je k<Xi njega, kao, uostalom, i u miljenju drugih bonjakih, srpskih i hrvatskih zagovornika nacionalne srbizacije ili croatizacije muslimana Bosne i Hercegovine, u osnovi, instrumentaliziran kao pseudulegimitacijsko sredstvo politikog pledoajea za prohrvatsku nadonalizaciju bosanskohercegovakih muslimana. tome, valja zapaziti kako njegov pankroatizam, kao i kod Kurtagia, nije deduciran iz ove ili one pozicije antiislamizma: naprotiv, apologira on Islam kao vrijednost po sebi te koncepciju i politiku kroatizacije muslimana utemeljuje na ouvanju njihovog islamskog identiteta. To stanovite ne dovodi u pitanje njegova koncepcijsko-kritika percepcija historijskog islama i islamske prakse u samoj Bosni i Hercegovini. Ona, u naem uvidu, u kulturolokom smislu, jest relevantna, jest, bez obzira na njene sadrinsko-argumentacijske defekte, kao intelektualni, kao istraivako-problemski pxluhvat - sama po sebi vrijednost. Trpi ona, medutim, nedosljednosti, jednostranosti, pre~erivanja, neutemeljena uopavanja, previde, neifOlmiranost pa, djelomice, i neznanje. Ovu vrstu kritike njegovih uvida, istina na mnogo mjesta logikom ad hO!1unem, publicirao je u ve pomenutom tekstu Musa azim ati. Otuda ovdje i upuujemo na ovu kritiku.
pri

100 O tome vidjeti u: B. Anderson, Nacija: zamiljena nacija, RlJ2I11atranje o porijeklu j irenju nacionalizma, "kolska knjiga", Zagreb, 1990.

252

Ahja Hoti

Slijedi on moralnu, kulturnu i politiku aksiologiju konvergeJlcije izmeu bosanskohercegovakih subidentita I to je, nevisno od njegovog isto hrvatskog stanovita, jedan vrijedan aspekt njegove misli. Ali, ne moe bez unutarnjih, teorijsko - logikih i politikih inkonzistencija tt! misao do kraja provesti. Sa stanovita svojih predstava o etnikom i dravno-pravnom karakteru i statusu Bosne i Hercegovine, oigledno je, njegova ideja srpsko-hrvatske konvergencije, ostaje fonnalna, retorika, inkonzistentna. No, iako II osnovi tano identificira konstantne komponente srpskog nacionalizma, Alija Heri dijeli ope manire svog vremena: recipira sklonost ka spiritualistikom poimanju naroda i uputa se II generalizirajue, iracionalne predstave o nacionalnim karakterima. Stoje one II pozadini njegovog razumijevanja temeljnih dimenzija srpskog nacionalizma. pri tome, ne pokazuje sklonost ka kritici hrvatske nacionalistike svijesti i njenih objektivacija u onodobnom javnom ivotu. I u tom kontekstu njegova ideja konvergencije poprima retorike valere. Onaje to jo vie kad se ima u vidu da je Alija Hoti sa pozicija etnikog pankroatizma dezindividualizirao bonjako-muslimanski narod i time eliminirao njegov zasebni nacionalno -politiki subjektivitet. No, neovisno od ovih inkonzistencija, ostaje sama po sebi vrijednom njegova ideja i pledirajua etika i politika konvergencije.

uz epigonski diskurs, kasnije pokazuje i smisao za autorske refleksije. Demonstriraju se, naprimjer, u njegovim koncepcijskim pogledima najugoslovensko ujedinjenje. Ne reducira ga, u kasnijoj fazi svog teorijskog i politikog razvoja, kako je to bila konvencija onoga doba, na dravno-pravni formalizam nego ulazi i u njegove historijsko-psihologijske pretpostavke. I tuje atipian i inovacijski: insistira na ujedinjenju, povijesno tradicioniranih, nacionalnih duevnosti kao pretpostavci dravne unije. U vrijedne domete njegove misli uvrtavamo njegovu kritiku militarizma, impe/ija/izma i kolonijalizma. Unutar ovih kategorija ije porijeklo trai u prirodi kapitalizma on e na osebujan nain, naprimjer, za razliku od Ive Pilara, tumaiti uzroke i karakter Prvog svjetskog rata. U ovom kontekstu II fond emancipatorskih vrijednosti njegove politike misli uvrtavamo i njegovu viziju meunarodnog prava koje je u sebi eliminiralo fenomen sile, a konstituiralo se na univelzainim vrijednostima mira, slobode, prava naroda na samoopredjeljenje i ope meunarodne konvergencije. Uvjerenje da se takav mounarodnopravni poredak moe uspostaviti tek na naelima socijalizma.

No, Alija

Roti,

Alija

Hoti

253

Uz to, njegov koncept socijalizma, zasnovan na vrijednoj psihologijskoj, sociolokoj i kulturolokoj kritici kapitalizma, mada je u mnogim aspektima autorski, i to mu daje relevantno mjesto u historiji socijalne i politike misli u BiH, isuvie je izvedbeno utopistiki i operativno detaljistiki. Sadri u sebi naivnosti, elemente primitivnog egalitarizma, irealnih konstrukcija i noosvijetenih totalitarnih implikacija. No, ono autorsko slijedi iz njegove imanentne, a ne deklarirane, afekcije evropskom socijaldemokratijom: ona implicira odbacivanje teorijsko-marksistikih ortodoksija i boljevika-komunistikih dogmi. Svjedoe o tome njegove preferencije ideje evolucije naspram nasilja revolucije, ideja fazne, a ne jednokratne provedbe socijali stike tranzicije, ideja ne jednog univerzalnog ili unificiranog, nego pluralnih tipova socijalizma posredovanih konkretno-historijskim okolnostima, kritika refleksija o diktaturi proletarijata, socijalistikoj anulaciji privatne inicijative i sL Njegovu vjeru u superiornu privlanost ideje socijalizma naspram magine moi nacionalizma, meutim, i prije, ali i poslije, historija je, u osnovi, demantirala. Toksikomanska snaga nacionalnog uvijek je bila superiorna nad idejama drutvene, posebno unutamaciona1ne slobode i socijalne pravde za sve. Uz respekt autorskih iskoraka u miljenju, na jednoj, i neovisno od utopistikih defeketa njegovog projekta socijalizma, kako u koncepcijskim tako i II njegovim izvedbenim aspektima, na drugoj strani, valja potencirati kako je Alija Hoti jedini bosanskohercegovaki musliman koji je u ovom vremenu Ila autors/d naiII, u Iamli zasebnog tematskog problematiziranja, izvrio radikalnu anatomiju kapitalizma i redpirao ideju socijalizma. Uostalom, Vaso Pelagi i on, kasnije, izvan Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, jesu usamljene bosanskohercegovake linosti koje promiljaju i preferiraju, i u autorskom diskursu, ideju i politiki projekat socijalizma. Taj poduhvat i ta aksioloka orijentacija sami po sebi legitimiraju mu relevantno mjesto u historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini.

255

IIlL

unkcionalna, a to znai svrsishodno-pragmatina recepcija poliI tikog apsolutizma, i kasnije fonnalnog parlamentarizma te retorike ustavnosti to ju je prakticirala austrougarska vlast, unutar bonjake inteligencije nije figurirala samo II okvirima, kako se to konvencionalno i II javnom argonu govorilo, vladinovaca i Naprednih Muslimana. Figurira ona II specifinom obliku, gotovo

orijentiranih promotora i sljedbenika koncepta muslimanske vjerske i vakufsko-prosvjetne autonomije.

paradoksalno, i unutar

oplziciono-politi ki

Autonomija
Nakon to je izborena i pravno regulirana l ova se autonomija, II predstavama izvjesnih muslimanskih krugova, iji paradigmatini izraz nalazimo, II naem uvidu, II publiciranom rukopisu S. Korkuta, smatra, napokon, dosegnutirn drutvenim i pravnim okvirom unutar kojeg muslimanska zajednica moe pod austrougarskim reimom osigurati svoju egzistenciju i ekonomsko-kulturni prosperitet. Sa ostvarenom autonomijom politiki apsolutizam, istina korigiran kasnije uvoenjem "bosanskog parlamentarizma",2 i dalje se, dakle, konfomllstiki recipim, a
1 Fonnalno. "Statut" za muslimansku vjersku j vakufsko-prosvjetnu autonomiju stupio je na snagu 15. IV. 1909. 2 Rije je o donoenju "bosanskog ustava". o uvoenju bosanskohercegovakog Sabora i sistema njegovog "stranakog" i vjersko-ctnikog izbom.

256
javni angaman ne poima
Kritizirajui, II
II

Sakib Kor/cut
di skursu radikalnih obrata, "revolu-

cionarnog osloOOenja", prevratnike politike ili pennanentne subverzije.

toj vrijednosnoj percepciji, indolentan odnos muslimanske vjerske, politike i akademske" elite spram Autonomij&, Karkut e pisati: "Oivotvorenjem vjersko-prosvjetne autonomije otvoreno je nama mislimanima iroko polje rada i dana prilika, da pokaemo ta moemo i wnijemo."4 A "tatut" kojim se regulira autonomija, sa muslimanskim ", .. pravima i povlasticama .. ," jest ", .. vrsta zidina, iza koje se moe uspjeno i sigurno braniti njegova (muslimanskog naroda, nap. E. Z.) najvea svetinja ... ",5 a to je, II njegovoj aksiolokoj percepciji - Islam i Domovina. Zato i smatra da je svaki in ruenja "tatuta" koji II sebi sadri "lijepe i korisne propise",6 zapravo, i in kojim se " ... rui temelj nae budunosti."? Sa tog stajalita i pledira: "Da, cijeni narode, svoju vj. -prosvj. autonomiju, jer bez nje ne moe naprijed; cijeni je j budi svjestan njene vanosti, jer e inae biti izgubljen i pregaen ... Vjersko-prosvjetna autonomija zadnji je na bedem. Umujmo taj bedem, bdijmo nad njegovim nedostatcima! Da, nehaj za nau vjersko-prosvjetnu autonomiju spremie nam kobnu bducnost, SIgurnU propast... "8 u " .

3 Jo 19 12. godine pisao je: ..... nac stranke, nai politiki i vjerski predstavnici, vajni mii pruvnlci i drugi akademski naobraeni inteligentni i - ne makoe da narodu protumae saddaj naeg toliko eljenog ''Statuta'' i prikau mu koristi vjersko-prosvjetne autonomije". No, u njegovom uvidu, i u 1918. godini vlada isti odnos: ..... progrnmne take naih stranaka o proirenju nae vj.- prosvj. autonomje bile (su) i ostale samo puke fraze. Sttanaki organi ne samo da nijesu zagovamli tog najavljenog proirenja, nego su o tome uope utjeli. ... Politiki su kl ubovi i njihovi plVaci imali "preeg" posla; nove su vjerske sratjeine udarile putem scJcfa; pmvnici i druga inteligencija zadria.c svoj visoki pasivitet ..." (Saldb Korkut, Naa vjersko-prosvjetna autonomija, "Biser", br. 3-4, Mostar, 1.-15. Il, 1918., Ill, str. 39.) 4 Ibn Munib (Sakib Korkut), Kako da razvijemo rad u narodu'!, "Gajre!", III/19l O., br. 7-8, Sit. 109. 5 Cit djelo, str. 109.
6 SmijenIo li klonuti duhom? "Biser", l. i 15. juna 1918., Sit. 164.

7 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit izd., str. 108. 8 Naa vjersko-prosvjetna autonomija, cit. izd., str. 40.

Sakib Korkut

257

Pojam i preferencija kritike

U takvom aksioloko-politikom diskursu isctpljuje se politiki konformizam ovog modela bonjako-muslimanskog odgovora na apsoluti stiki , odnosno, formalno ustavno-pravni reim. Dravno-pravna pozicija autoIlomije sada postaje tlo za prakticiranje kritikog diskursa

mada on, kao to smo rekli, nije radikalno prevratn iki intoniran. Javni angaman, socijalnu, etiku i politiku misao Sak.iba Korkuta ovdje i tretiramo kao paradigmu tog Jaitikog diskursa. Njegovo je
miljenje
kritiko-polemiko

uope,

miljenje pa

II

torne identificiramo sup-

stancijalno odreenje njegovog misaonog opusa II cjelini. To je antikonfonnistiko miljenje, ono koje ne izbjegava rizik, nesigurnosti i egzistencijalne opasnosti.9 No, mada nije, kao to smo rekli, svoju kritiku misao inspirirao projektima radikalne, revolucional7le destrukcije Reima i osloboenja Bosne i Hercegovine ispod austrougarske vladavine pa se, dakle, kree u okvirima Poretka, njegova je, ipak, kritika misao u predmetnom i sadrinskom smislu sveobuhvatna, gotovo, recimo to tako, totallla. To j e kritika koja nema strahopotovanja, II svjetovnom kontekstu, ni pred kim i ne libi se da bilo koji vladaj ui autoritet ili institucionalni, pa i personalni, centar emanacije moi, oficijelno-reimske i opozicione, unutarnaciona1ne, interreligij ske, poli tike, ekonomske, medijske, oaciokratske, vanbosanskohercegovake, meunarodne i sL, izloi polemikoj , odvanoj i, uz to, riskantnoj, anatomiji i demistifikaciji. Unutar takvog poimanja kritike, Korkut e kritizirati i reimsku, vladinIl politiku, po l iti ko djelovanje i kompetencije proreimskih muslimanskih vladiIJovaca, 10 ureivake koncepcije i promaaje muslimanskih i
9 Zato i nastupa protiv onih ljudi kod kojih je ..... zaborav snaniji od pamenja, udobnost prea od dunosti, a o bzir j ai od dostojanstva i ponosa ... ". (Swdleml'rinu nu pomolII, "Misbah", br. 22, 23, 24, VI912. 1913., str. 189.) Omj i nekoliko dntgih Korkluovih tekstom. to e biti nuznaeno, sa arebice za nae potrebe, na latinino pismo tmnskribirao je Halil Bje/ak Ovdje mu izraiavamo najsrdaniju zahvalnost.

l O Paradigmu takve kritike nalazimo u njegovoj kritici Osmana Nuri Hadia: suprot
stavlja sc njegovom postavljenju za upravitelja erijatske sudake kole, diskreditira ga kao drzovitog plaK'jatora Ljubibratievog manjkavog, nepofpunog i iskril'ljenog pri jevoda Kur'ana, kao uvenog "arabista" Bosanske vlade, nadrihistoriara koji je podupiran od strane vlade, nestrunog profesora islamske kul turne historije i nes jX)SObnog u vjersko-orijentalllim predmetima, knjievnog ''prvakn '' hrvatskih //Ius/i mana, osobom koja govori "istom htvatskom govedartinom", i sL (Osman NI/ri Hadi p/agim !Neki izvori radnje "Kulturna povijest islama').''Misbah'', I/ 191 2-13, br. 16-17, 18 19, sa arebice Halil Bjelak)

258

Sakib Korkut

vanmuslimanskih novina i listova, ali i islamske auion"tete i islamske insti~ tucije toga doba (stratume hoda, muftija i druge uleme, ustanove Ulemamedlisa, Vakufske direkcije i 51.)11 kao i svjetovnu muslimansku inteligenciju, dakle, one intelektualce koje, i to ponekad ne bez peorativne intonacije, naziva, akademiarima.1 2 pri tome, iako kritizira inteligenciju II konkretno-historijskom kontekstu i sa neposredno-empirijskim povodima, prepomae on, II naem interpretativnom uvidu, neka od oPih svojstava inteligencije kao takve. A do toga je ovdje i stalo.
No, i to je vano akcentirati, za razliku od nekih drugih muslimanskih

Korlcut kritizirati muslimansku svakodnevnu svijest sa pozicija, navodnog, aristokratizma ili elitizma. Njegova kritika anatomija muslimanske zajednice, II osnovi, odnosi sa na islamsku i (Jkademslru elitu, a ne na muslimanski narod II
njegovoj svakodnevnici. Nadalje, razumljivo, izlazi on izvan svijeta muslimanske zajednice, u sreditu njegove misli nalaze se empirijski, personalni i institucionalni, akademski, medijski, crkveni i politiki protagonisti ideja, politike i prakse croatizacije i srbizacije bosanskohercegovakih muslimana, ali i akteri katolikogprozelitizma i agresivne pravoslavizadje. Nije, prema naem uvidu, Korkutovo poimanje kritike odreeno samo II sadrinskom smislu, dakle, kao kritika koja spram socijalne zbilje neseiektira, nediskriminira ili neprivilegira vlastite predmete. Mogue je rekonstruirati i neke elemente koji ulaze u njegov
meutim,

intelektualaca, kao to smo to ve vidjeli,

nee

II O neradu, nehaju i nesposobnosti Ulema medfisa, (Nekolike na odgovar, "Misbah", 111912. 13, br. 8.9, sa arebice Hali! Bjelak) o reisu Sulejmanu Sarcu, rijaseru, rijasellijama i vakufskoj direkciji i st, kritiki pie u vire svojih tekstova kao to su, naprimjer: UoijedIle tune godinjice, "Musavat", br. 36, 37, 38, 39, 40 i 41, 1911; Dosadanji rad i uspjeh naeg Rijaseta, "Musaval", br. 41 , 1911; Sta smo uarili
izborom autonomnog ulema-medlisa. i Io nas
ekil

ako se ova stanje produi,

"Misbah", 111912 13, br. 5. 12 Njegov opi, neselektivni, nepoltronski kritiki uklon imao je konzekvencije j u osobnom ivotu. O tome M. Tralji pie: ''Od ~talUla za autonomnu upravu i nove organizacije Islamaske vjerske zajednice mnogo je oekivao, ali kada nije bilo eljenog rezultata, Sakib-ef. je pOCeo i o tome vie pisati i kritizirati nered i llmalost Pratio je i pisanje drugih o muslimanima i reagirao, kad god je smatrao da je to potrebno. Nije tedio ni svojih prijatelja i istomiljenika, ako je smatrao da su zatajili. Sve je to bio uzrok da je imao zavidnika i protivnika. Meutim, on je ostao u svojim uvjerenjima postojan do kraja." (Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, "El Kalem", Drugo dopunjeno izda nje, Sarajevo, 1998., str. 161.162.)

Sakib Korlad
pojam kritike
II

259

uem smislu, clemente koji utvruju principijelna odreenja kritike kao kritike, dakle, njena koncepcijska naela i socijalne, kultume i spoznajne svrhe. Naravano, II vrtlogu politikih borbi ni Korlrut

se nee konzistentno drati ovih racionalnih dimenzija kritike kao javnog fenomena nego e, katkada, i sam kritizirati pseudoargumentacijom ili kvaziracionalnim diskursom, naprimjer logikom ad hominem.
osvijetena i racionalno voena. A to znai, defmira svoj predmet, vri njegovu logiku analizu, sueljava je, potom, sa uvidima II empiriju socijalne zbilje, protuargumentira povijesno, iskustveno, logiki i koncepcijski te okonava pozitivno II fanni tjeenja, vlastitih pogleda i anticipacija. U tom smislu e eksplicitno rei: Princip je svake polemike, da se raspravlja o predmetu, a ne autoru, princip je adab islamije, (islamski princip, princ. is!. odgoja, nap. H. Bjelak) da se nikome nita bez dokaza ne podvaljuje ... .13
Njegova je kritika
No, kritika je kod njega i unaprijed omeena i predodreena: u njenoj osnovi, kao ono misaono i vrijednosno posredujue, stoj i njegovo paJlislamsko stajalite. Ono je onaj apriorij unutar kojeg se onda i provodi kritiki diskurs. I tu su dati racionalni uzleti, povijesno funkcionirajui uvidi, ali i imanentne granice njenih dometa i njene vjerodostojnosti. U tim okvirma, on je zagovornik "estite kritike",14 kritike koja, po svojoj svrsi, treba da " ... pomogne i popravi ... " a ne ..... da nebratski navali i ublati."15 Ni komocija u izricanju sudova, ni laicizma, odnosno nemeritomost u razmatranju, ni bahatost u polemici ne ulaze II njegov pojam kritike. 16 Otuda, ona mora biti zasnovana na ekspertnoj podjeli rada, dakle, na strunoj kompetenciji pa ..... je prvi uvjet dobre kritike svestrano poznavanje predmeta o kojem se govori ... ".17 Istovremeno, ona mora biti analitina, utemeljena na jasnim pojmovima, precizno definiranim kategorijama, do kraja logika i konzistentna u konkluzijama A to podrazwnijeva da kritiar posjeduje logiku, rasudnu mo, odnosno " ... otro oko i zdravo zakljuivanje".18
I3 Nekolike na odgovor, cit. izd., str. 8.
14 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. lOB.
metodiki

15 Cit. djelo, str. 108.

16 Ibnl Munib (Sakib Korkut), Malo odgovora Zubidu. ''Gajret'', IIV191 O., br. 10, str.

155.
17 Cit. djelo, str. 155. 18 Cit. djelo, str. 155.

260
Panislamizam

Sakib Korkut

Ali, to je kritiko miljenje iz perspektive introspektivne, dakle, autenti no vjernike recepcije islama kao aksiornatskog apnorija, a toj recepciji izvorno, cijel im biem pripada Korkut. Islam je, razumljivo, i za Sakiba Korkuta neupitljivo sredite vrijednosnog orijentiranja, sveobuhvatni medij socijalne percepcije, politike i kulturne kritike, apsolutno izvorite nonnativnih imperativa i povijesnih anticipacija. Sakib Korkut je, otuda, islamski mislilac pa ovdje i tretiramo njegovu pUbliciranu misao kao, II pluralistikom diskursu pojmljeno, legitiminu paradigmu islamskog miljenja na bosanskohercegovakom tlu. Njegov vrijednosni i misaoni panislamizam, a on se II tim koordinatama ovdje i poima, ne tumaimo II peorativnom smislu, dakle, II smislu savremenih kontrovezi oko fundamentalizma, sa stajalita narcistikog i intolerantnog eVfopocentrizma, tradicionalnih ili moderniziranih slavenskih predrasuda i demagogija nacionali stikih diskreditacija islama i muslimanskog svijeta. Naprotiv, njegov se panislamizam, prema naem uvidu, sastoji samo u tome da se, i II teorijskom, mentalno-vrijednosnom i metodikom smislu, cjelina bivstVlljUeg, pa i u njenim socijalno-povijesnim dimenzijama i u njenim konkretno-historijskim valerima i osebujnostima onovremenog bosanskohercegovakog drutva, promatra, percepira, vrednuje iz horizonta islamske dogmatike i njenih, u dugoj islamskoj tradiciji, priznatih izvora i autoriteta. No, vi djeemo, moda i paradoksalno, vjerniki, misaoni, vrijednosni i metodiki panislamizam nee biti inhibicija receIX!iji i nekih politikih vrijednosti onovremenog zapadnoevropskog i to liberalno pojmljenog svijeta politike.
U svojoj perceIX!iji identificira on supstancijalno

islama: "Jedna od glavnih i najvanijih osobina Islama, kojom se uzvisuje nad sve ostale vjere,jest to, to se ne brine samo ahiretskim potrebama svojih vjernika, nego isto tako veliku panju posveuje njihovim materijalnim potrebama na ovom svijetu i upul~e ih kako e ivjeti i udovoljiti svojim ovjeanskim dunostima. Islam ne preporuuj e da se ljudi "ne brinu za sutra... ", on, naprotiv, " ... svojski zagovara rad, marljivost i nastojanje, da ovjek razvije sve svoje sposobnosti i tako bude koristan lan ljudske zajednice."19 Apostrofirajui ovu djelatnu dimenziju 19 Cit. djelo, str. 156.

odreenje

Sakib KorIcut

261

kao supstancijalno odreenj e islama, on e rei: "Islam je borba i ivot, otpor i energija."20 U islamu nema mjesta kontemplaciji, fatalizmu, apatiji, odnosno " ... pasivitetu i klonulosti ... rezignaciji ...".21 Islam ne prihvata "trulu misao" da su "". "prilike" i "zeman" jai od svjesne vjere u pobjedu dobra''22 a " ... tu borbu i stavlja u dunost svakom pojedinicu ......23 No, u izvravanju ovih dunosti, nisu iskljuene ni ene. 24 Unutar takvog poimanja islama Korkut e publicirati i islamsku etiku aitmizma, a ona je sama 'jezgra i srika" islama: "Islamska je sutina - robovanje Bogu (d. .), samilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice."25 Sa ovog stajalita Karkut e biti konzistentni kritiar onodobnih islamskih ustanova i njihovih personalnih protagonista. A na tlu te kritike, onda, imperativna pledira: u povratku ovako pojmljenom islamu jeste temeljna pretpostavka opstanaka i napretka muslimanske zajednice. Otuda njegov jaVIli poziv: "Vratimo se pravom Islamu i - izmeu ostalog - eto nas II prvim redovima asne borbe proti zlu, a za dobro i spas zajednice. 26 20 Sakib Korkut, Emr bil-m arufi neill' {lnil-munlifer, ''Biser'', IIII1918., br. 5, 6, str. 68.
21 Cil. djelo, str. 68. 22 Cit. djelo, SIT. 68. "Oaj je samo kjaflfSko svojstvo", navodi Koticut jednu misao iz tradicije. (Smijemo li klonuti duhom?, cit. izd., str. 164.)

23 Emr bil-maruf i nehj ani/-mw/lifer, cit. izd., str. 68.

24 "Neka mije dozvoljeno upozoriti da ajet spominje mumine i muminke i prema tomu konstatovati da se iz ovog rada ne smije izluivati enskinje. Na protiv: ono je zadueno ovim radom isto tako kao i mukinje, pa valja prekinuti neopravdanim izluenjem ene i adet zamijeniti - eriatom, a ne obratno. Bogu boije, eni enino!." (Cit. djelo, str. 69.)

25 Sakib Ko rkut, Naa dunosl prcmafil/wri ijetimima, "Biser", br. 7 i 8, 15. IV 1918.,
III, str. 100. Objavljuje ovaj tekst, inae, cijeli posveen islamskoj etici dobra i altruizma, II kontekstu posljednjih mjeseci Prvog svjetskog rata. Kritizira indolenciju oficijelnih muslimanskih struktura (vakufska direkcija, ulema-medlis i sl.) i dijela muslimanskogjavnog mnijenja (naprimjer, ene koje ignoriraju "islamski poziv ene tjeiteljice j odane skrbnice'') spram zbrinjavanja muslimanskih rtava, poginulih, ranjenika, siroadi, socijalno deklasiranih i sL
26 Emr bil-mam!i nehj anil-m!lIIlifer, cit. izd., str. 68. pri tome, pozivae se i na historijske primjere: Arape koji dok su slijedili Kur'an " ... igjahu naprijed i bijahu uitelj i ljudstva ... "; pa na "Turke": "Dok im sultan Irala/m feNe za svoje ine - igjahu naprijed

i podlagahu svojoj moi ddavu za dravom"; na Gazi Husrev-bega i sljedbenike: "Dok nam Gazi Hurevbezi i njegovi ljedovatelji pravijahu medrese, mektebe, damije, banje, arvane, musafrrhane i imarele bijesmo svoji na svom: slavni, silni i uvaeni. Jer - rad llam bijae u dllhu lslama". (Naa dunost prema fukari ijetimima, cit. izd., str. 100.)

262
Rezimirajue govorei,

Sakib Korkut

recepciju koncepta muslimanske autonomije,27 kritiki diskurs i islamsko miljenje ovdje identificiramo kao metodiki i vrijednosn! trokut unutar kojeg se kree socijalna, etika, kulturna i politika misao Sakiba Korkuta.

Inteligencija
Korkutov
kritiki

diskurs na unutannuslimanskom planu

II

vidokrugu

ima, izmeu ostalog, "akademiare", "svjetovnu", posebno studentsku inteligenciju. Kritika se otrica uglavnom odnosi na njihova politika opredjeljenja, na, kao to emo vidjeti, njihovu recepciju politike pros1pskog j pmhfVatskog nacionaliziranja Muslimana, podrku balkanskim ratovima protiv Turske, radikalnu evropeizaciju i sl.
No, tl ovom kontekstu njegova se kritika odnosi na tumaenj e veze i odnosa izmeu inteligencije i naroda. Onda se mogu i rekonstruirati

osnovni elementi koji ulaze II njegovo poimanje prirode i socijalno-kulturne funkcije inteligencije uope. Kritiar je njihovog idealizma kojije izgubio vezu sa empirijorn muslimanske zajednice kao i ignorantskog ili ravnodunog odnosa spram afirmacije vjerske i prosvjetno-vakufske autonomije. Kri tiar je njihove participacije II procesima vlastita separisallja i unutarnjem cijepanju muslimanske zajednice. 28 oni su, svjetovni muslimanski intelektualci, u njegovu kritikom uvidu, faktiki izgubili vezu sa narodom: "Mi danas imamo pri lian broj akademiara, nu imamo li VJSnih narodnih radenika, a neka na to oni sami odgovore."29 27 Sa rekonstrukcijom politike borbe za ovu autonomiju

II

duhu njene apologije

Sakib Korlcut e II vie navrata pisati o ovoj temi, naprimjer, ll: Naa \jersko-prosvjetna autol/omija (Uspomeni merlwm Ali-bega Firr!l.lSa), "Misbah". I11912-1 3. br- 1-2. str. 12-13; br. 6-7. str. 47-50; br. 8-9. str. 65-66; br. 10-11, sir. 78-81 i br. 18-19, str. 140-142;
Naa vjerskoprosvjetna autol/omija. (Kurlxmima desetogodinje borbe), "Biser", IlIJI918., hr. 3-4, str. 39-42; hr. 5-6, str. 75-77; hr. 7-8, str. 113-117; O vukufsko-mcarif skoj upravi, "Gajret", 1928. 28 Kako da razvijemo rad u Ilarodu ?, cit. izd.

29 Cit djelo, str. l09. Oni se, prema Korlcutu, proglasima, apelima, rezolucijama ne ..... mogu oduiti 7.a rtve, to ih narod za njih prinosi. (Cit djelo, str. 109.) Openito, pita i
odgovarn. Korkut: "Inteligencija! ~ta lije dosad uradila, pa da se moe pitati Sta sad radi? Robovala je i robuje fiks ideji. A i sistemu. " (Emr bil-marnfi nellj anil-mllnkjer, cit. izd. str. 70.) Isti kritiki uklon ima on i prema "narodnim predstavnicima: ''Uprite mi II uspjeh njihova rada, pokaite kakve rezultate njihove borbe i nastojanja, pa da vas cmoknem u ruku". (Cit djelo, str. 70.)

Sakib Korkut

263

Otuda i insistira da akademska inteligencija, II okvirima Autonomije ", .. svojim znanjem pritee narodu II {x>mo i svojim mu radom prui najbolji dokaz, koliko nam je nauka potrebna i ta sve moe nauka uiniti,"30 pri tome insistira najednakosti, pa i II kontekstu socijalnih uslova obrazovanja, izmeu "akademske" i "vjerske" inteligencije.3 1 U njegov kritiki vidokrug uzlazi i vjerska inteHgencija -stratum uleme. Nee se libiti eksplicitne kritike: ", .. treba velik dio uzroka nae kulturne zakrljalosti traiti ne II nesposobnosti rase, jer su nai zemljaci drugih vjera od nas dobro odskoili; ne II vjeri i njenim principima, jer je Islam od zaputenih Arapa za kratko vrijeme uinio svjetske uitelje i najkulturniji savremeni narod - nego II nesposobnosti i nesavremenosti nae uleme, koja, mjesto ... da bude Svjetlo ovom narodu - sve se vie udaljuje od zbiljskog ivota i trai selamet u kojekakvim starogrkim i perzijskim besmislicama, koje sa Islamom nemaju nita zajedniko ... ".32 Istovremeno ..... nae hode nemaju absolutno nikakva uticaja na bosanske muslimane."33 A vaze ~' ... polualimi i bez ikakva saveza sa sadanjim potrebama."34 Jo e neposrednije rei: "Ulema namje pravi primjer - kakva ne bi smjela da bude."35 Otuda, II IX'zitivnom kontekstu i smatra: "Obrazovati ulemu prema duhu vremena i liiti je srednjovjenih predrasuda, ako ne vie, ono je sigurno isto toliko potrebno kao i odgojiti akademski obrazovane ljude ... ")6 Uz studij islamskih nauka, ulema treba da stekne i "svjetsku naobrazbu" kako bi se dobili ljudi " ... koji e moi shvatiti i prozreti siruaciju u kojoj se nalazimo i moi udovoljiti.uvjetima, koji se moraju stavljati i nalaziti kod ljudi, koji e danas30 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. J08.
31 Zalaui se za reformu medresa, a kritizirajui ''visoki rijaset i vakufski sabor" io ne ine nita na toj reformi. Korkut se suprotstavlja produbljavanju "jaza", izmedu "hoda i inteligencije" pledirajui za "slogu i osjeaj bratstva i jednakosti" unutar muslimanske inteligencije. (lbni Munib !Sakib KorkutI, "Gjaka sofra " i jednu naa mahana, "Gajret", IIUI91O., br. ll , str. 175.)

32 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., Sir. 1JO. 33 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 155. 34 Smijemo li klonuti duhom?, cit. izd., str. 163. 35 Emr bil-marnf i nelif anil-mwllg'er, cit djelo, Sir. 70. U ovom kontekstu identificira njenu nesposobnost da se organizira, bude djelatna, praktina: "Realna rada i organizovana aparata ulema-medlis niti ima, niti nastoji dobiti." (Cildjelo, str. 70.) U ratnim okolnostima ne vidi nikave isprike za takvo stanje.
36 Kako da razvijemo rad u narodu?, cit. izd., str. 110.

264

Sakib Korkut

sutra biti nosioci i branii Islama i muslimana II ovim zemljama."37 No, uz nedostatak. "svjetske naobrazbe" ulemi nedostaju i druge vrline, poput vrline vostva: sinteza znanja i hrabrosti, snage i ustrajnosti. Za to i kae: ''Ta plae se unja, a kamo li da bie imali petlje za kakvu borbu "odi II nu ak"" ... "38 l CIJU .

Islam, demokratija i

voe

Korkutova percepcija egzistencijalne i povijesno prosperitetne muslimanske perspektive deducira se iz dva temeljna stajalita. Prvo, kao to smo vidjeli, II vjerskoj i prosvjetno-vakufskoj autonomiji vidi izboreni dutveni i pravni okvir za onu perspektivu. Drugo, vidi je II osiguranju dravJjanske jednakosti muslimana i njihove zajednice kao autonomnog drutvenog individuuma. Ovdje je, akcentiramo to, vano osobno otkrie i njegova apologija ideja dravljanstva i dravljanske jednakosti. Unutarmuslimanske odnose, utemljene na Autonomiji, Korkut osmiljava na naelu demokratskog ethosa kojeg, na drugoj strani, izvodi iz izvome biti islama. Otuda i afinnira osnovni princip Autonomije: " ... upravlja islamski nanxl putem izabranih organa v.m. uprave... ".39 Institucije Autonomije moraju biti jedinstvene, centralizirane, ali one su ograniene " ... voljom naroda i najirih njegovih masa."40 Preferenciju demokratizma neposredno formulira stajalitem " ... da se o narodu mora raditi sa narodom ... ",41 a muslimanska politika na " ... narod se moe osloniti, jer se nikad nije ogluio korisnoj i islamskoj akciji."42 Sa tog stajalita, kritiar je prakse val/zakonitosti, uzurpacije izbornih mandata,43 one praksa po kojoj " ... vie naginjemo apsolu-

37 Cit. djelo, Sir. 110.

38 Smijemo li kloniti duhom?, cit. izd., Sir. 162.

39 Sakib Korkur, VakuJsIw-mearifsld prirez.- Mahmud ef Bahtijarel'iclI, "Biser", br.
13-14,1-15. VII, 1918., sir. 205. 40 Cil. djelo, Sir. 205. 41 Cit. djelo, Sir.

203.

42 Nafa duzl/ost premafokari ijetimima, cit. izd., str. 103.

43 Kritika se odnosi na "vanzakonsko stanje" u vakufsko-mearifskim tijelima (Vakuftko-meariftki priff!Z, cit. djelo, sir. 206.) Provodi ga i vakufski direktor erif Arnautovi: "Amautoviev je sistem uguio narodni glas i pogazio kompetenciju dcmatske skuptine, na kojoj bi se mogla uti narodna volja." (Cit. djelo, sir. 205.)

Sakib Kor/cul
265

tizmu ... "44 i koja promovira bimkratizam II funkcioniranju islamskih ustanova.45 Kritiar je politike koja preferira "teror klika" i, umjesto naela i zbiljskog rada II narodu, dri se teoretiziranja, krutosti, ablonizrna i osobnog uti1itarizma. To je politika, koja, II njegovom kritikom diskursu, ne vodi afinnaciji izvornih, demokratskih islamskih institucija. Dematska skuptina je ta temeljna institucija, " ... divna demokratska i islamska ustanova"46 koja je utvrena i tatutom Autonomije. Po "tatutu" ona je ", .. ne samo vlasna - nego i duna vijeati i zakljuivati o svim vanijim vjerskim poslovima svog demata."47 Ona je narodu najblii O1gan48 i preko nje narod treba da upravlja muslimanskim ustanovama. Muslimanski intelektualni JX)tencijal, i akademski i vjerski, treba da se koncentrira i objektivira upravo unutar ove temeljne islamske demokratske institucije.49 Unutar nje treba da se fonnulira muslimansko javno mnijenje, a muslimanska inteligencija i islamske institucije moraju mu " ... davati prilike da se mogne nesmetano manifestirati."50 Demokratija unutar islamske zajednice, II njegovim predstavama, meutim, ne iskljuuje - instituciju voe. Sto su njegove vrline? Kao to smo vidjeli, prije svega, njemu ne pripada nikakva politika apsolutizma. Nadalje, islam "'... zabacuje prvenstvo degerisane aristokracije i nepatriotine plutokratije ...".51 Voa je, takoer, ovjek znanja, no, u islamu " ... vrijedi samo takovo znanje, koje je spojeno sa duevnom snagom,

44 Kako da razl'ijemo rad u narodu? cit. izd., str. 108.

45 U njegovom kritikom uvidu mentalitet birokratizma karakterizira, prije svega, linosti i strukture koje upravljaju vakufima. (Vukufskn-meurifski prirez, cit. izd., StI. 203.) Upravo " ... zaslugom birokratizma, to danas u punomjeku cvate u vakufskoj centrali zaboravljena su i imena tih korisnih ustanova ..", dakle, .....dematskih medlisa, pa dematskih i kotarskih skuptina ... ". (Emr bil-marnf i nehi allil-mun/.;jer, cit. izd., str. 70.) A ovaj birokratizam ima razorne posljedice i u radu vakufskog sabora.

46 Kako da razvijemo rad 1/ narodu?, cit. izd., str. 108.

47 Cit. djelo, str. 108.

48 Vakufoko-meariftki prirez, cit. izd., str. 205.

49 "Mjesto II tijesne vakufske kancelarije zagjimo II narod, i odrimo to vie dematskih

skuptina,

na njima zamrlu narodnu svijest? Tu neka nam bude polje rada i tu zaponimo propagandu! Tu treba da se osjeti ivot i tu treba, da komije pokau, ta mogu i koliko mogu!. ..". (Kako da razvijemo rad u narodil? cit. izd., str.. 108.)

budei

50 Cit. djelo, str. 109.

51 Smijemo li kloniti duhom? cit. izd., str. 162.

266
izdrlji vou i ivotnom ustrajnou.)}52

Sakib Korkut

Otuda e rei: "Znanje i smjelost to su uvijeti, da neko moe preuzeti votstvo islamske zajednice."53 Islamske voe, II autentinom liku, su ljudi snage i odlunosti, i " ... akcije i energije ...",54 to su ljudi borbenosti, pouzdanja i izdrljivosti. ss Rezimirajue poentirajui svoje islamsko poimanje vrlina voa Kadrut e rei: "Svjestan vogia pred - svjesnim ljedbenicima."56
Ali, pledirae JIarodIlo pravo na protest i pobunu spram unutannuslimanskih defonniteta i njegovih aktera. Pozva6e ga da vie ne bude "dremovan narod"57 i da svojom akcijom ne bude vie "zaputen i naputen narod"58, Nije, medutim, ni on bez krivice za patologiju unutar elite muslimanske moi: "Pa ipakje za sve najkrivlji - narod, jer kukavno motri i ne trai izlaza. on bi to morao otvoreno raistiti .. ,", S9

Kritika evropocentizma
Sakib Korkut je kritiar recepcij e evropskih vrijednosti i to onako kako se ona vri i publicira unutar muslimanskih "akademiara". Smatra da je " ... kod nas zavladala poast pogljeno shvaene 'evropejtine'."60 Evropocentrizam se kultno promovira i u toj mjeri da svaki kritiki odnos spram "crvopej tine" zadobija javne etikete "reakcionarnosti" i "udaranjem na kulturu".61 Otuda je ..... uutkana gotovo svaka kritika" nekritike, idolatrijske evropeizacije muslimanske zajednice uope, i u sferi obrazovanja {Xlsebno pa je, zbog toga " ... pravac naeg prosvj etnog rada haman sasvim zapadnjaki ... ".62
52 Cit. djelo, str. 162. 53 Cit.djelo, str. 162. 54 Cit. djelo, str. 162. 55 Cit. djelo, str. 162. 56 Cit. djelo, str. 164. 57 Cit. djelo, str. 165. 58 Cit. djelo, str. 164. 59 Emr bil-maruf j lIehj a"il-l1Iunkjer, cit. izd, str. 71. No, i tu figuriraju olakavajue okolnosti: muslimanska masa ..... ne begenie i galami", ali ne ma kako bi ostvarila svoju volju: "Tapa u mraku, jer joj fali - dobro vOlStvO." (Vakuftko-mearifski prirez, cit.
izd., str. 204.)

60 "Gjaka sofra" i jedna naa mahana, cit. izd., str. 175.

61 Cit. djelo, str. 175.

62 Cit. djelo, str. 175.

Sakib KorIcut

267

on

se, bez obzira na nekritiku recepciju evropeizacije, ne libi da II kritikom diskursu interpretira tu "poast" i upozorava " ... na tetnost ovog pravca i zle posljedice. koje e iz ovakog rada neminovno slijediti."63 Umjesto to se pozivaju na ..... govore palih i sadaqjib evropskih i amerikih diplomata", muslimani treba da se oslanjaju na uputu " ...

svete svoje knjige, kojaje visoko iznad triavih raspredanja i nadmudrivanja partainih i zakukuljenih sadanjih politiara, mudraca i filozofa. "64 Sa stanovita nae kritike intetpretacije, II racionalno-kritikom
odnosu spram neselektivne recepcije "evropeizacije", Korkut pie: "Vrlo se je lijepo oduevljavati za Evropu i unositi njezine korisne tekovine, nu treba ujedno odbaciti kojekakve uticaje i panju posvetiti

kojim e se te tekovine kod nas ukalemiti."65 Pri tome, respektirajui povijesnu ulogu islama u kulturnom razvoju Evrope, on e rei: " ... iz Evrope moe (se) gledati Istoku i grijati zrakama, koje su davale ivot i snagu od nas kud i kamo snanijim i kulturnijim narodima."66 Ne prihvata teze kako su se ..... nai zemljaci rano probudili i izmakli nam radi svoje - vjere i naina ivota ...~'67 kao i zbog pravovremene recepcije eVTOpske prosvjete. Kao to samo vidjeli, u samom islamu ne vidi inhibitorske faktore muslimanskog napredovanja, budui da "islamske zapovijedi" hoe" ... od ljedbenika Islama uiniti element reda i rada, koji e moi udovoljiti svojim dunostima prem Stvoritelju i okolici svojoj.''68 Muslimansko zaostajanje nije rezultat islama, jer kad bi ono bilo " ... poljedica etiri stogodinje orijentalne vladavine, onda ga se ni Bugari ni Grci, koji su od nas mnogo blii Orijentu, ne bie mogli tako brzo otresti, pa bi i oni bili u zastoju kao i mi."69 Sukrivica je, po njego-vom miljenju, u akademskoj inteligenciji i u ulemi: "Oh, kako si grijean, islamski narode, kako ste krivi hode i inteligencija! ...".10
63 Diskriminacija vjerskih kola, u pogledu uslova i sadraja obrazovanja, spram "evropeiziranih" kola za "akaderniare" neposredni je povod Korkutovc javne intervencije.

nainu,

64 Naa dunost prema/llkari ijetimima. Biser, cit. izd., str. 100.

65 Malo odgovora Zahidu, cit. izd., str. 66 Cit. djelo, str.

156.

67 Cit. djelo, str. 68 Cit. djelo, str. 69 Cit. djelo, str. 70 Cit. djelo, str.

156. 156. 156, 155. 157.

~----

--

268
Misionarstvo

Sakib Korkut

U najrelevatnije dimenzije Korkutovogjavnog diskursa ovdje umtavamo njegovu racionalnll demistifikaciju, upravo na evropskom Zapadu figurirajuih, fenomena nacionalnog misionarstva-mesijallstva. 71 On zna za povijesnu i savremenu egzistenciju tog fenomena. n No, njegova je kritika misao koncentrirana na njegovu dekonstrukciju II liku " ... fraza o kulturnoj misiji dravica Balkanskog saveza ... ".73 Ovdje se, II njegovom uvidu, fenomen nacionalnog misionarstva - mesijanstvajavlja kao predstava o ekskluzivnoj "kulturnoj", "civiiizirajuoj", "oslobodilakoj" misiji Srbije, Crne Gore, Bugarske i Grke. 74 Rije je, dakle, o predstavama po kojima "balkanske dravice" openito, i, II konkretnohistorijskoj praksi, II fonni anti turskog rata, posebno, provode " ... odano sluenje civilizaciji ... ", jer, II njihovoj ideolokoj preparaciji, na djelu je, navodno, " ... borba protiv vaIVarstvu i azijatsvu, uzvieni progon-tiranije i sveta borba za - slobodu i prava ovjeka ... ".7 5 Racionalnu dekonstrukciju ovog, recimo to tako, nacionalistikog misionarstva vri on na osnovu uvida u njegovo povijesno porijeklo, analizom njegovih oficijelnih polit ikih fonnulacija i, to je najvanije, uvidom II empiriju balkanskih ratova protiv Turske. Predstave o dravno-nacionalnom i kulturnom misionarstvu kao misiji civiliziranja i osl obaanja Drugog, pri tome vrijednosno nieg, primitivnog, pretkultumog,76 opravdano e konstatirati, sasvim su anahrone,
71 Ova dva termina, mada se mogu diferencirati, ovdje upotrebljavamo u sinonimnom smislu. 72 U tom smislu on:zna kako su narcistike autopredstave o nacionalno-kulrurnom misionan;tvu figurirajute i " ... u fanatiooj Rusiji, kolijevci i zatitnici pravoslavlja i slovenstva ... u katolikoj Italiji, klerikalnoj kalvinsko-protestantskoj Engleskoj i - 'liberalnoj' Francuskoj." (Sakib Korkut, Savremene[raze, "Misbah", br. 3-4, I11912.-1913., str. 19, sa arebice Halil BjeJak) 73 Cil. djelo, str. 19. 74 Balkanski ratovi, to treba imati u vidu, su onaj konkretno-povijesni kontekst unutar kojeg Korkut krtiki analizira i demistificira ove nacionalno-narcistike misionarske predstave.
75 Savremenefraze, cit. izd., str. 20.

76 Ideologije emikog pansrbinna i pankroatizma unutar lih dehumanizirajuih predstava posebno gorljivo i fanatino "slikaju" muslimansku zajednicu da bi upravo s njima i "legitimiralc" svoje, navodno, misionan;ko-civilizirajue poslanje. Sam Korkut e identificirati taj fenomen pannaciona!istike dehwnanizacije Bonjaka muslimana i dcmistificirati njcgove motive i svrhc.

Sakib Korkut

269

povijesno potiu iz svijeta srednjovjekovnih fantazmagorija i iracionalizma. U tom smislu, za te predstave e rei : "Srednjovjeni kranski fanatizam i nita drugo."77 Otuda, u ovim predstavama o dravno-nacionalnom i kulturno-civilizacijskom poslanju vidi on novo izdanje " ... Baroarosa i Rikan:Ia, Akvinskih i krikih franjevaca pod bugarskom krunom i u bugarskom ajku."78 Oznaimo to tako, narcistike predstave o nacionalnom misionarstvu, sa svojim izlivima intolerancije, antihumanizIna i neliberalizma, i u balkanskim verzijama, jesu sastavni dio " ... srednjovjenog, nazadnog i ~esnogrudnog balkanskog evropejstva ... ".19 Te predstave nemaju svoje utemljenje, u njegovom uvidu, ni u povijesnoj ni u onovremeno aktuelnoj praksi balkanskih dlavica. Demantiraju, naprimjer, utemeljenost tih predstava, historijski lano konstatira Koricut, njihove anticivi1izacijske diktature i strahovlade.80 Demantira ih anticivilizacijska, genocidna praksa dri:ava koje preuzimaju na sebe navodnu kultumo-civilizacijsku misiju to se ponajbolje pokazuje u njihovom anticivilizacijskom progonu i genocidnom unitavanju muslimana. 81 Napokon, masovni zloini protiv muslimanskog civilnog stanovnitva u balkanskim ratovima do kraja demaskiraju iluziju njihovih misionar-

77 Savremene fraze, cit. izd., str. 20. 78 Cit djelo, sU". 20.
79 Cit. djelo, str. 22. Naravno, sa turkofilskog stanovita, Korirut e preferirati u odno.. su na evropcjs[Vo, osmansku i islamsku superiornost u pogledu recepcije i respekta to.. lerancije, govorie o "liberalnost! Turaka" i hipostazirati " ... nenadkriljivu htu1lanost i civilizaciju Osmanlija ... ". (Cit djelo, SIT. 21 .. )

80 Ta je praksa do kraja antikultuma i anticivilizacijska. Ne moe se govoriti, naprimjer, o " ... kulturnoj misiji jedne Crne gore ... ijem kralju i njegovim vladama bijahu posveene najunije stranice skoro svih uvaenih junoslovenskih dnevnika i drugih listova, koji pobi, orobi, zasunji ili progna sve slobodnije narodne ljude i cmogorslru inteligenciju i iju pedesetogodinjicu str'.thovladanja pozdravie isti ti ljudi i isti ti listovi najeim navalama i najprostijim grdnjama." (Cil. djelo, str. 19.) 81 Ilustrira to Korkut: ,,'Osloboenje' od ropskogjanna trai i hoe da provodi Bugarska, koja je podjannila sve to nije kransko-pravoslavno, koja je onako malena i nejaka, za lridesetak godina pretvorila vie damija u crkve, nego li je Turska kroz cijelo vrijeme svog estogodinjeg opstanka (Xldamijila crkava." (Cil djelo, str. 20.) Isto vrijedi i za Srbiju: "'Osloboenje' hoe da provodi Srbija, koja je ne samo podjarmila nego i - istrijebila gotovo sve Io se je ponosilo islamom, i u kojoj danas nema gotovo ni traga silnom islamskom hajiratu i kulturnim islamskim teevinama " (Cit. djelo, str. 20.)

270

Sakib Kor/wt

skih autopredstava. 82 Anticivilizacijski karakter ovih predstava-ideo-

logija-politika pokazuje se i II oficijelnoj racionalizaciji balkanskih ratova protiv Turske kao ratova "krsta protu mjeseca", dakle, kao vjerskokrstakih ratova protivazijatizrna i islama. 83 Fraze i predstave o kultumo-civilizacijskoj misiji balkanskih drava, II njegovu kritiku uvidu, nisu nita drugo do " ... uzaludno prikrivanje borbe i mrnje kranstva proti islamu i muslimanima..." (pod. S. K ).84

Neovisno od ove sirnplifikacije, sasvim racionalno, mesijanske-misionarske predstave vidi on kao javni izraz "samoobmana", "neiskrenosti i licemjerstva", ''podlosti i opsjenjivanja",85 lane "kulturnosti inaprednosti", lanog "slobodoumlja i liberalnosti''86 i sl. Uz to, mada zna da su ovakve anticivilizacijske predstave, ideologije i politike nastale na evropskom
Zapadu, protestira zbog evropske tolerancije zbiljske politike dravnog

82 Zato i govori o tome kako se iza onih fraza i predstava kriju " ... divljake nasny;vosti ovog antikultumog, nehumanog i barbarskog fanatizma i krvolotva ...". (Cit djelo, str. 19.)

83 Tako, naprimjer, bugarski car Turskoj ..... navjeta kriarsku vojnu i vie svojoj vojsci: 'U borbu za krsl protu polumjeseca' ". (Cit djelo, str. 21.) Korkul u ovom kontekstu racionalno demonrira i predstavu o "borbi prolivazijatstva" kao bitnoj dimenziji skrivenih motiva autopredstave o J...l.Il!umom mesijanizmu, pa e tim "zatimicima 'kulture' i 'civilizacije'" rei kako se " ... azijatstvo u ovom sluaju progoni takoer azija!. stvom, jer, kolijevka kranstva, to ga na vrcima svojih bajoneta i topovskih tanadi nose do zuba naoruani balkanski nosioci kulture, nije u Moskvi ili Sofiji nego Palestini, koja bez ikakve revolte mimo napreduje pod upravom tih Azijata, u ijim se rukama prholom ; zakljukom svih kranskih frakcija - nalazi i klj u najsvetijeg hrama u Jerusalemu ....". (Cit. djelo, str. 2 1.)
84 Cit djelo, str. 21. Treba akcentirali kako kljuni elementi nacionalno-driavnog mesijanstva i njegovih ideologijskih funkcija, kako ih nalazimo identificiranim II Korkutovim uvidima, ulaze, zapravo, u supstancijalna odreenja nacionalnog mesijanstva uope, pa i onoga koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O komparativnom pregledu tih odreenja vidjeti u: Esad Zgodi, Ideologija nacjOl1all1jog mesijanstvo, Vijee Kongresa bonjakih intelckrualaca, Sarajevo, \999. 85 Cit. djelo, str. 19.

86 Cit. djelo, str. 21.

Sakib Korkut

27l

zloina koji se krije iza ovih predstava.87 Ove racionalne uvide, meutim,

ne degradira i to to zbilju balkanskih ratova Korleut percipira iz perspektive osobnog turkofilstva88 o emu e tek biti rijei.

Prozelitizam
U tijesnoj vezi sa
politikom

doktrinom, kulturom, te ideologijom

dravno-nacionalnog misionarenja kao, navodnog, poslanja "civiliziranja", "kultiviranja" i "os lobaanj a" Drugog. jest, II naoj interpretaciji, i poseban oblik religijskog mesijanizma - prozelitizam. Zapravo, forrnulimjmo to tako, misija hrianskog "pokrtavanja" od poetka je bila sastavni dio teologijskih racionalizacija svjetovnog dravno-nacionalnog mesijanstva kao kolonijalnog porobljavanja. Bila je njegova religijska nadopuna, argwnentacija i apologija ekspanzionistike politike evroatlantskog svijeta dr.t.ava i naroda. I Sakib Karkut zna ne samo za empirijske sluajeve njegovog prakticiranja to ga, naravno, primarno iritira i motivira najavni angaman. On, razumljivo, zna i za prozelitizam kao historijski fenomen. No, promatra ga u onodobnom junoslovenskom i, primamo, u bosanskohercegova kom kontekstu. Pri tome, publicira, u naoj intetpretaciji, i teorijski i koncepcijski, zanimljive i relevantne uvide u njegovu prirodu. 89 Fenomen
87 U tom smislu e pisati: "Krlianska Ewupa., ta vjcna gluma i neiskrenost, mimo je povlaivala i slatko se smijala ovoj srbijanskoj komediji na mun islamske Turske ... ", (cil djel. str. 21.) a rije je o pretenziji Srba srbijanaca i crnogoraca da nakon "osvete Kosova" ... .. zapate lu Zapadne prosvjete". (Cit. djelo, str. 22.) Jo jednom kritizira evropsku toleranciju zloina koji se vre (xl<! fonnom i predstavom o "kulturnoj misiji" balkanskih drava. Ljudi koji govore o ..... pravima ovjka., slobodi savjesti i opredjeljenja ...", ipak: "Gnne na Srednji vijek i njegovu vjersku netrpeljivost, osuuju i zgraaju se nad rtvama inkvizicije, a mimo gledaju na rtve Tutrakana, itova i drugih islamskih sela uz Dunav, i ne protestvuju proti otimaina i pljaki, osnovanoj jedino na sili Muzerovih puaka i najderovih topova ... ". (Cit djelo, str. 20.) 88 Manifestira se ono, da ga ovdje tek ilustriramo, i u njegovom uvjerenju kako Osmanlije u ovim ratovima ne rade nita drugo do to isplUljavaju svoju " ... dunostodbranu domovine i uvanje pradjedovskih amaneta", a osmanlijski proglas koji ovu dunost promovira smatra izrazom humanosti, dostojanstva i ovjenost i. (Cit. djelo, str. 20.) Oni zastupaju "miroljubivu politiku" pa, citira KoriM sultanov proglas, " ... potuju prava svih naroda ... ", ..... nemaju osvajakih pretenzija ni proti jednoj dravi i prema lome trae, da i kod drugih naiu na iste nakane." (Cit. djeto, sir. 20.)

89 Naa je historiografija, razwnljivo, ukazivala na povijest prozelitizma iz ovog vreo

mena. Nema nijedne studije koja se bavi austrougarskom vladavinom u Bosni i Herce

272
katolikog

Sakib KOI"kut

prozelitizma, koji se neskriveno promovira i agitira II vrhovima katolike Crkve i kod Slovenaca i kod Hrvata,90 stoji II ii Korkutovog kritikog diskursa. Njegovi empirijski, i uz to koncepcijski i paradigmatini, akteri II Bosni i Hercegovini su Josip tadler91 i sljedbenici. oni su, naravno, i sa njegovog, ali i sa kulturno-civilizacijskog stanovita uopte, problem, dakle, nisu sama po sebi poeljna, nonnalna, racionalna stvarnost. pri tome dominirajue JXlsreduju njegov kritiki diskurs, ali i teorijski, koncepcijski, povijesni i, ustvrdirno to, sa stanovita humanistike, demokratske i emancipatorski orijentirane misli i politike, tani uvidi. Promatra ga, taj fenomen prozelitizma, i II kontekstu dravne austrougarske JX>litike. Ne libi se da javno publicira svoju kritiku vladine politike uope, i II pogledu njene tolerancije katolikog prozelitizma posebno. Ona je inkonzistentna II svojoj religijskoj politici pa, uz propisane zakonske nonne, ipak tolerira Stadlerov praktini prozelitizam.92
govini koja ne registrira i n.unai empirijske primjere, posebno katolikog, prozelitizma. No, nije, iz same svoje biti, mogla rekonstruirati i njegove strukturalne, konceptualne, sintetike dimenzije. One se otkrivaju sada sa uvidima Sakiba Korkuta. 90 Korkut navodi, naprimjer, kako kod Slovenaca postoje kasice u koje vjemici ubaciju novac a na kojima pie: "Za pokrtenje bos. hercegovakih muhamedanaca". I hrvatski biskup dr. Mahni, zanesen hrvatskim mesijanstvom kao poslanjem "bedema kran!>tva", u "narodu hrvatskom" vidi boanskim provienjem dat narod poslan "na katoli~ll etvu istone vjere" pa poruuje: "Eto narode hrvatski, na nawnu providnosti u savijetu je Trojednoga Boga _. zakljueno, da preuzme megju rogjednom braom, koja bijehu krivnjom kobnih sluajeva kroz tisuu godina podijeljena, JXlslanstvo ujedinjenja." I splitski list Dan, list pod pokroviteljstvom pomenutog biskupa, propagira identino stanovite: Hrvatima je boije provienje namijenilo da, pod njihovom misijom, balkanskl narodi " ... postanu ono, to SII i pnje bili - katolici". Zastupajui poziciju katolikog prozelitizma i dr. Pazman, pripadnik stranke dr. Franka, u hrvatskom saboru dao je izjavu kako su muslimani " ... idolopoklonici, oni su bezbonici ", jer njihov bog "je kriv bog. idor'. (Svi navodi su dati prema: Sakib Korkut, Baja lazi, hall, bau! ... , "Biser", br. 17-20,1918., str. 277.) 91 Korleut ne tedi rijei da bi deskribirao tadlera u njegovoj prozelitskoj aktivnosti: on je " ... na stari znanac i dumanin, na bajunetama zatieni i favorizirani izaziva i - naravni protivnik ... ". Onje akter ..... pljake i otimaine naih cna i nae nejai...", on je ..... matori i zgrbljeni stari ...". (Stadferovtina na pomolu, cit. izd., str. 189.)

92 Vlada ministra Bjelinskog ..... napravila se je i slijepom i gluhom, pa niti vidi niti
hoe otvorenog i javnog omalovaavanja jednog driavnog zakona. Stadler joj apai3re

(otvoreno) prkosi i izrugava se njezinim naredbama i odredbama, on otvoreno proklamira prednost papinih odredaba nad dravnim zakonima, lli naa vlada niti ga hapsi, niti mu prijei javnu agitaciju i otfKlT protiv suverenosti drave i njenih ustanova.

Sakib KO/"kut 273 Promatra, nadalje, taj prozelitizam, kao rijetko koji mislilac j publicista svoga vremena, i II tome je atipian, pa zasluuju njegove ideje i savremeni respekt, tako to misli relacije izmedu dravnog suvereniteta i, navodnog, suvereniteta pape. tadlerov prozelitizam, zapravo, demonstrira

suverenitet papinstva nad dravnim suverenitetom to i teorijski i politiki

Korkut kritizira i odbacuje. Zato istupa protiv teza o " ... neobaveznosti

zemaljskih zakona, koje ne blagoslovi rimski papa ... ",93 i politike, koja konzistentno tom stanovitu, ne priznaje i ignorira ... naredbe glede prelaza iz jedne vjere II drugu ...".94 on zna, zapravo, da tadlerovski prozelitizam ima i vanreligijsku, dravno -politiku dimenziju a to, po naem miljenju, II njegovoj tanoj percepciji, znai da on izraava " ... njegovu elju podravanja drave II dravi ... ".95 Na pitanje koje sam postavlja: "Ili su kod nas jae papinske bule, ili zemaljski pozitivni zakoni, dae on eksplicitan odgovor: pledira za dravni suverenitet i suverenitet dravnog zakonodavstva spram papinskih uzurpacija. Jednostavno, sasvim u duhu savremenih a civilno-demokratskih svjetonazora, Korkut stoji na stanovitu da ideja dravnog suvereniteta treba biti preferirana spram anahronog, srednjevjekovnog katoliko-papinskog univerzalizma. Otuda podrava politiku suprotstavljanja " ... tutorstvu pape i njegova namjesnika na stolici Vrhbosanske nadbiskupuje."96 Potom promatra ga i u kontekstu ljudskih prava i sloboda. Njegova kritika prozelitizma uklj uuje afinnaciju graanskih prava: prozelitizam je, u njegovom uvidu, najgrublji oblik njihove suspenzije. on je eksplicitni oblik ignorancije i neposredne negacije ljudskih prava i sloboda. Zato e i rei kako je prozelitizam izopaeno rx>imanje ''prava ovjekovih". Interpretira prozelitizam u kontekstu konceptualnih odnosa izmedu vjerske i nacionalne identifikacije te ga smatra, recimo to tako, empirijskim dokazom demagokog karaktera teza o razdvojenosti vjere i nacije. Onodobna praksa prozelitizma pokazuje kako u sferu idologijskotavie ona progoni one koji prigovaraju ovoj agitaciji i otporu, a pred tadIerov stan alje policiju i vojsku, da ga zatiti od tobonje opasnosti insulta. Mi, drLimo, da e ova vojna ''parada'' postignuti to, da se tadler jo uvie ustali i uvrsti na svom V!lnzakonskom stajalitu." Cit. djelo, str. 190.)

93 Cit. djelo, str. 189.

94 Cit. djelo, Sir. 189. 95 Cit. djelo, sir. 191.

96 Cit. djelo, str. 189.

Sakib Korku! politike demagogije tako i II domen agresivnog nacionalistikog pragmatizma spada masovno recipirana teza o razdvojenosti vjere i nacije, odnosno vjerske i nacionalne identifikacije: identifikacija katolianstva i hrvatstva, II njegovim uvidima, upravo II prozelitizmu dobija svoju punu potvrdu.

274

I napokon, mada ne i na kraju, II kontekstu muslimanskih odgovora i muslimanske "vjerske''97 i "narodne" politike, promatra prozelitizam kao jedan od izraza njene benignosti i naivnosti. U ovom kontekstu kritizira utnju nekih muslimanskih novina,98 ali i indolentan odnos muslimanske reprezentacije II bosanskom Saboru prema politici prozelitizma. Umjesto da insistiraju na diskreditaciji vlade, ",.. nai saborai nee da vide II ovakom dranju vlade nikakve pogrijeke, nego joj bez skrupula nuaju svoje usluge i trae bazu za sastav radne veine Ovo je novi specijalitet JXlsianske 'politike'! ... ".99 Ignorirajui ovaj fenomen, muslimanska saborska reprezentacija, zapravo, ignorira pledirajuu politiku muslimanskih " ... graanskih i ovjeanskih prava".IOOOtuda, opominje i JXlIUuje joj, bez potpunog ouvanja graanskih i ovjeanskih prava - a naroito bez potpune obezbjeenosti slobode vjeroispovijesti - ne mogu njeni akteri ni pomiljati na potporu i solio

97 Muslimanska ''vjerska'' vlast nema adekvatnog odgovora na strategiju, politiku i praksu prozelitizma. Naprimjer, dok ..... katoliki i pravoslavni svecnici smjestie u Slavoniju na hiljade sirote djece ... ", pa ..... nam Slavonija hrani vie siroadi nego li ih je u tako-.zvanom "vakufskom" sirotitu ... " (Naa dunost prema fulwri ijetimima, cit. izd., str. 103.), ulema-medlis ne poduzima nikakvu akciju kako bi sanirala mogue prozelitistike motive ovakvog "altruizma". I openito, ulema-medilis ne pokazuje ni sposobnost ni volju da parira katolikom prozelitizmu. Sublimirajue e, u tom konteksm, pisati: "Ulcma-medilis nema nikakova lista nili se ko od njih sad bavi perom. Ni1rud ne hodaju, niti su i II kakvu dodiru sa narodom. Take su nam i muftije. Nili piu, niti zapoinju kakavu akciju. Obagji koji mckteb i gradsku damiju i - Bog te veselio. Niti sc sastaju niti zdogovaraju, a kamo li da rukovode odgojem nae srednjokolske i druge omladine. Ko od njih moe i doviknuti Dru ariu, da j ne spominjenmo Dr Mahnia i njegovu nmogostruku djelatnost" (Baja lazi, bau. bau!.... ci!. izd., str. 278.) 98 "Mi sc ne udimo utnji ' Novog vakta'jer ga ureuju i inspiriu rawi ... 'anonimusi' i poznati hulitelji 'Menure'''. CStadlerovtina Ila pomolu, cit izd., str. 190.) Sa ironijom pie o utnji i nekih predstavnika nekadanje Narodne orgalli2acije i nekadaanjih boraca protiv tadlerovtine i ne prihvata tezu o prozelitizmu kao manifestaciji i dokaz djelatnog "muslimansko-hrvatskog pakta". (Cit djelo, str. 190.) 99 Cit djelo, str. 190. 100 Cil djelo, str. 190.

Sakib KarkuI

275

damast naeg milieta.1 01 Zato, budui da vlada " ... ili nee, ili ne moe pribaviti faktinog respekta zakonskom propisu o slobodi volje i savjesti, koje su zajamene i naim 'krnjim' ustavom ... ",102 i pledira radikalnu politiku ignorancije muslimanske participacije II javnom ivom. 103

Ljudska prava i meunarodni odnosi

Njegova kritika dravno-nacionalnog mesijanstva i religijskog prozelitizma kao njegove bitne dimenzije osim toga to proizilazi iz pansilamskog diskursa, dakle, racionalno utemeljene apologije muslimanske egzistencije na bosanskohercegovakim i balkanskim prostorima pred hrianskim, i to djelatno polcrtavajuim pretenzijama, nosi II sebi recepciju i val/islamskih, a to znai, evropskih vn"jednosti. I iz njihove

sadrine vri se ona kritika. One su inkompatibilne katolikom prozelitizInu. Suh1imiraju se te vrijednosti i kod Korkuta II sintagmi ljudska prava. Sakib Korkut, dak1e, i II ono doba, zna za fenomen ljudskih prava i stoji na stanovitu njihove apologije. No, to podrazumijeva pod ljudskim pravima, a govori o tim pravima li sintagmi " ... graanskih i ovjeanskih prava", l04 posebno unutar multireligijskog i pod austrougarskim apsolutizmom bivstvujueg bosanskohercegovakog drutva? Govori on, zapravo, o ljudskim pravima u kontekstu identiftkacije bosanskohercegovakih Muslimana kao Evropljana. I sebe u osobnom individualitetu i Muslimane II Bosni i Hercegovini, dakle, smatra " ... ljudima i Evropljanima ...... 105 Njegov misaoni i vjerski panis/amizam, vidimo, ne ignorira svijest o bosanskohercegovakim muslimanima kao

str. 190. 102 Cit. djelo, str. 190.

101 Cit djelo, 103 "S toga su nai 'zastupnici' duni toj vladi pokazati i djelom dokazati, da predstavljaju slobodan narod, a ne katoliko roblje, i staviti joj na znanje, da bez graanskih sloboda nema niti moe biti ni zajednikog rada ni saborovanja. Vladi se mora jasno i nedvoumno izjaviti, da bez ukroenj a tadlerovskih hira nema i ne moe biti muslimanskog djelovanja u javnim poslovima." (Cit djelo, str. \90.) 104 Cit. djelo, str. 190. 105 Savremene fraze, cil izd., str.

21.

276

Sakib KorIcut
II

jednom od evropskih naroda. 106 No, istovremeno muslimane

BiH

smatra ", .. istinskim ljubiteljima snoljivosti i pravinosti .. ,",107 Otuda, i II tom kontekstu, pod ljudskim pravima, prije svega, podrazumijeva " ... zatitu i obezbjeenje slobode vjeroispovijesti ... "108 i, uopte, slobode "volje" i slobode "savjesti" ,I 09 Ove su slobode ", .. najsvetije pravo... " i " ... obj s j obodna oVJeka .... 110 . " l~e )a
Nadalje, uz slobodu vjeroispovijesti, II pravnom diskursu gledajui, II ova prava uvrtava Korleut i pravo na pravnu, odnosno, dravljansku

ravnopravnost ijedllakostpred Zakonom. U tom smislu e i pisati: "Bez ravnopravnosti svih graana pred zakonom nema i ne moe biti mira i poretka."lll Politika hegemonije, II njegovom tanom uvidu, neposredno ugroava ideju ravnopravnosti i pravne jednakosti graanskih individua. 112 Ona je, II osnovi, u njegovim, istina imanentno gledajui, a u toj imanenciji ovdje tu ideju i dij agnosticiramo, uvidima, militaristika ideja. A ethos jednakosti i ravnopravnosti pripada antimilitaristikom, civilnom drutvu sloboda. Ova prava i ove slobode moraju poivati, po njegovom miljenju, na prethodnom, apnornom respektiranju ideje i ustanove Prava i Zakona te se, otuda, i zalae za eliminaciju svakog "vanzakonskog stanja" i za uvaavanje "... bosanskih zemaljskih zakona ... " 113 pa recepciju ideje pravne drave tretiramo kao jedan izraz njegove pravile kulture koja ga legitimira kao vanog sudionika u historiji socijalne i politike misli Bosne i Hercegovine.

106 Ova svijest je od osobite vanosti budui da je u nacionalistikoj ideologiji figurirala agresivna predrasuda o muslimanima kao azijatima, Turcima, Osmanlijama, jednom rijeju stranom, importiranom "tijelu" na tlu Bosne i Hercegovine.

107 Savremene/roze, cit. izd., str. 21. 108 Stadlelm'tina na pomolu, cit. izd., str. 190.
109 Cit djelo, str. 190. llOCit. djelo, str. 190. Otuda i u kontekstu kritike prozelitizma pennanentno i pie: "Mi od vlade i od saoorskih zastupnika traimo faktinu zatitu i obezbjeenje slobode vjeroispovijesti ..." le sloboda ..... koje su zajamene i naim "krnjim" ustavom." (Cit djelo, str. 191.) I II Cit. djelo, str. 191. 112 "Hegemonija jednog dijela - ma bio on i oberkatoliki - ne moe se podravati, i ne moe se zatititi ni sabljom ni bajunetiJna."(Cit. djelo, str. 191.) 113 Cit. djelo, str. 19 1.

Sakib Korkut

277

Njegova recepcija ljudskih prava projektira se i na meunarodne odnose. Polazei od islamske dogmatike, a imajui II vidu konsekvence PlVog svjetskog rata koji je donio " ... sadanje klanje, mrcvarenje i svakovrsno unitavanje ...", smatra da se novi meunarodni poredak ne moe uspostaviti bez " ... pobjede prava i pravice, sporazuma i obostranog prihvata ovjenijih principa uprave i megjunarodnih odnoaja". l 14 Samo II onim naelima, koja se suprotstavljaju nasilju i garantuju opstanak naroda, jer bez principa " ... pravde, snoljivosti i samilosti ... "115 oni moraju propasti i nestati, jeste " ... izlaz iz labirinta dananjih krilatica imperijalizam, kapitalizam i socijalizam; autokracija, demokracija i samoodregjenje".J16

Divergencija - pansrbizam ipankroatizam

Mit o nuciOlZa/flom misiunarsivu, politika prozelitizma i ignorancija ljudskih prava muslimana II Korkutovom kritikom i, recimo to, u tom vremenu racionalnom uvidu, vane su komponente u miljenju-djelovanju oficijelne srpske i hrvatske politike reprezentacije i u Bosni i Hercegovini i van nje. No, ona se ne iscrpljuje u ovim dimenzijama. Tu politiku, imajui u vidu njen sadraj, definirali smo ve kao politiku etnikog pansrbizma i etnikog pankroatizma. Uz naznaene, II Korokutovom rukopisu mogu se indentificirati i drugi elementi u ono vrijeme ove javno publicirane i djelatne politike. Vidjeerno, u njena supstancijalna odreenja ulazi, na jednoj strani, u radikalnom, no i emprijski utemeljenom, diskursu osmiljena predstava u kojoj do krajnjih dimenzija figuriraju divergentni srpsko-hrvatski odnosi i, na drugoj , dijagnostiki taan uvid II zbilju radikalne, politike, pravne i kulturnomentalne dehumanizacije Bonjaka-muslimana. Korkut, pri tome, polazi od, kao aksiomatskog stajalita, II to vrijeme, unutarjllnoslovenske aksiologije, konvencionalne predstave da su Srbi i Hrvatijedan narod sa dva imena. l 17 I muslimani u Bosni i Hercegovini
114 Naa dunost prema fokari ijetimima, eil izd., str. 101.

115 Cil djelo, str. lOJ. 116 Cil djelo, str. 101. 117 "Srbi i HJvati jedan su nar<xl, sa dva plemenska naziva. Prema [ome treba da im i buduCnost bude jedna." (D....ije preuzete rezolucije, nastavak V, "Misbah", maj-juni 1913., br. 14-15, str. 109, sa arebice Hali! Bjelak.) Ovaj Korkutov tekst predstavlja kritiku " ... rezolucije narodne i napredne muslimanske omladine srpske i hrvatske narod-

278

Sakib KoriM

su trei dio tog naroda. ItS Otuda, Korkut stalno govori o " ... islamskom dijelu naeg naroda"119 Neovisno od ovog identiteta, II Korkutovorn uvidu, rije je, ipak, o " ... tri svijeta, tri razliita naziranja na cilj i svrhu ivota i bivstvovanja - tri oprene narodne due sa posebnim osjeajima i posebnim obiajima i pretenzijama."120 No, na tlu one posebnosti, one individualnosti, vidimo, figurira i ona opreka koja se II Korkutovoj percepciji vidi kao radikalni antagonizam, dakle, kao totalna divergencija. 121 U njenoj osnovi stoji radikalna politika konfrontacija II srpsko-hrvatskim odnosima, a koncentrira se ona, izmeu ostaloga, i II oprenim anticipacijama dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Hrvatska reprezentacija, recipirajui starevi6evsku ideologiju, fanatino zastupa koncept trijalistike rekonstrukcije Monarhije i integracije-ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom 122 Srpska reprezentacija, suprotno, odbijajui apsolutno svaku trijalistiku koncepciju vidi Bosnu i Hercegovinu II sastavu Srbije. 123
nosti u Beu .. ," i rezolucije " ... cjelokupne muslimanske akademske omladine u Zagrebu ... ". (Dvije preuzete rezolucije, "Misbah", mart 1913., str. 74.) 118 "Mi smo sastavni dio log naroda i treba da se prilagodimo zajednici s njima." (Dvije preuzete rezolucije, nastavak V, cit izd., str. 109.) 119 Smijemo li klonuti duhom?, cit izd., str. 162. 120 Dvije prf!llzete rezolucije, nastavak. Ill, "Misbah", br. 12, april 1913., str. 89. 121 U lom smislu e i pisati: " ... izmedu tri elementa nae narodne zajednice. zijcvaju iroki jazovi, koji e progutali jo nmogo rtava i ornoj ili jo mnogog i mnogog borca iprijalelja. Zavirimo malo u ovu nau narodnu vreu sa stotine krpotina! ... osobito upadaju u oi : islam, katolicizam, ortodoksija ... "." (Cit. djelo, str. 89.) 122 "Sto se tie Hrvata pomato je cijelom svijetu, da medu njima nerna ni jedne stranke, iji bi program, rad i dranjc mirisao na kakvo gravitiranje izvan "okvira": Oni su bili, jesu i ostae pobornici "zapadnog" slavenstva, koje sa "istonim" nerna i ne moe imati jake veze iz prostog razloga to ihjedn.e od drugih dijeli kultw"a i tradicija.... To vrijedi za Hrvate iz prijeka, doim su ovdanji skoro svi "pravai" i meu njima nema ni 2 % "Slavosrba" a nema ni 1/5 takovih, koji bie pristali na samostalnost Bosne." (Dvije preuzele rezolucije, nastavak IV, "Misbah"maj.jun 1913., br. 14-15, str. 106.) Opreke su nepomirljive pa " ... bi bilo i previe smijeno traiti dodirne take izmedu Starevieve ujedinjene Hrvatske, kojoj, po nekim kaviovima (priama) pripada i Crna Gora . te "Narodovake" Bosne, kojoj nije priznata ni aneksija Dovoljno je samo istaknuti, da ni "Umjerenjaci" oko "Srpske rijei" ne daju prosloviti o pripojenju Bosne Dalmaciji, a kamoli Hrvatskoj." (Cil djelo, str. 105 ..) 123 " ... Srbi neee pripojenja sa Hrvatskom, niti naprimjer, u Bosni ima i jedne srpske stranke, ili stranice koja bi primila, a kamo li traila ujedinjenje sa "braom" preko Save. ideal ovdanjih Srba nije ujedinjenje sa Hrvatskom." (Cil djelo, str. 105.) Kao ilustraciju ovog stanovi!ita Kokrut navodi pW1Udu lista Narod od 1000. k onome koji bi
<o.

Sakib Korku!
Obje oprene pozicije ne poivaju,
sluajnog,
II

279
njegovom uvidu, na razlozima

jednokratnog ili perifernog karaktera. Naprotiv, konzekvencija su supstancijalnih antagonizama koji se koncentriraju oko percepcija nacionalnog karaktera i budueg dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine. Hrvatska se politika deducira iz mitologije o Bosni i
Hercegovini kao etniki hrvatskoj zemlj i i o hrvatskom povijesnom, narodnom i dravnom pravu na Bosnu i Hercegovinu. Srpska se zasni-

va na mitologiji o Bosni i Hercegovini kao povijesno i etnik.i srpskoj zem1jil24 pa, razumljivo, iz te imperij aJne perspektive, proizilazi njena opsesija da se II budunosti ona anektira Srbiji. Nadalje, ona radikalna divergencija po iva i na identifikaciji vjere i nacije, religijske i nacionalne istovjetnosti, na podudarnosti hrvatstva i katolianstva 125 te srpstva i pravoslavlja. 126
I, napokon, uz sve one antagonizme, dijele ove javno-mentalne i dravnopolitike projekcije zajedniki stav prema muslimanima: definirajmo to tako, politiku dehumanizacije kao i politiku njihove plVsrpske i prohrvatske llacionalizadje. I tu je paradoks: to muslimane vie dehumaniziraju to, s pravom u njegovom uvidu, vie insistiraju na njihovoj nacionalnoj srbizaciji i kroatizaciji. Sam Korkut navodi jednoj mjesto iz Stpske rijei na kojem se u paradigmatinom smislu manifestira to je

i u emu se sastoji dehumanizacija muslimana sa pozicija etnikog pansrbizma i nacionalizma U njihovoj percepciji " ... stari muslimani ..." su " ... i dalje provodili svoj mrtvi utljivi ivot u bezbrinom utanju i divljem osjeanju najprimitivnijih strasti ... ", njihovo je " ... sve bie predano
pronaao i jednog "narodovca" da je prihvatio aneksiju Bosne i Hercegovinc Monarhiji. (Cit. djelo, str. 106.) 124 Lis! ''Narod'' bi, kako kale Kotkut, " ... izbio oi i 'bratu' Hrvaru, ako bi sc usudio iXJSUmnjati u srpstvo Bosne." (Dvije preuzete 1T!Zolucije, nastavak lU, cil izd., str. 90.) 125 "Kao to su nai Srbi u praksi najprije pravoslami. pa tek onda Srbi, tako su isto i HIvati izbrisali i zameli granicu imIeu hrvatstva i katol ianstva i ovjeku se teko snai gdje poinje to njihovo "hrvatstvo", gdje li svrava katolicizam.... (postoji) saglasoost katolikog laikata i inteligencije sa javno oglaenotn teorijom g. nadbuskupa tadlera: "Samo dobar katolik moe biti dobar Hnul'." (Cit djelo, str. 91.) Otuda se, u njegovom uvidu, i moe rei: "Bosanski katolici nemaju ni jedne ustanovc, u kojoj je narodnost razluena od katolianstva. oni to sada dapae ne umiju ni razluiti." (Cit. djelo, str. 91.) Zato, Kotkuti smatra " ... da e proijo dosta vremena, dok se katolika dua naih Hrvata usposobi za prilagoenje principu istog nacionalizma". (Cit djelo, str. 92.)

126 "Drim ... da je bosansko-hercegovako 'srpstvo' prilino izmijeano sa 'pravoslavljem' i da se muslimani ne mogu i ne smiju za njega zagrijavati sve dotle, dok
sc ne oisti od svih drugih surogata i predrasuda." (Cit. djelo, str. 91.)

280
ivotby'skom mini i
zavuenosti II

Sakib Korkut

svoju tunu skromnost, nesvjesnu i sirotinjsku" a " .. muslimanska dua ostala Ue) netaknuta, nijema za sve misaono i humallo, surova i divlja, jaka osjeanja za ono, to se malo die nad najprimitivnije elje divljeg beduina ... ", i to II doha sve ..... jaeg i dubljeg prodiranja, uvlaenja novih, ovjeanskih ideja ... ".1 27 Osman iki jepa Srpskoj rijei raskinuo sa ", .. muslimanskim elementom, tim nestalnim, prevrtlj ivim elementom ne izgraenog karaktera, strasne due ali slabe, ili bolje nikakve kulture i inteligencije."128 A ovakva pannacionalistika slika 129 II kojoj se do kraja degradira muslimanski identitet, da bi se na njenom tlu argumentirala slika njihovog, navodnog, povijesnog spasa - prosrpskog nacionalnog osvjetavanja, zapravo, bila je ope mjesto II onovrernenoj srpskoj publicistici, historiografiji i sIpskomjavnom mnijenju uopte. Ni luvatsko javno mnijenje, samo u drugaijim verzijama i izrazima, nije, u njegovom utemeljenom kritikom uvidu, lieno ovih, definirajmo jo jednom to tako, agresivnih dehumanizirajuih predstava. U Korkulovoj percepciji ispoljavaju se one u stalnim pritiscima, asistencijama i intervencijama u unutannus1imanski kulturno-obiajni, mentalni i politiki ivot, naprimjer, u njihovim docirajuim napadima na upotrebu

127 Cit prema: Sakib Korkut, "Srbslroj rijdi" j "HrvatsIrom dnevniku" (Odobrenjem Glavnog upravnog odbora), "Misbah" , 1I1912-13, br. 12, sa arebicc Halil Sjelak. Ovaj Korkutov tekst je objavljen u "Godinjaku" BKZ Preporod, Sarajevo, 2001. Citirae se prema ovom izdanju, a navedeni tekst iz "Srpske rijei" na sIT, 175. OVU dehumanizirajuu sliku Muslimana donosi ovaj list u kontekstu deskripcije navodnih okolnosti u kojima se pojavio i djelovao Osman iki koji se nije "stidio" ni " .. _svih onih osobina koje terete muslimansku ra.<;u (!), a osobito onih koje ju ine lakomom i poudnom .. ". (Cit djelo, SIT. 176.)
128 at djelo, SIT. 165. Takve intervencije provodi i srpska publicistika, ovdje, u ovom konkretnom sluaju i Srpska "je insistirajui da irilica mora biti zasrupljena uGajretu. (Cit djelo, str. 177.) 129 Korkut e, imajui u vidu srpsku politiku utemeljenu na ovakvim

predstavama, i uope empirijsko " ... dranje Srba, iz kojeg jasno izbija sva golotinja nebraISkog i nehumanog njihova dranja naroito prema nama muslimanima", (Dvije preuzete rezolucije, nastavak III, cit izd., sIT. 90. ) akcentirajue, rezimirajue e konstatirati: "Mrnja, dakle, pravoslavne due naeg naroda na islam i njegove ljcdbenike tako je jaka, da je nijesu u stanju utaiti ni evropska mona kultUra, o kojoj se vole tako razmetati, ni plemenska i krvna zajednica, za koju toliko vojuju i toliko ju, lafno, uzvisuju, pa ak ni ljudsko smilovanje, priroeno i najokorelijim tiranima i barbarima!" (Cil. djelo, sir. 90.)

dehwnanizirajuim

Sakib Korku'

281

irilice II Gajretu. 130 Otuda, na taj i druge naine 'Jezuitski", nepre stano, " ... produuju svoje nebratsko rovarenje i :zavaanje roene bra

hrvatski mit o vlastitom kulturno-civilizacijskom misionarstvu i politika katolikog prozelitizma, vidjeli smo, takoer, uz " ... bljezgarije proti islamu i muslimanima ... "132 II hrvatskim novinama i politiku
socijalne degradacije muslimana,133
nizirajuu
II

e. "131 I

svojoj osnovi imaju dehuma-

sliku muslimanske zajednice II cjelini. 134

Iz ovakvih, to ovdje akcentiramo, empirijski t anih politikih dijagnoza Karkut i deducira svoj opi uvid da II svijet privida i neutemeljenosti spada ideja i politika koja projektira ideal srpsko-Illvatskog ujedinjeIIja. 135

Jo je vanije to iz ovih uvida deducira muslimanski odgovor na one antagonizme. Rije je o politici nacionalne indiferencije. Sto se, meutim, ovdje pod ovom politikom kod Korkuta JXXlrazumijeva?

Muslimani: nacionalna indiferencija ikoegzistencija

Ovaj se pojam, u naem interpretativnom uvidu, kod Korkuta razumijeva i prakticira u kontekstu aktuelne politike izvanjske, nasilne etnike srbizacije i, isto tako, spoljanje, agresivne lauatizacije muslimana II Bosni i Hercegovini. Rije je, dakle, o politikama koje plediraju "nacionalizaciju" muslimana u smislu njihove, navodno, prosvijetene
130 Ima u vidu Korleul ovdje lanak muslimanskih "akademiara" Na adresu Valaifskomeariftkog sabora kojeg Hn'atski dl/evllik prenosi bez ikakve ograde. Korlcut ovaj ureivaki potez komentira: "'Hrvatski dnevnik', koji svakom ita bukvicu o pristojnosti i uljudnu pisanju, trebao bi drlati na umu, da se pristojni ljudi nikad ne mijeaju u tude stvari, da poteni ljudi nikad ne siju razdora medu braom, i da savjesni novinari i rodoljubi izbjegavaju povode Ir\Icnju i linim zaevicama." ("Srbslwj rijei" i "Hrvatskom dne'l'ni/at", cil izd., str. 176.)

131 Cit. djelo, str. 177.

132 Dvije preuzete rezohicije, nastavak III, cit. izd., str. 91.

133 Naprimjer, ''vrijedi pravilo" i kod Hrvata kao i kod Srba: "Muslimanu treba ostavili hamalsko ue ili irgatski trnokop ,.. ". (Cit. djelo, str. 91.) 134 Imajui u vidu odnos hrvatske politike prema muslimanima u cjelini, on e pisati kako " ... II bosansko-hercegovakom 'Hrvatstvu' ima po nas tetnih i opasnih primjesa i surogata." (Cit. djelo, str. 92.)

135 Fonnulira ga, naprimjer, i list Narod. "Jedinstvo Srba i Hrvata mogli samo shvatiti kao izjednaenje dua lIOrodIlih, a prema tome i njihovih ideala o budunosti . Bez loga, jedinstvo izgledalo nam je samo kao jedna zvuna politika kratkovremena fraza" . (God. rv, br. 265, cit. prema: S. Kurkut, Dvije preuzele rezolllclje, nastavak Ill, cit. izd., str. 89.)

Sakib Korkut identifikacije sa etniko-nacionalnim hrvatstvom ili srpstvom. One svoje odjeke, konstatirajrno to, nalaze II marginalnim oblicima muslimanske autosrbizacije i II perifernom mada deklarativnom, javno publiciranom etniko-nacionalnom muslimanskom hrvatstvu. Kadetu konzistentno odbija ove politike i stoji na stanovitu da muslimani II Bosni i Hercegovini i II odnosu na pansrbizam i II donosu na pankroa!izam (nije, naravno, ovdje, rije o njegovim terminima nego o naem sl.Ullblimiranom izrazu njegove temeljne misli) treba da stoje na neutralnom terenu. A to znai da trebaju biti, kako II prosrpskom tako i II prohrvatskom smislu, narodnosna, nacionalno indiferentni. U tom smislu je eksplicitan: "~ta nam dakle preostaje? Ako hoemo svoj sclamet nita drugo nego pasivitet II ovom pitanju, ili drugim rijeima: narodnosni indiferentizam"136

282

Pri tome argumentira i povijesnim uvidom te uvidom, o aktuelne reakcije matice muslimanske zajednice: ono nacionaliziranje u ovim uvidima " ... nema nikakva korijena u Bosni i Hercegovini"137 pa e, u tom smislu, i apostrofirati: "Naem narodu nije do 'srpstva' i <hrvatstva' ."138 Argumentira, nadalje, i islamskom logikom pa u toj indiferenciji vidi neto to " ... nalae naa vjera ",".1 39 Tu prohrvatsku i prosrpsku indiferenciju ..... nalae zdrav razum ,.. "140 koji racionalno zna za " .. , zasebni poloaj .. " 141 muslimana II konkretno-historijskoj konstelaciji drutvenih odnosa. No, argumentira i ve izloenom slikom antagonistike divergencije u srpsko-luvatskim odnosima 142 kao i slikom dehumanizirajue pansrpske i panhrvatske politike spram islama i muslimanske zajednice u cjelini. Empirija one politike divergencije od muslimana, ukoliko bi se kroatizirali ili srbizirali, ne samo da bi od njih uinila dodatni izvor produbljavanja radikalnih srpsko-hrvatskih kon-

136 Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd., str. 107.

137 Cit djelo, str. \07. 138 Cit djelo, str. 107. 139 Cit djelo, str. 107. 140 Cit djelo, str. \07. 141 Cit djelo, str. \07. 142 Politiku narodnosne indiferencije "... nalau nesreeni odnosi izmedu naih saplemenika drugih vjera." (Cit djelo, str. 107.)

Sakib Korkut

283
bi

frontacija 143 nego

unijela i antagonistiki razdor unutar muslima-

na, l44 to je, sa muslimanskog stanovita, primarno. A s tom unutarn-

jom razapetou izmeu recepcije pansrbizrna i opredjeljenja za pankroatizam " ... bierno opet narod bez narodnosti, jer neemo imati narodnog ideala: bierno II dvorunici glede dravne pripadnosti i neemo imati jedinstvenih vanjskih obiljeja jednog naroda."145 Kao konzekvencija, onda, dolazi egzistencijalna nesigurnost za muslimansku zajednicu: i osiguranje ivotnog opstanka nalae odbacivanje sIpske i prohrvatske nacionalizacije. l46
Iz ovog odbijanja nee on izvesti nikakav pozitivni program zasebnog, naprimjer, bonjakog, vansrpskog i vanhrvatskog, nacionalnog identi-

ficiranja muslimana, dakle, kao fXlsebnog, autohtonog, samosvojnog etnikonarodnog individualiteta smatrajui, a pri tome ostaju i II etnikoj apstmkciji, i J alje da su oni tek Jio jedin!:ilvenog slavenskog naroda kao to nee stari ni na stanovite dravno-pravne samostalnosti ili autonomije Bosne i Hercegovineo l4 7 S onu stranu prosrpskog i prohrvatskog
143 Ukoliko bi muslimani prihvatili politiku autokroatizacije, a s njom i ujedinjenje Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom unutar Monarhije na konceptu trijalistikog ureenja, onda bi se oni izloili "o .. nepotrebnoj borbi sa Srbima, koji su ooluni protivnici takvog ujedinjenja. I mjesto da svojim "idealom" sijemo slogu, bili bismo samo klin razdora ...". (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. i7.d., str. 106.) Ukoliko bi, na drugoj strani, prihvatili politiku autosrbizacije, a s njom i koncept ''ujedinjenja izvan Hrvalske", onda bi muslimani doli " ... u sukob sa Hrvatima, pa bi smo opet bili klin razdora mjesto posrednik zblienja." (Cit. djelo, str. 106.) 144 "Slijedili oba pravca, lj. biti za "Ujedinjenu Hrvatsku" i proti njoj nije mogue bez revolucije u prirodi i logici i prema lome ne preostaje nam nita drugo, nego li napustiti oba gornja pravca, pa biti nacionalno indiferentni ili se pak pocijepati u dva tabora pa jedni biti srpski, a drugi hrvatski - prirepci." (Cit djelo, str. 106.) 145 Cit. djelo, str. 107. 146 Ako bi prihvatili p:>litiku "nacionaliziranja", a u kontekstu supstancijalnih antagonizma u srpsko-hJVatskim odnosima, muslimani e biti " ... zgodno oruje treih proti svojim zemljacima isaplemenicima: sainjavaemo, hoe nee, redove prvih - boraca - Donkihota, izloeni dvjema trima vatrama, a bez ikakva izgleda na obezbijeenost i ivotnu sigurnost." (Cit. djelo, str. 107.) Oruda e, sa pozicija one indiferencije, a u jXlgledu srpsko-hrvatskih antagonizama, i zakljuiti: "Budimo u toj stvari za sada neutralni i prepustimo njegovo Ijeenje njima samima". (Ovije preuzete rezolucije, nastavak V, cit. izd., str. 109.) 147 on zna za tu mogunost kao jedan od ahemativnih odgovora na pansrpske i pankroaticist:ike dr2avno-pravne pretenzije na Bosnu i Hercegovinu (cit djelo, str. 109), ali ostaje samo, ne razvijajui ga, u narnakama log ''treeg ideala" i, pri tome " ... jXlstavljajui se na potpuno ispravno stanovite jedinstva Srba i Hrvata ...". (Cit djelo, str. 109.)

284

Sakib Koricu!

opredjeljivanja i s onu stranu svakog probonjakog narodnosnog identificiranja, muslimani treba da se okrenu sebi i da uvaju svoju autonomiju i svoj islamski identitet. 148 A II okvirima osiguranja dravljanskih sloboda i graanskih prava, prije svega, da rade II pravcu izdizanja svojih kulturno-prosvjetnih, socijalnih i ekonomskih potencija kako bi postali respektabilan faktor i meritoran sudionik povijesnih zbivanja i, na koncu, definiranja svoje budunosti. Na drugoj strani, pledira, i to vrednuj erno kao vanu dimenziju njegove misli, ethos i politiku koegzistencije S drugim vjersko.-etnikim grupama. Muslimanska Autonomija, koja je naravno, eksteritorijalna, pa figurira ne na ovom ili na onom, nego na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, ne podrazumijeva samo samostalnost II odnosu na dravna prisezanja, nego i II odnosu na srpsko-hrvatske intervencije. Pledira, dakle, meusobnu suegzistenciju utemeljenu na praksi i obiaju nemijeanja, uvaavanja autonomnih suvereniteta, respektu unutarnje slobode, anuliranju spolj anjih intervencija i sl. U modelskom smislu preferira muslimansku praksu i kulturu koegzistencije na naelu meu sobnih autonomija: "Dok mi muslimani imamo potpuno ispravan i legalan obiaj, da se ne mijeamo u nutarnje prilike ni naih Srba ni naih H1vata i dok nae novinstvo uti o svijema sporovima, trvenjima i blama3ma njihovih predstavnika i korporacija, dotle se oni nikako ne mogu da otresu uloge aptaa i reisera, i na silu hoe da reguliraju nae ustanove i preduzea."149 U toj strategiji vidi on rjeavanje "nacionalnog pitanja" muslimana Bosne i Hercegovine. ISO
148 U prostpskom ili prohtvatskom "nacionaliziranju" muslimana Bosne i Hercegovine on, izmedu ostalog, vidi l "... pogodovanje njihovoj zakrljalosti II pravcu buenja islamske svijesti i spoznaje o pripadnosti jednoj velikoj i jakom vezom spojenoj zajednici islamskoj." (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit. izd, str. 107.) 149 "SrbskQj njei" i "Hrvatskom dnevniku". cit izd ., str. 177. 150 Kako su muslimani "kulturno najzaostaliji" i "gospodarski najugroeniji" (Dvije preuzete rezolucije, nastavak IV, cit izd., str. 107), i kako su " ... smijeni svi oni, koji neobrazovanu, gladnu i bosu narodu govore o nacionalnim tenjama i idealima, 10 znai ni manje ni vie nego da su gotovo zloinci svi oni, koji tom i takvom narodu donose novi pa jo neodreeni i protuslovni pojam bratstva po krvi i jeziku i nemilosrdno i grubo rue jo jedini oslon i bazu za njegovo osvjt!enje i kultiviranje, ttgajui pri tom njegove intimne, s njim usko srasle slatke i vrste veze bratstva po njegovoj uzvienoj vjeri ... ", (Ovije preuzete rezolucije, nastavak V, cit. izd., str. 108), to on samo II ekonomskom napredovanju i kulturnom podizanju vidi " ... glavni uvijet za obe:zhjcenje svog naroda, 10 je ujedno i jedini nain da se islamski dio naeg naroda uzmogne odrati na povrini i dobili politiku vanost i znaenje. " (Cit. djelo, str. 109.)

Sakib KorIcut 285 No, tim osnovama i kod muslimana se moe razvijati domovillSkn svijest. radei unutar one strategije muslimanska inteligencija e " ... pomagati svoju najbliu brau i uiti ih da ljub e domovinu prema islamskoj zapovijedi "Hubbu-l-vatani mine-el-imani" (Ljubav prema omovinije dio vjere, nap. prev.) postanu vrijedni stupovi i branijoci te drnovine."lS1 Panislamistiki svjetonazor nije ga, dakle, liio afekcije patriotizmom i domovinskom samosvijeu. 1 S 2 Otuda stalno i govori o " ... odgovornosti prema svom narodu i domovini ... "153 kao islamskom
imperativu. No, uz ovaj "blii" strategijski cilj doputa da meu musli-

manima, ali kao daleka perspektiva, figurira i ideal ujedinjenja sa Srbima i HTVatima, naravno, nakon to oni postignu meusobni sporazum i prevaziu politike antagonizme. 154

ne poiva samo na empirijskim uvidima u antagonistiku politiku divergencije. Ona se i koncepcijski utemeljuje, sada iz perspektive njegovog panislamizma i razumijevanja, iz njegovog diskursa, odnosa izmeu islama i nacionaliteta. OVU e relaciju protumaiti drugaije II odnosu na interpretacije svojih, manje ili vie, savremenika - Kapetanovia Ljubuaka, Safveta Baagia i Osmana Nuri Hadia. Ona strategija, Kod njega, u odnosima izmeu islamskog univelza!izma i narodnog identiteta kao partikulariteta, taj kosmopolitizam islamski, ima neupitljivu, prioritetnu rneritornost i irnperativnost.1 55 Islamsko jedinstvo 151 Cit djelo, Str. 109. 152 U tom smislu e i pisati kako se muslimani u Bosni i Hercegovini mogu, u okvirima izborene Autonomije, " ... mime due priljubiti uz ovu grudu, s v o j u g r u d u, koju mu djedovi namrijcle i ostavic ne zato, da je izda i budpoto proda tugjinu, nego za to, da na njoj savije vrsto gnijezdo II kojem e se otltranjivati, n e k II k a v i c e i p t i c e selice, nego sokolovi, koji e do zadnje kapi krvi braniti svoj vatan i millet ..." . (Kako da razvijemo rad u nmodu?, cit izd., str. 109.)

meutim,

I 53Emr bil-marofinch) anii-muJ1kjer, cit izd., str. 68.

Zagovarajui neutralnost u srpsko-htvatskim sukobima uope, i oko nacionaliziranja muslimana posebno, pledirne da oni sebi poslave dva ideala, jedan daljni i jedan blii: " Daljni - ujedinjenje sa Srbima i Hrvatima (nakon njihova sporazuma) i blii obezbjedenje svoje trajne i a.sne egzistencije i opstanka u ovim zemljama." (Ovije preuzete rezolucije, nastavak: V. cit. izd., str. 104.) Blii sc cilj moe ostvariti samo politikom nacionalne il/diferencije i radom na opem ekonomskom i kulturnom napretku muslimanske zajednice.

154

155 Argumentira to stanovite pozivajui se na jedan hadis: ..... je li rad oko nacionalnog
'osvjetenja' naroda u skladu sa islamom, neka nam kae i slijedei, (ovdje dat u pri-

286
II

Sakib Koricu!

planetarnim razmjerama ima superiornu vrijednost II odnosu na etnikonarodno jedinstvo. 156 Slavenska solidarnost je bezvrijedna II odnosu na imperativ islamske solidarnosti i osjeajnosti.IS 7 Unutarzemaljska, ovdje unutarbosanska, suplemenska, sunarodnjaka solidarnost sa pripadnicima drugih vjera - periferna je, neobavezna, bezvrijedna II odnosu prema integritetu islamskog ummeta i dunosti praktine, solidarne suosjeajnosti s njegovom cjelinom. 158 U ovom kontekstu, onda, i slijedi da bi svako nacionalno identificiranje muslimana II BiH, i ono II smislu posebnog etnikog partikulariteta, a posebno ono II smislu prosrpskog i prohrvatskog opredjeljivanja, ukoliko vodi ekskomunikaciji iz svjetske muslimanske zajednice, zapravo, bilo bezvrijedno i inkopatibilno, II odnosu na etniki parcijalitete, nadreenim, viim, univerzalnim islamskim imperativima. 159 Ne moe, dakle, Sakib Korkut ovdje koncepcijski pomiriti islam i narod, ovdje, muslimanski identitet i etniki individua1itet Bonjaka.

jevodu, a objanjenja u zagradama daje H. Bjelak, nap. E. Z.) Hadis erif: "Nije od nas (nije na - nije musliman) onaj, koji propagira plemensku zajednicu (ovinizam), nije od nas onaj koji ratuje za plemenske interese, nije od nas (nije na - nije musliman) onaj koji umre kao propagator plemenske zajednice"(ovinista). (Dvije preuzete rezoIlIcije, " Misbah", mart 1913., Sir. 75.)

156 U prilog ovom stanovitu e pisati: "Alejhis-seJam je bio Arap, i time se je dapae
i ponosio, nu to mu ipak nije ni malo smetalo, da sa Arapima - ncmuslimanima vodi ljutu borbu na smrt i ivot i da ratuje sa svojom najbliom rodbinom. Eto kako je on shvaao 'nacionalno jedinstvo' i kako ga sc je drao." (Cit djelo, sir. 74) 157 U tom smislu, kritizirajui muslimanske "akademi3re" koji II balkanskim ratovima protiv Turske insistiraju na njegovim slovenskim motivima i interesima, Korkut e, polazei od toga da je unutarislamsko bratstvo boanski imperativ, i pisati kako oni ne mogu ",.. govoriti o nekakvoj slavenskoj dobiti .. ," (cit. djelo, Sir. 74.) u odnosu na unutannuslimansko bratstvo i na njemu zasnovanu islamsku solidarnost Zato i kritizira muslimanske "akademiare" to, umjesto podrlke "islamskom oruju" u balkanskim ratovima "._. zvrndaju o slavenskim osjeajima i simpatijama. ..". (Cit djelo, sir. 75.) 158 Da se muslimanski ideali II Bosni i Hercegovini ne moraju ..... poklapati sa idealima zemljaka i sunarodnjaka ... ", kako to tvrde muslimanski "akademiari", vidi se iz jednog ajeta kojeg Korkut navodi: "Jehudije i krani nee biti s tobom zadovoljni sve dotle, dok se ne pokloni njihovoj vjeri i mileru." (Cit. djelo, Sir. 74.)

159 Oruda, rigoromoj kritici izlae muslimanske "akademiare" koji kao "slijepi
Slaveni" i u ime ''naela narodnosti" plediraju ".o. da na milet treba da napusti vezu sa hilafet-islamom, i poprimivi ideal nacionalizma, svrati pogled samo na se i svoje saplemcnike" te " ... da ne idealicmo izvan granica svoga naroda." (Cit djelo, Sir. 76.)

Sakib Kori,",

287
Thrkofilstvo

Ovdje, medutim, uz koncepcijski panislamizam posreduje i njegov praktino-politiki uklon fonniran neposredno li konkretno-historijskom kontekstu balkanskih ratova. Rije je o njegovoj poziciji koju oznaavamo kao turkojiistvo. Ali, i ono je, opet, posredovano panislamistikim diskursom i njegovim vrijednosnim preferencijama. Stanovite osobnog turkofilstva Korleut eksplicitno fonnulira: " ... nae (su) simpatije na strani Turske, zato to je nepravedno napadnuta, jer, uva svoje, jer je nositeljica hilafeta i jer je to pravi osjeaj islamskog naroda li ovim zernljarna."l60 Posebno insistira, pri tome, kao to smo

vidjeli, na islamskom bratstvu i muslimanskoj solidarnosti 161 i Turskoj

kao nositelju hilafeta. Jer: "Islam veli, da dahilijetskom smru umire onaj musliman, koji ne ma i ne prepoznaje balife svog vremena."162 A " ... osmanlijski vladar ujedno je i Halifa svih muslimana na zemlji."163 No, Korkut, istovremeno insistira i na vraanju digniteta "Meihatu novog Halife", 164 kako bi doao " ... do svoje prave uloge li islamskom svijetu."165 U analogiji sa papinstvom, smatrae ..... da su njegovi zastupnici nuni isto tako, kao i zastupnici papizma, a da se prema oJenzivnoj djelatnosti raznih kranskih misija "za svetu. propagandu", te organizovanom radu framasunskih i drugih "loa" - postavi bar defanzivna "organizacija za zatitu Islama i njegovih principa. "tampa

160 Savremenejraze, cit. izd., scr. 22.

161 Otuda, u kontekstu kritike muslimanskih "akademiara" po kojima " ... nade i ideali B. Hercegovakih muslimana ne smiju biti izvan granica njihove zemlje" (Dvije preuzete rezolucije, mart 191 3., str. 76), a insistirajui na islamskoj solidamosti,jo jednom kae:' ''Ni slovca simpatije prema brai, ogrezloj u nevinoj krvi, proljevenoj za svoju domovinu i svoju uzvienu vjeru, ni truna islamskog osjeaja propisana rijeima Boije Knjige: 'E.~iddau alel kuffari ruhamau bejnehum' (strogi prema kafuima, samilosni meu sobom) i uzvienim rijeima naeg Devlet1ije (a s.) 'Muslimani su ko zupci od elja: veu i uvaju jedni druge'! alosno, tri puta alosno ...". (Dvije preuzete rezolucije, mart. 1913., str. 76.) 162 Cit. djelo, str. 76.
163 Promjena na hilafetsknj stolici, "Biser", br. 13 i 144, l. i IS. juli 1918., str. 193.

164 Rije je o novom osmanskom vladaru Mehmedu Vehuddinu koji je, pod imenom
Mehmed Han Sesti, na prijestolju naslijedio svog brata Mehmeda Reada Hana V koji je bio ''prvi ustavni sultan" Turske. (Cit. djelo, 194. ) 165 Cit. djelo, str. 194.

288

Sakib KorIcut

je osma velesila", pa zato se i na Meihat ne bi posluio njenim blagodetima? Nae je uvjerenje, da sadanji diplomatski zasrupnici Turske nijesu II stanju biti zastupnici Balife: baka dravni interesi turskog carstva, baka reprezentacija Ralife svib Muslimana."I66
Kritiki

saetak

U historiji socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini, a do tog situiranja ovdje je primamo stalo, drutvenoj misli Sakiba Korkuta, prema njenim tematskim preokupacijama, spoznajnim uvidima, kritikim intonacijama i inovacijskim imaginacijama, II naem kritikom surnariju, pripada relevantno mjesto. U bonjaku, a onda i II bosansku socijalnu i politiku misao na respektabilan nain unio je meritomu pmblematiku. a to znai, da je, uglavnom, ako izuzmemo njegov odnos spram budunosti i znaenju turske drave i njegovu pledirajuu misao o muslimanskoj nacionalnoj indiferenciji, znao prepoznati to je na dnevnom redu, kao njena kljuna pitanja, bosanskohercegovake i, posebno, muslimanske historije. Nije dakle, II svom misaonom i publiciranom opusu stajao na marginama ili II rukavcima povijesti to njegovu misao II stvarima vremena ini - meritumom. U tom konteksru, on je, naprimjer, teorijski i historiografski relevantno, to je po naem miljenju od osobite vanosti, problematizirao i dijagnosticirao supstancijalne dimenzije onodobnog poimanja fenomena nacionalizma srpskog i hrvatskog, i to posebno u njegovu doktrinarnoideologijskom odnosu prema Bosni i Bonjacima. Prepoznao je, s pravom, i sa tanim dijagnozama, njihove konstante: politiku i, gotovo obiajnu a ne samo etablirano-oficijelnu. pseudokultwu dehumanizacije Bonjaka, zatim, pankroatizam i paf1srbizam kao ideologijskomitoloku Jomlu/u njihove proSlpSke i pm/l1vatske nacionalizacije te, u dravnopravnom smislu, to je najvanija povijesna permanencija ovih nacionalizama, njihov teritorija/ni ekspanzionizam uvijek., inae, objektiviran u formuli, doktrinarnoj, ideologijskoj , praktinoagresivnoj , a na koncu, ako to muslimani nee politikom mi/om, igenocidnoj, prisajedinjenja Bosne ili Velikoj Srbiji ili Velikoj Hrvatskoj. Otuda, svaka rekonstruktivna historija bonjake i bosanske socioloke i politoloke misli koja tematizira ovaj fenomen nacionalistikog poricanja Bonjaka i povijesnog, teritorijalnog, kulturno-obiajnog, politikog i dravno166 Cil djelo, str. 194.

Sakib Korkut

289

pravnog bosanskog individualiteta, ne moe zaobii njegove spoznajne

domete. No, naalost, dosadanji bosanskohercegovaki znanstvenoakademski, II osnovi fragmentarni, uz to i rijetki, osvrti, manje ili vie bib1iobiografski, na tu povijest nisu nalazili za shodno da sadrinski recipiraju i tumae njegovu misao. Ako bi sa stanovita problemska-tematskih preokupacija njegove misli i II horizontu njegovih temeljnih ideja htjeli akcentirati njegove vodee misaone ideje, onda bi, II svakom sluaju, morali hipostazirati, uz kritiku antibonjakog nacionalizma i njegovu kritiku prozelitizma i nacionalnog mesijanizma. Ovdje je on, unutar bosanske drutvene misli, autentian. Jer, iako su II onodobnoj srpskoj i hrvatskoj etnocentrinoj i nacionali stikoj publicistici artikulirane i fanatino propagirane ideje i politike mesijanstva, zanimljivo je, muslimanska inteligencija, ako izuzmemo uzgredne opaske Osmana Hadia, nije se, u problemskom i tematskom smislu, bavila ovom po muslimansku egzistenciju opasnom ideologijom. Sakib Korkut je u kritikom tematiziranju ovih ideologijskih fenomena, otuda, usamljena intelektualna figura. I sa tog stajalita njegovo pregnue da demistificira politiku i ideologiju misionarstva-mesijanstva predstavlja, ne samo sa onovremenog stajalita, nego i stajalita povijesti politike misli u Bosni i Hercegovini, recimo to tako, unikatno, "pionirska" ali i teorijski relevantno dostignue. No, Sakib Koricut, na drugoj strani, ne moe, u naem kritikom uvidu, do kraja iz svojih empirijski utemeljenih uvida deducirati samu sutinu onovremenog, konkretno-historijskog mesijanstva-rnisionarstva: predstave o dravno-nacionalnom civilizacijsko-kulturnom mesijanstvu, mada mogu imati, kao to su u kontekstu balkanskih ratova i imale, i religijsku konotaciju (motive, pobude, inspiracije, opravdanja, racionalizacije, legitimacije i sL) samo su, nije spoznajno do toga doao, ideoloke konstrukcije kojim se racionalizita zbiljska sfera "svjetovnosti" - dravni ekspanzionizam, teritorijalni imperijalizam, nacionalistiki terorizam i ratni genocidni zloin 167. K.orkut, dakle, unutar svog panislamistikog diskursa ne moe do kraja izvesti ove sekularne svrhe i svjetovne konsekvencije: mada zna za empirijske manifestacije one 167 Treba istai da kljuni elementi nacionalno-dravnog misionarstva - mesijanstva i
percepcija ideologijskih funkcija ovih predstava, kako ih nalazimo identificiranim u Korkutovim uvidima., ulaze, zapravo, u supstancijalna odreenja nacionalnog mesijanstva uope, pa i onog koji se artikulirao na evropskom Zapadu. O ovom komparativnom uvidu vidjeti u: Esad Zgodi, Ideologija nacionalnog mesijollStva, Vijee kongresa Bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1999.

290

Sakib Korkut

dravne interesne politike, on, ipak, simp1ifikatorski reducira supstancijalna odreenje dravno-misionarskog poslanja na vansvjetovnu sferu na tlo sukoba kranstva i islama. Bonjacima, (on se, naravno, tako ne samonominira nego je rije o naem imenovanju) onje originalan, meutim, i po tome to je II bonjako-muslimansku kulturno-politiku javnost Ullio radikabu' polemi ko-!aitiki mentalitet. Povijest unutarbonjakih i unutarbosanskih po/ernim II toj kritici ima - svoju paradigmu. ona nema strahopotovanje pred autoritetima, ni onodobno vrhunski autoriteti, muslimanski, vjerski, akademski}) ili (<vladinovski, nisu amnestirani od kritike, hoe da bude supstancijalna, a ne da se kree na uzgrednostima ili akcindentalijama, preferira znanje, riskantnost i odvanost kao svoj aksioloki i racionalni temelj, mada, razumljivo, mjestimice ne moe odoljeti iskuenju argumentiranja logikom ad hominem. U svakom s luaju, njegov kritiki diskurs, kao metodsko-refleksivni odnos spram drutvene zbilje, jeste, u naem uvidu, paradigma radikalnog kritikog miljenja u historiji socijalne, etike i politike misli u Bosni i Hercegovini. Pri tome treba konstatirati supstancijalnu granicu u njegovom kritikom miljenju: njegov pWlislamizam. On mu, II sutini, ne smeta intelektualno da recipira i, uz opravadan, racionalno selektiran pristup evropskom nasljeu, neke liberalne ideje Zapadne Evrope. Preferiramo, u ovom kontekstu, njegov smisao za recepciju pravne lrulture koja podrazumijeva, u njegovom iskustvu, recepciju ideja dravnog nad papinskim suverenitetom te d/av/janske jednakosti i graanskih i ovjeanskih prava. Ona, istovremeno, biva projektirana na meunarodnu razinu te mnjesto sile ili ove ili one ideologije hipostazira pravne vrijednosti kao temelj konstitucije s\jetske zajednice. Bosanskohercegovaka povijest dravnopravnog i meunarodnopravnog miljenja, nedvosmisleno, mora respektirati, i uzeti u obzir, i ove njegove spoznajno-vrijednosne i civilizacijsko-politike uvide. Meutim, oni su limitirani u prihvatanju tih ideja utoliko to ih, uglavnom, njegova misao svodi na religijski kontekst pa ih, sadrinski, reducira, to je razumljivo ako se promatra unutar njegovog temeljnog, orijentirajueg panislamistikog diskursa, na slobode i prava u sferi religijskih entiteta. Izvan njegovog vidokruga ostaju i druge dimenzije ljudskih prava to je, svakako, i konzekvencija kako limita u subjektivnoj infonniranosti tako i objektivnih, povijesnih granica datih u apsolutistikom Reimu: i one ograniavaju dosege u otkrivanju mu1tidimenzionalnih aspekata ljudskih prava.
Meu

Sakib KarIcut

291

No, i unutar tih granica njegova misao zavreuje respekt II jednom svom specifinom aspektu. Rije je o tome da ideja ovjeanskih prava iz dravnog konteksta biva projicirnna II samu muslimansku narodnu zajednicu, pa
se ovdje, sada, pokazuje
II

fonni imperativnog pledoajea za aplikaciju

islamske demokratije unutarrnuslimanske zajednice koja II sebe ukljuuje i svojevrsnu emancipatorski orijentiranu sociologiju inteligencije ije je konture sam li svom publiciranom rukopisu fonnulirao, te i ovu dimenziju njegovog miljenja tretiramo - relevantnom. Sa stajalita demokratije kao wijednosn radikalni je kritiar njenih mnogolikih defonnacija unutar muslimanske zajednice, odnosno njene islamske reprezentacije kao to su, sklonost ka apsolutizmu, birokratizmu, aristokrarizmu, plutokratiji, vanpravnom aktivitetu, formirnnju klika, preferenciji privatnog, pasivitetu i indolenciji spram opeg dobra muslimana, otuenosti vodstva od naroda, i sl. Korleut je, zapravo, medu bosanskohercegovakim ' islamskim misliocima onoga vremena autentian, originalan i atipian i po insistiranju na instaliranju te afinnaciji demokratije i demokratskih institucija u odnosima izmeu vjernika i islamskih ustanova., naravno, pojm1jenih unutar islamske dogmatike. Rekli bismo: zalaganje za ljudska prava vjernika, za vladavinu njihove volje, njihovih htijenja i interesa, kritika birokratizacije islamskog vodstva, apologija i rehabilitacija islamskih demokratskih ustanova poput dematskili skuptina i sL, - sve to, bez obzira to se kree na unutarreligijskoj razini, pripada karakteristinim dosezima njegove misli i njegovog ukupnog javnog angamana. Spoznaja vrijednosti i islamska politika faktike afinnacije ethosa demokratije u muslimanskom narodu. i kad se ona hoe posredno, preko demokratizacije \jerskih odnosa i njihovih institucionalnih objektivacija jeste relevantna dimenzija njegovog miljenja s kojom, kad bi bila masovnije recipirana, sam muslimanski narod, potencijalno, i u s~etovnoj sferi, moe da otkriva te prisvaja i nova iskustva vlastita bivstvovanja. I ire promatrajui, problematiziranje statusa demokratije, sloboda i prava ~emika lUlutar muslimanske zajednice jest samo po sebi intringantno i inovirajue, budui da se ono eksplicitno i ne pojavljuje unutar drugih, tradicionalno hijerarhijski ustrojenih vjerskih zajednica onoga vremena. prema tome, i onda kada pitanje demokratije tematizira u unutannuslimanskom kontekstu, njegovi spoznajni uvidi i aksioloke preferencije imaju ire znaenjske implikacije te, otudn, i ulaze u fimdus relevantnih dometa njegove misli.
U onim ve apostrofiranim limitima, kako subjektivnim, tako i objektivno-historijskim, meutim, vidimo i izvorie njegovog anahronog turkofilstva, mjestimice i iracionalne averzije spram muslimanske aka-

292

Sakib KOI'kut

dernske inteligencije kao i ignorancije bonjakog namdnog individualiteta. On je, zapravo, nesporno II samosvijesti, li ivoj praksi, II javnom angamanu obrazovani musliman, te konzistentno apologira muslimanski identitet. Ali ne moe, pri tome, ispravno odbacujui pansrpsku i panhrvatsku nacionalizaciju muslimana, odgovoriti pozitivno i eksplicitno: to su oni II lIarodllOSlIOm smislu. Istina, on zna, i to publicira, muslimani su, navodno, zajedno sa Srbima i Hrvatima, dio jednog naroda, ali ne nominira taj narod. Uz svu

racionalnu kritiku srpsko-hrvatskih antagonizama i hrvatsko-srpskog

nacionalizma spram muslimana, njegova politika misao, sa pozicija muslimanskih povijesnih interesa, ipak, pledira politiku i obiajnostpri lagoavanja, koegzistencije, kOlJvergencije i tolerancije izmeu bosanskih subidentiteta pa i ove nonnativne ideje tretiramo vanom dimenzijom njegove politike aksiologije. No, muslimani i kao dio jednog ireg naroda, i onda kada slijede onu aksiologiju, u onodobnom konkretno-historijskom kontekstu nee, niti trebaju, nominirati sebe kao nacionalne Srbe ili Hrvate, a doputa da do muslimanskog ujedinjenja .sa Srbima i Hrvatima doe u perspektivi, kad oni prevladaju meusob ne antagonistike sukobe. Ali, ne sugerira ni to da sebe muslimani razumiju kao zasebnost - kao povijesno individualizirani bonjaki narod. Tradicija bonjatva, i ona iz doba austrougarske vladavine Bosnom, tako ostaje izvan njegovog vidokruga te, otuda, u njoj i ne moe nai nikakvu orijentirajuu inspiraciju. Politika nacionalne indiferellcije kao defanzivna, odbrambena ideja - ostaje, u ovom dobu njegovog javnog angamana, njegova vodea ideja. Ne moe joj se porei i izvjesna racionalna svrha utoliko to je bila politika fom1Ula odbrane od agresivnog srpskog i hrvatskog nacionalizma prema Bonjacima. Bila je, na drugoj strani, racionalna utoliko to ju je Koricut povezivao sa populariziranjem muslimanske domovinske, dakle bosanske samosvijesti. Ni ta politika, na jednoj, kao ni islamska identifikacija, na drugoj strani, nisu II njegovim percepcijama bili nespojivi sa
imperativom izgradnje i afifmacije muslimanskog bosanskog patriotizma. Koncepcijski i javno publicirani pledoaje za taj patriotizam. takoer,

uVftavamo II vrijedne aspekte njegovog miljenja-dje1ovanja. Pa ipak, i pored svih racionalnih motiva i svrha politike nacionalne indiferencije, ona kao takva, meutim, u naem retrospektivnom uvidu, ulazi, empirijsko-povijesno gledajui, kao epizoda, kao marginalija, u odnosu na matino narodno samoosjeanje muslimana Bosne i Hercegovine, II fond ili tradiciju bonjakog nacionalnog (ne)samorazumijevanja.

293

d polovine juna do polovine decembra 1900. godine Salih Kazazovi rai II Ek.sekutivnom doboru Pokreta za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju II Budimpeti ..... kao perovogja i glavni dopisnik i izvjestitelj za novine. Za taj posao me nije bio nitko najmjo, no su me nekoji lanovi nae deputacije pozvali, da posluim optoj stvari, koliko sam kadar,"1U to vrijeme intenzivno pie tekstove kritiki usmjerene protiv austrougarske vlasti II Bosni i Hercegovini. Objavljuje lanke ..... koje sam o prilikama II Travniku pisao ...", II ..... Zastavi, Braniku, Srbobranu, Ostdeutsche Rundschau li Beu, Revue d' Orient II Budimpeti, Journal de Debat II Parizu, Narodni Listy II Progu." 2

U to doba objavljene su tri antiaustrougarske broure koje su se rustribuirale irom Bosne i Hercegovine: Stradanje muhamedanskog "(lmda u Herceg-Boslli, Najnoviji zulllm II Bosn; i Hercegovini. Proganjanje islamskog lill/uda u Herceg-Bosni. J Po njegovom svjedoenju lanci " ... koje sam ja pisao i koji su izali li Zastavi, Braniku i Srbobranu,
J Salih Kazazovi, "Izjava", cit. prema: Ferdo Hauptman, sabrao i priredio, Borba Muslimana Bosnc i Hcrcegovine za ljenku i vaJmftlw-mearifslru (1IIInnnmiju. Arhiv Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967., str. J13.

2 Salih Kazazovi. iz Zapisnika, koji sadri i elemente autobiografije, o sasluanju S. Kazazovi8 (od 27. oktobra 1901. godine) pred austrougarskim vlastima, u: F. Hauptman, nav. djelo, str. 20J. 3 S. Kazazovi, Iz "Zapisnika", cit izv., str. 204.

294

Salih

Kazazovi

uvrteni su mnogi od njih II gore navedene broure ... " .4 Jedan je od autora lanaka koji su objavljeni II brouri Bezakonje okupacione uprave u BiH iz 1901. godine, a iji se prireiva i pisac potpisao kao Ehli-Islam.5 Upravo ova broura II kojoj je, prema vlastitom priznanju.

objavio 10 lanaka, 6 bie II sreditu austrougarske represivne akcije protiv Saliha Kazazovia i bolne "politike afere" koja e uslijediti i iz koje e on izai inkriminiran kao "potkaziva" voda i sudionik pokreta S obzirom na antiaustrijski duskurs ovih lanaka i broura pisao je Salih Kazazovi pod pseudonimom pa i nije mogue rekonstruirati ono njegovo autorsko
ope po litike
II

ovoj publicistici. U svakom

sluaju,

izraavaju oni

koncepcije ondanjeg rukovodstva muslimanskog Pokreta za autonomiju ukljuivi i politika gledita, a njihovu sadrinu ve smo vidjeli kod erifa Arnautovia, koja su proizilazila iz saradnje sa s1pskom politikom i intelektualnom reprezentacijom.

No, njegov je javni politiki angaman vrlo kratko trajao tako da se nakon 1902. godine njegova misao kree izvan politike i nema vie neposredne relevancije za historiju politike misli u Bosni i Hercegovini. Pa ipak njegovapolitiki rukopis uvrtavamo II tu historiju. Zbog ega i to pri tome motivira? Ovdje drutvenu znanost poimamo u irokom znaenj u pa ona u sebe ukljuuje i filozofiju i njene su1xliscipline. U tom kontekstu onda njegov publicirani rukopis, mada se vie neposredno ne bavi svijetom politike, zasluuje respekt. on je, dakle, relevantan utoliko to je, posebno unutar bonjake inteligencije onoga vremena u duhoVllD*Iculturnu produkciju i drutveno-humanistike znanosti po prvi put unio zapadnoevropsku filozofsku problematiku i estetiku kao njenu subdisciplinu.

4 S. Kazazovi, Iz "Zapisnika", cil izv., str. 205.

5 Svoje koautorstvo u ovoj brouri S. Kazazovi sam otkriva: "Ako mi bude najnovija broura pred oima, pripravan sam oznaiti II njoj one lanke, koje sam ja pisao:' (Iz "Zapisnika", cit. izv., str. 204.) Prema Kazazovievom svjedoenju ova i druge nave-

dene brclure su prireivane i tampane u tampariji doktora Miletia II Novom Sadu i to na njegov troak, a ne na troak muslimanske deputacije koja se nije obavezala Miletievoj tampariji da e ove broure kupiti, n .. ali jeste obeala , da e ih po mogunosti rasprodati". (Iz ''Zapisnika'', Sir. 205.) 6 S. Kazazovi, Iz "Izjave", cir. izv., str. 314.

Salih

Kazazovi

295

U lishl. Biser7 1913. i 1918. godine, ve sada dr. Salih Kazazovi, objavljuje i svoja dva najvrednija, i to "apolitina" teksta, jedan iz oblasti filozofijski pojmljene psihologije umjetnosti, a drugi iz oblasti recepcije modeme filozofije i njenih posebnih likova. Prvi tekst nosi naslov Sredstva i dojmovi traginog izraavanja (psiholoka razmatranja)8 a drugi SavremelUljilozojija i njeni sustavi. 9 U emu se sastoji njihova socijalno-kulturna relevancija? Sa austrougarskom okupacijom i, kasnije, aneksijom Bosne i Hercegovine, mijenjaju se, prije svega, za Bonjake, socijalni status, poloaj u strukturi politike i pravne moi, nain ivota i duhovni kontekst, bolno se revidiraju tradicionalne vrijednosne preferencije, jer novo vrijeme trai i novi nain miljenja i nove aksioloke orijentacije. Po prvi put i obrazovani Bonjaci susreu se s novim svijetom ivota pa, pod prisilom novih egzistencijalnih iskustava, postaju u povijesti bonja kog naroda - rodonaelnici na mnogim stranama duha, kulture, miljenja i ivota samog. 10 Uglavnom, misli se sada logikom susretanja, sinteza, pomirenja, konvergencije: obrazovani Bonjaci hoe u sebi da pomire Istok i Zapad, islam i evropsko iskustvo i sL Tako je i u filozofskom miljenju. I dalje figuriraju Bonjaci - islamski mislioci, pa i mislioci - sufije, i uopte dominira miljenje II islamskom diskursu. Cijela je bonjaka duhovnost, i njena kulturna produkcija, kao to smo vidjeli, od M. E. Hadijahia do Sakiba ef Korkuta, posredovana neupitno u i meritornou islamskog vrijednosnog diskursa.
7 Monografski uvid u ovaj liSI kojcgje, u toku tri godine koliko je izlazio, (od OI. 06. 1912. do 12.05. 1913., od OL06. 19 13. do 15.06. 1914., i 1918. godine) najdue ureivao Musa azim ati, (od poetka 1913. do sredine 1914.) u: Emina Memija, Lamija Hdiosmanovi, BISER, Knjievno historijska monograf!ia j bib/iografl}a, l\'UB BiH, Sarajevo, 1998.

8 Objavljeno u: "Biser", V 1913., l, hr. 11, Vl, br. 12. 90bjavljeno u: ''Biser'', l.-IS.V 19 18., Ill, hr. 9-10, \.-I S'v1 1918, III, br. 11 -12, 1.15.
VII 19 18, III, br. 13.14,1.-15. VIII, 1918., lIJ, br. 15.-16., 1 15. IX 1918., br. 17, 18, 19, 20. S obzirom da e, po svojoj koncepciji, Biser pisali "u isto islamskom duhu ....., (cit. prema: E. Memija, L. Hadiosmanovi, nav. djelo, str. 14.) objavljivanje filozofskog rukopisa Saliha Kazazovia indicira ureivaku odvanost i mentalitet otvorenosti ka recepciji vanislamskih vrijednosti pa, otuda, ovaj ureivaki potez Bisera :zasluuje i naknadni kulturoloki respekt. 10 U proelju tog povijesno-duhovnog procesa otvaranja ka recepciji zapadnoevropskih iskustava svijeta i ivota stoji :Sakir Kurtehaji. O tome u: Esad Zgodi, Bonjako iskustvo politike, Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo, 1998.

296

Salih

Kazazovi

Ali, vrijeme donosi "novotarije" od kojih proima zebnja. U tom kontekstu, i na tlu teorijskog miljenja, pojavljuje se Salih Kazazovi jedaJi od prvih Bonjaka -filozofskih pisaca, ali sada to jest u zapadno-

evropskom smislu

njei: "rodolloelni/d"

otvara se ka illtelpre/a-

tivlloj recepciji zapadnoevrupske filozofije. Ovdje emo tek sublimirana predstaviti kljune znaenjske dimenzije njegovog filozofskog
rukopisa. 11

Estetika i psihologija traginog u umjetnosti

Salih Kazazovi se, posredno, iskuava II jednom osebujnom filozofskom diskursu. Iskuava se II medijumu estetike refleksije o umjetnosti. Raspravlja o fenomenu traginog II umjetnosti. Oznaava on svoju raspravu kao psiholoko istraivanje. Ali, smatra psihologiju jednim dijelom filozofije. I zaista, li svojoj interpretaciji on se, uz pozivanje na prirodnu znanost, kree i u filozofskom kontekstu. Tu se njegova misao posreduje, naprimjer, recepcijom Niea i openhauera. Promilja svoje temeljno pitanje: " ... kako je to mogue, da se mi u jedno psihiko stanje jednoga lica u romanu ili drami prenesemo i da to stanje nae osjeaje, naa uvstva silom zaokupi? - Ili napr. kako se to moe objasniti, da nas jedan istaknutiji dogaaj, u kojem samo zamiljena lica po opisu neto ine i djeluju - prenesu u takvo duevno raspoloenje, kao da mi to sami u istinu doivljavamo?"12 U ovom irem kontekstu, ona promilja i naine na koje umjetnost proizvodi osjeanja i dojmove
traginog.

U refleksijama o ovom supstancijalnom pitanju, Salih Kazazovi odbacuje metajiziIru estetilru umjetnosti uope, pa i traginog, posebno. U tom konteksru onda e se distancirati spram Nieove metafizike traginog koju e oznaiti i kao " ... misteriozno uenje o tragediji". 13 Slijedie intencije openhauerove filozofije, odnosno, temeljne misli o svijeru kao vlastitoj predstavi unutar koje odnosi kauzaliteta nisu nita drugo do subjektivni izraz logikog miljenja.

II ira elaboracija, sa reprintom njegova dva filozofska teksta., II naoj knjizi: Filozofski pisac Salih Kazazovi, Vijee Kongresa bonjakih intelektulaca, Sarajevo, 2000.
12 Salih Kazazovi. Sredstva i dojmovi traginog istraivanja (psiilOloka raZma1rO,Ija), "Biser", V, 1913., l, str. ll. 13 Cit. djelo, "Biser", VI, 12, str. 265.

Salih Kazazovi 297 ''Ta njegova misao temelji se na torne, to sve uistinu postojee nije materija, ve samo isti uinak, pa je po torne kauzalna spoznaja samo subjektivna, ili saznanje rezultata izmeu uinka i nekog probitka."14 Kazazovi smatra da je ovu openhauerovu filozofsku percepciju potvrdila i modema prirodna znanost, a ilustraciju toga nalazi kod Hemholtza Odnosi kauzaliteta, i sam slijedi tu misao, nisu djelo nikakve predestinacije nego su djelo stvaralake moi 'besvjesne prirode". 15 U ovom horizontu, vidjeemo, fundirae i svoju estetiku umjetnikog djela.
Ali, on e, na drugoj strani, odbaciti i jedno drogo stanovite koje bi mogli oznaiti kao teoloku estetiku umjetIlosti i tragillog. Pod ovom teologijskom estetikom, kao jednom od varijanti metafizi ke estetike, kako je mi ovdje oznaavamo, podrazumijeva Salih Kazazovi poglede "starih estetiafa", ili "starih metafiziara", odnosno, njihove predstave " ... 0 postojeoj vlasti neke vie boanske pravde, koja ba u tragici dolazi do svog objavljivanja, do svog vidnog izraaja. - Ovi nazori su, dakako. predpostavljali teoloko i teleoloko poimanje ovog svijeta s kojim nevidljiva ruka do u najmanje silnice ravna i upravlja."16 No, u traginom se, naprimjer, u dramskom tekstu, " ... ne radi o oitovanju boanske pravde ... " jer, tragina razrjeenja II drami " ... bila bi upravo neuveno djelo nepravde i surovosti onog uzvienog duha, koji upravlja ovim svijetom."17 Njegov je temeljni zakljuak, koji ga distancira od teoloko- metafizike estetike umjetnosti, " ... da se u traginim katastrofama ne radi o objavi, ili oitovanju volje jedne mudre i ovijem svijetom valadajue sile ... ". 18 S onu stranu filozofske i teoloke metafizike, svoju estetiku hoe utemeljiti na psihologiji koju poima i kao dio filozofije i kao dio prirodne znanosti. Openito, prihvata i kree se unutar tzv. asocijativne psihologije koja produkciju psihikih stanja, uglavnom, tumai tijesnim asocijativnim vezama izmeu razliitih somatskih i psiholokih elemenata u ljudskoj duevnosti. Unutar ovakvog psiholokog stanovita " ... 14 Cit djelo, SIT. 265. 15 Cit. djelo, SIT. 265. 16 Cit. djelo, str. 264. 17 Cit. djelo, str. 264. 18 Cit. djelo, sIT. 264.

298

Salih

Kazazovi

moemo sa sigurnou zakljuiti, da Mtnost traginoga nije nita drugo, ve odnoaj izmeu uinka i inidbe, ali odnoaj samo nasluivan i po umjetnikom djelu ili piesmotvoru nama ivo i sistematski predoen." 1 9 Nije, dakle, II njegovom umjetnikom iskustvu i teorijsko-estetskorn saznanju, dojam traginog II umjetnosti ni metafizikog karaktera, niti je predstava boanskog provienja, kao to ..... ivac svega traginog ne nalazi se niti II nedunosti, niti II krivnji propadajueg lica, ve je tako sadrana II samom uinku i uzroku jedne jedinstvene cjeline, koja se

pod silom prilika raznoliko pojavljuje."20 Unutar nanrralistikih kategorija kauzaliteta, uzroka i posljedice, radnje i efekta, utemeljenih na
asocijativnoj psihologiji, Salih Kazazovi e zasnovati svoju estetiku umjetnikog uope, i traginog, posebno. Tragino, II krajnjemu, izgubilo je mistino znaenje, li njemu se sada, u kategorijama ovog naturalizma govorei, " ... vri jedan prelom jedne prirodne snage i to po nekom zakonu, koji je toj snazi svojstven i koji upravo iz nje proizilazi, ili njoj sama blizu stoji." 21

valja akcentirati: njegove analize traginog II umjetnosti relevantno figuriraju unutar samog estetikog diskursa. No, kad se izae i izvan tog diskursa, a to ovdje posebno apostrofiramo, umjetnost poima sa sekulamog stanovita i emancipira je od bilo kakve transcendencije, teoloke ili metafizike, svejedno. Moda je u sferi kulture, odnosno, umjetnosti on prvi meritomi Bonjak koji misli iz sekularnog diskursa. A to, istodobno, znai, kree se u horizontu prirodnih znanosti i recepcije njihovog racionaliteta, njihovih kategorija, kakve su, naprimjer, kauzalitet i sL Uvodi kod nas, pri tome, i psihologiju umjetnosti zasnovanu na prirodnoj znanosti. U svakom sluaju, u irem socijalnom i duhovno-kulturolokom kontekstu promatrajui, u bonjaku intelektualnu produkciju unosi vantranscendentni nain miljenja oslonjen, dodue, na nekritiku recepciju pozitivistiki pojmljenih prirodnih znanosti. Upravo taj smisao za evropska iskustva, za sekularni diskurs, za racionalnost prirodnih znanosti, za miljenje u logici imanencije, a ne ove ili one transcendencije i ini , imajui , pri tome, u vidu onodobno vladaj ui duhovno-aksioloki i kulturno-mentalni milje unutar
19 Cil djelo, str. 265. 20 Cil djelo, str. 265. 21 Cil djelo, str. 264.

Rezirnirajue,

Salih

Kazazovi

299

inteligencije, njegovu misao atipiDom i inovirajuom pa, i u tom smislu, ona se ovdje uvrtava u povijest socijalne misli u Bosni i Hercegovini. Neke o naznaenih atribucija njegove misli jo jednom e izai na vidjelo u njegovom razumijevanju veza i odnosa izmeu filozofije i drutva uope te smisla uvoenja i afinnacije filozofije II bonjaku obrazovanost, posebno.

bonjake

Drutveni smisao filozofije i Bonjaci

Poznaje Salih Kazazovi glavne likove onodobne zapadnoevropske filozofije, njene unutarnje orijentacije, sisteme i protagoniste, vlada njenim kategorijalnim aparatom, operira logikom filozofskog miljenja, identificira ono supstancijalno te filozofije, sublimirajue je interpretira, recipira njene intencije, misaone domete i vrijednosne preferencije. Njegova filozofska studija analizira, interpretira i koncizno izlae modernu filozofsku misao koja, II njegovom uvidu, figurira, dominirajue, u " ... etiri sustava: pozitivizam, materijalizam, naturalizam i idealizam."22 Svaki od ovih "sistema" dovodi on u vezu sa modernom znanou, a unutar njih interpretira njihove najreprezentativnije likove. No, i unutar nje vri predmetnu redukciju: zanimaju ga unutar ovih sistema, primamo, metafIZika stanovita i gnoseoloka pitanja. Njegov metodsld pristup je do kraja osvijeten: "Obzirom na ogranienu osnovu ove radnje, odnosie se ova rasprava samo na najglavnije sustave savremene filozofije i njene tipine predstavnike. Time je ujedno reeno, da nije svrha ove rasprave baviti se velikim, uspjenim i opirnim radovima pojedinih filozofijskih disciplina i ogranaka. Ovdje se uglavnom radi o tome, da se karakterie openito i odluujue utjecanje na metafizika pitanja i na pitanja teorijske spoznaje.''23

22 Salih KazazovI, Savremena jilozof1)a i njeni sustavi (Studija), ''Biser'', 15. V 1918., br. 9 i 10, str. 135. 23 Cit. djelo, str. 135. Ali, naalost, ova studija, u kojoj Salih Kazazovi vri recepciju modeme filozofije, demonstrirajui, za svoje vrijeme, zadivljujuu upuenost u svijet filozofije, ostae nedovrena. Ne moemo znati da li bi Kazazovi u svoj "leksikon filozofa" ukljuio, bar u "materijalistiki sistem" filozofije, Marksow i EngeJsow misao, kao i misao evropske socijaldemokratije, naprimjer, R. Luksemburg, K Kutskog, K. Renem, O. Buera, F. Metinga i dr.

300 Salih Kazazovi No, ne ulazei II analizu njegovih interpretacija onih filozofskih sistema, za nas, II naem kontekstu, vano je pitanje: emu uope filozofija i ima li ona neku drutvenu svrnu uopte, i ima li ona, posebno ona zapadnoevropska, unutar bonjakog naroda, nekog smisla?
Moemo govoriti o svojevrsnoj politici filozofije, odnosno o Im/tumo} politici koja bi trebala otvoriti smisao te afirmirajue otkriti potrebe i

za recepcijom moderne zapadnoevropske filozofske misli. U duhu opeg prosvjetiteljstva svog doba, on, zapravo, hoe, i to je od posebne vanosti, filozofiju izvesti iz elitizma i kontemplacije pa spustiti na tlo muslimanske llalVdne duhovnosti i osjeajnosti kako bi ona bila li funkciji muslimanske emancipacije ispod svakovrsnog ropstva, ukljuivi i ono tradicionalizma, predrasuda i svakog dogmatizmao Rasprava o savremenoj filozofiji treba, zapravo, da pobudi II naem muslimanskom dijelu naroda vcc intcrcsovanjc za savremcnu filozofiju, te da barem II nekoliko suzbije onu rairenu sadanju krivu predrasudu o njoj."24 A rije je o predrasudi koja je karakteristina za evropsku kulturu uopte. S njom figurira "o .. neopravdani sud javnosti, koji tvrdi da filozofija, kao takova, ne zasluuje bolju sudbinu",25 a to znai da ostane, u Kazazovievom uvidu, izolirana od opeg kulturnog razvoja i da bude " ... i nehotice od ire javnosti zabaena i ignorisanao"26 za takvu "sudbinu", smatra Kazazovi, dijelom je i sama savremena filozofija odgovorna, jer " ... mi danas nemamo, ili moda ne moemo imati, takove filozofije, koja bi bila kadra i dostojna zahvatiti jaega i dubljega udjela j uticaja u naem savremenom, snanom i brzom kulturnom razvijanju.''27
" ' 00 . 00

bonjakog naroda

No, s intencijom da unutar bonjake kulturne javnosti iritira interes za savremenu filozofiju Salih K.azazovi objektivno participira ll, jo diskretnom, prevladavanju tradicionalnog, unutannuslimanskog prosvjetiteljskog pregnua. A ono se, uglavnom, kao to se pokazalo u prethodnim interpretacijama, reduciralo na protoprosvjeti.teljsld. poriv,

24 Cit. djelo, str. 135. 25 Cit djelo, str. 135. 26 Cit djelo, str. 135. 27 Cil djelo, str. 135.

Salih Kazazovi

301

dakle, na elementarno irenje obrazovanosti, socijalizacije i kulturnog uenja, i to u folk1oristikim, obiajnim i populistikim medijima ili u religijskim diskursima. Vaninteresna, apstraktna, teorijska refleksija o supstancijalnim pitanjima ljudske egzistencije, uglavnom je, u presvjetiteljskom angamanu, na periferiji. Radi on, dakle, naspram vladajuih manira ignorancije i obezvreiva nja filozofije, na njenom rehabilitiranju i unutar bosanskih Muslimana U tome je usamljen, jer, tek kasnije izmeu dva svjetska rata dolaze drugi bonjaki filozofi, i oni na Ijevici,2B i oni u graanskom centru, 29 naravno, zaboravivi na svoje proelje i ne nalazivi, tako, u njemu nikakvu inspiraciju.
Kritiki

rezime

Na tlu ope, masovne neobrazovanosti i neprosvijeenosti,30 cjelokupna duhovnost i kulturna produkcija kod Bonjaka posredovani su, kao to se to pokazalo, aksiomatskom recepcijom islama. No, ona je, nakon austrougarske okupacije, posredovana i djelominim otvaranjem, istina kontroverznom i bolnom, ka duhu modernizma, odnosno, ka recepciji k:ulrume produkcije sa evropskog Zapada. Ali, dominirajui je oblik izraavanja duhovnog identiteta i kod Bonjaka - knjievnost. Druga duhovna iskustva su marginalna. U tom kontekstu, miljenje koje bi se moglo oznaiti kao filozofsko, na jednoj strani, jo je II znaku recepcije islamskog diskursa, i na drugoj strani, posredovano je, i onda kad se II naznakama javi, knjievnim anrom. Eksplicitnog filozofskog teksta jo nema. Ko to nema ni recepcije zapadnoevropskog pojma i iskustva filozofije. 28 Lijeva bonjaka inteligencija, naprimjer, razvija filozofsku misao na stranicama
asopisa

Putokaz koji, pod urednitvom Hasana

Kikia ,

izlazi u Zagrebu od 1937. do

1939. godine. 29 Hrestomatijski uvid II mcritorne autore bonjake filozofskc misli izmeu dva svjetska rata ove orijentacije (Mustafa Busuladi, aban Hodi , Nurija pal, Abdurahman Adi! tOki, Dervi M. Korkut) u: air Fliandra, Bonjaci j moderliU, Humanistiku misao Bonjaka od polovine XIX do polavine XX stoljea, ''Bosanski kulturni centar", Sarajevo, 1996.

30 Sire o obrazovnom i kulturnom stanju Bonjaka pod austrougarskom vladavinom u:

Muhamed
Begovi,

Muslimani II Bosni i Hercegovini, Biblioteka '>Politika i drutvo",

Beograd, 1938.

Salih Kazazovi 302 I sada, II takvom opem hendikepiranom kontekstu, i to je ono fascinantno, javlja se jedan obrazovani Bonjak kao filozofski pisac. Tu je dakle, Salih KazEzovi. Izvan vreve politikih borbi, II apolit ikom kontekstu, pie svoje filozofske rasprave. Unutarmalobrojne visokoobrazovane bonjake inteligencije. otvara se pojmu i sadrini zapadnoevropske filozofije, pa razotkriva i bonjakoj javnosti pre doava njena dostignua, II stvari dostignua filozofije 19. s toljea . Otvara se recepcijom estetike misli kao fi lozofije umjetnosti, ali i interpretativnom recepcijom nekoliko kljunih orijentacija II filozofiji 19. stoljea. Ovdje ga oznaavamo kao filozofa smatrajui da, i onda kada nije na djelu aUlentini, do kraja alltorski filozofski mkopis, i na razini recepcije i
prikazivanja evropskih filozofijskih tokova, mislilac jest u filozofiji i sa filozofijom. Unutar povijesti filozofskog miljenja u
sintetikog

Bonjaka, miljenja koje je II dosluhu sa zapadnoevropskim iskustvima filozofije, wto su rani tekstovi i to im, samo po sebi, daje visoki vrijednosni dignitet. No, vrijednim se pokazuje, kao to smo vidjeli, i njegovo razumijeva w nje drutvene svrhe filozofije uope, te njeno prosvjetiteljsko mjesto i emancipatorska znaenje unutar bonjakog naroda posebno. U njego w voj percepciji znanost uope, i filozofija posebno, i unutar Bonjaka, prevladavaju protoprosvjetiteljizam te, na drugoj strani, treba da izau izvan elitistikih domena i predrasudnih averzija. A fenomen protow prosvjetiteljstva dugo vremena karakterizirao je kulturne djelatnosti svih nacionalnih zajednica u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom vladavinom. Pledoaje za njegovim prevladavanjem su bili rijetki. Jedan od njih publicira i Dimitrije Mitrinovi svojom projektivnom maksiw mom "za demokratizaciju nauke i filozofije" to u njegovoj viziji znai kulturnu politiku izdizanja intelektualnog nivoa naroda kako bi mogao recipirati vie oblike znanja iz sfere znanosti i filozofije, odnosno otvoriti se ka opem razmiljanju" ... o pojavama prirode, o ovjeku i njegovu drutvu, o smislu i vrijednostima naeg moralnog ivota i djelovanja."3l I Salih Kazazovi, kao to smo rekli, hoe, sa viom prosvjetiteljskom motivacijom, s onu stranu predrasudnib ignorancija i elitistikog ekskluzivizma u kulturi, znanosti i filozofiji, da
31 D. Mitrinovi, Demokratizacija nauke i filozofije, "Bosanska vila", 1908. cit. prema: P. Palavestra, Knjievna'il Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965., SIJ". 31. Sire o ovom programu demokratizacije znanosti i filozoftie kod Mitrinovia vidjeti u drugom dijelu ove knjige.

Salih

Kazazovi

303

Muslimanima Bosne i Hercegovine priblii savremene, zapadnoevropske filozofske refleksije o nepragmatinim a opet vanim oPim pitanjima ljudske egzistencije. 32

Kulturna i znanstvena javnost Bosne i Hercegovine moi e, kada bi joj do toga bilo stalo, angaman Saliha Kazazovi3 vjerodostojno valorizirati tek u jednoj sin tetikoj slici koja e njegovo anrovski heterogeno djelo (od poli tikih lanaka preko dramskih tekstova - komedija pa do filozofskih lanaka) situirari II povijest knjievnog, socijalno-politikog i filozofskog miljenja u Bosni i Hercegovini. S tom slikom pokazalo bi se kako dr. Salihu Kazazoviu jest mjesto u plejadi respektabilnih, a neopravdano zaboravljenih, figura nae povijesti.

32 Vrijedilo bi uiniti istraivaki napor i pokazati kako modema bosanskohercegofi lozofija ima svoju tradiciju i u vremenu austrougarske vladavine II Bosni. Dio intelektualne javnosti, osim recepcije islamske filozofije, (pie se, uzmimo, o Ibn Sini, Ibn Ru.diju, Andalusiju i dr.) otvara se ka otkrivanju, prisvajanju i interpretacijama zapadnoevropske filozofije. Bosanskohercegovaki listovi u tom smislu piu, naprimjer, o Marksu, Lajbnicu, Sokratu, Aristotelu, Spenseru, Harunanu, Openhaueru, lli. S. Milu, Marku Aureliju, S. Smajlsu, Nieu, Kantu, Fihteu, F. Je)(ilu, Rusou, Emersonu, i dr. Kao filozofski pisac, otuda, Salih Kazazovi figwira II kontekstu koji, iako u embrionalnom smislu, ipak jest otvoren i ka recepciji zapadnoevropske filozofske misli. No, II bonjakom kulturnom miljeu, on, kao to smo rekii, ini inovacijske iskorake.
vaka

305

MUHAMED EMIN HADIJAIll roenje 1837. godine u Sarajevu. Obrazovao se II Sarajevu i Istanbulu. Postavljen je 1868. godine za uite lja (medevvid) pravilnog uenja Kur'ana II Gazi Husrev-begovoj medresi. U porodici Hadijahi ova je sluba ostala do 30. septembra 1949. godine. U Begovoj damiji vrio je i slubu duzhana i devrihana U Carevoj damiji obavljao je imamsk:u i batibsk:u slubu. Kako je austrijska vojska nakon zauzea Sarajeva (19. 8. 1878.) preko dvadeset damija pretvorila II skladita, i kako je i Begova damija II isto vrijeme bila zatvorena, a njen hatib bez plate, odlazi II Instanbul kako bi podnio zbog takvog stanja pritubu osmanskim vlastima. Ostaje II Istanbulu vie mjeseci i tu se prouje po svojoj vjerskoj obrazovanosti, pa ga intrige sprijee da postane i imam sultana Abdul-Hamida. Pamti se po tome to je prouio "vrlo znaajnu dovu" prilikom instalacije prvog reis-ul-uleme i lanova Ulema-rnedlisa (15. decembar 1882.) za Bosnu i Hercegovinu. Prilikom otvaranja renovirane Begove damije (19. decembar 1885.), uz sudjelovanje naroda i predstavnika svih bosanskih oblasti, prouio je " ... mevlud tako sveano, kako se moda nikad prije, a moda ni poslije, nije obavio II toj damiji." Preradio je sa uspjehom Sulejman elebin "Mevlud". Nakon kratke bolesti, umro je u Sarajevu 20. aprila 1892. godine ostavivi, iz dva braka, iza sebe estero djece. (BiografSki podaci prema: Hamdija Kreevijakovi, Hadi Hafiz Demaludin Hadijahi, Glasnik Vrhovnog islamskog statieinstva u FNRJ, br. 8-10, 1955., str. 336-337.)

MEHMED KAPETANOVI L.JUBUAK "se rodio 19. decembra 1839. godine II Vitini kod Ljubukog, na plemikom dobru svojih starenika, muselima i kapetana ljubukih. Njegov otac Ali-beg Kapetanovi bio je kajrnekam II Ljubukom, a majka mu je bila porijeklom iz

306

Iz biografija

znamenite porodice Atlagia iz Livna, opjevane II narodnoj pjesmi. Poetne nauke zavrio je II svome rodnom mjestu, a rudiju II Mostaru, gdje je dobio znanja iz turskog, arapskog i perzijskog jezika, da nastavi

kolovanje II medresi pred uvenim muderisom Mehmedom Krehiem II Ljubukom. Uestvuje II tursko-crnogorskim borbama i biva odlikovan za zasluge i lijepo vladanje. Nakon toga je postavljen za lana komisije koja radi II Mostaru pod predsjednitvom Devdet-pae na sprovoenju refonni II Hercegovini. za uspjehe II tom radu sultan ga odlikuje ordenom medidije treeg reda i imenuje ga II decembru 1864. kapudibaom (majorom). od 1865. do 1875. Kapetanovi je kajmekarn u Stocu, zatim II Ljubukom, ponovo II Stocu, te li Foi i Trebinju, s prekidom II 1869. godini, kada preduzima putovanja po svijetu: od Trsta II Veneciju, Padovu i Veronu, te preko Trrola i Salcburga II Be i Petu; zatim preko Krfa II Egipat, a odatle u Smirnu, Carigrad, te morem u Vamu, Ruuk, Bukuret i najzad Dunavom i Savom II Bosnu. Hercegovaki ustanak ga je zatekao
1875. u Trebinju, gdje daje ostavku na slubu i seli se u Sarajevo, gdje se oeni kerkom Mustaj-pae Babia. U Sarajevu ga 1876. imenovae za lana refonnne komisije sa Hajdar-efendijom na elu, a u maju 1877. postavljen je za naelnika grada Sarajeva. Iste godine je izabran za poslanika u turski parlament. U nemirnim danima uoi okupacije on je izabran za lana Narodnog odbora, u kome je odigrao pasivnu ulogu, a zatim se preko Vitine i Ljubukog prebacio u Makarsku, a odatle u Vrgorac generalu Jovanoviu. Poto se 1878. vratio iz Bea i Pete, kamo je iao kao lan poklonstvene deputacije, imenovan je 7. decembra iste

godine za

lana

gradskog vijea Sarajeva. 10. aprila 1879. odlikovanje

ordenom eljezne krune treeg reda, a ll. avgusta postao je poasni vladin savjetnik. od 1893. do 1898. godine Kapetanovi se nalazi na JXlloaju naelnika Sarajeva. Razbolio se u julu 1898., a umro je 29. jula 1902. godine u Sarajevu." (Muhsin Rizvi, Knjievno stvarwIje muslimansIdh pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, Knjiga I, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973., str. 80.)

ERIF ARNAUTOVI je reden u Mostaru 14. septembra 1874.

Prema saoptenju Husage iia koje je dao Muhamedu Hadijahiu 1952. godine, otac erifa Arnautovia-Zubana bio je iz okoline Bitolja. (prema: Alija Nametak, Mmg;nalije ... nav. izd., str. 192.) Nije imao nikakvo fonnalno obrazovanje, pa ak nije, prema vlastitom zapisu, zavrio ni osnovnu kolu. Budui da se, kako je pisao, li kolama uilo iz

Iz biografija

307

knjiga propisanih za Hrvatsku II kojima su se vrijeali muslimani i islam, to je " ... II ostalim glavni uzrok, da sam uz hiljade i hiljade mostarske djece ija ostao ak i bez osnovne kole - samouk" ("Miramur! Trei list g. erifa Amautovia. cit. izd.) Radi kao optinski inovnik u Mostaru., aktivno se ukljuuje u osnivanje i rad mostarske muslimanske itaonice, (kiraethane) iji je sekretar.
S
poetka

se

ukljuuje

u Pokret za vjersku i vakufSko-mearifSku

predstavki B. Kalaju i Franji Josipu (oktobar 1899.) otputenje iz slube kada vlasti smjenjuju i Dabia sa muftijskog poloaja. Uz Dabia afirmira se kao najistaknutiji voa Pokreta, vlasti ga tretiraju kao najradikalnijeg, najekstremnijeg muslimanskog opozicionara, pokuavaju ga bezuspjeno jedno vrijeme pridobiti za politiku vlade. Zajedno s Dabiern, Dervi-begom Miralemom i drugima, u skladu sa tadanjom muslimanskom politikom paktiranja sa antiaustrijskom srpskom opozicijom, sudjeluje u vie navrata u kreiranju dokumenata s kojim bi se definirala i uspostavila politika mllslimansko-s1pske sloge. Pripisuje mu se, i od strane ondanjih vlasti, ali i u kasnijoj historiografiji, zapravo, daje bio vodei zagovornik politike saradnje Muslimana i Srba. Bio je njen dosljedni protagonista, i mimo otpora tzv. umjerenih Muslimana i lojalnih tzv. Muslimana vladinovaca, za svo vrijeme trajanja Pokreta. Prema Osmanu A. Sokoloviu pod pseudonimom Ehli Islam objavio je knjigu Spisi islamskog naroda II Bosni i Hercegovini II stvari vjersko-prosvjetnog ureenja j samouprave, Novi Sad, 1903., (Osman A Sokolovi, sredio, Pregled tampanih djela na stpsko-llIvatsknm jezilru Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948, nav. izd.) Pie lanke u novosadskoj Zastavi koji se, sa lancima drugih autora, objedinjuju u vie knjiga i distribuiraju ilegalno u Bosni. autonomiju. Nakon Nije autor, kako to pogreno navodi Enciklopedija Jugoslavije, nego samo jedan od autora, budui da je II istranom postupku Salih Kazazovi priznao daje, pored drugih linosti, on pisac deset lanaka u ovoj knjizi, brouri Bezakonja okupacione uprave u Bosni j Hercegovini (1901). Onaje bila povod da ga austrougarske vlasti, u konteksru optih represalija prema istaknutim sudionicima Pokreta, intemiraju u Raku
Goru kod Mostara do maia 1902. godine, a poslije u Tmvniku, mart

uruivanja

1903., zbog veleizdaje, osude na dvogodinji zatvor kojeg pod tekim uslovima izdrava u Zenici. Stekavi simpatije i zbog osobnog stradanja, ponovo se, nakon to je puten na slobodu poetkom 1905. godine, doekan sveano i uz pris-

308

Iz biografija

ustvo predstavnika srpske opozicije, aktivno ukljuuje II bonjaki politiki ivot doprinosei snano konsolidaciji. uz Dervi-bega Miralema, muslimanskog opozicionogpokreta. Savremenici uz njegovo ime dodaju i atribut efendija. tIan je delegacije (februar 1906.) koja odlazi II Carigrad na razgovore za prognanim Dabiem kako bi se, to je i ost-

vareno, izdejstvovao njegov pristanak na pregovore s vladom oko autonomije, nakon ega obnavlja veze sa srpskom opzicijom i II Beogradu i II Bosni. Na sastanku II Slavonskom Brodu sudjeluje II formiranju Muslimanske narodne organizacije i postaje lan njenog
Ali-beg Firdus. Akter je unutarmuslimanskih sukoba, posebno sa umjerenim muslimanima koji su, protivei se paktiranju sa srpskom opozicijom, zagovarali postizanje autonomije u saradnji s vladom i II ovim konfrontacijama osigurava vodeu ulogu u vodstvu muslimanskog pokreta. Potpisnik je nmogih predstavki Odbora i lan delegacija i pregovarakih timova pokreta. Sudjeluje neposredno u preuzimanju drutva Gajre! od strane ovog odbora u iji rad, zajedno sa ostalima, prema miljenju dijela onovremene muslimanske javnosti, lU10si prosrpsku politiku i kulturnu orijentaciju i uope propagandu srpske politike to se jo razgovjetnije potvrivalo postavljanjem Osmana ikia za sekretara ovog drutva iji dolazak " .. . aranirao je Serif Arnautovi ... ". (prema: L Kemura, Uloga Gajreta .. . nav. izd., str. 56.) Direktor je Vukufske direkcije, sudjeluje II tom svojstvu u preuzimanju (1914.) Gajreta i njegove imovine od strane Vakufsko-mearifskog sabora, lan je Upravnog odbora Muslimanske centralne ballke. Kao vakufski direktor, viri1ni je lan bosanskog Sabora i najuticajnija linost Muslimanskog poslan ikog kluba. S poetka I svjetskog rata podnosi prijedlog o rasputanju bosanskog Sabora te vodi, napustivi tradicionalni kurs saveznitva sa srpskom opozicijom, politiku do kraja loja1nu Monarhiji. Naputanje orijentacije ka paktiranju sa antiaustrougarskom srpskom politikom nije zaboravljeno niti oproteno pa se II kasnijim intetpretacijama, kao naprimjer II Enciklopediji Jugoslavije, njegov politiki angaman, bez ikakve racionalne osnove, do krnja reducira tako to se preutkuju bitne dimenzije njegovih tadanjih koncepcija, posebno onih o autonomiji Bosne te, otuda, i prikazuje osvetniki, a iz prosrpskog diskursa u krajnje negativnim atribucijama. Tako, naprimjer, autor natu1mice o njegovoj biografiji u pomenutoj Enciklopediji pie: "Kad je 1909, poslije austro-ugarske aneksije BiH, pitanje vjersko~prosvetne autonomije skinuto s dnevnog reda sporazumom izmeu predstavnika muslimanskih verskih poglavara i feudalnih Egzekutivnog odbora na
ijem

je

elu

Iz biografija

309 zemljoJX>sednika sa austrijskim vlastima ... vodi sitnu opurtinistiku JX>litiku na liniji zatite interesa bosans ko-hercegovakih begova i pretvara se u obinog pukog demagoga na verskoj osnovi. Tu ulogu nastavlja i u staroj Jugoslaviji, u kojoj zavrava kao estojanuarski senator (od 1933.)." Neposredno se, to JX>menuta Endklopedija falsifikatorski preutkuje, pred kraj rata angaira u aktivnostima, JX>sebno u Beu i Budimpeti, u definiranju budueg dravno-pmvnog statusa Bosne i Hercegovine i to na naelu autonomije. U novostvorenoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji prikljuuje se, vraajui se opet svojoj staroj JX>litikoj orijentaciji saveznitva sa srpskom politkom, ovaj put sa SIpskim radikalima Nikole Paia, vodi, (1920.) oslonjen na tadanje srpske vlasti, Muslimanske radikale okupljene oko njihovog lista Domovina i JXllitiki orijentirane protiv Jugoslovenske muslimanske organizacije. Doivljava sa neovisnom muslimanskom listom na izborima za. Konstituantu (1920.) - izborni krah sa dobijenih 449 ili 0,3 % glasova da bi se, poslije toga, fuktiki povukao iz akiivnog politikog ivota, a list Domovina uskoro prestaje izlaziti. . Ponovo je, kao protivnik dr. Spahe, postavljen za direktora Vakufske direkcije u Sarajevu i izabran za lana Vakufsko-mearifskog sabora sastavljenog bez pristalica JMO a od proreirnskih Muslimana kada je istovremeno i lan njegovog Upravnog odbora. Diktatorski reim kralja Aleksandra ga aktivira paje bio, kao to je reeno, i senatoru vrijeme estojanuarske diktature (od 1933.). Umro je u Sarajevu 26. januara 1935. godine.
Rekonstmkcija njegove biografije ovdje je izvrena na osnovu navedenih dijela A. Sokolovia, M. Imamovia, A. Purivatre, N. ehi3, Dt Juzbaia, I. Kemure, T. Kraljaia, F. Hauptmana i Enciklopedije Jugo-

o.

slavije. SAFVET BAAGI roenje 6. maja 1870. Njegov otac Ibrabim-beg Baagi (1840.- 1902.) bio je uen ovjek, pjesnik, pisao je historiografske lanke, pisao je i na turskom jeziku, bio je osmanski funkcioner. Safvet Baagi sa ocem krae vrijeme ivi u Foi, Mostaru, Ljubukom, ponovo, u Mostaru, Stocu i Konjicu, a od 1882. godine u Sarajevu. Zavrava ovdje rudiju gdje se upoznaje sa orijentalnim jezicima, a od 1885. do 1895. godine JX>haa sarajevsku, dravnu Veliku ginmaziju. Bio je osloboen sluenja vojske jer je 1893. godine platio bedela. Dva puta prekida gimnazijsko kolovanje zbog profesora matematike, a u Zagrebu, zbog uea u manifestaciji prilikom JX>laganja

310 Iz biografija kamena temeljca Starevievog Doma (26. juna 1894.) vlasti mu zabranjuju dovretak gimnazije II Hrvatskoj i Slavoniji. Prije gimnazijske mature koju, ipak, polae II Sarajevu 1895. godine, objavljuje pjesme II Vijencu, Pmsvjeti i Nadi.
Upisuje se na Univerzitet II Beu (Filozofski fakultet) gdje, uz odbijanje vladine stipendije, od 1895. do 1899. slua arapski, perzijski i turski jezik, te studira literaturu na ovim jezicima. U Beu prireuje za tampu svoju prvu zbirku pjesama Ttvfanda iz hercegovakih dubrava. Nakon zavretka studija, li 1900. godini objavljuje Kratku uputu u prolost Bosne i H ercegovine. U ovoj godini dekretom vlade (23. juli 1900.) postavljenje za profesoraarnpskogjezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji gdje poinje raditi l. septembra 1900. Sa saradnicima, Mulabdiem i Hadiem, pokree list Behar (izlazi od 1. maja 1900.) i sudjeluje kao inicijator II osnivanju drutva Gajre! (1903.) iji je prvi predsjednik, a ID funkciju obavlja do 1907. Sudjeluje u osnivanju Koturakog drutva EI-Kamer (1904.), Islamske dionike tamparije koja poinje da radi 1905. Iako oboljeva, prema vlastitom svjedoenju (krajem 1905.), na elucu kada je, za kratko vrijeme, smrliao 14 kilograma, i dalje se javno angaira, sudjeluje u osnivanju Drutva muslimanske omladine (1906.), Muslimanske Centralne banke u Sarajevu (19 11.) i "Zemanove", kasnije ZdJllene Tiskare. Zbog pomenute bolesti trai na Velikoj gimnaziji dopust, a 31. decembra 1906. godine bie otputen pod izgovorom da nije poloio profesorski ispit. Nakon otputanja sa gimnazije, uz dozvolu vlade, u 1907. godini pokree list Ogledalo koji je izlazio tri mjeseca u 13 brojeva

Nakon studija u arhivama i bibliotekama Bea (1908. i 1909.) polae ispit, kako sam kae, iz islamskih jezika i njihovih literatura te iz historije grke i arapske filozofije, potom brani disertaciju Bo/y'aci j Hercegovci u islamskoj /ayievnosti (ocjenjuju je dr. Karabacek i dr. Bittner, prema Baagievim rijeima, odlikom) na osnovu koje je promoviran (20. maj 1910.) na ast doktora filozofije "ex linquis islamiticid". Bio je poligJota, govorio je arapski, turski, perzijski, njemaki, latinski i razumio francuski. Banja Luka ga stavlja na listu za svog zastupnika u bosanskom Saboru nakon ega biva izabran za lana Zenwyskog SiNjeta Predsjednikje Sabora do 31. januaru 1919. godine kada Narodna vlada nove Drave Srba, HlVala i Slovenaca ukida saborsku kancelariju, a Baagia raZIjeava ove fimkcije. Podnosi zahtiev Narodnoj vladi da ga vrati u dravnu slubu, a ova sugerira Ministarstvu unutranjih dela II Beogradu da bude primljen u konzularnu slubu s obzirom na poznavanje orijentalnih jezika. U meuvremenu biva postavljen za honorarnog

Jz biografija 311 kustosa Zemaljskog muzeja. Kako je vidio da iz Beograda nema nikakvog odgovora na njegovu molbu, na lini zahtiev, a uz preporuku ire Truhelke, Vlada ga od I. januara 1921. postavlja za stalnog slubenika Muzeja gdje radi do 18. maja 1927. kada e biti i penzioniran. od 1920. godine poinje pobolijevati, a lijeenje, bolest je poodmakla, u Beu ne uspijeva. Zbog slabog zdravlja i materijalnih neprilika podnosi vlastima molbu da mu priznaju radni sta od perioda kada je poeo raditi u sarajevskoj gimnaziji (1900.) ukljuivi i rad na mjestu predsjednika bosanskog Sabora. Rad II gimnaziji mu se odmah priznaje, a rad II Saboru mu se ural.U1ava II penzijski sta tek na osnovu Zakona od 29. novembra 1928. a definitivno penzija mu se regulira 2. aprila 1929. godine.

Uz prodaju vlastite biblioteke II Bratislavu, i ova viegodinja "afera" sa priznavanjem penzijskog staa s'.jedoi kako je, uz sav stvarni i deklarativni respekt bonjake i bosanskoherecgovake javnosti, Baagi ivio, II odnosu na njegov autoritet i zasluge, II materijalno degradirajuim i poniavajuim okolnostima Lei, mijenjajui vie stanova-prebivalita, bolestan devet godina i umire 9. aprila 1934. godine. Veina novina odmah je objavila tekstove povodom smrti Safvet-bega Baagia. (Biografski podaci prema: Sajma Sari, ivot i rad Safveta bega
u dokumentima Dravnog arhiva Bosne i H ercegovine, u: Safvet-beg Buagi - Bo/y'aka intelektualna strategija, Zbornik radoBaagia

va naunog skupa, Udruenje intelektualaca Muslimana grada Zenice, Zenica, 1994; Hamdija KreevIjakovi, ivot Dr. Safvetbega Baagia Redepuia, "Novi Behar", 19.-21., 1. maj 1934; (Inae, ovaj dvobroj Novog Behara posveen je II cijelosti Baagiu, a povodom njegove smrti.); Edhem Mulabdi, Moje uspomene iz saradnje sa merhum Safvetbegom, ''Novi Behar', cit. izd; Alija Nametak, In memoriam Safvetbegu!, ''Novi Behar", cit. izd; Ademaga Mei, ~eaJy'e na Safvetbega, "Novi Behar", cit. izd.)

OSMAN NURI HADI je roen u Mostaru 28. 6. 1869. godine. Mekteb, rudiju i medresu zamio je u Mostaru, a erijatsku sudaku kolu u Sarajevu 1893. godine. Iako nije dobio traenu stipendiju od Zemaljske vlade, odlazi u Be i Zagreb gdje zavrava Pravni fakultet. U Zagrebu djeluje kao lan Stranke prava. Uestvuje II demonstracijama 1895. godine povodom dolaska carn Franje Josipa u Zagreb, kada je spaljena maarska zastava. lbog toga lei II istranom zatvoru i biva osuen na etiri mjeseca. Radi u redakciji "Hrvatske domovine". Sa

Iz biografija 312 Ivanom Milieviem je ureivao prva dva godita (1894-1895, 1895-l896) publikacije "Mearif' - "Muhamedanski kalendar". Jedan je od

knjievnog lista Behar. Pie II listovima Pros\;jeta, Nada, Vijenac. Prevodi sa francuskog, njemakog, arapskog i ruskog
jezika. Radi kao profesor erijatsko-sudake kole II Mostaru, Sarajevu i Banjaluci, upravitelj je erijatske sudake kole II Sarajevu od 1912. do 1914. godine. Radi i li Zemaljskoj vladi. Kao vladin predstavnik i savjetnik Kuere, sudjeluje II radu Anketne komisije za rjeavanje vjersko-prosvjetnog pitanja muslimana II BiH (god. 1900. i 190 1.) Pie, kao vladin inovnik, povjerljive izvjetaje o Pokretu za vjersku i vakufskoprosvjetnu autonomiju i radi na pridobijanju prvaka Pokreta za Vladu.

pokretaa i osnivaa

U 1900. godini se pridruuje grupi sarajevskih intelektualaca (na elu su

inicijative dr. Ivo Pilar i Duan N. Plavi) koja inicira stalne knjievne susrete u fonni "Kola sarajevskih knjievnika". Na funkciji revizora angaira se II Upravnom odboru Udruenja novinara i knjievnika Bosne i Hercegovine, ija je osnivaka skuptina odrana 3. jula 1911. Slom Austro-Ugarske monarhije zatie ga na mjestu predstojnika u Banjaluci. U novostvorenoj dravi biva postavljen na mjesto naelnika Ministarstva unutranjih poslova u Beogradu. Bio je l an Dravnog savjeta u Kraljevini Jugoslaviji. Umro je 23. l2. 1937. godine. (Biografski podaci prema: EnciklopedIja Jugoslavije, 3, Zagreb; Muhsin Rizvi, Behm; Knjievflohistorijska monografija, "Svjetlost", Sarajevo, 1971; Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1 903., "Veselin Maslea", Sarajevo, 1987., str. 306.; Nusret ehi, Autonomni pola-et Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini, "Svjetlost", Sarajevo, 1980.; Risto Besarovi, Pokuaj organizovanog djelovanja knjievnilw u Bosni i Hercegovini 1878-1918., "Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. l7, 1980;) O Osmanu Hadiu i u: Dluanl Plopovi!: Hadi Osman Nuri, Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenaka, N; Ivan Milievi, Nekoliko uspomena iz prolih vremena, "Novi behar", 7/1933-34; IvanA. Milievi, O suradnji nekih Bonjaka i HercegovaCll a poglavito Muslimana u "Obzoru ", II knjizi: ObzOl; spomen-layiga 1860-1935; Anonim, MedIum Osman Nuri Hadi, "Jugoslovenska pota", 9/ 1937., 2606, 2; Anonim, MeriUJnl Osmall NW1 Hadi, "Muslimanska svijest", 3/ 1938., 42, 8. UKRIJA KURTOVI roen je l 890. godine u Gacku, a umro u Sarajevu 1973. godine. U akim danima bio je i u nacionalnom i II politikom smislu prosrpski orijentiran. Prema njegovim memoarskim

313 zabiljekama jo za vrijeme boravka II Vakufskom konviktu u Mostaru jedini se izmeu 35 aka, koji su uglavnom bili prohrvatske orijentacije, osjeao Srbinom. (prema: Mustafa Imamovi, Bonjaci u emigraciji, Monografija Bosanskih pogleda 1955-1967., Bonjaki institut Cirih, Odjel Sarajevo, 1996., str. 215). To rano iskustvo odredie njegov burni, kontroverzni politiki ivot II cjelini. Pojavljuje se (nakon 1907.) sa prosrpskom orijentacijom, zajedno sa Osmanom ikiem i sljedbenicima, kao aktivista lista "Gajret", a jedno vrijeme je i njegov urednik. Poetkom 1914. godine objavljuje brouru O nacionalizovanju muslimana, (tamparija "Naroda", Sarajevo). U 1916. godini nalazi se sa grupom Muslimana u Odesi od kojih njih devet dobija i srpske oficirske inove. Ukrija Kurtovi je u ovo vrijeme na elu posebne muslimanske fonnacije (oko 200 ljudi) koja se, uz patronat predstavnika srpske vrhovne komande za sakupljanje dobrovoljaca, meu drugim dobrovoljcima bori u Rusiji. (podaci prema: Atif Purivatra, Jugoslovenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1999., str. 17.) Narodno vijee SHS za BiH delegiralo gaje, uz saglasnost dr. Alberta Kramnera, ministra za Konstantu, u Privremeno narodno predstavnitvo SHS koje se sastalo l. marta 1919. godine i radilo do 22. oktobra 1920. godine. (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 58.) Mada deklarirani Srbin, kao lan ovog Vijea, zajedno sa nekim drugim deklariranim Srbima (Hamid SVIZO, Sulejman Salihagi, Smail emalovi) kritizira teak poloaj i stradanja Muslimana u to doba. (Glas Naroda, organ Demokratske stranke, Sarajevo, 95,17. X 1919.) Potpisnik je programa Organizacije jugoslovenskih radikalno-naprednih nacionalista za rad medu Muslimanima od 25. januara 1919. godine u kojem se rad ove organizacije definira kao " ... rad Jugoslavena meu Jugoslavenima i za Jugoslavenstvo." (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.) Ova grupa pokree i list Budunost (glavni urednik Omer Kajtaz) koji pod urednitvom Kurtovia, radei na srpskoj identifikaciji Muslimana, izlazi od 20. IV 1919. do 23. N 1920. (Prema: A. Purivatra, cit. djelo, str. 398.) Sudjeluje na sastanku gdje je odlueno da se stvori Nacionalna demokratska stranka 1919. godine. (prema: Nusret ehi, Poeciformi ranja graanskih politikih stranaka u BosIIi i Hercegovini nakon stvar01~ja KraU-evine SHS (1918-1919.), ''prilozi'', Institut za istoriju, Sarajevo, br. 21, str. 154.) Kao Srbin-demokrata, zajedno sa efkijom Gluhiem osniva Muslimansku teaku stranku, i kao saurednik. uz urednika dr. Beira Novu, radi u lisru Glas teaka, organu ove stranke koji izlazi od 3. marta 1920. do 1. 12. 1920. (prema: A. Purivatra, cit.

Iz biografija

314

Iz biografija

djelo, str. 75). Sudjeluje II pripremi Kongresa Muslimana intelektualaca (odran 6. i 7. septembrn 1928. godine), sudjeluje u njegovu rndu kao lan Predsjednitva Kongresa (predsjednik je Demaludin auevi) i
izborom postaje lan Egzek:utivnog odbora ovog Kongresa. (prema: Ibrahim Kemura, Kongres Muslimana intelektualaca u Sarajevu 1928. godine, "Prilozi", Institut za istoriju, Sarajevo, br. 17, 1980., str. 179 i 184). U Egzekutivnom odboru okupljenom oko asopisa ReJonna (izlazio II prvoj polovini 1928. godine, ureuje Devad Sulejmanpai)

koji recipi.ra ideje Kemala Ataturka i zahtijeva refonnu muslimanskog drutva, sudjeluje i ukrija Kurtovi. (Prema: Ibrahim Kemura. cit.
djelo, str. 188.). Postaje narodni poslanik kao kandidat na jedinoj "zemaljskoj listi" Petra ivkovia na izborima za Narodno predstavnitvo
II

Beogradu koji su, nakon ozakonjenja estojanuarske diktature, odrani 8. novembra 1931. godine. Nakon Sporazuma Cvetkovi Maek (1939.) s kojim se po pIVi put Bosna i Hercegovina etniki dijeli,

i dalje kao Srbin-musliman, ukrija Kurtovi se prikljuuje pokretu za autonomiju BiH. (Konstitucija ovog pokreta izvrena je na skupu u Sarajevu 30. decembra 1939. godine: Prema: M. Imamovi, cit. djelo, str. 2 17.) "Za vrijeme Drugog svjetskog rata ukrija Kurtovi je aktivno pomagao narodnooslobodilaki pokret." (Mustafa Imamovi, cit. djelo, str. 17.) U ime glavnog odoora Gajreta na skuptini ovog drutva (14. septembar 1945.) podnosi prijedlog o prestanku rada Gajreta i njegovu ulasku u novofonnirano drutvo Preporod. (prema: air Filandra, Bonjaka politika II XX stoljeu, "Sejtarija", Sarajevo 1998., str. 223.) Nakon II svjetskog rata napisao je kritiku studiju o Ivi Andriu i objavio u Bosanskim pogledima, 1961. U obliku broure ovaj tekst, pod naslovom 1Vitiki prikaz romana Ive Andria, objavili su Bosanski pogledi, Fribourg, 1962. (prema: M. Imamovi, cit. djelo, str. 217.) Objavljuje i dva teksta II "Glasniku" Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ: Stav sarajevskih mIlslimaIla 1941. godine, II (XIV) 1951., br. 3-5; Sevdalinka - naa naroda pjesma (povodom radio eseja Zdravkovia) - XLVII I983., br. 1-2, 1958. Prema Aliji Nametku posljednjih desetak godina ivota " ... nije uope izlazio iz kue" a imao je i "jaku sklerozu". (Sarajevski nekrologij, Bonjaki institut, Nakladni zavod Globus, 1994., str. 190.)

t.

SMAIL-AGA EMALOVI je roen u Mostaru 23. XII 1884. godine. Kao rtva ustakog terora poetkom 1945. godine odveden je II logor Jasenovac gdje je i ubijen. Zavrio je trgovaku akamediju u

Iz biografija

315

Grazu. U Mostaru 1906. godine pokree Musavat, spram austro~ ugarske vlasti, list opozicione orijentacije. Pod njegovim ureditvom,

svake sedmice izlazio je do 19Q9. godine. Austrougarske vlasti, zbog

pisanja u Musavatu, kanjavaju ga sa est mjeseci strogog zatvora. List Musavat biva prenesen II Sarajevo i prelazi pod patronat Egzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije. emalovi se razilazi sa rukovodstvom ove organizacije i pokree list Srpska omladina, a kasnije, sa Osmanom ikiem, i list Samouprava. Do Prvog s\Cietskog rata blizak je sa vrhovima Radikalne stranke i Narodne odbrane u Srbiji. U vrijeme Prvog svjetskog rata uhapen je i interniran u Arad. U nekoliko navrata, poslije rata, bio je predsjednik optine u Mostaru. (Biografski podaci prema Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, 1956.)

FADIL KURTAGI "je roen 6. januara 1889. godine u Kladnju. U rodnom mjestu je zavrio osnovnu kolu, a zatim je svrio pet razreda gimnazije u Tuzli ijedan razred uiteljske kole u Sarajevu, nakon ega je prekinuo daljnj e kolovanje. Radio je u Zemaljskoj banci li Sarajevu

od 1911. do 1922. godine, kada je preao u Zagreb, gdje je do 1939. bio

generalni skeretar Saveza bankovnih inovnika Jugoslavije. Od 1939. do 1945. bio je personalni referent u Glavnoj bratinskoj blagajni u Sarajevu, a od tada do 1947. radio je u Ministarstvu rudarstva II

Sarajevu. Penzioni sanje l. jula 1947. Godine 1919. izdao je knjigu pjesama Stihovi, a 194 1. u Zagrebu knjigu novela Mali ljudi iz velikih
kola. Umro je 15. novembra 1958. godine II Sarajevu. tAlija Nametak!: Bibliografija folk/ome grae u deset godita Behara, Sarajevo, Institut za prouavanje folklora, 1957., str. 131." (Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, I, Akademija nauka i umjetnosti Bo'sne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.) Prethodnim biografskim podacima treba dodati da je objavio i djelo Intelektualni radnici i radniki pokret, Zagreb, vlastita naklada, 1927. Kao pjesnik. i pisac nekoliko politikih lanaka saraivao je u mnogim listovima kao to su, naprimjer, Behar, Muslimanska svijest, Muslimanska sloga, Zeman, Osvit, Mlada Hrvatska, Hrvatsko pravo.

ALIJA HOTI. Bez obzira na sva nastojanja da se ostvari uvid u njegov ivotopis, uspjeli smo ptiknpiti tek nekoliko biografskih podataka. Njegovog imena nema u leksikonima, enciklopedijama, a od bibliografija

Iz biografija II Sokolovievoj bibliografiji. (Nav. izd.) Njegovog imena nema ni II Bibliografiji bonjake Jayievnosti, (SEBIL,
316 navode se dva njegova djela Zagreb, 1994.) Mustafe emana, dok Muhsin Rizvi registira njegove rane radove II Behatu. Pronali smo tek jedan lanak o njemu iz pera nje govih savremenika i to kritiki tekst Muse azima atia, koji o njemu

pie ne samo iz racionalnog diskursa, nego i sa afektivnom averzijom i pseudologikorn ad hominem. Pie, povodom Hotieve broure Uzroci propadanja islamskog naroda da je nepoznat II naoj knjievnosti i javnom ivotu, da ", .. kako vele - tudira pravne nauke na zagrebakom sveuilitu ... ", govori o njemu kao o pijanom Aliji jer ", .. rekoe nam da je notorna pijanica .. ,", kako gaje " ... otrovala ivotinjska filozofija ludog Niea j pokvareno majmuniziranje jednog Darwina i Haeckela o evoluciji i selekciji .0." te, kao potvrdu te svoje ocjene o njegovom svjetonazoru i o tome da je bio, kako kae, pokvaren jo u mladim danima, navodi
jednu epizodu iz Hotievog gimnazijskog ivota: " ... kada je jednom prilikom - bio je esti razred sarajevske gimnazije, kako smo uli - doao u konvikat megju islamsku nedunu djeicu i rekao: 'Bogjeumro' ." (Musa azim ati, nav. djelo)

U Spomenici Prve gimnazije iz 1927. godine vidi se da je 1906. godine, kako u njoj pie,polo;o ispit zrelosti, odnosno, da je zavrio ovu gimnazUu. Medutim, zanimljivo je da prireiva ove Spomenice nita ne zna o njegovom ivotnom putu pa, dok se uz imena drugih maturanata daju osnovni biografski podaci, uz njegovo ime - stoji nepoznato. Postoji, prema Spomenici Gajreta iz 1928. godine, podatak da je svojevremeno, u austrougarsko doba, bio stipendista Gajreta na studiju filozofije u Zagrebu. Znatno da je bio glavni urednik lista Muslimallska svijest. Iz jednog pravakog manifesta vidi se da je u Bosni i Hercegovini bio gorljivi pristalica Hrvatske stranke prava, te sudjelovao na njenim skupovima i u Zagrebu.
SAKIB KORKUT roen je u Trnvniku 1884. godine. Njegov otac, pred kojimje sluao medresanska predavanja, hadi Ahmed Munib-ef KorIcu! bio je muderis i lan U lema-medlisa. Nakon to je stekao osnovno i srednje obrazovanje u Travniku, 1904.-1905. godine zavrava erijatsku sudaku kolu. Poinje mditi kao erijatski sudski vjebenik pri Kotarskom sudu u Tuzli. Nakon stupanja na snagu "tatuta" kojim se regulira vjerska i vakufsko-prosvjetna autonomija, i nakon reorganizacije Islamske zajednice, postavljen je za inspektora (mufettia) II Vakufskoj direkciji u Sarajevu to e obavljati do 1917. godine. U toj

Iz biografya

317 godini postavljen je za muderisa i upravitelja novosnovane i reformirane Okrune medrese u Sarajevu. U meuvremenu, od 1910. do 1913. godine aktivno radi u drutvu Gajret gdje obavlja i dunost predsjednika Glavnog odbora (1911.-1912.) i u Organizaciji bosanskohercegovake ilmije, (i to od njena osnivanja 1912. pa do poetka I svjetskog rata) gdje obavlja funkciju zamjenika sekretara i odgovornog urednika njenog lista Misbah. Poslije I svjetskog rata sudjeluje u osnivanju Jugoslovenske muslimanske organizacije, biran je kao poslanik za Ustavotvomu skuptinu, odgovorni je urednik Pravde, glasila JMO. U vrijeme rascjepa u]MO (1923.) zajedno sa Ibrahimom-ef. Maglajiiem, njenim osnivaem i predsjednikom, izlazi iz ove stranke i sudjeluje u osnivanju nove Jugoslovenske muslimanske narodne organizacije kada ureuje njen listkad. Poslije neuspjeha na novim izborima i prestanka rada ove organizacije povlai se iz politikog ivota i ivi na oevom imanju u Travniku. Ovdje " ... sa svojom porodicom ivotari u punom smislu te rijei. Bez redovnih prihoda, naputen i od prijatelja, Sakib-ef. provodi dane ali se ne ali nikome, nego stoiki to sve podnosi." (M. Tralji) Biva 1927. godine postavljen muftijom u Travniku i obavlja, ali bez prihoda i uz spletke politikih protivnika, tu dunost do smrti. Posljednji javni nastup ima na Kongresu muslimanskih intelektualaca (6. i 7. septembar 1928.) kada podnosi referat "O vakufsko-meari-fskoj upravi" (objavljeno u: Gajrel, 1928.) Umro je l. marta 1929. godine. (Biografski podaci prema: Hfz. Mahmud Tralji, Istaknuti Bonjaci, "El-Kalem", Drugo dopunjeno izdanje, Sarajevo, 1998.) SALili KAZAWVl roenje u Travniku 1873. a umro u Banjoj Luci 1943. godine. Bio je uitelj u nekoliko bosanskih mjesta. Kao uitelj je 1889. na slubi u osnovnoj koli II Gornoj Tuzli. Angaira se na pokretanju asopisa iji bi zadatak bio da promovira srpsko-muslimansku saradnju i slogu. Povezuje se i sa krugom oko "Srbobrana". Sakuplja potpise Muslimana u Travniku prilikom Zmajeve proslave u Zagrebu. Zbog takve aktivnosti gubi slubu u Tuzli i II Travniku, i biva stavljen pod istragu. Rano se ukljuuje i u knjievni ivot svog vremena. U 1891, 1895, 1896, 1899. godini u Bosanskoj vili i Nadi objavljuje stihove. od maja 1900. godine, kako sam kae, djeluje u pokretu za vjersku i vakufsko-prosvjetnu autonomiju Muslimana, te od polovine juna do polovine decembra 1900. godine radi u Eksekutivnom odboru Pokreta u Budimpeti. U to vrijeme intenzivno se bavi publicistikom djelatnou kritiki usmjerenoj prema austrougarskoj vlasti II Bosni i Hercegovini.

Iz biografija 318 Nakon otkria njegove antiaustrougarske spisateljske aktivnosti, prema vlastitom svjedoenju, 18. oktobra 1901. slijedi policijska akcija i to neposredno povodom broure Bezakonje okupacione uprave u Bosni i
Hercegovilli. "to II policajnom, a to li sudskom istranom zatvoru, leao
sam neprekidno oko nekih 96 dana." Austrougarska vlast ga, kako sam

kae, osuuje na godinu dana tamnice.

Travnika arija

ga otpuuje da je izdao vostvo JX>kreta i ..... da se pro-

dao ' vabi'." U jednom "memorandumu" Egzekurivnog odbora iz 1902.

godine, sa potpisima 180 muslimana iz Bosne i Hercegovine, ne pominjui mu ime, biva, uz eksplicitno distanciranje od njegove spisateljskopolitike aktivnosti, optuen za izdaju lidera Pokreta.
Nakon "Izjave" s kojom pokuava demantirati takve kompromitirajue imputacije. Salih Kazazovi se, razoaran, povrijeen i li depresiji, povlai iz aktivnog politikog djelovanja unutar pokreta " ... jer me moji

vajni prijatelji napustie i zaboravie na me li odsudnom asu; jer ostadoh osamljen i ako nijesam zbog sebe i sam kriv za onaj in, za koji sam odgo
varao pred zakonom i za koje sam eto osuen." O tekom stanju u kojem se nalazi u tom vremenu svjedoi i njegovo miljenje da su u pomenutom Memorandumu o njemu napisane ..... takove stvari, koje su kadre, ne samo da me ponize, ve da me izvrgnu i ivotu pogibeljnim napadajima od strane prostog, razd.raenog i fanatinog islamskog puanstva u Travniku." Trpi i njegova porodica (otac i majka) pa u nepodnoviljivom stanju trai ..... da se odavde uklonim i da odem u Zagreb." Nakon povlaenja " ... sa opozicionog poprita ... ", ipak, nastavlja Salih Kazazovi sa javnoknjievnom djelatnou saraujui u listovima Behar i Biser. Salih Kazazovi u ovo doba odlazi na univerzitete u Getingenu, (1903.) Hajdelbergu gdje 1904. biva odbijen i Wircbergu (1905.) Kasnije, na Pravnom fakultetu Zagrebakog sveuilita odbranio je doktorsku disertaciju. No, njegov literarni razvoj vodio ga je anru komedije pa je II svoje doba bio i poznat kao komediograf. Napisao je i objavio dvije komedije: Oba gluha (Sarajevo, 1911.) i oravi raun (Sarajevo, 1912.) Salih Kazazovi je umro 1943. godine, a II 1942. godini Hamid Dizdar, povodom predstojee izvedbe njegove komedije orav raun na sceni Hrvatskog dlavnog kazalita II Sarajevu, respektirajui njegovo knjievno, posebno dramsko djelo, navodi kako su Saliha Kazazovia njegovi savremenici prozvali "bosanskim Molierom".

319 Iz ovog Dizdarevog zapisa saznajemo jo nekoliko biografskih podataka. Vidimo daje u Banjaluci radio kao advokat, da "danas", tj. u 1942. godini, u sedamdesetim godinama, ivi u Banjoj Luci i daje " ... shrvan tekom boleu ... ". No, " ... teke prilike u kojima je ivio, kao i nain ivota, kojem se je odao, nesreen i pun trzavica u poslu i u braku, otjerali su ga od stvaralakog rada i otuili od knjievnosti. Velika je teta za nau knjievnost to se to dogodilo s piscem i ovjekom dr. Salihom Kazazoviem, koji je prestao ba tamo, gdje se poinje i gdje se dolazi do boljih i trajnijih rezultata." (Biografski podaci prema: Ferdo Hauptman, sabrao i uredio, Borba Muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-meanfsku autonomiju, Arhiv Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967; arko Ili, u: Narodno pozon"te, Sarajevo 1921-1971., Narodno pozorite Sarajevo, 1971; Salih Kazazovi, Izjava kao poruka onima koji me potvorie i u javIlosti oklevetoe. (Kao svoj odgovor politikim protivnicima, ovu "Izjavu" Salih Kazazovi je distribuirao 20. juna 1902. godine. Ona sadri u sebi i elemente autobiografije. CU: F. Hauptman, nav. djelo; Hamid Dizdar, Stari bosanski pisci na pozol7lici, "Sarajevska hrvatska scena", 11/1942., br. 8. Esad Zgodi, Filozofski pisac Salih Kazazovi, Vijee Kongresa bonjakih intelekrualaca, Sarajevo, 2000.)

Iz biografija

IIDIICQ) IIII
~OCIIJJihlLNA

II

lPCQ)lLIrlI'IIcelKk MII~CQ)
IE3CQ)AN~D8[ ~mIE3A

323

lL.

politiko

miljenje Gavre Vukovia, II paradigmatinom smislu, ilustrira misaoni, osjeajni i vrijednosni prijelaz iz bonjako pravoslavne II srpsko-etniku identifikaciju i to II kontekstu

posljednjih decencija osmanske vladavine II Bosni. Otuda, sublimirana interpretacija njegove misli ovdje moe biti shvaena i kao uvod II

socijalne i politike misli bosanske srpske inteligencije iz doba austrougraske vladavine nad Bosnom. On, onaj prelaz,
vidjeemo,

kritiko tumaenje

nije bez unutarnjih kontroverzi, inkonzistencija i kolebanja,

pa se onda i srpsko-etnika samoidentifikacija kod Vukovia i ne pojavljuje II svom istom, do kraja kristaliziranom liku.

Rijetki interpretatori njegova dva objavljena djela l uglavnom su se bavili twTIaenjem njegove linosti i vanjskim manifestacijama njegovog politikog angamana II kontekstu "epskog srpstva" kao i ''knjievnim''
aspektima njegova rukopisa, apostrofirajui, prije svega, njegovu neobrazovanost, arhainost, spisateljsku ne\jetost, narodnjaku kitnjas-

l Gavro Vukovi je objavio dva spisa: IUJe krai"ika, tampano u Zemunu 1866. godine u Sopranovoj tampariji; Robstvo u slobodi ili ogledalo pravde U Bosni, tampano u Novom Sadu 1872. godine. prva sveska ove druge knjige napisana je 1869. godine, druga je zapoeta i gotovo dovrena u progonstvu u Akri u Siriji prije njegovog bjekstva II Rusiju a trea sveska osim II ooiocima, koje je II banjalukom Razvitku 1910. godine objavio Petar Koi, nije nikada ni objavljena.

324

Gavro

Vukovi

tost i sP Ostajali su po strani njegove, manje ili vie osvijetene, no i promjenlj ive poli tike ideje to ovdje ulaze li vidokrug kriti ke interpretacije. No, rije je o svjetovnim idejama neobrazovanog bosanskog trgovca} Kao to emo vidjeti kasnije, primat II javnom ivotu bosanskih Srba postepeno e preuzimati akademski obrazovana srpska inteligencija. Zato moemo i rei kako se s Vukoviem zavrava jedan tip svjetovnog neobrazovoJlog znGnja ijavnog angamana a, s vremenom otpoinje uobliavanje novog i, izmeu ostaloga, recepcijom odreenih orijentacija unutar evropske znanosti posredovanog, srpskog socijalnog i politikog miljenja. Otuda, i II tom smislu interpretacija koja slijedi jest svojevrsno
uvoely"e II

taj diskontinuirani novum.

o bonjatvu i bosanskoj identifikaciji

Iz vremena kada se angairao II rau skuptine predstavnika svetenstva i pravoslavnog naroda iz cijele Carigradske patrijarije4 indikativna su dva momenta koja otkrivaju jo uvijek unutar bosansko-pravoslavnog kruga konvencionalni odnos spram etn ike i jez i ke identifikacije.
2 Petar Koi, Gavro VucKovi, Djela ll, "Svjetlost", Sarajevo, 1951.; Jovan Kri, Gavro Jlilkovi Krajinik, Odabralli lallci, "S~etlosl", Sarajevo, 1952.; 1\'0 Andri, Gavro Vukovi i povodom njega, Zbornik radova Instituta za prouavanje knjievnosti SAN, knj. 2, Beograd, 1952.; Ivo Andri, Zemlja. ljudi i jezik kod Petra Koiia, Predgovor lzabnmim stranicama Petra Kaia, Malica srpska-Srpska knjievna 7..adruga, Novi Sad-Beograd., 1961. 3 O lome sam govori objanjavajui kako je nastalo njegovo djelo Ogledalo pravde. Jovo Dini " ... je pisao a ja sam mu govorio za to to ja ne znam pravopisa." (Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 55.) I jo jednom o svojoj polupismenosti kae: "Mi smo imali dosta slugu, od kojih su neki znali i pisati, a ja sam ovo malo io danas znam nauio od njih pisati, neto od njih, a neto iz trgova~kij eh pisama." (Cil djelo, str. 63.) Pa ipak, prema autobiografskim kazivanjima, znao je turskl i bio nuna, uspijevao je trgovati na irokom podruju i putovati od dalmatinskih i gradova u unutranjosti Hrvatske do Trsta, Bea i Instanbula. (Cit. djelo, str. 63. i 112.) 4 Kontekst i jX)litiki smisao uvoenja ove Skuptine koncizno predstavlja Vladislav Skari: ''Kada je 18. februara 1856. sultan Abdul-Medid proglasio Hatihumajlm, po kome su svi podanici carstva, ma koje vjere bili, izjednaeni u pravima i dunostima, nastala su bolja vremena za hriane. Nas se ovdje tiu samo one uredbe koje se odnose na organizaciju crkve i kole. za dohotke svctenstva, koji su do uuia bili neureeni, pa davali narodu povoda da se tui, reeno je u Hatihumajunu da e se fIksirati. S\jetovne poslove konfesija, ukoliko su bili u vezi s crkvom i kolom, obavljae korporacije (oPtine), sastavljene od svetenika i svjetovnjaka. Za popravak bogomolja nee se vie morati

Gavro

Vukovi

325

Zanimlj ivo je da Gavro Vukovi sklapa ugovarS po kojem e " ... zastupati pri reenoj skuptini mjesto ispred svega naroda pravoslavnohristianskog u Bosni."6 Bosansko-pravoslavna a ne srpsko-pravoslavna identifikacija je eksplicitna, a nju e i kasnije Vukovi manifestirati. 7 U radu Skuptine, na drugoj strani, u kritici grko-pravoslavnog svetenstva aJXIstrofua da ne znaju "narodnogjezika",8 i trai "arhijereje prave od naeg jezika.''9 Vidimo kako ni jezik ne oznaava srpskim jezikom nego "naim" i "narodnim" jezikom. \o
traiti odobrenje od vlast~ a za podizanje novih bogomolja traie se samo onakav ferman kojim se cxiobrava plan graevine_ Svaka vjeroispovijedna optina moe otvarati kole kakve hoe, samo e nastavni plan i izbor uitelja kontrolisati vlast." (Vladislav Skari, Izabrana djela, Knjiga II, 'Yeselin Maslea", Sarajevo, 1985., str. 54.) 5 ''Predstavnid dabro-bosanske, zvornike i dijela r3ko-prizrenske eparhije, na sastanku u Sarajevu, izaberu jednog trgovca iz Bosanske krajine, Gavro Vukovia, da njihove eparhije zastupa na carigradskoj skuptini. Ko je bio izabran od naroda hercegovake eparhije, nisam mogao saznati. Clanovi sarajevske crkvene optine i predstavnici kajmakamije: novopazarske, travnike, zvornike i banjaluke, sastave ugovor s Vukoviem i potpiu ga 13. marta 1858. Po dogovoru Vukovi je "izabran" za predstavnika ispred svoga naroda pravoslavno-luistianskog II Bosni pri skuptini u Carigradskoj paUijarliji za uredenje crkvenih i narodnih poslova ... U ugovoruje Vukoviu odredena mjesena plata od 3000 groa, koja e se razrezati na narod po kajmakamijama prema broju kua. Razrezani namet nazvan je po Gavrinu imenu, gmrija." (V- Skari , cil djelo, str. 55.) 6 Cil prema: Vladislav Skari, Izabrana djela, nav. izd, str. 55. 7 Naravno, etnika srbi zacija bosansko-pravoslavne identifikacije traje, dolazi iz vrhova svetenstva_Naprimjer, u jednom pismu kojeg Vukovi 3. jula 1860. godine pie arhimandritu Joanikiju Pa mui ni iz Mostara, on, arhimandrit govori kako mu je Vukovi ''brat Srbin". (Nav. prema: Hajrudin uri , Iz prepiske Gavre Vukovia, "ivot", Sarajevo, br. 22 - 23,1954., cit. djelo, str. 618.) 8 Prema: V. Skari, cit. djelo, str. 55. 9 Prema: Hajrudin uri, cit djelo, Sir. 616. Vukovi dobija mandat bez detaljnih insuukcija, pa, prema vlastitom nahodenju, na Skuptini od 29. marta 1859. godine iznosi poli tiki projekt koji se svodi na zahtiev za emancipacijom bosanskih pravoslavaca od dominacije grko-pravoslavnog svetenstva. Saeto ga inerpretira V. Skari: "On je 29. marta 1859. godine podnio skuptini optu predstavku, u kojoj je na nevien nain iznio albe naroda u Bosni protiv bosanskih mitropolita Iznio je da mitropoliti ne znaju narodnogjezika, da svetenike kanjavaju tekim i neasnim kaznama, meui ih u bukagije i tukui po tabanima, da alju zaptije (andare) kada koji svel.enik umre, pa zaptije oduzimaju svctcnikove knjige, odede i konja sa opremom, kao tobonje mitropolitovo nasljedstvo, da za novac postavljaju svetenike, ljude koji nita ne :maju - ' ni Oenaa pravo oitati' - da za osveenje crkve, za novac doputaju da se ine svakojake nezakonitosti". Ukratko da se arhijereji vladaju kao janjiari." (V. Skari, cit. djelo, str. 55.) Rad ove skuptine je zavren II 1863. godini. Fra Grga Marti navodi da se za vrijeme rada ove Skuptine Gavro Vukovi " ... hrabro opirao mnogim stvarima, osobilo kod patrijarke kurije". Pa i pored toga, prema Martiu, Vukovi i ostali predstavnici se povlae

326

Gavro

Vukovi

U kontekstu razumijevanja takvih bosanskih identifikacija, Jovan Kri je podcrtavao daje Vukovi bio" ... jedan od prvih naih pisaca iz ovih krajeva koji bosanske muslimane nacionalno odvaja od Osmanlija i naziva jednoplemenitom braom."!! Pledirajui za otklanjanje meusobne nesloge i zavisti naziva ih i "jednokrvnom braom."12 Eksplicitno, iako ih ponegdje kolokvijalno zove Turcima, razlikuje bosanske muslimane od Turaka: "Ja ovde ne mjeam Bosance Turke. Oni kakvi su da su, nai su."13 Osim tenninom Bosanci naziva ih i Bonjacima pa govori o naoj brai sunarodnjacima Bonjacima. 14 No, ono jedlloplemeno,jednokrvno, sunarodnjako, mada nigdje direktno retoriki ne zastupa poziciju etnikog pansrbizma, ipak nosi njegove embrionalne elemente. Signalizira ih, naprimjer, i njegova tvrdnja kako jednokrvni Bonjaci-Bosanci-Turci " ... ne znaju ni jedne rjei
turske progovoriti, a kamo li pisati ili
itati, ve

svi govore srpskijem

jezikom, a ni srpski svi ne znaju pisati ni itati."15 Ne upotrebljava termin Hrvati. pa govori o Srbima i Kato/icima,16 naziva ih Latinima, respektira bosanske franjevce. 17 No, sklon je koristiti narodne izreke s kojima se ire i populariziraju negativne stereotipne slike o Drugima,
kad su vidjeli " ... da nee nita koristiti tl interesu narodnom ._ pa tako " ... nije nl Gavro .", Vukovi nlla korisna svojim donio .." Dolazi vrijeme kad se kompromitira ''kod narodnog mnijenja" u potrazi "svoje plate od naroda" (Svi navodi prema: fra Grga Marti, ulfX1mi:e/lja (1829-1878.), u: 12abrana djela, lli, "Svjetlost", Sarajevo, 1990., str. 322323.) Na drugoj strani, Vukovi naziva Martia svojim starim pnjateljem (cit djelo, SIr. 176) i dodaje: "A fra Grgo je polen o~ek, ali straljiviji od svakog zeca" (Robstvo u slobodi ... nav. izd, str. 57.)
10 Zabiljeeno je da su tl nekim sluajevima iz ovog doba pojedini bosanski pravoslavci jezik kojim govore oznaava li bonjakim, odnosno, bosanskim. a ne srpskim. Tako je, naprimjer, Prokopije Okorilo traio od "... Ali-pae Rizvanbegovia da se za vladiku postavi ovjek vian bonjakom jeziku." (Prema: Senahid HaWovi, Bosanskijezik, Vijete kongresa Bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1955., sir. 8.) A "voa hercegovakih ustanika Pero Tunguz znao je govoriti: 'Razumi me ovjee, 00SanSki ti govo-

rim.'" (Prema: Ante Grani, Bosanski jezik, mit jlj stvarnost, u Zborniku Bosna, bonjatvo i bosanskijezik, "Matica Bonjaka", Cirih, 1993., Sir. 30.)
11 Cit. prema: H, uri, cil djelo, str. 616.

12 Robstvo II slobodi ... nav. izd. str. 181.

13 Cit. djelo, Sir. 82. 14 Cit. djelo, str_54. 15 Cit djelo, str, 67. 16 Cit djelo, str, 64. \7 Cit. djelo, str. 64. Govori o asnim fratrima bosanskim. (Cit. djelo, str. 175.)

Gavro

Vukovi

327

posebno o Turcima, a najednom mjestu i o Jevrejima. 18 Nema osnova, na osnovu citiranja ove narodne poslovice, zakljuivati o njegovim antisemitskim inklinacijama. One e eksplicitne izraze dobiti tek kasnije, u doba austrougarske vladavine Bosnom, kod, kao to emo vidjeti, dijela akademski obrazovane srpske inteligencije. I kasnije ne govori o srpsko-pravoslavnoj nego o bosansko-pravoslavnoj, odnosno, bonjakoj identiflkaciji. Govori, naprimjer, o pravoslavnom namdu u Bosni,19 o tome kako je 1858. godine bio u carigradskoj patrijariji predstavnik bosanskog naroda20 i kako je " ... bosanskom narodu sluio vie od deset godina poteno i vjemo."21 I docnije pie o tome kako mnogi svetenici i svetenu lica koji su u Bosni " .... stradali i mueniku snut nali ... ", zapravo, "su sve sami ... Bonjaci bili.''22 I dalje govori o namdu bosanskonz 23 a u jednom pismu pisanom u Zemunu 21. februara 1873. godine, dakle, nakon 15 godina od potpisivanja onog Ugovora, Vukovi navodi da je "sluio" ne samo Visoku Vlast nego " ... i sav Bosanski pravoslavni Narod kao predstavnik njegov .. .".24 Dakle, i sada vidimo kako, u naknadnim reminiscencijama, ne govori o bosanskim Srbima nego o "Bosanskom pravoslavnom Narodu". Kao da u ovakvim formulacijama jo prepoznaje bosanski, odnosno bonjaki etniki individualitet iznutra diferenciran na religijske subidentitete. Govori na drugom mjestu i o ''Bosanskom Narodu" ne navodei vie ni jednan njegov religijski predikat, pa kae: "Ako to sumnjate o meni da vam Lackam, a vi slobodno pitajte ako oete sveg Bosanskog Naroda bez razlike vjere zakona ... ".25 Ovdje je Vukovi nedvosmislen: govori o jednom, vjerski izdiferenciranom ali, ipak, j ednom "Bosanskom Narodu". A religijske pripadnosti jo nisu pojrnljene kao etnike: one ostaju irelevantne za egzistenciju jednog, povijesno
18 Ilustrirajmo to jednim primjerom: "Pravo veli, ona naa novija narodna poslovica: Kloni se turske pravde i judina (ivucka) trgovanja". (Cit djelo, str. 35.)

19 Iz Vukovievog pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1. novembar 1879., prema: Robstvo

II

slobodi oo. nav. izd, str. 168.

20 Cit. djelo, str. 220. 21 Cit. djelo, srt. 221. 22 Cit djelo, str.

161. 619.

23 Cit. djelo, str. 16\. 24 Cit. prema: H. uri, cit djelo, str. 25 Cit. djelo, Sir.

619.

328

Gavro

Vukovi

individualiziranog bosanskog naroda. Bosnu naziva Bosrwm, Bosnom i Hercegovinom, Bosnom, Hercegovinom a lepo Sarajevo naziva prestonicom Boslli26 te identificira njene granice sa Srbijom (SIpSka mea).27 Bosnu percipira kao domovinu i otadbinu. 2S U ovo doba Vukovi, II svojim predstavama o etnikim posebnostima, odnosno, o narodnosti i njenom mjestu unutar ivotnih vrijednosti, kao da iskazuje preferenciju univerzalnih nad partikularizmom etnikih vrijednosti. Pisao je, s tom indik.acijom: "Nije pitanje gdje se ko rodio, kako se koji zove, nego je pravo poteno pitanje, ta je koji radio i ta privredio, i prinio otaastvu."29 U ovom konteksru prihvata prosvjetiteljske ideje. U tom smislu pisae: "Oh samo da je znanja, pa bi bilo svega",30 Ve je znao kako bez prosvjeivanja II narodu " ... ne moe nikad procvetati sloboda, kao li zdruenim zemljama sjeverne Amerike!"31 Retoriki pledira jednakost ljudi i respekt moralnih vrlina neovisno od vjerske identifikacije. 32 Ali, prosvjetiteljstvo je jo uvijek kod njega shvaeno u elementarnom smislu kao irenje osnovne prosvjete i kolskog obrazovanja te akt osobnog mecenstva.

Ka srpskoj identifikaciji i njene implikacije

U povijesnom procesu etnike srbizacije bosansko-pravoslavne identifikacije, meutim, i Vukovi postepeno naputa ono probosansko poistovjeenje izraeno II predstavi egzistencije jednog, iako vjerski diferenciranog, ''Bosanskog Naroda". Zapravo, s onim identifikacijama, gotovo istodobno, i u reminiscencijama i u aktualitetu, govori o Ilama Srbima u BOSIIi, o Srbima iz Hercegovine, o srpskom lIarodnom jeziku 33
26 Iz pisma Sarajevskom Cvjetniku, 1870., u Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 170.

27 Robstvo II slobodi ... nav. djel. , naprimjer str. 89, 122,

28 Cit djel., str. 123 i 162. 29 H. uri, cit. djel., str. 616.

142.

30 Robstvo II slobodi ... nav. izd., str. 253.

31 Cit djelo, str. 176. 32 ..... ja sve ljude drim jednake. To se ma i razumije, da svoje najvie volim ...". (Cit djelo, str. 125.) Preferira te vrline, kao to sUfXJlenje, valjanosI i sl. neovisno da li ljudi bili Hriani, Turini ili Latini. (Cit. djelo, Sir. 127.)

33 Cil. djelo, naprimjer, str. 48, 154, 164.

Gavro

Vukovi

329

i srpskoj gramatici. 34 Sada govori o brai Srbima, o dob,im, potenim, ljubaznim i estitim Srbima iz Bosne, o bosanskim Srbima koji su ga vlastima denunciraii,35 o sIpskom lijepom obiaju, Osfpskim narodnim poslovicama, O srpskim porodicama II Sarajevu, o SIpskom grbu i s1.36 I sam se deklarira kao Srbin: ''Nijesarnja iz Vlake da sam Vlah. Ja sam Srbin."37 Ta tendencirajua promjena II etnikoj identifikaciji do kraja e se eksplicitno manifestirati II njegovim predstavama o buduem dravno-pravnom statusu Bosne i Hercegovine. Sada se, u kontekstu ove projekcije, umjesto bosanske identifikacije pojavljuje srpsko-etnika identifikacija paflSlpskog karaktera kao i identifikacija sa panslavjzmom. Unutar ovih predstava i identifikacijskih vrijednosti projektira se, zapravo, u sutinskom smislu, i sveukupna dezindividualizacija Bosne i Hercegovine. Na tlu prve identifllmcije, prihvatajui predstavu o itavom Srpstvu,38 stvara on mitsku sliku Srbije pa e, obraajui se Grku, vladici Dionisiju, koji je publicirao svoje lanke pod pseudonimom Ljubomir Bosalli, pisati: "Bosaniu, ne diraj u Srbiju, tu nau zenicu! Srbija gleda svoga posla: ona irna veliki zadatak koga treba i mora da izvri, aJi prije zore ne svie dan ... Srbija je u pepelu zapretena eravica koja se ne moe nikada ugasiti, koja se ne hvali i ne razmee, ali ako puhne vjetar te otpiri pepeo sa eravice, onda teko tebi Bosaniu ... ")9 Pri tome, potencira identinost Srba iz Bosne i Srba iz Srbije: "Da ipak Srbi iz Srbije imaju neku simpatiju prema nama Srbima u Bosni, to je prava istina, a nae su misli iste takve kao i njine. Mi smo jednomiljena ' b raca. "40

34 Ci!. djelo, str. 149. 35 Veliki dio knjige Robstvo l t slobodi .... posveten je rigoroznoj kritici i diskreditaciji
bosanskog vladike Dionisija, njegove svite i dijela srpske njega.
arije

koja je pristajala uz

36 Cit. djelo, str. 19, 57, t 41, 145, 155, 186, 193, 203, 223, 235. 37 Cit. djelo, str. 182. 38 Cit. djelo, str. 178. 39 Cit. djelo, str. 164.vukovi je ovo pismo napisao povodom Dionisijeve optube da
slui Srbiji i Rusiji i da vodi neko tajno revolucionarno drutvo.

40 Robstvo lt slobodi ... nav. djelo, str.

154.

Gavro Vukovi 330 Uz ovu identifikaciju i ovu mitsko-misionarsku predstavu, sada prihvata pretenzije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, pa II njenom anektiranju Srbiji vidi njenu povijesnu perspektivu.41 Ova antibosanska projekeijaje eksplicitna:jedino rjeenje za Bosnu i Hercegovinuje tome da sultan " ... pod uslovima i ugovorom, lijepo i prijateljskim nainom",42 dakle, " ... sa uslovima ustupi ove provincije svojoj vjernoj kneevini, svom mladom knjazu Milanu Obrenoviu rv, a ne treba zaboraviti i .... mladog knjaza Crne Gore Nikolu Petrovia."43

Sluti i ideju jUIloslovenskog zbliavanja, ali ipak, uz recepciju politike srbijanskih pretenzija na Bosnu i Hercegovinu, ide i njegova prihvatajua preferencija ruskog "oslobodilakog" mesijanizma i politike panslavizma. I II ovom kontekstu dolazi do rijei njegova sklonost politikim mitologijama, samo to je sada Rusija predmet mitske sakralizacije. Jo jednom ono rano prosvjetiteljsko nagnue ka manju i obrazovanosti, okonava se u pato!oko-himninoj preferenciji, navodnog, poslanja ruske carevine.44 Rusija je za njega velika, silila i mona, ona je flaa majka,45 ona nee " ... da porusi i pod svoj bi stavi ... ",46 onje fasciniran njenom moi pa pie: " ... ti treba Bosan iu da zna da velika i mona Rusija moe kad god hoe sa Turskom neuvena udesa uiniti. Rusija ima II pripravnosti dva milijuna hrabrijeh vojnika, kad namigne tri, kad zamoli narod etiri, kad narodu kae da se valja boriti za vjeru i slobodu brae nae od vjekova stradajue, tome onda esapa nema!"47 Da nije bilo " ... velike Rusij e, do danas po manje bi bilo krtenja sa tri prsta!".48 Zamilja, II istoj knjizi, da e pod patronatom Rusije doi do sveslavenskog dravnog ujedinjenja: "Tako narodi koji
41 Inae, prema njegovom autobigrafskom svjedoenju, osmanske vlasti u Bosni su ga optuile da je bio lan tajnog drutva koje je radilo napridnlivanju i ujedinjenju Srbije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore. (Cit. djelo, str. 132.)

42 Prema~ H. uri, cit. djelo, str. 617. 43 Robstvo u slobodi ... , nav. izd.
44 Svoju knjigu ''Robstvo u slobodi ... ", posveuje ''Nikolaju Pavloviu Ignjatijevu, general-autanru i punomonom poslaniku velike i mone Rusije pri otomanskoj blistateinoj Porti u Carigradu".
45 Robstvo u slobodi ... nav. izd., str. 158

46 Cit. djelo, SIT. 154. 47 Cit. djelo, sIT. 158. 48 Cit. djelo, SO'. 157.

Gavro

Vukovi

33l

ljube i volu, esto se pretapaju u jedan narod i ja mislim da nee trebati mnogo vrijemena da svi Slaveni naine jedno veliko slavensko carstvo, koje e se razuti nadaleko i na iroko."49
Kritiki
Politiku

rezime

biografiju i trallsfonnacije njegove politike misli ovdje tretiramo kao paradigmatini izraz tranzicije bosanshrpravoslavne svijesti od protoprosvjetiteljstva do politike mitologije. To je, na drugoj strani, i svijest koja prelazi od bosanshrpravoslavne identifikacije, odnosno od recepcije predstave o egzistencijijednog Bosanskog Naroda ka ehu"/wj srpsko-pravoslavnoj identifikaciji. Ona je, istodobno, i prelaenje od bosanskog patriotizma do imperijalnog pansrbizma, a poslije, i panslavizma u kojima se gubi bosanska sarnosvij est i njena politika i buduonos na relevancija. U toj tranziciji ka ideji, kulturi i politici svesrpstva, posebno unutar jezikog pansrbizma i biologistikih predstava o jednokrvnoj brai, faktiki, pledira Vukovi narodnu dezindividualizaciju Bonjaka-muslimana. Veina tih, II odnosu njegova rana stanovita, novurna, meutim, kod Vukovia, razumljivo, u teorijsko-koncepcijskom smislu, jesu II embrionalnom stadiju. Pri tome, rije je o tranziciji jedne
49 PO svemu sudei, njegovo srbofilstvo i njegovo rusofilstvo nisu doli iznenada niti su bili neto ekscentrino. O njegovom tajnom radu za srpsku vladu pie i fra Grga Marti u svojim Zapamcelljima: Dok je Gavro Vukovi radio na naplaivanju "gavrije", daJde, svoje zaostale carigradske plae, " ... opazila Ge) vlada, da Gavro hoda po narodu samo pod izlikom, da pobire zaostalu plau, a da zapravo nekakove srpske stvari propaginJ. ...", nakon ega " ... ovi siromah ovjek bude protjeran u Aziju u Au ... ". (Fra Grga Martie, cit. djelo, sir. 323.) Na drugoj strani, odrava on kontakte sa ruskim konzulom u Sarajevu o emu izvjctava "Bosanski vjestnik", list pokrenut u aprilu 1866. godine, a ureivao ga je Ignjat Sopron, (br. 23, Vl 866.): na obiljeavanju roendana ruskog cara, uz ostale lanove pravoslavne optine, prisustvuje i Gavro Vukovi. A na stranicama "Sarajevskog cvjetnika" ( W1870, BR. 44-47) mitropolit Dionisije llijevi (1834-1894) mitropoliti dabrobosanski, napada uz Vasu Pclagia, brau Petronijevi, Leontija Radulovia, i Gavru Vukovia kao agente "rusko-srpske politike". (Podaci prema: Todor Kruevac, Bosansko-hercegovaki listovi u XiX veku, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., Sir. 53.) Uz pomo ruskih oficira bjei iz zatoeni tva u Siriji o emu fra Grga Mame memoarski pie: u Ai, gdje je bio Vukovi zatoen , ..... se trefi sin Osman pain Reufbeg za okrunog pretstojnika. Lijepo ga primi, pa mu dopusti, da moe namjesto sUlljevati u zatvoru, po gradu slobodno hodati. Poto je on esto slazio u luku, gdje vapori dolaze, upozna se sa zapovjednikom jednog ruskog vapora, koji mu dade svoju prisvlaku, pa jedne veeri u odijelu ruskog inovnika doe on dolje u luku, i tu ga kapetan strpa u jedan vapor, koji je vunu turao, pak u toj vuni skriven dospije u Beograd, kuda potom dobavi enu svoju iz Sarajeva, te ondje vijek svoj provede." (Fra G. Martie, cit. izv., str. 323.)

Gavro Vukovi 332 poluobrazovane, trgovake svijesti inficirane protivtjenim afekcijama, naprimjer, tradicionalizmirna i elementima anarhizma, ali i otvaranjem ka recepcij i prosvijeenosti, ideje jednakosti, univerzalnog, transetnikog i transreligijskog moraliteta i sl. Rije je, takoe, i o svijesti simbiozirane s epikom i mitovima, nesigurnostima II identitetu i iracionalnim fascinencijama, pansrbizmorn i panslavizmom.

Ona nesigurnost II identitetu i kolebljiva tranzicija ka pansrbizmu - uz mazohistiku. samoponitvaj uu afekciju politikom anektiranja Bosne Velikoj Srbiji, dakle, politikom s kojom se odrie vlastiti bosanski identitet i individualitet Bosne i Hercegovine kao fX)vijesni, teritorijalni, etniki, obiajno-kulturni, dravno-pravni i politiki individualitet - ve li slijedeem povijesnom periodu, II doha austrougarske vladavine Bosnom, a na tlu dovretka importiranih procesa srbizacije bosanskopravoslavne identifikacije, bie okonani i prevazieni. Dogodie se taj diskontinuitet unutar nove, ali sada i u duhu evropskih drutvenih znanosti i zapadnjakih po litikih koncepcija - obrazovane svjetovne srpske inteligencije. S njom, s tom inteligencijom, nestae iz njenih percepcija svaka ideja i svaka zamisao o egzistenciji bonjakog ili bosanskog naroda, a srpska nacionalna samoidentifikacija e do kraja i nedvosmisleno biti osvijetena, pa e na njenom tlu biti uob liena kultura, ideologija i politika ekskluzivnog srpskog nacionalizma.

333

historiji socijalne i politike misli li Bosni i Hercegovini ima Vaso Pelagi osebujno mjesto. I to ne samo po obimu nego i po onodobnoj tematskoj inovativnosti publiciranog rukopisa. Onje) prije svega, bio prvi autor iz Bosne i Hercegovine kojije na teorijski osvijeten nain recipirao i popularizirao ideje socijalizma. Utemeljen je, otuda, historiografski uvid: "Socijalistike ideje II Bosni i Hercegovini pojavUuju se II specifinoj [anni, prije organizovanog radnikog {Xlkreta, sredinom 70-ih godina XIX vijeka. irio ih je Vaso Pe1egai i ljudi oko njega - sIpski uitelj i i trgovci."! Sa otkriem i prisvajanjem ideja socijalizma dolazi II tematsko-problemskom smislu do diskontinuiteta II njegovoj socijalnoj i politikoj misli. Jer, kada se, poslije osmanskog progonstva II Aziju, a ono poinje 1869. i traje vie mjeseci, vraa II Srbiju onda on naputa svoju prvobitnu pansrpsku politiku poziciju i miljenje iz horizonta mito!okog, himninog 5vesrpstva, te s oduevljenjem prihvata teoriju i ideje socijalizma,2 mada e, kao to cerna vidjeti, tragovi pansrpskog diskursa, mjestimice i II JXljedinim aspektima, i dalje figurirati u njegovom miljenju.
l Ilijas Hadibegovi, Radniki socijalistiki pokret u Bosni i Hercegovini do kraja prvog svjetskog rata i stvaranje zajednike drave 1918. godine, "Socijaldemokrat", Sarajevo, br. l, 2000., str. 170. Ovaj tekst je precarnpan iz asop isa Prilozi, Institu! za istoriju, Sarajevo, 1981., hr. 18.
Manifest komunistike partije, a Svetozar Markovi {X>krec Radenik, prvi socijalistiki
2 Vrijeme tog zaokreta bilo je vrijeme " ... kada list Panevac objavljuje Marksov ,

lF U

Vaso Pelagi 334 Kada promatramo njegov publicirani tekst II cjelini, onda vidimo kako se njegova misao tematski ne iscrpljuje II refleksijama o socijalizmu.3
No, one zauzimaju supstancijalno mjesto II njegovom literarnom opusu

i legitimiraju njegovo situiranje II relevantni krug merituma II historiji socijalne i politike misli II BiH. Otuda se naa interpretacija i koncentrira na Pelagievo poimanje socijalizma.
to su,
II

njegovoj percepciji, njegove temeljne komponente?

list na Balkanu. Pod uticajem internaciona listikih ideja socijalistike literarure i Pclagi naputa svoje zagovaranje uske nacionalne borbe, posebno to se lino uverio da se II njoj ne podudaraju interesi radnog oveka i vladinog inovniko-buroaskog aparata. Uz to, Pelagi e od sada biti vie svetski putnik koji kao politiki nepoeljna osoba nee imati mesta ni podrke II celom 'srpstvu'. TI momenti i druenje sa evropskim socijalistima bie presudni za njegov idejni zaokret koji e se u mnogome ispoljiti kao negacija ranijih sopstvenih stavova." (Branko Leti, Srpska i hrvatska knjievna tradicija u tur.~kol1l periodu, Institut 7.a knjievnost, "Svjetlost", Sarajevo, 1991., str. 361.)
3 Znaajn dio njegovih preokupacija, naprimjer, vezan je za pedagoku i kolsku prob-

lematiku, za zdravstvenu edukaciju stanovnitva, unapreivanje domainstava i sl. Pie, nakon okupacije, kritike lanke o austrougarskoj vlasti u Bosni dokazujui da ona ne moe ispuniti proklamiranu civilizatorsku misiju. (O tome u: Risto Besarovi, Vruo Pc!agi, "Svjetlost", Sarajevo, 1951., str. 120-128.)

Vaso

Pe/agi

335

KONCEPCIJA SOCIJALIZMA
U imaginarnoj percepciji,jer za nju nema utemeljenja u povijesti drevne socijalne i politike misli, u njegovom uvidu, ideja socijalizma poprimala je vie historijskih oblika. Razlikuje on pa/rijarha/ni4, anti/d5, bogoslovslafJ, utopijski,7 driawli,8 revo/ucionanll} komunistiki, ID anarhistiki l l i nauni ili radniki socijalizam iji je najjai predstavnik Karl Marx. Deklarira se kao tuma , sljedbenik i popularizator, upravo, naunog socijalizma. 12

preporoaj druJn'll.

4 Ilustrira ga slavenskom i srpskom porodinom zadrugom. (Socijalizam ili runovni Beograd, 1894., cil. prema: Vaso PChlgi, Izbrana djela, I, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1971., str. 2 ID.)

5 Manifestira se u zahtievima za jednakost II posjedu i kolovanju, za ravnopravnou ena i sL Nalazi ga II djelimaAristotela, Platona, Sokrata, Protagore, Faleja Ha1idonskog i zakonodavca Likurga. (Cit djelo, str. 210.) 6 Njegovi formulatori, od Konfuija preko Hrista do Moravske brae " ... traili su pod finnom boga i vere politiki i ekonomski prevrat i preporoaj u korist ravnopravnosti sviju ljudi." (Cit djelo, sU". 211.) 7 Njegovi predstavnici, Tomas Mor, Sent-Simon, Furije, Robert Oven, su zamiljali drutvo koje e poivati " ... u srei, miru i ljubavi." (Cit. djelo, str. 211.) 8 Luj Blan, Blanki, Ferd, Lasal, ali i Bizmark " ... ubjeuju vlasnike drave, crkve i novca da im je dunost da rade, da ostvaruju ivotne potrebe radnog naroda putem reforama pravednih i podnesenih za ceo radni narod. Prema tome, drava treba da se umea u sva pitanja i da postupno bar socijalizira dravu, drutvo, le tako otkloni krvavu revoluciju ... ". (Cit djelo, str. 211.) 9 Ovaj socijalizam trai " ... da se silom socijalne revolucije otori sve to smeta i to ugnjetakim i nasilnim nainom suzbija primjenjivanje socijalizma u sve drutvene uredbe, zakone, odnose i poslove."(Cit. djelo, str.212.) Njegov je naj]X)znatiji zagovornik Babef. 10 Bio je manifestan u proglasu Pariske komune 1871. godine koji je proklamirao " ... jednaka prava i jednake dunosti za ceo privredni narod." (Cit. djelo, str. 212.) IlOn"... hoe da goni silu silom, nasilje nasiljem, da vraa oko 7.3 oko, zub za zub, krv za krv, i da rmi sadanji drutveni red i poredak: bombama, dinamitom, noem, nitroglicerinom i drugim ubilakim sredstvima. (Cit djelo, str. 213.) 12 Ovaj socijalizam " ... revolucionie sve i svakoga da ostvari svoja naela putem obavetavanja, udruivanja, organizacije, izbora i zakoncxlavstva." (Cit. djelo, str. 213.) Istovremeno, u njegovom uvjerenju, zasniva se na spomajama sociologije, statistike, ekonomije, naunog morala, matematike, fizike, kozmograftie, hcmije. embriologije, antropologije, psihologije, anatomije, fiziologije, higijene, pedagogije i sl. (CiL djelo, str. 370-373.)

336

Vaso

Pelagi

Socijalizam kao nunost

Prije svega, smatrao je da je socijalizam historijska nunost: izraz je, uvjerenje on, zakona prirode i antropoloke, odnosno, socijalne prirode ljudstva. Po " ... zakonima nunosti i po zakonima kulturnog i istorijskog razvitka, tako i po glasu bezbrojnih drutvenih nepravdi inerazumnosti

i ivotnih potreba radnog naroda ...", II njegovoj percepciji " ... pojavio se i utvrdio socijalizam kao nauka, koji se je danas ugnezdio II svim civiliziranim i kulturnim dravama i pokrajinama."!3 Trijumf socijalizma proizilazi, dakJe, II njegovom uvjerenju, iz neminovnih zakona
prirodnog i historijskog razvitka. 14 Prema tome, on je II ovoj vjeri II

ideju apriorne, transhistorijske detenninacije socijalizma nedvosmislen: "Zakoni nunosti, i zakoni prirodnih i humanitarnih nauka gone ljude i narode II socijalizam i II tabor socijalista ... ".15 Socijalistika nauka e " ... po veitoj stmji napredovanja sad tie sad bre razvijati se, dok ne stupi na sveto zemljite ostvarivanja."16 No, o kakvim je zakonima i nunostima rije? Reflektira on ovo pitanje iz pozicija filozofije koju sam oznaava monisfilwm, stvamom, racionalnom, naunom i humunistikom. Rije je o filozofiji koja se, u njegovoj svjetonazorskoj refleksiji, zasniva na zakonima prirode, na zdravom i istom razumu, na istinama i injenicama i, uope, na spoznajama drutvenih i prirodnih nauka. 17 A svrha je nauke da " ... iznae i da ukae ljudima sve glavne uzroke iz kojih se razvija svaka drutvena nesrea i glupost i meunarodna mrnja i stagnacija, pa da odmah za tim da ukae i nain kako e ljudi i narodi ovde na zemlji iveti sreno, napredno, razumno i solidarno ... ",18 odnosno, da u ljudskom drutvu utvrdi " ... vladu prave istine i istinske pravde, zasnovane na politikoj i ekonomskoj jednakosti i meusobnoj i medunarodnoj solidarnosti sviju ljudi i naroda."19 JednukosIje vrnunski socijalistiki ideal, ali i onje izraz

13 Cit. djelo, str. t 95. 14 Cil djelo, str. 195. 15 Cil djelo, str. 370.

16 Cit. djelo, str. 379. 17 Cit. djelo, str. 204. 18 Cit. djelo, str. 205. 19 Cit. djelo, str. 205.

Vaso

Pe/agi

337

prirodnih zakona. 20 Takvi " ... prirodni zakonijednakosti trae za svakog oveka jednaka ekonomska, prosvetna i politika prava, da bi tako mogao svuda i svagda odgovarati prirodnim potrebama ovekovima, to jest, da bi svaki ovek celog veka svog rnogao ravnopravno podmirivati ivotne potrebe svoje."21 Iz horizonta ovako pojmljene socijalne, angairane filozofije identificira i ope prirodne i historijske zakonitosti koje, navodno, neminovno vode trijumfu socijalizma. Temeljni zakon koji vrijedi i za prirodu i za ljudsko drutvo jeste zakon napretka koji se ostvaruje dugotrajnim radom, prilagoavanjem i usavravanjem. Dok u prirodi, meutim, u njegovom uvidu, djeluju hemijski i fizioloki procesi, dotle li drutvu djeluje povijesni napredak. koji jest djelo " ... ovekovog i drutvenog dovijanja, umovanja i primenjivanja."22 Zakon napretka a ne nunost zastoja, ukoenosti, imobilnosti, jeste istovjetni zakon i prirode i ljudskog drutva: " ... isti zakon (prirode, nap. E. Z.) kretanja, razvijanja, usavravanja i prilagoavanja vidimo i kod ljudi i kod drutva."23 Niko, otuda, ne moe, niti, u politikom smislu, smije da anulira ove antropoloke zakone prilagoavanja i usavravanja i nikome nije doputeno da drutvu kao ivom organizmu " ... smeta kretanje i razvijanje".24 Proizilazi da je " ... ne samo nuno nego neophodno da se na osnovu reenih zakona usavravanja i prilagoavanja, kao i na osnovu bezbrojnih ovekovih potreba, i sve drutvene uredbe, navike, odnosi i obiaji menjaju, udeavaju, usavravaju, prilagoavaju i primenjuju prema duhu narodnih, ovekovih i drutvenih potreba, i prema razvitku nauke "25 l. pravog progresa .... Socijalizam je izraz tih prirodnih i historijsldh zakona, on e nuno dovesti do drutva II kome e radni narod postati " ... neposredni tvorac sviju zakona i uredaba, svake uprave i presude. Ko to nee, on stvara nered u prirodnom redu, a takvog izgrednika treba kazniti i bestraga 20 "... u prirodi susretamo na svakom koraku zakone jednakosti zakone koji otvoreno
pokazuju i trae da se vri za sve ljude zakon jednakosti ekonomske, prosveme i politike." (Cit. djelo, str. 369.)

21 Cit. djelo, str. 369. 22 Cit. djelo, str. 205. 23 Cit. djelo, str. 205.
24 Cit. djelo, str. 234. 25 Cit. djelo, str. 207.

._

338

Vaso

Pe/agi

uputiti.''26 Prema tome, socijalizam " ... nije pojava fantastina, niti je sluajno otkrie ove ili one genijalne glave, nego je isti i sveti rad istorijskog razvitka, progresa, i nuni rezultat borbe dvaju istorij skihstalea, tj. ugnjetakih globadija i utruene sirotinje."27 Kao takav, socijalizam je " ... izraz apsolutne istine, pravde i razumnosti .. ,"28 te ", .. velika naela socijalizma vena su i neunitiva."29 Kako je socijalizam izraz vjenih ljudskih i narodnih potreba koje potiu ", .. iz zahteva fiziolokih, higijenskih, psiholokih. ekonomskih, fizikih i nauno moralnih ... ",30 to onda ", .. moemo rei da je ceo narod i ceo ljudski rod, po prirodi svojoj, socijalista; ali on to ne ma ni iskazati, ni ostvariti bez svesnih i odvanih nastavnika i vodilaca."31
Povijesna svrha tako utemeljenog socij alizma, socijalizma kao "tane nauke" koja ", .. obuhvata i prirodu i drutvo ljudsko ... ",jer se bavi " ... zakonima vasionskim - da pozna zemaljske, pa odmah zatim on se oslanja na poznavanje zemaljskih zakona - da pozna oveka, a izuava oveka da pozna ukupno drutvo oveansko i njegove zakone kretanja, razvijanja, poslovanja, ureenja i ivota ... ",32 jeste u tome da ... " podriva" i rui staro, dananje drutveno uredenje, i stvara novo drutvo sa novim, boljim ureenjem."33

Socijalizam i privatna svojina

No, to karakterizira to "dananje drutveno ureenje" kojeg e nunou historijskih zakona socijalizam, kao " .... najsavreniji protest drutvenih uredaba i najvei uitelj novog sreonosnog i solidarnog ureenja .....,34 sruiti i prevazii?

26 Cit. djelo, str. 207. 27 Cit. djelo, str. 209. 28 Cit. djelo, scr. 209.
29 Cit. djelo, str. 195. 30 Cit. djelo, str. 2 t 9. 31 Cit. djelo, str. 219.

32 Cit. djelo, str. 209. 33 Cit. djelo, str. 209. 34 Cit. djelo, str. 209.

Vaso

Pe/agi

339

Utemeljeno je ono, to ureenje, prije svega, na privatnoj svojim' i kapitalu pa je to sama sr njegove socijalistike kritike i negacije. A " ... u ovo vreme modernog drutva, kapital je i kapitalizam strahovita sila. To j e takva mo da i same drave slue njoj i od nje zaziru."35 No, " ... svaki kapital nije nita drugo do suti nagomilani tui rad, tua zarada"36 Rije je, u njegovom uvidu, o radu radnika. 37 Ali, na tlu kapitalizma privatna se svojina percipira kao sakralizirana vrijednost: ''Danas se oboava i sa svim zakonima zatiava lina, privatna svojina, mada se II svemu naunom i kritiki misleem svetu zna da je ona strahoviti uzrok svim kraama, prevarama, prestupima, podlostima, razvratima; i da je ona glavni tvorac sviju dinastikih, monarhijskih, religioznih i nacionalnih laarija i eksploatatorskh laarija."38 Privatna svojina je uzrok to je " ... sadanje drutvo otrovano, trulo, kuno i jako bolesno ...")9 Privatno vlasnitvo je, u njegovim uvidima, izvorite ne samo socijalnog zla, nego i moralne dekadencije, aksiolokih perverzija i politi ke patologije. Identi ficirajui privatnu svojinu kao izvorite opte moralne dekadencije u drutvu,jo jednom e pisati: "Jer vlasnici suvremenog drutva - drave, crkve i kapitala, nemaju mahom ni ovenog oseanja ni morala. udnja za imanjem i za vlau unitila je svaku vezu moralnu, oveansku, izmeu radnog naroda i njegovih vlasnika, upravnika i poslodavaca. "40 No, na njenom tlu kapital je i sakramentna vrijednost: ''Danas je taj kapital, taj nagomilani trud radnikov, postao je njihov bog, (misli na dravni, crkveni, prosvjetni i finansij ski establiment, nap. E. Z.) vera, crkva, patriotizam, otadbina, moral i idol koga na srcu nose. Radi kapitala i vlasti, oni mahom rne zla kojima nema granica. Pomou tog kapitala piu bezbrojne zakone i odravaju onakve koji nj ima slue, na tetu,
35 Cil djelo, str. 268.
36 Narodna provo ili lIae nrodlone potrebe, Boograd, 1889., cit. prema lznbrana 1;ela,

Tom I, nav. izd., str. 138.

37 Njima hinmino jX)Svetuje spis Pir bezdunika ili velianstvo radnika, Beograd,
1893., U IZJ1bral1im djelima, nav. izd. U ovom spisu argumentira u prilog svojim temeljnim tezama da je radnik ..... podigao celu kulturnu zgradu ljudstva .." i da on " .. . oivljava svojim nudom svekoliki i intelektualni progres oveanstva." (Cit. djelo, str. 172.) Kao takav, on, radnik, treba da " ... uiva najbolju nagradu, najvea prava, najbolju ugodnost i najodli niju poast." (Cit. djelo, str. 176.)

38 JU{;lja l" <,--" " " Izam ... CIl IZV., str. 198. 39 Cit. djelo. str. 377.
40 Cit. djelo, str. 269.

340

Vaso

Pelagi

nesreu i propast radnog naroda."41 Kapitalje " ... postao velesila i bog -

bogova, ali bie njegovo II gospodskim rukama raa bezbrojne prestupe i zloine, nepravde i nesree, bune i razvrnt. "42 Na tlu privatne svojine i drutvenih kapital-odnosa izdie se, II njegovom radikalno kritikom uvidu, alijenirana dravna, politika ijavno etablirana mo. Njeni su, II njegovom II osnovi racionalnom uvidu, protagonosti
drava, crkva, pros~eta, birokratija, monarhizam, dinastija i sl. ''Danas je

jaka mo, koja opija, vlada i drma sa svetom, - oliena II crkvi, narodnosti, veri, kapitalu, dravi, zvanju, monarhiji, dinastiji i porociicij"43 Ovaj oficijelni establiment pomou kapitala dri "... ceo narod kao prezrenu ritu i potinjene robove, koji treba da ive bez nauke i da rade za gospodu."44 Alijansa kapitala i dravno-politiko-crkvenog establimenta
posreduje,
II

njegovom kritikom uvidu, cjelokupan socijalni ivot:

II

funkciji ove alijanse jesu pravo, moral, vojni sistem i uprava, crkva, nauka i prosvjeta, politika i diplomacija, proizvodnja i promet.45 Socijalni svijet je, otuda, na temelju ovog saveza, diferenciran radikalno na " ... tabor ugnjetaa i tabor ugnjetenih ... ".46 Kako su kapital i kapitalizam kao strahovita sila djelo radnikova to "." treba da se taj tvorac te sile udrui s ostalom ugnjetenom i oglobljenom braom radnicima, pa da tu silu zaoija i zavrne na pravi put, t.j, da upotrebi svu tu silu kapitala i kapitalizma u korist svoju, radniku,"47 A to je, onda, put ka socijalizmu: samo socijalizam, u njegovom uvidu, i to nauni i praktini socijalizam, moe prevladati i ukinuti ovakvu historijsku vladavinu kapitala i svih njegovih socijalnih konzekvencija: ideaIje da se "'" utvrdi socijalistika republika, solidarni savez svega radnog naroda, koja e ujamiti za sve pravednike jednake dunosti II svemu i jednaka ekonomska i politika prava za sve,"48
41 .;}uelJa,IZGm <' . >
".

>> CIt IZV" str. 199 .

42 Cit. djelo, str. 199. 43 Cit. djelo, str. 221. I jo jednom: ''Dan~nja diLavna,. crkvena, prosve\l1a i novana
gospoda sastavljaju veliki tabor i svetu alij anciju samo zato da sc odre u gospodstvu, sili ili vlasti, i da zgrnu to vie gotovine, kapitala, u ruke svoje i svojih privrlenika". (Cit djelo, str. 199.)

44 Cit djelo, str. 199.

45 Cit djelo, str. 198. i 199.

46 Cit. djelo, str. 199.

47 Cit. djelo, str. 268.

48 Cit. djelo, str. 203,

Vaso

Pe/agi

34 1

Socijalizam, revolucija ili evolucija

No, u pogledu socijalnih metoda uspostavljanja socijalizma i on raspravlja o odnosu izmeu metode revolucija (nasilje) i metode reforme (evolucija). Narod" ... ima pravo i dunost da na ma koj i nain uklanja sve one koji koe toak kretanja i napredovanja ..."49 a ono je, kao to smo vidjeli, prirodno-historijski zakon i izraz antropolokih potreba ljudi i naroda kao povijesnog oblika njegove socijalne egzistencije. Dakle, pravo na revoluciju ili refomm proizilazi i iz toga to niko " ... ne srne i nema prava da silom bajoneta dri nad narodom one zakone koji su nepravedni i kodljivi ... ".50 Aplikacija tog prava, utemeljenog i na " ... venim i monim zakonima prirode, na rezultatima nauke, na istorijskom razviu progresa i na nemmovnim zakonima nunosti ... ",51 jest pravo na izbor metoda promjena, dakle, revolucije ili metoda evolucije. Njihovu primjenu odreuju konkretno-historijske okolnosti, priroda ove ili one drave, stanje u ovom ili onom narodu. To odreuju hoe li se socijalizam ustanoviti ..... mirnim ili revolucionarnim putem ... ", odnosno " ... umnim i legalnim ili prevratnim i krvavim putem ...... 52 Ipak, on preferira, posebno u srbijanskom kontekstu, metode reformi: " ... srpskim kao i svima drugim svetskim socijalistima najdrae je da rade, da ire svoju nauku po narodu i oveanstvu mirnim nainom: knjigom i reju, zborovima i organizacijom udruivanja. takvo mimo irenje takve pravedne i iazumne nauke nee nigde raditi revolver, dinamit i bomba."53 Jer, revolucija i nasilje koje ona sa sobom donosi, u njegovom uvidu, iznueni su, akcenrirajmo to, nisu izvama aspiracija socijalista.

za

49 Cit. djelo, str. 207. 50 Cit. djclo, str. 234. 51 Cit. djelo, str. 207. 52 Cit. djelo, str. 203. 53 Cit djelo, str. 233. U tom smislu jo jednom govori: "Socijalisti rade na djelu socijalizma - na djelu ekonom;kog i politikog osloboenja i zbratimljavanja svega radnog naroda, bez razlike \'jere i narodnosti: besjedom, knjigom, novinom, udruenjem, javnim dogovorom, zrorom, organizacijom, pa ak i zakonodavnim putem u parlamentima i optinama. Oni samo u krajnjem sluaju hote da odbiju silu silom, tiraniju revolucijom." (Dn/ga Pelagii:eva odbrOJla orana pred slIoom 5 jllna 1896 godine /I &ogradIl zbog optuene Iuljige "Ko je prestlIpnik i bImtovllik i Iw roi imanje i porodicu ", Beograd, 1897., u: V. PeJagi, Izabrani spisi, III, "S'-1ctlosC, Sarajevo, 1955., str. 213.)

342

Vaso

Pe/agi

Naprotiv, historijski gledano, identificira on pe/faktora koji SU stvarali revoluciju i revolucionare. To su: religija injelli predstavnici,54 plemstvo,5S " ... drava i njeni nepravedni i glupavi zakoni i upravnici ...",56 J1lOfW1ilizam i difl(1Stijizam S7 te kapital i kapitalizam.5B Revolucija j~ u njegovom uvidu, u krajnjemu, odgovor na nasilnu negaciju zakona historijskog razvitka, htijenja progresa, naunog morala, ivotnih potreba naroda od strane vlastodraca. Kad silom uskrauju evolutivne reforme po ovim zakonima onda su oni tvorci revolucije. 59 Revolucija je, u prilog tome na mnogim mjestima u svojim rukopisima argumentira on, odbrana od tiranijskog nasilja nad socijalistima i idejom socijalizma: tad socijalisti na silu odgovaraju silom, na teror odgovaraju terorom, umjesto refonne diu pobunu - revoluciju. Njen sukrivac je beslla tiranija vlastodrL.<tca - ugnjetavaa nad naukom socijalizma i politikom njene praktine objektivacije.60 lli historijska p ropast ili pobjeda socijalizma, vjeruje on, u tome j e povijesna altemativa. On vj eruje da e .. ... socijalisti ili socijaldemokrati ... ranije ili docnije ostvariti naela socijalizma, pa bilo mirnim ili revolucionarnim putem."61 Uvjerenje da budunost pripada socijalizmu - narodi e izabrati da budu ureeni po nauci socijalizma62 a ideja socijalizma e trijumfirati " ... pa makar se protivnici socijalizma svi pretvorili u oruje, otrov i delate. "63
54 " Islorija priznaje i to da niko nije prolio vie nevine krvi oveanske od cr\cve i njenih mantijaa, pa bilo \0 svojom rukom, ili posredstvom vlada i opasnih vlasnika. Popovtina je i najmanji pokret i polet ideja, i najmanji umni napredak oveanstva za1ivala krvlju ljudskom i pokrivala narodnim leinama, onih koje su oni satrli i stamanili." (Socijalizam, ... eil izv., str. 360.) 55 Ono je " ... sa monarhizmom inilo sttahole i uase. koji naterae Francuze da podignu veliku francusku revoluciju, tu jasnu zoru ljudskog osloboenj a i preporoaja." (Cit. djelo, str. 360.)

56 "U sadanjem vremenu mnoge su drave najkrupniji uzrok koji razvija, raa i podie bunu - revoluciju; ali ne zato to eli revolucije, nego zato IO ona nenasitimo trai robova i nezaslu.nog bogatstva i po!Ovanja". (Cit. djelo, sIr. 360.) 57 Srpska istorija je puna primjera ovih lI1IUka buna-revolucija: s njima se trae promjene monarha ili monahrije ili promjena dinastija. (Cit djelo, str. 360.) 58 Nepravde koje donosi kapitalistika cksploalacija " ... izazivaju kod radnog naroda gnev, suze i osvetu, a to troje raa revoluciju i umnu i krvavu." (Cit. djelo, str. 360.) 59 Cit. djelo, str. 234.
60 Cit. djelo, str. 233.

61 Cit. djelo, str. 210.

62 Cit. djelo, str. 210. 63 Cit. djelo, str. 236.

Vaso

Pelagi

343

Idolatrijska slika socijalista

Slika on socijaliste i socijaldemokrate, moe se rei,jezikom religije jer i socijalizam kao apsolutnu, vjenu istinu svijeta, zapravo, II sutini, u naem uvidu, poima kao sekularnu, svjetovnu religiju. Oznaava ih propovjednicima i apostolima socijalizma. 64 oni SU privrenici i agitatori socijalizma65 noeni moralom rtve i odvanosti. oni su muenici u borbi za oivotvorenje socijalizma. 66 U idilino-idolatrijskom smislu i religijskom diskursu pie: oni su " ... apostoli apostola. Oni su so soli zemljine; oni su svetilo, koje osvetljava sve mrane i nesrene putove ivota i rada ljudskog, i tvorci nove nauke, novih ljudi i novih sreonos nih uredaba i drutvenih pJslova i odnoaja. "67 Sa takvim uzvienim moralom, metodom revolucije ili metodom refonne, socijalizam i socijalisti hoe " ... da se uniti svako politiko ugnjetavanje ljudi i naroda; da se obori svako privredno (ekonomsko) globljenje, kaiaranje i ispijanje naroda ... da se iz osnova reformie, preporodi sadanje neprirodno drutveno ureenje, i da se svi }X)litiki, privredni i moralni odnosi tako udese i urede da svaki privredni i nuni lan drutva radi i ivi II blagostanju, u miru i II ljubavi sa svim ostalim ljudima i nar0dima ...".68 Sa socijalizmom bezbroj ljudi i ella, zapazimo to, ve II ono doba govori anticipatorski o jednakosti i ravnopravnosti polova, ostavili su iza sebe tradicionalne i suvremene centre i oblike alijenirane moi. No, ne samo da su ostavili " ... nego i objavili rat svakoj vjeri, crkvi, narodnosti, dravi, monarhiji, dinastiji i svemu i svakome to stoji na putu idealima istine i pravde, jednakosti i bratstva''69 Otudaje u njegovoj percepciji socijalizam najkrasnija, najlulprednija, najprimdm)"a, najpravednija, lIajmoralnija drutevna nauka. 70
64 Cit djelo, str. 195. Naprimjer, socijaliste naziva esto apostolima socijalizma u: Droga Pelagieva odbrana .... cit. izv., str. 207. i 208.65 Socijalizam ... cit. izv., str. 210. I sebe oznaava apostolom socijalizl1Ia te ce rei: "Za mene je najvea ast raditi i umrijeti u slubi istine i pravde - u slubi socijalistike propovijedi i nauke." (Pelagieva odbrana pred sudom dr..an 23 l1I(1rta 1895 godine il Beogmdu, Beograd, 1895., cil prema: V. Pelagi, Izabrani spisi, Trea knjiga, Sarajevo, 1955., str. 194.) 66 JOClja /. co . IZam ... CIt. . IZV., str. 380 . 67 Cit. djelo, str. 220.

68 Cit. djelo, str. 215. 69 Cit. djelo, str. 22 L 70 Cit. djelo, str. 220.

344

hlso Pe/agi

Jedan ili nacionalni socijalizmi

Njegov odnos prema izboru metoda uspostavljanja socijalizma, vidjeli

smo, respektira konkretno-historijske okolnosti. Pri tome polazi od toga da " ... je nauka socijalizma jedna svuda i za sve narode i lj ude ... ".71 A li, II razliitim historijskim kontekstima " ... i socijalisti raznih naroda udeavaju svoje poslovanje i svoje programe i zahteve prema zakonima svoje drave i prema svesti i najpreim potrebama naroda: negde trae vie a negde manje."72 Ovim uvidom hoe da legitimira i naciO/wlne socijalizme.13 No, ovoj argumentaciji dodaje jo jedno znaajno stajalite. Odbacuje, zapravo, stanovite po kojem se socijalizam javlja i racionalno funkcionira tek na evropskom zapadu, na tlu razvijenog kapitalizma, razvijene industrije i ofonnljenog proletarijata, dakle, II
drutvima II kojima je do kraja zaotren antagonizam izmeu rada i kapitala, kapitalista i radnitva. Hrani tezu da se socijalizam moe j aviti i funkcionirati i II manje kulturnim i nekulturnim narodima,74 II industrij skim i neindllstrijskim zemljama,75 dakle, i u Srbiji76 i JIa Olijentu.1 7 Zato e biti kategorian: " ... kod nas i II Orijentu ima vie mesta socija. lizmu i radnikom pitanju negoli na zapadu Evrope."78

71 Cil. djelo, str. 215. 72 Cit djelo, str_ 215_ 11u.<;tira to detaljnim navoenjem programskih zahtieva njemakih socijaldemokrata i belgijskih socijalista_ (CiL djelo, str. 216.-219.) 73 Otuda i pie o mogunosti socijalizma u Srbiji i na Orijentu, odnosno o srpskom socijalizmu i socijaliziranja Bugarske, Hrvatske, Rumunije, Madarske, Grke i drugih slinih zemalj a i naroda. U tom smislu e i rei: "Mada se ma da u svetu postoji samo jedan meunarodni - internacionalni socijalizam, ali pak, kad se udeava program, treb-nik socijalistiki prema prilikama nekog naroda i neke drave, onda moe da se kae: socijalizam srpski, nemaki, ruski, bugarski, hrvatski, francuski, cngleski, i tako daljc." (Cil. djelo, str. 238.)

74 Cit. djelo, str. 234. 75 Cit. djelo, str. 231.

76 Socijalizam ..... ima mesta kod nas u SrpstVU isto kao i kod sviju drugih kulrumih i nekuhtunih naroda ... ". (Cit. djelo, str. 234.) 77 Detaljno obrazlae ovu tezu u komparativnom diskursu. (Cit. djelo, str. 224 - 237.) 78 Pir bezdllnika ... cit. izd., str. 192.

Vaso

Pelagi

345

Socijalizam i uloga ideja u historiji

Pri torne argumentira i svojim oPim uvidom II ulogu ideja u historij i i ljudskom drutvu. Ustvruje: " ... nijedna misao, ni jedna ideja II nauci i drutvu, ne javlja se po volji ovog ili onoga, ve po neodoljivim zakonima nunosti, Nema pojave bez uzroka '" Kad se ne bijavijale oveku i drutvu ovakve ili onakve fXltrebe i nude, onda se ne bi pojavile kod njega ovakve ili onakve ideje - misli, koje ga ideje ue i upuuju da e on te potrebe namiriti kad obori nepravdu i nezgodu, pa uspostavi pravdu i zgodu za bolji ivot."79 U analogijskom diskrsu ovaj uvid vai i za pojavu socijalistikih ideja: nisu one proizvod fantaz ije individualnog genija, nego su djelo historijsko-socijalnih uslova, Nije, otuda, razvijeni kapitalizam iskljuivi kontekst pojave socijalizma: "", ima mesta nauci socijalizma svuda gde ima drugih nauka i partija, gde ima siromatine i besnih vlasnika i bogataa, gde ima nepravde i neznatva, gde ima rata i ratnog oruja, gde ima lai i prevare, gde ima kapitalizma i gladnih i golih radnika i drugih beda i nesrea narodnih,"80 neindustrijskim, nekulturnim, nerazvijenijm zemljama, kakve su Srbija i zemlje OJijenta, prema torne, "", narod na boluje kao i drugi narodi od teke, opasne, kune i neizleive bolesti: ekonomske, telesne, JXllitike, umne i moralne.''8 J Na tlu te patologije ijavlja se ideja socijalizma: u njemu je jedini njen lijek. I u zemlj'ama Orijenta, a ne samo na evropskom zapadu tek e sc " ... onda roditi nanxlu i ovctvu sunce jednakosti i slobode, sunce opte sree i solidarnosti, sunce istog znanja i blagostanja, kad se u drutvu ostvare socijalistike ideje, kad se narodi urede i meusobno ponaaju po nauci socijalizrna.''82 Ni u ovim zemljama ideja socijalizma se ne moe unititi kao to se II historiji ovjeanstva ni druge ideje " ... nisu mogle prignjeiti silom bajoneta niti unititi silom progonstva, zgarita, apsana iveala .. , Kad ihje ugnjetaka besn03 ineznalite kupalo II krvi njihovih prorx>vednika, one su sve bujnije napredovale i sve jaeg korena zahvatale II srcima pravinih .,,".83
I
II

Na osnovu ovih uvida, vidjeemo kasnije, publicirae i detaljni program reforme Srbije na socijalistikim naelirna. 84
79 Soc {. Ija Izam
., IZV., Str. _ , '32 ... CI . .

80 Cit djelo, str. 236, 81 Cit djelo, str. 236. 82 Cit djelo, str. 237. 83 Cil. djelo, str. 235.
84 Cit. djelo, str. 238. i dalje. Program je do kraja detaljistiki , te njegovo elaboriranje izlazi iz naeg tcmafSkog okvira i ciljeva ove interpretacije.

346

Vaso

Pelagi

Socijalizam i politike partije

Sloboda politikog udruivanja, tek emo se o tome osvjedoiti, ulazi II vrh njegove politike aksiologije. No, istovremeno, iz pragmatinog iskustva sa srbijanskim medupartijskim borbama onog vremena, a najposlije i iz teorijsko-koncepcijskih razloga deduciranih iz njegove vizije socijalizma, nije sklon pledirati za egzistenciju politikih partija pa insistira na monolitnom svenarodnom pokretu za oivotvorenje ideja socijalizma,S5 Otuda i smatra da se socijalizam moe realizirati transpartijsk.i.m ujedinjenjem, odvanou i dobrom organizacijom radnog flaroda. 86 Plooira, razumljivo, i fonnirnnje radniko-zanatlijskib udruenja jer ", .. samo tako moe se sa uspehom boriti za ostvarivanje svojih prirodnih prava i potreba. Udruena snaga postaje sila, a sila umna, moralna i telesna zadobija sve i pobeduje svuda. "87 Zbog toga i tvrdi da e do emancipacije doi onda ..... kad se s!ok.i udlUe i zemljoradniki, i zanatiijsk.i, i industrijski radnici II razna drutva i zadrugarstva ... ",88 Ta udruenja treba da budu " ... carstvo radnika, ali ne carstvo sa krunama, mitrama i bajonetama, nego carstvo politike ravnopravnosti i ekonomske jednakosti.''89 Pri tome, socijali stike organizacije moraju biti internacionalne: " ... trebnik radnog naroda nema i ne srne imati granice i drave, narodnosti i crkve ... ".90 Insistira, u skladu s tim, i na formiranju bratskog saveza srpskih, bugarskih, hrvatskih , maarskih , rumunskih, slovakih, slovenakih i grkih socijalista.91 No, socijalistika organizacija ne smije

85 Cit. djelo, str. 25 1. i 252 Otuda e pisati: "Jer samo umni i moralni bogalji i sebini pekulanti mogu troiti vreme, snagu i novac na takve sitnian;ke, line i partijske prepirke, svae i podvale, kad narodu treba, kao ozeblom suncu, politikog i ekonom skog oslolx>cnj a ...". (Nav. izd., str. 108.) Pa ipak e, sa pragmatinog stajalita, u Radikalnoj partiji u Srbiji u jednom trenutku prepoznati vanog aktera. njegovog kon cepta ustavnih refanni. (Nanxlana pr{[lla ... cit. izd., str. 145.) 86 Socijalizom, cit. izv., str. 251. i 252 87 Cit. djelo, str. 383. 88 Pir bezdunika ... eit. izd., str. 171.

89 Cit. djelo, str. 184.

90 Socijalizam, ... cit. izv., str. 383. To naelo socijalistike orgaruzacije treba da imaju na wnu posebno " ... izmedu sebe zavaena i ukrtena braa: Srbi, Hrvati, Bugari, Maari, Rumuni i Grci." (Cit. djelo, str. 383 .) 91 Cit. djelo, str. 377.

Vaso Pe/agi 347 biti zarobljena u dogmatske predstave o njenim simbolima, pa ni crvenom zastavom.: "Za delo socijalizma treba bratskog skupa, dogovora i organiziranog rada, a ne crvene ili bele zastave.''92
No, uz svu afekcij u internacionalizmom sves!avenski motiv u himn inoj artikulaciji figurira mjestimice u njegovom politikom miljenju. Evo jednog mjesta gdje tu odu slavenstvu demonstrira: ''Ime slavenin zaista je milozvuno, veliko i dostojno da se njime zovemo, a nae divno zemljite, koje se prua od Tirolskog i Jadranskog mora, do Crnog i Mramornog mora, i nae tako divno politiko ureenje, jedino je u stanju dati nam genija, sa kojim emo se po svetu istinski slaviti i svestrano unapreivati."93 Ali , figurira, u tom kontekstu i preferencija juflos!ovensfva: "Rodoljubi, patrioti, srpski, bugarski, hrvatski i kranjski, ako su odista iskreni prijatelj i naroda, treba da upotrebe svu svoju snagu da stvore jednu slobodnu konferenciju "Junoslavensku" od ta etiri posve srodna narodia, sa takvim privredno-politi kim pravima i slobodama. ''94 Ko to vidimo, u tu konferenciju ne ulaze i drugi junoslovenski narodi, Bonjaci, Makedonci i Crnogorci.

Socijalizam i liberalizam
No, zanimljivo je, Vaso Pe1agj integrira u svoj projekt socijalizma i temeljne ideje zapadnoevropskog libera!l1o-demokratskog miljenja.95 Preuzima, prije svega, liberalnu ideju lIstavnosti ali, ovdje je rije o ustavnoj konstituciji socijalistike, a ne kapitalistike, drave. 96 Sa ovom
92 Cit. djelo, str. 384."Ctvcna zastava esto kodi delu socija!i2l"lla,jer mranjaci zbog nje rasturaju zbor i prekrate sveanost" (Cit. djelo, str. 384.) Doputa, dakle, da socijalistike organizacije upotrebljavaju narodne, odnosno, nacionalne simoole, ukljuivi i narodnu zastavu. (Cit. djelo, str. 384.)
93 Narrxllla prava ... cit. izv., str. 150.

94 Cit. djelo, str. 150.

95 Fonnulira ih, prije svega, kao sastavni dio svoje vizije socijalizma u Srbiji, ali ulaze te vrijednosti i II njegov projekt socijalizacije Bugarske, Hrvatske, Rwnunije, Maarske, Grke i drugih slinih zemalja i naroda (Socijalizam, cit izv., str. 238.) Pledira, inae, stvaranje bratskog i slobodnog saveza svih balkanskih i podunavska-posavskih naroda. (Makedonska M'Oiucija, "Socijaldemokmt", Beograd, br. 22 od \7. scptrcmbra 1985., u: v. Pelagi, Izabralli spisi, Trea knjiga, Sarajevo, 1955., str. 247.)

96 Takav ustav treba da garantira politiku, prosvjetnu i ekonomsku jednakost 7i1 sve lanove drutva i to je njegov nosei stub. Istovremeno, to je ustav socijalne dritn'e koja treba da bude " ... zatita, potpora i spas svakom iznerroglom, postradalom i unesreenom lanu naroda ...". (Socijalizam, cit izv., str. 239.)

348

Vaso

Pe/agi

idejom odbija on, dakle, monarhistiki, dinastijski oblik vladavine.97 Zatim, recipira ideju apsolutnog suvereniteta opepredstavIlikog tijela - skuptine. 98 Socijalistiki poredak se zasniva i na slobodnim izborima utemeljenim na opem pravu glasa. 99 Ustanovljuje i referendumsko pravoYX> Nadalje, izvrna vlast j e apsolutno podreena zakonodavnojl01 a sudska je izbama i neovisna. 102 Ukinue se vjerski sudovi i svaka prinuda II plaanju trokova za svetenstvo i bogomolje. 103 Pledira za lokalnu, odnosno optinsku i okrunu samoupravu l04 i pri tome defmira svoje poimanje komune: ona je oblik nezavisne optine. ''Komuna je politiki i ekonomski oblik drutva. Komuna je onakva optina koja sama vri sve svoje poslove optinske. U njoj su svi graani ravnopravni."\Os Zagovara ukidanje stajae vojske i ustanovljenje sis-

97 U tom smislu pie kako ..... mi ne uvodimo nikoga u gospodsku, salonsku i dinastikO-monarh istiku politiku." (Socijalizam, cit izv., str. 251.) I ustavnim refonnama Srbije zahtijeva ukidanje monarhizma i institucije dinastije. (Narodna pral'll ... cit. izd., str. 114.) Smatra kako su " ... dinastika prava - ustanove protivne napretku nauke, protivne zakonu prirode ljudske, protivna pravima i interesima naroda ...". (Dnlga Pe/agieva odbrana ... cit izv., str. 21 I.) 98 Nju ..... niko ni u kom sluaju ne moe rasPUSliti ni odloiti pre, nego kad to ona sama rei." (Socijalizam ... cit. izv., str. 241.) l II drugom spisu pledira za ovaj suverenitet: trai da se II srbijanskim ustavnim rcfonnama " ... ajml/i neograllieni suverenitet, nezavisnost j zakol1odaw/O vlast velikoj i obinoj Narodnoj Skuptini ...". (pod V. P., Narodila prava ... cit. izd., str. 110.) 99 Zakonom ove ustavne, socijalistike drave treba osigurati ..... opte ravnopravno i neposredno izborno pravo glasanja i biranja za sve punoljetne (20 godina) lanove nan>da, po kome e svaki imati pravo da bira i bude izabran, ne gledajui da li je on platio porezu ili nije." (Socijalizam, cit izv., str. 240.) Ovo stanovite formulira i u spisu Narodna prava ... cit izd., str. 119. 100 To je pravo graana da referendumom oduzmu poslaniki status kada poslanici ne rade po poloenoj zakletvi. (Cit djelo, str. 240.) 101 Cit. djelo, str.241. 102 Sud~e moraju biti izborne sudije i moraju besplatno sudili. (Cil djelo, str. 243.) 103 Cil. djelo, str. 243. 104 Cit. djelo, str. 24 1. 105 Cit. djelo, str. J 15. "U komuni je, dakle, vlast sam narod.... komuna hoe samo da udesi u narodu pravednu i pameulU organizaciju rada i pravinu nagradu za rad, dajui time svakome pravo da bude slobodan, srean i izuen u svim korisnim radovima i naukama" (Cit djelo, str. 315.)

Vaso Pe/agi

349

tema 1larodlle odbralle. I06 Pledira ukidanje pijunske slube i ukidanje smrtne kazne i insistira na drutveno korisnom radu kao obliku sudskih sankcija.107 U socijalizmu mora se zajamiti " ... veito pravo slobodnog udruivanja, zbora, dogovora i javnog predavanja, bez ikakvog ogra.nienja"l08 U slobodi tampe vidi temeljni stub socijalistikog poretka. 109 Ovo je jedna od vrijednosti koju favorizira do apsoluta: " ... slobodIla tampa treba da bude II zakonu i li dlUtvellim obirujima uzvi.enija i svetija od sviju svetinja i linosti, od sviju bogova i privilegija, od sviju vlada, vlasti i vladara. (pod. V p')"110 Ovim vrijednostima, medutim, ne isctpljuje se njegov spisak socijalistikih politikih zahtieva.111

Zadruni socijalizam
Recipira on, dakle, na jednoj strani, neke od temeljnih ideja i institucija zapadnoevropske liberalne demokratije. No, na drugoj strani, li svojoj detaljistikoj deskripciji mogueg socijalizma tla Orijentu on, zapravo, u tradicionalnoj, patrijarhallloj s,psko-slavenskoj zadruzi prepoznaje paradigmu socijalizma. I 12 U tom nastojanju da uspostavi sintezu liberalizma i partrijarhalizma i jest, II naem uvidu, jedna od osebujnosti njegove pol itike misli. Ono e, pak, biti i tlo nepremostivih inkonzistencija u njegovom miljenju. on nije mogao osvijestiti tu protiVIjenost: u logiko-teorijsku hannoniju dovesti liberalne ideje i socijalistiki kolektivizam. Medutim, ono se nastojanje utemeljuje na ve izloenoj ideji o smislu i mogut.i1ostima lIacionalllih socijalizama prilagoenih konkretno-historijskim uslovima ovog ili onog, ovdje sIpskog, naroda.
106 Uzor tog sistema vidi II Kraljevini Svedskoj i Republici Svajcarskoj. (Cit djelo, str.

246.)

107 "Veila robija II rudnicima vie koristi i pouava neg li ubijanje, koje se brzo zaboravi." (Cit. djelo, str. 245.) 108 Cit. djelo, str. 248. 109 Mora se zakonom zagarantirnti " ... potpuna, neograniena sloboda tampe i rei. za nju se nikakvi zakoni i paragrafi vezati ne smeju; njoj se nikakvo ogranienje uiniti ne srne." (Cit. djelo, str. 248.)

110 Cit. djelo, str. 249. Identina stanovia slobodi tampe izlae i u spisu Narodila
prava ... , nav. izd., str. 112 118.

111 Budui da se kreu II do kraja dctaljistlkim, pragmatinim formulacijama, to i nema koncepcijskog interesa da se oru ovdje interpretiraju.

112 ''Socijalizam kad se prevede na srpski znai drutvenost, zadrugarstvo, zajedniarstvo.

Socijalizam dolazi od rei socijalizirati i socijaliziram neto i nekoga, na primer, narod, oveka, drutvo, dravu, optinu itd., dakle, to mai uoptavati, uzadruivati pojedince i pojedinosti II zajednicu, II zadrugarstvo". (Socijalizam ... cit izv., str. 208.)

350
Prije svega, o realnim
mogunostima

Vaso

Pelagi

ukidanja privatne svoj ine, to je temeljni socijalistiki imperativ, ", .. pa da sva zemlja, sve zgrade i sve sprave za proizvodnju postami zajednika zadrugarska ili OPtillSka svojina ... ", (pod. V. P.), II njegovoj historijskoj percepciji, ..... svedoe nae srpske velike porodine zadruge, slavenske optine i druga bezbrojna patrijarhalna zadrugarstva ostalih naroda II kojima je sva zemlja

i svi alati za proizvodnju bili zadrugarska ili optinska svojina."!}3 One

su i dalje uzor, ali pod socijalistikim pretpostavkama: " ona mala i neuka srpska porodina zadruga ivela je ugodno, a ne siromano, a veliko korporativno, socijalistiko svesno zadrugarstvo ivee jo sto puta bolj e i ugodnije, bez oskudice i siromatva."1l4 No, on zna,
II

modernom vremenu ne moe se ostati na tim drevnim

uzorima. ''Na osnovu tih starih zadruga treba poi dalje, da uredimo socijalistike zadruge."1l5 One, dakle, ostaju i u socijalizmu: privatna svojina moe se ukinuti samo tako da se pretvori u optinsku, zadrugarsku imovinu. !16 One su socijalni oblik kolektivne socijalistik imovine l17 i funkcioniraju na naelima socijalizma. II8 pri tome razlikuje ivtinsko-{lkcionarski od socijalistikog kolektivizma. ''Kolektivizam akcionarski jeste onaj kad zadrugom upravlja novana gospoda akcionara, koji odreuju radnicima nadnicu po svom efu i dre ih kao kupljene robove, a svaku dobit iz te mdnje uivaju akcionari i njihovi ljubimci.... Socijalist iki kolektivizam pak hoe da svakom zadrugom upmvljaju i raspxeuju sami radnici. Sva zarada njihova odreuje se voljom samih radnika na uivanje sviju zadrugara ravnopravno ... ".119

1i3 Cit djelo, str. 295. "Prema tome, bilo kome milo iH mrsko, ali moramo priznati
istorijsku i ekonomsku istinu da su te patrijarhalne zadruge bile i jesu ne samo sestre velikom mladom bratu socijalizmu, nego je porodina zadruga srpska i ostale svetske zadruge prava mati radnikom, naunom socijalinTIlL" (Cit. djelo, str. 295.) pri tome insistira da zadrugan;ka i optinska svojina nije samo srpsko djelo nego da je ..... slwdIla duhu stQvel/stva i oveanstva ... ". (pod. V. P., Cit. djelo, str. 297.) Otuda navodi historijske primjere te svojine kod Nijemaca, Amerikanaca, teha i sl.
114 Pir bezdunika ... ci!. izd., str. \90.

115Soc, Ija IZalII

. . ... cI l IZV.,

302 .

116 Cit. djelo, str. 303. 117 Cit djelo, str. 305. 118 Cit. djelo, str. 308. 119 Cit. djelo, str. 317.

Vaso

Pelagi

351

Prema tome, vodeu ideju u svom p rojektu socijalizma jo jednom kategoriki fonnulira: " ... nova ekonomska nauka, nauka socijalizma, zahteva i trai od ljudi i naroda da se udroe u velike kolektivne socijalistike zadrnge, (pod. V. P.) koje mogu biti kao najvea sela, najvee optine, i u ui i najiri savez zadrugarskih optina."120 Temeljno socijalistiko naelo na kojem one treba da funkcioniraju jest naelo jednakosti: "... jednaka prava na sve i jednake dunosti II svemu. Na osnovu toga, svakom lanu zadruge bie ujameno sve ono to trae za svakog oveka ivotne potrebe njegove, tojest fizioloke i psiholoke potrebe. "121 zamisli Vaso Pelagi e definirati i druge aspekte socijalistikog preobraaja drutva, a {X)sebno u sferi privrede, kolstva, prosvjete i crkvene religije. 122 Na tlu ove
vodee

II

NARODNOST, NACIONALIZAM I CRKVENA RELIGIJA

Kritika naela narodnosti i nacionalizma

rigorozni kriti ar vladajuih predstava o naelu namdnosti, nacionalnosti i patriotizma. Te predstave potiu iz " ... savremenog zanosa, fanatizma religiomog i nacionalnog ... ". 123 Naelo narodnosti i patriotizma djelo su " ... drutvenih nerazumnih obiaja ... prepredenih religiomih i nacionalnih sebinjaka ... "124 te su, u njihovom aranmanu, izdignuti ..... na visinu oboavanja i idolopok1oni-kogpotovanja ... ".125 Posebno se kritiki odnosi prema uobroenoj svetinji narodnosti. Prije svega, smatra da su " ... imena narodnosti, patrioVaso
Pelaga j e

120 Ci!. djelo, str. 309. 121 Cit. djelo, str. 310. 122 Kako je na djelu do kraja pragmatino-detaljistika razrada ovih dimenzija. to i ovdje nema teorijsk~koncepcijske potrebe za njenom elaboracijom.
123 SOcija l' .. Izam ... C1t. 1ZV., 354 . .. 124 Cit. djelo, str. 354.

125 Cit. djelo, str. 354.

352

Vaso

Pe/agi

tizma i religije posve nejasna i suvopama, ne samo za deicu nego i za odraslu momadiju, omladinu."126 Razlikujui istinski od lanog,
gro;arskog patriotizma,I27 II tom smislu e j pisati:

"Dananji patriotizam samo je tit varalicama i podlacima i naj vei meunarodni omraziva, globadija i ubica. On prua otrov iveala svakom drugom narodu, pa ak i srodnom plernenu". 128 U njegovoj percepcij i ", .. je negiranje, poricanje crkvene religije i nacionalnosti opravdano i pred sudom morala i narodnih potreba i privrednih i zdravstvenih interesa ..,"129 kao to je opravdano i pred ..... sudom
tanm prirodnih nauka .. ," , 130 Treba zapaziti da kritizira naelo narod-

nosti i patriotizma

II

njihovom

idolopoklonikom,

sakraliziranom,

posveenom, obogotvorujuem obliku. 131 Otuda, podraavae sve one koji su " ,.. objavili rat svakoj veri, crkvi, narodnosti, dravi, monarhiji,

dinastij i ... "132 te pledira da se iz nastave izbaci " ... svako uenje i zborenje o narod.nosti."133 126 Cit. djelo, str. 354. Poima ovdje omladinu, jer ovu problematiku raspravlja II kontekstu obrazloenja svog temeljnog Slava da se II kolama ne smije govoriti o ovim idolima i svje#l1jama . 127 Ci!. djelo, str. 355. 128 Cit. djelo, str. 199. 129 Cit. djelo, str. 354.

130 Ci!. djelo, str. 354. Pozivajui se na prirodne nauke II odbacivanju hipostaze, idoltrc[mana naela nmvdnosti pisae kako one ..... ne nalaze II organizmu oveka nikakvih narodnosti i religije. Nauka ne vidi i ne poznaje II krvi oveka ni Francuza ni Nemea, ni Rusa ni Engleza, ni }(jneza ni Talijana, ni Srbina ni Bugarina, ni Rwnuna ni Maara, ni Jevrejina ni Turina, ni Arnauta ni erkeza, nego vidi i poznaje samo oveka i zakone kojima taj organizam postaje i traje. Samo po spoljnjcm obliku i po stroju nekih delova tela nauka deli ljude na pet rasa, koje nisu postale po volji nekih bogova starih ili novih, nego su takve kakve su po sili vcnih zakona klimatskih i po zakonima naslea ." (Cit djelo, str. 354.)
apoklonikog

131 pri tome se poziva na niz autora koji u kritikom smislu govore o idolopoklonikim predstavama o nacionalnosti i patriolizimu te ..... u naelu narodnosti vide uasno zlo i zverstvo;" (Cit djelo, str. 354, 356.) U tom smislu, pi sae kako " ... i po naem tvrdom i duboko ispitanom uverenju moemo rei da je ideja, naelo narodnosti uasni izvor bezbrojnih i vcnih i meunarodn ih i meusobnih svaa, omraza, neprijateljstava i svakovrsnih danguba, teta, napasti, nesrea i nepreglednih sitnih i krupnih pogibija.... zbog te proklete nacionalnosti esto (sc) svaaju i u p::!gibiju bacaju ne samo prisni prijatelji i susedi, nego i roena braa, pa i deca sa roditeljima." (Cit. djelo, str. 355.)
132 Cit. djelo, str. 221. 133 Cit. djelo, str. 355.

VtlSO Pe/agi

353

No, posebno kritizira nacionalni i religiozni ovinizam i fanatizam. 134 Oni su proizvod i saveznici kapitalizma. 135 Na njegovom tlu dolazi do pervertiranja, do patolokih deformacija, vidjeli smo, i samog patriotizma. U njegovoj percepciji socijalizam po svojim svrhama ..... otklanja svuda i svagda nacionalni fanatizam i ovinizam. zbog koga se ljudi i narodi zavaaju, omraavaju i u krvave ratove hvataju."136 Na tlu ove kritike on e fonnulirati i neke svoje idealno-normativne ali ireaIne vrijednosti. Traie od Boga da uini " ... da svi ljudi i narodi veruju u jednu veru, pa ma kako se ona zvala, ali veru bez ikakvih trokova, ceremonija, bogomolja, i bez posrednika ... ".137 Traie, i moliti od Boga ..... da svi ljudi i narodi govore jednimjezikom i piu jednim pismom, jer ih ovakvi raznovrsni jezici i znaci pisanja grozno zavaaju, troe, unazaduju i esto u velike ili male sukobe i ratove bacaju."138 U skladu s tom utopisti kom percepcijom, vjerujuu daje rije o svetom, velikom i sreollosllom djelu, 139 pisae kako e socijalizam" ... osvijestiti ljude i narode da je neophodna drutvena potreba da se bar na svakom kontinentu ove zemlje ljudi slue jednim kalendarom, jednim pismom i jednim jezikom, dok budemo svjesni da se ljudi na svih pet kontinenata slue samo jednim jezikom, jednim pismom i jednim kalendarom."1 40
134 f u kontekstu podrke makedonskoj rel.vluciji manifestira ovu kritiku te pie: "Mi iskreno i od sveg srca pozdravljamo makedonsku revoluciju, ne obazirui se na plitkoumne i ivtinske oviniste Srbije, Grke, Bugarske, Vlake i poklisare turske i kaurske." (Mukcdons/w reI'Oiucija, cit. izv., str. 246.) Istovremeno, u ovom tekstu oekuje stvaranje makedonske drAve " ... koja e iznova ozarena duhom svog nekadanjeg bogumilstva razvili novu zastavu politike i ekonomske jednakosti ... ". (Cit. djclo, str. 247.) I prema drugim narodima pokazuje toleranciju pa, naprimjer, Hrvate naziva braom Hn'atimu. (Iz Pelagievog pisma iz 1873. godine, cit prema: R Besarovi , nav. djelo, str. 88.)

135 JUCl)a,. <'~- .. Izam ...

CIt. IZV.,

str. 220 . 223. l

136 Cit. djelo, str. 214.

137 Poslanica bogu ili predlog pobonim /larodima. Beograd, 1891., cit. prema V. Pelagi, Izabrana djela, nav. izd., str. 159. '"Ta i ovde na zem1ji nema ni jednog oveka, oca koji baci meu decu svoju nekoliko vera da se zbog toga svaaju i eepaju ... ". (Cit. djelo, str. 160.)

138 Cit. djelo, str. 161.

139 Delegatima illtemaciollalnog socijalistikog kongresa, odranog 1891 godine u Briselu, Beograd, 1892., cit. prema: V. Pelagi, Izabrani spisi, Sarajevo, 1955., su. 10.
140 Delegatima illfemaciol1all1og ... cit. izv., str. 10.

354

Vaso

Pelagi

o srpstvu i sverspkom ujedinjenju

U ranom periodu svogjavnog angamana II Bosni i Hercegovini, dakle,
jo II doba osmanske vladavine II Bosni, bio je Vaso Pelagi, prema standardima srpskog javnog mnijenja onog vremena, konvencionalno opsjednut idejom sIpstva i sveslpskog ujedinjerYa. Bile su to ideje - vrijednosti koje su inile njegov primarni diskurs W1utar kojeg je misliodjelovao. Svoje sve teniko i uiteljsko poslanje vidio je tada kao ", .. ono sveto i plemenito djelo, koje e serbstvo vozviava1i, wnnoavati i

napredovati."141 Cijeli svoj angaman sarnornzumijeva kao djelatnost radi ", .. bolje budunosti vascijelog srpstva" a posebno srbs~bosollSkog lloroda. 142 Sutinu sIpstva percipirao je II njegovoj epskoj sadrini, pa je ta epika, II tadanjim njegovim predstavama, najvanlji izvor fonniranja stpske svijesti i njenog patriotizma. 143
Njegovu najeksplicitniju manifestaciju vidio je u srpskom jeziku: on je " ... najdragocjeniji amanet srpski ... ".144 A svesfpsko ujedinjenje, kao njegova vodea politika misao, imperativno je trailo stvaranje pansrpske drave na Balkanu. Otuda svoj angaman poima kao angaman " ... u interesu srpstva i njegovog skorijeg ujedinjenja."145 Njegov je politiki ideal tog vremena: ",., sjediniti u optu. zajednicu, pod jedan krov, rasparano tijelo mile majke Srbije."146 U tom smislu, ", .. oduevljen za slavom carstva srpskog

141]zabroni spisi, Knjiga prva, Sarajevo, 1952, str. 266.

142 Pelagievo pismo "Matici srpskoj"', Banjaluka, 22. oktobar 1867., cit. prema: R Besarovi, nav. djelo, str. 33. 143 A ono je ispunjeno, II njegovoj perce~iji, vrijednostima-vrlinama luabrosti,junrltva, odvanosti, slobodarstva, dosjetljivosti, odbranom svojih prava, svijeu ovelini srpskog carstva i sl. (Izabrani spisi, Knjiga prva, Sarajevo, 1952., str. 269-270.) Taj karakter srpstva pretXlznaje se i II pledoajeu kakav je ovaj: " ... vaskrsnuti staru slavu srpsku, povratiti snagu Obilia; zalijel!iti rane krvavog Kosova,; osvetiti divne junake 7..a slobodu pave ...". (/zabr<mi spisi, Knjiga druga, cit. izd., str. 359.)

144 Izabrani spisi, Knjiga druga, Sarajevo, 19.52., Str. 24. 145 Pe1agievo pismo "namjesnicima kneevskog dostojanstva" u Beogradu, Stara Gradika, 10. februar 1869., cit. prema: R. Bcsarovi, nav. djelo, str. 36. Kasnije, 1871 godinc, jedan je od potpisnika memoranduma crnogorske Dmi"e zi1 osloboenje i ujedinjenje slpsko II kojem se predlae " ... ideoloka priprema za ujedinjenje srpskog naroda kroz ustanak 7..a osloboenje ... ". (Cit. prema: R. Besarovi, nav. djelo, str. 68.) 146 Izabrani spisi, Knjiga druga, cit. izd , str. 44.

Vaso

Pelagi

355

...",147 i pie: " ... zapjevali (bi) svetu pjesmu ujedinjenja, osloboenja svekolikog srpstva, pod jednom zastavom svetih Nemanjia, od Jadranskog mora do Vidina i Karpata, od Kupe, Drave i Matoa do Drima i Vardarske r:ijeke."t48 Ovakva stajalita, u ovim godinama, u svojoj osnovi ne manifestiraju samo velikosrpski nacionalizam kao teritorijalni nacionalizam. U njegovom temelju stoji i njegov etniki pansrbizarn. "Po tadanjem miljenju Pelagievorn, Crnogorci "Bonjaci", ''Ercegovci'', Dalmatinci svi su Srbi, i nepravilno je i grijeh je prema srpskom narodu razdvajati ih tako sa nekoliko imena. Sve je to jedan narod, razdvojen, istina, politiki, administrativno i "vjerozakonom" , alije ta razdvojenost privremena. Treba nastojati da se ona likvidira, a ne podravati je i pojaavati ovakvim besmislenim cijepanjem jednog naroda po pokrajinama. Srpski narod "ne sastoj i se samo u slobodnoj kneevini Srbiji, nego ... Opta Srbija zauzima prostor od Jadranskog mora do Vidina i Orave, a od rijeka: Kupe, Drave, i Moroa do Vardara li Makedoniji i do 'Skadra Grada' ... ".149 Neraskidiva, utemeljujua veza izmeu etnikog pansrbizma i teritorijalnog srpskog nacionalizma, vidimo, ovdje je do

kraja oigledna.
No, kasnije u vrijeme bo sanskohercegovakog ustanka (1875.-1878.) nee on insistirati na aplikaciji ovog svog politikog ideala II njegovoj programskoj orijentaciji. Zanimljivo, nee on prihvatiti proklamaciju kojom se II ProglaslI naroda bosanskogl50 objavljuje prisajedinjenje Bosne Srbij i. IS I 147 V. Pelagi, Autobiografija, cit. prema: Risto Besarovi, cit djelo, str. 23.
148 izabrani spisi, Knjiga pIVa, Sarajevo, 1952., str. 278. Mada e ponegdje govoriti premiloj nam ponosnoj Bosni, identifikacija sa Srbijomje dominanma te se esto II ovo vrijeme potpisuje sa "Sin majke Srbije" ili "Prijatelj majke Srbije". (Prema: Branko Leti, cit. djelo, str. 356.) No, i kasnije e govoriti o majki Srbiji i naoj dragoj Srbiji. (Narodna prava .oo cit. izd., str. i 13, 114, 129.)

149 Slavko Miunovi, Vaso Pe/agi (l838~1899), ll: V Plegai, Izabrana djela, I, cit
izd." str. 16. Pe lagiev citat naveden iz njegovog pisma Nekim evropskim uenjacima objavljenog II njegovoj knjizi Pokuaji za narodilO j lino unapreenje, Beograd, \871. 150 Rije je o ustanikom programskom dokwnentu objavljenom 20. juna (2. jula) 1876. godine. 151 U Proglasu se kae: " ... danas jedini zakoniti predstavnici Srbske zemlje Bosne ... proglaavamo da se domovina naa prisajuava kneevini Srbiji, zakonitom i pravom prejamniku drave starijih n3ijeh kraljeva i cereva i proglaavamo naSim naljednijem gospodarom knjaza srbskog Milana M. Obrenovia etvrtog". (Cit. prema: R Besarovi, nav. djelo, str. 105.)

356

Vaso

Pelagi

Odbija potpisati, smatrajui daje rije o gluposti i greci koja se ne moe oprostiti, ovaj PlUglas iz vie razloga. Prije svega, motive, sadrinu i cilje. ve ustanka pojmio je, primarno, kao socijalnu revoluciju emancipacije ispod nenarodnog reima. U vezi s tom motivacijom, a imajui II vidu, nadalje, nenarodni reim II Srbiji, odbija politiku bezuslovnog prisajedinjenja Bosne Srbiji pod dinastijom Obrenovia. Jer, socijalna revolucija nema za cilj da jedan nenarodni, turski reim zamijeni novim antinarodnim srbijanskim reimom. Otuda e, II tom smislu, pisati: "Mislioci i radnici za istinsko i potpuno osloboenje naroda ... (hoe) ujedinjenje s kneevinama SIpskim, ali pod uslovima - pod uslovima zato to se boje da ne bi narod iskusio onu poslovicu to veli: ''Blago meni, dolazim kod kuma. Kod kuma u samljeti bez ujma" ... A kum odgovara: "Blago meni, eto moga kuma! od kuma u uzeti dva ujmal"lS2 Primarnije cilj osvajanje narodnih prava i sloboda, pa otuda, " ... ma skim se ova pokrajina sjedinila, nek se zna ta je ovaj narod elio i zata je krv svoju prolivao."153 Prema torne, Vaso Pelagi, u pogledu dravno-pravnog poloaja Bosne i Hercegovine, ne pledira nikakvo apriorno prisjedinjenje Bosne Srbiji. Ono je koncepcijski poeljno i nuno, ali ono je pojmljena tek uslovno, aposteriorno, ovisi, dakle, od karaktera samog reima II Srbiji: njegova pronarodna refanna pretpostavka je njegove stvarne objektivacije. Nadalje, proglaavanjem Bosne srpskom zemljom i proklamiranim njenim prisajedinjenjem Srbiji izazvane su hrvatske pretenzije prema Bosni: u Hrvatskoj se, uvia on, sve vie poelo govoriti o Bosni kao hrvatskoj zemlji, te da je ona "dragocjeni kamen iz krune hrvatskog kralja Zvonimira". Ne vidi, meutim, on u ustanikim motivima i ciljevima nikakvu elju za prikljuenjem carstvu velikog Zvonimira ni "silnog Duana": naprotiv, narod je rtvovao " ... i kuu i imanje, pa svoj i svoje
152 V. Pelagi, Istorija bosansko-hercegovake blu/e, tree izdanje, Beograd, 1882., cit prema: R. Besarovi, nav. djelo, str. 107. Ovo Pclagievo djelo je, inae, prvi pUl objavljeno 1879. godine. 153 Cit djelo, str. 107. To stanovite o prctpo~tavkama svcsrpskog ujedinjenja [onnulirao je nekoliko godina ranije: "l danas stojim protivu svake nepravde i samovolje zato, to sa nepravdom i samovoljom do svesrpskog osloixlenja i ujedinjenja doi ne moemo, jer narod Ile ide samo da pmmjeni sulraJla za imepratora? Pau zn bana jli upana, nego ide Ilarod Ila to da promjeni sramI/O ropstvo za svetu slobodu, emilo za svjetli[o."192 (pod. V. Pelagi, iz njegovog pisma Onima, koji me u neemu osuuju, cit. prema: Slavko Miunovi, cit. djelo, str. 16. Objavljeno je u Pelagievoj knjizi Pokuoj za namdl10 i [ino unopreenje, Beograd, 1871.

Vaso

Pelagi

357

porodice ivot udei za pravinou i slobodom, za sreom i napretkom."I54 Prema tome, II njegovom uvidu, prokJamacija o prisajedinjenju Bosne Srbiji, faktiki, falsificira motive i ciljeve ustanike borbe, na jednoj strani i, na drugoj, producira velikohrvatske pretenzije prema Bosni. Odbija ovu proklamaciju, na drugoj strani, i uspoljnopolit ikom diskursu: ona izaziva imperijalne ambicije Austrije i Rusije. Mada e, uz uzgredne reminiscencije na ono epsko s' pstvo, 155 u osnovi napustiti tu povijesno-mitoloku percepciju,l56 on e, ipak, i dalje govoriti OS1PStvu, 157 i pledirati za rad " ... II slavu Srbije i srpstva"158 pa i u kontekstu apostolske apologije ideje socijalizma, u krajnjemu, braniti plVjekt pansrpske drave. Tu, II ovoj projekciji je eksplicitan: zahtijeva da se " ... spoljna politika Srbije (pod. V P.) udesi tako da to pre ujedini sve Srbe u jednu cel inu, i da ojaava bratske odnose i saveze sa braom Hrvatima, Kranjcima, Bugarima i Rusima, ivei solidarno i sa svim drugim narodima, koj ima je stalo do svete meunarodne solidarnosti."159 Zato i dalje promilja pretpostavke koje ne bi ruile " ... 154 Cit. prema: R. Besarovic, nav. djelo, stT. 106. 155 Tako e, naprimjer, govorei o pozitivnoj ulozi pravoslavnih bogomolja u borbi
protiv turske vlasti pisati kako je srpski narod u njima, izmeu ostaloga, " ... uo gusle srpske, tog sedog uitelja srpske istorije, tog propovedaa mutnih i svetlih dana, estitih i ravih ljudi, log budioca narodne svesli, log bunlovnika proliv ugnjetaa inevaljalaca, lOg polOvaa odvanih junaka i naroda, log vesnika boljih i sre11ijih dana ... ". (Socijalizam ... cit. izv., SIT. 270.)

156 Svrstae tako i Srbe li krug narodia: " ... a naroito kod nas Srba i drugih slinih
preko devedest odsto ... " stanovnitva ine seljaci i zanatlije radnici ". (Radni narod je sila rasparana, "ZanatlisIci savez", Beograd., hr. 56 od 9_ oktobra 1894., cit. prema: V. Pelagi , Izbrani spisi, Trea knjiga, Sarajevo, 1955., str. 238.) Govorie o maloj zemlji Srbiji. (Narodna prava ... cit. izd., str. 144.) Pa ipak e se mjestimice pozivati li svojoj argumentaciji na epsko srpstvo koje je znalo " ... organizirati ustanke i voditi \crvave ratove protivu ugnjetaa svojih. silnih Turaka ..." (Narodna prava ... cit izd., stT. 119.) i koje je bez ordellu, Irolajni i zlatnih Imiformi juna/d gillulo za svelo djelo osloboenja. (Narodna prava ... cit. izd., SIT. 122.) U ovom kontekstu. figurira i njegova predstava " ... da je na narod jedan od prvih politikih razvitih naroda. Ovu istinu priznae svaki kada proui ta govori i ta trai za sebe srpski seoski narod, a ta li razumeju i ta trae ostali svetski narodi. Ovu zdravu svest naeg naroda srpskog priznaju i sami stranci." (Narodna praJ.la ... cit. izd., str. 148.)
narodia

157 Naprimjer, govori i dalje o prijateljima Srbije i srpstva. (Narodna prava ... cit izd.,
stT. I44.) 158 Cil. djelo, SIT. 109.

159 Cit. djelo, str. 134.

358

Vaso

Pelagi

svetu vezu srpskog ujedinjenja, slavu, diku i napredak Srbije ... ".160 No, tek sa ureenjem Srbije kao socijalistike drave mogue je ujediniti ",.. II bratsku i slobodnu zajednicu ... sve Srbe, koji su danas na etvoro rascepam i razdeljeni ...".161 Mada eksplicitno neiskazano, razgovijetno je kako se II njegovoj projekciji pansrpske drave i Bosna i Hercegovina nalazi II njenom sastavu.

o antisemitizmu i islamu
No, nee osjeati kako je takav proj ekt pansrpske drave, posebno sa stanovita naroda II Bosni i Hercegovini, inkonzistentan l~ egovoj kritici pervertiranih poimanja naela narodnosti, nacionalizma i opsesije nacionalnom dravom. 162 Na drugoj strani, II svompledoajeu za intemacioflalizam sam zapada II inkonzistencije i II jednom drugom aspektu svog miljenja: II kritici nacionalnog fanatizma, posebno II svom odnosu spram Jevrej a, demonstrira nedosljednosti. Deklarativno se, dakle, zalae za meunacionalnu jednakost, toleranciju i odnose meunarodnog bratstva. 163 Ali, dok, naprimjer, izraava do kraja pozitivan, tolerantan odnos

prema, kako ih sam zove, Ciganima, 164 dotle, na drugoj strnni, suprotno
onom koncepcijskom stajalitu, publicira antisemitske stereotipije. Uputa se, dakle, U, inae, prema intelektualnim navikama 19. stoljea uobiajenu, nacionalnu, ovdje jevrejsku kolektivnu karakterologiju pa je slika II averzinim, negativnim, a to znai predrasudnim predstavama.
160 Cit djelo, str. 145.

161

Cit. djelo, str.

ISO.

162 One koji su opsjednuti tom idejom smatra eksploatatorima " ... koji smjeraju da u
svojoj ujedinjenoj 'narodnoj dravi' sami uzjau na grbau svog 'dragog naroda', pa da mu isto kao i prijanji vlasnici ispijaju sokove iz tijela i mozga. Krteni vlasnici Srbije, Ruminije, Bugarske i Grke pokazuju svojim radom da nisu u ekonomskom pogledu narodnog blagostanja mnogo bolji od nekrtenih prijanjih turskih gospodara". (Delegatima internacionalnog socijalistikog kongresa .,. cit. izd. , str. 8.) Nacionalna drava jest vrijednost, ali tek pod socijalistikim pretpostavkama, pa onda ni nedostatak nacionalnih drava ni nerijeeno pitanje " ... naeg nacionalnog ujedinj enja politikog .,," nije smetnja poj avi i afirmaciji socijalizma. (Cit. djelo, str. 7.)

163 Tako, naprimjer, u svojoj projekciji socijalisti1!ke srpske zadruge pie kako "." Srbi priznaju u svim nesrbima brau i sestre, a tako isto nesrbi smatraj u Srbe." (Socijalizam, ... cit. izv., str_ 27L) 164 U socijalistiki reformiranoj Srbiji treba da sc "... izda zakon za odluno useljavanje i odomaivanje Cigana ... Takim na inom oni se mogu uskoro okuiti i postati stalni i vred ni graan i ___ " . (Cit. djelo, str. 275.)

Vaso

Pelagi

359

Fonnulira tu predrasudnu karakterologiju posebno II knjiici VJerozakoIISko uenje Talmllda ili Ogledalo ivutskog potelya. 165 U ovoj knjiici, za koju smatra de je cjelish.odna i Wlyesfl{l II vremenu " ... kad jevropske diplomate gone Smiju i Rumuniju da priznaju ivute i njihovu

vjeru, kao ravnopravne sa ostalim dravljanima pred zakonom ... ", onje " ... naivno prihvatio demagoka tvrenje da su svi Jevreji lihvari i eksploatatori i da to ak proizilazi iz Talmuda."I66 No, on sada pokuava da, na paradoksalan nain, pomiri svoje antisemitske predstave sa pledirajuom idejom ravnopravnosti, jednakosti i bratstva. 167 Da bi i Jevreji UVllti uivali ove vrijednosti moraju se, zaprnvo, odrei samog Talmuda: ", .. nikome ne priznajemo ravnopravnost, koji vjeruje II Talmudu II JX>dobne ludorije, koje propovjedaju: zabludu, omrazu, la, prevalU, i stamanjivanje svega onoga, to II Tahnuda ne \jeruje."I68 Kad se ivu!i odreknu Tahnuda i kada "... prigrle vjeru istine i pravinosti, bratstva i jednakosti .. ..."169 onda'lm " ". ravnopravnost tre b a pmnab. .. ,"170Adl'do tog odri. o~ canje ne doe " ... treba pod Tahnudski odmjeravati i suditi svima onima, koji i sami po Ta1mudski mjere i sude." 171 No, da se ne radi

naiVI/om p,iJrvataJlju predrasudnih predstava o

Pelagi

Jevrejima, pokazuje i to to ih

i kasnije reproducira u svojim

tekstovima. Izraavaju se one, prije svega, u kontinuitetu samog imenovanja u upotrebi za Jevreje imena i atributa ivut, ivutin, uvutski. Upotrebljava ove termine u tumaenju porijekla Biblije i sadr 2ine hrianske dogmatike kako bi, ukazujui na njihovo i ivutsko porijeklo,

165 Ova je knjiica izvod iz djela dr, Augusta Rollinga "Die Sittenlehre des Talmuds" koje je objavljeno u Berlinu 1876. godine. (Prema: R. Besarovi, cit. djelo, str. \84.)
166 Risto Besarovi, cit. djelo, str. 184.

167 Pledira tu ravnopra . . n osl za sve: " ... nek niko ne misli da smo mi kao ljudi protivni
ravnopravnosti ivuta, jer mi pripadamo onim ljudima, koji propovjedaju ne samo ravnopravnost, nego i jednakost i bratstvo sviju ljudi i narooa, dakle i Civuta; (Vjerozakonsko uelIje Tablll/da ili Ogledalo ivlltskog potenja, cit. prema: R B esarovi, nav. djelo, str. t 84.) 168 VjerozaXOIIsko uenje Talmuda ... ciL prema: R Besarovi, nav. djelo, str. 184. 169 Cit. djelo, str. 184. 170 Cit. djelo, str. 184.

171 Cit. djelo, str. 184. Ova Pelagieva knjiica za vrijeme njegovog ivota izala je u tri izdanja, a novosadska Zastava (br. 160 od 21. oktobra (2. novemoor) 1879.) preporuuje je svojim itaocima kao ''vrlo zanimljivu i pounu". (Prema: R Besarovi, cit.
djelo, str. 185.)

360

Vaso

Pe/agi

dodatno, obezvrijedio i obesmislio i nju samu j samu tu dogmatiku. l72 No, i II tom kritiko-religijskom kontekstu, one tennine upotrebljava, ponavljajui, pri tome, neke ve II Vjerozakoflskom uenju Talmuda ... publicirane negativne slike svjetovne jevrejske karakterologije, tako da bi njima pokazao peorativnu, ali transvremerutu, te otuda, i savremenu paradigmu moralne izopaenosti, gramzivosti, pohlepe za sticanjem te svekolikog zla. Paradigma su, nadalje, ivuti i raskorak izmeu duboke religioznosti i etikog licemjerja: ona, ta njihova religioznost, navodno, tekje maska za moralnu hipokriziju. U tom smislu e, naprimjer, pisati: "tivuti su JXlboni i strano tvrdi II vjeri II boga, raj i pakao, pa su najvee varalice II drutvu, i da nije drutvenih zakona oni bi sa njihovom tvrdom

vjerom II boga, raj j pakao, sa njihovom velikom pobonou, uase inili

svima onima s kojima oni II dodir dolaze."173 se II kontekstu obesmiljavanja svih hrianskih dogmi, pa i one o bezgrenom zaeu, govorie i o ivutla"nji Mariji.174 Jevrej i ivuti su mu, vidjeli srno, zbilja i metafora bezdunosti, nemoralnosti i prevarantskog koristolj ublja, ali i ovo etiketiranje opet situira u kontekst demontae religijske dogmatike. Tako, oni su mu i u kontekstu obesmiljavanja hrianskih dogmi, naprimjer, dogme blagoslova, negativni kriterij i mjerilo za kritiku moralne hipokrizije hrianske crkvene
Kreui

172 Tako e rei kako su Jevanelje ..... etiri Civutina raznoliko i nesuglasno napisali ...". (UmolVnje istog razuma ili ta reli arf1imandn"t. profesor i direhor jedne bogosIOlije. o religiji j Iljenim dogmama, Budimpeta, 1880., cit. prema: V. Pc1agi, lzahrw/a (ljela, I, nav. izd, str. 41.) lli, na drugom mjestu, tvrdi isto: "Za sve ludorije, to se ujevanelju nahode, ne treba na muenika i refonnatora Hrista krivicu bacati; jer on nije nita svojom rukom napisano ostavio, nego su jevanelje pisali etiri ivutska knjievnika onako kako su znali i h~eli." (Umovanje istog raZI/IIIa ... cit. izd., str. 39.)

173 Umolmlje zdravog raZlIIIIa. cit. izd., SIT. 48. Registrira i jedan sluaj kako u srpskopravoslavnom miljeu figurira ta ope kscnofobijska predstava o ivutimu. Pojavljuje se
ona u praksi karlovakog patrijarha kao sredstvo manipulacije, prijetnje i pritiska. Nakon to su seljaci zatraili da im vrati otetu zemlju, onje zaprijetio " ... da e ih sve i vutima prodati. Na to odgovori jedan lan deputacije: 'Hvala vam, Ekselencija! Hristos je doa da nas od Civuta izbavi, a vi kao namjesnik njegov prodajete nas ivu tima' . Za tu iskrenu rije teaka patrijarh je napolje istjerao deputaciju." (Umovanje istog rUZ!llllU .. cit. izd., str. 46.)

174 "udna mi svemogunost bobja! Hoe da spase ljude, pa ne srne da sie sam meu
narode, meu deeu s\'{~ju, nego gura sina svoga tl netisru ulrObu i malcricu ivutkinje Marije, da ga ona rodi; ne sme kazati da je njegov sin, nego nagovara sirotog Josipa, da ga proglasi za svoga sina." (Koliko flas kaSta bog i gospodar, Be, 1884., u: V. Pelagit, Izabrana djela, I, cit. izd., str. 70.)

Vaso

Pe/agi

361

hrijerahije. 17S I II kontekstu obesmiljavanja hrianskog imperativa o gradnji raskonih bogomolja i izdravanju mantijCla Jevreji se pojaviju kao najgori ivuti, no, ipak, superiorniji, odnosno, bolji u odnosu na onu praksu hrianske hijerarhije. 176 Takoer, i u kontekstu nunaenja Hristovog raspea govorie o podlim ivutskim varalicama. l77 Ni njegov odnos spram islama, dodue, u njegovoj percepciji, olienog u Turskoj, nije manje problematian. Ustvari, ne razlikuje islam od turske dravne politike, pa svoje predstave o islamu, uglavnom, deducira iz kritikog odnosa spram turske politike. Turska je vladavina, zapravo, " ... vladavina koja svoj im varvarskim koranom i itabom prezire sve to nije muhamedansko, te na osnovu toga stavlja ubilake smetnje svakom napretku istinitih, pravinih i kulturnih ideja."178 Turska nee osloboditi hriane "o.. do god se ona svog "itaba i korana" ne odrie. Ali poTO je svaki Turin srastao s koranom, to se on ne moe drukije preporoditi, dok ga, ukupno sa cijelom mu carevinom, struja revolucije ne oturi sa terena evropskog ... ".1 79 No, iznimno e znati i kod Turaka prepoznati i uzor vrijednosti, naprimjer. II njihovoj

175 Hrianski, posebno pravoslavni " ... manrijai u svojim duanima jo vie varaju svet
negoli najvarljiviji i najbezduniji ivuti. Jer ovi ti naplate neku stvar trostruko skuplje no IO ona kota, ali ti ipak ima u rukama i koristi sc tome stvari, pa makar da si teko prevaren. Ali mantijai daju ti 7.2 skupe pare takvu robu blagoslov, koju ti niti vidi, niti od nje neku slubu i korist dobiva. DaJde, blagoslov je najskuplja i najnekorisnija roba na svetu, koju ipak nerazumni svet naziva svetom" (Pos/anica bogu ... cit izd., str. 158.) 176 "80g treba da zna da i najgori ivutin sam sebi gradi dom svoj , ukraava ga po volji i ukusu j plaa svoje krupnije i sitnije sluge." (Pas/anica bogu ... cit izd., str. 160.) No, i od tog najgoreg uvitina gora je hrianska hijerarhija koja s narodnih leila gradi megalomanske bogomolje i prikuplja sredstva za svoje izdravanje. 177 Obraaju i se Bogu, imaju i u vidu Hristovu rije da rije ne vrijedi nita bez djela, rei e: "Moc biti da si ti i dopustio podlim ivutskim varal!cama da zOOg toga obese Hrista; jer ceo svet udi se takvoj tvojoj neovenosti, kojom si pustio sina na veala i bezbrojni svet u muku i nesreu zbog roenja njegova." (Poslanica bogu ... cit izd., str. l66.)

178 Makedonska revolucija, cit izv., SIT. 246. 179 Cit. djelo, str. 246.

362

Vaso

Pelagi

nesklonosti da svoje vladaoce oboavaju li [onni slika. ISO Inae, dijeli sa srpskom epikom i srpskim javnim Dmijenjem sve negativne predstave o turskoj vladavini na Balkanu uope i II Bosni posebno. IS I
No, uz ovo intolerantno, necivilizacijsko oznaavanje Kur'ana varvarskim, a istom terminologijom diskreditira i Sveto pismo, pa ga oznaava slIInamilom i varvarskom knjiut7nom, 182 i II kontekstu svoje radikalne negacije religije on e obesmiljava ti. ali interpretativno ponegdje iskrivljavati i islamsku dogamtiku sadranu II Kur'anu. Naprimjer, pie kako " ... Turci vjeruju da je bog bacio s neba jednu knjigu - Alkoran proroku Muhamedu, iz koje e svi vjerujui svu mudrost crpiti ... ",183 Ili, naprimjer, II isti rang stavlja Hrista i Muhameda - tretira ih kao spasitelje i PfVroke. 184 Izjednaava, orua, vjero u Hrista i Muhameda. 185 Obacujui hriansku dogmu o raju s tonom ironijskog obesmiljavanja e pisati o islamskoj predstavi raja: 'Muhamedanski mantijai jo poetinije predstavljaju krasote raja, velei: da e tamo vjerujui, pored ostalog uivanja, koristiti se 'hurijama' , koje e i poslije suprukog snoaja vjeito i dovijeka ostati djevojkama kao bogorodica pored Josifa i roenja Hristova 'djeva',186 Dijeli jo jednu stereotipnu predstavu o islamu: "... bogomolje, mitropolije, bogoslovske kole, vladikane itd. ne stoje u vazduhu zakaene za presveti presto svemogueg oca nebeskog, kao to Turci priaju za Muhamedov grob, nego sve te 'bogougodne' zgrade ponametane su po najboljim mestima seoskim i varokim."187 I sa stanovita egzistencije ovozemaljskog zla obesmiljava islamsku vjeru pa u tom kontekstu

180 ''Turska carevina nema sultanovih slika niti njcgovog lica na novcu i markama, pa muhamedanci vie ga JX)tuju no Srbija i Austrija svog vladara." (Narodna prava ... cit.,
izv., str. 143.)

181 Demonstira to, naprimjer, da navedemo jednu ilustraciju, reproducirajui radikalno

negativnu sliku engi-age: " ... to je onaj uveni spahija. gospodin i krvopija narodni u Hercegovini." (Umovanje i.Sfog razuma ... cit. izv., str. 32.) 182 Cil. djelo, str. 75.
J83 Cil. djelo, str. 60.

184 Cil. djelo, str. 31.

185 Ko, naprimjer, ne respektira Hristovu zapovijest "Ko ima dve haljine, neka jednu dade onome koji nema" on "... lae da ima vere II Hrista, ili Muhameda, ili II Mojsija
... ". (Narodila prava ... cit. izv., str. 139.)

186 Tf . umorU/ije c/Stog razuma ...

v.

Ctt. tLU.,

......

str. 37.

187 Koliko flas kota bog i gospodar ...

cil. izd, str. 59.

Vaso

Pe/agi

363

islamsku molitvu deskribira peorativnim tenninima: ''Mantijai i narod ivutski i turski tolike vjekove ogulie se inei molitve, udarajui se u prsa i derui se na munarama: 'alah il alah!' pa sve sa zla na gore. Gone ih i biju od sviju strana."188 No, ovakva i slana stajalita tek su mali dio njegove ope destrukcije svakQg smisla crkvenih religija.

Nihilizam spram crkvene religije

Prije svega, kritizira povijesno-socijalnu funkciju crkvene religije. Ona je, u njegovom uvidu, kroz povijest bila u funkciji etabliranja i ouva nja vladalakih reima,189 a takvu funkciju obavlja i u savremenosti. Crkvena religija je, to j e nj egovo supstancijalno stajalite, li funkciji ouvanja privatne svoj ine, kapitala i njihovog saveznita sa dravnopolitikim establimentoITI. Kritizira radikalno socijalne :funkcije religije kao socijalne organizacije, kao crkvene zajednice, kritizira njihovo autofunkcionalizaranje u svrhu ouvanja drutvenog poretka sveopte eksploatacije na temeljima privatne svojine i kapitala. Rezimirajua kritika ovih socijalnih funkcija crkvene religije ustvruj e: ''Dananja crkva po volji njenih osveenih i visokoosveeenih slugu i upravnika, postala je po volji grablj ivih mantijaa dom trgovine, dom eksploatacije, zaglupljivanja, dom meusobne i meunarodne omraze i uzor vetak bezbrojnih, posvetenih za narod, izmotacija, posve protivnih nauci uzor muenika Hrista i kriteriumu naunih istina."191 Imajui u vidu ove socijalne funkcije crkvene religije, izraene i II crkvenoj maksimi Narodi, pokoravajte se vlastima, jer je svam vlast od boga poslata, 192 pledira da se ljudi i narodi oslobode " ... zemaljskih i nebeskih idola i
188 lJ,movanje ctsfog razuma ... CIt. tro., str. 45 . . -. . ._..1

189 Ilustrira ovaj uvid i dranjem pravoslavne hijerarhije u vrijeme .mvezne revolucije
s!pske pod kojom podrazumijava ustanak u Bosni i Hercegovini i ratove Srbije i Crne
Gore protiv Turske. U tom smislu pie: "Zato valjda II naoj saveznoj stpskoj revoluciji protivu ugnjetaa carigradskih i drae 'pastiri naroda', 'sluge boije' - sarajevski i mostarski vladika stranu tih ugnjetaa naroda, a proglasie sve revolucionare Bosne i Hercegovine kao otpadnike i bezakonike drutva.... i na sramotu crkvenog morala, 'sluge boga i oltara' glasae protivu narodnih prava, protivu njegovc slobode i sreCe, protivu svega 'stada' i svoga hranioca - naroda." (Umovanje istog razuma ... cit. izv., str. 39.) 191 Soc ,. . . I)a IZru" ... CIt. IZV., str. 198 .

192 "O, ljudi! 0, narodi! Zar takav nauk nije sramna i tiranska la koju su sklopili laovipopovi, u dogovoru sa ekonomskim i politikim kota bog j gospodar? ,cit. izd., Sir. 74.)
ugnjetaima narodnim!"

(Koliko nas

364

Vaso

Pelagi

autoriteta - boga i gospodara, koji im isisavaju ivotnu snagu tela i

mozga i otimaju 1avavu zaradu i od usta utedu."193 Jer, zakljuuje, ", .. nije mogue da raskrste ljudi sa zemaljskim autoritetima dogod vjeruju i potuju nebeske autoritete."194
Potom radikalno kritizira, nazovimo to tako, politiku ekonomiju crkvene religije. U tom kontekstu izraunava izvore i visinu fmansijskih trokova potrebnih za odravanje crkvene religije kako bi i na taj nain argumentirao II prilog njenog obesrniljavanja.1 95 Kritiar je crkvene graditeljske megalomanije koja ignorira ivotne potrebe naroda. 196 Protivi se opstanku crkvenog danka i p laanja krupnih i sitnijih mallti-

jaa l97 te vidi II njemu oblik izrabljivanja naroda,198 Otuda e pledirati za radikalne preobraaje i li ovim aspektima funkcioniranja crkvene
religije. Naprimjer, da manastirska imanja i zdanja postanu privredna

zadrugarstva ili p ro izvoake zadruge, privredne, prosvjetne i moralne kole, a da se ukine institucija kalucra. 200 Iz kritike izvora njene ekonomske moi on vri i kritiku crkvene religije sa stanovita morala. Svetenike i kaluere naziva zasebnom i nemoralflom kastom koj a se " ... brine samo o svojim platama i pravima

193 Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 5\.

194 Cit. djelo, str. 7K 195 Tim aspektima crkvenih religija posvcuje poseban spis Koliko nas kota bog i gospodar?, nav. izd. Evo tek jedne ilustracije tih njegovih fInansijskih raunica: '. pravoslavni narodi, kojih ima oko 100 miliona dua ..... troe na svoje bogomolje i mantijae u toku sto godina oko 148. 200, 000. 000 franaka, tojest sto etrdeset i osam milijardi i dvesta miliona dinara." (Poslanica bogu ... nav. izd., str. 156.) 196 " .. . sluge boga i oltara trae da se grade crkve i zvonare, da se ukrase oltari i tempia (ikonostasi), mitropolije i kapele, ne gledajui na to to je ivotna potreba naroda ...". (Socijalizam ... cit. izv., str. 224.) \97 od njih " .. jos nikad narod nije dobio rodnu godinu i spasenje u bolcsti i drugoj napasti, niti je molitvom njihovom dobio bar kogod odozgo sa neba gotovu kuu, staju, kolu, bolnicu, itllonicu i druge namirnice." (Cit. rijelo, srr. 226.) 198 Cit. djelo, str. 226. 269. i 271. Uz naredbu da se u kaluere niko ne smije vie primati, [X>Stojci kaluerski ivot treba refonnisati tako da obavljaju korisne privredne djelatnosti i da se mogu eniti: "Time smo u isto ...,-eme skinuli i onu ljagu sa lica hrianst va kojim su ga okaljali sebinjaci i zaneSenjaci sa ureenjem ina kaluerskog, o kome Hristos nita ne govori, ali na popovtinu vie kao na najvee varalice i aspidin narod." (Cit. djelo, str. 270.) 200 Cit. djelo,
SIT.

Vaso

Pelagi

365

....".20l I u moralnom smislu oni izdaju Hristovu nauku.2ff2 Jer su danas " ... manastiri razvratite a kalueri esto i preko volje postaju razvratnici ipodlaci. Izuzetakje jX)sve mali."203 Njima, mantijaima tek " ... treba privatne svojine i olakog gospodskog ivovanja i poasti."204 U njego-voj kritikoj percepciji " ... i sebini ivot mantijaki pokazuje posve jasno da je njihov bog, njihova vera i njihova crkva, oliena u njihovom depu i trbuhu, i da su oni jedino zbog toga ruili i ruili jedne bogove, vere i crkve, pa druge stvarali, gradili, hvalili, osvetavali, oboavali i podravali."205 Ovdje je rigorozno kritian: "Sadanji moral, koga crkva odrava, i radi koga, bajagi, mantijai na svijetu postoje, jeste javna la, koja je zakonom i obiajima utvrena i privilegisana."206 Nadalje, rigorozni je kritiar antikulturne i antiprosvjetiteljske funkcije crkvene religije. Zasniva je na radikalnom suprotstavljanju moderne prirodne nauke i religijske dogmatike. Ove nauke " ... tvrde osnovano i neoborivo da je sve ono puka izmiljotina i la to se pria u katihizisu i takozvanom 'Svetom pismu' o nekom raju i paklu, o nekim nebeskim anelima i avolima, bogovima ... ".207 l jo jednom potvrdie ovaj scijentistiki diskurs: " ... sve tane nauke stoje II opreci sa svim crkvama 'dogmatima' i verama,jer te nauke tvrde posve osnovano i nauno daje svaka vera u bogove, pa bili oni trilini ili dvolini, jednolini ili mnogolini, - proizvod divlje mate, gluposti, nezrelosti, pekulantnih laova i varalica ... ".208 Pri tome se poziva na Marksa i marksizam i Darvina i darvinizarn: "Darvinizam je oborio osnovu nebeskih autoriteta - natprirodnih sila; a marksizarnje podranio sva zemaljska privilegirana prava i otvorio put sree i solidarnosti sviju ljudi i naroda .... ".209 20 I Cit djelo, str. 231. 202 Cit. djelo, str. 231. 203 Cit. djelo, str. 270. 204 Cit. djelo, str. 305. 205 Cit. djelo, str. 356.
206 Umovanje istog raZIlffla, cit. izd., str. 46. Ilustrira ovaj crkveni nemoral brojnim primjerima, od podrke pram na prvu no pa do spaljivanja refortlUltora ljudstva. (Cit djelo, str. 42. i 43.) 207 ucljo/.Izam ... CII..IZV., str. 225 . <,--" .

208 Cit. djelo, str. 356. pri lOme se posebno poziva na spoznaje matematike, fizike, kozmografije i hemije. (Cit. djelo, str. 371.)
209 Cit djelo, str. 377.

- - - - - - - - -- - - -

.-

366

Vaso

Pe/agi

Napokon, obesmiljava religiju kao takvu, dakle, njenu samu dogmatilal. Prije svega, obesmiljava samu egzistenciju Boga2\o i iz nje deduciranu kozmogoniju: .... . kosmologija, fizika i astronomija ne vide i ne mogu da nau II nebeskom prostoru ni prestola boijeg, ni carstva savaotovog, ni ete avola, ni legione anela, ni slavu ni mi-linu raja, ni paklene vrele kazane vode i vatre za grenike ... nauari utvrdili su naunu istinu da niko nije mogao stvoriti svet samo za est dana, niti ima koga ni na nebu ni na zemlji koji moe da pokree svetove i prirodne pojave sedei gore na nebu, II sviti anela i arhanela."21l Obesmiljava i biblijski nauk o Adamu i Evi,212 dogmu o boijem provienju i predstavu po kojoj je Bog stvorio ovjeka po svom 'podobiju',213 o raju i paklu,214 biblijske prie o udirna,215 dogmu o roenju i vaskrsu Hrista,216 o Hristu kao spa-

210 "A realna filozofija veli da je on uobra7..ena mata gluposti, najdublje gluposti."
(Umovanje
istog

razuma, cit. izd., str. 31.) Posebno obesmiljava

svemoguem,

atribuirajue

pred-

stave o dobrom, pravednom, premiloslivom,

sveznajuem

preblagom, premudrom i

Bogu: one su nespojive sa nepravdom na zemlji, neovjenim zakonima, ljudskom pattIjom, zlom i nesreama, prirodnim katastrofama i sJ. (Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 69, 70, 71 i 72.) Imajui u vidu ovo ope ovozemaljsko zlo, on ce, u do kraja ironinom obliku, h~eti pokazati, u fonni dvadeset tri molbe Bogu, neosnovam>s\ tih predstava u spisu Poslanica bogu ili predlog pobonim narodima, nav. izd. 2 11 Soc ,. . IZV., str. 357 . Ija IZam ... CIt..

212 ''Nije ljudska krivica to su Adam i Eva sagrijeili, a nisu ni njih dvoje krivi, nego je
kriv sam tvorac - bog. Kakva majka onakva erka, veli narodna poslovica. Da bude bog bolje, sa. . rlenije svoj porod, proizvod stvorio, pa mu TVorevina ne bi sagrijeila." (Umovanje istog razuma, cit. izd., str. 30.)

213 Ovom dogmom crkva ..... i sebe i boga uasno kalja." (Cit. djelo, str. 30.) Zlo i
u svijetu smisao ove crkvene dogme do kraja obesmiljavaju, pa e "Groznog srca otac nebeski !" (Cil djelo, str. 43.) su narod lake plaiti i globiti mogli." (Cit. djelo, str. 36.) 215 ''Nauni i praktini zdravi razl.oz;i to odriu i smatraju 7..a golu la. (Cit. djelo, str. 40.) 216 " .. a pisce, (Svetog pisma, nap. E. Z.) naroito apokalipse, trebalo je odvesti II ludnicu i oblagati hladnim kompresama sa estim tuirajem. Tako isto trebalo je uin iti i sa jevane1istima i prorocima, koji pisahu da se Hristos rodio naitijem svetog duha, da je Marija ostala preista i nepokvarena djevojka i posle rodenja Hrista, da su Hristos i Lazar vaskrsli iz mrtvih, i da e posle nekog stranog sua svi ljudi vaskrsnuti iz mrtvih i prislupiti pred sud boga oca i boga sina, koji e odvojiti grenike u pakao, a pravednike II raj, u carstvo nebesko." (Koliko Ilas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 74.)
nesree zakljuiti:

214" ... takozvani raj i pakao jesi takoe zlonamjerna mantijaka izmiljotina, sa im

Vaso Pelagi

367

siteiju ljudstva,217 samo Sveto pismo,2 18 samu instituciju Crkve,219 njenih simbola i njenih rituala. 220 Svoju kritiku crkvene religije akcentira i neslaganjem sa stanovitern socijalisti ke internacionalne koje smatra da religiju treba promatrati

217 Zdravi razwn ".. , eli da mu se 'opipatelno' pokae, ime je Hristos spasao svijet; Mi vidimo naim oima da i dan danas, i kroz svu prolost istorije, svijc! trpi svakojake nesree i nevolje JX1Slije Hristova dolaska do danas. isto kao i prije Hrista ... Ako li se pod tim Hristovim spasenjem razumije spasenje od grijeha i pakla, i to nijc istina. Jer, ako je Hristos svojom smru i stradanjem iskupio ovjeanstvo od grijeha, i otvorio svima put u carstvo blaenstva u raj, onda zato trebaju sada mantijai, crkve, molitve i toliki trokovi oko toga?" (Umovol/je istog razuma, cit. izd., str. 40. i 41.) 218 "iSl razum vidi i veli da je tako zvano ' Sveto pismo' skup, zbornik mantijakih i zopaenih i glupih izmiljotina i da vie vrijedi za o'>1eanstvo jedan tabak fizike,
fiziologije, kemije, no sve crkvene i bogoslovske knjige, to su od iskona do danas napisane." (Umovanje isTOg razuma, cit izd. , str. 38.) Sveto psima " ... je sveto kao kupus u proljee. Ljudima ista razuma i potena srca udno izgleda kako se moe zvati Sl'etim pismom jedna lG1jiurina koja je isupnjeno najkrupnijim lagarijama od poetka do kraja!' (pod. V. P., Koliko nos kota bog i gospodar? cit. izd., str. 73.)

219 "Crkva je privilegisani dom zaglupljivanja, lai i ropstva. la kao profesor bogoslovije i amimandrit i po Iri puta ovo kaem. Kad bih drugaije rekao lagao bih narod." (UmoVOl1je istog rozuma, cit izd., str. 44.) pri tome se poziva i na Hrista: "Hristos, za koga vele popovi daje sin baiji, hodao je kao iO veli Sveto pismo u prostim sirotinjskim, haljinama i uio nanxi bez crkve i odede, bez svea i kandila, u otvorenoj prinxii. u polju, na gori, na vodi i POO hladnikom, a sluge njegove uveravaju TIanxi II toj sramnoj lai da je ceremonija crkvena ugodna bogu ocu i rogu SinlL .. 'sluba boija' nije nita drugo do ruganje na boga i ismevanje Hrista i njegovih uenika - apostola." (Koliko nas kota bog i gospodar?, cit izd., str. 61.) Tu averziju prema institucionalnoj crkvenoj organizacijijo jednom fonnulita: '" kada bi taj ~erujui II boga svet verovao i potovao log svog nebeskog boga onako kako veli Isus Hristos, be""L crkava i damija, manastira i sinagoga, i bez ceremonija, mantijaa i molitvica, onda ne bismo mi ni rei rekli protivu takvog verovanja - verovanja koje se sastoji samo u istoj pomisli i elji." (Poslanica bogu ili predlog pobonim narodima, cit. . izd., str. 155.)

220 "'Molitva i blagoslov' ne vrijede vie od obinog bapskog preklapanja i vraanja."

(Umovanje istog razuma, cil izd., str. 44.) "'asni krst' nema vrijednosti ni svetosti koliko obian tap, jer ovim se svijet potapa i brani, a krstom se niko ni II kom s luaju pomoi ne moe. Krst je kao i molitva pomonik: varalicama," (Cit. djelo, str. 45.) "Krtenje je jedna uobiajena navika, koja je toliko sveta koliko puenje opijuma i duvana." (Cit. idjelo, str. 45.) "Bogoslovske kole nisu nita drugo no zavodi u kojima se ui kako e se finUe i vjetije zaglupljivati narodi, izopaav8ti svijet i poricati i ismijavati naune istine." (Cit. djelo, str. 45.)

368

Vaso

Pe/agi

kao pn'valllu stvar.22 I Okonava je zamiiju novih ljudi koji ", .. marljivo rade da se ideja religije prelije II svetu ideju istine i ovenosti '" Tada prestaje i svekoliko dananje zaglupljivanje i omraavanje koje dolazi

od strane takozvanih 'slugu boga i oltara' ."222 Umjesto vjere i religijske istine pledira za vjeru " ... II vjenu mo prirodnih zakona, matematikih istina, i II mjeansku jednakost i bratstvo."223 Zato himnino i poziva: "Pohitaj i spasi ovaj bedni narod, ovo zaglupljeno i zavaena ljudstvo, od kune atmosfere nebeskog i zemaljskog monarha, tiranina-boga i
gospodara! ''224 Rezimiraju~ mo-Lemo rei da njegova radikalna kritika crkvene religije
poiva, prije svega. na recepciji apsolutnog allt1VJXXelllrizm~: " ... nema boga

ni pakla, ni raja ni avola Danas je ovek samo sobom bog, tvorac, pomou nauke: hemije i fizike. on JXlffiOU njih stvara i rastvara razna tela, grmi i
kiu proizvodi."225 A supstancijalna OOrednica njegovog anlroJX>Centrizrna

koji nastupa umjesto

teornonocentrinog

S\jetonazora jest, vidimo, scijenti-

221 Izraava slaganje sa svim odlukama Kongresa Socijalistike Internacionale odranog 1891. godine u Briselu osim sa stavom da religiju treba smatrati privatnom stvari: "Jer religija nije privatna stvar, nego je ona zvaninija i :zakonitija naredba od sviju drugih zvaninosti. je najkrupnija i najtrokovitija zakonita zabluda i la ...". (v Pelagi, Delegatima internacionalnog socijalisticKog kongresa drat/og 1891 godine u Briselu, Beograd, 1891., prema tekstu objavljenom u: Vaso Pelagi, !zabraJIispisi, Sarajevo, \955.,

ona

std.)
222~r 37 voclja Izam ... CII. iZV., str. 1 .

223 Umovanje istog razuma, dl iz., str. 47. U njegovoj kritid crkvene religije pokazuje sc i ispovijedni ton: "Meni, kao bogoslovu, arhimandritu, profesoru i ditreJ.."toru 'bosan..
bogoslovije, za dugo bijee teko ovu vjeitu istinu protivu nas mantijall i naeg mantijakog morala ovako javno priznati i svijetu na vidiku oitovati. Ali uvidjev~i nau manlija..~ku duboku pokvarenost i fino udeene la}.arije, koje smo mi pokrili sjajnim pokrovom, tojest, velikom firmom; boga, vjere, crkve i morala, saznavi uz to stvarne potrebe naroda i ovjeanstva i njegove goleme nevolje ... prinuen sam bio po nagonu naunih razloga, a u hatar istine i pravinosti, da dam ostavkn na to veliko zvanje i gospodovanje ... i da istupim u otvoreni i nepomirljivi boj protiv mantijakih la.arija, i da se JX>Svctim stv-dIDOm unapredenju i usavm.vanju sebe i svoga naroda i ovjeanskog roda, ukoliko sam kadar to uiniti." (Umovanje istog razuma, cil izd., str. 47. )ApostrofIra jo jednom svoje osobno religijsko iskustvo koje JX>Sreduje njegovu misao emancipacije od crkvene religije tako to sc poq1usuje: "Vaso Pelagi Arhimandrit u ostavci i bjv~i profesor i rektor Banjaluke bogoslovije, dakle, onaj koji poznaje sve nitavilo svih svetskih manrijakih i:ogomolja i molitava, vera j bogova." (Pas/anu:a bogu ... cil izd, str. 168.)
oo

sko-banjaluke'

224 Kolika nas koita bog i gospodar? cit izd., str. 97.
225 Cit. djelo, str. 72.

Vaso

Pelagi

369

zam: vjera II mo i superiornost prirodnonaunog uma. A vjena istiIla prirodnih nauka pokazuje " ... daje bie boga ukupno sa svima verama popovskim prava izmiljotina i grozna la sebinih varalica i ladolea koji su voljni da zaglupe i zavade narode, pa da tako o njegovom znoju onako gospodariti i uivati mogu;"226 I antropocentrizam i scijentizam su, u naem uvidu, komponente njegovog ireg, fundamentalnijeg stanovita: nikakva transcendencija nema vie smisla, sva je stvarnost u ima/lellciji svijeta.: " ... u delima ljudskim i u pojavama pnrodllim nema i ne moe biti prsta boijeg, (pod. V P.) niti ikavog provienja njegovog, nego da sve biva po venim zakonima prirode, koja nije ni milostiva ni nemilostiva, ni pravedna ni nepravedna."227 Sva ova stanovita, meutim, posreduje njegova temeljna pozicija koju identificiramo kao recepciju apsolutnog racionalizma. On ukljuuje u sebe neupitnu vjeru u ljudsko znanje i njegovu mo, u sposobnost prosvjeivanja i ljudski smisao za rece}Xiju moralnog dobra. No, on u sebe ukljuuje oznaimo to tako, i etiku petjekcionizma i etiku eudamollizma, a one su, u naem uvidu, njegova vodea misao: "Sva zadaa narodna i oveanska treba da se j edino u tome sastoji: da slui usavravanju, boljitku i usreenju ljudskom. "228

No, zanimljivo je, i to treba zapaziti, jer u dosadanjim interpretacijama to i nije registrirano, svoju kritiku crkvene religije Vaso Pelagi posredno utemeljuje i na recepciji bogumi{ske religijske dogma tike. Zna za nju, mada joj, dijelom, imputira i uitava socijalistike ideje i poziva se na nju te iz njenog horizonta i sa stanovita njenih vrijednosti kritizira razliite likove pervertiranja institucionalnih formi i empirijske zbilje crkvene religije. Upravo po ovoj rehabilitaciji i reaktualizaciji bogumilskog koncepta hrianstva, Vaso Pelagi jest i osebujna linost II historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini.229 226 Cit. djelo, str. 75. 227 Cit. djelo, str. 77.
228 Narodfla pravo ... cit. izd., str. 147.

229 Evo njegove interpretacije religijske dogmatike i socijalnog uenja bogumila:

"Bogumilska nauka ila je da narodima jo jasnije prikae one uzor-istine i fXluke koje su propovjcdaJi Buda, Konfuijc, Laoe, Mcne, Zoroastar. Hristos i drugi prijatelji ugnjetenih i zavaenih naroda - istine koje glase: Svi su ljudi braa i JXl :zakonu prirode jednaki; ljubi blinjeg svog kao samo sebe ... Ne ini drugome ono io nisi rad da ti drugi ljudi ine ... da niko nikome nije duan biti rob niti podv!astan; da zemlja treba da pripada samo onima iO je svojim rukama obrauju; da su spahije i bogatai vjeite i bezbone pijavice naroda; da vladari i vlasnici nisu od boga nego od avola; da su

370

Vaso

Pelagi

Hrist i socijalizam
U legitimaciji socijalizma posebno II apologiji radnitva i eksploatiranog naroda uope, on e se, kao to smo rekli, pozivati na izvornu Hristovu rije. Socijalistiki zahtjev za ukidanjem privatne svojine, naprimjer, argumentira i Hristovim naukom: "Oboavan od naroda sin

boiji Isus Hristos, veli mu levanelj u Lukinom II glavi 3. stihu Ilovu zapovest: ' Ko ima dve haljine, neka jednu dade onome koji nema' .''230 Tako svetenik.e i kaluere naziva grabljivim i nazadnim jadnicima koji " ... nee da znaju da svaki onaj izdaje Hristovu nauku i narod svoj koji nee da ivi i da radi po onoj Hristovoj propovedi: "Pastir dobar polae i duu svoju za stado svoje" i onoj drugoj koja veli: "da svetle dobra dela naa pred ljudima, kao to svedi svea na stolu i sunce na nebu"."231 Otuda e socijalizam i njegove programske projekcije utemeljiti i na
izvornoj
rijei

samog Isusa.

Sa tog stajalita radikalno, u kontekstu svoje percepcije socijalistikih ciljeva, odbacuje " ... svako verozakonsko zaglupljivanje naroda ...".232 Socijalistiki moral je najsavreniji moral " ... pored koga pretvara se u prah i nitavilo mantijako-crkveni moral."2J3 No, on, ovaj moral, ima svoje izvorite, izmeu ostaloga, i u rijeima-djelu samog Hrista koji je, u njegovoj percepciji, " ... uzor muenika ..... 234 Tako e, naprimjer, ideju ravnopravnosti kao utemeljujuu ideju srpskog, odnosno socijalistikog zadrugarstva legitimirati i Isusovim propovijedanjem ove
popovi varnlice naroda i izdajice boga i moraJa; da bog nema i ne treba nikakvih namjesnika i advokata - mantijaa; da bog ne trai nikakvih molitava, vjera i crkvi; da su bogomolje popovski dutani gdje vode bezbonu rrgo\,1nU sa imenom boga i morala; da su zvona avolske trube; da su ikone varvarski idoli; da bog ne lrai od \judi nikakve rtve itd. - Bogumili su priznavali boga i Hrista kao uzvienc ideale koje trcba drati u mozgu ovjekovu, a ne II bogomoljama, molitvama i ceremenijama mantijakim." (Droga Pe/agieva odbrana ... cit izd., str. 204.) Zanimljivo je da on apostrofira kako su bogumili bili proganjani i od strane pravoslavne hijerarhije, preciznije od vizamijske, grke i bugarske gospotine (Cit. djelo, str. 204.) ali su se, uz sve progone, proirili pod imenom patarena, albigonaca i sl., II Italiji, vajcarskoj, paniji, Francuskoj, Engleskoj, Njemakoj, Cekoj. (Cit. djelo, str. 205 i 206.)
230 Narodna prcn>a ... cit izd., str. 139. 231 Soc /Izam ... CIt.. . iZV., str. 23 1. ljQ .

232 Cit. djelo, str. 2 14. 233 Cit. djelo, str. 220.

234 Cit djelo, str. 265.

371 ideje. 235 I zamisao socijalne pravde ukOljenjuje u Hristovoj nauci. 236 I ideju meunarodnog bratstva utemeljuje u Hristovoj rijei. 237 S njom u vezi jest i ideja kosmopolitizma a i nju" ... je ak i Isus Hristos, nazvani 'spasitelj sveta' propovedao."238 Svoju temeljnu kritiku misao da dravni, crkveni i novani vlasnici, a ne komunisti , socijalisti, socijaldemokrati, rue religiju na svakom koraku, potkrepljuje opet Hristovim rijeima: "Pastir dobri polae i duu svoju za ovce svoje", dakle, za narod. 239 A oni, vlastodlci, zapravo, ne ispunjavaju ovu i druge izvorne Hristove zapovijesti.240 I ideju mira medu ljudima i narodima utemeljuje i II Hristovoj rijei: ''Hristos je propovedao mir meu ljudima, a gospoda dravna i crkvena pod fumom patriotizma i dravne vere rue to, pa ire medunarodnu mrnju i vode neprestane ratove."24I Ne osuuje, uglavnom indoktrinirane, narodne zablude o socijalizmu pa " ... moramo prema narodu biti velikoduni kao Hristos, koji sveala odgovara: 'Prata im se, jer ne znaju ta rade.' Slava uzor-mueniku Hristu i onima koji se do takve vrline i uzoritosti uzvisiti mogu! ".242 Kao to vidimo, Vaso Pelagi temeljne ideje svoje vizije socijalizma nalazi i u Hristovom nauku i s njim dodatno legitimira nonnativnu sadrinu te svoje vizije. Zato e biti i eksplicitan: ''Mi ... ne pobijamo uslugu Hrista, kao refannatora, kao radnika za sirotinju i muenika za svoje uenje, to jest, ako je on zbilja i postojao ... Hrista vidimo kao ovjeka koji je neto i o socijalizmu naglaavao. Po tome moemo ga potovati kao potena i napredna ovj eka u ondanjem pokvarenom drutvu jevrejskom. "243 Otuda vjeruje da nije " oo. daleko ono sveto _235 Cit. djelo, str. 271. 236 "Religija Hristova trai: da se razdeli imanje sirotinji, pa da se ide putem Hristovim u borbi protivu nepmvde u ime istine i pravde ... ". (Cit. djelo, str. 362.) 237 "... Hristos, koga stotine miliona oboavaju kao sina boijeg, ui da su svi ljudi
ljubi blinjeg svoga kao samog sebe, a blinji jeste, dodaje on, svaki svetu." (Cit. djelo, str. 355.)
bm8: ovek

Vaso

Pelagi

na

238 Cit djelo, str. 372. 239 Ci!. djelo, str. 362.
240 Citira i vie drugih fonnulacija iz Jevanelja, konfrontira ih sa praksom svjetovne vlasti i crkvene religije i, pri tome, argumentira u prilog temeljnoj tezi da drava i crkva, faktiki, poriu i iznevjeravaju Hristovu rije. (Cit. djelo, str. 362.) 241 Cit. djelo, str. 362.

242 Cit djelo, str. 380.

243 Umaval/je istog raztll1Ul, cit. izd., Sir. 42.

372 vreme kad

e

Vaso

Pelagi

ceo narod i ceo rod ljudski verovati samo takvu veru, jer ona jedino dolikuje bogu pravde i istine, bogu razuma i uzor-mueniku Hristu. ''244

vjeri II socijalizam. on e i svoj projekat socijalizma, II naem uvidu, deskribirati jezikom religijske dogmatike. ali sada II njegovom sekularnom obliku. Socijalizam nije bezbonitvo, percipira socijalizam kao sekularnu vjeru245 pa umjesto crkvenog Boga i njene dogmatike socijalizam ispostavlja vjeru II " ... naeg boga pravde i istine (Jxxl. V. P) ...".246 U tom smislu i pie:" ... nGaje vjera - naelo i nauk socijalizma ... naa je crkva - narodno i oveansko bratstvo i blagostanje; na je moral - ekonomska i politika jednakost sviju ljudi i naroda i sviju korisnih privrednih i nunih drutvenih lanova; a na je gospodar razlog nauke uopte, a naroito razlog i zahtev fiziologije i humanitarnih nauka.... Mi te svetinje jae i vie potujemo i uzdiemo od svijih mantijakih bogomoljaca na svetu."247 Jo jednom utemeljuje svoju percepciju socijalizma kao vjere u rijei i djelu samog Hrista; ''Takom verom disao je i sam Hristos, koji veli: 'Crkva boija - to ste vi narod; bog je II vama samima; ide vreme i ve je nastupilo kad se neete moliti bogu ni u crkvi jerusalirnskoj, ni na gori samarijskoj, nego e pravi bogomoljci moliti se duhom i istinom, jer je bog duh i istina; gde se sastanu dva ili vie njih II ime mene, tu sam ija i tuje crkva' i t. d.''248
Rije je o

244 Poslanica bogu ... cit izd., str. 168.

245 U tom smislu e pisati kako je on "... naa vera, crkva i pobonost prava, istinita.
razumna i Sl'Conosna za sve ljude i narode, za sve vekove i pokrajine ... Ona ne tta.i. ni bogomolje ni bogomoljaca, ni crkava ni damija, ni manastira ni sinagoga, ni popova ni kaluera, ni hoda ni fratara, ni papa ni patrika, niti ikakvih trokova i izmotacija sadanjih." (Socijalizam, ... cit. izv., str. 367.) 246 Cit. djelo, str. 358.

247 Cit. djelo, str. 358. 248 Cit. djelo, str. 358.

Vaso

Pelagi

373

ID

SOCIJALIZAM I SVJETSKI MIR

Antimilitarizam
U temeljne ciljeve socijalizam uvrtava izgrndnju svijeta bez ratova, vojske i oruja. Politika mira je i njegova temeljna preferencija. Otuda, pennanentno i konzistentno kritizira politiku naoruavanja uopte2 49 a posebno srbijansku vojnu obuku koja se svodi na sticanje vjetine " ... da svaki zna to bolje i bre napadati i ubijati druge ljude i narode ... ".250 Zato e traiti i radikalnu, antimil itari stiki, i to u koncepcijskom smislu, utemeljenu vojnu refonnu. Ona ukljuuje eliminiranje stajae vojske,25l izvoenje, u operativnom smislu, vojnih vjebi nedeljom i za praznike, ukljuivanje vojnika II zadrugarsku privredu, ukidanje svih vojnih zvanja, zabranu upotrebe vojske protiv graana, apsolutni suvrenitet skuptinskog predstavnitva u odluivanju o ratu i miru i sl.252 Anfimilitarizam i pacijizam, dakle. svrstavamo u njegova teme/jna politika stajalita. U tom smislu i pie i trai, moli od Boga" ... da se ljudi i narodi urede i ponaaju tako da prestane jednom zauvek u svetu ratovanje i ratno oruje i oruanje."253 No, njihova objektivacija podrazumijeva na jednoj strani, emancipaciju ljudi i naroda od triavih autoriteta boga i gospodara,254 od " ... boije i gospodareve tiranije ...",255 ispod tiranina-boga i gospodara. 256 Na drugoj strani, ona je objcktivacija, a s njom i ona emancipacija, mogua tek sa socijalizmom.
249 Cit djelo, str. 225.

250 Cit. djelo, str. 225. 25 I Ona je uvijek u fi.mkeiji a[X)logije vladajueg establimenta: "Zbog toga gospodari
i njihovi jataci umnoavaju vojsku i oruje, andare i pijWle, kao bajagi u interesu otadbine i naroda, za odranje reda i poretka, a u samoj stvari, vojska i oruje treba im jedino radi odravanja sebe i svojihjataka u vlasti i gospodarstvu i radi jo veeg ijaeg globijenja i ugnjetavanja naroda ...". (Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 85.) 252 Soc" ,. . IZV., str. 246 . I)a IZam ... CIt..

253 Poslanica bogu .,. cit izd., str. 161. Obraa sc i u ovom kontekstu ironino Bogu,
pa e rei: "Zar je dostojno nekog boga da ak sama Evropa svake godine otima narodima svojim tri i [x) miliona vojnika II miru, a \o do 16 miliona u ratno vreme, pa ih stavlja II kasarne i gubilita ...". (Poslanica bogu ... cit. izd., str. l6 1.)

254 Koliko nas kota bog i gospodar?, cit. izd., str. 93.
255 Clt. d lO, str. 96 ~e . 256 Cit. djelo, str. 96.

Vaso Pelagi 374 on treba da srui drutveni poredak koj i " ... odobrava i upranjava princip varvarskog ratovanj a, oruanja isoldaenja ..." ,257 Sa socijalistikom svijeu mogue e biti da narodi " ...budet ubijanja budet oruja i sramnog ratovanja, preobrate na izraivanje ... namimica, nunih potreba narodnih i ljudskih."258

Mir i meunarodni odnosi

Vidjeli smo, II nacionalinnu, ovinizmu i pervertiranom patriotizmu, odnosno II religioznom i nacionalnom fanatizmu, vidi on izvore ratova, tog, rei e, glavnog medunarodnog ubicu II modernom svijetu. Kada se svijet reformira po naelima socijalizrnaonda e, vjeruje, ", .. tek biti meu ljudima i nanxlima mira i ljubavi, pravde i istine, razumnosti i blagostanja, sree i potenja."259 Njegov se ideal i sastoji II tome da se na osnovu socij alistikog preobraaja drutva tl cijelom svij etu izgrade takvi odnosi koji e omoguiti da svi ljudi ive ". __ II blagostanju, II miru i ljubavi sa svim ostalim ljudima i narodima bez rata i ratnog oruja ... ".260 Socijalizam e " ... izmiriti i zbratimiti zavaene i omraene pomenute narode, kao i cijelo ljudstvo ... ".261 Meu!lL1rrxilli mir - to je jedna od najviih vrijednosti u njegovoj !X'litikoj aksiologiji.262 Dok se ne dovri socijalistiki preobraaj drutva predlae formiranje meunarodne komisije koj a treba da ..... zaraene strane izmiri i presudu im izda.''263 Uz njih idu i vrijednosti internacionalne tolerancije, meunarodne solidarnosti 264 i meunarodnog zbratimljenja. 265

257 .xK.:l)a,. <"- - " lZanl

tr Cl.(. IZV., S.

270 .

258 Cit. djelo, str. 371. U prilog takvoj viziji govore sve nauke, sociologija, statistika, racionalna politika ekonomija, nauni moral i sl,. (Cit. djelo, str. 370, i 371.) 259 Cit djelo, str. 237.

260 Cit. djelo,

Sir.

215.

261 Cit. djelo, str. 239. Ovdje misli na narode u Srbiji, Bugarskoj, Vlakoj, Rusiji, Grkoj, Maarskoj, Hrvatskoj i Turskoj . (Cit. djelo, str. 239.) 262 Cit. djelo, str. 253263 Cit. djelo, str. 371.

264 Socijalizam podrazumijeva i izgradnju svjetskog drutva koje e poivati i na "... meunarodnoj solidarnosti sviju ljudi j nanxla." (Cit. djelo, str. 205.)
265 Cit. djelo, str. 253. Zala i govori o svetom meunarodnom bratstvu kojeg ugroavaju crkvena religija i naelo narodnosti. (Cit. djelo, str. 357.)

375 Socijalizam i jeste " ... tvorac meunarodne solidarnosti i prave politike i ekonomske jednakosti ...".266 Pledira da ove vrijednosti, dakle, antimilitarizam i mirotvorstvo, budu okosnica novog, socijalistiki refonniranog kolskog obrazovanja.267

Vaso

Pe/agi

Kritiki

rezime

U marksistikim interpretacijama, na prostorima ex-Jugoslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini, socijalna i politika misao Vase Pelagia, uglavnom, nekriti ki je recipirana. 268 I to zbog, za doba u kojemje mislio-djelovao, njegovog ranog. vie/onna/nog, otkria, prisvajanja i populariziranja same ideje socijalizma. Ovdje se ta nekada konvencionalna marksistika-komuni stika recepcija naputa pa se ulazi II racionalnu kritiku njegove misli.
Razumije se, u limitima vlastite obrazovanosti i u granicama osebujno percipiranih povijesno-aksiolokih preferencija, prihvata Vaso Pelagi, u historijskim okolnostima koje su do kraja averzine prema njenim prvim pojavama, ideju socijalizma li verziji evropskih socijalista i socijaldemokrata, a ne u ortodoksnim komunistikim varijantama. U skladu s tim, preferira, II osnovi, i II krajnjem smislu, reformizam umjesto nasilja revolucionarnih obrata. Vie je socijaldemokrat nego anarhistiki avanturist i nihilist ili revolucionarni komunist. Pri tome, i II tome vidimo vrijedne domete njegove misli, njegova je kritika analiza socijalne patologije to je sa sobom donosi privatno vlasnitvo na tlu kapitalizma, II nmogim dimenzijama deskriptivno adekvatna, dijagnostiki tana, teorijski, mada i epigonska, relevantna.
266 Cit djelo, Sir. 377.

267 "Pri posmatranju vojske i ratnog oruja, gradova Ilalleva besedie im se o svima
uasima danguba, ~ta, mkova, neovenosti, bralOubistva, nemoralnosti, )Xlgibije i swnanutosti, koje donosi rat i ratno pravo i oruje, i o nainu kako se to najgroznije var~
varstvo unititi moe ... ". (Cit djelo, su. 328.)

268 Mjesto njegova roenja nazvano je Pelagicvo. U vie navrata izdavani su njegovi
izabrani spisi. Obiljeavane su godinjice njegovog roenja i smrti. Na sveanim akademijama socijalistika aksiologija ga je himnino slavila. Interpretatori njegovih spisa su marginalizirali njegove koncepcijske previde i zablude. Prikrivale su sc, naprimjer, njegove antisemitske predrasude, a njegov projekt prisajcdinjenja Bosne velikoj pansrpskoj dravi gotovo da je cenzorski pre<:utkivan. Ilustracije su lo nekritike recepcije njegove socijalne i politike misli.

376 VclSO Pelagi Na njenom terenu, onda, fonnulira on i bitne komponente svoje humanistike i demokratske politike aksiologije: preferira ideal socijalne jednakosti, socijalne pravde, emancipacije rada, drutvene solidarnosti, vladavine prava, politikih sloboda radnika, meunarodnog bratstva i sL Ali, sa tezom da je socijalizam sa svojim temeljnim zahtjevom za ukidanjem privatne svojine, i tu pokuava biti inovacijski, i na neindustrijskim, nekapitalistikim osnovama, ipak, odstupa tl odnosu na tada vladajui misao o uzrono-posljedinim relacijama izmeu razvijenog kapitalizma i mogunosti socijalizma.269 No, i onda, i poslije, nesporazum je bio II pogledu poimanja Marksovog razumijevanje pretpostavki i karaktera socijalistike revolucije. Njegova je temeljna ideja da je povijesno nuno prevladavanje privatnog vlasnitva nad proizvodnim snagama. No, do njega e doi ne
politikom

voljom avangardnog subjekta nego sa svjetsko-povijesnim

razvojem podrutvljavanja sredstava za proizvodnju i podrutvljavanjem socijalnih odnosa uope. Ono, meutim, podrazumijeva do kraja razvijeni planetarni svijet kapitala, profit-odnosa, robne proizvodnje, trinorazmjenske ekonomije, racionaliziranog rada, te znanosti, tehnike, tehnologije i svjetskog saobraaja uope. Nije kasnije, na istono evropskom i orijentalno-azijskom tlu imala ovakva Marksova zamisao socijalistike revolucije svoj humus, mada je bila, uslijed historijskih okolnosti, manje ili vie, nasiillo prihvaena i prakticirana II formi, ne socijalnih, nego socijalistikih kao politikih revolucija. Ali, u teorijska razrjeenja Marksovog poimanja socijalistike revolucije ovdje se ne moe ulaziti. Vaniji su drugi, matUe koncepcijski komplicirani, kritiki uvidi u Pelagievu percepciju socijalizma Koncipirajui, dakle, svoju viziju socijalizma II kontekstu pretkapitalizma i njegovih rudimentiranih oblika na [StOlal, a prije svega II Srbiji, on e, zapravo, u osnovi, formulirati projekat patrijarhalnog SOCijalizma ija je paradigma tradicionalna slavensko-slpska seljaka zadl1lga. Teorijski previdi i koncepcijski redukcionizmi pa i naivne predstave o socijalizmu onda proizilazi iz recepcije te paradigme.
269 Na tlu ove misli, odmah nakon pojav~ivanja Socijalizma ... pojavile su se kritike upravo ove temeljne Pelagieve teze: on " ... ne zna niti moe da pojmi da je socijalizam produkt drutva jednoga, osnovanoga na privamoj svojini i tek na izvesnom stupnju razvitka, kad se javi tako zvani slobodni radnik, proleter, sa velikom industrijom Niti on zna i moe da pojmi da suvremeni socijalisti ba u daljem razvoju te industrije gledaju mogunost ostvarenja svojih ideala." (S. M. P., Delo, Beograd, 1894.)

377 Socijalizam je, kao historijsko-antropoloki predestinirana nunost i apsolutna istina svijeta, na drugoj strani, bar, ovdje, II naem kritikom uvidu, kod njega zamiljen, u osnovi, misti:fikatorski, kao mitologija, religija, idolatrija. Projicirana je, dakle, kao transhistorijski, ontologijski i antropologijski utemljena stvarnost koja nekom zauuj uom logikom predestinacije i njenog provienj a nadolazi i, napokon, trijumfira. No, ta predstava nije, ni u njegovo doba, unutar emancipatorskih filozofija, imala racionalno utemeljenje. Jer, zamilja ona socijalizam kao djelo neke aksiomatske moi u historiji: kao, prije svega, rei emo, sekulariziranu hrimlSku dogmu o iskupljenju to, zapravo, svjedoi, moda i nesvjesno, refleksijama njegove izvorne hrianske i to dogmatske religioznosti. Kao da se pojmovi 11IiallSke teologije ovdje tek sekulariziraju i izraavaju, u poimanju socijalizma, u svjetovnim tenninirna to inae, nije, objektivno, njegov unikatni patent. Jer ta, da uzgred kaemo, transformacija uglavnom karakterizira i politiko miljenje evropskog zapada u cjelini, posebno u 19. pa i u 20. stoljeCu. 270

Vaso

Pelagi

Socijalizam je, logikom te sekularizacije hrianstva, pojmljen, nadalje, kod njega, i II eshatolokom diskursu: on je konana, apsolutna svrha svijeta i, navodno, definitivno rjeenje povijesno produciranih antagonizama ljudske egzistencij e. I to je, taj smisao za pseudosvjetovni eshatlogizam, jedna od formi sekularizacije njegovog izvol7log hrianskog miljenja pojmova, koncepcija, vrijednosti i anticipacij a to ulaze II njegovu viziju socijalizma. Na tlu tih transmutacija od hrianstva ka svjetovnosti on socijalizam recipira, u osnovi, idolatrijskim diskursom pa socijaliste zamilja, kao to smo vidjeli, idilino, apostolski, sakralizirana, kao nadljude. Sline slike su kasnije pennanentno reproducirane u komunistikom pokretu i proizvodile idole i moi socijalistikih harizml, a one su bile stoeri pseudo socij al isti kog totalitarizma. I tu je supstancijalni hendikep njegovog projekta socijalizma, tu je on, mada u tome dijeli sa svojim vremenom i opu modu uvjerenja i utopijskih nada, izgubio kontakt sa logikim miljenjem i uvidima u logos povijesti. Jer, polifonijska filozofija povijesti, s onu stranu evropocentrinih predstava o pravocrtnoj, ali predestiniranoj linij i historije koja, navodno, nuno odvodi ljudstvo u socijalizam-komunizam, prepoznaje povijest kao polje nezakljuenih egzistencijalno-socijalnih alternacija, zapravo, kao ispranjen prostor od eshatolokih, imanentnih ili transcendentnih, komunistikih ili religijskih, svejedno, provienj a. 270 O toj transfonnaciji vidjeti u: Esad Zgodl, Sarajevo,1999.
Ideologija nacionalnog mesijanstva,

------ ~- - -

378

Vaso

Pelagi
II

Ali, sada nastupa paradoks II njegovom miljenju: mada projektira, koncepcijskim dimenzijama, II naem uvidu, socijalizam II logici i

II

mentalitetu sekulariziranog hrianstva, upada i II iracionalne negacije njegovog povijesnog smisla, svjetonazorskog, socijalnog, psihologijskog i filozofijskog izvorita To ima i svoje implikacije. Prije svege, on je radikalni kritiar povijesno-socijalne funkcije crkvene religije, a ona se
sastoji
II

njenoj apologiji vladajueg, spram narodne veine, zbilj ski

pre~eranosti, II

eksploatatorskog i socijalno nepravednog dravno-politikog i ekonomskog establimenta. Bez obzira na njene

tano ,

osnovi, ona

i to, II naem uvidu, historiografski nije sporno, identificira kako

je historijska Crkva, preokupirana i vlastitim materijalnim interesima,

bila uvijek vana, oslanjajua komponenta dominirajueg establimenta, te se stavljala kao legitimacijsko sredstvo II funkciju vlastodrakih reima.

Uz radikalnu kritiku socijalno-psiholokih funkcija religije, koje produciraju svijest podanitva, pokornosti, konformizma i ope kontemplacije spram reima eksploatacije i socijalne nepravde, ostvaruje on i kritiko-radikalne uvide i u svojevrsnu, kako smo to nazvali, politiku ekonomiju Crkve. Pri tome, identificira izvore i oblike njene ekonomske moi koja se, uglavnom, u njegovim, II osnovi historijski tanim uvidima, crpila iz eksploatacije narodnog, odnosno, nacionalnog bogatstva. Njegova kritika politike eko,wmije Crkava, dakle, njene materijalne moi, u osnovi, korespondira sa povijesnim injenicama te je i u tom smislu utemeljena i racionalna. ona je, ova kritika, u austrougarsko doba, bila znaajan doprinos emancipatorsko-prosvjetiteljskim i opekul tumim intencijama bosansko-srpske i uope bosanskohercegovake socijalno-politike misli pa je za to ovdje i svrstavamo II njene vrijedne doprinose. Jer, ona je postavila, ako i nije moda rijeila, ope pitanje: odakle bogatstvo materijalno vjerskim zajednicama i prije, II historiji, i sada, u savremenosti? Ne postoji, bar do sada, ozbilj na historiografska znanost O politikoj ekonomiji vjerskih zajednica u nas. Vaso Pelagi je bar ideju te orijentacije u historiografiji - inicirao i zato, izmeu ostalog, zavreuje meritorno mjesto II historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini. Nadalje, kriti ar je on i crkvene kulturno-prosvjetiteljske funkcije. OVU kritiku izvodi, izmedu ostaloga, i iz radikalnog suprotstavljanja religije i prirodnih nauka kao oblika spoznaje svijeta. Kree se, dakle, II tom smislu, unutar tradicionalne prosvjetiteljske averzije i negacije svake

Vaso

Pelagi

379

spoznajne vrijednosti religije. pri tome ne zna i za drugaije modele razumijevanja ovih odnosa, za one koji, naprimjer, ustanovljuju kako nauka potvruje u formi svojih zakona religijsku viziju boanske umnosti (provienja) II svijetu ili da su nauna i religijska spoznaja dva paralelna, meusobno nedodirljiva i neovisna oblika spoznaje i to tako da jedan drugi ne negiraju ili ne ponitavaju.
No, uz kritiku socijalnih, psiholokih, ekonomskih i sporoajnih funkcija crkvene religije, on, i to je vrhunac njene kritike, obesmiljava samo njeno izvorite - religijsku, posebno hn'anslat dogmatiku. I tu, sa stanovita apsolutizma racionalistikog diskursa, kojeg, inae, nekritiki slijedi, ini gotovo apsurdne previde. Zapravo, izvjesno je, uz sav racionalni potencijal njegove kritike historijske, dakle, povijesno reinterprerirane-iskrivljene crkvene religije, dakle, religije kao socijalne institucije, ona, posebno u racionalistikoj, a ne racionalnoj, razlikujmo ta dva pojma,27l demontau dogmatike zavrava u totalnoj aprioristikoj diskreditaciji religije i negaciji svakog njenog ljudskog smisla te, na tom tlu, gubi i na svojoj racionalnosti. A, dovoenje u vezu ove percepcije o, navodnoj, prirodi religije i koncepcijske ideje socijalizma, objektivno, producira i inhibicije u mentalnoj svijesti masa ka recepciji ideje socijalizma. One su se, izmeu ostaloga, na kraju 20. stoljea, sa slomom evropskog socijalizma, da to uzgred pomenemo, pokazale i osvetnikim, prije svega, prema ideolgijskosocijalistikoj preferenciji, navodne, superiornosti ateizma i njenoj proklamaciji javne ravnodunosti prema religijskim afinitetima ljudi svakodnevnice. Taj animozitetni rigorozum spram religioznosti , II naem kritikom diskuru, ini, ne samo njegove uvide II socijalnu povijest religije, nego i njegov koncept socijalizma u mnogo emu . . . lmagmanum.

271 U razlikovanju pojmova raciolla/isti/w j racionalno slijedimo Franca Nojmana: "Ljudsko ponaanje moe biti racionalno i iracionalno. Govoriroo li o racionalnom ponaanju, ne mislimo time na racionalistiko ponaanje. Imenica koja odgovara pridjevu 'racionalno' jeste 'racionalnost', dok 'racionalistiko' korespondira s 'racionalizmom' ... Racionalna teorija ne porie da ljude, ljudske skupine i klase ne potiu i drukiji do intelektualni motivi, recimo pramovjctje, vjera ili potisnuti nagoni. Racionalni prisrnp vidi da tc iracionalne snage imaju vic ili manje presudnu uJogu ... i pokuava ih objasniti... Racionalistiki prisrup, naprotiv, promatra o..;eka kao isto intelektualno bie, kao apstraktnu taku pridruivanja:" CF. Nojma", Odnos suverenosti prema vladavini zakona, Politiko misao, br. 4, Zagreb, 1990., str. 29.)

Vaso Pe/agi Uz to, njegovi antireligiozni spisi, ispunjeni uvredljivim podsmijehom, surovim ironizmom, vulgarnim cinizrnima i sL, pokazuju i dimenzije necivilizacijske ignorancije Drugog i Drugaijeg. I tu se, napokon, II koncepcijskom smislu, pokazuje jo jedna od bitnih inkonzistencija II njegovom miljenju:!aJlatina in/oleml/Clja prelila religijskoj svijesti i njenim dogmatskim izvoritima nespojiva je sa njegovom deklariranom recepcijom liberalno-demokratskih vrijednosti i socijali stike aksiologije koja, i II njegovim predstavama, ukljuuje II sebe, kao to smo vidjeli, ethos slobode i prava na javnu subjektivnost.

380

No,

ve

smo to akcentirati, uz sav radikalizam II odbacivanju crkvene

religije, legitimira on socijalizam ne samo sekularnom nego i eksplicitno hriansko-dogmatskom argumentacijom pozivaj ui se na aksiomatski vrijednosni status, navodno, socijalistikog Hrista. I tu je jedna od
zagonetnih inkonzistencija njegove misli. No, iz diskursa dvadesetog stoljea, i ta veza afirmira, bar u ovom sluaju, to nije posrijedi u drugim aspektima njegove vizije socijalizma, naprimjer, u predstavi o superiornosti klasnog i internacionalnog nad magijom nacionalnih opsesija, njegov afinitet ka anticipaciji, a njega je potvrdila, naprimjer ideja i koncepcija hrianskog socijalizma ili katolike teologije osloboenja ili islamskog socijalizma. Njegova se kritika m isao, i to je njena imanentna, ali nepremostiva potekoa, o religiji kree II ekstrernima. U tom logikom kontekstu i ne moe doi do racionalno, a ne racionalistiki, utemljenih stanovita. Naputa, naprimjer, poziciju apsolutnog teomOflocellf1izma i okonava, na drugoj strani, na stanovitu apsolutnog antropocentrizma. Naputa svijet iracionalnih idol atrija, ali zavrava na stajalitu apsolutnog scijentizma. Odbacuje smisao svijeta transcendenClje, ali kree se II apsolutizaciji svijeta imanencije. Radikalni racionalizam nastupio je umjesto iracionalizma ili transracionalnog miljenja. U tim radikalno alllagonistikim diskursima Vaso Pelagi je u miljenju religijskog fenomena morao zavriti u svojevrsnim iracionalizmima, i tuje granica njegovog miljenja. Zanimljvo je, meutim, da Vaso PeJagi u svoj koncept socijalizma integrira i nekoliko temeljnih vrijednosti liberalno-graanske i demokrntske aksiologije. Ne prav~ dakle, nikakav diskontinuitet nego, i to je jedna od vrijednosti njegove misli, recipira, mada ne uvijek i konzistentno, taj aksioloki ethos to, u krnjnjoj liniji, korespondira i sa njegovom koncepcijom evolutivnog prelaza u socijalizam. Recipira tako, naprimjer, ideje ustavnosti, suvereniteta izbornog predstavnikog tijela, slobodnih izbora, socijalnog i IX>litikog pluralizma, slobode tampe i javnog mnijenja i sl.

Vaso

Pelagi

381

Ali, nije mogao osvijestiti temeljnu, supstancijalnu inkonzistenciju u recepciji ovih ideja i svoje vizije socijalizma utemeljenog na patrijaraInom zadrugarstvu i sveopem socijalistikom kolektivizmu. Nadalje, II kontekstu idealizacije ideje kosmopolitizrna i idilinih vizija socijalizma, te idolatrijskih percepcija mesijanskog poslanja socijalista - socijaldemokrata, nije Vaso Pelagi mogao razumjeti porijeklo, relevanciju, snagu i povijesnu svrnu naela nalVdnosti. Njegova se kritika idolatrijskih pervertiranja ovoga naela moe smatrati racionalnom. No, kad se ta kritika poistovijeti sa odbacivanjem nacionalnih identifikacija kao takvih, a on to ini svojim pozivima na idealno-normativni um, dakle, da ovjeanstvo vjeruje u jednu vjeru, da govori jednim jezikom, da pie jednim pismom kako bi S~ izbjegli meunarodni konflikti, onda njegova misao okonava II imaginaciji koja ne korespondira s os~edoenom, i u njegovo vrijeme, historijskom praksom superiorne nadmoi nacionalnog II odnosu na klasne identifikacije, na proleterski internacionalizam, socijalistiki kosmopolitizam i sl. Neovisno od ovih utopistikih valera, i neovisno od toga to ih vee za svjetski trijumf socijalizma~ u vrijedne domete, prije svega, njegove politike aksiologije, uz ve one akcentirane, uvrtavamo prejerellciju antimilitarizma, antiratni dislaJrs i rekonstrukciju-izgradnju meunarod nih odnosa na vnjednostima milVtvorstva, etici bratstva i jednakosti te ethosu solidarnosti izmeu ljudi i naroda. Vaso Pelagi, za razliku od kasnijih bosansko-srpskih intelektualaca, nije imao afinitetet ka recepciji rasistikih teorija. Naprotiv, znao je za fenomen rasa ali, u diskur.m racionalizma i scijentizma, nije mu pridavao nikakva posebna znaenja niti je iz njega deducirao bilo kakve socijalne, politike ili nacionalne koncepcije. Antisemitske predrasude kao jedno od najkontroverznijih njegovih stanovita, otuda, nemaju iza. sebe, u svojoj osnovi, nikakav rasistiki diskurs. No, one su ne samo civilizacijski anahrone, nego su i koncepcijski inkonzistentne njegovoj recepciji liberalno-demokratskih vrijednosti i temeljnim idejama u njegovoj viziji socijalizma. Ni njegovi pogledi na islam nisu bez jednostranosti i predrasuda. Pokazuju i njegovu neinfonniranost u pogledu izvornog islamskog dogmatizma. je, vidjeli smo, njegovao simpatije prema slavenstvu i junosloveJlslvu. No, nije, istodobno, ni u kontekstu recepcije socijalizma, napustio ideju pa!lSrbizma. Jer, mada je ponegdje govorio o Bosru kao Vaso
Pelagi

382

Vaso

Pe/agi

svojoj otadbini i II jednom periodu upotrebljavao termine bonjaci i ereegovei, njegovo je stanovite etnikogpansrbizma i naelno , koncepcijska TaZIjeenje dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine II fonni njenog prisajedinjenja Srbiji272 i II periodu recepcije, apologije i popularizacije. ideja socijalizma, ostalo, uglavnom, konstantni posrednik i opsesivna aspiracija II njegovom politikom miljenju i II javnom angamanu II cjelini. Otuda, sa pozicija etnikog pansrbizma i svesIpskog ujedinjenja II
obliku pansrpske drave,
II

njegovoj zamisli reducirane junoslovenske

konferenCIje i nema, kao to smo vidjeli, mjesta za Bosnu i Hercegovinu

kao povijesni individua1itet niti za junoslovenske narode kakvi su Bonjaci, Crnogorci i Makedonci.

***
No, s onu stranu prezentiranib kritikih opservacija, Vaso
Pelagi,

prije

svega, po tome to je, kao prvi Bosanac, otkrio, prisvojio i popularizirao ideju i projekciju socijalizma, osigurava sebi, li naem uvidu, relevantno mjesto II historiji socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini. Unio je u nju, zadnjih decenija 19. sto ljea, po prvi put, do tada nepoznatu tematiku i na taj nain otvorio bosanskohercegovakoj inteligenciji mogunosti iskuavanja novih teorijsko-politikih problema, a samu bosanskohercegovaku politiku misao doveo u dosluh sa, u to doba, na evropskom zapadu, ve magistralnim teorijskim, ideologijskim i praktino-politikim tokovima izraslim na tlu razvoja radnikog, sindikalnog, socijaldemokratskog i komunistikog pokreta. No, bosanskohercegovaka, posebno, nacionalna inteligencija, ako izuzmemo onu koja je bila okupljena oko Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine, onu mogunost, uglavnom, nije prepomala pa i nee, za vrijeme austrougarske vladavine, svoj javni angaman i svoje teorijsko-politike i socijalne preokupacije vezati za problematiku socijalizma. U tome e biti dva izuzetka Ponajprije, istina u kritikom diskursu i uzgredno, ideju i koncepcije socijalizma komentirae Risto Radulovi. No, Alija Hoti e, nekoliko decenija nakon Vase Pelagia, kao to smo ve vidjeli, biti prvi Bosanac, uz to prvi musliman-Bonjak koji e pred kraj PIvog s\jetskog rata napisati i objaviti programsko djelo o socijalizmu.
272 Ne dovodi u pitanje taj koncept dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine ni to to je njegovu aplikaciju u jednom vremenu poimao uslovno: moe biti ona na djelu tek pod pretpostavkom demokratskog preobraaja Srbije. Nije mu, daJde, sama ideja o prisajedinjenju problematina nego su mu njene pretpostavke, vezane za karaktcr srbijanskog reima, nedostatne i inhibirajue.

383

njievni rukopis, 1 politiko miljenje i javni angaman Petra Koi3 supstancijalno su odreeni i posredovani recqxijom kritikog ethosa Njegov javni diskurs, zapravo, paradigma je kritiikog, i to radikalno-kritikog miljenja. Ono je njegov odgovor na poredak apsolutizma.

Ali, nije rije o kritici pod pseudonimom, o kuloarskoj kritici, kritici koja je liena egzistencijalnog rizika Naprotiv, to je kritika II javnom diskursu. Ona je javna kritika javne vlasti. No, ona je i institucionalna kritika i kritika II institucijama. Njeni mediji su ustanove JX>retka, prije svega bosanski Sabor, i publicistiki medij. Onaje legalistika, a ne konspirativna, ona je II direktnom sueljavanju sa Vlau, a nije tajno subverzivna. Ona je radikalna, a funkcionalistika. Ona je totalna i prevratnika: odnosi se na sve sfere vlasti. Ona je direktna i racionalizirana, ali je posredovana i cinizmom, humorom, folklorizmom. No, ona nije ni apstraktna ni besadrajna, nije ni instinktivna, stihijska ili jednokratna. Iza nje stoji osvijeteni politiki koncept, jedna artikulirana politika i razgovijetna politika aksiologija. Iza nje, dakle, stoje politike percepcije o temeljnim zadacima vremena No, vidjcemo, ta kritika je recipirala politike ideje sIpskog politikog establimenta
l Koi se "... s pravom smatra rvorcem i glavnim rcprczentantom modeme pripovedake proze iz Bosne". (Todor Krukvac, Petar Koi, u: Petar Koi, Sahrana djela, Knjiga m, "S~etlost", Sarajevo, 1967., str. 18.)

384

Petar Koi

onog vremena, II njoj figuriraju predstave i predrasude sIpskog javnog mnijenja, recipira kljune politike projekcije srpskog etnocentrinog graanskog miljenja, mada zna i sama da sc, kao kritika, usmjeri spram

konfonnizma te politike, spram njenog komprorniserstva ili funkcionalne recepcije Vlasti.

Radikalna kritika vlasti

Karakter austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini Petar Koi odreuje kao apsolutizam, kao "otri i nemilosrdni" " ". apsoluti stiki

reim ... ''2, kao ",.. apsolutistiko-policajni sistem ..." 3. U njegovoj kritici on je do kraja mdikalan. Antiaustrijski stav j e do kraja transparentan i eksplicitan.4 Odnosi se njegova radikalna kritika na sve oblike vlasti, na sve njene sfere, na njenu organizaciju, administraciju i represivni aparat.

Bosanski Sabor nije istinski parlament. S U Saboru se dogaaju ''komendije'', 6 II Saboru se ne zna " ... ni ko pije ni plaa'',? tu se "dangubilo".8 Sabor j e do kraja formaliziran, on je " ... igraka u rukama
2 Naa poezija pod apsolutizlIlom, u: Petar KiKi, Sabrana djela, Knjiga Il, "Svjetlost", Sarajevo, 1%7. str. 211 . Ovaj lanak , pisan za 9. broj Otadbine bio j e zaplijenjen. prvi put je tampan'u Sarajevu 1951. godine u Djelima Petra Koia. 3 Naa rije, u: Petar Koi, Sabrana djela, Knjiga ll, cit. izd., str. 275. Ovaj tekst predstavlja uvodni lana k u prvom broju banjal uke Otadbine. U sebi sadri naela programa " ... po kojem je pod vodstvom inteligencije izvrSeno prvo poli tiko organizovanje srpskog naroda II Bosni i Hercegovinf'. (P. Kruevac, Beleke, u: P. Koi, Sabrana djela , Knjiga ll, ciL izd., str. 364.) Objavljen je u OradibilJa, Banja Luka, br. 1 (28/15. juni), str. l . 4 on potie jo iz Ko ieve mladosti. U 1901. godini pie kako " ... emo mi aci otpoeti borbu protiv vabe, koji guli na narod., otima mu slobodu i ubija sreu ." (Koievo pismo Milki Vukmanovi, s kojom e se kasnije Koi i oeniti, u Banju Luku, Zagreb, 25N 1901., u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga III, nav. izd. cit. izv., str. 182.) Osobna neovisnost oo vlasti, od " vabe" je " ... odvajkada bio moj idea!." (Koie-vo pismo bratu Iliji u Gomionicu, Sarajevo, 20. 11906., cit izv. str. 197.) 5 " ... na Sabor nije parlamentarno tijelo nego jedan obian Landtag ... n. (Izjava O radil Sabora, II zasjedanje Sabora, III sjednica od 16. oktobra 1911 . u: P. KtKl, Sabrana djela. Knjiga I/I, cil. izd., str. 149.) 6 Kaievo pismo Milki Koi u Banju Luku, Sarajevo, 4. XII. 1910., cit izv., str. 227. 7 Koievo pismo Milki Koi u Banju Luku, Sarajevo, 25. I 191 1., cit. izv., str. 228. 8 Rasprava o budetu za /910. godinu, u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd., str. 59.

Petar Koi

385

vlastodraca .. ",9 njegova ustavna, i onako reducirana, mo je prividna, vlasti ignoriraj u njegovu volju. 10 Odbacuje izborni konfesionalni sistem kao "nakazan" i nespojiv sa parlamentima u modernim zemljama.II Poslaniki konformizam spram vlasti dominira.'2 To se odnosi i na srpske poslanike.1 3 Uputa se, noen iracionalnim stereotipijama, da ovaj konfonnizam protumai i kao konzekvenciju nekog u Bosni figurirajueg azijatskog duha i orijentalnog poltronizma)4 U kritikom diskursu nalazi se sama organizacija austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini. Nakon ustanovljenja Sabora, smatra iracionalnim postojanje "vrhovne uprave" u Beu, koja ne samo daje "skupa" nego je nepotrebna budui da e Sabor kontrolirati bosansku vladu. Beka vlada "... postaje svakim danom sve protivnija eljama veine od 23 miliona

9 [zjava o radu Sabora, cit. izv., str. 149. 10 "1 pored svega uskog djelokruga naeg Sarora, drali smo da e vlada i drugi faktori respektovati volju i zakljuke nae. Ali smo se, gospodo, uvjerili da se volja ovoga Sabora nije nikada respektovala i da je miljenje i elja onih faktora koji danas imaju odlunu i suverenu rije u poslovima nae otadbine da ovaj Sabor ima samo pravo da pokomo glasa vladi budet i da joj odobrava namete i terete na narod." (J;java o radu Sabora, cit. izv., str. 148.) 111zjava o radu Sabora, cit. izv., str. 149; Povodom jednog zakona mji ne I'ui za muslimane, cit. izv., str. 151, 12 U tom smislu e i izjaviti : " ... osuujemo sve saborske klubove to se meusobno gloe i ne vode odJunu borbu protiv vlade, a za narodna prava i slobodu." (izjava o radu Sabora, II zasjedanje Sabora, VI sjednica od 28. oktobra 1911., cit. izv., str. 149.) 13 Koi i njegovi sljedbenici su kritiari politikog dranja Srpskog kluba u bosanskom Saboru. U Srpskom klubu " ... ima ogroman broj lanova koji vrlo esto zaboravljaju interese narodne, i lee svim silama da se dopadnu onima gore!" (Koievo pismo Aleksi Filipovi u i Milutinu Jovanoviu u epe, Sarajevo, 27. jula 1911., u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga Itl, cit. izd., sir. 233.) Veina poslanika Srpskog kluba je prevarila narod, kod njih vidimo " ... beskraj no poputanje i ulagivanje vladi ... ". (O programll obnovljene "Otadbine ", Drabina, Sarajevo, I11911, br. I (24. avgustl6. septembar), u: P. Koi, Sabra/ID ,ljela, Knjiga II, cit. izd., str. 32.) J spram drugih srpskih grupa, nIlprimjer. one kojaje okupljena oko asopisa ''Narod''. njeguje averzian stav: "Oni su meni uvijeke nesimpatini bili". (Koievo pismo :Livku Njeiu u Sarajevo, Ivan, 10. VIIl 1913., u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga III, cit. izd., str. 236.) 14 U Bosni i Hercegovini, u toj "alosnoj zemlji", se "tako azij ski komotno robuje bez nacionalnog otpora i protesta, u ovoj blagoslovenoj zemlji sinekura i orijentalnog ulagivanja za masni zalogaj ...".( Pjesme Alekse Samica, Otadbina, I1l91l, br. 23., u: P. Koi, Sabrana ,lJela, Knjiga Il, cit. zid., str. 236.)

386

Petar Koi

Slovena ... ",15 Ona je ", .. neustavna i neparlamentarna i nedemokratska i neodgovoma".16 Kritizira praksu nekvalificiranih promocija na dravne funkcije, predlae ukidanje okrunih vlasti \7 i posebno sarajevske gradske optine. 18 U ii njegove radikalne kritike jest i austrougarska upravna administracija. Ona je stvarna "politika vlast", No, politike su vlasti" .. .u Bosni i Hercegovini bile tuinske kad su ovamo dole, i za ovih 30 godina ostale su tuinske i grdno neraspoloene prema naem narodu."19 U njegovoj kritikoj percepciji administrativno inovnitvo jeste ", .. jedno kolonijsko inovnitvo, isto kolonijsko inovnitvo, koje je sa prezirom 32 godine gledalo i jo danas gleda na na narod. To je inovnitvo pune 32 godine neovjeno postupalo sa naim narodom."20 Kritizira praksu diskriminacije spram bosanskih kadrova kojima se uskrauju mogunosti radnog anagaovanja II upravnom aparatu. Kritizira nekontrolirani rast birokratije u upravi i velike trokove njenog izdravanja. Optuuje administraciju zato to, uz pomo inovnika Hrvata i Srba koji su doli iz Hrvatske, defonnira narodni jezik.21 Kritizira praksu tampanja dravnih dokumenata na maarskom i njemakom jeziku, ali protivnik je njihovog publiciranja na dva pisma, "srpskom i hrvatskom" i trai: "Ovo je narod koji je siromaan, pa bi trebalo da se primi jedno pismo u interesu kulturnog ujedinjenja i nacionalne tednje. Treba da tedimo. to da se razmeemo?
IS Andre Serdam: Balkallski rat i austrijska intervencija, Bosanska vi/a, 1913., hr. 13. i 14. (30. jul), cit. izv., str. 3S4.
16 O programu obnovljene "Otadbine ", cit. izv., SIT. 322.

17 Rasprava o budew za 1910. godinu, cit. izv., str. 54. 18 Trai ukidanje ove "gradske opine" budui da njeni lanovi, i:aneu ostalog " ... svojim ncpatriotsldm radom i uslugama ubijaju moralno zdravlje i demoraliziraju javno miljenje i narod, koji pOCinje ve na poljelku gubiti \jeru i II samog sebe." (Beledije. Dali, IIII 906, br. '16. (7. maj), u: P. Koi, Sabmna djela, Knjiga II, cit izd., str. 270.) Ovaj lanakje napisan odmah poslije krvavih demonstracija pred gradskom vijenicom. One su prethodile generalnom trajku 1906. godine. Tada gradonaelnik Kulovi tui Koia za uvredu, a nakon dvodnevne sudske rasprava Koi biva osuena na 14 dana zatvora ili 70 kruna globe.
19 Rasprm'a o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 61.

20 inovI/ika pitanje, I zasjedanjc Sabora, XLII sjednica od 7. decembra 1910., cit.

izv., sIT. 75.

21Jezik u zakOllskilll tekstovima, I zasjedanje Sabora, XXIX sjednica od 14. novembra 1910; XXXIII sjednica od 19. novembra, cit. izv., str. 68-73.

Petar Koi

387

Mi smo j edan narod, jedan nam je jezik, pa treba da bude i jedno pismo.''22 Mada ne deklarira ime tog jezika, vidjeemo, rije je o srpskom jeziku. Kritizira namjeru administracije i policije da preuzmu kontrolu nad osnovnim kolstvom, predlae koncept autonomnog kolstva, sa narodnim kolskim odborima kao upravnim organima, bez "policijskog tutorstva" i 'birokratske" kontrole.23 U sublimirajuem smislu, njegova e kritika austrougarske administracije ustvrditi: "inovnitvo, a naroito politiko inovnitvo, trebalo bi ve jednom da doe do svijesti da narod nije tu radi njega, nego ono radi naroda. U tome bi duhu trebalo da se nae inovnitvo vaspita, ali to je nemogue i ostae svaki pokuaj bez uspjeha sve dotle dok na vrhovima dravne uprnve sjede stari i nepopravljivi reakcionarci, koji otvoreno izjavljuju da e i pojedina ekonomska i socijalna pitanja ak i s pomou 3ndarskih i soldakih bajoneta rj eavati."24

Trai, nadalje, promjene l.U1utar represivnog aparata, prije svega vojske

i policije. Predlae jednogodinje sluenje voj nog roka, i to iskljuivo u Bosni i Hercegovini.2S Protivi se velikom vojnom budetu, iznosi 10 posto iz ukupnog bosanskog budeta. 26 Za policiju-andarmeriju kae da su spoetka uprave to "... bili strani ljudi, pravi varvari."27 Policijske strukture su " ... iritelji nemorala u naem narodu ...",28 andarmerija vri i " ... pijunsku dunost .. .".29 Rigorozni je kritiar policijskih represivnih akcija protiv radnitva i uopte slobode " ... sastajanja, udruivanja i tampe."30 Sublimirajue gledajui, " ... na narod je mnogo prepatio od te andarmerije .. ." }I
22 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 57.
23 Obavezna osnovIla nastava, l zasjooanje Sabora, LVII sjednice od

16. februara

1911., cit. izv., str. 79- 83. 24 Radniko pitanje, I zasjedanje Sabora, LXXIV sjednice od 16. marta 191] ., cil izv., str. 9J. 25 Rasprava o budetu za 1910. godili/l, cit. izv., str. 60.

26 Cit. djelo, str. S9. 27 Cit. djelo, str. 60. 28 Cit djelo, str. 60. 29 Cit djelo, str. 61.
30 Radniko pitanje, cit. izv. str. 88. Brani, pri lome, pravo na trajk, pravo radnika da se organiziraju II "socijalistike organizacije", brani pravo na radnike listove, posebno njihov list "Glas slo1:xxie". (Cit. djelo, Sir. 88.)
31 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str. 60.

388

Petar Koi

Na temelju totalne, radikalne i prevratniki projektirane kritike Vlasti. ije smo osnovne sadrinske komponente ovdje idetificirali, njegova se
politika misao

koncentrira oko nacionalnog, jezikog, dravnopravnog pitanja dravnog ureenja i agrarnog pitanja.

Pansrbizam
pansrbizam, kao onovremena ope, konsensualno, i II Srbiji i II Bosni Hercegovini, stanovite srpske politike, akademske, kulturne, obrazovne i publicistike javnosti, recipira i Petar Koi,32 Ono je eksplicitno i javno publicirano: on je "duboko uvjeren" i "ispovijeda" javno ",.. da su Bosna i Hercegovina, po svom nacionalnom obiljeju, srpske zemlje ......3 3 A II njegovoj etnocentrinoj, pseudohistoriografskoj percepciji, i njenom anahronom jeziku bosanskohercegovaki Srbi, " l ta " hercegbosansk a rasa ...,34 d"10 su " ... srpsk og pemena"35 .,' .
Etniki

Konzekvencija je nedvosmislena: etniki, stanovnitvo Bosne i Hercegovine je srpsko, samo to je iznutra vjerski diferencirano. Egzistira .samo jedan srpski narod pravoslavne, islamske i katolike identifikacije. Bonjaci muslimani su za njega samo dijelovi srpskog naroda.36 Uz Bonjake muslimane pod etniko svesrpstvo spadaju i
32 Iscrpan, istina apologetski, sa stanovita srpskog nacionalizma sainjeni, pregled srpskih autora koji, sa pozicija etnikog pansrbizma, smatraju Bosnu u Hercegovinu srpskom zemljom, a njene stanovnike etnikim Srbima u: Laza M. Kosti , Sta su Srbi mislili o Bosni, privatno izdanje, Toronto, 1965.

33 Naa rije, cil izv., str. 276. Ovo pansrpsko stanovite fonnulirac Koi jo jednom, ali sada, bez ikakvog utemeljenja, gotovo halucinantno, ali propagandno svrhovito, tvrdei da je ak " ... wnni turski dravnik ... " Osman Topalpaa " ... jasno naglasio, da su Bosna i Hercegovina po svom nacionalnom obiljeju nesumnjivo jedino srpske zemlje. To je vano naroito kad se ima na umu da Topal-paa trije bio nikakav prijatelj Srba, nego da je naprotiv paljivo i surevnjivo pratio svaki pokret II srpskom narodu, i u Bosni i van njenih granica." (Kectove istonjske uspomeJle, Srpska rije, V /1909, br. 98-100 (6119, 8121 i 9122. maj cit. izv., Sir. 282.) 34 Naselja srpskih ZEmalja, Rt.lZ\-itak, II 19 lO, br. 4., 1. april, cit izv., sir. 300.
35 Cit. djelo, str. 302. 36 Vidi se to iz jednog njegova stava operna Osmanu ikiu koji je " ... bio i ostao duboko osvijeten i osvjedoen Srbin musliman"; onje bio " ... jedini musliman u zemlji koji nije u napredovanju i ekonomskoj slobodi srpskog kmeta gledao propast muslimanskog dijela naeg naroda" (pod. E. Z.), OsmWl iki, OtadbiJla, 1I/1012, br. 70 (20. martl2. april, cit. izv., Sir. 250., Onje, u njegovoj percepciji, bio za to " ... da se politika muslimanskog dijela lIaeg naroda (pod. E. Z.) demokrntizuje ... ". (Cit djelo, Sir. 250.)

Petar Koi

389

Hrvati: 'Mi smo jedan narod, jedan je jezik ... ".37 Srbi i Hrvati - to su dva plemena jednog naroda. 38 l kod Koia etniki pansrbizam je identian imperijalnoj nacionalnoj dezindividualizaciji Bonjaka i manje, diskretnije javno deklarativno - Hrvata. No, ta se imperijalnost korigira, fonnulira se u benignom. nenasilnom obliku: " ... ipak neemo nikome nametati srpsko ime. Neka se zove kako ko hoe i miluje, a ko nam pristupi, dobro nam doao."39 No, on se poziva i na Bonjatva. Govori o nama kao "starim i dobrim Bonjanima"40 i za sebe kae da je "dobri Bonjanin".41 No, nema nieg zagonetnog: sa stanovita entikog pansrpstva Koi upotrebljava i sintagmu "dobri Bonjani". Kad, naprimjer, govori o tome kako " ... nas stare i dobre Bonjane mora zaboljeti ... " kvarenje srpskogjezik.a, onda on, zapravo misli na prvobitne, srednjovjekovne etnike Srbe, opet kvazihistoriografski tvrdei da je stanovnitvo srednjovjekovne Bosne bilo srpsko. Ide tome II prilog citiranje zapisa sa steaka kao demonstracije starog srpskog jezika II Bosni.42 I kod Petra Koia se aktuelni, savremeni pansrbizam projektira II povijest, na tlo srednjovjekovne Bosne, i obrnuto, njegova se aktuelnost hoe legitimirati i etniko-povi jesnim pravima koja proizilaze iz, navodno, srpsko -etnike strukture bosanskog stanovnitva II predosmanskoj Bosni. U ovom kontekstu on e do kraja anahrono i iracionalno, noen predrasudama i etnikim stereotipijama, objaviti kritiku, navodnog, "feudalnog bonjakluka" koji od srednjovjekovne Bosne preko osmanske vladavine vrhuni u bonjakiuku Mehmed-bega Kapetenovia iz ije linosti izlazi " ... onaj sebini i uski bonjakiuk, sa svojom odvratnom nacionalnom bezboj nou i bezdanom, feudalnom poudom za sabiranjem materijalnih dobara, raznih

37 Rasprava o budetu za 1910. godinu, cit. izv., str.S7.

38 ..... dijalekat bosansko-hercegovaki" uzet je ..... za zajedniki knjiemi jezik dvaju braISkih plemena jednog nam naroda, za knjievni jezik hrvatskog i srpskog plemena." (Jezik II zakonskim tekstovima, u: P. 39 Naa rije, ci!. djelo, str. 276. 40 Jezik II zakonskim tekstovima, ciL izv., str. 68; Martolozi sa Zmijanja su " ... stari dobri Rol/jani ...". (Naselja sIpskih zemalja, ci!., izv., sir. 300.)
KOoi,

Sabrana djela,

Knjiga lli, cit. izd., str. 69.)

41 Agramo pitml}e, I zasjedanje, LXXXVI Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd., sir. 147.

sjednice od 4. aprila 1911., u: P. Koi,

42 Citira, naprimjer, natpis sa steka Radivoja Opraita. (Jezik u zakonskim tekstOVima, cit izv., Sir. 68.)

390

Petar Koi

poloaja, asti i titula."43 Tradicija "starih i dobrih Bonjana" rezervirana je, prema tome, II njegovoj etnocentrinoj i pansrpskoj percepciji, samo za etnike Srbe.

Konzekvence
No, onaj poziv na povratak II svesIpstvo je otvoren, samo to se ne pledira na nasilnu asimilaciju. 44 Ali, rije je o javnom iskazu. Tek li Kaievoj intimi, II privatnoj prepisci, vide se sve implikacije i pritajene dimenzije pansrbizma. Tu dolazi na vidjelo to stvarno Koi misli: muslimane Bonjake Bosne i Hercegovine, uz svo peorativno znaenje tog termina, naziva Turcima. 45 Rezultira njegov pansrbizam, i to je jedna od njegovih bitnih dimenzij a, historijski netan im i moralno dehtunanizirajuirn imenovanjem muslimana Bosne i Hercegovine. Uz to preimenovanje, i uz negaciju njihovog etnikog individualiteta, demonstrira se taj narcistiko-dehumanizi rajui mentalitet i li onoj devalvirajuoj interpretaciji muslimanske bo njake osjeajnosti i nj ihove percepcije etnikog bonjatva. Dehumanizacija Bonjaka muslimana, dakle, bitna je odrednica pansrpskog mentaliteta i kod Petra Koi a. O tudaje programska deklaracija Koieva lista "Otadbina" da " .... emo uvati slogu i poten sporazum s braom Muslimanima, jer nas taru mnoge zajednike muke i nevolje", osim u pragmatinom Srn.lSlu, inkongruentna njegovoj temeljnoj, konceptualnoj poziciji u nacionalnom pitanju, dakle, stanovitu etnikog pansrpstva.
Uostalom, otkriva taj kalkulantski pragmatizam i to to, upotrebljavajui za Muslimane i naziv Turci, njegov pansrbizam pokazuje i kselIofobijskll svijest: "Bosanski katolici hoe da nas sve uz pripomo Turaka pohrvate, a Turci uz pripomo katolika hoe da kmeta i seljaka za

43 Bonjakiuk, Otadbina, I11911, br. I (24. avgustl6. septembar), cit izv., str. 227).

Ovdje Koi do kraja radikalizira iracionalizme Vladimira Orovi3 to ih je iskazao u svojoj knjiici Mehmed-beg Kapetanovi, Institut za prouavanje Balkana, Sarajevo,
1911.

44 No, u praksi, taj poziv figurira i razliitim formama agresivne propagandne, uvredljive diskreditacije islama i muslimanske obi aj nosti i represivnog "osvjetavanja" posebno muslimana Bosne i Hercegovine. O tome vidjeti u kritici velikosrpske ideologije i politike koju je publicirao Osman Nuri Hadi. 45 Naprimjer, u jednom pismu pie: "Sabor je jue otvoren. Mi smo Srbi protivni vladi, Turci i katolici su uz vladu, pa moe biti svata." (Koievo pismo Milki Koi u Banju Luku, Sarajevo, 11124. januara 191 1., u: P. Koci, Sahrana djela, Knjiga m , cit. izd., str. 228.)

Petar Koi

391

vjeita vremena zarobe."46 Ne prolzilazi "SJXlrazum s braom Muslima-

nima" iz istinski demokratske teorije nacije i nacionalnih odnosa nego iz pansrbizma ija je, onda, logika konzekvencija i ksenofobija kao kolektivni strah od otpora vlastitom etnikom, uz to i imperijalnom, narcizmu. Uz ksenofobinu osjeajnost, pansrbizam rezultira i divergentnom logikom: Koi ne vidi nita konvergentno izmeu bosanskih subidentiteta, rezonira dominatno na tlu mentaliteta koji percipira samo silnice divergencije, dakle, u predstavi sukoba, antagonizama, totalne interesne konfrontacije i meusobnih egzistencijalnih prijetnji. Njen je manifestni izraz uvjerenje: "Katolici i Turci su protiv nas." 47 Iza javno publiciranog entikog pansrbizma, vidimo, u intimnoj, nepubliciranoj svijesti figuriraju ksenofobijska osjeanja i razorni mentalitet divergencije. 48 Pansrpska svijest figurira u JXldvostruenosti: javno se izdaje za benignu, u privatnoj intimi, rezonira logikom konfrontacija. No, dehumanizirajui mentalitet, ksenoJohijska osjeajnost i JXllitika diveJgencije ne iscrpljuju unutarnja odreenja etnikog pansrbizma. Pridruuje im se i jeziki hegemonizam: on je supstancijalno odreenje etnikog pansroizma. Ve je reeno , u paosrpskom mentalitetu figurira samo jedan jezik u Bosni i Hercegovini - srpski jezik. Insistira se da on bude jedini jezik javnog ivota i drlavne administracije. No, on se percipira jednim iracionalnim etnikim narcizmom. 49 Njegov patoloki kontrapunkt, na drugoj strani, dolazi iz Hrvatske, i od Hrvata i hrvatskih
46 Koievo pismo Milki Koi u Banju Luku, Samjevo, 24. III 191 1., cit. izv., str. 232. 47 Koievo pismo Milki Koi u Banju Luku, Sarajevo, februar 191 1., ci!. izv., str. 230. Pie, dOOue, ovo Koi u kontcksru diskusije o agrarnom pitanju, gdje su, stvarno, muslimanski i srpski interesi bili do kraja amagonizirani. No, ona ksenofobijska i divergentna svijest nadilazi svoj neposredni povod, logika je konzekvencija emikog pansrbizma koji i p:xIsvjesno
rauna na

o!p:)r.

48 Taj mentalitet se zaas moe prevladati samo u horizontu interesne identifikacije kmetskog stratuma iz svih etnikovjerskih zajednica: ~,., jer to se tie katolikih, muslimanskih i svih drugih kmetova,ja tu apsolumo nikakve razlike ne pravim. "(Agrama pitanje, u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga Ill, cit. izd, str. 145.)

49 StpSki jezik je "veliki", "sjajni", "silni", "slobodni" jezik, "on je kristalno iSI" i
"planinski svje", onje " ... i u najstarijim vremenima bio neobino lijep i zvuan, mnogo ljepi i narodniji oo jezika u istonim srpskim zemljama koji se razvio unekoliko pod uticajem vizantijske kulture i grke sintakse." (Za sIpski jezik, Otadbina, I11911, br. 37, 24. decembarn. januar, u: P. Koi, Sabrana cijela, Knjiga Il, cit. izv., str. 247 i 248.) To je " ... na krasni jezik, najljepi meu slovenskim jezicima ...". (Jezik II zakonskim tekstovima, u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga III, cit. izd., str. 68.)

392

Petar Koi

Srba,50 a prijeti mu i njemaki duh. SI Naravno, nema mjesta za bosanski jezik. Jeziki ulllltarizam kao jeziki vid pansrpskog imperijalizma, i to onako kako gaje fonnu1irao jo Vuk Karadi, do krajoje recipiran i kod Petra Koi a .

Agrarno pitanje
Koiev javni

angaman i njegova nacionalna koncepcija II svojoj poza-

ii dre agrama pitanje kao centralno pitanje oko koga su se uspostavile radikalno divergenme politike izmeu ondanjih naciona1nopartijskih reprezentacija. Bavi se s njim i II historiografskom diskursuS2 i II komparativnoj vizuri53 trai argumentaciju za svoje temeljno stanovite. U njegovoj percepciji polarizacija oko agrarnog pitanja je apsolutna: 'LJ javnosti i II Saboru iznose se i zastupaju dva naina, dva principa za
dini
II

tjeenje ovog krupnog nacionalno-ekonomskog pitanja: jedan je fakulta-

livan, po dobrovoljnom sporazumu kmeta i age, a drugi obligatan, po kome bi morala drava sve kmete odjednom da otkupi i agama isplati njihovo mirijsko vlasnitvo. 54 on i sljedbenici slijede ovaj drugi princip krnetovske odnose treba odmah ukinuti i to njihovim obligatnim otkupom: "Mi ... vrsto i nepopustljivo stojimo na stanovitu obligatnog rijeenja agrarnog pitanja ... ".55 Samo onaj ko recipira ovo tjeenje manifestira i dokazuje " ... bosanski patriotizam".S6 No, vidjeli smo, Koi, upravo na ovom pitanju percipira duh i politiku sveopte divergencije izmeu bosanskih etniko-vjerskih, politikih i socijalno-stratumskih subidenteta, ali i politiku nj ihovih paktova i interesnih koalicija.
50 Kajkavtina i akavtina mu je "uboga" i "suiava", iz njih " .. .izlegla lana i neorginalna tokavtina pod imenom hrvatskog jezika". Tako je srpskom jeziku, a to je "bogomdani jezik", zaprijetila opasnost i sa te strane. (Jedna korisl1ll ustanova, Stpska rije, VlI909, hr. 197 (12125. septembar), u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga II, cit. izd., str. 220.)

51

za njega taj germanistiki duh djeluje preko "nakaradnog" hrvatskog jezika

II

''koji

se uunjao" kroz onu "ubogu" kaj kavtinu i akavtinu. (Cit. djelo, str. 220.) 52 Agramo pitanje (u: P. Koi , Sabralla djela, Knjiga Ill, cit. izd, str. 11 2 - 147) interpretira povijest zemljine svojine II Evropi od rimskog doba i II Bosni i Hercegovini.
53 Pie

o zemljinoj svojini

II Rwnuniji : Agrarni odnosi u Rumuniji prije 1864.,

Koi,

Razvitak, Banja Luka, I1l9l O, br. l ( l . januar), u: P.

Sabrana djela, Knjiga II, cit.

izv., str. 290 - 294.

54 Kmetol'sko pitanje, Srpska nje, VIII1911, hr. 95 (17130. maj, cit. izv., str. 312). 55 Agrama politika bosanske vlade, I zasjedanje, LXXX sjednica od 27. marta 19 11., u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga lIT, cit. izv. str. 99.

56 Cit. djelo, str. Ill.

Petar Koi

393

Dravnopravne projekcije
kritika austrougarske vlasti, nacionalne koncepcije i socijalnoagrarna politika u sebi kod Kaia sadre i jednu "pozitivnu", normativnu, vrijednosno orijentirajuu projekciju unutarnjeg drutvenog i dravnog ureenja i dravnopravne perspektive Bosne i Hercegovine. Unutarnje dravno ureenje Bosnu i Hercegovinu definira kao " ... autonomiju sa reprezentativnim sistemom i odgovornom vladom."57 To treba da bude ustavna, parlamentarna, demokratska i pravna drava. U njoj mora biti razdvojena zakonodavna, nadzorna i sudska vlast. Narodno predstavnitvo se bira optim, direktnim, jednakim i tajnim pravom glasa bez obzira na konfesionalne granice, a proporcionalni sistem titi manjine. Sa sljedbenicima trai " ... graanske i politike slobode bez kojih se ne da ni zamisliti ustavan narodni ivot."58 Te slobode " ... jesu sloboda lina, sloboda zbora i dogovora, sloboda tampe, sloboda udruivanja ... ".59 Nacionalno bogatstvo Bosne i Hercegovine treba " ... da pripada nama, sinovima ove zemlje."60 Agramo pitanje rijeiti ukidanjem kmetstva obligatomim otkupom. Svim konfesijama treba dati " ... samoupravu u \jerskim stvarima ... " to pretpostavlja odvajanje crkve i drave.61 Traie II... da se niiji religiozni i narodnosni osjeaji ne vrijeaju ... " i tu e nastupati "naj liberalnije."62 Bosna i Hercegovina je, kao to smo vidjeli, nacionalna srpska zemlja, ali " ... neemo nikome nametati srpsko ime."63 No, jezik sa plVenstvom irilice mora biti jezik javne komunikacije i dravne administracije. A budunost Bosne i Hercegovine vidi u horizontujugoslovenstva: " ... vazda emo propavjedati i snano isticati ideju Jugoslovenske zajednice."64
Prevratnika

57Nasa njec, Cit. IZV., ' .. . . 58 Cit. djelo, str. 275.

59 Cit. djelo, str. 275.

str. 275.

275. 61 Cit djelo, str. 276. 62 Cit djelo, str. 276. 63 Cit. djelo, str. 276. 64 Cit. djelo, str. 277.

60 Cit djelo, str.

394
Kritiki
Koieve

Petar Koi

osvrt

dravnopravne projekcije, svakako, li sebi sadre nekoliko liberalno-demokratskih ideja. Zamisao o ustavnoj dravi, o odvojenosti zakonodavne, izvrne j sudske vlasti, predstave o liberalnom izbor-

nom sistemu, ideja graanskih i ljudskih sloboda, emancipacija svijeta rada od eksploatacije, simpatije prema radnikim "socijalistikim organizacijama", razdvojenost drave i religije i pravna jednakost vjerskih
zajednica, pledoaje za meuvjerskom tolerancijom i respektiranjem svake vjerske osjeajnosti i sL - sve su to vrijednosti i politike ideje koje, II njegovoj recepciji i interpretaciji, ulaze II visoke, moderne domete politikog miljenja li Bosni i Hercegovini toga vremena. Uz ove ideje i Jaitiktrpolemiki diskurs, onaj riskantni, ali moralno dig-

nitetni otpor postojeem, ona subverzivna misao spram represije, onaj poriv prevratnikim i emancipatorskim, takoer, ulaze u meritorna iskustva politike u doba austrougarskog apsolutizma. Njegovo osobno iskustvo u vezama odnosa izmeu morala i politike ostaje paradigmatino. Ono uz javnu ima i privatnu dimenziju, nepublicirani sloj koji, vidjeli smo, nosi drugaije valere. No, Petar Koi i njegovi sljedbenici ne mogu da osvijeste nepremostive inkonzistencije u kojima stoje kada ovakve dravnopravne i politike projekcije suele sa svojim koncepcijama u nacionalnom pitanju. Upravo te koncepcije ne sadre u sebi nita liberalno i demokratsko. Projekt srpske emancipacije, zasnovan na pansrbizmu, i deklarativno i logiki implicira neslobodu za druge narode u Bosni i Hercegovini. Jezika sloboda kao dio graanskih sloboda, na tlu jezikog unitarizma, rezultira odricanjem prava na jezik drugim etnikonarodnim grupacijama II Bosni i Hercegovini. Naknadna srbizacija bosanskohercegovake povijesti uskrauje drugim narodima pravo na vlastitu povijest. Preferiranje jugoslovenske zajednice, kao dravnog okvira za Bosnu i Hercegovinu, na tlu onog pansrbizma, nije nita drugo do drugim, demagokim imenom prikrivena vizija Velike Srbije. Petar Koi, dakle, ne moe osvijestiti duboku protivtjenost izmeu svojih dravnopravnih i nacionalno politikih koncepcija. U toj protivrjetnosti do vrhunca dolazi nacionalna dezindividualizacija Bonjaka muslimana. A ona II sebi ukljuuje njihovu sveoptu dehumanizaciju, a to znai degradaciju bitnih kulturno-povijesnih dimenzija njihove egzistencije kao i asimilirajuu represiju koja ih kao, navodne, dijelove srpstva hoe do kraja etniki obezliiti i resornirati. U doba

Petar Koi 395 kada Petar Koi, i u javnom angamanu i u svoj privatnoj komunikaciji, opsesivno vezan za Srpstvo65 , uz svu anahronu peorativnost i dehumanizirajuu intonaciju, govori o Bonjacima kao Turcima, a njegov blisld saradnik iz Bosanske Vile Kaikovi govori o Sarajevu kao "prestonici srpske Bosne"66 i kako dolazi vrijeme kada e srpska ideja " ... svojim otrim plamenom oistiti srpske zemlje od ove poganije, koja nas smeta, davi, priguuj e i koja bi htjela da nas proguta i uniti u najodsudnijim asovima ... ",67 politiki projket "osloboenja srpstva" i Bosne i Hercegovine ne nosi u sebi univerzalnu emancipaciju, naprotiv, porobljivaki je i imperijalan spram Drugih. Zato njegova u mnogo emu racionalna kritika austrougarskog apsolutizma nije mogla univerzalno odjeknuti emancipatorskim intencijama, kao to ni njegove liberalne dravnopravne ideje nisu mogle reflektirati svebosanskim demokratskim vrijednostima. Ostale su i one kritike i ove ideje fonnalne i deklarativne, jer su II nacionalnim koncepcijama imale svoju vlastitu .. negaCIJU.
I Koievo tx> litiko miljenje, dakle, dijeli zablude svoga vremena, ima u sebi olovne utege srpske mitologije, srpskog etnocentrizma i velikosrpskih politikih pretenzija prema Bosni i Hercegovini. Te se granice uspostavljaju i komotnim, nekritikim kretanjem II kategorijama etnikih stereotipija, recidivima plemenskog mentaliteta i predrasudnim percepcijama "azijatskog" ili "orij entalnog" duha II Bosni i Hercegovini.

6S Pokazuje to jo kao gimnazijalac u Beogradu, te u jednom pismu od 15. aprila 1898. godine ocu kae: '1'a moja svetinjajeste: na prvom mestu osloboenje moje domovine i ujedinjenje raskomadanog srpstva." (petar Koi, Sabra/la djela, Knjiga Ill, cit. izd., str. 168.) I u intimnim, ljubavnim pismima djevojci Milki Vukmanovi preferira svoje srpstvo govorei joj: "[maj uvijek u oima da e ti biti ena jednog srpskog knjievnika i budueg profesora." (Pismo u JO3vku, Banja Luka, Be, IIII. 1903., u: P. Koi, Sabrana djela, Knjiga III, str. 189.) I u drugim privatnim, neslubenim pismima, ljudski, prijateljski PJzdrav je nacionaliziran: potpisuje se sa "S srpskim !X)zdravom". ( P. Koi, Sahra/la djela, Knjiga III, II, Prepiska.)

66 Kaikovievo pismo Pctru Koiu, Sarajevo, 29/11.1909., u: P. Koi,

djela, Knjiga III, cit. izd., str. 243.

Sahrana

67 Kaikovievo pismo Petru Koiu, Ivan, 3. 8. 1909., u: P. Koi, Sabrana djela, cit izd., str. 241.

Petar Koi 396 Ove granice i one inkonzistencije, te njihove nedemokratske implikacije II dosadanjim knjievno~historijskim i znanstvenim interpretacijama Koievog politikog miljenja-djelovanja, ostajale su preutkivane. Meutim, II duhu glorifikacije njegovog "nacionalno-demokratskog", "revolucionarnog" i "projugoslovenskog" angamana one su mimikrirane i nepublicirane. No, njihovo kritiko identificiranje ne devalvira ni za ono doba moderne,liberalno-demokratske dimenzije njegovog miljenja-djelovanja. Iz politike mitologije II kojoj je Koi prebivao, zato, valja izai na tlo racionalnog diskursa lUlutar kojeg njegova misao otkriva drugaije sadrine i svrhe, i aspektu njihove onodobne vrijednosti i II aspektu njihova onovremenog anahronizma. Tek II tom racionalnom, vanmitolokom diskursu, osloboenom od etnocentrizma i ideolokih

preparacija, njegovo IX>litiko miljenje definira svoju IX>ziciju II IX>vijesti socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini.

397

je njegov puni intelektualni razvoj. Otuda je, razumljivo, njegova socijalna i politika
misao ostala nerazvijena
II

aa mladi intelektualac publicirao je ore Lazarevi nekoliko svojih tekstova 1912., 1913. i 19 14. godine. Tragina smrt tl

drugoj polovini 1914. godine

onemoguila

punom kapacitetu, figurirala je vie

II

naz-

nakama, fragmentima i koneiznim, rudimentiranim oblicima. Kalendarska mladost i biografska tragika tako posreduju njegovu misao, njezinu sadr.inu i njene domete, a time i, ovdj e pojmljena i aplicirana, mjerila njenog vrednovanja.
No, to posredujue II relevantnijem smislu dato je II njegovoj poziciji unutar srpske politike grupe okupljene oko lista Otadbina iji je

neprikosnoveni autoritet bio Petar Koi. Po litike koncepcij e ove grupe . posredovae i njegovu socijalnu i politiku misao. l Ali, nije on tek njen bezlini e}Xlgon. U svom vremenski kratkom javnom angamanu, i to II vrijeme Koieve bolesti, afirmirae se kao jedan od njenih vodeih ideologa. 2 Pri tome, na tragu recepcije Masarikovih politikih ideja, ore Lazarevi e se iskuati, djelimice, i u autorskom diskursu.
l U to vrijeme, Klub poslanika oko "Otadbine" uz predsjednika Peera Kolia sainjavali su i dr. ivko Njei, sekretar dr. ore l..a7llrevi, Simo Erakovi, Kosta Majki, Vaso R. Cmogorevi, Maksim urkovi i Stojan Stoj evi ... (Prema: Branko tubrilovi, Petcu Koi, "Svjetlost", Sarajevo, 1953., str. 263.) 2 Nakon novembarskih izbora 1913. godine, u vrijeme Koiteve bolesti, ovu srpsku politiku grupu " ... sve vie preuzima i vodi m ladi intelektualac izrazito Kolievog opredjeljenja dr. ore Lazarevi uz punu podrku dr. Zivka Njeia i ostalih".

398

ore Lazarevi

Nadalje, njegovu socijalnu i politiku misao posreduje i njegov politiki angaman unutar ove grupe srpskih politiara.To iskustvo zbiljske politike vie posreduje njegovu misao nego teorijski porivi ili recepcije socioloke ili politoloke lektire. Pa ipak, II svijetu empirijske politike

ne kree se instinktivno, stihijski, logikom grubog pragmatizma. Iza tog

praktino-politikog

angamana stoje, daju se prepoznati metodom imanentne analize i rekonstrukcije, stanovita koja imaju i elemente teorijske refleksije. Do stajalita koja II rudimentir'anom obliku i sadraju imaju ipojmovlIo-kollcepcijski dignitet ovdje je, prije svega, i stalo. No, ona, kao to je reeno, ostala su II nerazvijenom obliku. Neovisno od toga, ona, II naem uvidu, argumentiraju uvrtavanje njegove misli II

historij i socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini.

Poimanje politike
ore I azarevi je bio rigorozni kritiar austrougarskog reima3 i empirij-

ske srpske politike onoga vremena. 4 Ta se kritika nazire iza njegovih deskripcija patologije reima i zbilje srpske politike, ali publicira se i II eksplicitnim fonnulacijama. No, i iza kritikih deskripcija politikog po-

zitiv:iteta i iza direktno osmiljene kritike daju se identificirati vane komponente onoga to bi mogli nazvati kollcepcijsko poimwye politike.
Ono se pokazuje, naprimjer, li njegovom razumijevanju odnosa izmeu politikog prvgrama i poLitike taktike. U kritikom duhu, konstatira kako " ... srpske politike grupe uopte nemaju programa ... "5 a kad ga
(Miodrag M. VuUn, Koieva Otadbina, I, "Svjetlost" Sarajevo, 1991., str. 166.) Jo

za ivota njegov se politiki angaman respektirao o emu svjedoci ijedna zabi!jeka. II "Otadbini" napisana povodom maJajavclistikog napada [ista ''Narod'' na l..azarevja: ", .. dr. Lazarevi radi vrlo mnogo II naoj stranci ... vc u poetku svog politikog rada, stekao je vrlo lijep glas i ugled u naoj zemlji svojom radinou i ispra vnou."
('Otadbina", 1914., V, br. 43, str. 3.)

3 Ova je kritika radikalna, opoziciona, prevratnika. Promatrajui je u kontekstu politikih koncepcija i politikog angamana grupe "Otadbina", medutim, ona je konvencionalna, tipina . Njene je temeljne komponente ve ronnulirao Petar Koi. Slijedi ga u ovoj kritici, u njenoj sadrini i u njenoj radikalnosti i . Lazarevi pa i nema potreba da se njegovi kriti ki uvidi ovdje posebno izlau.

4 I u ovoj kritici srpskih politikih grupa, okupljenih oko lislova "Srpska rije", ''Narod'' i Dimovievog lista "Istina", slijedi on Petra Koia i koncepcijsku liniju grupe
"Otadbina".

5 Nai zadaci, "Otadbina", 19. 12. 1913., cit prema objavljenom tekstu u: Branko
ubrUovi. , nav. djelo, str. 260.

ore Lazarevi

399

imaju onda su to " ... programi papira bez krvi i mesa, bez one topline i ljubavi koja iz mrtvih slova daje ivot hiljadama tielesa."6 Programska bezidentitetnost obiljeeva srpski politiki ivot: 'Nae politike grupe ne znaju odgovoriti na pitanje: to hoe. I ako vam odgovore, to je izvjetaenost jednoga koji je u neprilici."7 Ne razumijeva politiku, dakle, kao istu taktiku, praksu laviranja, kompromisa, pukog pragmatizma, kao od programske misli ispranjenu djelatnost. Insistira na jedinstvu naela programskog identiteta kao primata i naela politike taktike. U tom smislu e i rei: ''Teko je dodue o politikoj taktici govoriti gdje nema politikog prograrna.''8 U njegovo poimanje biti politike ulazi i razwnijevanje odnosa izmeu teorijskih koncepcija i politike prakse. Politiku pojmljenu kao sintezu po l itikog programa i politike taktike ne poima kao djelatnost koja se deducira iz ove ili one teorije, pa kritizira one politiare " ... koji se uvijaju u misterioznost irokih koncepcija .. .".9 Naprotiv, nije teorija ili apstraktna politika koncepcija nego, na jednoj strani, oslukivanje i reprezentacija interesa socijalno deklasirallih, ovdje, prije svega seljakog stranIma i, na drugoj, zbiljski, praktini uspjeh u politici na emancipaciji ovih slojeva,jert izvon"te politike. 10 U tom smislu e i rei kako vodei ishodini orijentir i cjelokupna preokupacija politike treba da bude " ... onaj duboki osj eaj za onoga naeg roba, na kome treba da zidamo svu kulturu i napredak naeg naroda II svim krajevima."1 1 U kontekstu recepcije liberalnih ideja i radikalne kritike austrougarskog reima, ore Lazarevi e prirodu politike razumijevati i sa stanovita njene veze i odnosa premajavIlom nlllIjenju, odnosno statusu tampe kao njegovom konstituensu. Deklarira se kao radikalni kritiar reakcionamih zakona o tampi, kao protivnik svake pa i preventivne cenzure, voluntaristike, politiki subjektivne, vlastodr.lake upotrebe i zloupotrebe zakona o tampi. Suprotstavlja se i kritizira makijavelistike

6 " d CIt.IZV., str. 260. jyasl za OCI,

7 Cil djelo, str. 260. 8 Cit. djelo,.str. 260. 9 Cit. djelo, str. 259. 10 Cit. djelo, str. 259. II Cit djelo, str. 260.

400

ore Lazarevi

principe II politici austrougarskog odnosa prema tampi,12 te pledira potpunu slobodu javnog mnijenja i tampe. U tom smislu i kae: ''Dunost je i svih naprednih ljudi II zemlji i napose narodnog predstavnitva, da titi tampu II naoj zemlji, jer bez slobodne tampe nema slobodna duha II narodu ... Neka zemaljska vlada zapamti, daje naa elja i tenja razvijanje slobodnog duha II narodu, da je nae pravo i na zahtjev da smijemo saoptavati narodu sve ono, to donosi sa sobom progres, nauku i kulturu, i da nikome ne damo da nam to zabranjuje."13
Uz respekt veza i odnosa izmeu demokratske politike i slobode tampe, II njegovo razumijevanje prirode politike ulazi i poimanje smisla i znaenja politikog morala. Kao to nije reducirana na razinu puke taktike i politike pragmatike bez programskih koncepcija, tako isto politika ne moe biti ni ispranjena od politikog morala. Ovaj pojam ulazi u njegovu preferenciju idea/llo-llof1l1ativllih dimenzija politike. Upravo politika kompromisa, lavimnja, svakodnevnog utilitarizma, pragmatinih reakcija i st, imaju tetan uticaj na politiki moral kao nesumnjivu vrijednost. U njegovoj percepciji, s onu stranu kratkovidnog politikog pragmatizma, politiki moral treba da sadri, u idealnonormativnom smislu, u sebi iskrenost, dubinu osjeaja, svijest, odlunost, solidamost SCI deklruimnim, altruizam, antiservilizam i sl. 14

Nadalje, koncepcijsko poimanje politike demonstrira se i u njegovom razumijevanju fenomena politikih partija. U razumijevanju ovoga fenomena on polazi od uvida u zbiljski politiki pluralizam u srpskom javnom politikom ivotu. 15 No, ne nastupa sa pozicija monocentrine negacije ove politike polifonije niti iz horizonta neke zamiljene totalitarne homogenizacije pledira za njenu anUlaciju. Jer, zna da se ..... kon12 Identificira dva takva principa: "Cilj opravdava sredstva" i "predobiti ili wtititi": "Oni, gospodo, gledaju da predobiju ljude, gledaju da predobiju tampu, a kada je ne mogu da predobiju onda je unitavajtL" (Poloaj wmpe u naoj zemlji, Govor u saoorskoj sjednici od 13. (26.) marta 1914. prilikom debate o reformi zakona o tampi, "Otadbina", 1914., V, 21 , str. 5.)
13 Poloaj .tampe II naoj zemlji, cit., izv., str. 6. 14 ,.asl zadaCI, CII. IZV., str. 260. "' . . . .

15 ''Tako se i kod nas pojavila ona diferencijacija po vaspitanju, moralu, pokrajinskim uticajima, ekonomskim i socijalnim problemima, a uglavnom, po iskrenosti i dubini osjeaja." (Cit. izv., str. 260.) Taj se pluralizam ispoljava i u djelovanju opozicije rJ.di opozicije, oprotunizrnu radi oponunizrna., kooperativnosti s vladom, u politici servi1izma " ... koji samo sebe i svoj lini interes poznaje." (Cit. izv., str. 260.)

ore Lazarevi

401

glomerat politikih poslova ..." ne moe uspjeno voditi iz monistikog centra. 16 Otuda u onoj empirijskoj polifoniji trai prostor za pluralno partijsko organiziranje, ovdje, konkretno grupe okupljene oko
Otadbine. 17

No, to treba da budu politike partije II takvom miljeu? Partija treba da bude " ... organizovana narodna sila, koja e organizovanom svojom voljom ostvariti uslove privrednog, kulturnog i nacionalnog napretka."18 Partija, " ... osnovana na irokim slojevima naroda ... "19 u kontekstu austrougarskog apsolutizma, ima i preventivne svrhe, prije svega, odupiranja svakovrsnom teroru. Ona treba da artikulira interes malog potenog oryeka, da osigura pojedincima iz iroke narodne mase " ... ne mali uticaj na proirenje savremenog politikog ivota privrednog kao i politikog programa malog ovjeka, te razborite taktike koja vodi ostvarenju.''20

Pravna misao
Stoji on na stanovitu aJX>logije pravne dlave i kollzistelltnog legalizma. Protivnik je politikog arbitriranja i vlastodriakog voluntarizma u aplikaciji zakona. Ma kako bili insuficijentni zakoni se imaju primjenjivati. Preferira pravnu sigurnost naspram anarhizma i subjektivizma u sferi prava. Preferira u dravi dominacij u prava nad JXllitikom i vlall Pledira za neovisnost sudstva u odnosu na izvrnu dravnu vlast. Manifestira, naprimjer, ova stanovita u odnosu na austrougarski Zakon o tampi i Kazneni zakon. Ma kako oni bili ne/iberalni i reakciollal71i, pledira Lazarevi, konzistentnu, a ne pervertiranu, od vlasti instrumentaliziranu, primjenu zakona II skladu sa njihovim duhom: ''Dunost je naa da reemo gospodi 16 Oruda Srpski klub u bosanskom Saboru oznaava pokojnim, te smatra da on ne moe
voditi sam ukupnu srpsku politiku, te i inisistira na novom partijskom organiziranju. (Cit. izv., str. 259.)
17 Imajui u vidu politike diferencije unutar srpskogjavnog ivota, otuda, i smatra da je grupa oko Otadbille poprimila ''karakteristike poli tike stranke" i da je nastupila ..... potreba modeme pol i tike stranake organizacije ... ". (Cit. izv., str. 261.)
18Nd , str. 261 . al"! za aCI , CI t. IZV.

19 Cit. djelo, str. 261.

20 NaSi zadaci, cit. izv., str. 261. U stvari, tako Lazarevi percipira konstituciju grupe oko Otadbifle u novu politiku partiju. Implicitno, projektira on model masovne, narodne, popu listike a ne kadrovske, elitistike partije ija je svrha da izraava i afi nnira interese malog Oljekn.

402

ore Lazarevi

sa zemaljske vlade, da traimo ne samo refonnu nego i jedno ispravno

primjenjivanje dananjih zakona ... ".21 No, II respektu pravne drave i legalizma ne iscrpljuje se njegov pravni diskurs. Bavi se on i par excellence pravnim temama kakva je i oblast pliva/nog prava II prometu nekretninama. Sa ueg pravnog stanovita,
je Sefardskog zakona, njegove pravne regulacije II odnosima izmeu dva tipa zemljinog posjeda, mit-ije i mu/ka te podrava austrougarsku reformu ovog zakona koj a bi liberalizirala privatni promet zemljitem. No, ovdje se ova pravna problematika promatra II irem
kritiar

povijesnom, socijalno-ekonomskom i politikom kontekstu: eliminacije feudalizma II Bosni i Hercegovini. Otuda i smatra da " ... odredbe
ramazanskog zakona na.u ae odudaraju od privatno-pravnih naela evropskog zapada i najtee se dadu sloiti s dananjim pravnim shvatanjem i s modernim prometnim potrebama. "22 Podjela zemljinih posjeda na mirijske i mulkovne 23 " ... izazvana je srednjovjekovnim feudalnim sistemom. ... Feudalnog je sistema, kao oblika upravne i vojne organizacije, davno nestalo, a razlika izmeu mu1ka i mirije postoji i danas, sa svima svojim mnogobrojnim i raznovrsnim posljedicama."24 Otuda je ramazanski zakon zastwjo, nesavremell je, jer je nestala njegova osnova - vojne i dravno-upravne dimenzije feudalnog sistema koji je poivao i na dravnom vlasnitvu nad zemljitem, a koje je vlast davala pojedincima kao kompenzaciju za vojnu slubu. 25 Podrava reformu naslijeenog pravnog odnosa prema zemljinom posjedu u
21 Poloaj tampe u naoj zemlji, cit,. izv., str. 6. Vlasti ine suprotno: oni " ... ne primjenjuju reakcioname zakone kakvi su, nego ih primjenjuju, to je mogue, reakcionamije i ine zloupotrebe i ine svjesno zloupotrebe." (Cit. izv., str. S.) 22 Osnova zakona o ukidanju nekih odredaba Zakona o zemljinom posjedu od 7. ramazana 1274., "Pregled", Sarajevo, 1912., br. 6, 7 i 8, str. 314. Rijet je o osmanskom Zakonu o posjedu nad 7.emljitem iz 1858. godine, a primjenjivao se jedno vrijeme i u doba austrougarske vladavine u BiH.

23 U njegovom ttunaenju, mirijsko zemljite je drlavoo a driava ga daje u posjed pojedincima UZ obavezu placanja desetine. U mu1k-svojinu spada kua sa kuitem, dvoritem i kunim vrtom do pola dunuma. Identificira jo tri vrste nepokn:mosti: vakufske, zemlje preputene javnoj upotrebi (metruke) i zemlje bez gospodara (mcvat). (Osnova zakona .... cit. izv., str. 314.)
24 OSI/ova wkolla ... cit. izv., str. 315. 25 Faktiki, dravno vlasnitvo vie ne postoji, a kao vlasnici tog zemljita u gruntovnicama su upisani njegovi posjednici tako da je, i sa te strane, rWllazaflski zakofl - anahomo (Cit. izv., str. 3\5.)

403 skladu sa zapadnoevropskim pravom koje" ... ne pravi nikakve razlike meu nepokretnostima nego ih tretira sve jednako i jedinstveno ... ".26 Pri torne apelira za legalizaciju i obiajnog prava, odnosno narodnog pravnog shvatanja II prometu nekretninama. 27 No, uz osloboenje prometa nekretninama od srednjovjekovnih stega, odnosno ukidanje dvostnlkih pravnih propisa o pravu raspolaganja nad nekretninama, 28 on pledira na polju privatnog prava jo radikalnije reforme od onih koje provodi austrougarska vlast. Ovaj pledoaje je sastavni dio njegove projekcije emancipacije BiH od recidiva feudalizma, to se posebno izraava u njegovim pogledima na agrarnu problematiku.

ore Lazarevi

Agrarno pitanje
Njegov se pravni diskurs dijelom aplicira i u agrarnom pitanju. Kao dosljedni sljedbenik Petra Koi3 , smatra da je tzv. kmetsko pitanje, zapravo, centralno politiko pitanje u BiH. 29 U njemu se saimaju sve supstancijalne kontroverze i svi temeljni unutarbosan skohercegovaki, socijalni i politiki , antagonizmi Polarizacija je apsolutna, politika divergencije je u ovom pitanju dovedena do krajnosti. "Jedini II Bosni koji svoje odluno stanovite imaju, je begovat, i mi. Begovat hoe hak, a mi - obligatomo rjeenje agrarnog odnoaja".3 0 Obligatomo ~eenje ovog pitanja - i za njega je apsolutno stanovite pa ovdje, unutar grupe "Otadbina", i nema nikakvog kompromisa)1 Austrija je, u njegovom uvidu, neprestano drala u privilegovanom poloaju begovski stratum32
26 Osnova zakona ... cit. izv., str. 319.

27 Cit djelo, str. 321 i 322_

28 Cit djelo, str. 320.

29 Oko ovog pitanja " ... vrti sc danas cijela politika Bosne i Hercegovine ... ". (Nai zadaci, cit. izv., str. 260.)
30 N " d '," asi za aCI CIt.
IZV.,

str. 260.

31 U argumentiranju u prilog ovakvom Ijecnju poziva se na historijska iskustva II emancipaciji od feudalizma II Austriji, Pruskoj, cijeloj Njemakoj _ Poziva se na Andraijeva obeanja na Berlinskom kongresu, na analize Agrome fXJ!itike prof. Filipovia i djela bekog prof. Grinberga i sL (Austrija i nrue agrarno pitanje, govor II saborskoj sjednici od 25. februara (10. mart) 1914., prigodom debate o me!ioracijama, "Otadbina", br. 17, 28. februar (13. mart) 1914.)

32 ''Ve je 36 godina, kako je Austrija dola u nau zemlju i za sve to vrijeme ona je vie imala na umu begovat nego cio ostali narod od dva milijuna dua." (Govor II saborskoj sjednici oo subote 20. aprila (9. maj) 1914., "Otadbina", br. 33, 19 14., str. 2.)

404

ore Lazarevi

te nije htjela da rijei agrama pitanje " ... II prvom redu, da zadobije sklonost muslimanskih posjednika, koja joj je mogla zatrebati za eventualni put na Solun. Ona je, zatim htjela da ima vazda, kako se to u nas kae, pod rukom tj. pod svojim uticajem muslimane, a mislila je, da e to najlake postii ako pokae prividnu sklonost ITlUslimanima i ako ih u isti mah zadri u orijentalizmu, koji se manifestuje u nesposobnosti za privredu, II oskudici privredne inicij ative i u kulturnoj apatiji. Ona je, dalje, htjela da odri izmeu nas i muslimana jedan jaz, i to joj je polo za rukom,jer su muslimanski politiari , na alost, proklamovali interese muslimanskih posjednika, koji su, uostalom, krivo shvaeni, kao interese cijelog muslimanskog elementa. l, napokon, vlada je htjela da i na nemuslimanski elemenat, katoliki i pravoslavni, i naroito pravoslavni, zadri takoe II jednoj privrednoj i kulturnoj potinjenosti za sve sluajeve, a naroito za sluajeve eventualnih unutranjih i internacionalnih komplikacija."33 Svojom politikom u agrarnom pitanju, odnosno politikom fakultativnog otkupa kmetova, austrijska vlada " ... hoe da na narod zadri to due u privrednom ropstvu i da mu ne da mogunosti za puno kulturno razvijanje."34 Kao to vidimo, II konteksnt agrarnog pitanja, rigorozni je kritiar muslimanske politike, saborske reprezentacije. Ona bezrazlono poistovjeuje interese begovskog stratuma sa cjelinom muslimanskih interesa. Politiko predstavnitvo begovskog stratuma u bosanskom Saboru smatra nelegitimnim, jer ne predstavlja interese muslimanskih biraa nego svoje vlastite, partikularne interese.35 Istovremeno, kritizira, navodnu, dominaciju begovskog stratuma II Saboru 36 koji, s njom, uzurpira i ugroava interese viemilionskog nemuslimanskog, pravoslavnog i katolikog stanovnitva.3 7 Nadalje, sam ovaj stratum pogreno shvata
33 Austrija i nae agramo pitanje, cit. izv., str. 2. 34 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2. 35 Bosanski saror tako doputa da ga vOOe "... ljudi, koji pretstavljaju 15 hiljada posjednika." (Govor u saoorskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.)

36 A begova! "... onemoguuje svaku i najmanju lijepu stvar u oyom saboru. (Galama
muslimanima)." (Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 191 4., cit. izv., str. 2.) 37 ''Hou samo da reem ovo: slika koju daje ovaj sabor jeste slika jednog nenonnalnog sabora, slika nenonnalne zemJje. To je potrebno ovom prilikom naglasiti i upozoriti na okolnost da u ovom nenormalnom saboru vodi rijc bcgovat, da pored begovata, koji predstavlja 15 hiljada izbornika, ne dolaze do rijei ljudi koji zastupaju dva milijuna stanovnika." (Go\'Or u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cil izv. Sit'. 2.)
meu

ore Lazarevi

405 svoje interese: obligatorno osloboenje kmetova je i njegov, ali, navodno, neosvijeteni, ekonomski interes.38 I vlasti i begovski stratum ostaju u duhu orijentalizma koji je ovdje, vidjeli smo, peorativno pojmljen, kao izvorite njihove samoizolacije u odnosu na novi, kapitalistiki svijet privrednih inicijativa i kulturnog napretka. Kritizira muslimansko-hrvatski pakt u Saboru u agrarnom pitanju smatrajui ga neprirodnim, jer se preko ovog politiko-reprezentativnog pakta uspostavlja saveznitvo izmeu hrvatskih kmetova i muslimanskih begova. 39 Tek pod pretpostavkom uspostavljanja srpsko-hrvatske interesne zajednice " ... nee u privrednim pitanjima voditi glavnu rije begovat"40 Iza ovih kritika stoji, kao to je reeno, imperativno pojmljeni, kategoriki zahtiev za obligatornim osloboenjem kmetova i ukidanjem srednjovjekovnih feudalnih odnosa.

Nacionalno pitanje
demonstrira svijest da u nacionalnom pitanju ne izrie nita orginalno, autorsko, slijedi liniju jednog miljenja i jedne koncepcije kojaje u kontinuitetu insistirala na tezi o Srbima i Hrvatima kao jednom narodu sa dva imena, dva razliita pisma i dvije vjere. 41 U tom smislu e rei: "Ja hou da ... kaem da je moje najdublje lino osvjedoenje da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva ravnopravna imena, koja imaju jedno kao i drugo isto i jednako pravo na opstanak i na
ore Lazarevi

38 ''Pravilno shvaeni interesi i begovata i svih muslimana trae rijeenje agma Eno
Mustajbeg Muteveli veli da od jednog kmeta ima samo 2 forinte godinjeg prihoda. Mnogo bi vie imao kad bi !Dga kmeta unovio." (Gomru saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit izv., str. 2.) 39 Ovaj pakt je neprirodo/l " ... ne zato to su ga sklopili Hrvali i Muslimani, nego stoga to su ga sklopili zastupnici kmetova s bezima." (Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cit. izv., str. 2.)
40 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj)

1914., cit. izv., str.

2.

41 "Ja ne mogu kazati nita novo. Stvarje pretresena mnogo puta, napose u novije vrijeme
nastala je o !Dm pitanju itava lilerarura i ja u iz nje da Vam dam tek mrav pregled." (Za norrxiJlo jedinst.'O, "Otadbina, 1914. br. IS, str. S.) pri tome poziva se na miljenja Svetozara Pribievia , Ivana Lorkovia, Jovana Sanjina, Franje Rakog, biskupa J trosmajera, mitropolita beogradskog Mihajla, Kosru Tauanovia, Matiju Bana, Jovana Ristia, Polita Desania, Natka Nodila, uru Daniia, Jovana Avakumovia. Posebno se poziva na Milana Mrujanovia i njegovo djelo Narod koji IUlrtaje. (Za /larodno jedinstvo, "Otadbina", 1914., V, br. 16,slr. 5.)

406
iji

ore Lazarevi

budunost. "42 Ovo stanovite unosi i u Nacarl stranakog programa

je koautor bio: "Srbi i Hrvati su jedan narod sa dva ravnopravna imena, koja imadu isto pravo na opstanak i budunost ... Potpuno osvjedoena o identinosti pravilno shvaenih interesa srpskog i hrvatskog dijela naeg naroda, stranka stoj i tvrdo na stanovitu narodnog jedinstva i smatra narodno jedinstvo za jedino pravilnu podlogu svega naeg nacionalnog, politikog, kulturnog i privrednog rada."43 Kritizirnjui srpski i hrvatski ovinizam,44 smatra da je srpsko i hrvatsko kulturno i politiko jedinstvo istovremeno i projekt,45 njihovi ideali tek treba da se poklope,46 to je historijski proces koji traje i uobli ava se, i to historijskom nunou koju polit iki subjektivitet tek moe stimulirati i ubrzati. 47 Otuda i pledira politiku konvergencije, kooperacije i jedinstva izmeu Srba i Hrvata smatrajui da ideja o narodnoj istovjetnosti i faktiki jest ula i ulazi ne samo II svijest intelektualnih elita, nego i u masovnu srpsku i hrvatsku svijest.48 Unutar tog stanovita prihvata i koncept jednog srpsko-hrvatskog jezika. Slij edei
42 namdIla jedinstvo, Govor u saborskoj sjednici od 17. (30.) decembra 1912. prilikom debate o jezikoj osnovi, "Otadbina", 191 4., V, br. 15, str. 5. Upozorava da to nije samo njegovo li no miljenje nego i stanovi~tc cijele grupe "Otadbina". ("Otadbina", br. 16, str. 5.)

za

43 Naen stra1Jukogpmgrama, "Otadbina", 1914., V, 25, str. 5.

44 Ovinimm vazda zastupa Hn'l1lski DnevIlik a ''katkad Srpska rije". (Za IlarodlIO jedinsfl'O, "Otadbina", 1914., br. 15, str. 5.) U ovoj osudi je eksplicitan: "Ja imam kurai da ovdje kao Srbin kaem, da osuujem sipskc ovcne, kao i hrvatske." (Cit izv., str. 5.) 45 Otuda miljenje o srpsko-hrvatskom jedinstvu tek " ... treba da prodre i meu nas iskreno, otvoreno i bez ikakvih zadnjih namjera na pretapanje jednog elementa u drugi." (Za IIarrxblo jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.) Uvjeren je: ''Ideja narodnog jedinstva prodire i prodirae sve vie." (Za narodilo jedinstvo, "Otadbina", 1914., br. 16, sir. S.)

46 " ... mi smo svakoga dana, svakim momentom sve blii i blii asu kad e nam se i ideali potpuno poklapali ... ". (za narodilo jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.)
47 ''Tu, dakle, imamo duali7.am, i sad je stvar istorijske nude da se taj dualizam pribliuje unitari:anu. Ja velim, to je stvar istorij ske nude, i tu se ne moe nita prom jeniti nikakvim uticajima sa strane. Stvar je samo svih osvije.lenih ljudi u naem narodu da tu uvid~ i da sl! s time ne tek mire, negu da se lilllt! odueve i da kuliku mogu doprinesu ubrzavanju loga procesa." (Za narodilO jedillSf\'O, "Otadbina", 1914., br. 16, str. 5.) 48 "Ja idem dalje i velim, da je to miljenje sviju oSvjea;nih i prosvjcenih lanova naeg naroda u svim naim krajevima, to je miljenje koje je prodrlo i II najire slojeve naeg naroda, van nae zemlje, a koje prodire, Hvala Bogu, i meu nas." (Za narodno jedinstvo, "Otadbina", br. 15, str. 5.) To je miljenje posebno raireno u Dalmaciji, Slavoniji i Srbiji. (Cit. izv., str. 5.)

ore Lazarevi

407

te idiline predstave na tlu emprijske politike, naprimjer, u agrarnom pitanju, pledira za paktove izmedu Srba i HIvata: "Prirodni i zdrav moe biti samo pakt izmeu Srba i RIvata i to ne samo pakt nego jedinstvo izmeu svih Srba i Hrvata bez obzira na konfesije. "49 Otuda pledira za afumaciju " ... svijesti o zajednici interesa srpskog i hrvatskog dijela naeg naroda ..." i preferira stanovite ", .. narodnog jedinstva Srba i Hrvata."50 Pod tim pretpostavkama Muslimani neCe vie dolaziti " ... do odlune rijei, u naim nacionalnim pitanjima ... ".51 A Muslimani su II negovoj percepciji a/laciona!rii.52 Oni tek treba da se nacionaliziraju u prosrpskom ili prohrvatskom smislu. Unutar jedinstvene politike tog jednog, a dvoimenog naroda " ... treba da se nau i Muslimani, bilo kao Srbi ili kao Hrvati."53 To se stanovite formulira i u Nacrtu stranakog programa grupe "Otadbina" iji je, kao to je reeno, koautor bio i ore Lazarevi: "Stranka dri da nai nacionalni, politiki i kulturni interesi trae to skorije i to pravilnije nacionalizovanje Muslimana, pa e i sama raditi oko toga i svaki pravilan rad u tome pravcu podupirati. Taj rad ne smije nipoto biti takav da izaziva trvenje i nesuglasice izmedu Srba i Hrvata. Uopte, Muslimane ne treba pridobivati za ekskluzivno nego za napredno Srpstvo i Hrvatstvo, koje stoji na stanovitu narodnogjedinstva."54
Kritiki

osvrt

U rijetkim interpretacijama socijalne i politike misiu ora Lazarevia ona je vrednovana u nekritikim atribucijama. Smatralo se da je on sa svojom grupom Otadbina stajao na stanovitu graanske parlamentarne, zapadnoevropske, Masarikove humanistike demokratije, isto liberalistikih i graanskih ideja, te isto revolucionarnogjugoslovenstva SS Ova grupa je krajem 1913. i tokom 1914. godine II bosanskom Saboru " ... prestavljala vie parlamentarnu levicu i, kao takva, priprema
49 Govor u saborskoj sjednici od subote 20. aprila (9. maj) 1914., cil izv., str. 2.

50 Cit. djelo, str. 2. 51 Cit. djelo, str. 2.

52 Cit. djelo, str. 2.

53 Cit. djelo, str. 2.

54 Naen stranakog programa, cit. izv., str. 5.

55 Branko Cubrilovi, cit. djelo, str. 261 i 262.

408

ore Lazarevi

se II prvom redu za ujedinjenje Junih Slovena izvan okvira AustroUgarske Monarhije."56 Da li i II kojem smislu ovakve atribucije imaju svoje utemeljenje II njegovom publiciranom rukopisu?
Nije sporno da je II razumijevanju politike ore Lazarevi prepoznao vane komponente modernog poimanja politike uopte i liberalnodemokratskog poimanja politike, posebno.
Analitiko-interpretativni politike

uvid II odnose izmeu politikog programa i

taktike sastavni su dio svakog teorijskog promiljanja biti politike. I on prepoznaje relevantnost ove problematike te, odbijajui redukciju politike na puki pragmatizam, insistira na programski osvijetenoj

politici.
Ne samo tradicionalne nego i savremene politoloke teorije politike idea-

lno-nonnativne aspekte politike smatraju legitimnim, pa se oni pojavljuju i kao fonna protesta i distance spram politolokog i sociolokog pozitivizma, strukturalizma, funkcionalizma j sL57 Otuda u vrijedne domete njegovog politikog m iljenja i uvrtavamo identiflkaciju nonnativnoidealnih dimenzija politike koje, odbacujui politiki mak.ijavelizam, u sebe ukljuuju u pozitivnu aksiologiju politikog morala. Nadalje, u liberalno-demokratskom diskursu on je identificirao presudni znaaj slobode javnosti, slobode tampe i eliminiranja cenzure za politiku i uopte za slobodan nacionalno-dIavni ivot. Modema politologija nije ni zamisliva bez istraivanja i teorijskog poimanja fenomena politikih partija kao to ni bit modeme politike nije shvatljiva bez uvida u nj ihov karakter i prirodu reima u kojima figuriraju i koje konstituiraju. No, uviajui relevanciju ovog fenomena, partiju je razumijevao kao svenarodnu, populistiku partiju koncentriranu na artikulaciji interesa socijalno deklasiranih stratuma, a posebno seljatva. U respektibilne vrijednosti njegovog miljenja uvrtavamo apologiju pravne d,ave i konzistentni legalizam . Uz naznaene politike vrijednosti i politika borba za emancipaciju BiH ispod recidivaJelldalizma ulazi u vane dimenzije njegove politike aksiologije. No, ovdje, posebno u Ijeavanju agrarnog pitanja, sa stanovita
56 Branko ubrilovi, cit. djelo, str. 263. 57 Sire o nonnativistikim politikim teorijama u: Bcyme Von Klaus, Savremene politike teorije, "Stvamost", Zagreb, 1977.

ore Lazarevi

409

apologije apsolutno pojmljenog zabtieva za obligatomim osloboenjem kmetova, pledira radikalnu politiJru diveJgencije izmeu unutarbosanskih socijalno-straturnskih i nacionalno-vjerskih subidentiteta Prema tome, nije sporno da je ore Lazarevi recipirao neke Iiberalno-demokratske ideje, ali je njibov fond, moe se rei, bar na osnovu uvida u njegove autorski publicirane tekstove, reduciran u odnosu na njihovu recepciju unutar politikog rukopisa drugih srpskih autora iz toga vremena. Njihova bi se lepeza mogla proiriti ako bi njegovom autorskom miljenju pridodali i stanovita iz Nacrta stranakogprogra ma iz 1913. godine. lako se radi o kolektivnom djelu, nesporno je da je Lazarevi u ovaj Nacrt, kao njegov koautor,58 unio i svoja osobna politika gledita. Tu se, posebno u konceptu dravno-pravnog poloaja i unutarnjeg ureenja BiH, razgovijetno prepoznaje recepcija kljunih liberalno-demokratskih ideja. Tu se, naprimjer, insistira na uvoenju konzistentnog, sveobuhvatnog parlamentarizma i potpuna demokratizacija uprave i unutranjih drutvenih odnosa u cjelini. A taj globalni, koncepcijski projekat u sebe ukljuuje opte, slobodne, tajne, direktne, jednake i proporcionalne izbore, zatim politike slobode, graanska prava, slobodu linosti, savjesti i nauke, slobodu izraavanja misli, tampe, zbora i dogovora, udruivanja i koalicija, nepovredivost kunog praga, tajnost pisama, zakonom osiguranu ravnopravnost svih konfesija, samoupravu optina, srezova i okruga, samostalnost i nezavisnost sudstva, zatita graana od nezakonitih postupaka upravnih vlasti, zavoenje srpskogjezika u upravu i unutarnji saobraaj i osiguranje ravnopravnosti irilice i sJ.59 Na osnovu ovakvog unutarnjeg ureenja trai se " ... da se dravno-pravni poloaj nae zemlje uredi tako da Bosna i Hercegovina postanu samostalna upravna oblast sa svim obiljejima drave, ravnopravna objema dravnim polarna u monarhiji.''60 Nesumnjivo je, dakle, da i ore Lazarevi preko ovog Nacrta u percepcijama unutarnjeg dravno-pravnog i socijalno-politikog ureenja BiH recipira temeljne ideje liberalno-demokratske filozofije, ustavne misli i politike. od posebne je vanosti projekcija konstitucije BiH kao drave unutar Monarhije. No, poput drugih srpskih autora i ore 58 Branko Cubrilovi ak smatra da je to djelo Lazarevia kao jednog od novih I'oda
grupe Otadbina. (Cit djelo, str. 261.)

59 Nacrt stral1akog programa, cit. izv., str. 6.

60 Cit djelo, str. 5.

410
Lazarevi II

ore Lazarevi

nacionalnom pitanju naputa liberalno-demokratski diskurs, te zapada II nepremostive kontroverze i inkonzistencije. Zastupa tezu o Srbima i Hrvatima kao jednom narodu. Ta pozicija, najednoj strani, nije imala realnog utemeljenja, pa je pripadala vie moralnim projekcijama i politikim iluzijama, nego to je izraavala empirijsku zbilju diferencirane srpske i hrvatske nacionalne samoidentifikacije. Na drugoj strani, ako je rije o jednom narodu onda se logiki ne moe govoriti, ni II preventivnom smislu, ni o pretapmyu, dominaciji, hegomoniji: to su relacioni pojmovi. Oni II onom jednom ne figuriraju. Isto tako, iz ove temeljne teze nije mogue deducirati ni njegov koncept unutari stikog jugoslavenstva jer se ono II svom pojmu ne moe iscrpiti II srpskohrvatskom etnikom i politikom jedinstvu. A, ukoliko se reducira na srpsko-hrvatske odnose, ono nije samo unitaristiko, nego i diskriminatorsko i ekskomunicirajue prema drugim junoslovenskim narodima. I napokon, dijeli Lazarevi ope predrasude svog vremena prema Bonjacima - Muslimanima II Bosni i Hercegovini. Stoji, dakle, na pozicijama odricanja njihovog etnikog individualiteta i pledira njihovu prosrpsku i prohrvatsku nacionalizaciju. Istovremeno, demonstrira animozitetni mentalitet prema svemu orijentalnom, pa se uputa i u deskripcije iracionalne, predrasudne muslimanske karakterologije. I u ovim dimenzijama svog miljenja ore Lazarevi ostaje zarobljen u anahronizam i nedemokratsku, neliberalnu dehumanizaciju Drugog. I u njegovom se, dakle, miljenju u nepremostivim inkonzistencijama nalaze recepcija liberalno-demokratskih ideja i pozicija koncepcijskog konzervativizma - nacionalizma u poimanju nacije i nacionalnih odnosa u BiH.

411

jalna i politika misao Riste Radulovia je - posebno unutar bosanskosrpske intelektualne produkcije - paradigmatina. Koncentriraju se II njoj, zapravo, dominirajui problemski sk1opovi, temeljne dogme, konvencionalni mitovi i protiVIjenosti , te teorij ske inkonzistencije karakteristine za maticu srpske socijalne i politike misli toga vremena. Pri tome, uspijeva on profilirati autorski diskurs i inovirati, II sadrinsko-tematskom pogledu, tu misao i izdii se do izv-

o intencijama, sadrini, temeljnim idejama i aspiracij ama soci-

jesnih teorijsko-koncepcijskih stanovita. Dijeli, meutim, sa onodobnom etablirwlom sIpskom milju ishodina stanovite radikalne, prevratnike kritike apsoluri stikog austrougarskog reima II Bosni i Hercegovini. I uope, laitiki dislrurs spram socijalne zbilje je ono to II sutinskom smislu odreuje indvidualitet njegovog miljenja. U historiji socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini Risto Radulovi ima, u naem uvidu, osebtuno mjesto i po angamanu na recepciji i publiciranju relevantne lektire producirane na evropskom Zapadu. Zanimljivo je da se, u osnovi, radi o recepciji ne samo emancipaiorskih nego i ideja i koncepcija evmpskog konzervativizma toga doba. Ova lektira, koja se odnosi, prije svega, na tumaenje nacije, nacionalizma i, navodno, prirodnih zakona historije, u bitnome e suoblikovati autorske poglede Riste Radulovia Tu e, onda, kao to emo vidjeti, biti rodno tlo nerazIjeivih inkonzistencija II njegovom miljenju.

412

Risto

Radulovi

I
KRITIKI DISKURS

Kritika apsolutizma
Poput drugih relevantnih srpskih intelektualaca onoga vremena i Risto Radulovi supstancijalnu atribuciju austrougarskog reima II BiH vidi II njegovom apsolutizmu. Na djelu je okrutni pritisak apsolutistjkog i poticajnog reiima.! Otuda e II koncepcijska-programskom smislu i pisati: "Naroitu panju emo obraati kritikovanju birokratskog i apsolutistikog sistema vladavine i u!oietno svu snagu, da isti bude .... ".2 Konzekvence tog apsolutizma su mnogostruke. Naprimjer, ope baotino stanje, zapravo, opa nesreenost jeste jedna od reperkusija apsolutizma) U tom " ... apsolutistikorn i neodgovornom reimu ... "4 nalazi se opte zloS za narode Bosne i Hercegovine. Jer, interesi tog reakcionamog reirna6 sutinski i empirijski " ... nijesu ni najmanje II skladu s interesima nae domovine."7 Taj reim oznaava kao dvostruki imperijalizam Bea i Pete. 8 Identificira ga kao reim koji nasilno instalira strance u dravnu upravu i na socijalne poloaje uope. 9 To je, nadalje, reim " ... koj i ne doputa, da se slobodno i proizvoljno razvija kako lino st tako i drutvo."lO Bosna i Hercegovinaje, u njegovoj percepciji, zapravo, "o.. jedna obina kolonija naroda, napola ili nimalo
I Polirika zrelost, Narod, hr. 42, 22. IX 1907., cit. prema: Risto Radulovi,lzabrani rcuJovi, "Veselin Maslea", Sarnjevo, 1988., str. 16L To je reim "... koji dri pod policajnom paskom sve ustanove, prosvetne i ekonomske, i koji hoe da im udari biljeg!" (aki neredi, Narod., 398, 2L V (3. VI) 1914., cit. izv., str. 189.

2 Prva rije, ''Narod'', br. I, L I 1907., Cil izv., str. 49. Citirana reenica je ostala nedovrena budui da je cenzura u nastavku izbacila nekoliko redova. Ili, u tom smislu, pie on, naprimjer, ojakom apsolutizmu ondaJnje uprave. (Kako da radimo, Kalendar ''Fmsvjeta'' za 1911., cit. izv., str. 63.) 3 Nae stanje, ''Narod'', hr. 34, 22. VIII 1907., cit. izv. , str. 57. 4 O organizaciji, ''Narod'', hr. 47, 27. X 1907., cit izv. str. 59. 5 O organizaciji, cit. izv., str. 59.
6u stanje, C Ivase It.
v ."

tzV.,

str. 57.

7 Naa snaga, "Narod", hr. 210, ll. (24.) III 1912., cil. izv., str. 68. 8 Sursum carda, "Srpska re", hr. 253, 20. XI (3. XII) 1909., cit izv., str. 61.
9 Kako da radimo, Kalendar "Prosvjeta" za 1911., Sarajevo, cit. izv., str. 63. IOAT' stm!le, " IZV. , str. 57 . . CIt. l oase

Risto Radulovi

413

slobodnih."11 Otuda, radikalno odbacuje teze o kulturno-civilizacijskoj misiji Austrije i o tome kako su Srbi i RIvati nesposobni za dravni i kulturni ivot bez Austrije. 12 Nita se, meutim , nije promijenilo sa donoenjem bosanskohercegovakog ustava: ''Mimo sve ustave II kulturnom svijetu, ustav Bosne i Hercegovine osnovan je na vjerskoj podlozi, a uz to je uzet kurijalni sistem, ime su bogatiji stalei mnogo protekcionisani. Kad se jo uzme da vlada nije odgovorna narodnom predstavnitvu i da narodni predstavnici nemaju potpunog imuniteta ni prava interpelacije, svakome e biti jasno kako su neznatne i nitavne one mrvice slobode koju je narod ovih dvaju pokrajina dobio aneksijom."1 3 Apsolutizam je dobio sa Ustavom i Saborom samo novu fonuu: parlamenta/izam je uzakonjeni apsolulizam. 14 I dalje je strahovlada na djelu: " ... nepogreivost naih upravnika primljena je kao osnova bosanske uprave. Svaka kritika reima bezobzirno se uguuj e, svaki nezavisni list stalno osjea ruku dravnog odvjetnitva."IS Ustavni reim i politika uprave, na drugoj strani, produciraju " ... cijepanje jednog naroda sa tri vjere ..".16 A ..... Austrija, za ljubav svoje nastrane i problematine politike, ne ustruava se rtvovati interese celog jednog naroda."17 Ona prakticira 1Jeomakijave/istiku politiku iji je princip provoenje " ... dravne vlasti i autoriteta, sa eljeznom rukom, a bez obzira na prave interese naroda."18 Zakljuak je egzistencijalno dramatian: "Poloaj nae otadbine tako je kritian daje u pitanju biti ili ne biti ... ".19 Otuda i smatra kako je borbeni cilj bosanskohercegovake, posebno sIpske antiaustrijske politike, zapravo, " ... da (se) namjesto dananjeg sistema vladavine podigne novi, u kojem bi narod bio svrha i razvrha
II Novi kurs, ''Pregled'', hr. 4-5, IS. V 1912., cil izv., str. 70.
12 The Southem Slav Question Habsburg Monarchy (od E. W Selon Watson), Narod,

hr. 149, 3. (16.) XII 1911., cit. izv., str. 217 i 218.

13 O sIpskom narodil, Pregled, hr. 4, IS. VJI 1910., cit. izv., str. 135. 14 Naa par/amenfamost, Narod, hr. 143, ,12. (25.) XI 1911., cit. izv., str. 173. 15 Dva tipa i Jednn reim , NanxI, hr. 294, 8. (21.) V; hr. 295, ll. (24.) V i hr. 2%, 15. (28.) V 1913., cit. izv., str. 223. 16 O srpskom narodu, cit. izv., str. 135. 17 Agrama rezo/licija, Narod, br. 387, 12. (25.) IV 1914., cit. izv., str. 100. 18 Na politiki moral, Pregled, hr. 3, 1. Vl 1910., cit. izv., str. 168.
19 Prva rijec, CIt. . .. ~ . IZV., Sir. 49 .

414

Risto

Radulovi

stvari .... ".20 Zato se, s tom idejom narodnog suvereniteta, i deklarira: ", .. borimo se politiki protiv vlade i njenih planova, koji nijesu ni naj-

manje II skladu sa interesima nae domovine." 21 Tu ne moe biti reformskih korekcija, te i tvrdi: ",.. nae je uvjerenje da je II ovakvom ustavnom sistemu nemogue voditi pravu nacionalnu politiku .. ,",22 Onaje, dodue, mogua ako se prethodno ili paralelno vodi borba ", .. za u ustavna, parlamentarna i graanska prava . 23 A ova, kao to emo vidjeti, prava i uvrtava II supstancijalne komponente liberalno-graanske demokratije. 24 U skladu sa svojim radikalnim kritikim diskursom on e, preferirajui, umjesto konformistike, prevratniku opozicionu orijentaciju akcentirati: ''Mi stoga i postajemo opozicija za ovaj ustavni i upravni sistem. Mi se nikada nismo dali iluzijama da emo II njegovim granicama moi isposlovati ita to je II stvari korisno za na narod .... ".25 Sa ovog radikalno-opozicionog stajalita e pisati: nama je " ... glavna stvar da suzbijamo tetnu vladinu politiku ...".26
Kao to se vidi, njegova radikalna kritika Reima ignorira, prezire, ekskomunicira iz politike onodobno etablirani konformizam i pledira prevratniku, totalnu emancipaciju Bosne i Hercegovine ispod austro~ ugarske vladavine.

Kritik. unut.rbosanske politike

Njegov se radikalni kritiki diskurs ne fokusira samo na austrougarski apsolutistiki, birokratsko-policijski reim. on u kritikoj ii dri i razliite fonne, u njegovom uvidu, patoloke egzistencije unutarbosanske politike. Iza nje, meutim, stoji i objektivno, historijski naslijeeno stanje, pnje svega, ope stanje lIekultumosti: "Bosanski
politiari su, dakle, rtva opteg nekulturnog stanja II naoj dravi."27 Objektivno, bosanskohercegovako drutvo obiljeavaju umalost i
20 O orgal1izaciji, cil izv., str. 59.

21 Naa snaga, cil izv. str. 68. 22 Nae stanovite, Narod, br. 349, 20 xl (3. Xli) 1913., cit. izv., str. 75. . ... . 23 0 orgamzacy" CIt..tzV. , sir. 59 .
24 Cit. djelo, str. 59.

25 Nae stanovite, Cil izv. , Sir. 75. 26 Cit. djelo, str. 76. 27 nOVI rs, CIL. Sir. 70. uku . IZV.,

Risto Radulovi

415

primitivizam.2B Mentalitet anacionalizacije i psihika afekcija serviInou, to su, izmedu ostaloga, konzekvence Reima i povijesno tradicioniranih dominantnih obiljeja bosanskohercegovakog drutva: "Graanske i nacionalne vrline smatrale su se kao zloinstva i prestupi, te su bile progonjene, a kukaviluk, servilnost, podlost i potkazivanje gledale su se kao graanske vrline i njegovale."29 Teko, depresivno stanje bosanskohercegovakog drutva jo jednom se dramatino slika: "Na jednoj strani fanatizam i fatalizam, ivljenje od tude muke, odsustvo svakog osjeaja pravinosti, materijalistiko shvatanje stvari bez etikih i moralnih pobuda; na drugoj strani ropski duh, nedostaj anje tenje za slobodom, pomankanje nacionalnih i graanskih vrlina, na treoj strani puzanje, munasipluk i iftinstvo. Jo je u ivom dahiluk i e i f, jo ivi duh turskih ulizica. Sve to protkano primitivnou i nekulturom prua nam sliku drutvene gnjilosti i drutvenog gliba u kome se nalazimo. Sliku neistu i smrdlj ivu kao to je kakva orijentahm kasaba. Na takvom drutvenom ubretu je li moguno da to drugo raste i napreduje nego li peurke i otrovne gljive?,"30 To je njegova slika onoga " ... od ega naa domovina boluje."31 No, Ila subjektivnoj razilli, rije je o politici koja preferira konformi stiki, funkcionalistiki i na kraju proaustrougarski odnos prema Reimu. Radulovi e svoj kritiki diskurs iskuati i u bespotednoj anatomiji hrvatske, muslimanske a posebno etablirane politike srpske reprezentacije u Bosni i Hercegovini koja je preferirala politiku konformizma spram Reima.
U kritici hrvatske politike reprezentacije Radu lovi se posebno bavi katolikim k.lerikalizmom Josipa tadlera,32 destrukcijama politike srp-

28 Nae drutvo, Narod, br. 39, 8. XI 1907., cit. izv., str. 84. 29 U drutvenom glibu, Narod, br. 284, 30. III (12. IV) 1913., cit. izv., str. 96. 30 Cit. djelo, str. 97. 31 U emu lei spas, Narod, br. 288, 13. (26.) rv 1913., cil izv., str. 98. 32 Zato se i suprotstavlja onima koji rue " ... ujednoj zemlji verski odgojenoj i podjeljenoj autori tet nae religije II borbi sa tadierom i druinom." (Narodna solidarnost, Narod, br. 40\ , 4. (17.) VI 1014., cit. izv., str. 102.) Stadler je " ... glavni nosilac apsalutistikog reima ... ", a glavna svrha njegove politike je katolicizam .. ." a "... hrvatstvo - to je samo nuan most, prelaz." (Nadbiskup Stadler o Bosni, Narod, br. 41 , 15. IX 1907., cit. izv., str. 159 i 160.)

Risto Radulovi 416 sko-hrvatske koalicije i uope, proaustrijskom politikom luvatskih vladil!ovaca, 33 kritikom recepcije pravakog ideala o ujedinjenju svih ruvatskih zemalja i stvaranju velike hrvatske drave3 4 i sl.
Uz kritiku muslimanskih vladinovaca, Radulovi kritizira i druge vidove muslimanske politike, naprimjer, II nacionalnom samorazumijevanju, II agrarnom pitanju, II politici hrvatsko-muslimanskih paktova, II njenoj, navodnoj, antisrpskoj orijentaciji,35 II muslimanskom odnosu prema balkanskim ratovima, i sl.

Naravno, i po obimu i II sadrinskom smislu, Risto Radulovi se dominantno bavi kritikom srpske politike. 36 Evo jednog takvog mjesta:''Mi smo obezglavljeni. Izuzevi rad Prosvjete, mi nijesmo uspjeli da II drugim pravcima stvaramo sistemski. Naa politika borba postala je
verbalizmom, jer se ne oslanja na irokim narodnim masama: pojedinani politiari imaju samo po jednog pristalicu za svoje ideje: same sebe."37 Isto tako, " ... srpski elemenat po gradovima, ako ne nazaduje, sigurno ne napreduje."38 Glavni je nedostatak te politike nepostojanje raznovrsne i jake organizacije.3 9 Ope stanje politikog nemorala karakterizira srpski politiki ivot. 40 Srpski seljaci izgubili su ideale, materijalizam vlada srednjim graanskim staleom, na djelu su rascjepkanost javnog ivota i dezor ganizacija u nacionalnom radu, shvaanje o opem dobru je usko, osjeaja cjeline nema, svako ivi zasebnim ivotom, II srpskoj politici
w

33 U tom smislu pie kako se u Saboru muslimani i katolici "o.. bez skrupula i bez one unutranjc gric sa\jcsti, identifikuju sa vladinom politikom, dok joj se pravoslavni odupiru - popuStajui." (Novi kurs, cit izv., str. 7 1.)

34 ledanpogled, Narod, br. 164, \. (14.) II \91 2., cit izv., str. 142.

35 Tako e za "Vakat", organ " ... tzV. ujedinjene muslimanske organizacije" rei da on "... nije nita drugo nego knjiga za albe begovata, ludaki izliv namenog prkosa protiv Srba." ("'Vaka! " i muslimanski poslanici, Narod, br. 362., ll. (24.) I 1914., cit. izv., str. 155.)
36 Kritika sc odnosi na politiku fonnulinmu oko Perra Koia i lista Otadbina, j oko lista Srpska rije kao i onu koju su prakticirali Dimovi i drugi konfomistiki epigoni oficijelne vladine politike.

37,, sI/aga, Cit .IZV., str. 68. . lYrua

38 Cit. djelo, str. 68. 39 Cit. djelo, str. 68. 40 Nai stml1aki oonosi, Narod, br. 347,13. (26.) X1 l 913., cit

izv., str. 182.

Risto Radulovi

417 vladaju kratkovidnost, bemaelnost i sitnoa, politike borbe se vode protiv linosti a ne za principe, dominiraju privatni interesi i osjeanja u politici, a osjeanja su neiskrena, uvjerenja su nestalna, kritike sposobnosti su male, relativne vrijednosti se uzimaju za apsolutne, preferiraju se neobrazovane linosti, opte narodno dobro se identificira sa osobnim interesima, ne poima se ta je jezgra pravog nacionalizma,41 politiki ivot ispunjen je ogovaranjima i hva1jenjirna, u borbama rijetko su na djelu moralne pobude i naela, politika borba je borba izmeu arumoznosti, tvrdoglavosti i pretenzija, a ne borba izmedu miljenja i nazora, nema tenje za harmonijom, preferira se jeftina popularnost, moralna svijest i intelektualna snaga su rudimentirani, nema svijetlih karaktera koji bi bili regulatori II politici i nacionalnom radu, nema solidarnosti izmeu drutvenih klasa, konkurencija ne poiva na viim etikim principima, najosnovniji moralni principi se ne priznaju nego se diskutiraju,42 moralna snaga je slaba, politika je puna fraza, lanog radikalizma, propast srpskih susjeda se doivljava kao srpska dobit i srpska srea, II odnosu na Reim na djelu je srpska servilnost ija su karakteristika, la1na i ropska poslunost i radikalnost u kritikim asovima. 43

Ova kritika stanja srpsko-povijesnog i aktuelnog mentaliteta, kao to emo vidjeti, na kraju, jza sebe krije njegovu, u to doba, dominirajuu resorpciju, unutar konvencionalne bosansko-srpske inteligencije, preferiranih, dominirajuih, stereotipnih i idolatrijskih veIZija pansrpske mitologije. Posebno je kritiki orijentiran prema onoj srpskoj politikoj reprezentaciji koja se konformistiki i funkcionalistiki odnosi prema Reimu. Radikalno je kritian, dakle, prema Srbima vladillovcima koji " ... objavljuju da se sloboda dobiva prosjaenjem i molbom. Oni hoe da tako vaspitno utiu, da na narod predstavlja krdo gladnih cukaca koji bi bili gospodarima zahvalni za svaku baenu koicu, za svaki smrdljivi i crvljivi komadi mesa. .. Od politike oni su uinili najordinarniju trgovinu ... Sa tom njihovom lakejskom politikom Srbima e sve .. to gore tCI' ... " .44 41 Srednji stale kod lIaf, Pregled, br. 7-8, 1910., (IS. l 19 II .), cit. izv., str. 91. 42 Cit. djelo, str. 91. 43 Naznaene atribucije navedene su izvomo ili parafrazimne prema: Na politiki
moral, cit. izv.
44 Dole maske, Narod, br. 384,29. III (ll. IV) 1914. , cit. izv., str. 18S i 186.

418
vakog

Risto

Radulovi

Nj egova kritika misao je posebno usmjerena na rad bosanskohercego-

Sabora. U njemu se ausno-ugarska politika zasniva na srednjovj ekovnomjanatizmu i zaslijepljenosti to treba da bude garancija ", .. za uspeno delovanje dananjeg odvratnog reima."45 Njegova

radna veina " ... ostavlja taj utisak nepominih mumija koje ne govore; kad govore, koje pokazuju hudu siromatinu svakog duha i svakog
razloga."46 Sabor je do kraja fommiiziran, on je leglo bezdunosfi,47 on " ... je ostao mjesto gdje treba jo samo dati osigurane glasove za dogovore svrene izvan njega i prije njega."48 Sabornici su lutke koje unose II Bosnu hJu vlast i tui despotizam, oni su i sjenke" ... koje bez pravog obraza vode za ruku vapske kolonije ispreko Save i unose medu nas infiltraciju novih morala i novih aristokrata. Te mumije bez rijei oglauju neprikosnoveno pravo Bea da gospodari i nau dunost da slu3mo."49 U Saboru djeluju politiki spekulanti koji " ... su samo vjerni slubenici i izvrioci faktora koji su van narodnog uticaja i kruga. Oni su protagonisti sitnog morala koji se osniva veinom na linim interesima ili lin im zadovoljenj ima."50 Naziva ih i lakrdijaima vladine \leCine, oni su " ... ljudi sa kimom od kauuka, sa koom na obrazima ... ",51 te " ... egae se sa najivotnijim interesima naeg sveta, naeg naroda, a naroito teaka."52 Kritika stanja srpske zajednice noena je, oznaimo to tako, projektom emwlcipacije " ... od mana, kojih je puno. Unutarnje prebiranje dae nam ivomog sadraja, bez koga smo toliko vremena ivjeli. S tim sticanjern sadraja nestae postepeno i mana u kojima se topimo, koje nam ne daje da koraamo naprijed; jednom rijei postaemo jedan realan narod, koj i ima svoj raison d'etre opstanka."53 Njegova socijalna i poli395, 10. (23.) V 1914., cit. izv., str. 207. 46 Radila veCilla, Narod, br. 357, 18. (3 \.) XII 1913., cit. izv., str. 200. 47 Leglo bezdullOSti, Narod, br. 403, 11. (24.) VI 191 4., cit. izv., sir. 209.
45 Lakrdijai, Narod, br.

48 Ra dflU

veClIlU,

,.

. IZV., CIt. .

str. 200 .

49 Cit. djelo, str. 20 I.

50 Hadiilllci, Narod, br. 361, 4. (17.) I 1914., cit. izv., str. 206. Sl Lakrd v CIt. IZV., str. 207 . IjlJSl, .

52 Lakrdijai, cit. izv., str. 207. Izrie ove sudove o vladinoj veini povodom rasprava
o agrarnom pitanju a odnose se i na " ... nekoliko ljudi, skupljenih s koca i konopca, to se naziva zvunim imenom srpskom narodnom organizacijom .. .". (Cit. izv., str. 207.)
53 Na politiki Illoral, cit. izv., str. 169.

Risto Radulovi
tika

419

misao uope, i promiljanje nacionalne politike, posebno, bie koncentrirana upravo na osmiljavanje socijalnih, kulturnih, ekonomskih i politikih pretpostavki i dimenzija ove emancipacije.

II
TEORIJSKO-KONCEPCIJSKA STANOVITA
Uz radikalni la-itiki diskurs, Risto Radulovi uspijeva, to je ovdje od posebne vanosti, fonnulirati, za onodobnu socijalnu i politiku misao u BiH, specifina, autorska stanovita koja demonstriraju i njegovu afekciju teorijsko-pojmovnim refleksijanUI. One, kao meta/ujeKa pozadina, stoje iza njegove kritike empirije onovremene socijalne zbilje. Upravo li ovim dimenzijama njegova misao osigurava, li naem uvidu, sebi relevantno mjesto u historiji S(K;jjalne i politike misli u BiH.

Prirodni zakoni historije

U teorijsko-koncepcijskom smislu izdvaja se u naem interpretativnom

uvidu jedna osebuj na Radulovieva, manje ili vie osvijetena, recimo to

tako, ontologija i antlVpologtja. Inspirirajui se, zapravo, konzervativnom milju sa evropskog Zapada, Risto Radulovi svoje socijalne i politike uvide dijelom deducira. iz prethodne recepcije teorija o pnrodnim zakonima historije. Preuzima ovu teoriju, prije svega, od H. Spensera i Gumplovia. U tom smislu i pie: ''Po principu Spenserove diferencijacije i integracije, kako na biolokom i na psiholokom tako i na ekonomskom podruju, sasvim je razumljiva nejednakost izmeu ljudi i naroda i postanak raznih grupa ljudskog drutva, koje se kako u koje vrijeme i kako na kojoj podlozi zovu: kaste, stalei, crkve, redovi, esnafi i, najkasnije politike stranke ... ".54 Na drugoj strani, " ... po Gumplovievoj bezobzirnoj borbi masa lako je razumljiv podreeni poloaj pojedinih grupa i nesmiljeno isisavanje i gonjenje sa strane drugih ... ".55 Nejednakost izmeu ljudi i naroda te borbu izmeu ..... prignjeenih i prignjailaca ... "56 Radulovi smatra za " ... dva zakona, koja su duboko usaena

54 Postanak i razvitak stranaka, Narod, br. 20, 19. V 1907., cit. izv., str.

53.

55 Cit. djelo, str. 53. 56 Cit. djelo, str. 53.

420

Risto Radulovi

II krv i meso svih ljudi ... "57 Na tlu ovih prirodnih zakona historije se vode politike borbe konzervativne, liberalne i socijalistike partije. No, II tim borbama ipak ", .. se odnoaj ne promjeni ... ",58 ostaju, i dalje. po prirodnoj nunosti, stari odnosi nejednakosti, nepravednosti i neprestanih sukoba. 59
No, II irem smislu, Radulovi prihvata antropoloke teorije o tranhistarijskoj, nepromjenljivoj ljudskoj prirodi. "Antrop!ozi dokazuju da se ovjeija fizika i psihika struktura nije kvalitativno promijenila od onih najstarijih vremena od kada ima tragova ljudima."60 Izraava to i Ludvig Gumplovi koji ", .. dokazuje da pokretima masa i socijalnim grupisanjem vladaju neumoljivi prirodni zakoni uslovljeni pri rodom

ljudskog ftzikog i psihikog ustrojstva sa instinktima i sugestijorn."61 U ovom kontekstu prihvata i teorije o tranhistorijskorn, dakle, konstantnom,
predestiniranom karakteru rasa pozivajui se na Luana i Sofera "." koji dokazuju stabilnost rasa i pri ukrtavanju. te ukoliko se rase ukrtavanjem mijeaju i izjednauju iskrsava u kasnijem ivotu njihovu razmjeavanje i razjednaivanje i povratak na prvobitne tipove."62 Prema tome, nekritiki, bez rezerve Radulovi recipira teoriju o prirodnim zakonima historije u ijoj osnovici stoji tranhistorijski karakter ljudske prirode i njenih rasnih tipova. No, ne ostaje na pozicijama apsolutnog prirodnog detenniniZl11a: ''Vjerujemo sociolozima, koj i vele da ivotom naroda vladaju neumoljivi zakoni osnovani na ljudskoj prirodi .... ali mi vjerujemo, i to da pojedinci mogu iako ne osujetiti a ono bar oteati ili pospjeiti taj prirodni tok."63 U ovoj vjeri, ipak, kod Radulovia neosvljeteno, stoji inkonzistencija: ako vrijede prirodni zakoni onda nema mjesta ljudskoj intervenciji i slobodi.

57 Cit. djelo. str. 53. 58 Cit. djelo, str. 53. 59 Cit djelo, str. 53. 60 Cit. djelo, str. 55.
6 1 Cit. djelo, str. 55. 62 Cit. djelo, str. 55.

63 Srbi i Hrvati, Narod, br. %, 17. (30.) V 1908., cit.

izv., str. 127.

Risto Radulovi

421

Normativni pojam politike

Nadalje, u teorijsko-pojmovnom smislu, izdvaja se i njegov pojam politike uope. Nije on, razumljivo, nigdje u monografskom, sintetikom smislu, definirao politiku kao takvu. No, ipak, se njegovo teorijsko poimanje politike moe rasJX>znati. Samo to se ono mora rekonstruirati. A to znai logikom potrage za imanentnim znaenj ima njegovog publiciranog iskaza koji se odnosi na politiku empiriju onoga vremena mogue je identificirati njegovo teorij sko IXJimanje JX>litike. Prije svega, polazi on od stanovita da je politika " ... nesumnjivo jedna od najzamrenijih i najkomplikovanij ih nauka, ili bolje da kaemo: vj etina. U politiku se slijevaju poput pritoka: sociologij a i psihologija, finansije, ekonomija i pravo." 64 U tom smislu, ne smije se " ... previati znaaj politike kao vjetine II kojoj kao i u ratu od vjetog manevrisanja zavisi uspjeh."65 No, smatra. da je ..... politika u prvom redu praktina vjetina, primjena svih gore navedenih drutvenih nauka ...".66 Scijentizacija politike - to je njegova vodea ideja s kojom anticipira moderne fenomene po litike meritokratije, elitizma, tehnokratije i scijentokratije. No, vano je akcentirati, rije je o njegovoj projekcij i politike kao idealflog lIormativiteta, a to znai o onome to politika treba da bude. Otuda je on radikalni kritiar pozitivistikog, deskriptivnog pojma politike kojeg oznaava pojmom realne politike. Ona " ... u veini sluajeva, ne znai nita drugo nego nesvesnu borbu za vlast i uvrivanje starih reima, sa malim izmenama li li nostima i velikim izmotavanjima u tumaenju lanova u naredbi ili izjavama ministara ...".67 Idealno-normativno pojmljena politika ne pripada iluzijama, a s realnom politikom " ... se ne mie s mesta, nego se okree oko sebe."68
U ovom interpretativnom diskursu, pokazuje se, prije svega, njegovo razumijevanje odnosa izmeu morala i politike. A ovaj odnos stoji li ii njegovih refleksij a koje imaju teorijski dignitet. Ukrajnjemu, nonna64 Seljak i po/itika, Pregled, br. 2,15. II 1912., cit. izv., str. 94.

65 Politika zrelost, cit izv., str. 163. 665eljak' pol'ItiII, cit.. l' I .,,,- . IZV., str. 94.

67 Novi listovi, Narod, br. 3S6, 5. ( IS.) IV 191 4., cit. izv., str. 119.

68 Ci!. djelo, str. 1[9.

Risto Radulovi 422 tivno on preferira moralIllI politilal. Taj idealitet valja, prije svega, razumjeti II kontekstu njegove kritike paleo ili neomakijavelizrna. Ne promilja veze i odnose izmedu ciljeva i sredstava u politici logikom Makijavelijevog politikog mentaliteta. Naprotiv, pledira zamisao moraliziranja politike.

Na ovakvoj teorijskoj pozadini on publicira svoj nomlativni pojam politike. to su, dakle, idealne vrijednosti koje bi politika morala II sebe
resorbirati?

Prije svega, politika ne figurira kao fenomen sui generis. Naprotiv, ona je epifenomen: " ... zdrava politika samo je proizvod zdravih ekonomskih i kulturnih prilika."69 Vezu izmeu kulture i politike definira na
sljedei nain: " ... kulturi (je) zadnja stepenica: politika."70 Izmeu kul-

ture i politike JXlsreduje pojam i fenomen slobode. Politika kao

epifenomen dublje stvarnosti je, zapravo, skoncentrirn.na, u nonnath'llom smislu, oko slobode. Ona treba da bude prostor slobode za izraavanje narodne volje. Tako pojmljena politika pretpostavlja harmoninu vezu izmeu jake tradicije i jake kulture. "Sama tradicija suvie je konze1Vativna, ona osuuje na pasivnost, na rezignaciju, kao to sama kultura vodi suvom intelektualizmu - posmatranju stvari bez dovoljno sudjelovanja u razvijanju dogaaja politikih i duevnih. Hannonija izmeu narodne tradicije i kulture nuni je uslov napretka, ili, drugim rijeima, slobode."7l Ako, u idealnom smislu, politika jest prostor slobode za narodnu volju, onda sam pojam slobode u narodnu svijest treba da donosi kultura i tu je ona njena veza sa politikom. "Sa kulturom dodaje se kao sadraj nar<x:l.nim tradicijama vei i uzvieniji pojam slobode, i prema tome vjera u svoju snagu, vjera u pobjedu nezaokvirene slobode."72 No, i sloboda je ovdje pojmljena kao oonnativitet, dakle, kao vrijednost koju tek treba unijeti u narodnu svijest: ''Mi moramo da mijenjamo na duh, da uzmognemo uspjeno razviti akciju, koja e imati jedini cilj - slobodu."73

69 Cit. djelo, str. 68. 70 Cit. djelo, str. 120. 71" 'kurs, CII.. . IZV., str. 70. IVOV/ 72 Cit. djelo, str. 71, 73 Cit. djelo, str. 71.

Risto Radulovi

423

Ova misionarska bit politike - misija unoenja preko hllture svijesti o slobodi u narodni duh, ispostavlja akcionizam, praktinost, djelatnost kao nonnativnu bit poiitike.74 Politika nije, dakle, apologija postojeeg, njegove stabilnosti, liena je straha od promjena to, i ovdje, proizilazi iz njegovog radikalno -kritikog diskursa spram Reima. Ali, akcionizam ne pretpostavlja puki jednokratni pragmatizam. U normativnom smislu, politika " ... mora da tei istoti ideala, koja jedino daje dovoljno snage i dovoljno vjere u uspjeh poduzete akcije."7S A ideal " ... nije espap koj i se kupuje, nego duevna snaga ivota, nego sam ivot. Prodati ga, znai postati rob."76 U nonnativnom smislu, politika je ovdje pojmljena kao politika koja se rukovodi viim nacionalnim idealima, a ne oportunizmom, utilitarizmom i pukim, ispraznim akcionizmom. Vidjeli smo, centralni ideaije ideal slobode. Otuda je on radikalni kritiar " .._ sitnih ljudi, nosioca uske politike i uskog m oraf::l."77 On pledira za politiku zasnovanu na istim idealima i uzvienim principima. 78 U tom smislu i pie kako od principa ispranjenoj politici treba suprotstaviti politiku ija su naela: " ... uzvienost, daleki pogledi i izvjesna doza idealizma."79 No, u ovom kontekstu pojavljuje se jo jedna kljuna dimenzija njegove normativno pojmljene politike. Vezana je ona za odnos izmeu morala i politike. Govori on o politikom moralu kojije " ... u ove zadnje godine od aneksije, kod svih stranaka padao redovno i stalno ...".80 Ali, u njegovom srpsko-nacionalnom diskursu pojam politikog morala u tijesnoj je vezi s srpskim nacionalnim moralom.SI U razumijevanju odnosa morala i politike nee on prihvatiti mak.ijavelizam. 82 A on je u osnovi
74 Recipira ovaj politiki akcionizam od Macinija na kojeg se poziva, cit. djelo, str. 71. 75 CiL djelo, SIT. 71.
76 Cit. djelo, str. 7i.
77A1-d" Hase nlStvo, CIt. IZV., str. 84 .

78 Cit. djelo, str. 84. 79 Cit. djelo, str. 84. 80,,- stanoV/ste, C .IZV., str. 75. ._ . Jvase It.
81 Cit. djelo, str. 77.
82 O ovim vezama raspravlja II posebnom lanku Privatni morai j politiki moral, Narod. br. 375,26. XII (ll. I) 1914. elanak predstavlja, zapravo, analizu i interpretaciju: Scipio Sighele: Moral private e Morale politiea. E. Fratelli Treves L. 3.50.

424

Risto Radulovi

Sigelovih razmatranja: ''u drutvenom ivotu la postaje neizbjeiva, okolianje - umjenost za vladanje, a pretvaranje - diplomatska okretnost. Vidimo dalje da strast, patriotski ideal ili sektaki, izvinjuju i zloinaka djela i da se sramota od rave akcije umanjuje kada joj je cilj bezlian i indirektan. Na taj nain, ako se zakljui da je sektaki ili politiki moral nerazvijeniji oo privatnog morala i daje kolektivnost uvek intelektualno i moralno gora OO linosti, priznaje se, eo ipso, zloinu socijalna funkcija. Ta funkcija postaje tim vea i obimnija to kolektivnost sve vie potiskuje linost i potire njezine osobine.... Istina, ove teorije nisu nove. ta je drugo rakao Makijaveli u svom djelu Vladar?''83 No, on ne slijedi ni Sigela84 ni Makijavelija. U tom odbijanju, na jednoj strani, konkretno-historijski situira Makij avelija: "Samo treba napomenuti, da je Vladar Makijavelijev proizvod 16. stolj ea i da je glavni motiv njegov bio: stvaranje talijanske drave. A u stvaranju dravnog organizma zloini su nuna zla. Dananje drutvo, II tom pogledu, prilino je sreeno, i prema tome i sredstva, koja je opravdavao Makijaveli, postala su bespredmetna ili bolje rei nemoralna."85 Na drugoj strani, oslanjajui se na zapadnoevropske autore, slijedi on normativnu zamisao o moralnosti politike ili o politikom moralu: "Drutvena svest ide, nesmnnjivo, cilju da privatni moral to vie priblii poli tikom, drugim reima da nemoralnost zameni moralnou. Takvo shvatanje zastupali su Don Stjuart Mil, MorIi, Rii, Sudvik, kao i znameniti sociolog Tard."86 Stoji, dakle, on ne samo na stanovitu moralnosti individue nego i na stajalitu apologije moralnosti politike i javnog ivota uopte. Naravno, rije je kod njega i o j ednom nonnativno, a ne empirijski deskriptivno percipiranom pojmu politikog morala. Takvo svoje stanovite fonnulirae i posredno recipi raj u i Gambetinu lije koja, u njegovoj parafrazi, govori: "lednom doe dan kada e politika svedena na njezinu pmvu ulogu, prestavi biti sredstvo umjemih intriganata, odbacivi nelojalne i odvratne manevre, pokvareni duh, i svu onu strategiju pretvaranja i podzemnosti, postati to mora da je,
83 Privatni moral i politiki 1I10ral, cit. izv., str. 79.

84 "Sigeie, iako dobar pisac, nije ujedno i dubok pisac. on je tretirao pitanja esto pomno. Zato se kod njega nalaze, kraj mnogih tanih opaanja, n1avi zakljuci. Onje suvie generalisaa. A generalisanja, naroito u sociologiji, neobino su opasna. Osobito opasna kad ih ine ne vC\iki talenti." (Privatni moral i politiki moral, cit. izv., str. 80.)

85 Cit. djelo, str. 79. 86 Cit. djelo, str. 80.

Risto

Radulovi

425

moralna pouka, izraaj svih odnoaja izmeu interesa, injenica i obiaja; kada e ona ulijevati potovanje kako savjesti tako i duhu, i diktirati pravna pravila ljudskim drutvima ... ".87 No, kada sie sa tla koncepcijskih refleksija, Radulovi se uputa u kritiku deskripciju empirijskih likova svakodnevne politike i projektira sliku idealnogpolitiura. Budui daje politika praktina vjetina i da " ... je upravo teko biti dobar po li tiar, jer su zahtjevi koji se njemu postavljaju vrlo veliki ...",88 u toj slici politi ar mora imati vrlinu strpIje-

lifa i /Izdrljivosti jer je to " ... II politici vrlo esto najvea vrlina ... ",89 "90" ... vrI k r eJ mora b I" ... vrIo ob razovan I. potk ovan ..., h o o tan pnseban ... ",91 lien doktrinarstva, imobilnosti i demagogije koja " ... sveli se i velikim kulturnim narodima, a kamo li malim i uz to nekulrurnim i jo ne sasvim nacionalnim."92 Oruda, pod sentimentalnim shvatanjem politike, a ono " ... redovno je proizvod nekulturnosti i besprincipijelnosti raznih slojeva naroda ... ",93 podrazumijeva onu predstavu koja ispravnim politiarem smatra onog koji ima "najmanje kvalifikacije".94 Nadalje, politiari treba da budu ..... svijetli primjeri ispravnosti i karakternosti irokim narodnirn slojevima ",95 oni treba da demonstriraju delltlmenstvo i moralnost a to je " ... najjai adut u politikoj borbi."96 Njihov moralni identitet i javni aktivitet trebaju da poivaj u na univerzalnom, supstancijalnom uvidu: "Svi socijalni i politiki problemi na kraju krajeva osnivaju se na etiki m principima. Prema jaini i dubini tih principa Ijeavaju se proporcionalno socijalna i politika pitanja."97
87 SociJlIlnasredinll u BosIIi, Pregled, br. 6,15. XI 1910, cit. izv., str.

87. No, konstati-

ra on da je taj ideal politike " ... mnogo udaljenij i kod nas nego kod ostalih naroda,jer je za to potrebna visoka moralna i intelektualna kultura, od koje smo mi veoma daleko." (Cit. djelo, str. 87.)

88 Seljak i politikn, cit. izv., str. 94.

89 Politika zrelost, cit. izv., str. 163.

90 Se/ k po /III , CIt.. ka . IZV., Sir. 94. fja I

94. 92 Cit. djelo, str. 94. 93 Cit. djelo, str. 94. 94 Cit. djelo, str. 94.
91 Cit djelo, str.

95 Naa par/amentamost, cit. izv., SIT. 173.

96 Cit. djelo, str. 173.

97 Na politiki mami, cit izv., str. 168.

426

Risto

Radulovi

Liberalno-demokratska aksiologija
U konkretnijem, sadrajnijem smislu, njegov se pojam politike ispunjava i recepcijom liberalno-demokratske aksiologije. Ona je sastavni dio

njegove preferencije eVJvpeizacije koja e iza sebe ostaviti svaki ovinizam, tieskogrudnost, klerikalizam i vizantijski mentalitet. 98 Nesumnj ivo, Radulovi zna za zapadnoevropske liberalne i demokratske vrijednosti i retoriki ovu aksiologiju prisvaja i publicira. Mjestimice se uputa II
rekonstrukciju povijesti demokratije. Smatra da je " ... mainska tehnika proizvela duboku promjenu II ekonomskim i socijalnim osnovama cjelog kulturnog svijeta ... " pa je " ... demokratija proizvod tog preobraaja ekonomskog, jer demok.ratizam grkih dravica i rimske drave, ne moe se uzimati II obzir, kako ga neki historiari vole naglaavati - on nije postojao."99 Demokratizam je " ... proizvod devetnaestog vijeka, a njegov je krajnji ogranak - proletariat - socialna demokratija. Pol i tiki razvitak tog stoljea iao je, uglavnom, u prilog toj demokratiji. Razni socijalni zakoni, proireno izborno pravo skoro II svim kulturnim dravama ... to najbolje potvruju."IOO Mada slijedi temeljne ideje Spenserove sociologije, ne prihvata njegovo stanovite da demokrarizam predstavlj a ..... najveu nesreu za napredovanje naroda i ovjeanstva ... "101, kao to ne prihvata kritiku demokratije u liku Gustava Le Bona,102 Niea, Tokvila. Trajkea i sL103 Ne recipira, dakle, onodobne socioloke, teorij ske i ideologijske diskvalifikacije demokratije.

98 Ova preferencija indirektno se prepoznaje iz jedne dijagnostike ocjene duhovnih kretanja medu omladinom: ''Dananja omladina ita, mnogo ita, i to knjige od vrednosti. itanj em ona se slavlja u dodir sa idejama i shvatanjima kulturnog sveta, ona se cvropeizira. Njezin horizont se iri, prestaje biti ovenska i tesnogrudna, da postane jugoslovenska, prestaje biti klerikaina i vizantijska, da postane slobodoumna i vedro i skrena."(aki neredi, Nanxl, br. 398, 21. VC3. VI) 1914., cil izv., sIr. 190.)

99 Cilj(JVi modernog obrazovanja i vaspitanja, Narod, br. 140,2. (15) (22.) XI 19 1L, cit. izv., str. 239.
100 Cit. djelo, str. 240.

xr i br. [42,9.

10 1 Cit. djelo, str. 240. 102 GUSlaV Le Bon je, u njegovom uvidu, smatrao demokratiju kao povratak primitivnosti i divljatvu, vladu slabijih nad jaim , bolesnih nad zdravim, glupavijih nad pametnijim. Tokvil je, takoer, II njegovom uvidu, smatrao demokratiju nunim zlom. (Cit. izv., str. 241.)

103 Cit. djelo, str. 240.

427 Recipirajui ideju, kulruru i politiku demokratije kao neupitlj ivu vrijednost 104 on se deklarira kao apologet " ... slobodoumnih idej a i demokratskih naela ... ". 105 Unutar demokratskih vrijednosti, prije svega, on preferira " ... graanske i politike slobode ... " .106 Emancipatorsku perspektivu u Bosni i Hercegovini vidi u " ... proirenju ustavnih i po litikih sloboda, kao i ukidanju svih feudalnih ustanova, a na temelju socijalne nunosti i principa rada."i07 On pledira da " ... postanemo slobodni ljudi, slobodni graani." i08 A " ... graanska svijest ... je osnova svake politike i po torne svake solidne drave."l09
Nadalje, u korpus demokratskih vrijednosti uvrtava, i na tome posebno insistira, " ... ideju narodnog samoopredjeljenja".110 On, u tom smislu, zna za ideju " ... narodnog suverenjteta ... " .l ll Zna da " ... samo od slobodoumnih reima koji su izraz opet narodnog suvereniteta nastaje cjelokupno napredovanje ... ".1 12 I jednu i drugu vrijednost, samoopredjeljenje i suverenitet naroda, smatra pretpostavkom kulturnog napretka " ... jer se niko ne moe brinuti za jedan narod, niko ne moe eliti vie dobra jednom narodu nego narod sam."113 Otuda, u njegovoj percepciji demokratije " ... narod je izvor i utok svih prava."114 Nadalje, II demokratskom diskursu, preferira " ... konstitucionalnost i ... ope izborno pravo."IIS Ustavnost, koja garantira graanska prava, takoer,
104 Demokratija mijenja prirodu drutvenih odnosa pa i karakter obrazovanja i vaspitanja. U demokratskom kontek<;tu kola vie primamo ne razvija intelekt i misao, ona " ... zahtijeva vaspitanje i obrazovanje volje karaktera. koji podstiu na akciju. Akcija., energija i incijativa treba da su osnovna naela modeme nastave i modemog vaspitanja ... Naravno da II toj promjeni stradae linost, potpuna linost: spccialista i praktini radenik davae ton." (Cil. izv., str. 240.) IOSprva njec, CII. IZV., str. 49 . ..... .
106 Cit. djelo, sir. 47.
107 "Vakal" i muslimanski poslanici, cit izv., str. 156.

Risto Radulovi

I08prva rijec, . .IZV., str. 49 . . . CIt.

109 Naa pariamentamost, cit izv., str. 172.

I IOprva rijec, . .IZV., str. 47 . . . CIt. 111 Cit. djelo, Sir. 47_

112 "Vaka! oo i muslimanska opozicija, cit. izv., str. 156.

1\3n-,'O rijec, . . . . CIt. IZV., str. 47. rT 114,, stoJ/je, CIt. IZV., str. S8 . . " Ivase 115 Postanak j razvitak stranaka, cit. izv., str. 54.

- -- - - _ .-

428
svrstava
II

Risto

Radulovi

ove vrijednosti.1 16 Posebno se zalae za parlamentarni sis-

tem l17 i pariamentarizaciju vlade ", .. to znai uspostavljanje njihove odgovornosti pred narodnirn predstavnitvom ... bez odgovornosti vladine, iluzorna su sva ustavna i parlamentarna prava, narodno predstavnitvo II tom sluaju nije nita drugo do obini medlis, knjiga elja
l. lb a. "118 za

Nadalje, II temeljne vrijednosti liberalne demokratije uvrtava i ", .. ideju

jednakosti i ravnopravnosti svih ljudi .. ,"119 kao i " ... kult individua" ,120 Posebno apostrofira i brani, unutar svog poimanja zapadnoevropskih liberalnih doktrina i partij, , ovu idej u individualizma. 121 Pledira za sisa
tem II kojem e linost postati autonomna. 122 Porijeklo ideje individualizma nalazi jo II dobu renesanse i humanizma jer su oni doprinijeli " ... usavravanju linosti kao takve, razvijanju ovih sposobnosti do krajnje moguih granica, jednom rijei, tenje toga doba ile su u stvaranju hominis universa1is."123 No, oslobaanje od aristokratizma izvrila je Francuska revolucija, " ... oslobodila je ovjeka kao l inost, u i nila ga ' s lo bodnlm gra ' anmom ..." . 124 ideju politikog pluralizma i slobodnu javnost koja ukljuuje u sebe slobodu i kulturu racionalnog dijaloga i necenzurirane, kritike debate. To su relevantne vrijednosti, u njegovoj percepcij i, demokratije uope. Jer, " ... razlikovanje u pogledima na voenje politike znak. je napretka. Gdje god toga ima razilaenja, tu ima i borbe, a gdje ima borbe tu ima i pravog progresa ... Kritika idebatovanje - to su po naem miljenju glavne vrline prave demokratije."125 Temeljna pretpostavka da se otk116 O organizaciji, cit. izv., str. 59.

U korpus liberalno-demokratskih vrijednosti uvrtava,

takoer,

117 Cil djelo, str. 62. 118 ~a? Nita, Narod, br. 38, 15. (28.) ul 1914., ci!. izv., str. 184. Otuda se zalae, II tranzicijskom smislu, za parlamentarizaciju austrijske vlade II Bosni. (Cit. izv., str. 184.) 119 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., str. 54. 120 Cit. djelo, str. 54.
121 Cil djelo, str. 54. 122.. ..J" 61 . ~ursu!ll coma, CLt. lZV., str.
123 Ciljevi modernog obrazovalija j vaspitanja, cit. izv., str. 239.

124 Cit. djelo, str. 239.

125,, s/mlje," IZV., str. 58 . . CIt. Hase

Risto Radulovi

429

Ione " ... uzroci opteg zla, koje se sastoji u sadanjem apso!uti sti kom i neodgovornom reimu ... "126 jest demokratizam pojmljen i kao plurali. zam. Otuda, kritizira politiku koja zagovara "jednoduje", pa preferira ethos "raznih miljenja"127 budui da smatra kako " ... razlikovanje u pogledima na voenje politike znakje napretka."128 No, ne uspijeva konzistentno provesti liberalno-demokratski diskurs. Afektiran recidivima aristokratizrna i preferirajui srednju graansku klasu kao temeljni subjekt liberalno--demokratske aksiologij e, iskljuuje sposobnost seljakog stratuma za demolaati}u. 129 Srpski seljak, prema tome, ne moe biti subjekt demokratske nacionalne politike jer on " ... ostao je uglavnom na istom stupnju kulture i ekonomskog stanja kao i za vrijeme turskoga reima .... Kmet ne moe nikada prisvojiti i asimilovati one graanske vrline, koje su neophodne za modernu dravu i moderno drutvo. Ta kmetovska podreenost ini ga nesposobnim za usavravanje kako u materijalnom, tako i u duevnom pogledu. Njegova psihologija i njegov mentalitet odgovaraju onom bivih ljudi ili besciljnih masa."J30 I ovdje progovara njegova recepcija prirodnih

zakona, ovdje kroz pojam selekcije i dominacije najsposobnijih . soci

jalnopoli ti k.ih

i kulturnih elita.

Kako je " ... duh solidarnosti osnova modernog drutva ..", to i sa stanovita recepcije ovog duha seljatvo ne moe relevantno sudjelovati u fonnuliranju i prakticiranju nacionalne politike: ''Take solidarnosti kod naeg teaka moemo najmanje da naemo, zato mi drimo da oni i ne bi mogli svoje interese uzdii do optih, njihova solidarnost razdijelila bi se na sela i zaseoke." 131 Borba seljaka " ... kroz cijelu modernu istoriju bila je redovno nesistematska njezin je najjai izrazjacquerie . ... . IZV., sir. 59 . 126 0 organIzacy', Cll.. 127AT- stal/je," IZV., str. 58 . . C11. nase

128 Ci!. djelo, str. 58.

129 U tom smislu i pie: "Interesantno je istaknuti da smo mi Srbi prvi poeli uvaati seljake kao poslanike,jcr to zahtijeva demokracija. Koliko tu ima lanog i licemjernog, mis-!irno, ne treba naroito isticati. Prava demokracija mora da bude selekcija - aristokratska da upotrebimo jedan paradoks, i to samo na prvi pogled ili ona je vladavina najsitnijih i najprimitivnijih strasti. Do tog mjerenja doli su ne protivnici demokratizma, nego nje-govi najveCi i najbolji predstavnici. (Seljak i politika, cit. izv., str. 94.)

130 Na politiki moral, cit. izv., str. 165. 131 Jeljak po I' .,..- CII. IZV., str. 95 . C" I l ItiKU, . .

--------------------------------------------------------

---

430

Risto Radulovi

lokalne pobune. Morale su pobijediti liberalne ideje graanskog stalea pa da bi se seljaki stale oslobodio od srednjevjekovnih ustanova."132 Iz horizonta ovakvih percepcija, ne prihvata politiku uvoenja seljakaposlanika II bosanski Sabor i uopte II aktivIlu politiku te smatra da samo graanski stale noen liberalnim idejema moe rijeiti i agrama pita-

nje, i to, na naelu obligatnog otkupa. Njen elitni dio je sad dominantan: smatrajui da srpska inteligencija nije " ... manje patriotska i nacionalna
od seljaka ... ",133 stoji na stanovitu da srpska inteligencija treba da for-

mulira i empirijski vodi ne samo politiku II agrarnom pitanju, nego i srpsku nacionalnu politiku II cje1ini.l34
No, uz svu recepciju liberalno-graanske aksiologije, on nije bez kritikog odnosa spram paleo ili neoliberalizma a on e biti posebno elaboriran u kontekstu njegovog poimanja politikih partija.
Politike

partije

Ako bi s poetka 20. stolj ea traili bosanskohercegovako ishodite u prepoznavanju meritornosti partija za moderni svijet politike i ako bi u rekonstrukcij i povijesti miljenja partijskog fenomena na tlu BiH doli do studenaca, onda bi se tu, kao rodonaelnik, pojavio Risto Radulovi. Jer, po ptvi put, u bosanskohercegovakom kontekstu, iako ne u monografskom nego u fragmentarnom smislu, uputa se on u osvijetenom, teorijskom smislu, u promiljanje porijekla, tipova i karaktera poli tikih partija na evropskom tlu. On zna za aristokratske, konzervativne, liberalne i socijalistike, odnosno, socijaldemokratske partije. Zna za historijske kontekste u kojim su nastajale i za njihove izvorne intencije.

Konzervativna partija, nastala historijski iz aristokratskih stratuma, jeste stranka " ... velikih posjednika, kojoj su po naeli ma pristupili i
industrijalci, a naginju joj visoki inovnici j vojniki stale."13S Kroz njihov"... privredni i politiki program provejavaju temeljna naela pozivanja na istorijska prava i drutvene odnoaje, koji su tradicijom utvreni pa bila ma koga postanja."136 No, konzervatizam ruje mono1i132 Cit. djelo, str. 95.

133 Cit. djelo, str. 95. 134 Cit. djelo, str. 95.
135 Postanak i razvitak strallaka, cit. izv., str. 52.

136 Cit. djelo, sir. 53.

Risto Radulovi

431 tan ni jednodimenzionalano Unutar njega figuriraju kako krajnje reakcionarstvo koje apologira plemstvo i hoe da se drutvo povrati u idealno konservativistiko stanje feudalnog gospodstva, trgovakih saveza i zanatlijske esnafske organizacije "137 tako i stanovita koja "o .. se vie pribliuju liberalnim idejama kao Treitscke, kome je blizu i liberal Bluntschli."J38 Radikalni, reakcionarni konzervativci zagovaraju monarhizam, " ... protivnici su opeg izbornog prava glasa, protivnici svih politikih sloboda koje pogoduju razvitku individutuna izvan klasne organizacije."J39 Iz konzervativnih krugova " ... potpomae se obilno antisemitska struja, koju su prihvatile i socijalistike stranke, ali koja se sve vie poinje svoditi na antikapitalizam ... ". 140 Konzervativizarnje, nadalje, blizak klerikalizmu budui da se bori " ... za nerazdvajanje crkve od drave, samo s tom razlikom to prvi hoe da religiju upregnu u slubu drave, a klerikali dravu u slubu religije."141
"000 0

da je konzervativizam histonjski prevladan i anahroll. 142 Otuda u njemu i ne nalazi inspiraciju za svoju socijalnu i po litiku misao. Konzistentno tom uvidu, pledira prevladavanje aksiologije plemstva u srpskom mentalitetu. On hoe da se unutar srpstva prevladaju svi partikulariteti ukljuujui i partikularitet degenerirajueg
tobonjeg plemstva. 143 liberalne stranke su historijski produkt srednjeg,

Radulovi, meutim, uvia

stalea koji je uvijek " ... isticao napredak i slobodu svakog individua,"I44 a razvijaju se sa pojavom engleskog parlamentarizma i " ... slue za mustru svim ostalim dravama evropskim."145 Liberalne stranke su nastale kao reakcija na konzervativizam pa su proglasile " ... jednakost i ravno137 Cit. djelo, str. 53. 138 Cit. djelo, str. 53. 139 Cit. djelo, str. 53. 140 Cit. djelo, str. 53. 14t Cit. djelo, str. 53. 142 U toj anahronizaciji, u njegovom uvidu, sudjelovali su napredak telmike, razvitka

graanskog

industrije, novi status gradova, promjene u kolektivnim predstavama o nasljedstvu, plemistvu, monarhizmu i sl. (Cit. izv., str. 54.)

143 Kako da radimo?, Kalendar "Prosvjete" za 1911., cit izv., SIT. 64.
144 Postanak; razvitak stranaka, dt. izv., str.

52.

145 Cit. djelo, str. 53.

432

Risto

Radulovi

pravnost svih ljudi i poeli gojiti kult inidividua."I46 U skladu sa ovi kultom, temeljni princip liberalizma jeste " ... pustiti svakome pojedincu neka se bez ikakvih zapreka pusti u borbu i prema svojim individualnim sposobnostima ste(';e sebi dostojno mjesto u dIUtvu."147 U kontekstu ekonomije, taj se princip, zna R Radulovi, potvruje kao slobodna trgovina, konkurencija, ukidanje svih privilegija, monopola, dravnih nameta i 51. 148 on zna za D. Rikarda koji, u njegovom uvidu, " ... veli da je jedino neograniena razdioba rada i nesmetana konlrurencija izmeu kako individua tako i naroda prirodni zakon razvoja."149 Sa stanovita liberalizma, s pravom ustvruje Radulovi, drava " ... ne smije koga potpomagati, niti mu zapreka praviti, odbacuje zbog toga potpomaganje sirotinje, veterana, ena i djece, ...".1 50 Tano identificira daje za paleoliberalizam drava tek " ... jedno potrebno zlo, koje irna da se brine samo za pravni poredak, i obranu od oruanog vanjskog neprijatelja, a za kulturni i ekonomski razvoj svojih graana nema da poduzimlje nikakvih pozitivnih mjera."151 on, takoer, zna za evoluciju politikog liberalizma koji je, napokon, prihvatio 'Konstitucionalnost L.. ope izborno pravo."152 Risto Radulovi je, u osnovi, tano identificirao glavne komponente onoga to ovdje odreujemo kao paleolibera1izam. No, i to je zanimljivo, on poduzima i kritiku liberalistike ideologije. Ona se u sublimiranom smislu izraava na sljedei nain: 'Meutim, principima liberalnih stranaka mora se primjetiti izmeu ostaloga da svaki kupac nije potpuni pomavalac robe i da zbog toga solidni produkti moraju biti dravom zatieni od nesolidne konkurencije. Zatim, da u interesu morala, a i napretka, moraju biti tieni dravni veterani, siromasi i ene, ve i zato to moda od njih zavisi i individualni razvitak pojedinih zdravih i jakih dravnih graana. Zatim, da je cilj svake drave, kao i pojedinca, da bude 146 Cit. djelo, str. 53. 147 Cit djelo, str. 54. 148 Cit. djelo, str. 54. 149 Cit. djelo, str. 54. Osim za D. Rikarda, on zna i za druge rane teorijske protagoniste
ekonomskog i politikog liberalizma, ma da je poznatu libera1istiku frazu laisser fain: prvi izrekao Marki Daranson, zna za fizokrate Gumeja i Kesnaja, zatim za A. Smita. (Cit. djelo, str. 54.) ISOC str. 54 . lt., 151 Cit. djelo, str. 54.

152 Cit. djelo, str. 54.

Risto Radulovi

433

to monij a, te ba stoga razloga treba drava da upotrebljava shodne mjere, a naroito zatitnu carinu kod podizanja pojednih grana privrede u dravi, naroito industrije. No, najvea im je zamjerka to su proglaenjem liberalnih ideja pretpOstavili da svi ljudi sa golim svoj im fizikim i duevnim sposobnostima stupaju u borbu i konkurenciju, a pustili su iz vida ogromna ekonomska dobra naslagana kod pojedinaca dosadanjim privilegovanim socijalnim ureenjem."153 Otuda i smatra da sa liberalnom promocijom ovjeansldh prava, jednakosti ljudi i graanskih sloboda " ... nijesu ukinute one velike ekonomske poljedice, koje e imati nagomilani plemiki kapital u slobodnoj konkurencij i individua." I54 Kao to se vidi, Radulovi koncepcijski ne prihvata paleoliberalistiku marginalizaciju dlave, traj prostor njenoj relevantnijoj ulozi, nalazi ga u njenim socijalnim funkcijama, u zatiti i stimulaciji razvoja privrede i otklanjanju nasljeenih nejednakosti II raspodjeli dmtvenog bogatstva. No, u tome se ne iscrpljuje njegovo poimanje drave. Polazei od dijagnostikog uvida da se evropska drutva onog vremena kreu u sukobima izmedu prava linosti i drutvene pravednosti, izmeu liberalnog individualizma i etatizma, on e odbaciti, na jednoj strani, Hegelovu filozofiju drave l55 iz koje se razvila " ... militarna ili ista socijalistika drava ...",156 i, na dmgoj, fi lozofiju drave koju su razvili sljedbenici Darvina 157 i koji su " .. . dravu sveli naj edan obini policajni organ." 158

153 Cit djelo, str. 55.

\54 Cit. djelo, str. 54. Upozorava da e na ovaj liberalni fonnalizam i konsekvencije

koncentracije kapitala ukazati Lasal i Marx, odnosno da e se na tlu ovih protiVJjenosti libe-ralnog svijeta pojaviti ideja i teorija socijalizma. (Cit. djelo, str. 54.) 155 U njegovom uvidu, Hegel " ... stavlja na mjesto prava linosti dd:avu - za njega drava nema cilj da slui ovjeanstvu, nego je cilj sama sebi. Ona nema cilja da slui crkvi, niti da se cijepa od crkve; naprotiv, modema drava treba da je izvor kako religioznog, tako i sekulamog autoriteta. Jednom rij~i, ne postoje granice za nje- in L autoritet ni za njezinu odgovornosl." (Na politiki /llOm/, cil. izv., str. 164.)
156 N,u politiki Illoml, cit. izv., str. 164. pri tome, istie kako se Marx ne moe identifi-

cimti s Hegelom, iako mu je on duhovni otac, kao to se Spenser ne moe poistovjetiti s timerom ili Kropotkinom, a diferencije i slinosti izmeu njih se uspostavljaju uprnvo u poimanju driave. (Cit. izv. str. 164.) 157 Na osnovu Darvinove teorije selekcije, oni !ill tmijeli " ... u sociologiju bioloki princip i proglasili borbu za ivot kao osnovu drutvenog naprelka, lRlitenje slabijih kao dobro za odranje i ojaanje rase ... ". (Cit. izv., str. 165.) 158 Cit. djelo, str. 164.

- -- - - -- - - -- -- -- - - - - - - - - .---

------

Risto Radulovi 434 Izmedu ovih ekstremnih shvatanja drave, vjeruje, presudi e kompromis: "Poj avom modeme demokracije nemogue je dravu staviti II pasivni poloaj, njezin cilj sve jasnije postaje: da izmiri pravo s principom opteg narodnog dobra. "159 Ali, iz toga, II njegovom uvidu ne slijedi drava egalitarizma II ijoj e maini linost izgubiti svaku vrijednost. Naprotiv, to nije mogue: ''U svakom drutvu bie uvijek elita, koja e imati drugi mentalitet, drugu psihologiju okoline; i radi toga nemogua je, skoro apsurdna, nivelacija razuma i onda kada se i pretpostavi nivelacija imanja po receptu socijalistikih teoretiara. To trvenje, ili bolje rei nekongruencija lino sti i drutva, predstavljae uvijek bazu za razvijanje drutveno."l60 Sukob izmeu linosti i njenih indi-

vidualnih prava, na jednoj, i opeg dobra, na drugoj strani, ostaje historijska pennanencija: njihova udaljenost e se smanjivati, ali nikada nee biti anulirana, te e figurirati kao vjeiti izvor i pokreta drutvenih transfonnacija. No, ovom anticipacijom pribliili smo se Radulovievom poimanju socijal istike teorije.

Kritika

socijalistike

teorije isocijaldemokratije

Ko to je reeno, u njegovom uvidu, socijalizam se pojavio kao reakcija na liberalizam, odnosno na " ... lou stranu liberalnih principa."161 to su, u njegovom uvidu, glavne komponente "socijalistike teorije"?162 Prije svega, onaje kritika teorija: "Njezino je ishodite kritika kapitalistikog ekonomskog ureenja naeg vremena i analizovanje pojma konkurencije i vika."163 Nadalje, socijalistika se teorija kritiki " ... obara na sadanje socijalno uredenje po klasama, koje podraje drava, te stoga ubacuje i dr1.avu.... I64 No, socijalistika teorija ima i svoje ideale: ''Njezin ideal je ravnopravno drutvo bez drave, u kome su svakom lanu zajameni jednaki uslovi za razvijanje ... ostvarenjem socijalistikog ideala odstraniIe (bi se) klasne i interesne nejednakosti

159 Cit. djelo, sir. 164.

160 Cit. djelo, str. 165.

161 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., sir. 55.

162 Cit. djelo, str. SS. 163 Cit. djelo, Sir. SS. 164 Cit. djelo, Sir. SS.

Risto Radulovi

435

izmeu ljudi."165 Ijednakost prepoznaje kao jedan od ideala socijaliz

ma. No, smatra da teoretiari socijalizma, ukljuujui tu i Marksa i Engelsa, nisu jednakost poimali kao psihiku i fiziku jednakost indi vidua. Takve ideale soc ija listika teorija izvodi iz naela s kojima tumai povijest uope: ljudsku historiju i cjelokupno " ... socijalno ureenj e hoe ona da svede na ekonomske uzroke, a promjene II njemu na promjene II ekonomskoj tehnici."l66 Ali, on zna da ni socijalistika teorija nije homogena i unifonnna. 167 On se uputa i li kritiku socijalistike teorije. Naprimjer zapaa protiv. tjeno st u Marksovom miljenju historije i prirode. Pretpostavljajui, pod uticaj em darvinizma, Marks zapada " ... u kontradikciju kad veli da je klasna organ izacija ne samo historijski nego i prirodni bioloki pro ces."168 No, u centru nj egove kritike stoji, navodna, socijalistika teza po kojoj " ... istorija nije nita drugo nego neprestano mijenjanje irozvi janje ovjeije prirode."169 U kritici ove teze dolazi do izraaja njego va recepcija teorije prirodnih zakona i transhistorijske antropologije: iz njihovog diskursa on odbacuje ovakvo poimanje historije. U tom smis lu kritiki akcentira: ''Meutim, kako su pri ostalim svoj im izvoenjima ekonomski jednostrani, kako svuda pri ispitivanjima zabacuju antropoloki, rasni i momenat psihologije masa tako i ovdje putaju iz vida etnolok.i momenat."170 Kontra ove teze istupa sa apologijom ve izloene teorije o transhistorijskoj konstantnosti ljudske prirode i njenih rasnih tipova. Otuda, pozivajui se na etnografa Rada j smatra da su historijske razlike izmeu ljudi, kultura i rasa ne kvalitativne nego tek kvantitativne te da, pozivajui se na teoretiara rasa Ludviga Voltmana, sloboda individua i naroda "... nije stvar inmicije nego borbe i oprobanosti snage ... "171 koja je, navodno, data u aprioriju ljudske prirode. 165 Cit. djelo, str. 55. 166 Cit. djelo, str. 55. 167 Osim za Marksa i Engelsa on zna i za druge teoretiare socijalizma, za Furijea.,
Libknehta j Kauckog i onu diferenciranost upravo nalazi unutar njihovih koncepcija

socijalizma. J68 Postanak i razvitak stranaka, cit. izv., str. 55. 169 Ci!. djelo, str. 55. 170 Cit. djelo, str. 55. 171 Cit. djelo, str. 55.

Risto R adulovi 436 Sa stanovita teorije o transhistorijskom karakteru ljudske prirode i rasnih tipova i iz nje deducirane teorije o prirodnim zakonima historije, Radulovi e odbaciti socij alistiku teoriju drutva i historije. Teore tiari socijalizma, koji su drutvo i individue shvatali suvie apstraktno,l72 ne vide " ... u njemu rezultat bezbrojnih generacija, koje su preturile razne faze selekcije i pri l agoavanja u borbi za opstanak, ne vide u njemu krvi i mesa i svih instikata, koji su za njih usko vezani, ne vide onih zakona koji vladaju u psihologiji gomila, II kojimaje slobodna volja iluzorna, nego umjesto toga postavljaju jednu skupinu razumnih, moralno visokih osoba sa slobodnom voljom, i s takom skupinom, s takvim krivim premisama stvaraju naravno u topistike zaklj uke . "173 Otuda, na tlu recepcije teorija o transhistorijskom identitetu ljudske prirode i pie: "Rasne razlike i temeljne osobine ovjejeg roda, tenja za vlau i lakim ivotom uslovljen im slubom drugih uvijek e ostati u svojoj vrijednosti i kao to i do sada biti glavni pokreta civilizacije."174 No, kao to je ve reeno, Radulovieva recepcija teorija o tranhistorijskom karakteru ljudske prirode i predestinaciji zakona ljudske historije, dakle, njegova teza o iluziji slobode i slobodne ljudske volje u historiji, u nerazIjeivoj su kontradikciji sa njegovom recepcijom liberalno-graanske i demokratske aksiologije.

Ali, njegova teorijsko-koncepcij ska kritika soc ijalistikih teorija nije ga odvela na antiradniku poziciju. Naprotiv, imajui u vidu historiju borbe izmedu socijalnih klasa i politikih partij a, aristoiaatije, konzervativizma, liberalizma i socijalizma, on, ipak, smatra da e borba protiv buroaskog kapitalizma " ... zavriti pobjedom radnitva ... "175 a zadatak je dr2ave " ... da shodnim zakonima obezbjedi radnike od eksploatacije i uvede ope izborno pravo glasa." 176 Ovoj anticipacij i ide naruku i to to se liberalizam izmijenio iz temelja te " ... pribliio se je socijalnoj demokratiji; izmedu njihovih programa ima samo nekoliko taaka II kojima se ne slau: u pogledima na svojinu ... Dakle, glavni zastupnik individualnih prava, liberalizam, napustio je ideje za koje se borio preko jednog stolj ea. I tako je oboren najjai bedem socializovanju drave i 172 Cit. djelo, str. 55. 173 Cit. djelo, str. 55. 174 Cit. djelo, str. 56. 175 Cit. djelo, str. 56. 176 Cit. djelo, str. 56.

Risto

Radulovi

437

drutva."I77 No, iz ovoga uvida Radulovi ne deducira preferenciju "racionalnog kolektivizma" i idilsku sreu kolektivnog socijalizma 178 s kojim " ... bi nestalo borba klasa ..." ,jer, smatra on, " ... interesi drutvenog organizma i interesi li nosti (su) antagonistiki ... ne mogu (se) nikada izmiriti,jer su po sutini neizmirivi."179 Uostalom, kad bi pobijedili ideali socijalizma" ... to bi znailo prestanak drutvene evolucije na koju socijalisti tako malo paze. Cijela istorija ovjeanstva ispunjena je borbom jaeg i slabijeg, i uvijek za slabijeg drutvena organizacija koju prirodno jai nametne, nema dovoljno racionalne sankcije."180 neovisno od svoje teorijske kritike socijalistike teorije, i neovisno od ove predstave o povijesno-nunom trijumfu radnitva nad buroaskirn kapitalizmom,181 Risto Radulovi se uputa i u kritiku Socijaldemokratske stranke Bosne i Hercegovine. Ona nije, uglavnom, os im II nacionalnom p jtal~u, kotlc~pcijskc nego praktino -politike prirode. Naglaavajui da su Srbi simpatizirali ne samo principe socijalne demokratije, kakva su naela slobode i jednakosti, nego i same socijaldemokrate, Radulovi formulira antisocijaldemokratsku platformu iz vie razloga. U njegovom uvidu, bosanskohercegovaki socijaldemokrati su napustili u praksi apologiju principa slobode i jednakosti. Nadalje, utonuli su u puki pragmatizam i utili tarizam: ''Nae socijaliste nemaju danas drugog ideala osim trbuha. Dnevni rad od osam sati i poviica plata, to su svi ideali naih socijalista."182 l to je, u njegovoj politikoj percepciji, najvanije, socijaldemokrati " ... napadaju sve to je srpsko. Ni treinu svojih napadaja nijesu socijaliste okrenule protiv k1erikalaca i reakcije, a preko dvije treine upereno je protiv Srba! U napadaju protiv Srba socijalna demokratija ide ruku pod ruku sa katolikim k1erikalnim listovima. Nastoji se da se ubije vjera u narodnost, pa bi onda i Srpski Narod bio zreo za propast, a socijalna
Meutim,

177 Ciljevi modernog obrazovanja i vaspitanja, cit. izv., str. 241. Spenser j e bio porteparole liberalizma, ali njegovo " ... individualistiko naelo o dravi, drutvu, kao i vaspitanju i obrazovanju, spada danas u istoriju." (Cit. djelo, str. 241.)

178 Ciljel'i modem og obrazovllllja i vrupitalIja, ci!. izv., str. 241 . 179 Cit. djelo, str. 241. 180 Cit. djelo, str. 241 . 18 1 Ovu sintagmu upotrebljava sam Radulovi, cit. djelo, str. 56. 182 urito SiliO protil' socY(J lista?, "Srpska rijc", br. 100,25. V (7. VI) 191 1., cit. izv.,
str. 113.

438

Risto Radulovi

demokratija bi slavila pobjedu ..,", 183 Rezimiraju i svoju kritiku rei e: 'Uostalom, nama izgleda da njima nije ni do Srba ni do principa socijalne demokratije, nego je sve ovo napadanje na Srpstvo, da se dopanu malo vlastima, da se bolje zatite interesi - trbuha."184 Kao to vidimo, uz pragmatizam i iznevjeravanja konceptualnih principa, kritizira Radul ovi bosanskoh ercegovaku socijaldemokratiju, prije svega, II pogledu njenog poimanja nacij e i nacionalnog pitanja, a II tom kontekstu, i njenog odnosa spram srpskog naroda, smatrajui da oni ",.. idu potpuno istim putem, kojim je ila reakcionarna vladavina Kalajeva."185 Otuda, se uputa i II interpretaciju evolucij e Socijalistike internacionale II razumijevanju nacionalnog pitanja. U njegovom uvidu, i teorijski, pol it iki i organizaciono Druga internacionala naputa ne samo an<lcionaino nego i stanovite o identitetu drave i naroda 186 te smatra da "000 internacijonalna socijalna demokracija nije mogla vie nacionalno pitanje ignorisatio"187 Posredno, ovi su uvidi kritiki adresirani ka bosanskohercegovakoj socijaldemokratijio

183 Cit. djelo, str. ID. Na empirijskoj razini, u svakodnevnom politikom ivotu socijalisti napadaju srpska krsna imena, irilicu, srpsku istoriju " .0. traei da se izbaci iz srpskih kola." (Cit. djelo, str. 114.)

184 Cit. djelo, str. 114.

185 Cit. djelo, str. 11 4. 186 Argumentira taj uvid novom definicijom naroda to ju je 1906. godine usvojio Internacionalni socijalistiki biro: ''Kao nan:xl priznaje sc svaka grupa pojedinaca, koji su pod jt:dnom vladom. Ali Biru mot: iwimno kao narodt: priznati i takve grupe pojedinaca, kod kojih tenja za avtonomijom i moralnim jedinstvom, kao rezultat dugih istorijskih tradicija, jo ivi, bez obzira na to, da li su podvrgnuti jednoj vladi ili vie njih". (Narrx/nosni princip u Socijalistikoj Internacionali, "Srpska rije", br. 174 , 13. (26.) VIII 1910., cit. izv., str. 112.) 187 Narodl/osni princip u Socijalistikoj internacionali, cit. izv., SIT. 112. U interpretaciji ove problematike, poziva sc na dr. Maksima Anina, ali zna i za druge teoretiare unutar Internacionale, za Signera i Adlcra_(Cit. djelo, str. 11 1, 11 2.)

Risto Radulovi

439

III

POIMANJE NACIJE, NACIONALIZMA I NACIONALNE POLITIKE Koncepcijsko poimanje nacije

Proklamira on srpsko nacionalno stanovite kao gravitacijsku taku svoje cjelokupne socijalne i po l itike misli. Teorijski, misaono, politiki, etiki i uope aksioloki centar njegovih percepcija jeste, u naem uvidu, prepoznat u srpskom etnocentrizmu. Stoji, dakle, na srpskom nacionalnom stanoviru 188 i svoju publiciranu misao fromulira iz diskursa srpske nacionalne politike. A ona treba da posreduje cjelinu misaonog, kulturnog, socijalnog i politikog bivstvovanja sIpstva. Srpski nacionalni i1lferesi treba da ine " ... sredite, prema kome se upravljaju i u koje se slijevaju sve nae akcije, sve nae tenje."189 Srpski nacionalizam - to je, dakle, temeljni horizont unutar kojeg on misli bosanskohercegovaku zbilju onoga vremena. U tom smislu i pie: ''To vrhovno gledite sa koga emo posmatrati ivot i prilike nae jeste vie fwcionaino stanovite, i samo obziri na nj vodie nas u pisanju i kritikovanju naih i optih srpskih prilika i sveukupnog rada u Srpstvu."I90 U tom smislu jo jednom pie: ''Evanelje ljubavi prema nacionalnoj ideji i ideja slobode to je ipak najjae oruje."191 No, na drugoj strani, u skladu sa recepcijom konzervativne zapadnoevropske socioloke misli, Risto Radulovi fenomen nacije razumijeva u biologisliko-OIganicistikom diskursu. Nacija-drutvo figuriraju, u njegovom uvidu, kao prirodni organizam. "Svako drutvo, bez obzira na njegovo kulturno stanje,predstavljajedall organizam, u kojem lanovi kao pojedini organi me funkcije, koje imaju samo jedan cilj, - da potpomognu to vee i jae napredovanje cjelokupnog organizrna."I92 U analogiji sa ivotinjama jednostavnije organizacije ovo e poimanje nacije dobiti na jasnoi i razgovijetnosti: "Za primjer dovoljno je navesti da
188 Prva rije, cit djelo, str. 49. pri tome, deklarativno, apstrofira kako se nee drlali "naela negacije" drugih narodnih osjeajnosti niti e drugima "nameati srpsko ime, koj im se mi ponosimo." (Cit. djelo, str. 49.) 189 VIe nacionalnog egoizma, Narod, br. 168, \3. (28) II 1912., cit. izv., str. \44.
190 Nae stanovite, cit izv., str. 66.

19\ Narodna solidamo.~t, Narod, hr. 401, 4. (17) VI t 914., cit. izv., str. 102. 192 O Olganizaciji, cit. izv., str. 59.

440

Risto

Radulovi

kod ivotinja niske organizacije razni dijelovi tijela tako su slabo povezani da mogu biti nezavisni jedan od drugoga. Razdijelite ivotinju na zgodan nain, i moi ete uiniti od nje dvije, tri ili moda vie ivotinja, koje e biti svaka za se sposobna za nezavisan ivot. Tu dakle ne postoji organska cjelina i jedinstvo, koje vee usko organizam i njegove dijelove."193 Nacija jest i treba da bude upravo organska cjelina u kojoj }Klstoji jedinstvo i razlikovanje dijclova. 194 No, ne moe on iz organicistikog poimanja nacije osvijestiti nerazrjeivu protiVIjenost u svom miljenju, njegove antiliberaIne i antidemokratske konzekvencije. Onaj se biologi stiko-organicistiki diskurs, onda, mzumljivo, u poimanju nacije, nacionalnih odnosa i nacionalne politike kompletira recepcijom socijaldatvinizma, odnosno njegovim idejama prirodnog odabiranja, adaptacije i borbe za opstanak. Otuda e i pisati: ''prvi uslov II borbi za ivot kako pojedinih ljudi lako i naroda jest mo prilagoavanja prilikama koje se iz dana II dan stalno mijenjaju."195 U socijaldarvinistikom diskursu preferira borbu " ... izmeu naroda i ljudi ... "196 kao historijsku predestinaciju, a u toj borbi narodima, socijaldarvini stiki gledajui, stoje na raspolaganju " ... prilagoavanje i organizacija."197 No, njegov naturalizam ne recipira II sebi II supstancijalnom smislu i rasne teorije. Rijetko govori o rasnoj supstanciji naroda, a tada retori ki govori o ponosu nacionalista na svoju rasu, o narodu II BiH koji pripadajednoj rasi, o slavenskoj rasi ili englesko-saksonskoj rasi,198 o tome kako je Austro-Ugarska proglasila inferiornost srpske rase,l99 kako su i veliki evropski pisci predstavljali svoju rasu i kako se nisu mogli iskorijenti iz svoje rase2 00 i sl. Pri torne on zna da je " ... vjerova~ nje u rasu i vrijednost nasljea po svojoj tendenciji protivno socijalnoj refonni .''201
193 Na!; politiki moral, cit. izv., str. 166.

194 "Civilizacija razlikuje se od nekulturnog stanja ne toliko!XJ uspostavljenom redu,

koliko!XJ raznovrsnom razvitku, koji je stalni pratilac tog !XJretka." (Cit. djelo, str. 166.) 195KalW fl rad ? Cll.. "'d /nIO., . IZV., sIr. 63 .

196 Cit. djelo, str. 65. 197 Cit. djelo, str. 65.
198 Ciljel'i modernog obrazcJl'allja i vaspitanja, cit. izv., str. 242.

165. 200 lllnaciollalllll knjievnost, Narod, br. 155,24. XII 1911. (6. 11912.), cit ,. izv., str. 245.
IZV.,

199u - po''''k' 1Vas mc IIIIora ' ,CII. "

str.

201 Na politiki moral cit. izv., str. 166.

Risto

Radulovi

441

Uz recepciju naturalistikih teorija historije i nacije i njihovih varijanti (biologizam, organicizam, socijaldarvinizam, rasizam, i sl.) Radulovi fonnulira i spiritua!istiko-ladtwv!oko poimanje biti nacije. A ono je protiVIjeno onom naturalizmu pa se i ovdje pokazuje jo jedna inkonzistencija u njegovom miljenju. U ovom spiritualistikom diskursu, on govori o ila/udI/oj dui: nacija je i individualizirana dua koja ima svoje vanjske, materijalIle manifestacije, kakvi su jezik, pismo, zastave, nacionalna heraldika i sl., i svoj Ulili tamji sadliaj. U tom smislu pie: " ... narodna dua ne dijeli se na p arad, njegova materijalna i duevna kultura nerazdjeljivaje i ona se izraava preko vidljivih znakova, meu kojima je i pismo i zastava. Ne potovati i ne braniti te spoljne izraaje, znailo bi ne priznavati ni unutranji sadraj narodne due."202 U diskursu spiritualisti kog poimanja nacije govorie i o njenim kolektivnim osobinama koje ulaze u supstancijalna odreenja nacionalne duevnosti. A to e rei: "Svaki narod ima svoje osobine po kojima predstavlja jednu psiholoku cjelinu i jedno socijalno jedinjenje. Izrai vanje tih osobina ini pIVi uslov da od jednog obinog socijalnog jedinjenja postane ono to se zove narod ili nacija. Te osobine izraene su u manirima, navikama, obiajima i pogledima na svijet, koji se II
obinom ivotu nazivaju moralom."203 Obiaji i navike su i u dui

pojedinca i u duJi naroda " ... posljedica tromosti ljudske due ... "204 a osobine elastinosti i upeatljivosti su izvor " ... stvaralake i evolucione snage pojedinih naroda."205 za ove osobine vee se i cio ljudski napredak. 206 Nacionalna je kultura, kao to emo jo vidjeti, izraz nacionalne duevnosti i njenih osobina.

202 irilica i latil/ica, Narru, br.

138, 16. X (8. Xl) 191 1., cit. izv., str. 171. 203 Na iZVO/li kulture, Srpska rije, br. 143,6. (19.) VII 1910., cit. izv., str. 231. Zato i
govori o srpskom nacionalnom moralu u Bosni i Hercegovini. (Nae stanovite, cit. izv., str. 77.)
204 Na izvonl kultlllY!, cit. izv., str.

231.

205 Cit. djelo, str. 231. 206 Cit djelo, str. 231.

442

Risto Radulovi

Normativna doktrina nacionalizma

Unutar recepcije teorije o prirodnim zakonima historije (zakon selekcije, adaptacije, borbe za opstanak slabih i jakih ljudi, naroda i rasa i sl.) Risto Radulovi ej srpsku nacionalnu politiku percipirati kao politiku koja se deducira iz tih zakona. U tom smislu e i pisati kako je nacionalizam " ... nuan i cjelishodan, - odgovara duhu prirodnih zakona."207
POimanje nacionalizma dijelom deducira on i iz pozitivne recepcije rele-

vantnih ideja talijanskog nacionalizma kojeg konfrontira sa francuskim nacionalizmom. U njegovom uvidu, i to je jo jedna od inkonzistencija 1ljegove misli, francuski nacionalizam je degeneriran upravo liberalnodemokratskim vrijednostima koje preferira kao to su politiki pluralizam, viepartizam i parlamentarizarn. Ova je inkonzistencija, koju ne
moe osvijestiti konzekvencija njegovog
organicistikog

poimanja

nacije budii da je ono nespojivo s liberalnim i demokratskim ethosom. Sublimirano e to degenerirajue u francuskom nacionalizmu ovako fonnulirati: " ... rije nacionalizam sinonim je natrane stranke, klerikaine, antisemitske, legitimistike. Francuski nacionalisti pomijeali su i pokvarili istou svoga patriotskog osjeaja sa svim nezdravim i nestalnim strastima parlamentarne politike: nijesu ni znali, dakle, da visoko dre ideju nad strankama; oni su je umanjili, sluei se s njom i II unutranjem rivalstvu, borei se za vojni tab protiv Drajfusa, za crkvu protiv slobode miljenja, za dinastiju protiv republike."208 No, talijanski nacionalizam je drugaiji, madaje jo uvijek vie knjievni, intelektualni, literaran, doktrinaran. 209 U njemu nema reakcionarstva, antisemitizma, monarhizma, dinastijskih preferencija i sL, pa "... sadraj talijanskog nacionalizma je oprean od onog parlamentarnog nacionalizma francuskog."21O U Italiji " ... nacionalizam nije i ne moe da bude - radi historijske sudbine i sredine - nego liberalna stranka, iskreno i hrabro liberalna ... ".211 Iz njegovog sadraja izdvaja, preferirajui to kao vri-

207 Srednji stalei kod nas, cit izv., str. 92. 208 Nacionalizam talijanski i nacionalizamfrancuski, Srpska rije, br. 165,2. (15.) VIII 19\0. i br. 170,9. (22.) VIII 1910., cil izv., str. 107.

209 Cil djelo, str. 109 i 110. 210 Cit. djelo, str. 109.
211 Cit. djelo, str. 109.

Risto

Radulovi

443

jednost, njegov glavni cilj, njegov veliki ideal - posveenost "veliini domovine''212 i ostvarenju "velike Italije.''213 Otuda e u svojim percepcijama srpskog nacionalizma imati za uzor italijanski nacionalizam. No, to on u koncepcijskom smislu podrazumijeva pod nacionalizmom? ''Nacionalista je ovjek koji osjea ponos svoje rase, i svoje kulture, i pripravan je da je brani od stranaca. Nacionalista ljubi svoju zemlju, ne iz utilitaristik ih rauna, nego lijepim oduevljenjem zaljubljena mladia i eli da je slavna, velika."214 Literarni jezik ne moe sakriti recepcije rasnih teorija nacije to korespondira sa njegovim poetnim teorijskim stanovitem o prirodnim zakonima historije i biolo-gistiko-organicistikom poimanju nacionalnog fenomena. Kao to ne skriva i refleksije njegovog poimanja talijanskog nacionalizma njegovih ideja i zamisli o veliini i stavi nacije. No, u tome se ne iscrpljuje sadrina njegovog pojma nacionalizma. Ukljuuje on II njega i pojam slobode: nacionalizam, to je ..... borba roba da postane sam svoj gospodar, da sam svoju sudbinu opredjeljuje i dade joj svoj peat ... Jednom rijei, to je tenja za potpunom, nefalzificiranom slobodom.''2IS Ali, njegova aksioloka, ovdje retorika preferencija slobode u nerazrijeivoj je kontradikciji sa njegovim poimanjem prirodnih zakona historije, historijske egzistencije nacije, nacionalizma i nacionalne politike. Nadalje, u poimanju nacionalizma uvodi pojam zdravog216 i pravog nacionalizma, a onje ..... podloga za opstanak kako pojedine osobe tako i itavog naroda."lI7 Ali, nije ovaj pojam deskriptivan, pozitivistiki, faktiki. Naprotiv, on je i nonnativni ideal, ovaj se nacionalizam tek treba da razvije u srpskoj svijesti Njegov, dakle, nonnativno bitni atribut jest, prije svega, uni/ormiranje srpske psihe. 218 Potom, i to je jo jedna inkonzistencija u njegovom miljenju, njegova osnova jest

212 Cit. djelo, str. 110.

213 Cit. djelo, str. 110. 214 Cit. djelo, str. 109.
215 NaciQnalizam u Dalmaciji, Narod, br. 25,23. I (5. II) 1913., cit. izv., str. 117.

216 Na nacionalizam, Kalendar ''Prosvjeta'' 1913., cit. izv., str. liS. 217 Na adresu Srbobralla, Narod, br. 171, 24. II (7. llI) 191 2., cit. izv., str. 178.

218 "Srpska psiha ujednauje sc, postaje jedna, nerazdjeljiva i nerazluna, kraj sv1h
pokrajinskih diferencija koje su proizvod ftzikih i politikih prilika." (Na /lucionalizam, cit. izv., str. liS.)

444

Risto

Radulovi

demokratska,219 mada, kao to emo vidjeti, onaje vie aristokratska, eliti stika . Njegova su sredstva " ... rad, organizacija i moralno preporoenje ... ",220 a cilj je njegov", .. jedinstvo naroda,"221 U njegove atribucije uvrtava borbeflosP22 i vjeru li blldunost. 223 Potom, pravi ili zdravi nacionalizam sadri II sebi etiku samortvovanja kao i osebujno poimanje odnosa izmeu etike prava i etike dunosti: to su unutar nacionalizma korelativni pojmovi, II uzronoj su vezi .224 No, sada II vezu dovodi naciona/llu sJ/agu i etiku prava. Nacionalizam jest".o. vjera II nau snagu, jer bez snage ne moemo imati ni prava. Snaga i pravo II istom su odnoaju kao pravo i dunost. Ili bolje da kaemo, pravo i dunost su rezultat snage. Koliko imademo snage, toliko emo imati i prava, koliko prava, toliko i dunosti. To je, dakle, usko isprepleteno."225 Posebno insistira na ovoj vezi izmeu nacionalne snage i nacionalnih prava: " ... nije samo dovoljno imati neko pravo, nego ... je nuno tome pravu dati i odgovarajuu snagu."226 Pri tome vjeruje u superiornost srpske nacionalne snage. 227 Nadalje, umjesto "sitnog rada" nacionalizam pledira rad II skladu sa velikim srpskim idealima i srpskim velikim ciljevima pa i cilj srpskog nacionalizma treba da bude ne " ... egrtska nacija, nego velika nacija, sa svim svojim odlikama i
219 Naf nacionalizam, cit. izv., str. 115_ to podrazumijeva pod demokraISkom osnovom nacionalizma vidi se, posredno, u njegovom twnae!~u Skerlievog nacionalizma. on je bio ubijeeni nadona/ista ali nacionalista u smislu "... irokogrudnog demokrate, koji u rasprostiranju svojih ideja u najirim slojevima nanxla nalazi garantiju njenih pobeda." (Dt: Jovan Skerli (1877-19/4), Narod, br. 393, 3. (16.) V 1914., ci!. izv., Sir. 122.) 220 Na /laciona/izam, cit. izv., sir. liS. 221 Cit. djelo, Sir. liS. 222 "... pravi nacionalizam nije proizvod kratkovremenih kompromisa., poli tikih trikova i smicalica, nego jedna energina i ustrajna borba, puna samopregorenja i samoportvovanja, osnovana na etiko-moralnim principima." (NacionalizlIm II Dalmaciji, cit. izv., str. 117.) 223 Na naciona/izam, cit. izv., str. 115. 224 Ci!. djelo, str. 115. 225 Cit. djelo, sIr. 115.

226 O srpskom llarodu, Pregled, br. 4,15. VII 1910.,cit. izv., SIT. 129.
227 Snagu srpskog naroda "... i nai najvci neprijatelji priznajlL Momentalne pobjede nad naim narodom mogu se katkada izvojtiti, ali kasnije te pobjede pretvaraju se u poraz,jer narod sa desetinu miliona dua, koji ima nesumnjivo velikih vrlina,jakih osobina za borbu u ivotu ne pobjeuje se, on sc samo prisiljava na ilaviju i istrajniju otpornost i odbranu. Istorija nas najbolje tome ui." (O srpskom narodil, cit. izv., str. 137.)

Risto Radulovi

445

osobinama."228 U poimanju nacionalizma uvodi pojam nacionalflog egoizma. Definira ga u kontekstu prirodnih zakona historije kao bitnu komponentu borbe za opstanak rasa, naroda i individua. U tom smislu e pisati: "Svaki narod, isto kao i svaki pojedinac mora da ima dosta veliku dozu egoizma pa da u ivotu ima uspjeha, dakle, da napreduje. Bez toga, on u vrtlogu borbe i utakmice propada ili postaj e robom, slugom j aih, to izlazi jedno na isto." 229 I srpski nacionalizam treba da se sastoji u tome ..... da stalno i postojano mislimo najprije na sebe i o sebi, da postanemo egoiste u onom plemenitom smislu ... jer od toga zavisi ... rjeavanje srpskog problema."230 No, i ovaj je pojam, kao to se vidi, u srpskom kontekstu nonnativno intoniran, pripada onome idealnom trebanju to se pokazuje u jo jednoj formulaciji: "Mi tog nacionalnog egoizma nijesmo pokazivali dovoljno, i mi taj osjeaj moramo da jaamo, jer na taj nain poj aaemo i solidarnost pojedinih klasa, kao i pojedinaca u naoj naciji."231 Nacionalni zdravi egoizam 232 suprotstavlja lanim zapadnim Jlllmallitamim idejama 233 pa srpski nacionalisti sve vie usvajaju tano gledite "". da svoj rad i djelovanje ude3vamo ne po sentimentalnim klieima pojedinih humanitaraea, nego prema koristi srpskog naroda, prema njegovim potrebama. Rije: drage su nam humanitarane ideje, ali nam je drai srpski narod, iri se i uzima korjena u naoj inteligenciji."234 socijalni nosilac srpskog nacionalizma treba da budu srednja graanska klasa i njena illteligellcija. 235 U tom smislu i pie: "Pravi nacionalizam je vie pojava kulture, proizvod prosvjeenog graanskog
228 Na lIaciollalizam, cit. izv., str. I \3. 229 VIe nacionalnog egoizma, cit. izv., str. 146. ''Pogledajmo malo oko sebe, pa emo
se uvjeriti da drugi narodi briljivo i palj ivo vode politiku prema tom nacinalnom egoizmu, i to im upravo dona8 uspjehe, koje im mi Srbi melanholina priznajemo." (Cit. djelo, str. 144.) U takve narode uvrtava, naprimjer, ehe i Poljake.
Kljuni

230 Nae stanovite, ci!. izv., sir. 66. 231 VIe nacionalnog egoizma, cit. izv., Sir. 144, 232 Na nucionalizam, cit izv., str. lIS.

233 Cit. djelo, sir. 235

liS.

234 Cit. djelo, sir. 116.

No, govori on o lome u normativnom smislu, jer u zbilji " ... naa tzv. inteligencija daleko je odvie da odgovori tom svom pozivu ...", pozivu glavnog aktera srpskog nacionalizma. (SredI/ji stale kod nas, cit. izv., sir. 91.)

446

Risto

Radulovi

stalea, II kome na prvom mjestu dolaze obrazovani ljudi.''236 Otuda, ", .. nosilac pravog nacionalizma treba da bude obrazovana omladina, od nje treba da poe impuls.''237 Jer, ", .. nacionalizam, kao i svaka vea ideja,

proizvod je vaspitanja i obrazovanja, a nikako primitivnosti, kako se to

kod nas vrlo esto misli i vjeruje."238 Na drugoj strani, pravi nacionalizam, govori ponovo njegov aristokratski elitizam srednje klase, srpske mase degradira na pasivni elemenat, na masu, na lljesto koje se voljom intelektualne elite oblikuje: "A tijesto nalazi se II irokim narodnim masama, i mi od njega moemo umijesti to hoemo."239 No, nemaju Srbi fonnirane socijalne pretpostavke zdravog nacionalizma, nisu ih imali ni II novijoj historiji ", .. jer II Srbiji II poetku njenog dravnog ivota nije ni bilo pravog graanskog stalea, koji je redovno nosilac progresa i nacionalne ideje .0.", 240 Tog ", .. stalea mi nemarno i zato nemamo ni veeg kulturnog ivota, niti pravoga nacionalizma; po kulturi jo smo
primitivni~ po nacionalizmu, naravno, uvijek smo regionalisti." 241

Ne samo u kontekstu recepcije liberalno-graanske aksiologije nego i u kontekstu refleksija o socijalnim nosiocima pravoga nacionalizma, Risto Radulovi publicira osebujno shvatanje uloge seljatva u nacionalnoj ideologiji i politici. Ve smo rekli kako Radulovi smatra da seljatvo nije sposobno za recepciju liberalno - graanskih i demokratskih ideja. Otuda, na drugoj strani, ono nema niti moe imati relevantnu ulogu II politici uope, i nacionalnoj JX>litici, posebno. "Teaki svijet tone u neznanju, ne shvata ni najprimitivnije pojmove prava i dunosti; nema osjeaja solidarnosti, jer taj osjeaj redovno je pratilac vieg kulturnog ivota; nacionalni osjeaj, izuzevi periferije, skoro je rudimentaran ili uopte ne postoji.''242 Seljaki stratum,jednostavno, ne moe biti subjekt nacionalne politike, jer nije u stanju svoje partikularne interese izdii na nivo optih nacionalnih percepcija.
236 Srednji stale kod nas, cit.izv., str. 92. Otuda i zamilja: "Regionalizam, kao nuna

posljedica dananjega kulturnoga stanja, ustupie mjesto pravom nacionalizmu, a iz toga ce se razviti potplUlO novi unutarnji ivot u srpskom narodu." (Cit. djclo, str. 92.) 237 Cit. djelo, str. 92 238Se/ k po /. L , CIt. IZV., str, 95 . . . fJa I Ifil<.U 239", naCIOII(I/zam, CIt.. . /. . IZV., str. 116 . "as
240 Seljak i politika, cit. izv., Sir. 93. 241 Srednji stale kod nas, cit. izv., str. 92 242 Seljak i politika, cit. izv., str. 94.

Risto Radulovi

447

"Seljak na, kakav je danas, zaokupljen je jedini najbliim stvarima, on je materijalist, za njega ideja ako je i razumije, u to vrlo sumnjamo, nema onog podsticaja kao za ovjeka inteligentnog. Zato ba dr2.imo da bi stradala ta nacionalna stvar kada bi je zastupali nai seijaci."243 Nadalje, u konceptualne odrednice pravog lladonalizma uvrtava svesrpstvo pojmljeno kao prevladanost mentaliteta unutarsrpskog lokalizrna, provincijalizma i regionalizma.l44 Zato e i rei: ''Na nacionalizam ne ide dalje od granica pojedinih pokrajina, kao to ni nam umni horizont ne ide dalje od najblie eljeznike stanice."245 Uz eliminaciju regionalizma i anuliranja diferencija svesrpstva na socijalne stalee, takoer, ulazi u pojam pravog nacionalizma. 246 Ovaj pojam u sebe inkorporira i eliminaciju egzistencije stranakog pluralizma. 247 Taj antistaleki, stranako - antipluralistiki diskurs i organicistiko poimanje nacije povezae , iako logiki i koncepcijski protiVIjeno, i sa demokratijorn: "Srbi su demokrate i ne poznaju stalea. Mi poznamo samo razliita zanimanja. estit ovek bio doktor ili zanatlija, trgovac ili teak demokrati je jednak. Mi stoga ne smerno stvarati stalee .... Upravo radi svojih posebnih interesa svaki pojedinac treba da uestvu je u borbi celine."248

da, na drugoj strani, " ... duh solidarnosti osnova je modernog drutva ... ",249 to e, s onu stranu svih unutar nacionalnih socijalnih diferencija, on svellacionalnu solidanwst pojmiti kao izraz i kljunu komponentu pravog nacionalizma. U tom smislu i pie: "U ovoj zemlji mi
243 Cit. djelo, str. 95,
244 Zato e pisati kako su Srbi "... jo jednako podijeljeni na polcrajine", pa "otuda, " ... ne moemo pojmiti tano ta je jezgra pravoga nacionalizma. Beograanin, ili upravo Pijemontezi. doekuju s velikim negodovanjem ovjeka iz drugih Icrajeva Srpstva - jer u tome dolasku gledaju konkurenciju i oduzimanje hljeba domorocima; isto se tako "Prean in" i Bosanac uzajamno objeduju." (Srednji stald kod Ilas, cit. izv., str. 91.) 245 Cit. djelo, str. 92.

Budui

246 Ako se to ne dogodi, ona e srpska pocijepanost na stalee rezultirati time to "...
pasti kao rtva - strancima i njinom prodiranju u nae gradove, u naa sela." (Narodna solidarnost, cit. izv., str. 101.)
emo

247 U prilog toj eliminaciji poziva se i na historijska iskustva: ''Kao da prave politike
stranke ne postaju tek sa ustavnim i parlamentarnim ivotom jednog naroda. Gdje su kod nas uslovi za JXll i tike stranke?" (Politika zrelost, cit. izv., str. 16\ .)

248 Narodila solidarnost, cit. izv., str. 102. 249 Seljak i polih"ka, cit. ~., str. 95.

448

Risto

Radulovi

imamo uglavnom da branimo nacionalni moral i da razvijamo nacionalnu kulturu. Ovaj moral i kultura zajedno s ekonomskim unapreenjem naeg naroda postie se samo pomou solidarnosti, koja je glavni princip naprednih demokratija."250 No, treba imati II vidu da je ovdje na
djelu jo jedna inkonzistencija
li

njegovom miljenju:

rije

je o soli-

darnosti unutar organicistiki pojmljene nacije, o natpersonalnoj, oatstratumskoj, natpartijskoj, natp! uralistikoj solidarnosti, a to onda znai da je rije o solidarnosti unutar nacije ispranjene od svakog demokratskog ethosa i liberalno shvaene etike indvidualizma i personalizma. To je, implikacije su to njegovih koncepcijskih stanovita, solidarnost unutar jednog apstraktuma kakav je nacionalna cjelina, i to pojmljena kao bioloki individuum, kao metafizika, organska stvarnost u kojoj je svaki dio - individuum - obezlieni, anonimni rtvenik na njenom sakraliziranom oltaru.

Nacija, religija i drava

Risto Radulovi stoj i na stanovitu da stanovnici Bosne i Hercegovine ..... pripadaju nesW1Uljivo jednoj rasi, ali, uticajem raznih faktora, nuno progres nacionalisanja nije izvren niti e se tl kratkom vremenu izvriti.''25l Prema tome, u Bosni i Hercegovini ivi stanovnitvo koje ..... pripada uglavnom trima vjerama, a jedne je krvi, jednog jezika."252 Otuda i akcentira: "Strogo odijeljene grupe, koje se oslanjaju na pojedinim vjerama, i danas u sutini postoje, vjerski princip ostaje i na dalje glavna razlika izmeu drutvenih grupa, a runa i glavna osnova naeg sveukupnog ivota."253 Pa, ipak, vjerske identifikacije ne smatra " ... uzrokom rascjepa jednog naroda.''254 Otuda retoriki i pledira kollve/gentlll1 politiku, dakle, " ... zajedniki rad i sporazum meu jednokrvnom braom sve tri vjere. "255 No, u ovom kontekstu, zanimlj ive su njegove refleksije o povijesnoj ulozi religija na tlu Bosne i Hercegovine, a posebno o njihovoj ulozi II uspostavljanju zasebnih socijalno-grupnih i religijsko-etnikih identi250 NarodIIll so/idamart, cit izv., str. 102. 251 SocijalI/a sredil/a 1/ BosIIi, cit. izv., str. 87.

2520 CI!. IZV., str. 49. rTva rijec,

253 Socija/na sredina 1/ BosIIi, ci!. izv., str. 87.

254 rTVa njec, Cit. IZV., str. 49 . D..... . . 255 Cit. djelo, str. 49.

Risto Radulovi 449 ftkacija, Temeljna je njegova teza da jo od srednjeg vijeka "'" prava religioznost nije bila osobina Bosanaca, kao uopte cijelog srpskog pIemena,"256 U njegovom uvidu u pogledu vjerskih identifikacija " ... Srbin je, a osobito Bosanac, povran i fonnalistian."257

Taj fonnalizam u religioznosti imao je veliki uticaj na povijest Bosanaca. Socijalni sukobi i politike borbe su samo prividno zadobijali religijski karakter. Jer je "'" religija bila vie sredstvo, bar onih koji su vodili ili predstavljali narod, nego li cilj.''>58 Na drugoj strani, iza religijskih identifikacija krile su se socijalno-klasne identifikacije pa se je njihov sukob povijesno i dogaao pod religijskim platom. Dogaao se kao pseudoreligijski sukob budui da " ... pojedine religije predstavljale (su) pojedine klase.''259 Islamska religija predstavljala je oosansku vlastelu, vienije graane''26O i gospodujui elemenat, a "'" hrianska religija predstavljala je religiju potinjenih i bespravnih .. .''261 Implikacije ovih podvostruenja su dvostruke, Recepcija islama od strane bosanske elite objanjava "'" da islam u Bosni nije uspio da apsorbuje ire slojeve narodne iako su jezik, obiaji, pogledi na svijet bili skoro identini
" 262

Na drugoj strani, sukobi izmeu socijalno i politiki gospodujueg i potinjenih stratuma, zapravo, stvarana je sadrina drutvenih antagonizama, ali su oni, istovremeno, poprimali fonnu religijskog sukoba izmedu islama i hrianstva. U tom smislu i pie: "'Borba za 'krst asni i slobodu zlatnu' bila je, po naem miljenju, borba dviju klasa, zaoevena vjerskim duhom .... u Bosni (se) pored religioznog fonnalizma, prvanja i dananja religiozna netrpeljivost moe uglavnom svesti i
256 Socijalna sredina u BosIIi, cit izv" Sir. 87. Otuda, ne prihvata l:embcrlenovu tezu o dubokoj rcligomosti srpskog naroda u srednjem vijeku koja svjedoi o njihovom germanskom porijeklu. (Cit djelo, str.. 88.) 257 Cit. djelo, 88. Ilustrira to borbom izmedu dvije, katolike i pravoslavne hrianske crkve u Bosni, prelazom bosanske vlastele i "veine graanskog stale7..a" na islam ..... radi ouvanja njihovih posjeda ... ".(Cit. djelo, str. 88.) 258 Cit. djelo, str. 88. 259 Cit. djelo, str. 88.

260 A oni su zadrali sva prava koja su im pripadala po srednjovjekovnom pravu i njegovim ustanovama. (SocijalIla sredina u Bosni,. izv., str. 88.) 261 Cit. djelo, str. 88. 262 Cit djelo, str. 88,

450
protumaiti

Risto Radulovi

ovim socijalnim rnzlikama."263 Argumentira ovu tezu i borbom bosanskih Muslimana za to irom autonomijom Bosne: "Religijska zajednica nije ih smetala da se bune protiv svog vrhovnog 'derskog poglavice."264 No, kasnije, kako je vjera bila izvor vladajueg poloaja Muslimana, s gubitkom tog poloaja njegova se odbrana racionalizira kao odbrana od hrianstva i inovjerne vlade. Religijska fOlma botbe pravoslavnih hriana protiv muslimana skrivala je socijalnu sadrinu te borbe: tenju za autonomijom i eliminacijom ", .. premoi Muslimana i njihovog izvanrednog poloaja '0'''' 265 Ne toliko, smatra Radulovi, nacionalna ideja266 koliko socijalna motivacija i ekonomsko-politiki interesi inspiriraju sukobe i odreuju meukonfesionalne odnose II Bosni II ovo doba.

Ne moe se govoriti o nacionalnim identifikacijama

budui

II

ovom vremenu

",.. da je turska invazija zaprijeila fonniranje nacije II onom smislu kako se taj pojam danas razumije,"267 Nije, dakle, II doba osmanske vladavine u Bosni ~erska pripadnost bila identina s nacionalnom pripadnou nego sa socijalno-klasnim stratumima a i katolici i pravoslavci su se osjeali isto - Bonjacima pa "", vjerska netrpeljivost nedavnogje datuma."268 Divergiranje izmeu vjerskih grupacija koje vodi i etniko nacionalnim identifikacijama, u njegovom uvidu, djelo je novijeg, postosmanskog vremena, a konsekvencije tih tokova divergencije su viestruke, posebno u pogledu vjerske netrpeljivosti, diferencija u mentalitetima i razliitih, antagoniziranih politika. ''Danas te tri vjerske grupe ... ine zasebne cjeline, vode razliitu politiku, a prema tome i taktiku .,' mentaliteti svih triju grupa razlini su, i za i.zravnjavanje tih mentaliteta potreban je jo dugi niz godina.''269 No, i dalje je rije o tri vjerske grupe "". ajed.ne nacije".270 Jer, dananje stanje " ... produenje je staroga Okupacija je samo unekoliko izmijenila neke odnoaje, i stvorila neke druge,''27l 88. 264 Cit. djelo. str. 88.
263 Cit djelo, str. 265 Cit djelo. str. 88. 266 Ona .....nije jasno dolazila do svog izraaja, osobito u srednjoj Bosni i onoj strani za Dalmaciju." (Cit. djelo, str. 88.) Nacionalne tradicije " .. , bilo je u svim slojevima i na svim krajevima, ali ona nije bila zadobila odreenu fonnu," (C it djelo, str. 88.)

267 Cit. djelo, str. 88.

268 Cit. djelo, str. 88. 269 Cit. djelo, str. 88.

270 Cit. djelo, str. 88. 271 Cit. djelo, str. 88.

Risto Radulovi
Polazei

451

uvida po kojem je u Bosni i Hercegovini ..... vjerska i nacionalna osjetljivost do kraja razvijena ...",272 on u liberalno- graanskom i demokratskom diskursu preferira koncept "vjerske snoljivosti" i odvojenosti crkve i drave te punu ravnopravnost svih vjerskih zajednica. Otuda i smatra da " ... svaka konfesija svoje vjerske stvari slobodno i autonomno ureuje bez mijeanja dravne vlasti, potpuno odjeljenje vjere od drave najbolje je Ijeenje ovog pitanja."273 U tom smislu pie: " ... mi proglasujemo vjeru privatnom, odnosom poje.. d mea .... 274

od

dijagnostikog

U ovom liberalno-demokratskom diskursu radikalni je kri t iar politikog, ovdje, katolikog klerikalizma. Borba protiv klerikalizma za koju pledira, II stvari je borba " ... protiv crkve, koja tei za svjetovnim gospodstvom, i u toj tenji njezini predstavnici upotrebljavaju sva sredstva koja im daje jezuitska kazuistika, od kojih su glavna: intrigantstvo i neskrupuloZl1ost."275 Klerikali " ... nijesu samo neprijatelji moderne drave, nego i svake prave religije."276 Jer oni ..... slue se religioznim osjeajima masa, a za svoje politike svrhe, koje su isklju ivo retrogradne, upravo protiv cijelog duha dananjeg doba. Klerikalizam je politika stranka ljudi koja kao svoju najteu artiljeriju upotrebljava vjeru.''277 Klerikali su " ... protiv demokratije, protiv slobodoumnosti i protiv nacionalne ideje."278 Borbu za emancipaciju naroda ne mogu voditi klerikalci nego samo " ... napredni elementi, koji ne gledaju na papin prst, kao neku magijsku i nebesku silu .... Dok je klerikalizma, nema velikih ideja. 279

272 Jedan nemogu ovjek, Narod, br.

74, 27. II (1 1. III) 1908., cit. izv., str. 214.

273 ,,"Va njer.:, , str. 49 . n . , ClI. IZV., 274 S_LJ nrYCJtJ, CIt. IZV., str. 128 . ruj 275 Klerikalj u akciji, Srpska rije, br. 142, 21. VII (3. VIII) 1911., cit. izv., str. 174. 276 Cit. djelo, str. 174.
tj ."

277 Cit. djelo, str. 174. 278 Cit. djelo, str. 174. Italiju, Spaniju i Austriju smatra zemljama sa jakim politikim
k1erikalizmom a Ljubljanu smatra celltrumomjugoslovenskog klerikalizma. (Cit. djelo, str. 175.) No, ne govori i klerikalizmu pravoslavlja uopte, i srpskog, posebno.

279 Cit djelo, str. 175.

452

Risto

Radulovi

Nacija, kultura i jezik

Cijeli farnilijarni, dravni i umjetniki ivot naroda izraava nacionalne osobine. Nacionalna je kultura, zapravo, njihov izraz. "Osnovu savremene ljudske kulture ine elementi pojedinih nacionalnih kultura. I ini se da je II savremenom evropskom drutvu prevladalo miljenje da se pravi kulturni progres ne moe zamisliti bez stvaranja nacionalne kulture. Na taj je nain stvaranje nacionalne kulture postalo II isti mah i cilj savremenog ljudskog drutva i sredstvo za odravanje i odbranu malih naroda. ''280 U kontekstu takvog poimanja veze i odnosa izmeu nacije i kulture, pledira on za kulturno jedinstvo cjelokupnog Srpstva,2S I a ne samo Srba II Bosni i Hercegovini. 282
Nacionalna kultura se ne stvara ni vjetaki ni od silom sastavljenih komada pojedinih naroda, pa se i ne moe govoriti, naprimjer, o "austrougarskoj" kulturi budui da ne postoji ni austro-ugarska nacijao 283 Karakteristino je ne samo za srpsku kulturu nego i za druge narode na Istoku Evrope da ive na granici dva razna kulturna svijeta, izmeu izanalog i zaputenog Istoka i izmeu bujnog, naprednog i progresivnog Zapada. Granica izmeu ta dva svijeta nije nigdje tako otro izraena kao II zemljama gdje ivi srpski narod. Fatalno je za srpski narod to svoju kulturu die na ruevinama stare vizantijske kulhrre i to nema neposrednog dodira s evropskom k:ulturom."284 Onje upoznaje preko Austro-Ugarske "o .. gdje ima nmogo bolesnog, pogrenog i nepreraenog ..."285 pa zato evropsku kulturu ne moe srpski narod primiti " ... izvorski istu i nenatrunjenu ..."286 te kroz to posredovanje " ... mi unosimo sve rave osobine tih sredina. "287
"000

280 Na izvom kulture, cit. izv., str. 231. 281 Srednji stale Iwd Ilas, cit. izv., str. 92.

7, 7 i 8, 1912., cit izv., str. 248. 283 Na izvonl lrultlll"e, cit. izv., str. 231. 284 Cit. djelo, str. 232. 285 Cit. djelo, str. 232. 286 Cit. djelo, str. 232. 287 Cit. djelo, str. 232. Otuda smatra da su izvori savremene evropske kulture u
282 "Prosvjetill"jllbilej, Pregled, br.
Njemakoj, prouavaju.

Italij i, Francuskoj a

naroito II

Engleskoj pa ove kulture Srbi i treba da

(Cit. djelo, str. 232.)

Risto

RadIlIovi

453

No, kultura " ... ima da prosijeca puteve narodnom osloboenju i da to postigne ona mora daje nacionalna."288 Knjievnost je njezin konstitucionalni dio, ona je nosilac nacionalne kulture. Jer, " ... velike literature, pored svih optih principa koji su im zajedniki, jesu individualne, nacionalne."289 Ali, nacionalna knjievnost se, u njegovom poimanju, ne svodi na njegovanje patriotizma i bavljenje rodoljubivim temama, ona ima, zapravo, ire znaenje. Ovdje ponovo dolazi do izraaja njegovo spiritualistika poimanje nacije kao individualiteta nacionalne duevnosti: kultura i knjievnost treba da budu njen izraz. U tom smislu i pie: "Naglaavajui da naa knjievnost treba da bude i da postane nacionalna elimo kazati da se njezini izvori treba da nalaze na naem srpskom. Ona treba da je refleks srpske due i odjek srpskog srca. Ona treba da se II Srpstvu osjea kao kod svoje kue, a ne kao neka strana osoba koja gleda uzvijerena u svijet koji je ne shvata, ijim potrebama ni idealima ne odgovara, i iji jezik i obiaje ne razumije."290 Srpska knjievnost, bez imitacije stranih kultura, treba da izraava karakter, mentalitet i duu srpskog naroda. 291 Pri tome odbija dva ekstremna, suprotstavljena shvatanja knjievnosti i kulture, ono koje tradiciju svodi na primitivizam i ono koje hoe nadnacionalnu " ... demokratsku, ili iskljuivo isto drutvenu knjievnost."292 Knjievnost " ... mora da bude stvarana na narodnom jeziku. Roena u tradiciji i iz tradicije, ona na toj trndiciji ivi i s njome evoluie."293 No, Risto Radulovi ne pledira samo za nacionalnu knjievnost: on pledira i za sveoptu naciona!izaciju duhovne produkcije ukljuivi i drutvene, humanistike i prirodne nauke. 294 Visoko rangira znaenje jezika u politici nacionalnih odnosa smatrajui da je prihvatanje srpskog standardnog jezika., kako ga je definirao Vuk Karadi, vana pretpostavka sIpsko-hrvatskog kulturnog, a poslije i politikog ujedinjenja. No, proiruje svoje refleksije o jeziku i pismu u 288 Za nacionalnu knjievnost, Narod, br. 155,24. XII 1911. (6. 11912.)., cit. izv., str.
244.

289 Cit. djelo, str. 245. 290 Cit. djelo, str. 245. 291 Cit. djelo, str. 245. 292 Cit. djelo, str. 245. 293 Cit. djelo, str. 245.
294 O srpskom narodil, cit. izv., str. 130. i 131.

454

Risto

Radulovi

kontekstu onodobnih saborskih i vansaborskih diskusija oko jezika. Konceptualno, polazi do toga da su irilica i zastave amblemi srpske narodnosti. 295

U tom smislu jo jednom akcentira: "Dananja naa irilica je isto nacionalno pismo, produkt srpske kulture i jedno srpsko obiljeje.''296 Suprotstavlja se austrijskim i katolikim napadime na ove
simbole srpstva " ... jer ukidanjem tih narodnih obiljeja mislilo se ubiti

nacionalnu indvidualnost srpsku, a s time i otpornu snagu srpskog naro da."297 Odbijajui tvrdnje onepraktinosti, nemodernosti irilice i o
tome kako je ono crkveno, pravoslavno pismo, suprotstavlja se promociji prvenstva latinice " .. .jer je prije kratkog vremena bila kod nas nepoznata, a danas je pismo manjine."298 Otuda pledira srpskim politiarima .....

da pribave irilici ono potovanje i ono mjesto koje joj pri-

pada prema broju Srba pravoslavnih."299 Istovremeno suprotstavlja se uvoenju njemakog jezika u unutranji saobraaj na eljeznicama.300

Srbi, Hrvati, Muslimani, Jevreji

smo istakli kako Radulovi smatra da su Srbi, Hrvati i Muslimani jedan narod s tri vjere" Formulira to stajalite eksplicitno jo jednom: "Mi stojimo na stanovitu da su pripadnici svib triju recimo starosjedilakih konfesija, koje govore ovirnjezikom,jedan narod, kojije zadrao svoja dva plemenska imena, ali ije se fizike, psihike i etnike osobine znatno ne razlikuju,"30l No, u svom publiciranarn tekstu koncentrira se dominantno na srpsko-hrvatske odnose.
Ve

295 irilica i latinica, cit. izv., str. 170.

296 Cit. djelo, str. 170. pri tome se poziva i na historiju srednjovjekovne Bosne smatra
jui

da su svi dokumenti pisani Ila irilici a u doba osmalijske vladavine vlasli su izdavale listove Bosnu i Cvjetnikna irilici. (Cit. djelo, str. 171.) Oigledno on, bez obzi ra na sve slinosti, ne razlikuje srednjovjekovno bosansko pismo - bosanicu od srpskog pisma - iri l ice. 297 Cit. djelo, str. 170

298 Cit. djelo, str. 17J. 299 Cit, djelo, sir. 171.
300 Sta sad? Kalendar "Prosvjeta" za 1914., cit. izv., Sir. 204. 301Sb""/irvali, CIt." " " IZV., sir. 127. r II

Risto Radulovi

455

Govori on u jednini o srpsko-hrvatskom narodu302 i nacionalizmu srpsko-hrvatskom. 303 Srbi i Hrvati su dij'efovi istog naroda, oni sujedinice naeg nanxia,304 to je jedan narod sa dva imena.305 Nj ihov nacionalizam treba da dovede do jedinstva Srba i Hrvata: "Jedinstvo Srba i RIvata mogli smo shvatiti samo kao izjednaavanje dua narodnih a prema tome i njihovih ideala II budunosti."306 To izjednaavanje jest pretpostavka njihovog politikog jedinstva. Misli, dakle, u ovom kontekstu nacionalne odnose logikom i aksiologij'om konvergellcij'e. I uope, onje sklon da logikom, etikom i politikom konvergencije izmeu bosanskoh ercegovakih subidentiteta promilja i projektira historij ske procese. U tom smislu, naprimj er, pisae: ''1 svakom politikom bulevareu jasno je da poboljanje naih politikih, ekonomskih i kulturnih prilika moe nastati kooperacijom, a nikako meusobnom borbom, ~. optim interesima moraju se podvri sitniji posebni interesi. Jer sa ovakom politikom koja se vodi u Bosni svi nai stalei, bez razlike konfesija, propadaju, iar nose samo istaknute ]X)litike v<Xie, a najvie koristi vuku faktiki gospodari i eksploatatori: Be i Peta."307 No, vidjeemo, njegova ]X)litika konvergencije ostaje vie retorika, a njena koncepcija, pogotovo u aspektu poimanja nacije i nacionalnih odnosa, zaplie se u nerazIjeive imanentne inkonzistencije. Fenomen nacija, nacionalizma i srpsko-hrvatske odnose tumai i II drugim kategorijama onodobne sociologije kakve su dife rencijacija, borba, imitacija, integracija, sugestija i sl. U diskursu logike diferencije, smatra da su katolicizam sa zapada, pravoslavlje sa istoka, kulturne konzekvencije ovih identifikacija, razliite povij esne prilike, ukrtanje politikih interesa drava unutar kojih su ivj eli, kljuni povijesni faktori diferencijacije II srpskom i hrvatskom identitetu. 30R Na te identitete djelovali su i socioloki zakon imitacije " ... ostalih nacionalno svj esnih
302 Novi listovi, cit izv., str. 119; O srpskom narodu, cit. izv., str. 133. 303 Nacionalizam
II

Dalmaciji, cit izv., str. 117.

304 Lepa manifestacija narodnog ujedinjavanja, Narod, br. 399, 24. V (6. vl) 1914., cit.

izv., str. 123.

305 O srpskom narodu, cit. izv., str. 135.

306 Nacionalizam II Dalmaciji, cil izv., str. 118. 307 " Vukat" i muslimanski poslanici, cit. izv., str. 308 Sr bHrvatI, CIt.. . . IZV,., str. 127 . II

155.

456

Risto Radulovi

naroda srednje Evrope ... "309 kao i zakon sugestibiliteta n, .. sa strane politikih faktora."31O Pod uticajem tih sociolokih zakona II srpskohrvatskim odnosima prevladavalo je naelo borbe. 311 No, kulminaciona

identifikacijama a II njihovim odnosima je ", .. nastupila reakcija integracije."312 Politika diferencijacije i politika povijesnih borbi, meutim, II njegovom uvjerenju, nije stvorila i srpsko-hrvatsku etniku diferencijaciju pa e taj zajedniki etniki supstrat neumitno morati biti podloga i za kulturnu i politiku integraciju. 313 Otuda i akcentira kako ",.. mi ne dajemo imenima Srbip i Hrvat posebno etniko znaenje, nego ih smatramo homogenom etnikom masom, koja bez obzira na to ime moe se politiki razno diferencirati."314 A i ovdje, II ovom uvjerenju, figuriraju
refleksi njegove recepcije prirodnih zakona historije: vjerujui da historijom vladaju iz ljudske prirode deducirani prirodni zakoni, smatra on da je ova integracija izvjesna pogotovo zbog toga to ljudska akcija u njegovoj percepciji moe dejstvo tih zakona kanalisati i stimulirati. 315 Otuda i pie: ''Mi smo sebi u zadau stavili da taj tok pomognemo pospjeiti."316 Kako ne postoji etnika diferencijacija izmeu Srba i Hrvata, to on projektira program njihove kulturne i politike integracije. Primarna je u tom projektu kultura: 'Ujedn aavanje kulture proizvee nuno za sobom i osjeaj narodnog jedinstva, i taj osjeaj postae sadraj zajednike due. Postae snaga."317 Iako su srpski i hrvatski mentaliteti razliiti, ono vjeruje: " ... proces naeg psihikog spajanja dogaa se 309 Cit. djelo, str. 127. 310 Cit. djelo, str. 127. 311 Cit. djelo, str. 127. 312 Cit. djelo, str. 127. 313 Cit. djelo, str. 127.
314 Srbi i Hrvati, cit. izv, str. 127. To vai i za Bosnu: "Ni ovdje u Bosni za nas ne znae ta imena posebne etnike grupe ... ". (Cit. izv., str. 128.) No, istie kako priznaje htvatsko ime " ... ne samo onima koji scbe nazivlju Hrvatima nego rado doputarrio da e se sve one do sada ogromnom veinom nacionalno nes..jesne katolike mase tog naeg zajednikog bos-herc. slavenskog kontingenta nazvati Hrvatima." (Cit djelo, str. 128.) 315 Cit. djelo, str. 127.
316 Cit. djelo, str. 127.

taka diferencijacije je prevladana i II srpsko-hrvatskirn

317 Rad Ila ~111hlri, Kalendar ''prosvjete'' za 1912., cit. izv., str. 248.

Risto

Radulovi

457

nezavisno od nas samih,"318 Na jezikom planu stvorena je jedna od njenih pretpostavki, a definirao j u je Vuk Karadi stvaranjem srpskog knjievnog jezika "", i tim dao podlogu za jae kulhlmo zblienje pravoslavnog dijela srpsko-hrvatske narodne mase," 319 Druga pretpostavka je, takoder, stvorena: preko Ljudevita Gaja srpski jezik je "", primio i katoliki dio slovenske mase, i to je bio i najvei korak, koji je upravo stvorio podlogu za dalji razvoj te kulturne integracije,"320 No, u krajnjemu, mada uoava empirijske izraze i potvrde recepcije te integracije,321 a njoj je naj vea zapreka katoliki klerikalizam,322 ona je budunosna, nonnativna ideja p a i bosanskohercegovaki katolici tek treba da prihvate ovu ideju kojoj e se najbolje oduiti tako to "" , bez razlike vjera i drutvenih slojeva potpomau razvoj kulture, demokratizma, liberalnosti i svijesti o jedinstvu srpskog i hrvatskog naroda i njegovoj kulturnoj, ekonomskoj i politikoj zadai na balkanskom {Xlluostrvu."323 No, ni Srbi nisu ostvarili sve pretpostavke za hl integraciju: ''Nijesmo uspjeli da se mi Srbi ovdje u Bosni osjeamo jedno ... Jer to jedinstvo ostaje najobinij a uplja fraza, ako Srbi S jedne strane ne zapnu iz sve snage da se ekonomski i kulturno podignu, jednom rij ei da se duhovno ujedine

... "324 Otuda i smatra da se problem jedinstva Srba i Hrvata moe

apsolvirati samo prethodnim, svestranim, cjelovitim tjeenjem srpskog pitanja 325

318 Oslobodilaki rat u hrval.'ikoj literaturi, Narod, br. 276, 2. (15.) III 1913., cit. izv.,

str. 253.
319SbIIHrvati, CIt. . . . IZV., str. 127 . r
320 Srbi i Hrvati, cit. izv., str. 127. No, smatra da je pravaka politika Ante Starevia tek

oteala recepciju ove pretpostavke ali tc i sline reakcije nee zaustaviti povijesni proces srpsko-hrvatske integracije. (Cit. izv., str. 128.) objektivaciju u fonni slonog, zajednikog rada poslanika prvog bosanskohercegovakog Sabora gdje se manifestira ideja narodI/og jedil/stva srba i Hrvata u naporu " ... da izvojuju svojoj domovini to vee graanske slobode, Io iru autonomiju." (O srpskom I/arodu, cit. izv., str. 135.) Pokazalo se na djelu, vjeruje on u duhu konvergencije, da je u "... zajednikom radu sve tri vjerske grupe .. ", zapravo, " ... jedini pravi put kojim se treba boriti za prava ovoga bespravnog naroda ... ", a rad " ... u prvome saboru pokazuje da su sve tri vjere dole do uviavnosti i da su pole ovim putem." (O srpskom I/arodu , cit. izv., sIT. 135.) 32 1 Prepoznaje
tu

322 Klerikali u akciji, cit. izv., str. 175.

323 ural I lirvati, CIt..IZV., str. 128. .......... . .

324 Rad Ila laltturi, cit. izv., str. 246.

325 ;vase stal/OvIS/e, CIt. IZV., str. 67 . Ar ' .~..

458

Risto Radulovi

No, kakvo mjesto i

Muslimani unutar Radulovieve koncepcije jednog naroda sa tri vjere? Muslimani, ..... koji se medu nama nalaze kao jedna vrsta oaze ... ",326 II kontinuitetu akcentira Radulovi, element su naeg naroda, oni su jedan dio naeg naroda. Oni su, ipak, II odnosu na srpsko-hrvatske odnose, na margini
imaju njegovog teorijskog i politikog interesa. Pokuava ipak, fonnulirati i publicirati i politiiai SlpSke konvergencije prema muslimaJIima. Polazi od toga da su Srbi " ... kao nosioci ideje ... integracije"327 " ... misliman-

znaenje

bosanskohercegovaki

ski dio stanovnitva Bosne svojski potpomogli II poetku njegova kulturnog i politikog rada poslije okupacije ...".328 i takvom asistencijom
dobili " ... indirektni dobitak to e muslimani podii svoj dio naeg naroda i proeti ga demokratinou i liberalnou."329 Pri tome dijeli opu predrasudu svoga vremena po kojoj je u islamu sadran temeljni uzrok zaostajanja i marginalizacije muslimanskog svijeta: "Suvie jaki vjerski momenat bio je moda jedini razlog da muslimanski narodi od 16. stoljea nijesu uinili korak unaprijed, dok drugi evropski narodi, proavi kroz vatru vjerskih borba u XVI i XVII stoljeu, rijeili su borbu za opta prava ovjeija, prili rjeavanju prava nacionalnosti, da zatim zagaze u rijeenja najirih socijalnih pitanja, koja je postavila pobjedonosna demokracija. "330 Protestira, medutim, na muslimansko neuzvraanje, prije svega, II pogledu autorecepcije srpsko-hrvatske nacionalne identifikacije. Kritizira njihovu nacionalnu indolenciju i nedostatak srpskog ili hrvatskog nacionalnog osjeaja)31 Polazei od teze o jednom narodu sa tri vjere kao i od projektiranog izjednaavanja i integracije Srba i Hrvata kada e oni postati ..... jedno, sa jednakim ciljevima i jednakim idealima u

326 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Narod, br. 266., 26. l (8. n) 1913.,
dt. izv., str. 147. u 327 S r b nrvatl, CII.. . ' IZV., str. 128 . l l 328 Cit. djelo, str. 128. 329 Cit. djelo, str_ 128.

330 Rezolucija aJwdemske muslimanske omladine, cit izv., str. 146.

331 Kada bi narodne voe Muslimana zaista h0ele njihov napredak " ... ne bi se diile, kao to se danas die, da su jeziac izmeu Srba i Hrvata,jer nemaju nikakva nacionalna osjeaja." (NaSi Muslimani, Narod, br. 142,9. (22.) xl 1911., cit. izv., str. 141.)

Risto Radulovi

459

budunosti ... ", 332 akcentira, u tom smislu, kako se u ovom apelu za nacionaliziranjem Muslimana ..... ne ulazi u obzir kome e se privoleti

carstvu, Srbima i Hrvatima ......3 33 VaIlo je da se muslimani nacionaliziraju, pa, otuda, i upozoravajue prekorava: "Jer nacionalni ivot nije jedna prazna rije , kako dananje muslimanske voe tvrde, i roba za trgovinu, nego arite iz koga se razvija cjelokupni narodni ivot. Iz pogleda naih Muslimana na nacionalni osjeaj proizilazi odsustvo ideala kod njihove omladine, proizilazi njihova nehrabrost u krenju novih puteva."334 Njima propast prijeti ako " ... ne pou putem usavravanjakoje u ovom sluaju znai nacionalisanje."335 Muslimansko politiko djelovanje treba da izgubi vjerski znaaj upravo kroz tu nacionalizaciju s kojom treba " ... da se izjednae sa sredinom u kojoj se nalaze, ~. sa Srbima i Hrvatima. Oni moraju vezati svoju sudbinu sa sudbinom Srba i Hrvata, oni moraju voditi nacionalnu borbu, koju Srbi i Hrvati vode, ili ako ne vode, moraju voditi. Ina e prijeti im opasnost da nacionalno s\jesni povedu protiv njih borbu."336
U diskursu stereotipija, nadalje, identificira njihov fanatizam ..... to je na kraju krajeva razdraeno stanje vjerskog osjeaja, jedna bolesna

pojava. "337 Kritizira muslimansko vostvo kao populistiko, kao ono koje apelira na muslimanske instinkte, povlauje muslimanskim masama, odbija komunikaciju sa zapadnom kultw"om i civilizacijom, uspostavlja saveznitva sa Hrvatima, tumae ratove balkanskih naroda protiv Turske kao vjerske ratove, 338 indolentno j e spram izvjesne
332 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Cil izv., str.

147.

333 Cil djelo, str. 147 334 IVasl us /. u M ." ImOlIl, Cll. iZV., str. 141 .
335 Rezolucija akademske muslimanske omladine, Cil izv., str. 146. Rije je o dvije rezolucije koje je muslimanska akademska omladina usvojila u Beu i Zagrebu. Razumljivo, kao to smo vidjeli, muslimaruki intelektualci, poput Sakiba ef. Korkuta,
sasvim e, u odnosu na Radulovia, nosne preferencije ovih rezolucija.
drugaije protumaiti

intencije, sadrinu i vrijed-

336Cil djelo, str. 147.

337 Nai Mlls/imani,cit izv., Sir. 141 .

338 ''Balkanski namii pobjedili su i smrvili Tursku, ne u znaku vjere nego

II

znaku

nacionalizma. [ izmeu tih balkanskih pobjedonosnih naroda nije dananja veza vjera nego nacionalne tenje i nacionalni ideali." (Rezolucija akndemske muslimanske omladine, cil izv., str. 1 Radulovi dijeli ope mjesto srpskog javnog mnijenja tog vremena: 47.) hirrmino slavi sjajne balkanske pobjede, a naroito srpske pobjede u balkanskim ratovima (Pajm'a pravog /lacionalizma, Narod, hr. 276, 2. (15.) ITI 1913., Cil izv., str. 151.)

460

Risto Radulovi

degeneracije Mus1imana,339 " ... ubijaju svaki ugled Muslimana, slabe

im poziciju .. ,"340 i sl. i II prevladavanju takvog stanja vidi pretpostavke njihove emancipacije i opeg napretka. 341

Risto Radulovi zna za antisemitizam uope, i onaj to ga provodi dravna politika, posebno. 342 Iz tog kruga drava izdvaja Srbiju koja prakticirajevrejsku dravljansku i graansku rnVI1opravnost,343 akcentira liberalan odnos bosanskih Srba prema Jevrejima344 a osobno ne stoji na anrisemitskom stajalitu. 345

No, ova pozitivna percepcija ne liava ga sklonosti da se uputa II negatiVIlU kolektivflo-jevrejsku karakterologiju. U tom smislu pie: "U svome radu se Jevreji ne obazllu nmago na pravila dlutvel10g morala. Sve

to prua dobit a ne potpada pod paragrafe krivinog zakona zemlje, li kojoj su, oni smatraju doputenim, pa se ni na zakone ne obaziru ukoliko misle da e im rad ostati skriven. Ova njihova neskrupuloznost
339 "filkat" i muslimanski poslanici, cit. izv., str. 155.
340 Cit djelo, str. 156.
34 1 Nai Muslimani, cit izv., str. [40. pri tome, akcentira kako o ovakvoj kritici ne eli da

vrijeda ili napada "muslimanski element naeg naroda", naprotiv, eli njihov napredak: "J mi Srbi Prnvosla...m sa dosta jakom eljom iekujemo jer propadanje jednog dijela naeg naroda smatramo kao slabljenje cjeline, kako smetnju za zajedniki kulturni rad," (Cit izv., str. 141.) 342 ''U velikom broju drava postoje itave organizovane panije antisemita koji kao najglavniju taku svoga programa istiu borbu protiv Jevreja Imade drava kao Rusija i Rwnunija koje svojim podanicima Jevrejima ne dadu graanskih prava kao i ostalim graanima, dok ih neke ne priputaju iz..jesnim pozivima, kao to ih Austrija ni poto ne priputa veim sudakim mjestima." (Nai Jevreji, Narod, br. 322, J7. (30.) VIII 1913., cit izv., str. 153.) 343 ''Prema srpskom demokratskom shvaanju drave, oni su u Srbiji potpuno ravnopravni dravljani i mogu, ako se inae pokau sposobni, da dou do visokih mjesta." (Nai Jevreji, cit. izv., str. J53.) 344 "I mi Srbi u Bosni i Hercegovini potpuno smo liberalni u pogledu svoga ponaanja prema Jevrejima i ne pokazujemoni najmanjeg znaka kakve rasne mrnje ili vjerske netolerancije." (Ncrii Jevreji, cit izv., str. \53.) Potencira srpske <>llSlugc za jevrejsku politiku promociju pa, naprimjer, "... samo uz pomo Srba advokata dobili su oni i virilina mjesto predsjednika advokatske komore u Saboru." (Nai Jevreji, cit. izv., SIr. 154.) 345 V vrline talijanskog nacionalizma, za razliku od francuskog, uvrlitava i to to u njemu nema antisemitizma. (Nacionalizam talijanski i lIuciollali2am /ralIcuski, cit. izv.,
SIT.

108.)

Risto Radulo vi

461

u metodama tumaenja neStunnjivo je jedan od glavnih razloga njihova uspjeha u privrednim poslovima, ali ona imje i pribavila veliki broj protivnika i neprijateija."346

Iz horizonta ovake

stereotipne percepcije jevrejske nacionalne karakterolo gije provodi on kritiku jevrejske politike u Bosni i Hercegovini, a posebno njihovog odnosa spram Reima i bosanskohercegovakih Srba. Prigovara im, prije svega, konfonrustiki i utilitarni odnos spram austrougarske vlade: "Jevreji su i II nas, kao i u ostalim dravama, potpuno uz vladu. oni svoje bezuslovno pristajanje uz

ope

vladu imaju naplatiti i u politikom i u privrednom pogledu."347 Konzekvencija tog konformizma je i to to dobijaju privilegije, izmeu ostalog, i najunosnije poslove u dravi.348 Na drugoj strani, uz sav, navodno, liberalni i tolerantni srpski odnos spram Jevreja oni, u njegovom uvidu, ipak, vode antisrpsku politiku. 349 Otuda, zagovara naputanje preliberalnog srpskog odnosa prema Jevrejima. 350 A glavni odgovor, sugerira Radulovi, na, navodnu, jevrej sku antisrpsku politiku, treba da bude totalna ekonomska blokada Jevreja. 351 ide i dalje: pledira, i neovisno od odgovora najevrejsku politiku, za uvoenje i afinnaciju srpske ekonomske autar-Ilije koja treba da fimkcionira na naelu svoj svome i koja je ak i patriotska dUI/ost pa unutar srpske zajednice treba da se odvija cjelokupna proizvodna i kupoprodajna djelatnost. Anahronizam ovakve Radulovieve ekonomske politike je samooigledan.

on

346.,, ... IZV., str. 152 . HasI Jevreji, elI. . 347 Cit djelo, str. 153. 348 Cit djelo, str. 152.
349 ''pa kako nam vraaju Jevreji ovo preliberalno nae ponaanje prema njima? Otvorenim i bezobzirnim napadanjcm na nas. Kad god u borbi naoj sa vladom Jevreji dou u poloaj da nam mogu nakoditi, oni to na mig vlade izvre brzo i energino." (Naii Jevreji. cit. izv., sIT. 154.) 350 "Ali ima nelO to ne moremo da odobrimo u naem ponaanju prema Jevrejima, jer nam donosi veliku tetu: mi smo prema njima i vie nego liberalni, pa ne odgovaramo ni na njihova izazivanja i napadaje jednakom mjerom ni onda kad nam je to veoma lako." (Naii Jevreji, cit. izv., SIT. 152.)

351 Srbi, budui da su najbrojniji. jesu glavni potroai svega onoga s im Jevreji lrgU4
ju, pa, kao sankcija, treba da usljcdi bojkot jevrejske trgovine, odnosno, da Srbi prestanu kupovati koo Jevreja. (Nai Jel'reji. cit izv. str. 154.) Ekonomsku blokadu treba provesti i oslobaanjem oo jevrejskih kredita tako to e Srbi mali trgovci kupovati isklj uivo kod Srba velikih trgovaca, gradskom stanovitvu glavne muterije moraju biti srpsko seosko stanovnitvo i sl. (Cit. izv. SIT. 154.)

- - - - -- - - - - - - - - - - -

462

Risto Radulovi

No, li ovoj kritici izai e i izvan Bosne i Hercegovine, pa e, naprimjer, sugerirati Maarima: sii e sa onovremenih stranputica ako se " ... emancipuju pretjerane megalomanije i ako suzbiju jevrejsko obiljeje

koje je tako karakteristino II njihovoj politici."352 I II ovom kontekstu,

vidimo,jevrejstvo percipira II peorativnim konotacijama.

No, i Risto Radulovi, na drugoj strani, ne samo srpsku politiku spram Jevreja, nego i cjelokupnu bosanskohercegovaku zbilju svoga vremena promatra kako II diskursu idealno-nonnativno zamiljene konvergencije tako i II optici estoke, antagonistike divergencije izmedu bosanskih \jerskoetnikih subideniteta. Ali, budui da se radi o jednom narodu sa tri vjere, dakle, budui da nisu na djelu sukobi izmeu etnikih individualiteta, to onda !>rpsko-hrvatske sukobe tumai kao sukobe "". dvije protivnike politike stranke".353 A ti se sukobi dogaaju oko vanetrukih interesa, posebno se koncentriraju oko rjeavanja agramog pitanja. 354 "S reivanje agrarnih prilika je osnova itavog ekonomskog napretka naeg. To je uslov jaanju i produktivnosti naeg naroda."355 Zalae se da se to pitanje " ... pravilno i pravedno i po age i po kmetove rijei, stojei na stanovitu da je u prvom redu pozvan sam narod da II toj stvari preko narodnog predstavnitva donese svoje miljenje."356 No, kao i drugi srpski intelektualci toga vremena to "pravilno i pravedno" vidi II obligatornom osloboenju kmetova.3 57 Upravo se u odnosu na ovu formulu uspostavljaju sukobi i odnosi antagonistike divergencije. Otuda su srpski protivnici osim vlade i"... feudalci , meu koje moemo ubrojati sve
352 11,e Southeren Slav Que.stion Habsburg Mo"an:.hy (R. If. Selon Waalson), cit. izv., str. 218. 353ob"Hrvati, CIt.. , . lZV., str. 128 . >Jr I I
politi ki

354 U ovom pitanju na djelu je radikalna divergencija: "Jer danas celi duh ~litike tei jednom, da se Srbi doguraju do zida, da dou do oajanja. Katolici i Muslimani vemo i
bezobzirno provadaju skovani plan. Poznalo je da se manjine u Austriji stalno ~tpo mau. U Bosni feudalci neogranieno su gospodari, radini elemenat predmet je progona i sumnjienj a." (Leglo bezdunosti, cit izv., str. 210.)
355 Prva rije, cit izv., sir. 48. Agramo pitanje je " ... ivotno i najglavnije pitanje srpskog naroda u Bosni i Hercegovini." (Na politiki moral, cit. izv. str. 165.) 356D....IZV., str. 48 . r, va njec, CIt. 357 "Jedini je lek obligatno ree,y'e agrara, 208.)
j

to i to pre ... n. (Lakrdijai, ci!. izv., sir.

Risto Radulovi

463

muslimane ... "358 kao i Hrvati koji se protiv naeg nacionalizma bore " ... sada prikriveno, sada otvoreno."359 No, u agrarnom pitanju i konfonnistiki reprezentanti srpske politike, ..... tzv. predstavnici demokratskog srpsko-htvatskog naroda upiru u kola feudaleima, okamenjuju jedan socijalni anahronizam, jednu socijalnu nepravdu i tako sputavaju razvijanje narodne ekonomske snage;''360 Odgovor na tu politiku mora biti odbrana " ... nae supremacije i veine koja se polagano fonnira."361 Ali, duh i politika divergencije se deduciraju iz historije " ... stoljetnog robovanja pod Turskom, kada je vladalo bezakonje i otimaina, kada je vrijedilo pravo samo jaega i vladajuega, kada je kmet ivio u bespravnosti i kuluenju. a age u neradu i rahaduku ...".362 Logikom i mentalitetom divergencije ak potencira i neostvarenu osvetu nad muslimanima kao izvorite antagonizama: "Osveta to jest kazna, kao korelat osjeaja pravde i pravinosti, nije zadovoljena. Porok je neokajan i dalje trajao."363 Otuda, s austrougarskom vladavinom ostali su " ... nepokajani svi stari grijesi, sve nepravde i zla djela. Kmet je ostao kmet, a raja raja."364 Insistiranje na kazni, osveti, i na drugoj strani, muslimanskom pokajanju nije nita drugo do jedan od Radulovievih iracionalnih manifestacija diskursa, aksiologije i politike antagorustike divergencije izmedu bosanskohercegovakih vjerskoetnikih subidentiteta. No, to antagonistiko i divergentno pojavljuje se i na drugim planovima, naprimjer, u hrvatskoj indolenciji spram borbe za srpsko-crkvenu autonomiju i srpsku borbu za parlamentarizam i ustavno pravo,365 podrci "tadlerovsko-frankovske grupe",366 kroz njegovu negativnu

358 .xf)ak I-po,- -ka ,CIt tZV., str. 95 . - ItJ

0_'-

359 Cit djelo, str. 95.

360 Agrama rezolucija, cit izv., str. 99. U tom smislu pie " ... kako se ceo politiki rad stavlja pod jaram begovima i apsolutizmom zaraenoj vladi, kako se ogromna veina rtvuje manjini, iz nama nepoznatih razloga, bar od strane Srba i Hrvata koji su u vladinoj stranci." (Cit izv., str. 99.) 361 .xf)ak-I po /- -ka,C - IZV" str. 95 . C'_,111 It -

362 U drutvenom glibu, cit izv., str. 96.

363 Cit. djelo, str. 97. 364 Cit djelo, str. 96.
365 Demonstracije, Narod, br. 166,8. (2 1) II 1912., cit. izv., str. 177. 366 Jugoslovenska politika II Bosni, Narod, br. 96, 17, (30.) V 1908., cit izv., str. 106.

464

Risto

Radulovi

hrvatsku karakterologiju,367 II njegovoj hipostazi, navodne, ekskluzivne sIpske sposobnosti za dravni ivot koju Hrvati nemaju,368 II meusob nom katoliko-pravoslavnom nepriznavanju nacionalnih imena, 369 kroz sukobe o nazivu i upotrebi jezika i pisma,370 II razliitoj recqx:iji jugoslavenstva,371 li razliitom, protivrjenom odnosu prema aneksiji Bosne i Hercegovine,372 II radikalno suprotnom odnosu prema pravakoj ideologiji stvaranja velike hrvatske drave koja bi ukljuila li sebe i Bosnu i Hercegovinu,373 ti odnosu na politiku Hrvatske narodne zajednice,374 razli itom odnosu spram Turske:375 i sl. Pri svemu tome, njegova logika i politika divergencije deducira se i iz diskursa koji odnose li Bosni i Hercegovini misli i vrednuje iz perspektive ili kategorija manjinskih i veinskih grupacija-zajednica. Naprimjer, II preferencij i srpskog jezika i irilinog pisma argumentira, izmeu ostalog, i time da su Srbi najbrojniji - predstavljaju 44% cijelog stanovnitva.3 76 A latinica ne moe biti dominirajue pismo, jer je to
trideset godiflo pokazuju prepoten/1/ost i agresivnost, pokazuju bolesne i drzovite pretenzije, uvijek su mezimad zemaljske vlade i sJ. CiriU ca j latinica, cit izv., str. 170.)

367 Hrvati, naprimjer, preko

368 ''Ba iz le istorije proizilazi da su Srbi sposobni i za kulturu i za dr1.avni ivot Kroz cijelu srpsku istoriju provejava neodoljiva volja za nezavisnou i slobodom, to je potpuno strano hrvatskoj istoriji ...". (cit izv., str. 218.)
369 Jugoslovenska politika II Bosni, cit. izv., str. 106. 370 irilica i latinica, cit izv., str. 170. i 171.

37 1 No, vjerujui u izjeduavanje srpske i hrvatske psihe, u pobjedu jugoslovenske

ideje, dijagnosticirnjui zbilju divergencije u srpsko-hrvatskim odnosima, pisac: ''Bie izmeu brae jo trzavica, trvenja, nesporazuma, ali ipak sama ideja nee se dati uguiti; ona e jaati i snaiti i kao delotvornija nunost ivota u oorbi pobedie." (Lepa manifestacija narodnog ujedinjavanja, cit izv., str.,124.) 372 "Katoliki elemenat ovih zemalja ... vidio je u aneksiji ostvarene svoje ideale: ujedinjenje hrvatskih zemalja pod jednom krunom." (O srpslwm narodu, cit. izv., str. 134.) Istina, hrvatski narod se kasnije razoarao " ... pristupajui sve blie Srbima pravoslavnim ...". (Cit. izv., str. 135.)
373 Jedna pogled, Cil, izv., str., 142.

374 O radikalnoj kritici Nikole Mandia, elnika ove stranke, u: Stal Nita, cit izv., str. 182, i 183.
375 Muslimanska politika reprezentacija, naprimjer, II njegovom uvidu, i dalje predstavlja Tursku kao "ognjite civilizacije", Italiju smatraju "kao varvmku zemlju" i sl. (Nai Muslimani, cit. izv., str. 140.)
376 irilica i latinica, cit. izv., str. 171.

Risto

Radulovi

465

p ismo, prije svega, hrvatske m.anj ine.3 77 Hrvati su manjina i kao " ... izrazita manj ina u ovoj zemlji ho e na silu da bude vrha i razvrha, hoe da bude gospodar u zemlji!"378 Kritizira austrijsku vlast i Kastu Hennana to su se stavili na hrvatsku stranu, na " ... stranu jedne i vjerski i nacionalne manjine ... ".3 79 Ili, razrjeenje agrarnih odnosa mlsli sa stanovita superiornosti srpske veine dok participacija Jevreja u Saboru i drugim dravnim tijelima mora da j e determinirana njihovom rnalobrojnou a " ... nema ih ni 12.000 u zemlji".380 Ilustracije su to jo jedne od inkonzistencija u njegovom miljenu: ideja konvergencije i graanske ravnopravnosti nespojivi su s logikom koje projektira drutvene odnose unutar kategorijalnog i vrijednosnog para manjinski veinski, bmjana manjina i veina.

Dravno-pravni i politiki status Bosne i Hercegovine

Iz nekih publiciranih tekstova vidi se kako on stoji na stanovitu bosanskohercegovakog patriotizma i ouvanja BiH, koju smatra naom domovinom,38 I kao povijesnog individualiteta. U tom smislu i pie: " ... rni ne teimo JX>lit iki izvan granica Bosne i Hercegovine, jer to nije ni potrebno, Nama je do kulturnog razvoja cjelokupnog, starosjedilakog elementa Bosne, nama je do ekonomskog podizanja i zavoenja demokratizma i slobodotnnDosti u upravi, a ostalo preputamo vremenu i onom sociolokom zaklonu."382 No, istovremeno on Bosnu i Hercegovinu ne promatra kao jednost u svom individualitetu, nego govori o Bosni i Hercegovini kao o dvije pokrajine to je jo jedna od inkonzistencija u njegovom miljenju.
Kao i drugi meritomi srpski intelektualci onoga vremena i Risto Radulovi u svojim percepcijama Bosne i Hercegovine stoji na pozici-

377 Cit. djelo, str. 17 1.

378 Cit. djelo, str. L 70.

379 Jedan nemogll ovjek, cit izv_ 213, ,

380 Ivasl';'eJ,-'rejl, CIt. u . .. .

. IZV. ,

str. 153 .

381 Svetlo je II nama, Narod, br. 402, 7. (20.) VI 19 14., cit. izv., str. 191. 382"'b IHn'all, CIt..IZV., str. 128. .. Jr I

466

Risto Radulovi

jama pansrbizma. 383 Otuda on stalno govori ne o jednoj, nego o .....

drugim srpskim zemijama,"384 o "srpskim krajevima",385 o svesrpstvu kao takvom. U tom pansrpskom diskursu vie ne govori o Bosni kao zemlji jednog naroda sa tri vjere ili o zemlji srpsko - hrvatskog naroda kao jednog naroda. Risto Radulovi, i tu se opet demonstrira jo jedna od nernZIjeivih inkonzistencija II negovom politikom miljenju, sada govori i o SJPskoj BosIli, on ne eli da "srpska Bosna" postane ", .. jedan pojam bez unutarnje vrijednosti."386 Bosna je, dakle, srpska zemlja, i jo vie, Bosna i Hercegovina to su " ... dvije najljepe srpske zemlje".3 87 Bosna je II tom pogledu (nedostatak pisanih historijskih dokurneneta, nap. E. Z.) " ... zaostala iza drugih srpskih zemalja."388 A pozivajui se na etnografske radove lefte Dedijera poentirae kako je ", .. Hercegovina bila glavni rezetvoar za neke srpske krajeve, kao Bosnu, Liku itd.
... ")89 I ovdje, kao to smo rekli, dolazi do rijei jo j edna od konzis-

tencija u njegovom miljenju: ako je Bosna srpska zemlja, onda se anulira koncepcijsko stanovite o srpsko-hrvatsko-muslimanskom narodu kao jednom narodu s tri vjere. No, i tako pojmljena Bosna mora, u njegovoj politikoj anticipaciji, imati status autonomije. U tom smislu e i rei: " ... ostajemo kao i do sada, na stanovitu avtonomije nae domovine."390 Odbacije tadierov pledoaje Reimu da Bosni i Hercegovini ne smije dati politiku autonomiju nego samo reJigijsku,391 smatrajui daje autonomija nae domovine, zasnovana na ustavnim i graanskim slobodama, " ... postala

383 U srpske zemlje ubraja Staru Srbiju, Makedoniju (Agrama rezoIlIcija, cil. izv., str. 100), one su ule " ... pod skiptar ponosnog bijelog dvoglavog orla .. ", (Sta sad?, cit. izv., str. 73.) iako je Makedonija, zahvaljujui sentimentalnom bratstvu. Srba iz Srbije " ...
skoro sva pobugarena, da je nestalo srpske svijesti koja je bila prije mnogo jaa od Bugarske" (Vie nacionalnog egoizma, cit izv., str. 145.), a Crna Gora je "srpska zemlja", ona je "slobodna srpska kneevina". (O s1ps/wm narodil, cit. izv., str. 132.)

384 Na nacionalizam, cil. izv., Sir. 115.

385 O srpskom narodil, cil. izv., str. 129.

386vJ~dara d l\.al<U 11110 ? Cl\.. ., . IZV., str.

64 .

387 O srpskom narodil, cit. izv. , str. 130. i 135.

388 Socijalana sredina 1/ Bosni, cit. izv., str. 85.

389 Cit. djelo, str. 85. 390 Hase stanOl'lste, CIt.IZV., str. 67. AI 0
o

39 1 Nadbiskup Sladler o Bosni, cit. izv., sir. 160.

Risto Radulovi

467

nunom potrebom."392 Istovremeno, odbacuje hrvatsku koncepciju trijalistikog preureenja Monarhije s kojim bi se, ujedinjenjem svih hrvatskih zemalj a, formirala Velika Hrvatska,393 a li njenom sastavu bi bila i Bosna i Hercegovina. 394 U toj koncepciji vidi politiku koja bi Srbe

i Hrvate uinila sredstvom zajaanjeAlistrije i neki most za dalje prodiranje Austrije na Balkan. 395

Slavenstvo, jugoslovenstvo i srpski mesijanizam

Njegova rad ikalno-kritika, socijalna, politika i anticipativna misao, u skladu s manirima onog vremena, sadri u sebi i slavenski diskurs. Sklon je deskripciji ope slavenske karakterologije,396 govori o slavenskoj dui, smatra daje sa aneksijom Bosne i Hercegovine " ... slavenstvo ... izgubilo jednu poziciju .. ",397 II gennanizatorstvu vidi najveeg pro.. tivnika slovenske ideje,398 zalae se da se sauva " ... slovenski karakter Bosne i Hercegovine ...",399 da se ove zemlje ::.pasu za s!ovenstvo,400 pledira za sveslovensku solidarnost,401 jer se slavenstvo II Bosni moe 392 Cit. djelo. str. 160. 393 U njegovoj percepciji Velika Hrvatska " ... trebala bi biti nagrada hrvatskom narodu za
priljeoo teglenje i za dobar most za dalje prodiranje na Balkan." (PredzIIaci, Narod, br. 146, 23. xl (6. XlI) 1911., cit izv., str. 215.

394 Demonstracije, cit. izv., str. 177. U lom smislu jc i kriti ar recepcije trijalizrna u zagrebakom srpskom listu Srbobran. (Na adresu Srbobrana, cit izv. str. 178.) 395 The Sol/them Slav QUestiOIl Habsburg Mcmarr:hy (R. W. SetOIl Watson), cit izv., str.
217.

396 "Slovenski narodi po:mati su radi svoje dezorganizacije, medusoboog crvenja i meusobnog nesporazuma; svaka nacija ima i vodi zasebnu politiku, koja je esto diametralno protivna optem slovenskom idcah.L Odatle i dolazi u'.'jerenje ITUlOgih neslavenskih mislilaca da smo jedna efeminirana rasa koja ivi ivotom osjeaja, a ne ivotom misli i akcije. Moje je duboko mjerenje da je to duevno stanje proizvod srupnja kulture, na kom stoji vcina slovenskih naroda: jer j edino visoka kultura moe da dade poleta veim idealima, da dade dovoljoo snage za odbranu i uvanje narodnih i rasnih prava" (cil izv., str. 129.)

397 O srpskom narodu, cit. izv., str. 134. 398 "Vakat" i muslimanski pos/anici, cit. izv., st!. 155. 399 O srpsknm narodu, cit izv., str. 137.

400 Cit. djelo. str. 137 401No, ona je, u njegovom uvidu kontrovCiflla, " ... tenja za slovenskom solidarnou,
svravala se oporim rije ima, a kadikada i tunjavom". ("Prosvjetni " jubilej, cit. izv., str. 249). Prethodna unutarsrpska solidarnost jest put i ka slovenskoj solidarnosti. (Cit. izv., str. 251.)

468

Risto

Radulovi

osigurati " ... samo ako ga potpomognu ostali slovenski narodi, ako slovenska solidarnost ne bude samo slovo na papiru, nego imade jaku realnu podlogu ... ",402 a Rusiju vidi kao prirodnog predstavnika Slovena. Programski, Risto Radulovi deklarira i ideju jugoslavenstva: "Propagiraemo i bien10 nosioci jugoslovenske ideje ... "403 a unutar ireg koncepcijska-politikog stanovita kojeg izraava naelom "Balkan balkanskim narodima."404 Govori o jugoslovenskom narodu . " ... koji prima na sebe sve konkretnije fonne ... ",405 o "jugoslovenskim pokrajinarna"406 i izraava optimizam to se tie " ... Bosne i celog Jugoslovenstva".407 Zalae se za zdravu jugos!ovenslat ideju,408 za jugoslovensIru solidal7lost,4f!) za " ... stvaranje i unapreenje zajednike jugoslovenske kulture, koja je, nesumnjivo, pretea svake jae i solidnije zajednike politike akcije."410 Misli, pri tome, prije svega, na akciju izmeu Srba i HIvata. Preferira Jovana Skerlia koji je u njegovoj percepciji " ... apostol i propovednikjugoslovenske ideje ... ",4! 1 onje "... apostol nacionalne misli i duboke jugoslovenske ideje",412 a jugoslovenski narod imao je u njemu " ... svog apostola, svoga propovednika i uitelja".413

Afirmaciju ideje jugoslavenstva vee za prethodno razrjeenje srpskog pitanja: "Problem jedinstva Srba i Hrvata, kao i problem jugoslovenski, smatramo kao prirodnu posljedicu pravilnog rjeenja srpskog pitanja."414

402 O srpskom narodu, cit. izv., str. 137.

403 PIVa rijec, d '0, str. 49 . .. CIt. ~e
404 Cit. dje!o, str. 49.
405 Dr lovan Skerli (I877-1914),

cit izv., str. 122. izv., str. 105. 124.

406 iuVOV/. /. . Cit IstoVI, "

408 Novi listovi, cil

IZV.. ,

str. 119.
[19.

407 lugoslovenskn politikn u BosIIi, cil

izv., str.

409 Lepa manifestacija narodnog ujedinjavanja, cil izv., str.

410 Novi listovi, cil izv., str.

119. Ovdje misli na zajedniku srpsko-hrvatsku akciju. 411 Dr lovan Skerli (1877-1914), cit. izv., str. 121. 412 Cit. djelo, str. 121. 413 Cit. djelo, str. 122. 414 Nae stanovite, cil izv., str. 67.

Risto Radulovi

469

Taj "spasonosni rad" najugoslovenstvu vee, na drugoj strani, i za recepciju ideje jugoslavenstva i prihvatanje politike srpsko-hrvatske integracijeod strane Hrvata415 koja e " ... donijeti ijugoslovensku ..."416 integraciju. Otuda se i zalae za srpsko-hrvatsku integraciju kako bi ona pospjeila i donijela jugoslovensku.417 No, sad se pojavljuju i motivi i predstave SIPSkog mesijanstva. One se javljaju u razliitim kontekstima i sadrajima. Naprimjer, u kontekstu projekta kulturne i politike integracije jednog naroda sa tri vjere, ova se predstava javlja II fonni teze da su Srbi, kao jedna svjesna i sl!Jea nacija,418 bez egoistikih, utilitamih motiva, dakle, sa alnuistikim nagnuem, nosioci i ideje integracije i ideje jugoslovenstva. 419 To, istovremeno, da su oni ekskluzivni nosioci i protagonisti unoenja kulture, demokratizma i liberalizma meu Hrvate i Muslimane.420 Srbijajejunoslovcllsld Pijemont, Srbi su bili i " ... ostae uvijek vjeran poklonik slobodoumlja ... "421 a II srpskom narodu " ... se odavno gleda
budui pjesnik svih slovenskih naroda ...".422 I II irem evropskom konznai,

tekstu, u svojoj sredJ1iovekovnoj povijesti, Srbi su akteri mesijanskog poslanja, ali sada kao " ... bedem za civilizovanu Evropu."423 Iz te povijesne perspektive projektuju se njegove halucinacije o sprskom mesijanskom poslanju i u savremenosti.

Izvorita i principi srpske nacionalne politike

Iz perspektive srpskog etnocentrizma, a na tlu svog poimanja nacije i nacionalizma, Risto Radulovi vane dimenzije svoje socijalne i po litike misiu koncentrira na fonnulirnnj e izvorita i koncepcijskih principa normativno-idealno shvaene i emancipatorski orijentirane svesrpske nacionalne politike.
415 Jugoslovenska politika 1/ Bosni, cit izv., str. 106

cit. izv., str. 128. 417 Cit. djelo, str. 128. 418Sta sad ' IZV., str. 73 . a., CIt.
4 16 Srbi j HnlQti,

419Sr.b nn'atl, CIt. IZV., str. 128 . .. II IJ

420 Cit. djelo, str. 128, 421 Nadbiskup Stadler o Bosni, cit. izv., sir. 160. 422 O srpskom narodu, cit. izv., str. 130. 423 nje Sourhem S/a\l Question ._ cit izv. , str. 218. .

Risto Radulovi 470 Doktrina o ugroenosti sIpskog naroda. Njegova kritika apsolutizma i unutarbosanske politike, kao i njegova koncepcija srpske nacionalne politike, to racionalno, a to ideologijski, iza sebe ima opu predstavu ili doktrinu o ugroelws!i srpskog naroda. Skreerno panju na ovu predstavu, jer je ona ope mjesto iz kojeg se unutar srpske inteligencije, onda, deduciraju druge, a posebno koncepcijske ideje o srpskoj nacionalnoj politici. Mnogobrojna su mjesta koja svj edoe o ovoj doktrini. Izdvajamo nekoliko misli. ''Moda nikada Srpski Narod nije stajao II kritinijem poloaju kao danas ... Sa svih strana, Srpski Narod se napada ... ".424 No, ova predstava o opoj ugroenosti stpstva projek.itra sc i na poloaj Srba II Bosni i Hercegovini. Srbi se ne nalaze II svojoj nacionalnoj dravi " ... nego II dravi kojom vladaju stranci, koji nijesu ni najmanje naklonjeni Srbima, a kamoli Srpskoj Ideji:'425 I nije rije samo o nenakJonosti: "Poloaj nae otadbine tako je kritian da je II pitanj u biti ili ne biti.

ili emo biti rtva invazije, rtva postepenog ali potpunog unitenja."426 Ovakve i sline predstave izvode se iz ksenofobijskih percepcija zbilje: "Postojala je i postoji opasnost da od tog modernog ivota, koji je zavirio dolaskom Austrije II nau domovinu, primamio rave stvari, nalije civilizacije i da tako poemo putem degeneracije - odnaroivanja. Ta opasnost bila je jo vea kada se uzme u obzir da je Austrija II ulozi pobjeditelja ula u Bosnu, i kao predstavnicima gennansrva smatrala nae sugraane kao inferiorne .. .".427 Na djelu je opa dekadencija srpskog naroda: 'Varoi nam propadaju, jer se proteiraju stranci, potiskuju se domai, uvia se korupcija, po selima krnetovska beda, u inovnikim redovima i inteligenciji treberstvo i obeshrabrenje. Crna i strana slika. Tom stanju treba radikalnog leka"428 Otuda, u egzistencijalno-povijesne naloge srpske politike u cjelini uvrtava sam opstanak srpskog naroda. 429 Radi se, ak, o njegovoj sudbini.430 Smisao je javnog angamana da osigura
424 Poloaj Srba, Narod, br. 140,2. (I S.) XI 1911., cit. izv., str. 138. 425 Seljak i politika, cit. izv., str. 9S. 426 .rva njec, CIt.. str. 49 . n .. . IZV., 427 Kako da radimo, cit. izv., 63. 428 L..UlVf1yOSI, CIt. IZV., str. 208 . , .. '_..1
v

U pitanju je da li emo ostati gospodari u svojoj

kui ,

429 Prva rije, cit. djelo, str. 49.

430 Srpski nanxi, u tom smislu, pie Radulovi, " ... preivljuje zadnju krizu, tl kojoj e se konano odluili o njegovoj sudbini ...". (Noe stanovite, cit. izv., str. 66.)

Risto Radulovi

471

" ... dobro i spas nae otadbine"43I te " ... kako bi se narod spasao od oite propasti ...".432 Strah od gennanizacije Bosne - to je jedna pennanencija u njegovoj kritici Reima. No. opasnost od gennanizacije je, u njegovom uvidu, i opasnost za Evropu. Otuda e, recipirajui poziciju apologije od gennanizma pledirati stalno opominjanje " ... nacionalne svijesti na pangennansku opasnost koja prijeti Italiji kao i ostaloj Evropi ... ".433 Zato i projektira i mogunost stvaranja " ... latinsko-slovenske lige, protiv pangermanske najezde ... Rusija kao prirodni predstavnik Slovena, dobiva II Italiji sve vie prijatelja ... jer sada germanizam predstavlja za Italiju, kao i druge evropske narode, opasnost. "434 No, i unutar Bosne i Hercegovine Srbi su egzistencijalno ugroeni od svojih neprijatelja" ... jer imamo protiv sebe vladajue krugove, a zatim uz te krugove nae katolike i jedan dio muslimana koj i vrlo esto zamjenjuju politiku sa nevjerstvom i mari_fetlukom."435
U kontekstu ove doktrine o egzistencijalnoj ugroenosti srpstva uope, i bosanskohercegovakih Srba, posebno, formulira i svoju i vodeu maksimu normativno projektirane srpske nacionalne politike: "Jep salus nationis supenna lex: spas nacije neka namje najuzvieniji zakon."436 U svakom sluaju, njegova doktrina o ugroenosti srpskog naroda miljena je kroz pojmovni par prijatelj-neprijatelj 437 i on e u bitnome odrediti njegovu ukupnu socijalnu i politiku misao.

S'pska etnopsiholoka karakteralogija. Njegova kritika onodobne srpske politike kao i njegovo nonnativno-idealno zamiljena srpska nacionalna politika, u pozadini nosi II sebi i jednu, mada teorijski i deskriptivno nerazvijenu, srpsku etnopsiholoku karakterologiju. Bez obzira koliko ove percepcije bile racionalne ili iracionalne, one ulaze u oPi manir srpske inteligencije kojeg se ne liava i Risto Radulovi.
43 1 p rva njec, CIt. ~e'0 , str. 51 . d 432 Cit.djelo, str. 51.
433 Nacionalizam talijanski i nocionaiizamjrancuski, cit. izv., str. 109.

434 Cit. djelo, str. 110. "A latinsko-slovenska liga bila bi dovoljno jaka protivocIbrana."
(Cit izv., SIT. 110_ )
435 Poloaj Srba, cit. izv., SIT.

138.

436 VIe nacionolnogegoizma, cit. izv., SIT. 145. brojnim neprijateljima, o zajednikim neprijateljimu Srba, o naim neprijateljiIIIa, o tome kako sc Srbi ne boje svojih neprijatelja i sl.

437 Otuda on stalno govori o srpskim

472
Rije je o sklonosti

Risto

Radulovi

da se ova misao bavi etnopsiholokim karakterizacijama sIpskog pa i drugih naroda. A ta je sklonost konzekvencija, II naem uvidu, i recepcije konzervativne literature toga doha sa evropskog Zapada. No, treba rei da tu sklonost ispoljavaju muslimanski i hrvatski intelektualci toga vremena, pa tako ona nije nikakav ekskluzivni patent bosanske srpske inteligencije. Naveemo nekoliko ilustracija takve karakterologije koja poiva na generalizacijama i stereotipijama. Srpski narod, II prolosti i sadanjosti, karakterizira, navodno, smisao za altruizam: onje ..... troio svoju snagu za druge, sa prostomou i altruizmom svoje slavenske due, i tako nesvjesno prenebregavao svoje sopstvene interese."438 Srpsku duevnost karakterizira, II kritikom diskursu to akcentira, tenja ka optoj slovenskoj solidarnosti " ... mjesto da poemo protivnim putem, da se najpIje mi meusobno upoznamo i da udarimo temelje srpske solidamosti."439 Nadalje, za razliku od muslimana i katolika koji " ... nemaju ni tradicije ni kulture ...",440 " ... Srbi pravoslavni imaju tradiciju dosta jaku, ali nemaju dovoljno kulture."441 Srbe karakterizira i priroena nestalllost slpskogjavllog miljenja.442 Nadalje, " ... mi Srbi smo verbalni, vie smo naklonjeni kritikovanju nego stvaralakom rau."443 Srpsko duevno stanje karakterizira i egoizam u najgorem smislu te rijei. a to znai " ... da sve procjenjujemo, lino, bez plemenitij ih narnjera."444 Osjeaj dunosti kod Srba je rijetka pojava - vrlina, a Srbi kao stari narod jo se nisu nauili " ... pameti; iz cijele nae istorije izvadili smo ono to je najgore."445 Stari srpski patrijarhalni moral sa svojim vrlinama je iezao, a novi se nije izgradio. 446 Ovdje ilustrirane dimenzije Radulovieve srpske etnopsiholoke karak.terologije nisu tek komponenta njegovog istog teorijsko-sociolokog i socijalno-psiholokog poriva i diskursa. Ova karak.terologija
438 I.ase stanoV/ste, Cll.. " . - . IZV., str. 66.
439 "Prosvjcmj "jubilej, cit izv., str.

249.

440u .,.. 71 . ,.01'1 /f.urs, Clt. IZV., str.

441 Cit. djelo, str. 70.

442 Jedan pogled, cit izv., str.

143.

443 Rad tla kulturi, cit izv., str. 247.

444 Cit. djelo, str. 247.

445 Cit. djelo, str. 248.

446 Na politiki moral, cit. izv., str.

165.

Risto Radulovi

473 funkcionira i u kontekstu projektovane srpske nacionalne politike: ona, sa svojim naelima, sa svojom sadrinom i praktinom objektivacijom treba da anulira negativne aspekte srpske etnopsiholoke karakterologije koja je, II njegovom uvidu, uglavnom, kultumo~historijski proizvod, a ne neki neizmjenjivi apriorij.
torije (zakon selekcije, adaptacije, borbe za opstanak i sl.) Risto Radulovi e i srpsku nacionalnu politiku percipirati kao politiku koja se deducira iz tih zakona. U tom smislu e pisati: " ... svakog lana naeg drutva treba da prome ideja: da kao Narod moramo i\jeti i da prema torne moramo pobjeivati i imati uspjeha ... nesposobni moraju podlei i ieznuti. Radi nas sigurno, priroda, nee mijenjati zakona, kao i historija."447 U kategorijama borbe, pobjeda i poraza izmeu sposobnih-nesposobnih, jakihslabih, snanih i inferiornih rasa i naroda percipira, dakle, on izvorite, prirodu i svrhu i srpske nacionalne politike.
NacionalIli ideali. Nadalje, srpska nacionalna politika mora biti zasno-

Primdni zakoni borbe. Unutar recepcije teorije o prirodnim zakonima his-

vana ne na funkcionalistikim reakcijama, pozitivistikom konfonnizmu,jednokratnom utilitarizmu i dnevnom akcionizmu, nego na velikim openacionalIlim idealima, prije svega, na " ... misiji stvaranja slobodne otadbine."448 U skladu s njegovim koncepcijskim poimanjem biti poli~ tike kao nonnativno-idealne prakse, i srpska nacionalna politika mora recipirati ope iskustvo: " .. . ideali su osnova svakog narodnog i kulturnog rada. Bez toga svaki narod spada pod rubriku inferiornih. "449 Borbe izmeu naroda uope, pa i na Balkanu, posebno " ... e se zavriti pobjedom onih koji uza se imaju vie idealizma i vie osvjedoenja; vie podudaranja sa neumoljivim zakonima drutvene i prirodne evolucije, vie nagona za istinom i istinitou. Naroito vie nagona prema ovim posljednjim. Jer bezuslovna istina i istinitost, bezobzirno intelektualno potenje koje ni od kojih konsekvencija ne zazire II svim pitanjima drutvenog ivota, najbolji je kvasac za napredak i za unitavanje starih istina a dananjih lai, starih tradicija a dananjih obmana."450 Na tlu ovog pokuaja da logiki sintetizira teoriju o neumoljivim prirodnim 447 I~asa snaga, CIt. IZV., str. 69 .
H ..

448 Poloaj Srba, cit. izv., str. 139.

449 I,asl us l .CIt..IZV., str. 140 M Imam, .

H

450 Pojave pravog nacionalizma, cjt izv., str. 152.

474

Risto

Radulovi

zakonima historije i moralno-politikog idealizma, Risto Radulovi e smatrati da i srpska nacionalna politika II cjelini mora osigurati" ... da i mi i Stpski Narod u Bosni budemo bolji i kulturniji, portvovaniji i idealniji. U tom znaku pobjediemo."45 1
Socijalni i politiki prevrat. Nadalje, srpska nacionalna politika, uteme-

ljena na deskribiranoj, radikalno negativnoj dijagnozi prirode Reima i ope dekadencije bosanskohercegovakog drutva, ne moe da se zasniva na pukom pasivnom iekivanju spontanih historijskih procesa, niti se moe objektivirati politikim pragmatizmom ili palijativnim sredstvima. Ona treba da bude vodena idejom velikog, dubokog, epoha/nog prevrata unutar bosa nskohercegovakog drutva. Ta se zamisao definira i argumentira na s ljedei nain: '1] ovakvom drutvenom stanju mora se dogoditi neto golemo, neto elementarno. Samo kakav golemi, elementarni socialni potres moe da tu pomogne, potres koji rui sve staro, trono, nevaljalo; potres koji pretrese i prodrma drutvo, koji mu probudi svaku e liju, li kome zatrepta svaki atom drutveni; potres, koji elektrie i preporodi drutvo.... u drutvenom ivotu ima elementarnih potresa, koj i preobraze, preporode, elektriu drutvo, unesu novi duh, zapahnu ga svjeinom morala i ljudskih vrlina, jedno rijeju prebace ga sa stranputica u sasvim drugu koloteinu . Samo taki epohalni dogaaji poput elementranih stihija mogu da poprave izmetnuto, degenerisano drutvo. Izgleda mi daje lo jedno socioloko pravilo. Istorija nas barem ui da je to tako. Ona nam pokazuje da se drutvo, kad bi prevladalo nevaljalstvo i pokvarenost, kad bi poroci oteli maha, kad bi drutvo zapalo u teko bolesno stanje, jedino takim socialnim potresima spasavalo od propasti, regenerisala i ozdravilo. Toga u nas nije bilo, to nam nedostaje, a bez toga nam nema spasa ni moralnog ozdravljenja."452 I ovdj e progovara jezik prirodnih zakona historije i biologis t ikog organicizma. No, u sociolokom diskursu, priziva se, faktiki , revolucija mada se taj termin ovdje ne upotrebljava. U svakom sluaju, srpska nacionalna politika treba biti akter, sudionik, proizvoa tog ozdravljujueg, regenerativnog, velikog "socijalnog potresa" unutar bosanskohercegovakog drutva u cjelini, i srpske zajednice, posebno.

451 Poloaj Srba, cit izv., str. 139.

452 Uelll" lei spas, Narod, br. 288,13. (26.) IV 1913., cil izv., str. 98.

475 Svenacionaina organizacija. To se revolucioniranje i one se srpske pobjede po prirodnim zakonima historije mogu ostvariti samo " ... organizacijom i to jakom organizacijom: ekonomsko-kulturno-politikom."453 Njegova misao opsesivno je preokupirana idejom " ... dobre disciplinovane organizacije ... " kao kljune komponente srpske nacionalne politike. "Za svaku borbu, ma u kojem pravcu, neophodno je nUIla jaka organizacija, u kojoj svaki pojedinac osjea se samo kao lan cjeline; podreen njenim interesima."454

Risto Radulovi

Ovdje je pojam organizacije iri od pojma politikih partija, nadilazi ga i, ak, anulira potrebu i smisao njihove egzistencije. Ono vie nacioIlaIllO stanovite, koje uvijek slijedi stanovite "srpske cjeline",455 iskljuuje iz sebe svaku partijslai boju,456 ono ne moe da nosi u sebi nikakvo pG11ijsko obiljeje a svaka kritika infikcijom partijskim partikalurizmom treba da se provodi s tog stajalita.457 Otuda smatra da srpski narod " ... koji se bori da srui dananji apsolutistiki i birokratski sistem, koji se bori za slobodu i za priznanje narodnog suvereniteta ne moe imati politikih stranaka, nego mora svu svoju narodnu snagu ujedinjenu drati. Inae bi sav njegov trud bio uzaludan. Zato mi i hoemo ne stranaku nego nacionalnu organizaciju, jer samo taka organizacija odgovara 453u snaga, CIt. 1ZV., str_ 69. .. / vGSa 454 Cit. djelo, str. 68. 455 Cit. djelo, str. 69. 456 Smatrajui da politiki stranke mogu figurirati tek unutar ustavnog poretka i parlamentarnog poli tikog reima, on smatra da ne treba vjetaki stvarali pol itike stranke unular srpskog naroda jer to "znailo bi proizvesti strasti najgore vrste i najeeg slanja." (Politika zrelast, cit. izv., sir. 161.) Odbija stranako struktuirnnje unutar srpske nacionalne politike i iz jo jednog razloga: "Cijepanje na stranke nije opasno, kad su stranke moralne i kulturne. Ali ako stranke nijesu take, onda se nemoral iri u masu i mi svi na taj nain gubimo svoje glavno uporite, jer na nacionalizam, nae prosvjetne i kutume zahtieve moe ostvariti jedan moralan i organizovan narod." (Nai stralfah odnosi, cit izv., str. 182.)
457 Nae stwlovite, cit. izv., str. 66. Iza ovog nonnativnog pledoajea stoji kritika dijagnoza: " ... u svakoj oblasti srpskoj ima vie stranaka, i svaka stranka smatra za svoju prvu dunost da u narodnoj ~ran i i odbijanju neprijateljskih udaraca Z3U7ll1e toboe drugo stanovite; ... Kod nas svaki hoe da ima svoju politiku, svaki smatra da srpska istorija poinje od njegovog dolaska na politiku arenllI tako se naa potrebna zajednika akcija raspTava - atomizira. To je nesumnjivo odraz nedovoljne nare kulture,jer ova pretjerana individualnost nije proizvod jakog unutarnjeg ivota, koliko crnake tvrdoglavosti i neobrazovanosti." (Poloaj Srba, cit. izv., str. 138.) Treba zapaziti: ovdje jedan od rijetko prisutnih rasistikih motiva i predrasuda u njegovom rukopisu, ovdje prema cmcima za koje je, navodno, karakteristina tvrdoglavost i neobrazovanost.

476

Risto

Radulovi

dananjem poloaju nae zemlje i naeg naroda, jer je samo takva organizacija II stanju ostvariti uslove za politike stranke. Tih uslova danas nema. Njih treba tek stvoriti dugim i promiljenim radom.458 Ona, ta svenacionalna organizacija, iji je smisao i zadatak ", .. da narod politiki vaspitava, da ga dovede do politike zrelosti ...~',459 da demokratizuje politiku i uvede mase II javni rad,460 treba da bude " ... autokritet, koji e II svojim rukama usredotoiti poslove cijele zemlj e ... "461 i da fonnulira i prakticira " ... zajedniki cilj i zajednlki pravac ... "462 svekolikog srpstva. Prema tome, jedan od temeljnih uslova II borbi za ivot i individua i naroda jeste " ... smisao za sistematski organizovani rad."463 Jer " ... se jaina politika mjeri prema jaini organizacije."464 Nacionalna politika zasnovana na takvom natpartijskom i nadstratumskom poimanju svenacionalne organizacije treba da anulira sve unutamacionalne partikularitete pa da naciju poima kao prirodni organizam. 46s No, organizacija iskljuuje svaki spontanitet: "Sistematski rad i organizacija proizvod su s'-desnosti; oni mijenjaju donekle mentalitet drutva i naroda." 466 ova teorija svenacionalne organizacije, tog kljunog socijalnog konstituenta svesrpske nacionalne politike, na prethodnoj, kao to smo vidjeli, predstavi drutva-nacije kao biolokog organizma. Ali, ovako poimanje svenacionalne organizacije opet dolazi II nerazrjeivu inkonzistenciju s njegovim liberalno-demokratskim ethosom, a posebno s njegovom etikom graanskog individualizma. Jer, nema, vidjeli smo, mjesta za pojedinca kao pojedinca, on je tek lan "srpske cjeline" potinjen njenim interesima, pa svako proindividu alistiko ili pluralistiko dranje "467 l. " ... d ' II stranu... ". " ... za nas . . . eranJe Je l antmaclonalno.
Poiva

458 Politika zrelost, cil izv., str. 162. 459 Cit. djelo, str. 163. 460 ,.ase stan ovl.Ste, CIt. IZV., str. 75 . " v

461 ,.ase stanje, Cit IZV., str. 57 . u 462 Cit. djelo, str. 57.
> . "

463 Kako da radimo?, cit. izv., str. 63.

464,, snagu, CIt..IZV., str. 66. . !Vasa

465vLJ rad' :>.. , str. 64 . r...alW tla 11110., CIt. IZV.
466 Kako da radimo?, cit. izv., str. 64.

467 !Vasa snagu, CIt..IZV., str. 66 . " . .

Risto

Radulovi

477

IV
KRITIKI OSVRT

Sa stanovita tematsko-problemskih preokupacija, recepcije temeljnih orijentacija onodobne drutvene misli sa evropskog Zapada i apliciranog metodskog diskursa socijalnu i politiku misao Riste Radulovia
situiramo u izvorita povijesti modeme sociologlje i politologije u Bosni i Hercegovini. Temeljne socioloke i politoloke teme u njegovoj misli figuriraju: socioloki zakoni historije, socijalne grupe, drutveni stratumi i klase, fenomeni politike i drave, politike partije, nacije, religije, kulture i sl. Elaboriraju se oni, i to je jedna od karakteristika njegovog misaonog opusa, na osnovu, za ono doba atipino meritornog poznavanja zapadnoevropske drutvene misli. U posebne vrijednosti njegovog miljenja uvrtavamo njegovu interpretaciju politi/dh partija s kojom, u naem uvidu, pripada ona ranim bosanskohercegovakim sociolozima ovog JXllitikog fenomena. U vrijedne domete njegove misli, u naoj percepciji, spada i kritika zapadiloevropskog liberalizma, a posebno njegovog radikalnog, konkurentskog, ekonomskog i socijalnog individualizma i njegovog redukcionistikog, i nstrumentalistikog poimanja drave. Upravo II poimanju moderne drave Radulovl olkJiva ideju socijalne drave, pa s tim otkriem, uz svu kritiku socijalistikih teorija, koje i simplificira, dijelom i zbog fragmentarnog anra njihove interpretacije, recepira vodee ideje evropske socijaldemokratije. U ove domete uvrtavamo i odbacivanje paleo i neomakijavelizma u JXllitici, humanistiki pledoaje za moralnu politiku ili politiki moral kao i civilizacijsku misao koja politiku poima, ne kao puku borbu za vlast, nego kao djelatnost osvajanja slobode. Razumljivo, U najvrednije domete njegove misli, i to II politikom kontekstu, uvrtavamo i CJXlhalnu ideju - zamisao o osloboenju Bosne i Hercegovine ispod austro-ugarske vladavine. No, u recepciji zapadnoevropske drutvene misli onoga vremena, a ona je i izraz njegove afekcije evropeizacijom miljenja, kulture i politike u bosanskohercegovakom drutvu, pa i ova afekcija spada u vrijedne aspekte njegove socijalne i JXlliti ke misli, kao i u svojoj autorskoj sociolokoj imaginacij i, vie neosvjeteno, zapada II supstancijalne, koncepcijske protivrjenosti. Njihovo se rodno tlo nalazi u istovremenoj recepciji konzeIVativnih orijentacija evropske sociologije i emancipatorskih ideja liberalno-demokratske filozofije XIX stoljea. Iz ovog temeljnog

Risto Radulovi 478 izvorita proizii e brojne inkonzistencije II njegovom miljenju posebnih tematsko-problemskih sklopova i konkretno-historijskih, na tlu Bosne i Hercegovine figurirajuih, socijalnih i politikih procesa i fenomena.

Nije, dakle, sporno da njegova socijalna i politika misao recipira i vrijednosno preferira liberalno-demokratskufilozofrju i socioloku teoriju. Izdvaja, akcentira i hipostazira, II tom smislu, demokratski ethos, graanska i politika prava i slobode, ustavni konstitucionalizam, politiki parlamentarizam. pravnu dravu, ope pravo glasa, partijski pluralizam, autonomiju javnosti, narodni suverenitet, sekularnu koncepciju drave, vjersku toleranciju i sL
Iz tradicije evropskog liberalizma i demokratizrna posebno recipira i aplicira javni kritiki diskurs iz kojeg e proizai teorijski i koncepcijski njegova temeljna misao emancipacije ljudi, naroda i Bosne i Hercegovine ispod austrougarskog reima. Radulovieva kritika kako Reima tako i etablirane unutarbosanske politike supstancijalno je opoziciona, koncepcijski radikalna, a ne funkcionalna, ona je prevratnika, a ne refonnska, ne ostaje unutar Poretka nego pledira njegovu destrukciju, ona zahtijeva totalno os loboenje Bosne i Hercegovine, a ne kozmetiku demokratizaciju i fonnalnu ustavno-pravnu parlamentarizaciju okupacionog, odnosno, aneksionog reima Austro-Ugarske. U ovoj projekciji sadranje njegov supstancijalni odgovor na apsolutisti ki reim.

No, to je, istodobno, i kritika koju nosi njegov normativno-idealni diskurs: on u bitnome karakterizira njegovu socijalnu i politiku misao u cjelini. Nije, dakle, njegovo miljenje noeno logikom fak.tokratije nego etikom i logikom trebanja, dakle, nonnativnim idealitetima koji vanpragmatino orijentiraju i anticipiraju, a ovo normativno i anticipativno definiramo kao jedno od vanih obilje~a njegove sociologije i politologije. Na drugoj strani, meutim, on, kao to je ve ak.centirano, nekri tiki recipira temeljne ideje konzervativne zapadnoevropske sociologije koje su inkonzistentne liberalno-demokratskoj filozofiji. U tom smislu, recipira teorije o prirodnim zakonima historije, pesimistiku antropologiju tranhistorijskog karaktera, temeljne ideje socijaldarvinizrna, nahlralisriko poimanje nacije i nacionalizma (biologizam, organicizam), izvjesne komponente rasnih teorija, antidernokratsku teoriju politikih elita i intelektualnog aristokratizma, redukcion i stiko poimanje demokratije koje iskljuuje iz sebe seljaki stratum i stranaki pluralizam i sl.

479 Na tlu ovog opeg teorijsko-politikog paralelizma u recepciji sociolokog konzeIVativizma i liberalno-demokratske filozofije, kao to je reeno, produciraju se inkonzistencije II njegovom miljenju partikularnih tema kojima je ona preokupirana. Figuriraju, prije svega, temeljne protivrjenosti izmeu recepcije prirodnih zakona historije, liberalno-demokratske aksiologije i biologistiko-organicistike teorije i ideologije nacije, nacionalnog homogeniteta i nacionalne politike.

Risto Radulovi

Supstancijalne se kontradikcije u njegovom miljenju koncentriraju oko ideje i pojma slobode. Njegova himnina preferencija slobode kao sredita izvora i smisla politike, te njegova liberalno-demokratska, graanska i persona!istika aksiologija nisu, prije svega, korespondentnl sa njegovom recepcijom teorija o prirodnim zakonima historije. U te zakone, koji proizilaze i iz transhistorijske biti ljudstva, a vae ne samo za odnose izmedu individua i socijalnih grupa nego i za odnose izmeu nacija, uvrtava socijaldarvinistiki pojmljene zakone prirodne selekcije, prilag"&avanja, borbe za opstanak, zakone odnosa sluge i gospodara, podreenos ti i nadreenosti, prignjeenih i prignjei/aca, odnosa nejednakosti i nepravednosti, zakon tenja za vlau, za lahkim ivotom, prirodnoantropoloki zakon instinkata u regulaciji drutvenih procesa, prirodni zakon gomile, antagonizma socijalnih straruma i klasa, nepromjenljive biti rasa, rasnih razlika i sukoba, zakon transvremenih i nerazIjeivih, iz same antropoloke supstancije ljudstva impliciranili, sukoba izmeu linosti i drutva, indviduaInih prava i opeg dobra cjeline - drutvenog organizma, odnosno, naroda, nacije kao organizma, zakon rivaliteta i trijumfa snage naroda i rase kao dominantno izvorite njihove slobode i sl. Kad bi ova teorija zakona ostala na nivou deskripcije historije, onda one ne bi bile, u osnovi, falsifikatorske i ne bi bile moralizatorske. No, nije rije o opisima historijske empirije: to su vjeni, prirodno i antropoloki determinirani zakoni historije, dakle, transvremeniti, nerazIjeivi odnosi, jer se nikad ne mogu apsolvirati, ali su istovremeno i izvorite njenog dinamizma, procesa drutvene evolucije. On, dodue, zna, naprimjer, u konteksru kritike Marksove filozofije historije, za protivrjenosti izmeu biolokog i historijskog tumaenja socijalnih procesa i njegovih tvorevina, ali ne moe je do kraja osvijestiti i konzistentno anulirati u svom miljenju. Ako su ovo prirodni, vjeni, transhistorijski zakoni ljudske prirode i prirodni zakoni historije, onda on unutar ove socioloke teorije nije II mogunosti da razrijei protiVljenosti izmeu ideje ljudske slobode koju hipostazira i ideje apriornih, prirodnih determinacija koje ova teorija etablira. Uostalom, i sam govori o iluziji ljudske

480

Risto

Radulovi

volje u kontekstu recepcije teorije o prirodnim zakonima historije. A u retoriki diskurs, u jo jednu protivtjenost, spada njegova misao da se ljudskom intervencijom ovi zakoni ne mogu mijenjati nego, tek asistirajue, stimulirati. Zatim, u supstancijalnoj su inkonzistenciji njegova nonnativno-idealna koncepcija moralne politike koja ostavlja prostor ljudskoj slobodi, intervencijama u historijski proces i moralno-k:ulntmom perfekhliranju svijeta ivota i, na drugoj strani, njegova predstava o prirodnim zakonima historije kakvi su borba na smrt i ivot izmedu rasa, naroda, jakih i slabih, gomile i elite i sL, zakonima koji, logikom prirodnih apriorizama, iskljuuju ljudsku autonomiju i slobodnu volju. Ni njegova predstavi da figurira transhistorijska bit antropologija, koja poiva ljudske prirode, ne korespondira sa recepcijom ljudske slobode i historije kao polja alternacija, pa je i ona II inkonzi~tenciji ~ njegovim demokratskim ethosom i antropolokom teorijom koju on implicira.

na

Nadalje, u nerazIjeivim protivIjenostima nalazi se njegovo organicistiko i, istodobno, spiritualistiko-kulturoloko poimanje biti nacije. I ovdje je na djelu protivtjenost izm eu neslobode koju implicira nacija pojmljena kao prirodna, organicistika stvarnost i nezakljuenih mogunosti slobode koje sa sobom nosi kulturoloko-moralna percepcija supstancijalnih atribucija nacije. Jer, organicizam u poimanju nacije podrazumijeva dominaciju vie, sakralizirane, prirodno date organske stvarnosti nacije nad individuama i njihovim pravima i slobodama, a kulturoloko stanovite, imanentno, ne inhibira, nego obrnuto, afinnira svijet personalnih subjektivnosti. Isto tako, u inkonzistencijama su njegova recepcija liberalno-graanskog politikog decentrizma j etikog individualizma i organicistika koncepcija nacije koja u sferi politike promovira totalitaristiku unifonnizaciju i radikalni monocentrizam te iskljuuje ethos personalizma, subjektivna htijenja i individualne ljudske slobode. Oragnicistika teorija nacije, istovremeno, konzistentno naznaenoj kontradikciji, protiVIjena je njegovoj recepciji liberalno-graanskog ethosa pluralinna: biologistiko-organicist iki pojmljena nacija i iz nje deducirana nacionalna politika ekskomuniciraju stranaki pluralizma, slobodu socijalno-stratumskih interesa i svjetonazorsku, kulturnu polifoniju. Ova se kontradikcija posebno manifestira II njegovom poimanju svenacionalne organizacije. Ona je, u sutini, totalitarna, jer je ekskomunicirala iz nacionalne politike stranaki, stratumsko-staleko-klasni pluralizam, prava regionalnih autonomija, slobodu intelekrualnih svjetonzora i nesputanost kulturnih alternativa. Cjelina

481 svesrpstva usebi je resorbirala i unitila svaku polifoniju. a koncept srpskog nacionalizma je ispranjen od liberalno-graanskih i demokratskih vrijednosti za koje, na teorijskom planu, naelno, konceptualno i aksi-

Risto

Radulovi

oloki - pledira.
No, nije Risto Radulovi unutar bosanskosIpske inteligencije u ovim kontradikcijama ekskluzivan: one obiljeavaju misao i drugih srpskih intelekhlalaca koji ne mogu da teorijski, logiki i vrijednosno pomire svoje preferencije liberalno- graanske i demokratske aksiologije i anahrono-konzervativna stanovita o naciji, nacionalizmu i politici nacionalnih odnosa. U nacionalnom pitanju su antidemokrati i antiliberali, a II politikoj filozofiji i sociolokoj teoriji su protagonisti emancipatorskih, zapadnoevropskih, liberalno-demokratskih ideja i vrijednosti svoga vremena. propita njegova politika misao koja reflektira o politikoj zbilji Bosne i Hercegovine onog vremena, posebno zbilju nacije i nacionalnih odnosa, kao i njegova nonnativno pojmljena srpska nacionalna politika, onda se i ovdje mogu identificirati supstancijalne inkonzistencije izmedu konzervativnih i emancipatorskih stanovita i politikih vrijednosti. Prije svega, figurira protiVIjenost izmeu njegove preferencije ideje, kulture i politike konvergencije i ideje, ethosa i politike divergencije izmeu bosanskohercegovakih nacionalno-vjerskih subidentiteta. Vie retoriki, dijelom i koncepcijske-politiki pledoaje za konvergenciju u nerazrjeivoj je inkonzistenciji s miljenjem, kategorijama i vrijednostima koje stoje iz l1iegove percepcije zbilje divergencije. Proizilazi, dakle, ova protiVIjenost, dijelom iz bosanskohercegovake, stvarno, socijalno, politiki i pravno antagonizirane socijalne, politike i kulturne stvarnosti onoga vremena. No, proizilazi ona i iz teorijsko-koncephla1nih razloga kao i iz nekritike recepcije vladajueg srpskog mnijenja onog doba ispunjenog etnikim idolatrijarna, etniko pansIpskim percepcijama, samoljubivim nacionalnim autostereotipijama, iracionalnim svesrpskim predrasudama, agresivnim animozitetima prema Drugom, oivljenim i djelatnim mitovima, tradicionalizmima reinkamiranih herojskih mumija i epskim matarijama o mesijanskirn poslanjima ekskluzivnog srpstva. Jer, nije mogue braniti ideju, politiku i kulturu konvergencije, naprimjer, na Radulovievim kategorijama, idejama i vrijednostima kakve su unifonrustika, a II stvari pansIpska percepcija jednog naroda sa tri vjere,
I kad se izae sa teorijskog tla, i
kritiki

prosrpska ili prohrvatska nacionalizacija Muslimana, insinuantna percepcija islama kao izvorita muslimanske dekadencije, predrasudni ani-

482

Risto Radulovi

mozitet spram orijentalnog, negativna luvatska, konvencionalna etnopsiholoka karakterologija, panslavenski monocentrizam pod ruskim patronatom, superiorna prava veinskih II odnosu na manjinske narode, narcistike predstave o srpskom mesijanstvu i o sposobnosti srpskoj za dravni ivot koju drugi narodi nemaju, narcistiko-himninoj preferenciji veliine i slave srpskog naroda, promoviranje srpskogjezika kao jezika drugih naroda, predstava o Bosni i Hercegovini kao etniki i povijesno srpskoj zemlji i dvije najljepe srpske zemlje-PJkrajine, negativna karakterologija Jevreja i sl. Retoriki i politiki pledoaje za konvergenciju, sam po sebi civilizacijska vrijednost, tako zapada II nerazrjeivu kontradikciju sa teorij sko-politikim koncepcijama i vrijednosnim preferencijama koje posreduju njegovo miljenje II diskursu divergencije.
U kontekstu ovih i drugih vie teorijsko-konceptualnih kontradikcija, anahronizma i konzervatizma, gube svoje utemeljenj e do sada

uglavnom idolatrijske, nekritike interpretacije socijalne i poli tike misli Riste Radulovia. 468 Objektivna, racionalna, kritika valorizacija te misli, ij i je i do tada nekonvencionalno obimni opus prerano prekinut njegovom traginom smru, osloboena mistifikacija i naknadnih projekcija, respektira njegovo relevantno mjesto II ranoj historiji sociologije i politologije u Bosni i Hercegovini kao i njegovu meritornost u otkrivanju, recepciji, javnom publiciranju i pribliavanju moderne liberalnodemokratske aks:iologije onodobnoj bosanskohercegovakoj, do kraja, inae, rudimentiranoj intelektualnoj eliti. No, bez obzira na svu ogranienost javnosti koja je mogla recipirati njegovu misao, ostaje on, i za svoje doba, jedan od relevantnih protagonista otkrivanja i afinnacije liberalno-demok.ratske politike kulture te se, i u ovom kontekstu, u naem uvidu, moe uvrstiti u pionirske populizatore ove kulture kojaje, u meuvremenu, posebno u drugoj polovini 20. sto lj ea, unutar euroatlantske znanstvene zajednice postala jo jedna od etabliranih znanstvenih disciplina modeme politologije.
468 Literatura koja se bavila socijalnom i politikom milju Riste Radulovia, zanimljivo, nije isuvie obimna. Izmeu dva svjetska rata o njoj su pisali, naprimjer, Vladimir orovi, Jovan Kri, Pero S l ijepevi, Nikola Stojanovi. U doba socijal isti ke Jugoslavije pisali su o njemu, naprimjer, Ljeposava Gatalo, Veljko Petrovi, Veljko Sui, Todo Kurtovi. No, istraivanju i novom publiciranju njegove misli u ovom vremenu najvei doprinos dao je Dragomir Gajevi koji je pripremio izbor njegovih radova i napisao obimnu uvodnu studiju o ovim radovima tampanim u izdanju "Veselina Maslee" iz Sarajeva. (Cit. izd., [988.) U ovoj knjizi Gajevi je objavio pregled objavljenih radova R. Radu lovia i popis literature o R. Radulovi\L

483

red II svjetski rat, uz Vladimira orovia i Stevana Maljevia, Nikola Stojanovi je bio jedan od meritornih, dakle, neposredno uticajnih bosanskosrpskih ideologa projekta Velike Srbije i autora doktrinarnog utemeljenja srpskog faistiko-etnikog, genocidnog pokreta i njegove empirijske prakse. l Razumlj ivo, ovdje, II naem tematsko-vremenskom okviru, ne pripada inerpretacija tog projekta II njegovim percepcijama. No, zanimljivo je, to e se i pokazati,

njegove pozne velikosrpske politike koncepcije svoje ishodite imaju II njegovim ranim, II doba austrougarske vladavine nad Bosnom, objavljenim teorijskim i ideologijskim stanovitima. Tu nema diskontinuiteta, njegova politika aksiologija je II viedecenijskoj konzistenciji, dovodi je II ovom vremenu on do krajnjih uoblienj a.
Unutar, za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni, pub1iciranog, obimom nevelikog, rukopisa Nikole Stojanovia izdvajamo nekoliko, za historiju socijalne i poli tike misli II Bosni i Hercegovini relevantnih, tematsko-problemskih sklopova. Rije je o naciji i srpskom nacionalizmu, kritici klerikalizma, demokratiji i agrarnom pitanju. Uostalom, to su teme koje dominiraju u literarnoj produkcij i bosansko-srpske inteligencije toga vremena, te II tom pogledu njegova misao nije nita ekskluzivno,
l Bio je
II

rukovodstvu S1pSkog kulturn og kruga koji j e kreirao po litiki program

ravnogorskog pokreta Drae Mihailovia U leksikonima izdatim II socijalistikom periodu to se preuuj e, a to znai i falsificira. Vidi se \0 i iz bibliografske natuknice o njemu u leksikonu Ko j e ko u Jugoslaviji.

faist1ko-etnikog,

484
atipino

Nikola

Stojanovi

i orginalno. No, Nikola Stojanovi e, mada je pripadao, kako su se njegovi swniljenici retoriki, a bez racionalnog utemeljenja, sami nazivali, liberalno orijentiranoj srpskoj inteligencij i okupljenoj oko lista NalVd, posebno u razumijevanju srpskog nacionalizma, fonnulirati radikalno konzervativna stanovita. Konstitucionalne, koncepcijske dimenzije sIpskog nacionalizma sada e, u paradigmatinom, u idealno-tipskom smislu, biti dovedene Ila vidjelo.

Odnos prema Reimu

Figuriraju one i u kontekstu njegove, za srpsku inteligenciju karakteristine , kritike austrougarskog reima. 2 U toj kritici, meutim, ne zastupa, ini se, vaninstitucionalni radikalizam i politiku ilegalne subverzije. on zna za ogranienja bosanskog Ustava i skuene ingerencija Sabora. 3 I uoi objavljivanja Ustava, ipak, pledira njegovu funkcionalnu srpsku recepciju kao okvir novih mogunosti unutarbosanskog politikog aktiviteta: "Ali kakav god ustav bio - valja od njega stvoriti bazu za budu i rad. Kao Srbi mi smo navikli na borbu, kao demokrate mi moramo da se naviknemo na aktivnost. Pasivitet ili neplodno kritikovanje treba da izbacimo iz niza metoda naega rada. Svaki zakon i svaka institucija vrijede samo onoliko, koliko vrijede njegovi izvrioci, odnosno predstavnici."4 I kasnije, zastupae identino fimkciollaHstiko-legali stiko stajalite: ''Nama je data legislativa i kontrola - u granicama. S toga mi moramo iskoristiti ovu priliku, da legislativom i kontrolom osiguramo korist svojoj otadbini .... Ustavomje nae pravo osigurano. Njega treba II punoj mjeri iskoristiti. Svaka polovnost moe postati vrlo opasna."5 Unutar ustavnih mogunosti i potencija institucije Sabora treba se

voditi politika borna za podizanje ekonomskog i kulturnog stanja naroda

2 Jedna od takvih kritikih misli glasi: ''Naa ttagika opet lei u tome, dajedna vlada sastavljena od rudih ljudi upravlja naom zemljom. Prirodno je s toga da ona u prvom redu mora zastupati i interese tue. Da predpostavimo najkorektnije ljude kao njene predstavnike - drukije nije mogue . Njihov nacionalni i drla-vni egoizam, patriotizam, njima imperntivno nalae, da rade, kako rade." (Bosanske investicije, Pregled, Sarajevo, br. l, 1912., str. 2.)
3 ''I\Iaa prava, sadrana u tom ustaV/lOm staturu, minimalna su. Specijalno pravoslavni i muslimani su oteeni sa brojem virilista. Pravoslavni i sa brojem biranih (XJslanika .... Birokratski nain upravljanja je potpuno zatien. Sabor je skoro jedan obian savjet." (Na pragu novog doba, Pregled, Sarajevo, br. l, 1910.)

4 Na pragu novog doba, cit. izd., str. 3. 5 Bosamke investicije, cit. izd., str. 2.

Nikola

Stojanovi

485

i zemlje. 6 Pri tome ukljuuje i spoljnopolitiki diskurs, kalkulira sa rele~ vantnom ulogom Bosne u antagonistikim odnosima izmeu Austrije i
Maarske. 7 U takvom diskursu, i pod pretpostavkom unutarbosanskog,

posebno unutarsrpskog jednoduja, racionalno percipira potencijalnu mo bosanske vlade. 8 Tako, recipirajui drutveno-politike okolnosti instalirane s Ustavom i Saborom, definira pojam reallle politike koju razlikuje od politike servilnosti, tako definira politiku kompromisa razlikujui je od politike kompromitacije. 9 No, ovaj, u naem uvidu, racionalno~ funkcionalistiki pristup prestaje figu~ rirati kada njegova misao pree u nacionalnu sferu: tu se sada pokazuje onaj srpski ovinizam.

Nacija, srpstvo i srpski nacionalizam

Nikola Stojanovi razlikuje dva odnosa prema naciji, jedan kojeg pokriva vrijednosno pozitivnim terminom nacionalizam i drugi kojeg izraava vrijednosno negativnim terminom ovinizam. Ne eli retoriki da se nje~ govo koncepcijsko poimanje nacije i srpskog nacionalizma shvati II ter-

minu i pojmu ovinizma. No, rije je o retorikoj i licemjemoj pretenziji:

njegovo shvatanje srpskog nacionalizma, II sadrinskom smislu, i jest, zapravo, u naem uvidu, koncentrirani izraz i idealno-modelski oblik srpskog ovinizma. \o Otuda su, zapravo, u naoj interpretaciji, termini i poj~ movi nacionalizma i ovinizma u njegovom miljenju sinonimi.
6 Fromulira ovakva stajalita u kontekstu diskusije povodom velikog zajma za izgrnd~ nju eljeznica u BiH.
7 "U borbi, koja predstoji izmeu Austrije i Ugarske moe glas nae otadbine vrijedi~ ti mnogo vie, nego bi vrijedio u nonnalnim prilikama. Taj momenat treba iskoristiti i za 10 trebaju vrlo sposobne, vrlo okreme vode nae politike." (Na pragu "ovog doba, cit izd., str. 3.) 8 U lom smislu pie: " ... nas nete nijedna od spomenutih vlada moi izigrati. Mi emo ta vie biti traeni i dragocjeni saveznici svakoj od njih, kad joj bude trebala naa pomo i - kad ona osigura ili dade bolje garancije za napredak nae otadbine." (Cit. djelo, str. 3.)

9 Na pragu. 1I01'og doba, cit. izd., sU". 4.

10 Razvija, inae, svoje poimanje nacije i srpskog nacionalizma u kontekstu radikalne negacije hrvatstva, hrvaL<;kog identitetskog samorazumijevanja, hrvatskog nacionalizma i hrvatske nacionalne politike, pa u tim polemikim relacijama, u tom smislu, pie: "Bie nam vrlo ao, ako neko ovo izlaganje shvati kao negiranje Hrvatstva ijedino kao izraz srpskog ovinizma." (Srbi i HfVGti, drugo izdanje s pogovorom, Srpska tamparija dra Svetozara Mi letia, Novi Sad, 1902., str. 5.)

486

Nikola

Stojanovi

Filoloki, etnografski i politiki diskurs u poimanju nacije, u ovom sluaju prirode srpskog i hrvatskog naroda, diskurs koji ustvruje da su oni jedan narod, I l smatra nedostatnim.1 2 Otuda, pretendira da svoje razumijevanje srpskog nacionalizma-ovinizma deducira iz vie izvora, prije svega, iz ire socioloke teorije nacije. \3 Pri tome nekritiki prihvata Glumpovievu teoriju i njezino poimanje fenomena pleme, narod i narodnost, odnosno nacionalitet. U nj egovom uvidu, po toj teoriji pleme (Stanun) je ..... etniki ivotni produkt, narod (volk) politiko djelo, a narodnost (NationaliHit) kulturna pojava, kulturno djelo. U plemenu je olieno etniko jedinstvo, u narodnosti moralno i duhovno."14 U daljim preciziranjima Glumpovieve teorije, akcentira kako pleme nastaje prije pojave drave, a narod nastaje u dravi inicijativom jednog plemena. 15 on e, kao to vidimo, pleme definirati kao historijski prvobitni etniki entitet. Narod je plemensko konstituiran u politiku zajednicu u formi drave. Nacionalitet je narod kao politiko dravni individualitet koji je dosegao svijest o zajedni kom kulturnom, moralnom i duhovnom jedinstvu. U ovom kontekstu posebno insistira na diferencij i izmeu naroda kao politikog naroda i naroda kao narodnosti, odnosno, nacionaliteta. 16 Potkrepljujui ovu diferenciju poziva se i na Maninija, " ... s kojim se s malo razlike slau svi dravnopravni naunici od B1unli-a do Martensa ... ",17 po kojem je narodnost " ... prirodno udruenje ljudi sjedinjenih zajednicom zemlje, porijekla. obiaja. i jezika, sa vrstim jedinstvom ivota i svijeu o meusobnoj pripadnosti."18 pri tome, II tumaenju nacije i nacionalne ideje poziva se
11 Pogovor, cit. izd., str. 52. 12 ''1)0 sada se kod nas II pretresanju tog pitanja (o etniko-narodnim vezama i odnosima izmeu Srba i Hrvata, nap. E. Z.) polazilo jedino sa fi!oloko-ernografskog gledita ... Ali i ako je to gledite jedno od glavnih, ono nije i jedini osnov posmatranja." (Cit djelo, str. 6.) 13 Pretendira da iz perspektive sociologije nacije odgovori na pitanje: da li su Srbi i Hrvati dva plemena istoga naroda ili dva posebna naroda (narodnosti) ili jedan narod, jedno pleme. (Cit djelo, str. 6.) Rijet je o II 10 doba ni dominirajua stanovita unutar kojih su se poimali identitel i odnosi izmeu Srba i Hrvata. 14 Cit. djelo, str. 6.
Slijedei Glumpovia,

15 Cit. djelo, str. 6.

16 Diskutira on, zapravo, 18 Cit. djelo, str. 8.

savremenoj temi, o odnosu dfavljanske i clnonacije.

17 Srbi i Hrmti, cit. djelo, str. 8-

Nikola

Stoja1lovi

487

i na Karla Kautskog: ''Koreni su moderne nacionalne ideje, kako zgodno veli K.autski: l. osiguranje unutarnje i proirenje spoljne pijace; 2. slo-

boda i demokracija; 3. irenje knjievnog obrazovanja u masu."19

Recipira one socioloke teorije sa evropskog Zapada po kojima nacionalitet u sebi, istovremeno, uva i svoj plemensko-etniki supstrat, kao bioloku zajednicu krvi i tla, i njegovu transfannaciju II narod kao politiku zajednicu u fonni drave i njegovo uzdizanje II zajednicu obiaja, jezika, kulture, morala, duhovnosti i svijesti o zajednikoj pripadnosti. Nacionalitet je, to je krajnja implikacija ovog shvatanja, djelo biologije, politike i kulture. No, ova opa socioloka odreenja sada, bez racionalne osnove, aplicira na interpretaciju hnratskog narodnog identiteta i, II kontekstu negacije tog identiteta, razvija radikalnu verziju srpskog nacionalizmaovinizma. Ni sa stanovita Gumplovieve ni sa stanovita Kautskijeve teorije, u njegovom uvidu, Hrvati nisu nacija. Dakle, sa stanovita onih definicija, smatra da Srbi i Hrvati nisu jedan narod sastavljen od dva plemena " ... jer bi znailo potcjenjivati kulturne i politike tekovine obojih, da ih nazovemo imenom nesreenih gomila, koje su spojene samo zajednicom porijekla."20 to, za razliku od hnratskog, karakterizira srpski narod! Glumpovieva teorija aplicirana na historiju srpskog naroda potvruje se, prije svega, u ulozi onog srpskog plemena kojim je upravljao Stevan Nemanja: ono je formirala srpsku dravu a s njom i srpski narod. kao politiki narod. 21 Onje, dakle, politiko djelo srpske drave, ali se njegovo politiko jedinstvo oformilo tek zajednikom odbranom na Kosovu i zajednikom sudbinom robovanja osmanskoj vlasti.22 Napokon., nakon plemenske i narodne etape srpski se narod konstituira i kao nacionalitet koji je kulturno djelo i moralno i duhovno jedinstvo srpskog naroda. A tom kulturnom, moralnom i duhovnom jedinstvu udario je temelje Sv. Sava. 23

19 Pogovor, cit. izd., str. 46. 20 umll'H' ....all, CIt. ' lo, str. 6. o~, " d ~e

21 Cit djelo, str. 6. 22 Cit djelo, str. 7. 23 Cit djelo, str. 7.

- - - - - - - - - - - - - - - - - ---- - - --

488
Rezimirajue,

Nikola

Stojanovi

ekskluzivni identitet srpskog naroda, iz kojeg proizilazi i njegova superiornost, sastoji se II tome to je on proao sve tri povijesne etape II svom razvoju: od plemena preko naroda (volk) pa do nacionaliteta. Konzekvencija je samooigledna: narod koj i nije preao povijesne etape II skladu sa Glumpovievom teorijom i nije narod. Ovdje, to su Hrvati. Srpska nacija nije, nadalje, logika je konzekvencija njegovog stanovita, poput drugih nacija, moderni fenomen, nego je fenomen srednjevjekovlja, pa se i II torne pokazuje njen ekskluzivitet. I tu je ekskluzivizam: on zna da se ideja nacionalnosti pojavila nakon Francuske revolucije, ali eto, i prije tog doba, to pokazuje povijest srpskog naroda " ... bio je obian proces, da od politikog naroda postaje narodnost."24

No, II lome se ne iscrpljuje njegovo poimanje srpske nacije. Ekskluzivizam sIpskog identiteta, manifestan II njegovom drevnom, srednjovjekovnom porijeklu i povijesnoj evoluciji od plemena do nacionatiteta, tekje jedna od sadrinskih dimenzija srpskog nacionalizma.
U njegovom uvidu, rij e je u odnosu izmeu Srba i HIvata, o razliitom poimanju slobode. Nije rije o etnikim di ferencijama nego o hrvatskom i srpskom shvatanju slobode. l u tom poimanju dominira srpsko shvatanje koje, onda, hrvatstvo reducira na politiko-partijski a ne nacionalni entitet. 25 Demonstrira se to u tezi u ekskluzivnom slobodarstvu i naprednjatvu Srpstva. 26 Srpska je odlika ljubav prema slobodi i nezavisnosti.27 No, srpski narod " ... je inteligentan i on voli borbu ... ".28 Srbi su, za razliku od. Hrvata, " ... tolerantni i velikoduni."29 Oni su sentimentalan i astan narod.3 0 Oni nisu, kao Hrvati, vjerski fanatici.31 Oni posjeduju, za razliku od. Hrvata kojima je svojstven tek opti katoliki moral, svoj osebujni srpski narodni moral, a to je " ... posebna grana srpske kulture."32 I ire, posjeduju oni posebne filozofske, reliCit. djelo, str. 9. 25 Cit. djelo, str. 17. 26 Cit. djelo, str. 16. 27 Pogo\'or, cit. izd., str. 45. 28.Cit. djelo, str. 32. 29 Cit. djelo, str. 42. 30 Cit. djelo, str. 42. 31 Cit. djelo, str. 43. 32 Cit. djelo, str. 45.
24

Nikola

Stojanovi

489

giozne i moralne nazore. 33 Karakterizira srpsku kultwu njena priv la nost za Druge i njezina snaga koja imponuje. 34 Srpska se identitetska karakterizacija manifestira, nasuprot tezi o hrvatskom historijskodravnom pravu, u tzv. srpskom prirodnom pravu koje je, toboe, izloeno u srpskoj narodnoj misli.35 Srpski se ekskluzivizam, nadalje, pokazuje II srpskoj epici, II sIpskom narodIlom lIliljenju,36 izraenom u srpskim narodnim pjesmama, II priama o mjednom guvnu, II seljakoj svijesti o srpskom kulturnom i politikom jedinstvU. Upravo je ova folklorna stvarnost, stvarnost narodnih pjesama izvor srpskog ponosa. 37 Hrvati nemaju inteligentnih seljaka za razliku od Srba:''I srpsku kulturu i srpsku dravu i onu vel ianstvenu poeziju, sve je stvorio srpski seljak. Osim vajcaraca neete nai slinog primjera u istoriji."38 No, na drugoj strani, srpska inteligencija je " ... u nas slabo ta privrijedila. Ona je ta vie esto puta i kvarila,jer je u njoj bilo raznih tuih elernenata."39 U tom smislu i pie kako je " ... teko nai inteligentnijeg i punijeg ivotne snage naroda od srpskog naroda i inteligencije, koja pokazuje manje oduevljenja od srpske inteligencije."40 Ova himnina oda seljatvu kao izvoritvu nacionalnog srpstva ne korespondira sa Radulovie vim poimanjem demokratije koje iskljuuje sposobnost seljakog stratuma iz demokratskog ethosa.
U ovom kontekstu on izraava i srpsko-Ilorcistiku mesijansku svijest: Srbi su ekskluzivni protagonisti slobodarske svijesti, naprednosti, kulture i civilizacije. 41 Srpska narodna misao ..... znai ... ekonomsku, politiku i kulturnu nezavisnost, i spas od gennanske najezde. 42 Srpsko je

33 Izraavaju sc oni u " ... velianstvenim narodnim umotvorinama i sa posebnom narod nom illlljemosti ...". (Cit. djelo, str. 45.) 34 Cit. djelo, str. 46. Govori o tome kako je kult srpskog j unaka Marka Kraljevia postao kult i kod Hrvata i B ugara. (Cil djelo, str. 46.)

35 Srbi i Hrvati, Cit. djelo, str. 16.

36 Cit. djelo, str. 9. 37 Cit. djelo, str. 10.

38 Pogovor, cit. izd., str. 50.

39 Cit. djelo, str. 50.

40 Cit. djelo, str. 51.

41 Srbi i Hrvati, cit. izd .. , sir. 14. No, u toj misiji, Srbi, raciona1izira njihovo kulturno zaostajanje, navodno, nastupaju polako ali stalno, pa zato " ... neemo skoro osnivati opere pa daje za kratko vreme izgubimo." (Cil djelo, str. 15.)

42 Cil. djelo, str. 18.

Nikola Stojanovi 490 mesijanska poslanje, posebno prema Htvatima da ih obrazuju na neki nain " ... za slobodnoumne Jjude."43 Oni su nosioci moralnosti uope, etike altruizma i saaljenja, nisi sposobni za pakost prema Drugima,44 Nj mova je misija, oni su pozvani da budu nosioci meuvjerske tolerancije i da za tu misao pridobiju ", .. sve vjere naeg naroda."45 Oni su narod ekskluzivne ivotne snage, nisu se ", .. izgubili II moru drugih rasa i kultura, nego su esto puta i kao manjina sebi kulturno potinjavali autohtonu veinu."46 Otuda, II svojim narcistikim predstavama srpskog identiteta, Nikola Stojanovi upravo akcentira tzv. srpsku asimilacionu snagu. Ekskluzivitet srpstva sastoji se II njegovoj asimilatorskoj snazi prema etniki Drugome: unutar srpskog naroda tuinci ..... postaju ... ve II drugom koljenu ne samo imenom, nego i kulturom Srbi .. ,".47 Njihovaje otpornost tuinskom i osobina srpske kulture, i tu se, onda, u evropskom kontekstu, i postavlja srpsko nacionalno kao nerijeeno pitanje. 48 Srbi su, dakle, narod sposoban za. posrbljavanje, pa onda oni i etniki strani element ..... u drugom koljenu ... " srbiziraju.49 U tome je njihova, navodna kultumo-civilizacijska superiornost. I upravo zbog te superiorne predikacije SIba, ne mogu Hrvati biti narodnost (nacionalitet), jer je, navodno, Hrvatska, uglavnom, proizvod i refleksija stranih, ovdje, austrijskih i maarskih uticaja. Srpski ekskluzivizam., dakle, u njegovoj percepciji pokazuje se i u asimilatorsiroj sllozi sl'esrpstva. No, srpska narcistiko-superiorna autopredstava kod Nikole Stojanovi3 manifestira se i u navodnoj srpskoj otpornosti prema ekonomskim i kulturnim uticajima Evrope. Suprotno, u njegovom uvidu, RIvati nemaju takve atribute tako da i u kulturnom i civilizacijskom smislu nisu sposobni da, u nacionalnom smislu, pariraju Srbima 50
43 Cit. djelo, str. 18. 44 Pogovor, cit izd., str. 23. Ovdje misli na Hrvate i u ovoj etici vidi srpski odgovor na njihovu mrnju. (Cit. djelo, str.. 23.) 4S Pogovor cit. izd., str. 43. Rijet je o toleranciji u obliku formule: "Brat je mio, koje ':iere bio." Hrvati ne mogu nosili tu vrijednost budui da je kod nj ih "popovska rije imad svega" i "vjerska netolerancija iznad svega." (Cit djelo, str. 43.)
46 Pogovor, cit izd., str. 49.

47 Srbi j Hrvati, cit iz., str. 13.

48 Cit. djelo, str. 14. 49 Cit. djelo, str. 13 50 Cit. djelo, str 14. Upravo ova snaga i srpska superiornost proizvodi hrvatsku mrnju prema Srbima. (Pogovor, cit. izv., str. 23.)

Nikola

Stojanovi

491

Dehumanizacija Hrvata
se u onim kategorijama plemena, naroda i nacionaliteta (narodnosti) i unutar predstave o srpskom identitetskom ekskluzivizmu, sad e Nikola Stojanovi stati na stanovite opte dehumanizacije Hrvata. A to je bitno odreenje svakog pa i srpskog nacionalizma. Njena je kljuna teza da oni, po onim sociolokim kriterijima nacije, nisu " ... ni pleme, ni posebna narodnost. oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da e sainjavati ikada posebnu narodnost."5l Nisu, dakle, nacionalitet (narodnost) jer, prije svega, nisu proli kroz srednju etapu u povijesti razvoja nacija, nisu se nikada konstituirali kao politika zajednica u fonni drave,52 a onda nisu mogli ni stei atribute modeme nacije kao kulturne zajednice. Jer, oni " ... niti imaju posebnog jezika, ni zajednice obiaja, ni vrstogjedinstva ivota, ni, to j e glavno, svijesti o meusobnoj pripadnosti , i s toga ne mogu biti posebna oarodoost."53 Nemaju oni " ... razvijene nacionalne svijesti ni shvaanje zajednice interesa svih Hrvata. "54 Izraz tog nedostatka u poimanju narodnosti, koji je konzekvencija JXldloDosti hrvatske inteligencije izvanjskim sugestijama,S5 vidi u njihovom lutanju u 19. stoljeu ..... od Gajeva Ilirstva do trosmajerova Jugoslovenstva i Starevieva Hrvatstva ...". 56 Hrvatstvo kao ilirstvo, koje je trebalo obuhvatiti Srbe, Hrvate i Slovence, stvoreno je iz austrijskih potreba protiv Madara. trosmajerovo jugoslovenstvo, koje ukljuuje i Bugare, bilo je odgovor na srpsko odbijanje ilirstva, forma pounijaenja Junih Slovena i podrka austrijsko-vatikanskim pretenzijama na Balkan. A nakon stvaranja Austro-Ugarske dualistike monarhije dolo je do st arevievskog hrvatstva ija je svrha - divide et impera. S7 No, oni ne samo da nemaju zajedni ke svijesti o svom JXllitikom individualitetu, nego, kao to smo rekli, u Stojanovievim predstavama, nemaju ni kulturni indi51Sr bHrvati, Cll. IZ . , str. 9. d I I
Kreui

52 I kad uslovno prihvata tezu da su Hrvali nakon ujedinjenja s Maarskom imali svoju
samostalnu dravu, ipak, konstatira: "Stvar je u toliko :alosnija, ukoliko je to vie istina, kad za toliko vremena od politike zajednice nije mogla postati i kulturna jedinica ...". (Cit. djelo, str. 9.)
53 Cit. djelo, str. 8.

54 Cit. djelo, str. 7.

55 Pogovor, cit. izd., str. S2. 56cbHIVati.CIt. '_..1 , str. 10. .x I I , . l.c.u.

57 Cit. djelo, str. \1.

492

Nikola

Stojanovi

vidualitet, oni " ... nemaju nikakvih specijalno svoj ih pogleda na svet (u vjeri. ob iajima, vaspitanju i t. d.) nikakve nacionalne umjetnosti ni

'i ." knJ evnosti ... .58

Ni jezika svoga nemaju jer su prihvatili srpski jezik pa, II cjelini gledajui, ne smiju se ni usuivati da govore o hrvatskoj kulturi. 59 Htvati

nemaju, dakle, autentini kulturni identitet, jer su, izmeu ostalog do kraja radikalno rtve tuinski h , II ovom sl uaju austromaarskih uticaja. Tu je njihova inferiomost. 60 I ako pokazuju snage otpora " ... onda stoje vie pod uticajem srpske kulture."61 Otuda, i ne moe biti ni go-

vora o nadmoi hrvatske kulture nad srpskom. 62 Naprotiv, preferira srpsku kulturnu i civilizacijsku superiornost. Ne mogu oni na sebe preuzeti mesijansku ulogu rnirotvorstva, nosioca napretka i nisu oni pozvani " ...
da vode PIVU rije na Balkanu ... "63 jer nisu kulturniji od drugih balkanskih naroda.
Ni po Kautskijevom poimanju nacije Hrvati se ne mogu svrstati u nacije. Oni nemaju ni unutarnje trite, niti ga, kad bi i postojalo, smatra Stojanovi, mogu proirivati, jer ive II sklopu ekonomskih jaih carinskih zajednica, Austrije i Maarske, koje daju pravac ekonomskoj politici.64 Oni nisu nacije i zbog toga to ne mogu sauvati slobodu i demokraciju jer uope ne poznaju slobodu i demok:ratiju.65 Njihova je knjievnost izgraena na sasvim nenacionalnoj osnovi te i nije mogue iriti tu knjievnost II masu pa i sa stanovita ovog Kautskijevog kriterija oni nisu modema nacija. Oruda i nema smisla njihova borba za ruvatska

58 Cil djelo, str. 13. 59 Uz to, njihova inteligencija uglavnom slui sc njemakim i talijanskimjezikom pa i to vodi denacionalizaciji. (Cit. djelo, str. 13.)
60 Hrvati su " ... narod, to u tuem sluzi gleda svoj ideal, ne moe vic nita ni traiti nego da postigne svoj ideal- da postane sluga To je moral, to danas vlada u HrvatskoJ" (Cit. djelo, str. 10.)

61 Cit. djelo, str. CJ. Ako su se, naprimjer, dijelom emancipirali od njemake kulture onda je " ... to moglo biti samo u srpskom duhu." (Pogovor, cil djelo, str. 34.)
62 Srbi i Hrvati,
Cil

izd., str. 13.

63 Pogovor, cit. izd., str. 21.

64 Cit. djelo, str. 46.

65 Cit. djelo, str. 46.

Nikola

Stojanovi

493

dravna prava. 66 Oni " ... ne mogu dalje da se bore kao posebna narodnost, jer za to nemaju prava. Oni jesu i ostaju samo jedna politika stranka, koja sve ini, da Srbe u borbi sa neprijateljima smete."67 No, ako Hrvati nisu nacionalitet, a to su onda oni: Hrvati, dakle, "nisu i ne mogu biti posebna narodnost, ali su na putu da fXlstanu srpska narodnost."68 Hrvati tek rade na prenoenju u sebe srpskih kulturnih osobina kojih se oni nikada ne mogu odrei . 69 Navodni dokaz za to, za to hrvatsko sjedinjenje sa Srbima vidi u hrvatskom prihvatanju srpskog knjievnog jezika.10 I sada nastaju koncepcijske kontroverze. Oni nemaju nikakvo pravo na kulturnu superiornost. Oni su rtve uticaja tuinaca. Oni su obuhvaeni, navodno, nezaustavljivim procesom pretapanja u srpstvo, jer " ... se tu sastaje masa sa istojezinom masom ... ".71 S obzirom na tu jednorodnu etniku i j eziku injenicu, zastupa tezu da su Srbi i Hrvati ne dva divergentna etnosa nego dvije politike opcije, dvije politike stranke.72 U tom smislu i pie: "Besmisao je vie i govoriti o dvije narodnosti. Pismo i vjera nijesu nigdje obiljeja narodnosti ne mogu ni kod nas biti. Oni, koji govore o Srbima i Hrvatima kao o posebnim narodnostima ili su izdajice, ili neznalice."73 Njegov srpski ovinizam okonava u radikalnoj, disjunktivnoj alternativi, u borbi za hegemonij u, nema izbora. ili oni ili mi, odnosno " ... do istrage nae ili vae ...".74 U ovoj istrazi Hrvati e podlei zbog nj ihovog manjinskog poloaja, teritorijalno-geografske konstitucije, izmijeanosti sa Srbima kulturno i dravotvorno superiornim ije je mesijanstvo, po zakonu procesa opte evolucije, - da avangardno nose napredak. 75 Pobijedi e Srbi, i srpski krajevi, jer se meu nj ima rodilo
66 Cit. djeto, str. 47.

67 Cit djelo, str. 47.

68 Srbi i Hrvati, cit. djelo, str. \5.

69 Cit. djelo, str. ! 5.

70 "Uzimanjem srpskog jezika za svoj knjievni jezik, uinili su najvaniji korak sjedinjenju. (Cit. djelo, str. IS.)

71 Cit. djelo, str. 15.

72 Cil djelo, str. 15.

73 Pogovor, cit. izd., str. 55.

74sb"nrvati, c' '_..1 str. 17. . ILILU., r. l l

75 Cit djelo, str.

17.

Nikola Stojanovi 494 najvie junaka, to je i najljepa rasa, i najinteligentije stanovnitvo, meu njima su se odigrali veliki historijski dogaaji, pobijedie krajevi gdje se govori najistiji srpski jezik i odakle su potekle one divne umotvorine i sP6 Pobijedie II toj borbi za hegemoniju Srbi ..... jer je srpski centar mnogo bolji i jer smo mi najposlije i kvantitativno jai, mora Srpstvo pobijediti Hrvatstvo. ''77 Pobijedie Srbi a ne Hrvati, jer su oni nosioci progresa.78 Srbi su nosioci te ideje kulturne zajednice sa Hrvatima, njihovo je poslanje da nose ideju i poimanje slobode. 79 Kad se dostigne isti ideal slobode, onda moe stupiti djelo ujedinjenja. so
w

Srbi su nositelji slobodoumlja. 8l l Hrvati se moraju .... .jedan put okupiti oko slovenske srpske narodne zastave, da pod njom razraunavaju sa snanim Gennanstvom, Talijanstvom i Maarstvom. "82 Pri tome, ne proputa priliku da akcentira, elei vie hrvatskoj inteligenciji patriotinna i recepcije ideje o zajednici sa Srbima,83 kako je prijatelj ..... jakog i ujedinjenogjUIlog Slovenstva."84

Kritika katolikog klerikalizma i antisemitizam

U politici dehumanizacije Hrvata sa pozicija srpskog nacionalizmaovinizma kritizira hrvatsku politiku koja je, u njegovom uvidu, preputena dominaciji popova internacionalne katolike crkve. BS To je tako bilo u hrvatskoj povijesti, to obiljeava i hrvatsku savremenost: " ...
76 Pogovor, ciL izd, sir. 49. Ovdje se poziva na hvalospjeve Srbima iz pera Emilija Kaste]ara, Ctnberlina, Anela de Gubematisa, Leom Bolisa i s l. 77 Predgovor, cit izd., str. SL

78 Cit djelo, sir. 51.

79 Srbi i Hrvati, cit izd., str. 18.

BO Cit djelo, str. 18.

81 Cit, djelo, Sir. 18.

82 Pogovor, cit izd., str. 48. 83 Cit djelo, str. 52. 84 Cit. djelo, str. 48. 85 Srbi; Hrvati, cit izd., sir. 12. Katoliki popovi ~ire mrnju prema svima koji ne prihvataju dogme katolianstva, posebno prema izrnaticima pa otuda i ne moe biti rijei hrvatsko-srpskoj slozi ".o. dok popovi ne prestanu biti svemoni faktor u hrvatskom javnom ivom." (Pogovor, cit izd., Sir. 22.) Oni manipuliraju i hrvatskim masama zavodei ih i zloupotrebljavajui oltar II politike svrhe. (Pogovor, CiL djelo, str. 30.)

Nikola

Stojanovi

495

popovi su pomagali da uine narod, jo nesposobnijim za politiku akciju, i tako je dolo do stanja, koje i danas traje, da masa naroda ne uestvu je nikako u politikoj borbi i da hrvatske tenje predstavljaju jedino nekolike klike, koje slue svaijim interesima, samo ne hrvatskim ",",86 Koncentrira se na kritiku katolikog klerikalizma smatrajui da ne postoji pravoslavni klerikalizam, Jer, "", Srpskom narodu prebacivati klerikalizam: to je najvea besmislica, ''87 Srbi jesu religiozni, ali nisu klerikalni "". jer im je religija nacionalna. Religioznost je u opte odlika svih Slovena.''88 I II Srpskoj pravoslavnoj crkvi figurira vjerska nezavisnost i odbrana nacije kao glavni princip crkvenog ureenja 89 Smatra, pri tome, da su liberalizam i katoliki klerikalizam apsolutne suprotnosti. 90 Klerikalizam izraava kosmopolitizam pa onda preferira, kao kontrarnu vrijednost, demokratski nacionalizam. 91 Katoliki klerikalci "." nastoje ubiti svako slobodno miljenje ...", oni " ... ele na mjesto nacionalnih drava uspostaviti papinsku imperiju, da upravljaju politikom itavog svijeta.''92 Oni su razvijajui oPi katoliki moral i katolike pojmove o svemu onemoguili razvoj posebne hrvatske kulture,93 No, sa pozicija srpskog nacionalizma, smatra da je identifikacija hrvatstva i katolianstva "", zapreka prodiranju srpske misli "," u hrvatski narod.9 4 RIvati " .. , stavljaju narodnost II slubu vjere .. .''95 i u tome se sastoji klerikalizam. Na osnovu klerikalizma ne moe se stvoriti liberalan i demokratski narod,96 I to posebno ako je unutar njega germanizam na djelu, Otuda eventualnu abdikaciju klerikalizma i smatra propau hrvatstva. 97 Nije mogue, ak ni pod uticajem Masarikovih
86S6 I' I'Hrvah, CII. Id ., str. 8. "'z r 87pogovor, Cit I ., str. 44. "zd

88 Cit djelo, str. 44. 89 Cit. djelo, str. 44. go Srbi i Hrvati, cit. djelo, str. 15.

91 Cit. djelo, str. 15.

92 Pogovor, cil djelo, str. 30. 93 p ogavor, CllIZ ., str. 46 . " 'd
94 Cit. djelo, str. 16. 95pogovor, CIt. IZV., str. 27 . "

96Sb"H rvati, CIt. IZd ., str. 18 . ' " r II

97 Cit. djelo, str. 18.

496

Nikola

Stojano vi

ideja, stvoriti od " .. . klerikalnog liberalan i demokratski narod ... "98 niti je mogue u tom kontekstu da hrvatstvo preuzme prirodno umjesto dravnog prava za osnovu svog djelovanja. 99 Spas za Hrvate je da se otresu " ... hegemonije jezuitske, koja je svemu zlu kriva."IOO No, u vezi se kritikom katolikog klerikalizma stoji i njegov antisemitizam. Jevreje naziva i vutima, publicira negativne, peorativne predstave o njima, smatra ih odgovornim za hrvatsku dekadenciju uope . "Surevnj ivost ivuta trgovaca i netolerancija katolikih popova ide ruku pod ruku. Izgleda paradoksalno, ali je na alost istinito, ivuti su zaista iza popova glavni faktor u hrvatskoj politici."iOl I oni sudjeluju u produkcij i mrnje prema Srbima: ''Mrnja hrvatska, koju su nagomilavali popovi i ivuti na decenije, morala je jednom izbiti na povrinu."102 ivuti i katoliki klerikalci su producenti hravih strana kod luvatskih masa,jer, narod kao takav ne moe biti hrav. 103 Hrvati .... . ne vide svojih pogreaka, ni ivuta, ni popova, koji im kou zgulie."I04 Prihvata emberlenovu tezu po kojoj netolerancija nije osobina sloveno-germanske rase, jer je nju katolika crkva primila od Jevreja, pa je u Hrvatskoj propovijedaju najvie popovi. IDS U osloboenju Hrvata od
katolikog jezuitizma i uticaja ivuta vidi njihovu budunost. 106 Pri

tome, Htvatska " ... prorijeena njemakim, maarskim i ivutskim elementom ... "107 mora da se oslanja na Srbe.

98 Cit djelo, str. 18. 99 Cit djelo, str. 18.

100 Pogovor, cit. izd., str.26.

101 Cit. djelo, str. 23. 102 Cit. djelo, str. 23. J03 Cit. djelo, str. 2S. 104 Cit. djelo, SIT. 42. 105 Cit. djelo, SIT. 42. 106 Cit. djelo, str. 26. i07 Cit. djelo, str. 54.

Nikola

Stojan ovi

497

Bosna, Muslimani i agrarno pitanje

Stoji on na pozicijama eblikog jX1llSrbizma i srpskog lenlOlijalnog nacionalizma. lOS Govori zato o vie dijelova, naprimjer, o ..... zapadnom dijelu Srpskog Naroda ... ,"109 ne govori o jednoj nego o nizu srpskih zemalja izmeu Jadranskog mora i Dunava. U srpske zemlje ubrajajUI1u Dalmaciju sa Bokom i Dubrovnikom, vei dio Hercegovine i Crne Gore, jugoistonu Bosnu, Novopazarski Sandak, zapadnu Srbiju i umadiju i ravni Srijem. I potencira: "To je srpski centar. Ostali srpski krajevi, koji su veinom naseljeni su iz ovog centra ... zadrali su sve kulturne osobine domovine svojih otaca i ostali joj potpuno vjerni." liO Bosna i Hercegovina je, pie on, zemlja sa jedinstvenom teritonjom, s jedinstvenim jezikom, a to je stpskijezik, i s jedinstvenom istorijom. lll No, madaje razdijeljena " ... vjerama i nazivima nanx:lnosti"11 2 ona je srpska zemlja. II 3 Rije je, dakle, samo o razliitim nazivima jednog, ovdje, srpskog naroda. No, zanimljivo je da on upotrebljava sintagmu Bosanska Dtava. 114 Onaje za njega i naa otadbina. 115 Njeni interesi posebno II bosanskom Saboru, treba da su iznad partijskih, vjerskih, nacionalnih i linih borbi. 116 Pledira za jednodunost i enegrinost u borbi protiv napada, a za odbranu " ... interesa zaj ednike otadbine."117 I jo jednom: ''Vjerski i partijski

108 pri tome on zna za teritorijalno irenje Srba, poziva se na Stanoja Stanojevia koji iznosi historijsku injenicu da Srbi zauzimaju veu teritoriju nego u doba doseljenja i da se to irenje odvijalo na tetu Hrvata, pa i u tome, pie Stojanovi, Hrvati su "vatreni branioci besmislenog" historijskog i dravnog prava. (Pogovor, cit izv., str. 49.)
109 Bosanske investicije, Pregled, br.

1, 1913., str.

1.

liO rogovor, Cit lLu., str. 49. D .......

III Na pragu novog doba, cit. izd., str, 4.

ll2C d lo, str. 4. lt. ~e

113 U tom smislu pie kako je nauno uvjerenje izraeno u jednoj knjizi, a u izdanju Matice Hrvatske, da je Bosna srpska zemlja izazvalo i podiglo itavu hajku i hrvatsku netoleranciju. (Pogovor, cit. izd., str. 43.)

114 BosQmke iIIresticije, ci!. izd., str. 2. Upotrebljava ovu sintagmu u kontekstu zalaganja da "vojne eljeznice Banjaluka - Dober in" pree u "ruke Bosanske Drave." (Cit. djelo, str. 2.)

115 Anjeni interesi treba "". da budu jai od palanake pedanterije i orijentaiskih kaprica." (Bosanske investicije, cit. izd., str. 3.)

ll6 Clt. d lO, str. l . ~e 117 Na prog!lnQIIQg doba, cit. izd., str. 4.

498

Nikola

Stojanovi

motivi moraju biti uvijek II pozadini prema optim patriotskirn."l 18 Ali, ne moe osvijestiti temeljnu inkonzistenciju: kako II zbilji objektivirati koncilijantnost i konvergenciju na tezi da Bosna, vidjeli smo. kao drava i otadbina jest sIpska zemlja, zemlja jednog, srpskog naroda.
No, dok je II njegovom uvidu srbizacija hrvatstva tek stvar budunos ti, srpska etnika identifikacija Muslimana je, tvrdi on, povijesno ve

apsolvirana. Srednjovjekovno je ona djelo. Bogumili su bili etniki Srbi i borili su se, navodno, za srpske nacionalne interese. Borei se za crkvene dogme borili su se, II halucinantnim percepcijama, tvrdi on, i za
sIpsku svoju nacionalnost, za ",.. isto srpski nacionalni j ezik, stare

slavenske vjerske ustanove ... " 119, Kasnije, oni koji su prihvatili islam ostali su Srbi i tako to su izraavali i kao muslimani taj drevni srpski
duh nezavisnosti, borbe za samoupravu, taj srpski revolucionarni duh. 120 U onovremenoj , {XKl austrijskim reimom, voenoj borbi muslimana u BiH protiv katolikogjezuitizma izraavaju oni taj tradicional~ ni srpski duh. 121 I uope, begovi, kao bosaJlSka aristoh'atija, uz dubrovaku, II srpsko-lnvatskim sukobima, stali su u ovom vremenu na srpsku stranu i tako izraavali srpski demokratski ethos i srpsku dllhov~ nost. 122 U tjeavanju agrarnog pitanja on se ne poziva, kako je to bilo uobiajeno, na historijske i etiko~hurnanist ike motive i argumente. Pledira za obligatorni otkup kmetova od strane drave i pri torne nastupa sa pozicija praktine politike, te sa ekonomskom i sociolokom argu~ mentracijom. 123 Sa privatno-ekonomskog stajalita, i kmetovi i age imali bi korist od obligatornog tjeenja agrarnih odnosa. Sa porastom imovinske snage kmetova pojaala bi se njihova kulturna i politika snaga. A age bi, budui da ive u gradovima, dobijeni novac mogle koristiti kao investicijski ili trgovaki kapital. 124 Postoje i nacionalno~
118 Cit djelo, str. 6.
t l9 Pogovor, cit djelo, str. 44.

120 U borbi Husein-bega Gradaevia ili AJi-pae Rizvanbegovia "... vidite taj srpski
revolucionarni duh, vidite onu besprijekornu ljubav prema sloOOdi i nezavisnosti, kojom se odlikuje srpski narod na svim stranama." (Pogovor, cit. izd., str. 45.) 121 Cil djelo, str. 45.

122 Cil djelo, str. 51.

123 O/klip Jone/ova, Pregled, Sarajevo, 1910., br. 2., str. 65.

124 Cil djelo, str. 66.

Nikola

Stojanovi

499

ekonomski razlozi za obligatomi otkup kmetova: sa racionalnom obradom zemljita od strane njenih vlasnika pojaala bi se ekonomska mo stanovnitva, razvila bi se industrijska proizvodnja, a s njom i opta kultura. 125 Socijalno-politika argumentacija za obavezni otkup insistira na tezi da bi sa slobodnim zemljoradnicima drava odbila od sebe snani konzervativni element, otvorio bi se proces ukidanja stalekih podjela i demokratizacije zemlje, konfesionalne opreke izmeu hriana i muslimana, izmeu gradova i sela izgubile bi na otrini, Muslimani bi se integrirali II drutvo i osjeali kao 'Jednakopravan dio jednog naroda", 126 uspostavila bi se ekonomska i politika ravnotea. 127 No, sugerira i mjere koje bi mogle ubrzati i fakultativni otkup dok se ne usvoji koncept obligatornog otkupa. 128
No, II kontekstu ovog pitanja upuuje se II muslimansk\.l karakterologiju, ovdje posjednikog muslimanskog stratuma. Aginska konzervativna podrka reimu samo je " ... ostatak orijentaIske kulture i tromosti koja u dodiru sa zapadno-evropskom kulturom esto poinje prelaziti u drugu krajnost - negiranje svega to postoji."129 Muslimani su skloni "kismetu", u torne trae utjehu, podnose II tom osjeanju i promjene, pa i one u agrarnim odnosima. Osloboenjem kmetova muslimani bi se amalgirali " ... s ostalom braom drugih vjera", i kod njih bi se lake " ... razvila zajednika ljubav prema otadbini ... , DO a s afirmacijom tolerancije i jednakopravnosti svih vjera na osnovu ukidanja feudalizma i Muslimani" ... bi osjetili, da ih vee zajednika prolost i budunost s ostalim sugraanima, ne bi se osjeal i vie kao usamljena vjerska oaza, nego kao jednakopravan dio jednog naroda."]3!

125 Cit. djelo, str. 67. 126 Cit. djelo, str. 68. 127 Cit. djelo, str. 68. 128 Cit. djelo, str. 69 i 70. 129 Cit. djelo, str. 67. 130 Cit. djelo, str. 68131 Cit. djelo, str. 68.

500
Koncepcija demokratije i kritika inteligencije

Nikola

Stojanovi

Kako je mogue spojiti ethos demokratije i njegovanahorni koncept nacije? I, kako je mogue dovesti II vezu srednjovjekovnu srpsku aristokratiju i, II naem uvidu, halucinantno pojmljenu srednjovjekovnu

demokratiju? Uspostavlja on ove veze, ali retoriki, bez logike i sadrinske argumentacije. Kao iO stpska nacija nije proizvod modernog doba, nego je djelo srednjovjekovnog vremena, isto tako srpsko shvaanje i prakticiranje demokratije, navodno, potie iz drevnog doba srednjovjekovnog srpstva. I tu je na djelu jo jedan ekskluzivitet: demokratija je povezana sa aristokratijom. Dolo je sa svetosal/ljem do stapanja " ... srpske aristokracije sa demokracijom u jednu nerazdjeljivu, divnu sastavinu - demokraciju s aristokratskim ponosom. U tome i lei vanost kosovskog boja, II tom smislu SlpSk.i poraz na Kosovu znai jednu veliku pobjedu."132 Svetosavska kulturno-nacionalno jedinstvo i izraava se u ovoj sintezi. Demokratija je paradoksalno povezana sa aristokratijom i srpskom epikom junatva: " ... pojam Srbin identian (je) sa pojmom junak, gde pored sve demokracije vlada neko plemiko
osjeanje i ponos ...".133 U srpskom poimanju demokratije nije, dakle, nestalo aristokratskog, plemikog osjeanja. Otuda i njegova teza o srpskoj svjeoj demokratskoj kulturi. 134 Srbi se visoko dre demokratskog principa, ali kod njih demokratija " .. . ne znai poniznost kao kod nekih

drugih slovenskih naroda, nego - neku vrstu aristokratije!"135 To poimanje demokratije potie iz srednjeg vij eka kad se stara srpska aristokratija stopila s narodom u kontekstu zajednikog robovanja. 136 Srbi su nosioci liberalizma, Hrvati klerikalizma. Oni su protagonisti demokratskog nacionalizma, a Hrvati ultramontanskog kosmopolitizrna. Srbi su nosioci onoga to mora pobijediti po zakonima evolucije - ideje i principa demokratije, a Hrvati su fanatici klerikalizma. Hrvatsko historijsko i dravno pravo je ispranjeno od liberalizma, a srpsko prinxlno pravo, kao osnova programa srpskih politikih partija, nema II sebi nita

132 Na pragu novog doba, cit. izd., str. 7.

133 Cit djelo, str. 11. 134 Cit djelo, str. 15. 135n "d rOgovor, Clt IZ ., str. 51 . 136 Cit djelo, str. 51.

Nikola

Stojanovi

50 l

k1erikalno-konzervativnog. 137 Srbi su, progovara opet opsesija srpskim mesijanstvom, nosioci borbe protiv klerikalizma a za demokratiju, za nacionalnu kulturu protiv tuinske kulhlre, za ekonomsku nezavisnost a protiv ekonomske potinjenosti, oni su protagonisti borbe za napredak a protiv nazatka Na srpskoj, a ne na hrvatskoj strani,je i trijumf napretka i afinnacija biolokog naela - borbe za samoodranje koji potvruje srpsku ivotnu snagu. 138 Sukob izmeu Srba i Hrvata kao dvije politike stranke i jest sukob izmeu ovih oprenih, 1iberalno-demokratskih i konzervativno-klerikalnih ideologija. Zato je teza o srpsko-hrvatskoj slozi tek uplja ji-aza i tako e biti dok HIvatima upravljaju popovi.139 Jedinstvo izmeu Srba i Hrvata mogue je kada meu njima zavlada kulturna zajednica, kad budu meu njima isti dravni ideali i kada Hrvati prihvate srpsko shvatanje slobode. 140 I figuriraju jo dva uslova: jedan pledira borbu za hegemoniju, ali s humanim licem,141 a drugi zagovara meusobno srpsko-hrvatsko upoznavanje, jer ono " ... dovodi do izjednaavanja misli i uvianja zajednike opasnosti u emu lei i osnova za zajedniku obranu i za osnovanje zajednike budunosti."142 Pri tome, u ovoj borbi i dalje Hrvati i Srbi sudjeluju kao dvije politike a ne etniko-nacionalne strane.143 No, uz svu ovu srpsku mitologiju, vidjeli smo, on stoji na stanovitu realne, funkcionalistike, evolutivne politike, te unutar njega i pojam demokratije dobija nove konotacije. Sad politika u sebe ukljuuje i druge, a ne samo epske vrijednosti: ''potenje i patriotizam nijesu jedini uslovi za politike uspjehe. Oni treba da su temelj raa , ali oni nijesu ra, nijesu uspjeh. A ta je svaka politika bez uspjeha?"I44 Srpska demokratija 137 Cit. djelo, sir. 16.
138 p ogovo!", Cl!. IZ ., str. 47 . d

139 Cit. djelo, str. 17. 140 Cit. djelo, str. 18. Ponavlja ovu misao i u Pogovoru, cit. djelo, str. 36. No, retoriki,
licemjerno pie on: Srbi Hrvatima ".00 u tom radu mogu samo p:)eleti uspjeha i svuda im pomoi" (Cit. djelo, str. 18.) Njihovo ujedinjenje ne moe biti djelo ni puke verbalne elje ni " ... dobre slovenske due ..... nego proizvod politike i logike. (Cit. djelo, sir. 19.)

141 ..... i ako se budemo morali borili - borimo se kao ljudi, jer je mnogo bolja otvorena borba od dosadanjih zakulisnih spljetaka i sitnih arkanja." (Pogovor, cit. izd., str. 56.) 142 Cit. djelo, str. 5S.

143 Cit. djelo, str. SS.

144 Na pragu novog doba, cit. izd. , str. 3.

Nikola Stojanovi treba da poiva i na moralnoj snazi, ali ona se " ... mora pretvoriti II svestran intezivan nacionalni rad, II jedan stvaran opipljiv uspjeh."145 Pri tome srpski demokratski nacionalizam mora II sebi razviti i nacionalni egoizam: ''Mi se moramo naviknuti na to da postanemo jedna sebina nacija. Kod pojedinaca vie humanosti, kod cjelokupnosti vie egoizma"l46 Nacionalni egoizam, to je ", .. osnovica savremene kulture, koju smo mi do sada suvie idealistiki. shvatali ... ",147 pa on treba da bude ", .. lozinka naeg budueg djelovanjao"l48 Etika i politika nacionalnog egoizma tek moe dovesti do unutarsrpske i unutarbosanske tolerancije i solidarnosti II odnosu na vanjske napade. 149
502

Sa pozicija svog pojma demokratije, pojma realne politike i preferenciju etike nacionalnog egoizma on sada potencira: "Poezija i teorija moraju uzmai pred praktinim i realn im ivotom."150 No, sad se tu uspostavlja veza s njegovom kritikom inteligencije i njenom ulogom II demokratiji i nacionalnoj politici. Pledirajui za vie ljubavi " ... prema ovom bijednom " narodu..., 15 1 a ona Je ... podIoga velikog napora, velikibo dO la", " ,152 ~e akcentira kako ovog patriotskog osjeanja "". nema u obilju ni kod nae inteligencije .. ,",153 Inteligencija je, na drugoj strani, sukrivac za pogreno shvatanje demokratije, Srpska demokratija je "meka ijednostrana", ona je ''bez svjeine, bez klasnog ili nacionalnog egoizma"l54 jer su joj "dali boju teoreti ari i ljudi iz ravnice" ijer su njome "upravljali profesori",155 U ovom kontekstu dovodi li vezu pojam demokratije i pojam nacionalnog egoizma: "Snaga svih ostalih demokratija lei upravo u njihovom egoi "

145COlt dO 1 str. 3, ~e o,
146 Cil djelo, str. 3.

147 CoII. dO 1 str. 4, ~e o, 14Scolt. dO 1 str. 4. ~e o, 149co dO 1 str. 4. lt. ~e o, 150 Cit. djelo, str. 4.
151 Bosanske investicije, cit. izd., str. 2.

152 CiL djelo, str. 2.

153 Cit. djelo, str. 2.

154 Srps/m demokratija iz mojih biljeaka, Pregled,

Sarajevo, br. 4-5 (15. maj) 1912.,

str. 200. 155 Cit. djelo, str. 200.

Nikola

Stojanovi

503

stinom organizovanju s podlogom jake discipline. "156 Demokratija nije

protivrjena ideji nacionalizma, naprotiv: ''Demokratija mnogo duguje

nacionalizmu. Onaje sad naiiai osionac". 157 No, srpska inteligencija, " ... glavni pobornik demokratije zanemaruje nacionalni egoizam i misli da je "ka .l Evropa - Aeroag prave, a ne hrvas arena ... "158 ona lUISl".. da d . Je dosta stvoriti veliku politiku partiju, da se stvori kulturna nacija i slobodnadrava". !59 Inteligencija zaboravlja: ''Vaspitati i organizovati narod to je prvi novi

zadatak demokratije. To je teka stvar, ali nije nemogua."160 Demokratija treba da preferira dunosti, a da manje istie prava i da se razvija manje kroz partije, a vie kroz mnotvo" kulturnih liga i privrednih zadruga."1 61 Demokratija se treba uiti II praksi, respektirati nju treba tako to e se unositi II mase, bez kojih nema politike niri demokratija moe imati uspjeha ako u njoj nema organizovanja discipline, podjele rada i politikog usaVTavanja. 162 Politika nacionalnog egoizma podrazumijeva i realne uvide u odnose izmeu kvaliteta i kvantiteta srpskih nacionalnih snaga. ''Nikad nismo inili sravnjenje s protivnicima. Fantazijaje uvijek vie odluivala nego zrelo razmiljanje, uvijek vie osjeaj pravde nego osjeaj nae snage."163 Zapadno-evropska demokratija skinula je sa sebe veo humanosti, a postavila je " ... snagu kao jedino sredstvo za postizanje uspjeha".I64 Srpska demokratija nije vidjela ove zahtjeve u pogledu metoda i ciljeva evropske demokratije, njenih kulturnih sestara: ona je " ... visila, djelomino i danas visi izmeu volje i rauna zapadnjaka, sudbine i fantazije."165

156 Cit. djelo, str. 201. 157 Cit. djelo, str. 201. 158 Cit. djelo, str. 201. 159 Cit. djelo, str. 201. 160 Cit. djelo, str. 202. 161 Cit. djelo, str. 202.
162 Cit. djelo, str. 202.

163 Cit. djelo, str. 202.

164 Cit. djelo, str. 203.
165 Cit. djelo, str. 203.

504

Nikola Stojanovi

Srpska inteligencija, taj vo demokratije, nije dakle, II Stojanovievoj percepciji, opazila sutinu savremene demokratije II zapadnoj Evropi i otuda jalovost srpske politike borbe. Srpska inteligencija " ... izala je bila iz prirodnog shvaanja ivota, a nije ula II intelektualno".l66 Ona je bila imitator, nespreman precrta, preuzimala j e ideoloki altn-lizom iz zapadne Evrope i unosila ga ", .. II na prakti ni egoizam, privatni i nacionalni. Zapadnog egoizma nije niko ni primijetio. Slikana je sij en.

ali nisu predmeti. Kao plod takve zablude na demokratizam nije

mogao imati nikakvih praktinih resultata." 167 Dio inteligencije ", ..

ostaje neizljeivo sanjalo... njezin ivot sastoji se II tualjkama nikad II radu i borbi. ona demokratie, ali jezikom, sa lijenosti; ali nikad sa ekiom II ruci, nikad s radom. Orijent i demokratija, enske i muke osobine, ne mogu se sloiti u jednoj linosti II jednom narodu ili tanije kao izuzetak mogu, ali to je hennafroditsk.i izuzetak - bez llspjeha ," I68 Zalae se za. demokratiju zasnovanu na snazi, vioj kulturi, na pravoj slobodi, na stvarnom radu, jer bez prave radinosti nema demokratije: "Demokratija je rad Tanije - ona je uslov za svestran privatan i dravan

rad. Amerike Sjedinjene Drave su primeri dokaz za to". 169 No, kod Srba je bilo obrnuto: "" , kod nas je demokratija znaila mehanu i - Dovine petparake."170 Vjeruje u novu generaciju koja se " ... trudi da ozbiljnije shvati

i svoju i dravnu ulogu."l71

No, u poimanju demokratije posveenu ulogu daje voama, njihovoj aristokratskoj harizmi i njihovom, spram infantilnosti i apoloscentnog mentaliteta masa vanom. "Nijedan reim, ni jedna ideja ne moe napredovati bez jednog o vjeka kao predstavnika i kao voe. Demokratija se razlikuj e od ostalih reima samo tim, to se taj "jedan ovjek" stvara izborom. Selekcija glasanja, mjesto selekcije plemena. Naroito primitivne demokratije moraju imati ovakvu linost koja je autoritetom jaa od svih. Bez nje nema vaspitanja za demokratiju, jer

166 Cit djelo, str. 203. ! 67 Cit djelo, str. 203.

168 Cit djelo, str. 203.

169 Cit djelo, str. 204.

170Srpskoderno kr" ... CIt.. . IZV., str. 204. atija 171 Srpskodemo kr" .. , CIt. . IZV., str. 204. utlJu

Nikola

505 nema veta nad djetinjskim ispadima mase, a kod nas nije bilo prave organizacije oiti je bilo jakih individua. Ni danas nema. Stoga se vrlo eSlO volja najgorih u narodu smatra voljom naroda"l72

Stojanovi

Uz kritiku inteligencije i preferenciju voa i ovdje preferira seljaki i trgovaki stratum u demokratskom nacionalizmu i demokratskoj politici, jer su ovi stratumi bili i kulturno i teritorijalno pokretljiviji oego profesorski i pravniki intelektualci. 173
Kritiki

osvrt

Nije sporno daje, poput drugih bosanskosrpskih intelektualaca, i Nikola Stojanovi u bosanskohercegovaku misao onoga vremena unio rele~ vantna teorijska shvatanja nacije (Glumpovi, Maini, K. Kautski). No, pri tome ini supstancijalnu greku: uzima ove teorije za apsolutnu izvjes~ nost i kao neupitne kriterije za identifikaciju egzistencije ili ne egzis~ tencije nacija uope, ovdje konkretno - Hrvata. Ona grupacija koja ne figurira po mjerilima tih teorija jednostavno ~ ne postoji kao nacionalni individualitet. Dogmatska aplikacija ove ili one teorije nacije je samooigledna. Ovdje dogmatizam, zapravo, onesposobljava miljenje da prepozna ono osebujno, konkretno~historijski specifino II razvoju ove ili one nacije, dakle, ono to odstupa od generalizacijskih uobraenja ove ili one teorije. A upravo to odstupajue u odnosu na neku apsolutiziranu teoriju nacije nikako ne govori da nacija nije u svom bivstvovanju, da ne figurira u svom osebujnom nacionalnom individualiteto. Nisu teorijske konstrukcije nacije nego sam konkretno-historijski ivot nacije mjerilo i izraz njenog bivstvovanja. Uostalom, nacija se opire svakom supsumiranju pod ovu ili onu njenu teorijsku definiciju pa neovisno od nje iznuuje sama sebi priznanje i slobodu vlastita opstajanja. Na drugoj strani, pouzdan je znak da je na djelu politiki totalita~ rizam i nacionalistiki hegemonizam uvijek kad se ova ili ona teorija nacije dogmatizira i promovira u apsolutno mjerilo politikog priznavanja ili negacije ove ili one nacionalne egzistencije. To se pokazuje i u miljenju Nikole Stojanovia. Sve relevantne komponente srpskog etnocentrizma i nacionalizma-ovinizma ovdje su na djelu u svojoj punoj kristalizaciji. Tu je, prije svega, njegovo mitoloko utemeljenje: kao i svaki drugi, tako se i srpski nacionalizam uobliava
172 Srpska demokratija ... CiL izv., str. 201. 173 Srpska demokratija ... ciL izv., str. 203.

506

Nikola

Stojano vi

na tlu mitskih predstava koje dolaze iz dubine srpske povijesne tradicije. Zatim, tu je na djelu narcistiki i halucinantno percipirana /lacionalna sllpeliomost onaje i rasna, i intelektualna, i kulturna i moralna, zapraYO, totalna. U vezi s ovom predstavom jest, kao jo jedna vaIla komponenta ideologije srpskog nacionalizma, zarobljenost uma II etnike

predrasude. Nadalje, figurira opsesija srpskim nacionalnim mesijanstvom: poslanje je srpstva da nosi i afinnira ideje j vrijednosti slobode, kulture i civilizacije uope. Potom, i to je supstancijalno za svaki nacionalizam, na djelu je ideja i zamisao totalne dehuma1lizacije degradacije etniki Drugog. Peorativna etniko-psiholoka karakterologija Drugog sastavni dio je ovog manira dehumanizacije ali moe figurirati i samostalno kao relevantna predikacija srpskog nacionalizma. Isto tako, figurira i arogantna preferencija asimilatorske moi srpstva: njegov je i ekskluzivitet u pravu na asimilaciju etniki Drugog. Ideja i politika, otuda, etnikog pallsrbizma i pripada supstancijalnim elementima srpskog nacionalizma. Ijeziki hegemonizam ulazi II njegova bitna odreenja. Pseudoteorija o pn"rodnim pravima srpstva, takoer, jest sastavni dio ideologije srpskog nacionalizma. Teritorijalni ekspallzionizam, zasnovan na etnikom pansrbizmu, dakle politika irenja srpstva u prostoru, vidjeli smo, i ovdje figura kao kljuna dimenzija srpskog nacionalizma. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, srpski se nacionalizam pojavljuje kao apsolutna negacija njenog povijesnog, ob iajnog, duhovno-kulturnog, dravno-pravnog i politikog individualiteta. A II odnosu na Bonjake, on se bezobzirno deklarira kao totalna negacija njihovog nacionalnog individualiteta. No, krajnjaje konzekvencija svih tih dimenzija srpskog nacionalizma i nj ihov je krajnji sukus: politika hegemonije nad Drugim. Srpski nacionalizam i jest pall.'ilpski i velikodravni hegemonizam. Mada su i drugi bosanski Srbi slijedili zamisao i razvijali koncepciju srpskog nacionalizma, ipak, II historiji socijalne i politike misli u BiH, Stojanovievo m iljenje ima posebno mjesto upravo po tome to je, iako II saetom obliku, fonnulirao i publicirao idealllo-modelski lik srpskog ovinizma-nacionalizma.

Unutar ovakvog miljenja nacije i nacionalizma ni njegovo poimanje demokratije ne moe izai iz retorinih, ispraznih, formalistikih pledoajea. Do krajaje inkonzistentno njegovom nacionalizmu. Tako, naprimjer, njegova kritika analiza katolikog klerikalizma sadri u sebi i racionalnih uvida. No, liberalno-demokratski diskurs u toj kritici pokazuje se formalnim i verbalnim: ta je kritika, suprotno tom diskursu i njegovoj aksiologiji, instrumentalizirana kao sredstvo totalnog poricanja hrvatskog

Nikola Stojanovi 507 nacionalnog individualiteta pa je tako izgubila svoje racionalne, emancipatorske dimenzije. Nadalje, recepcija alltlsemitskih predrasuda i JX>litike dehumanizacije Jevreja uopte, to, inae, uz fanatini nacionalizam, pripada najreakcionarnijim aspektima njegove socijalne i politike misli uopte, a ti se motivi nalaze, kao to je ve pokazano, i kod drugih bosanskosrpskih autora, npr. kod V Pelagia i R Radulovia, ni na koji nain nije korespondentna sa liberalnom filozofijom i demokratskom aksilogijom na koje se poziva. Pledirajua ideja bosanske dravnopatriotske svijesti, te pledoaje za kulturu koegzistentne konvergencije izmeu unutarbosanskih socijalnih, politikih i vjerskih subidentiteta nepremostivo je, supstancijalno je u protiVIjenosti s njegovim etnikim pansrbizroom, totalnim poricanjem nacionalnog identiteta Bonjaka te iracionalnom srbizacijom njihove cjelokupne historije i njenih markantnih linosti. Favoriziranje moi, sile, asimilacije, superiornosti, mesijanstva i nacional-o nog egoizma kao nOl1nativnih ideala u meunarodnim odnosin1a inkonzistentno je demokratskoj aksiologiji za koju retoriki pledim.
Ali, uz ove, ovdje tek ilustrirane ali karakteristine kontradikcije, posmatrano samo za sebe, njegovo poimanje demokratije je dodatno insuficijentno. Prije svega, njegova teza o demokratiji i njenoj sintezi s aristokratijom li srednjo'-:iekovlju nema nikakvo historijsko utemeljenje. Jo se manje hipostaza seljakog stratuma kao izvorita srpske demokratije moe racionalno braniti. Gotovo mitsko favoriziranje harinne voa, takcx:1er, nespojivo je s demokratskim ethosom. Utemeljenje demokratije na rasnoj snazi naroda je militaristiko a ne demokratsko. Njegovo miljenje koje se u cjelini kree logikom radikalne antagonistike divergencije izmeu naroda samo po sebi je antidemokratsko. Jo vie, njegovi pojmovi demokratskog nacionalizma i nacionalnog egoizma su u sebi protivIjeni i neutemeljeni. Intelektualni elitizam kojem je, navodno, zadaa da izvana u mase unosi svijest o demokratiji, takoer, ne korespondira sa izvornim znaenjem demokratije: izvodi je iz nepremostive diferencije izmeu, rekli bi, pasivne materije "djetinjastih" masa i aktivnog lima - odabrane, aristokratske inteligencije. Iz ovih insuficijencija i inherentnih inkonzistencija vidi se kako Nikola Stojanovi, mada se u permanenciji poziva na zapadnoevropski liberalni i demokratski ethos, ruje li sutini, uspio razumjeti autentine dimenzije i supstancijalne vrijednosti modeme demokratije. No, to je, izmeu ostalo.ga, i nuna konzekvencija njegovog mitolokog JX>imanja srpskog nacionalizma.

509

o pretenziji da utemelji tijesnu vezu izmedu biologije, sociologije i politike, II naem uvidu, Uro Krulj zauzima specifino , ekskluzivno mjesto II historiji socijalne i politike misli li Bosni Hercegovini. ! Tu interakciju nalazi II pojmu i nauku rasne higijene i njegovoj poddisciplini - nacionalnoj eugenici. U njihovom diskursu mislie fenomen politike, drave i nacionalizma.

Socijaldarvinistika

slika historije
No, II pozadini onih veza stoj i, pak, njegova recepcijasocijaldarvinizma i rasistikog biologizma II tumaenju drutva i historije. Otuda, iz perspektive socijaldarvinizma historija mu se }X)javljuje kao supstancijalna borba ljudi. rasa, naroda i drava. A II toj borbi trijumfira raSI/a superiornost. U takvoj slici historije je eksplicitan: " U silnoj i velikoj homi ovjeka sa ovjekom, ovjeka protiv prirode, drave protiv drave, naroda sa narodom i rase sa rasom pobjeivali su i pobjedivae uvijek oni, koji su tjelesno i duevno bili krepi, snaniji. Treba dakle imati na umu taj historijsko-bioloki fakat, daje borba naroda, drava i rasa svrila pobjedom
1 ''Bioloke nauke postale su tim vafan podupornnj sociologiji, bez kojih ova upravo nije ni mogua. Timje i rasna higijena kao bioloka nauka postala vaan faktor u ivolu jedne nacije odnosno drava." (Uro Krulj, Nacionalna rasna higijena, Pregled, Sarajevo, br. 5 (15. "'premOO) 1910., "'. 262.)

510

UroKrulj

onoga, kojije bio ~elesno i duevno jai .. ,",2 Historija, dakle, nije nita drugo nego neprestana borba za "hegemoniju", za poziciju superiornos.

ti i dominacije, za "pokoravanjem" i "zadobijanjem

nad-moi",

Historija jest historija pobjednika i pobijeenih, onih koji se uzdiu i onih koj i padaju. to je historija prijatelja i neprijatelja, snanih i slabih, monih i hendikepiranih. To su temeljne kategorije unutar koj ih Krulj misli i tumai historiju. 3 A II njoj trijumfiraju rasno-bioloki superiorni narodi: ''U utakmici naroda hegemoniju zadobijaju tijelom i duhomjai, jer se narodi diu i padaju, zadobivaju nadmo i gube je prema dizanju i opadanju duevne i tjelesne vrsnoe."4 Na tlu ovakve socijaldarvinistiki i rasistiki pojmljene historije, onda, pojavljuje se egzistencijalni fenomen rasne lm/ture uople5 a njen je nosei stub nacionalna ra.';na higijena. Historija kao borba naivol i smrt, potom " ... nagon za samo-dranjem naroda kao cjeline ... "6 kao i"... tenja za usavravanjem i hegemonijom ... ...., ispostavljaju " ... newrutno rasno ku1tivisanje nacije po zahtijevima rasne higijene.''8 Ona je. unutar socijaldarvinistike i rasis tike slike historije, " ... najjae orue II borbi naroda. jer je s jedne strane snano odbranbeno sredstvo, a s druge strane dobra podloga za suzbijanje i pokoravanje drugih naroda.''9

Rasna higijena i nacionalna eugenika

Nakon to je fenomen rasne kulture i nacionalne rasne higijene utemeljio u socijaldarvinistikoj slici historije. kombiniranoj sa biolokim rasizmom, i sa njenog tla pojmio njihovu egzistencijalno-povijesnu svrhu, II sadrinskom smislu definira sam pojam rasne higijene.
2 CiL djelo, SU". 262.
3 Opi socijaldarvinistiki zakoni historije vae i " ... u naim prilikama i na naem geografskom terenu ...", pa i ovdje " ... ostae pobjednik ona nacija, koja bude prva shvatila i sprovela naela rasne higijene." (Cit. djelo, str. 262.)

4 Cit. djelo, str. 269.

5 "Rasna kulrura je osnovica na kojoj se podie jedna velika nacija duhom i tijelom ila." (Cit. djelo, str. 262.)
6 Cit. djelo, str. 262,

7 Cit. djelo, str. 262.

8 Cit. djelo, str. 262.

9 Cit. djelo, str. 262.

Uro Krulj

511

ona irna svoju objektivnu osnovu u biolokom zakonu "prirodnog odabi-

ranja". on govori kako se i " ... sama priroda pobrinula za usavravanje i zdravlje rasa odbacivanjem nepodobnih, a umnoavanjem krepkih individua. Krajnji smisao "prirodnog odabiranja" jeste ienje rase."lO Na toj "prirodnoj podlozi" nalazi se ipak prostor za ljudsku intervenciju i to u obliku rasne higijene. A ona, zasnovana na "teoriji o nasljeu" i " ... hoe da racionalno podupre taj bioloki zakon prirodnog odabiranja, da svjesno sprovodi kultivisanje rase."11 Otuda i smatra da prirodno odabiranje " ... treba staviti na racionalnu, naunu osnovu, kao i cijeli nain ivota ...".12
U uem smislu, rasna higijena se bavi fenomenom "rasnih bolesti" koje " ... nisu nita drugo nego nasljedne odnosno uroene bolesti, koje se prenose putem sjemenih elija s koljena na koljeno."13 Rasna higijena " ... ima zadatak da ispituje i spreava te rasne bolesti ...".14 Njen je zadatak trostruk: " ... da se u budue to manje ili nikako ne raaju ljudi sa tjelesrum i duevnim nedostatcima (defetkima) ili sa dispozicijom za njih; da se postojee rasne bolesti istrijebe i rasne patoloke osobine otklone,i tree da se preupredi postanak novih rasnih patolokih stanja odnosno rasnih bolesti. U drugom pak redu zadatak je rasnoj higijeni usavravanje rase rasnom kulturom na temelju prirodnog odabiranja."15 U kraj njemu, svrha je rasne higijene " ... ienje i kultura rase."16
l OCit. djelo, str. 264. II Cit. djelo, sIT. 264.

12 Cit. djelo, SIT. 354.

13 Cit. djelo, str. 264.

14 Cit. djelo, str. 265. U ove bolesti ubraja, naprimjer, cernu bolest, kratkovidnost,
hemofiliju, rahitis, a"... ruberkolozna disJX>zicija (je) nasljedna patoloka rasna osobina". (Cit. djelo, SIT. 272.) U rasnu patologiju i "ljelcsnu degeneraciju" ubraja i fenomen "slabe konstitucije" koja sc manifestira u slaboj kotanoj grai, nerazvijenoj, suptilnoj muskulaturi, tankoj, providnoj koi, bljedoi , optoj ljelesnoj slabosti, nerazvijenosti, krlljavosti, slaboj otpomoj snazi. Manifestacije "duevne degeneracije" su glupavost i drugi vidovi smanjivanja duevnih sJX>sobnosti, histerija i neurestenija, psihike anomalije, sve duevne bolesti, " ... etiki defekti od moralne nastranosti pa do naklonosti zloinstvu." (Cit. djelo, str. 272.) Alkohol i duhan su glavni izvori msne patologije. Krulj zakljuuje: "S\~d ta abnonnalna stanja tielesna i duevna jesu izrazito nasljedna ..." pa, sa svoje sITane, ona "tele naciji" jer " .. .joj smanjuju njenu tjelesnu i duevnu sJX>sobnost za napredak i borbu u utakmici sa drugim narodima. "(Cit. djelo, str... 272.) Eliminacija ovih "abnonnalnih stanja" jest zadatak rasne nacionalne higijene.

15 Cit djelo, str. 343. 16 Cit. djelo, str. 264.

Um Kn/lj 512 Nacionalna eugenika je novi "ogranak biologije" i sastavni dio rasne higijene. Pod njom se podrazumijeva "higijena rasp l oavanja": "Sprijeiti raanje individua sa bolestima i nedostatcima tjelesnim i duevnim, a podupirati raanje wIih i krepkih individua jest jedan od najvanijih zahtieva rasne higijene, koji spada II opseg i obradu nacionalne eugenikc".! 7 Nacionalna eugenika " ... ima da djeluje II dva pravca, II negativnom i II pozitivnom. Negativni pravac se sastoji II tom, da se smanji odnosno sprijei raanje bolesnih i nepodobnih lanova drutva, a pozitivni pravac sastoji se II mnoenju sposobnih lanova i II usavravanju njihovu."18 Zapravo, " ... glavno teite rasne higijene lei II nacionalnoj eugenici."19

Biologija i politika
No, II kakvoj vezi stoji biologija i politika, prirodni zakon odabiranja i ljudska inteIVencije, teorija o nasljeu i rasna kultura, nacija i priroda, drava i rasna higijena? Ima mjesta za ljudsko uplitanje u bioloko: "Popravljanje i usavravanje rase treba da bude jedna od najuzvienijih i najvanijih zadataka drutva. Ono to priroda ini nesvjesno i sporo, treba da preuzme ovjek racionalno, svjesno."20 Ta, navodno, racionalna intetvencija II bioloki svijet dogaa se, primamo, preko dravnog aktiviteta, a potom kroz rasno vaspitanje i kultiviranje nacije. Socijalno zakonodavstvo21 i poreska politika22 jesu dva
17 Cit. djelo, str. 349. 18 Cit djelo, str. 350. 19 Cit djelo, str. 349. Nacionalna eugenika ima i druge zadatke, naprimjer, da ispituje odnose izmedu drutvenih klasa i nataliteta " ... jer izgleda da postoji tendencija civilizacije da umanjuje plodnost kod viih tipova"; prikuplja i istrauje biografije " ... vrlo darovitih, sposobnih i nesposobnih porodica"; istrauje " ... socijalne uticaje na brak i brane obiaje"; isputuje " ... u koliko dravna akclia stoji u opreci sa eugenikom naroito II pogledu stanja za maloumne i zloince iz navike, le im omoguuje oploavanje". Posebno " ... pitanje o interniranju nepodobnih treba uzeli II prouavanje." (Cit djelo, str. 353.)

20 Cit djelo, sir. 349.

21 Socijalnim zakonodavstvom otklanjaju se drutveni uslovi koji podstiu rasnu patologiju, naprimjer, u oblasti javnog zdravstva, stanovanja, ishrane, kolstva, radnih mjesta, socijalne higijene, a!koholivna, prisilne inlemaclie zaraznih. bolesnika j s!. Otuda su rasna i socijalna higijena II tijesnoj meusobnoj vezi. (Cit. djelo, str. 345, 346, 347.) 22 "Sve iO slui dobrom rugijenskom ivotu ne smije biti oporezovano, nego mora IO vee olakice uivati." (Cit djelo, str. 348.) A sve to sudjeluje II rasnoj patologij~ posebno alkohol i duhan, mora biti podvrgnuto rigoroLJ1Om op:!rezivanju. (Cit. djelo, str.. 348.)

UroKrulj

513

najvanija vida angamana drave na rasnoj higijeni i nacionalnoj eugenici.23 U ovim oblicima drava se involvira II individualnu mentalnu i javnu, socijalnu higijenu, a one, sa svoje strane, i jesu kljune dimenzije rasne higijene u njenom socijalnom i politikom aspektu. Pravnom regulativom ogranienja i zabrana braka drava treba posebno da afirmira naela i smisao nacionalne eugenike. 24 No, naela rasne higijene i nacionalne eugenike trebaju postati, mehanizirni socijalnog uenja i kultiviranja, interiorizirana, tako da jesu dio obiajne socijalizacije, svakodnevne svijesti i sastavni dio nacionalnih dunosti. Ali, moraju postati i sastavni dio opeg obrazovanja dravnika i politiara. 25

Nacionalizam i patriotizam
Tu se, onda, uspostavljaju veze izmeu biologije, nacionalizma i patriotizma. "Naela i svrha nacionalne eugenike treba da prodru u nacionalnu svijest naroda i svakog pojedinca. To treba da bude jedan dio nacionalnih dunosti, sastavni dio modernog patriotizma."26 Jer " ... popravak i usavravanje rase odnosno nacije jedan je od najuzvienijih i najvanijih stvari, za kojom treba da idemo. Nacionalna eugenika treba
23 Neke elemente svojih koncepcijskih stanovita o rasnoj i socijalnj higijeni Uro Krulj e izloiti u govoru odranom u 75. sjednici bosanskohercegovakog Sabora (5.- 18.) marta 1911. Ovaj govor u preraenom obliku objavljenje u Pregledu, Sarajevo, 113, 15. maj 1911.

24 Brak i raanje nisu, u njegovom interpretaciji, privatna stvar pojedinca, drava ima
pravo da organiava i :mbranjuje sklapanje brakova ukoliko su inkompatibiini principima nacionalne eugenike. otud se i ..... slobOOa u proizvoenju novog narataja mora dovesti u sklad s inleresom drutva, drave j nacije,jer sve rave p::lSljedice raanja nesposobnih, bolesnih i degenerisanih individua snosi najzad drutvo, nacija i drava, zato se ni raanje djece ne smije smatrati kao isto privama stvar pojedinca." (Cil. djelo, str. 351.) sa stanovita nacionalne eugenike, po njegovom miljenju, zakonom treba zabraniti brakove nasljedno optcreenih osoba (idiotima, duevnim bolesnicima, epileptiarima, zloincima iz navike, teko tuberkuloznima i notomim pijanicama.) PO principima nacionalne eugenike donja granica za brani ivot kod ena bi bila barem osamnaesta a kod mukaraca dvadesetpeta godina. A gornja granica kod ena je etrdeseta a kod mukaraca pedeseta, pa se ..... u godinama izvan tih granica ne bi smjela djeca zaeti." (Cit. djelo, str. 354.) 25 "Rasna i socijalna higijena duboko :msijeca II sam dravni ivot, tako da i obrazo.vanje dravnika za poziv, kao i IXl l itiara, iziskuje ne samo studiju filosofije, istorije i nacionalne ekonomije, nego i opsenu studiju biolokih faktora, naroilo rasne higijene, kao nauke koja pokazuje u emu sc sastoji vrsnoa i sposobnost jednog naroda i kako jedan narod postaje ~elesno i duevno jak." (Cit djelo, str. 263.) 26 Cit djelo, str. 350.

514

UroKrulj tako da prome jedan narod, da postane, kako to Galtan divno veli, njegovom nacionalnom religijom."27 Zato naela nacionalne eugenike, a

posebno eugeniki zahtievi koji se odnose na sklapanje brakova, ", .. treba da prodru II rasnu i nacionalnu svijest pojedinca",28 zapravo ", .. treba da prodru II ivot i obiaje nacije pa da postanu neto sasvim obino."29 Temeljni sadraj nacionalizma i sastoji se II osvijetenoj recepcij i imperativa rasnog kultiviranja. ''Nacionalizam kao jedan od glavnih inilaca dananjeg doba i dananjeg drutva, zagovara neumitno rasno kultivisanje nacije po zah~evima rasne higijene."30 Patriotizam se i sastoj i II tome to e pojedinci osvijeteno recipirati naela rasne higijene j nacionalne eugenike i doivljavati ih intimno, a ne pod presijom, kao bitnu komponenru svojih nacionalnih dunosti uopte. Rasno kultiviranje jest " ... postulat nacionalizma."3! Rasna higijena moe se afinnirati " ... podizanjem rasne svijesti i modernog patriotizma."32

Unutar svog temeljnog socijaldatvinistikog i rasnog diskursa Krulj razvija i izlae i neke druge dimenzije II svom JXlimanju nacionalizma i patriotizma. Prije svega, smatra da dananje " ... razvie ljudskog drutva nalazi se II fazi nacionalizma ... " i da su nacije, zapravo, " ... drutvene jedinice, na koje je podijeljeno, ili u kojima je okupljeno dananje kulturno Ijudstvo."33 Nacionalizam je " ... produkt vieg stupnja razvia, produkt jedne vee kulture."34 No, i on se, kao to smo vidjeli, tumai II diskursu socijaldarvinizma: II njegovoj osnovi stoj i prirodni zakon borbe za samoodranjem, a egoizam je njegov glavni faktor. 35 Kad se egoizam kao sredstvo samodranja proiri na cijelu zajednicu, on se onda transfonnira u altlUizam: " ... altruizam u okviru jedne nacije jest proireni egoizam".36 Nacionalni egoizam uzima unutar modernih nacija
27 Cit. djelo, str. 350.

28 Cil.djelo, str. 354. 29 Cit. djelo, str. 354. 30 Cit. djelo, str. 262. 31 Cit. djelo, str. 263. 32 CLt. d lO, str. "64 . Je _

33 Uro Krulj, Modemi patriotizum,Pregled, Sarajevo, br. 3., 15. avgust 1912., str. 120. 34 Cit.djelo, str. 121. 35 Cit. djelo, str. 121. 36 CI!. djelo, str. 121.

UroKmlj 515 oblik patriotizma: ''patriotizam je nacionalni egoizam, ali ... predstavlja ve jednu poodmaklu fazu egoizma, jer se rasprostire na mnogobrojne lanove jedne nacije. Patriotizam je prema tomu jedan stepen altruizma"37 Patriotizam je, zapravo, "sredstvo nacionalizma". I nacionalizam i patriotizam imaju jedinstven zahtiev: " ... da jedna nacija postigne jedinstvo i slobodu kao prve uslove za postignue veliine i snage nacionalnokulturne, da zadri svoje osobine, koje je karakteriu kao naciju i da sve te karakteristike i dobre osobine razvije i dovodi do savrenstva, da cijeli narod povede kulturnom progresu, kulturnom savrenstvu. "38
On, razlikuje "sentimentalni", "fonnalistiki"39 i "pravi", "moderni" patriotizam40 koji je, zapravo, projzvod moderne kulture i korespondira sa njenim vrijednostima. 41 Pod modernim patriotizmom, a njega " ... treba kod nas tek odgojiti ... ", Krulj podrazumijeva patriotizam " ... koji dovodi u vezu personalni interes s nacionalnim dunostima, gdje se nain ivota pojedinaca udeava i dovodi u sklad sa dobrom i napretkom nacije i rasne kulture."42 U odnosu na "fonnalistiki i sentimentaln i patriotizam" koji ".o. moe da odvede naciju na stranputicu i u propast ... ",43 moderni patriotizam, zasnovan na sintezi i hannoniji interesa individua i nacionalnih dunosti kao interioriziranih vrijednosti koje se vie ne shvataju kao spoljanja, nametnuta nunost nego kao osvijeteno prihvaeni nonnativitet, " ... vodi samo jaanju, veliini i savrenstvu nacije, jer se osniva na modernim naukama i na zdravom shvatanju."44 Pod modernim naukama ovdje se, prije svega, podrazumijevaju biologija, medicina i socijaldarvinistiki i rasno-bioloki pojmljena sociologija pa, kao to smo vidj eli, rasna kultura kao nacionalna dunost i ini supstancijalnu sadrinu modernog patriotizma.

37 Cit. djelo, Slr. 121.

38 Cit. djelo, str. 122.

39 za "fomm1istikog patriotu" karakteristino je to da on " ... misli da je uinio svoju nacionalnu dunost ako je na svoju vinsku au stavio nacionalnu trobojku ili sliku kakvog naciona1oog heroja ...". (Cit djelo, str. 123.)

40 Nacionuina rasI/u higijenu, cit. izd., sU". 263.

41 Moderni patriotiZam, cit. izd., str. 122.
42 Nacionalna rasna higijenu, cit. izd.., str. 263. 43 Moderni patriotizam, cit. izd., str. 123.

44 Cit djelo, str. 123.

516 Uro Krulj No, moderni patriota, smatra Uro Krulj, podvrgava se zahtjevima ne samo rasne higijene nego i onim " ... koje na nj stavljaju moderne nauke kao ... sociologija, ekonomija, moderna etika i moralna naela"45 Na toj scijentistikoj osnovi, moderni patriotizam " ... ide za tim, da nacija postane zbir ne samo tieJesno zdravih, nego i intelektualno izvrsnih individua. on razvija i usavrava eti ke i moralne sposobnosti, gaji sve vrline ojstva, vitetva, hrabrosti, asti, karakternosti i povrtvovanosti. Tei da sve, dobre i rijetke sposobnosti razvije i umnoi, a nevaljale i neJXXlobne istrijebi... Jednom rijeju on tei za savrenstvom individue i nacije."46

Kritika "pseudohumanizma"
od navedenih stajalita, Uro Krulj se pokazuje kao rigorozni krit iar modernog drutva u njegovoj socijalnoj dimenziji. Njime vlada " ... pseudohumanost, kojaje mnogo doprinijela, to su pojedine dananje rase odnosno nacije oslabile i istanale."47 Naela rasne higijene i nacionalne eugenike se ignoriraju a ona se ne mogu " ... sloiti sa lanom humanou dananjeg drutva."48 Otuda i tvrdi kako se naalost " ... dananja civil~cija stavila (se) donekle u oprenost sa rasnom higijenom. Dananje sociaino stanje unitilo je prirodno odabiranje, koje vri ienj e rase. Socialni poredak dananjeg drutva omoguava rasno bolesnim, nepodobnim, degenerisanirn oploavanje i mnoenje isto tako, eventualno i lake, nego li najsposobnijim i najzdravijim."49 Ne zastupa nikakve "drakonske mjere" II primjeni ovih naela, ali smatra daje izraz lanog humanizma to to moderne drave raanj e djece smatraju kao privatnu stvar. ''Takvu humanost treba refonrusati. Osjeaj i dobroinstvo mora se svesti u granice razvia rasne snage, a ne smije voditi nacionalnom opadanju i degenerisanju."50
45 Moderni patriotizam, cit izd., str. 123. U skladu s tim, patriotizam se pokazuje
II

Po lazei

angamanu na ekonomskom jaanju nacije, paje ak i tedljivost jedan dio patriotizma, zatim, na unapreivanju zdravstvenog stanja nacije primjenom naela rasne higijene i nacionalne eugenike, a posebno na planu porodinog ivota budui da je " ... velik patriotizam dati naciji lijep broj potomaka zdravih tjelesno, sposobnih duevno, estitih moralno, osiguranih materijalno." (Citdjelo, SIT. 124.) 46 Cit djelo, str. 124.

47 Nacionalna rasna higijena, cit. izd., str. 263.

48 Cit djelo, SIT. 263. 49 Cit. djelo, SIT. 264. 50 Cit djelo, SIT. 264.

Uro Kndj
Kritiki

517

osvrt

U kontekstu pozicioniranja fenomena etniciteta i fenomena nacionaliteta u savremenoj socijalnoj antropologiji Riard Denkins e rei: "Poto su posle 1945. godine ideje "rase" izale na lo glas u javnosti i naunim krugovima, etnicitet je predusretljivo uskoio u tu prazninu, postajui borbeni pokli u esto krvavoj reorganizaciji sveta posle okonanja hladnog rata. Bestidnost "etnikog ienja" stoji rame uz rame sa ranijim eufemizmima kao to su "rasna higijena" i "konano reenje."51 No, nisu tek nakon II svjetskog rata, nego, ak i u doba svog nastajanja, naravno, u diskursu liberalno-demokratske i humanistike misli, ras istike teorije i politike "rasne higijene" bile demaskirane i kompromitirane. Ne moramo, dakle, fonnirati kritiki otklon prema Kruljovim temeljnim kategorijama tek po standardima emancipatorske misli druge polovine 20. stoljea. No, on, pokazalo se, nije bio II dosluhu sa onodobnim zapadnoevropskim kritikim dekonstrukcijama rasistikih teorija i socijaldaIVinizma uope pa zato i njegovu misao po onovremenim standardima emancipatorskog diskursa, situiramo u maticu politike i kulturne desnice i konzervativne ideologije uope. Istina, mjestimice je Uro Krulj svjestan rizika u primjeni "naela" rasne higijene i nacionalne eugenike. Naprimjer, iako zagovara zabranu braka prema naelima nacionalne eugenike, ipak e rei kako je " ... za sada teko postaviti granicu kod koje bi brak. bio zabranjen ... ".52 Kao daje svjestan manipulativnih implikacija koje se ne mogu kontrolirati i drati unutar znanstvenih uzusa, ako su oni uope i mogui , onih naela pa i upozorava da njihova aplikacija ne mora imati radikalne oblike ili " ... oblik. partanskog obiaja unitavanja slabunjave djece ...".53 No, ova uzgredna upozorenja ne dovode II pitanje njegova koncepcijska stanovita. A ona, u osnovi poivaju na recqx:iji biologistikog tumanja historije i njegovih podvarijanti - socijaldan'illizma i rasizma - i definiramo to tako, bioloko-medicinskog scijentizma. Recepira on biologizam u njegovom socijaldarvinistikom obliku. Osvijeteno prihvata socijaldarvillizam koji u tumaenju historije kao historije supstancijalnih sukoba operira sa tri temeljne kategorije: borba 51 Riard Denkins, Etnicitet u novom k!/uru, Biblioteka XX vek, Beograd, 2001., str. 19. 52 NacionalIla rasna higijella, cit. izd., Sir. 353.
53 Cit. djelo, str. 263.

518

Uro Krulj

za opstanak. selekcija kao prirodno odabiranje i mutacija - evolucija vrsta. Darvinova bioloka teorija sada se tansfonnira II nauk. o prirodi historije i II socijalno-politi ko uenje. Historija kao historija borbi jest

historija odabiranja najboljih, najjaih, najsposobnijih. Vidjeli smo da i Uro Krulj II svojoj slici historije konzistentno slijedi socijaldarvinizarn.
No, ide on dalje, pa uz socijaldarvinizam recipira jo jednu varijantu biolokih teorija historije i drutva. Prihvata, zapravo, rasistiki biologizam. Za razliku od drugih srpskih intelektualaca II Bosni i

prihvataju rasnu teoriju nacije, ali je izvode vie nereflektirano, Uro Krulj sada recipira ovu "teoriju" i II njenom "znastvenom liku."
U diskursu rasist ikog biologizma historija nije vie borba individua nego borba izmoou kolektiviteta, ovdje rasa i naroda kao rasno individua liziranih entiteta. Pobjeuju u tim borbama samo bioloki vrednije, genetski superiornije rase, a propadaju oni narodi ija je rasna supstancija bioloki bezvrednija. Rasistiki biologizam, otuda, i smatra da u historiji bioloki superiornije rase - vladaju, protagnosti su historije, a one rase bioloki inferiornije predisponirane su ili za pokoravanje ili za nestanak.

Hercegovini, koji,

takoer,

I ovdje Krulj konzistentno, vidjeli smo, slijedi rasistiki biologizam, pa zato, i misli historiju, naciju i moderni patriotizam kao oblike borbe za nacionalnu hegemoniju, superiornost i vladavinu nad Drugim. Njegov nacionalni patriotizam zato govori jezikom bezgraninog uveavanj a moi, ovdje, moi srpske nacije kojoj se, u sutini, i obraa: narkotiki je posjednut veliinom, snagom, hegemonijom, dominacijom,jaanjem, usavravanjem nacije. Kreui se unutar rasistike teorije i u recepciji biologistike sociologije uope, i kad to nee, Uro Krulj slijedi antihumanistiki diskurs a otkriva ga i njegov jezik. Kako je nacija, prije svega, jedan rasllo-OJganski individuum to se prema njoj i odnosi jezikom veterinara nacije. A u tom jeziku figuriraju izrazi kao to su: ienje, odstranjivanje, odbacivanje, odabiranje, istrebljivanje, usavravanje, popravljanje, umnoavanje, raanje, otklanjanje, spreavanj e, bolest, patologija, i sl. Na socijalnom i politikom tlu, to je jezik scijentokratije, naciokratije i totalitarizma. No, on, ipak, ne recipira sve teze i konzekvence ras istikih teorija, posebno one koje se odnose na favoriziranje bijelaca, arijevaca, aristokracije, i sl.

519 Moderna 2llanost je pokazala svu 2llanstvenu socijalnu i kulturnu bezvrijednost i socijaldruvinizma i rasistikog biologizma. 54 Ona je pokazala kako su socijaldarvinisti, bezrazlono, ..... obilje i zauzimanje pozicija izjednaavali s biolokom podobnou, a ekonomski laissezloire, razbojniku konkurenciju i rivalstvo s prirodnim odabiranjem."55 Pokazala je kako socijalni sukobi u historiji i u modernom vremenu ne proizilaze iz rasno-biolokih diferencija nego ih JXXlstiu i posreduju razliite tradicijom naslijeene i politikom manipulacijom instalirane predstave, i njima korespodentne prakse, o navodnim rasama i njihovoj biolokogenetskoj hrijerarhiji. Te rasistike predstave su, kako to pie Moris Divere, zapravo dio !X'litike k.amuflae, psiholokog mehanizma prenoenja, transfera ili kompenzacije za stvarna djela zla, prikrivanja, naprimjer, pljakakih ratova, ekonomske eksploatacije, stvarne socijalne neIDjesnosti, grupne ili stratumski producirane lane superiornosti i s1. 56

Uro Kl1.dj

U mjeri u kojoj slijedi socijaldarvinizam i rasistiki biologizam i Uro

Krulj pripada rukavcima modeme drutvene znanosti uope. Njegova pretenzija da utemelj i veze izmeu biologije i politike poiva na pseudoznanstvenim osnovama, dakle, na znanstveno bezvrijednoj sintezi socijaldatvinizma i biolokog rasizma. No, ta pretenzija, osim u uem znanstvenom kontekstu, vidjeli smo, imala je ire poli tike implikacije. Jedna od njih ispoljava se, definirali smo to tako, kao biololw - medicinski scijefl tizam. 57 A on doputa scijentokratiji i naciokratiji, i to, vidjeli smo, u njihovom uenom pakh1, da pod izgovorom aplikacije do sti gnua moderne, prije svega, medicinske znanosti, intervenira u ivi svijet individua i oblikuje ivot nacije, ne po naelima slobode, humanizma, etike personalizma i demokratije, nego po halucinantnim predstavama nacionalnog inenjeringa i njegovih socijaldarvinis tikih uobraenja: rasnog usavravanja i ideala

54 O tome iscrpno vidjeti u: Teodosijus Dobanski, EvoilIcija oveanstva, Nolit, Beograd, 1982.

55 Dobanski, Evolllcija oveanstva, nav. djelo, str. 23. 56 Moris Divefe, Uvod u poliliku, Savremena administracija, Beograd. 1966, str. 25.
57 Naravno, Uro Krulj ne upotrebljava termin "scijentokratija", no, II naem uvidu, s njim se moe pokriti i izraziti njegova hipostaza ideje o "znanstveno-rncionalnom" reguliranju, korekcijama i usavravanju procesa koji. inae, potpadaju pod, kako sam pie, prirodne zakone odabiranja.

UroKrulj rasne istote, dravno-politikog ekspanzionizma i aspiracije Nacije na vladavinu Drugima. Pri tome, mada je medicinski strunjak, ne pokazuje svijest o rigoroznim granicama ondanje genetske znanosti. Pa ipak, sa njenog tla deducira vieznano problematine, ne samo znanstvene nego, to je jo vanije, socijalne i poli tike projekcije i nacionalne normativitete. Jedna od njih jest i njegova, niim utemeljena, kritika modeme, javne, socijalne politike na evropskom Zapadu kao pseudohumanizma i, navodne, dekadencije modeme civilizacije.
520

Njegova sinteza biologije i politike, II kranjoj liniji, izlae naciju scijentokratsko-naciokratskim manipulacijama a njenu historijsku perspektivu II odnosu spram drugih naroda vee za odgoj II duhu ekspanzionizma i socijalizaciju logikom hegemonskih pretenzija. Njegov nacionalni patriotizam u sutini i nije nita drugo do scijentokratski, na rasI/oj higijeni i nacioIlaInoj eugenici utemeljeni, na sintezi socijaldarvinizma i rasizma zasnovani, javni odgoj srpske nacije za antidemokratizam, totalitarizam i imperijalizam. OVU implikaciju ne dovodi u pitanje ni to to on, plediraj ui za hannoniju individualnih interesa i interesa nacije kao cjeline, posebnih afiniteta osoba i kolektivnih nacionalnih dunosti, hoe da sauva smisao za etiku personalizma. Jednostavno, onaje ovdje deklarativna, retorika, formalna, jer je inkonzistentna njegovom temeljnom stajalitu o nacij i kao rasno-biolokom organizmu koji, onda, iz svoje prirode, dakle, iz nadpersonalnih zakona odbiranja, nagona za samoodranjem i porivima za hegemonijom, namee nacionalne dunosti kao nadindividualne, nune, predestinirane, uz to i sakralizirane, imperative. Iz sinteze socijaldanrinizma i biologistikog rasizma ne moe se deducirati logiki ni etika personalizrna ni ethos slobode ni demokratski svijet unutamacionalnog i internacionalnog ivota. Kruljov pokuaj da sugerira i elaborira moguu sintezu biologije i politike, medicine i drave, prirode i nacije, historije i genetike, kulture i prirodne znanosti, nacionalnog patriotizma i diskursa biomedicinske znanosti - do kraja je atipiolI, osebujan, autorski kad se posmatra II cjelini i u magistralnim tokovima socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. No, i po nekritikoj recepciji socijaldarvinizma i biolokog rasizma, po njihovom instaliranju u temelje projektirane nacionalno-dravne politika i javnog vrijednosnog odgoja srpske nacije te po nekritinom, himninom preferiranju scijentokratsko-naciokratske kompetencije u oblikovanju socijalnog ivota i

521 nacionalne aksiologije, sa svim njenim antidemokratskim implikacija. ma, Uro Krulj i ima ekskluzivno mjesto II historiji socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini. Dijeli on. preko nekritike recepcije SO~ cijaldarvinizma i rasnih teorija, i sa njihovim konzekvencijama, sa drugim, i to ne samo srpskim, intelektualcima svoga vremena opu mentalnu, intelektualnu i kulturnu zatvorenost ka otkrivanju i prisvajanju II ono vrijeme emancipatorski orijentirane liberalno-demokratske pa i marksistike, odnosno, socijaldemokratske fi lozofije i javne kulture sa evropskog Zapada.

Uro Krnlj

523

z historiografiju i knjievnu historiju i u mediju drugih manstvenih disciplina socijalna i politika misao pronalazi pros-

tor svoje objektivacije. U takve discipline, unutar kojih se

misao pojavljuje II svom mimikrijskom obliku, uVItavamo historijsku geografiju, etnologiju, etniku psihologiju i antropogeografiju. U paradigmatinom smislu razvija ove discipline II bosanskohercegovakom kontekstu. Jefto Dedijer. Bitne dimenzije njegovog politikog miljenja formulirane su i publicirane unutar ovih disciplina.
Etniki

politika

pansrbizam

I Jefto Dedijer, poput drugih bosanskosrpskih intelekrualaca, stoji posebno spram Bosne i Hercegovine, na stanovitu etnikog pansrbizma. 1 pri tome e II pomo pozvati istraivanja unutar historijske geografije, antropogeografije i etnologije.2 Otuda on " ... zapadnim srpskim zemljama ... "
! on sc iri i izvan Bosne i Hercegovine, pa Dedijer, naprimjer, govori o "skopskoj Staroj Srbiji", o srpskom nanxlu u ''Makedoniji i dijelovima Sr.are Srbije", o "Kosovskoj Staroj Srbiji" i sL (J. Dedijer, Srbi i Bugari, Pregled, Sarajevo, br. 9, 10, ll. i 12. april
1913., str. 427). 2 Svoja etnografska istraivanja, slijedei Jovana Cvijia, a on je i za njega ncupitljiv :manstveni autoritet, Jetlo Dedijer temelji na istraivanju narodne tradicije i njene, navodne, \jerodoslojnosti. Etnografsku historiju, dakle, on zasniva, primamo na nanxlnoj memoriji. r tu jc kljuna granica njegove etnografije.

524

Jefto Dedijer

smatra i " ...Ravuniju, Hum i Bosnu .. ."3 Etnografska istraivanja ll ", .. Bosni nijesu ovako intenzivno izvoena, kao II drugim srpskim zem1jama,"4 Bosanskohercegovako stanovnitvo je uglavnom II etnikom smislu srpsko, a II vjerskom smislu pravoslavno. "Osobito su pravoslavni i Bogumili prelazili na Islam, katolici su bili II veoj mjeri zatie n i od susjednih katolikih drava, i ini se da e to biti uzrok to su neke pravoslavne porodice prelazile II katoliku vjeru, koja imje bila blia od Islama."5 U njegovoj percepciji samo pravoslavni II Bosni ", .. imaju i nacionalnu svjest i nacionalne tenje, koje se odlikuju osobitom intenzivnou."6 Na drugoj strani, ", .. za Muslimane ... moe se rei da nemaju nacionalne svijesti. Kod Muslimana nju je zamjenjivala osjeanj e pripadanja jednoj dravi i religiji, od koj ih su im dolazila i izvjesna socijalna i ekonomska preimustva, Ako su Muslimani izgubili nacionalnu svijest, ostala im je nacionalna tradiCija i ta je nesumnj ivo srpska."7 Ona nije u potpunosti zaboravljena, pa dio Muslimana zna za svoje srpsko etniko porijeklo i za svoju prvobitnu pravoslavnu vjeru, Otuda: "Veliki dio muslimanskih starinaca ima srpsku tradiciju, Oni vele redovno da su "od Srba", Mnogi znaju da su bili pravoslavne vjere, i svojataju se s mnogim pravoslavnim bratstvima."8 A, na drugoj strani, ", .. i mnoga katolika bratstva predstavljaju pokato1iene pravoslavne starince."9 A i oni, katolici, govorei pri tome" o narodu, o seljacima", zapravo, "nemaju nacionalne svijesti", odnosno, ", .. sve do novijeg vremena nijesu imali ni nacionalne svijesti, ni nacionalnih tenji. Pripadnost ka rol ikoj vjeri i velika ljubav prema svemu to je katol iko bila su njihova glavna osj eanj a. Zbog toga nije nerazwnljivo to su oni u najnovije vrijeme prihvatili hrvatsko ime, i postali gotovo bezuslovni sljedbenici austrijske dra~e ideje."lO Inae, u njegovom uvidu, najmanje je

3 Srbi i Bugari, str. 433.

4 Jefto Dedijer, Porijeklo bosallskohelregovakog sianovI1iNa, Pregled, Sarajevo, br. 7

i 8, 15. januar 1911., str. 423.

5 Cit djelo, str. 425. 6 J. Dedijer, Hercegovina, Antropogeografske studije, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1991., str. 122. 7 Cit. djelo, str. 122.

8 Porijeklo oosanskohercegovakog stanovnitva, cit. izd, str. 425. 9 Cit. djelo, str. 425.
10 J. Dedijer, Hercegovina, cit. izd., str. 122.

lejto Dedijer

525

starinaca u BiH - katolika. I I Za muslimane koji su " ... svoju sudbinu vezali za sudbinu turske drave..." to je 'oilo najfata1nije",jer nisu, kao pravoslavni " ... koji imaju iskljuivo karakter planinskog naroda..."12 i koji su bili " ... najagilniji i najekspanzivniji od svih...", mogli sauvati svoju izvornost i spasiti se od degeneracije. l J Muslimanska elita moi nije, uglavnom, autohtono bosanska, nego doseljenika.1 4 Meu Muslimanima " ... ima neto ostataka srednjevjekovnog plemstva ali ovi ne predstavljaju najvee itluk-sahibije. itluki posjednici itlukih zemalja mahom su doseljenici."15 Iz ekspliciranih stanovita proizilazi da pozicija etnikog pansrbizrna jest opa pozicija koja, u krajnjem, posreduje njegovo politiko miljenje u cjelini.

Politika i njene determinacije

Ne samo politiku historiju nego i modernu politiku uope i srpsku posebno, l efto Dedijer tumai, prije svega, logikom geograjizma. Geografski poloaj i njegove geopolitike konzekvencije, a ne imanencija same srpske politike, njeni prividi, njene greke, imperijalne ambicije ili, naprimjer, neznanje, u osnovi odreuju svijet poiitike. 16
II Porijeklo bosanskohercegovakog stanovnitva, cit izd, str. 4JO. 12 Cit. djelo, str. 426. I) Muslimani i katolici kao stanovnici ravnica i gradova proli su degeneraciju kroz razne bolesli kao IO su sifilis, suica i sL (Cil. djelo Sir. 427.) 14 Najuvenije begovske fami lije, po njegovom miljenju, su doseljenike. (Cit. djelo, str. 430). Aspiraciju Srbije da i u vojnom pohodu izae na more gorljivo apologira i obrazlae i Jovan Cviji": smatrajui d!! se srpski " ... cio TlIIrod u svim svojim dijelovima osjea jedinstven II tvrdoj clji, da. izae na otvoreno more", konkretno na Jadransko more na tlu Albanije to srpska vojska i ini zauzimajui dio albanske obale,jer od loga "zavisi ekonomska nezavisnost Srbije." (Jovan C\iji, Pristup Srbije na Jadran , "Pregled", br. 9, 10, 11 i 12_april 1912. (1. april 191 3.), str_524.) 15 Cit. djelo, str. 4JO. Dedijer smatra da nebosansko porijeklo muslimanske elite ekonomske moi ne proizvOOi i uskraivanje njihovih prava na zemljini posjed. To porijeklo, z-apravo, "... nita ne mnanjuje njihova prava koja mogu uo~te u itlucima imati, ali ~e besmislica TlII osnovu toga pretendovati na veliku starinu." (Cit djelo, str. 431.) 6 Te-Linom "naeg geografskog poloaja" izmedu turskog imperijali2ma i zapadnog, imperijalnog, aU'itrougarskog kalolici2ma, on e, naprimjer, protumaiti povijesnu "sudbinu" srednjO\jekovne, novovjekovne i savremene srpske drave. (Srbi i Bugari, cit izd. str. 428). Isti geografski apriorij, II zajednici sa drugim faktorima, objanjava politiku i drugih naroda, ovdje, naprimjer, Bugara: ''Za nas je od vainosti da sada znamo da li e bugruski narodni genije biti u stanju da pogodi svoj e puteve na koji ga upuuje njegova prolost, njegova snaga i geografski poloaj." (Cit. djelo, str. 440).

JeJto Dedijer Paradigmatina je II tom smislu, a II kontekstu elaboracije, ambicija sIpske drave da izae na more l7 i njegov uvid: "Geografske prilike i naa najnovija istorija propisale su nau buduu politiku ... ".18 A i

526

bugarsku nacionalnu politiku odreuje to to se Bugarska ..... danas ne

nalazi na putu nijednom osvajau izvan Balkanskog poluostrva."19 No, nije samo II geografskom individualitetu politika unaprijed izdiktirana. U onaj apriorij koji detenninira politiku uvrtava Dedijer i karakter etnogeneze, odnosno, etnikorasni sastav ovog ili onog naroda U tom smislu e, II kontekstu tumaenja srpske i bugarske nacionalne politike, i tvrditi: 'Mnogi momenti koji se javljaju II politikom ivotu obiju naroda mogu se smatrati kao posljedica ovih osnovnih etnikih razlika...".20 U etnografskoj historiji naroda, data je, dakle, ona apriorna determinacija i politike historije i moderne politike uopte)' Napokon, ona apriorna detenninacija nacionalno-dravne politike dataje i II etnikoj psihologiji, odnosno, u "etnikoj dui" ili "nacionalnom karakteru".22 A on je, dijelom, i konzekvencija rasnoetnikih individualiteta. Samo politika koja uspijeva da u sebi same cjelinu nacionalne duevnosti jest historijski produktivna. Takva je i srpska radikalna politika. Jer, radikalna stranka "... kao predstavnik apsolutne veine stanovnitva sjedinila je u sebi raznovrsne psiholoke osobine naeg naroda... (a osebno, nap. E. Z.) ... borbenost i organizatorski duh.''.23
17 Stoji on na stanovitu da se "... ne moe (se) zamisliti velika kopnena drava bez mora i kopnene sile." (Cit. djelo, Sir. 440). 18 Cit. djelo, sir. 441 . 19 CiL djelo. Sir. 435. 20 Cit. djelo, sir. 430. 21 Bugar.>1ci nacionaJno...dravni i politiki ivot umnogome je odreen bugarskom elnOgenezom. Bugarski narod je proizvod "mOllgolsko-turskih i tatarskih naroda." (Cit. djelo, str. 431.) on je dijelom j slavenski narod, u njegov sustav ulaze i Vlasi, masa Kumana i Turaka iz osmanskog doba, AJbanasa i krimsk:ih Tatara. ova etnogeneza odredila je politiku historiju Bugara. Naravno, srpska etnografska historija je drugaija, daleko je etniki "istija", slavensko-srpska ctnika individualnost je sauvana to je imalo i reperkusije na srpsku politiku i srpski nacionalni karakter. (Cit. djelo, str. 433-435.).

22 Ove sintagme Dedijer posebno upotrebljava u tekstu Na nacionalizam, Pregled,

Sarajevo, br. 5, l S. septembar 1910.

23

1. Dedijer, Demokratija s lica i naliio. Promatranja iz politike borbe

II

Srbiji,

Pregled, br. 4-5, 15. maj 1912., str. 182. Sa taljenjem konstatira Dedijer da takva politika sinteza nije uspjela u Bosni i Hercegovini: " .. mi vidimo na alost da se u nas nijesu mogli podudariti elementi s ovako raznovrsnim osobinama i stvoriti jednu vclilru ijaku politiku organizaciju." (Cit. djelo, str. 183.)

JeJto Dedijer

527

Partije i

politike

borbe

U onim apriorijima ne isctpljuje se Dedijerevo JXlimanje JXllitike. Uz njih, i pojmovni par p,ijatelj~lIepJijatelj jest temeljni diskurs lUlutar kojeg on JXlima bit politike uopte, i srpske nacionalne politike, JXlsebno. on se, zapravo, pojavljuje kao analitiar srpskih i IX>litikih borbi i individualite~ ta politikih partija u Srbiji. No, li tim analizama, to imanentno, a to eksplicitno, provejava i njegovo ne samo deskriptivno nego i nomlGtivno shvatanje politike. Ono je utemeljeno na etnografiji, a objektivirano empi~ rijski, u njegovoj recepciji, u srpskom radikalizrnu24 koji se predstavljao kao " ... rusofilska, austrofobska, panbalkanska i pansrpska stranka"25 Ali, i u ovom normativnom kontekstu, uz one apriorne determinacije politike, figurira miljenje politike iz perspektive diferencije svijeta naroda na pfijateIje i neprijatelje. Srpsku nacionalnu politiku, i II njenom deskriptivnom, i u njenom nonnativnom liku, definira6e on u ovim kategorijama. 26 Misli on, dakle, na du one eme, politiku i lUlutamju i vanjsku, u kategorijama nadmoi, superiorne sile, vladavine i dominacije. No, iz srpskog nacionalnog karaktera, proizilaze, u njegovom kritikom diskursu i izopaenja politike. Otuda i istupa protiv fXllitike koja se zasniva na ''kuItu linosti", politike koja na osnovama toga kulta " ... postaje inadijska, lina, zajedljiva, tvrdoglava i osjetljiva.''27 Politike partije utemeljene na toj patologiji postaju " ... zlo, teret drutveni, jer one ne voe borbe za principe i metode ve za linost:i .''28 Ne podrava " ... previe borbene energije... " u IX>iitici uopte, i stpSkoj radikalnoj politici, {Xlsebno.29 Protivnik je personalnih koncesija, "zastupanja privatnih interesa" i predominacije "stranakih linosti" u politici i dravnoj upravi. 30 Radikalni
24 Preferirajui srpski radikalizam, u OOnosu na srpske liberale i "naprednjake", smaIrajui da je on unio u srpski narod demokratske vrijecbtosti kao to su optinska samouprava, opte i direktno pravo glasa i sl., Dedijer e i kritiki pisati o ovoj dimenziji srpske politike, kritiki akcentirajuci kako je ona, recipirajui soc ijalistike ideje, zapravo, zanemarila pitanja vojske, administracije, inovnika pitanje i sl. (Demokratija s lica i nalija, cit. izd., str. \78. i 179.) 25 Cit. djelo, str. 180. 26 Naprimjer, govori on o " ... kulrumoj i materijalnoj nadmoi naih neprijatelja... ", (Na nacionalizam, cit. izd., str. 280), O nalogu da Srbi budu superiorniji od " ...naih n~jatelja ... " (Cit. djelo, str. 281.) 2 Cit. djelo, str. 277. 28 Cit. djelo, str. 277. 29 Demokratija s lica i llalija, cit. izd., str. 183. 30 Cit djelo, str. 184.

Je/to Dedijer 528 je kritiar antagonizama izmeu inteligencije3 1 i seljatva II empirijskoj politici i partijskim borbama)l Sve to, uz koncepcijsku i pragmatinu preferenciju ove ideologije-politike, obiljeava, II njegovom kritikom

uvidu, srpsku radikalnu politiku.

Iza ovakvih kritika stoji nj egov poredak politike vrijednosti. Na vrhu te ljestvice jest nacionalna drava33 i s njom povezani anaciona1izam koji treba da ", .. postane naa nasuna duevna potreba".34 Nadalje, ustavnost, demokratija, autonomija pojedinca, graanska prava, line i socijalne slobode preferirajue su politike vrijenosti.J 5 U politike vrijednosti uvrtava Dedijer i tijesnu, participativnu, kooperativnu vezu izmeu pravoslavnog svetenstva i nacije, odnosno, nacionalne drave. 36

No, neovisno od recepcije ovih vrijednosti, najvaniji je izvor osvijetene nacionalne politike u spoznaji i orijentirajuoj aplikaciji etnike due i nacionalnog karaktera. Politika koja ima tu spoznaju moe biti historijski djelatna.

Nacionalni karakter
Unutar etnografskih istraivanja uputa se lefto Dedijer u deskripciju i sintetiki prikaz, prije svega, srpskog nacionalnog karaktera. No, to nije vrijednosno neutralan ili isto znanstveni prikaz. Uz kritike opseIVacije,
31 Srpsku inteligenciju karakterizira " ... violentnost u politici", "!ina netrpeljivost j cjep idlaenje ...", nedostatak razumijevanja i irokogrudnosti i sl. (Cit. djelo, str. 186.) 32 Cit. djelo, str. 185. 33 Nacionalna dr2ava, odnosno ".o.dr 2avna ideja ini glavni dio istorije srpskog naroda ~ljednjih sto i pedeset godina". (Na nacionalizam, cit. izd., str. 277.) 4 Cit. djelo, str. 281. 35 Dedijer je kritiar nedovoljne objektivacije ovih vrijednosti II stpskoj politici, a uzrok toj insuficijenciji vidi u tome to " ... nije utvren i zatien u dovoljnoj mjeri dravni presti i autoritet, to sloboda pojedinca nije dovoljno zatiena od neopravdanih napadaja odozdo, to s uvoenjem optih sloboda nije uvedeno dovoljno reda, sistema i sigurnosti II svakom pogledu." (Na nacionalizam, cit. izd., str. 279.) No, ovaj kritiki diskurs ne smeta mu da Srbiju promovira II "pionira" oivotvorenja zapadnoevropskih grduansku-d<mluknllskih vrijednosti. 36 "o .. treba gledati da se i crkva i kler to vie angauje u optoj nacionalnoj stvari . Jer samo saradnjom tl nacionalnoj stvari moe se crkva spasiti od neminovne sudbine koja je postigla katoliku crkvu u Italiji i u Francuskoj poslije pobjede nacionalne i opte slobode." (Na nacionalizam, cit izd., str. 279.). Ovaj angaman proizilazi iz svctenikog prava na enidbu i porodicu pa je, u tom pogledu " ... na kler nacionalni i demokratski". (Cit. djelo, str. 279.)

Jefto Dedijer

529

on je noen i pozitivnom politikom motivacijom. S jedne strane, nacionalna karakterologija je tu da demonstrira opu poziciju etnikog pansrbizma to, kao to smo vidjeli, ukljuuje i ekspanzionistiko stanovite prema Bosni i Hercegovini kao"srpskim zemljama". S druge strane, ona je tu da podupre opu predstavu o Srbima kao superiorumu sa mesijanskim poslanjem. A ova predstava bilaje temeljna komponenta ideologijskog i pseudoznanstvenog legitimiranja srpsko-imperijalne politike uopte, i prema Bosni i Hercegovini, posebno.

U deskripciji srpskog nacionalnog karaktera Dedijer identificira njegove pozitivne i negativne osobine. Ne iscrpljujui njegovu listu tih osobina, ovdje emo tek u ilustrativnom smislu navesti one najfrekventnije, kako bi se vidjelo ta je i u emu se sastoji Dedijerova nacionalna karakterologija,
Srpsku nacionalnu individualnost karakteriziraju: " ... poztnvna osnova sposobna za odbranu, za progres i stvaranje")7 te oorbenost. vanredna bujnost i momentalna snaga. Iz hipostaze ovih osobina proizilaze i " ... destruktivnost naeg karaktera".38 Otuda on i izlae " ... sve mane naeg linog i nacionalnog karaktera koje smetaju naem napretku."39 U destruktivne crte srpskog nacionalnog karaktera ubraja: sklonost ka voenju borbe radi borbe same;40 " ... malo Olganizatorskog i stvarajueg rada;"4l kult linog interesa koji ignorira nacionalnu cjelinu, njene inten-cije i interese,42 preferira, ne socijalizaciju i nacionalizaciju, nego goli individualizam;43 " ... pSiholoki dekalIditizam ..." do kojeg dolazi zbog toga to su Srbi " ... primili elemente vizantijske i arapsko-turske l eventualno 37 Cit djelo, str. 280. 38 Cit djelo, str. 276. 39 Cit. djelo, str. 280. 40 ''Navikli smo na oorbu i mi traimo da se borimo.

Kad nema istinskih neprijatelja

iznalazimo ih i stvaramo iZl'lleu sebe, samo da imamo u emu vriti svoje borbene prohtjeve. Vodimo borbu radi same borbe i ona nam nije sredstvo nego cilj i pasija." (Na nacionalizam, cit. izd., Sir. 276.) 4 1 C'ILI'zd. ,str. '75 . _ 42 Ova je osobina rezultat i srpskog epskog vaspitanja: "U javnom ivotu ne vidimo cjelina, njihovih intencija i interesa ve JXljedince, linosti , i mahom sebe kao junake. Opijeni smo linom suje[om i glavni motiv javnog rada je l ina slava ili ak lina korist. Lini kult igra u nas strahovitu ulogu. Sve se nade JXllau u linosti mjesto u cjeline... Svi hoemo da smo prvi, da smo vode, a malo nas ima radnika." (Cit. djelo, str. 276.) 43 ''Mi smo danas malo socijalni i nacionalni a suvie individualni." (Cit. djelo, str. 277.)

Jefto Dedijer arapsko-perzijske kulture... Mnogi izopaeni orijentalski pogledi na svijet, na drutvo, na narod, na opte i dravne interese, koji i danas vladaju II naim aTijama porijeklom su iz tog kulnrrnog kruga. Po naim aTijama viaju se i danas tipski predstavnici ofijellta!skog, fizikog i psiholokog dekanditizma;44 sklonost ka provincijalizmu i nacionalnom partikularizmu;45 duevna stanja obiljeena stalnim promjenama sangvistikih osjeanja i stanja apatije;"46 odsustvo patriotskih i nacionalnih osjeanja II " ... obliku finih i velikih strasti kulturnih naroda ... " .47

530

S obzirom na prostornu rasprenost srpskog etnosa, Dedijer govori i o regionalnim osebujnosrima "srpsko-etnike due". Taj regionalizam srpsko-pravoslavne karakternosti ispoljava se, naprimjer, na tlu Bosanske krajine koja, II njegovoj percepciji, predstavlja 'Jugoistinu granicu pravoslavnog elementa". A Krajinici imaju " ... karakter svij u graniara, ljuti su, preduzimljivi, s energijom od momenta, prijeke udi, jednostavnih pogleda i jednostavne pameti. Ovo je jedan od najnacionalnijih krajeva nae otadbine, gdje su primarne osobine srpskog

naroda doivjele svoje osvjeenje."48

44 Cit. djelo, str. 278. 45 "Prijeti opasnost da na nacionalizam ne postane provincija/aJI partikularistiki. Nijesmo jo vaspitani da svaku pojavu posmatramo sa gledita optih nacionalnih interesa, i da interese pojedine provincije podredimo optim nacionalnim interesima. U nas se misli da se pravi patriotizam sastoji u forsiranju interesa ue otadbine i II potinjavanju optih interesa lokalnim interesima. Otuda bolesna tenja nekih krajeva da prcduzmu vodstvo u nacionalnim stvarima, i ako za to nemaju nikakvih drugih uslova osim jednog uobraenja i bezrazlol1e ambicije." (Cit. djelo, str. 278.) 46 "Mi se oduevljavamo od vremena na vrijeme. U nas se izmjenjuju stanja sangvinikog entuzijazma i jedne strane apatije. Te promjene imaju neto to nalii na ducvno stanje jednog alkoholiara. Ima itavih krajeva koji su ivjeli dugo vremena u jednom bezgraninom oduevljenju, a danas su predstavnici pesimizma i skepticizma. Kad se wlgamo izrazimo ima itavih krajcva i itavih generacija koje su iza jedne nacionalne terevenke doli u stanje nacionalnog mamurluka. Ove osobine i navike prcdstavljaju jednu veliku manu naeg nacionalnog karaktera." (Cit. djelo, str. 280.) 47 Konzekvencija je tog odsustva i odsu."tvo sinteze izmedu individualnog i opena cionalnog: "Nijesmo u stanju da velike nacionalne stvari shvatimo kao lina pitanja i sviju nas zajedno i svakog pojedinca, da opta nacionalna osjeanja uinimo linim osjeanjima, i da u vrenju nacionalnih dunosti osjetimo zadovoljenje naih li nih duhovnih potreba." (Cit. djelo, str. 280.)
48 Ponjek1o bosansko-hercegovakog stanovnitva, cit. izd., str. 428.

Jefto Dedijer 531 Spoznaja i izlaganje pozitivnih osobina i nacionalno karaktemih

"mana" treba da stoji u temelju nacionalne politike. A ona " ... treba dizati i usavravati i u tome je vanost naeg opteg nacionalnog preobraenja i vaspitanja. Mi se moramo veoma mnogo promjeniti."49 Treba nacionalno vaspitanj e da bude voeno idejom snage, superiornosti, nadmoi nad "neprijateljima". U tom smislu, Dedijer e rei: ''Moramo prosvjeivati sebe i iroke narodne mase; moramo primiti mnogo vie savremene evropske kulture i morala. Ako hoemo da odolimo neprijatelju moramo postati od njega jai . Mi treba da smo i moralniji i liberalniji, intenzivnijeg osjeanja i miljenja od naih neprijatelja."50 U kontrapunktu sa srpskim nacionalnim karakterom, Jefto Dedijer deskribira i bugarski nacionalni karakter. A on, II osnovi, proizilazi iz bugarske etnogeneze. Po svojoj nacionalnoj duevnosti, Bugari su skloni "velikim skokovima" u razvoju, naklonjeni su harizmama, velikim pojedincima i vojskovoama,51 oni su "jako nestrpljivi",52 "lete za veli inom teritorije" i "teritorijalnim uveanjem",53 "nenasitivi su za teritorijalnim osvajanjem",54 oni su "uobraeni, gordi i esto osioni". 55 To je narod koj i "pati od onoga to se zove nesvjestica od veliine",58 oni "ne znaju za odmaranje i os\jeavanje narodne mase",57 to je narod "sa velikom psiholokom manom, jako pohotljivi i esto prevrtljivi" .58 Bugari su, po svom nacionalnom karakteru, "neumorni u imitovanju, i kopiranju i mehanikom prenoenju."59
49 Na nacionalizam, cit.

im, str. 280.

so Cit djelo, str. 280.

5 J Srbi i Bugari, cil izd., str. 438. 52 Oni su " ... do nazad pedeset godina predstavljali najbjedniji narod na Balkanskom Poluostrvu, bjedniji i od Arbanasa koji su bili nekultumiji od Bugara ali slobodniji". (Gl djelo, str. 435.)

53 Cit. izd., str. 438. 54 Cit. izd, str. 439. 55 Cit. izd., str. 438. 56 Cit. izd., str. 439. 57 Cit. izd., str. 439. 58 Cit. izd., str. 440. 59 Cit. djelo, str. 438. ''Ta osobina bila je u stanju da zanese mnoge strance koji povrno promatraju. l Bugari bie predstavljeni za balkanske Japance." (Cit. djelo, str. 438.)

Jefto Dedijer Srpska nacionalna politika treba da zna za ove bugarske nacionalne crte:
one su njen temelj i orijentir. Iz srpske etnogeneze proizilazi, navodna, srpska inklinacija ka demokratiji, a iz bugarske etnogeneze proizilazi sklonost ka azijatskom despotizmu.60 I ovdje vidimo kako Dedijer etnogenezu i etnlku psihologiju uzima za osnov i izvorite djelatne fXJlitike. No, ima ambiciju da II tijesnu vezu dovede nauku i politiku: ova spoznaja je nauno djelo a ono, opet, irna praktino-politiku relevanciju.61 Nauka je tu II funkciji nacionalnog vaspitanja i usavravanja pozitivnih osobina nacionalnog karaktera.

532

Srpski nacionalni mesijanizam

U okviru svog poimanja srpskog nacionalizma, prihvata Jefto Dedijer i pUblicira ideju, mentalitet i politiku ekskluzivne povijesne misije srpstva, odnosno srpskog nacionalnog mesijanizma. Ona je, II njegovoj percepciji, menifestna jo iz doba srednjovjekovne srpske drave: srpski narod je i tada, u mesijanskom duhu, morao " ... da bude na braniku svoje slobode, balkanske nezavisnosti i interesa nekili velikih evropskili drava."62 Ideologiju srpskog mesijanizma on deducira i iz svog "orgina1nog" poimanja nacije. 'Vaskrsavanje mnogih zamrlih i zaspalih rasa i naroda od XVIII vijeka redovna je pojava na jugoistoku Evrope. Planinski narodi nisu samo najekspanzivniji, vojniki i privredno najjai, oni esto izazivaju velike drutvene i kulturne promjene. Velike planine su kolijevke mnogih velikih nacija."63 A Srbi, posebno II Bosni i Hercegovini, dijele te opte osobine i kvalitete jer su oni, kao to smo vidjeli, u Dedijerovom uvidu, autentino "planinski narod." No, mesijansko poslanje nije historijski adaktirano: ono je i supstancijalno obiljeje moderne srpske nacije i njene drave. Kraljevina Srbija " ... daje ivu sliku idealima svih balkanskih slobodnjaka. Svojim demok.ratizmom i slobodom Srbija postaje pionir zapadnoevropske civilizacije na Balkanskom poluostrvu. U toj ulozi s njome se ne moe
60 "... u politikom ivotu bugarskog naroda ima \Tlo mnogo karaktcmih crta koje su veoma sline dravnom ivotu mongolskih naroda Prednje Azije." (Cit. djelo, str. 432.) 61 ''Prouavanje i upomavanje takvih osobina (srpskog nacionalnog karaktera, nap. E. Z.) postaje vrsta naunog rada koji ima velike praktine vanosti." (Na nacionalizam, cit izd., str. 275.) 62 Srbi i Bugari, cit. izd., str. 428. 63 Porijeklo bosa"slw--hen:egovakog stanovnitva, cit. izd, str. 426.

lejto Dedijer

533

usporeivati ni jedna susjedna dfava".64 Nosilac tog mesijanstva jest

srpska radikalna politika: zato i govori o "civilizatorskoj misij i srpskog radikalizma".65 Unutar mesijanske svijesti figurira i osjeaj prepotencije i nacionalnog narcizma. 66

Kritiki

osvrt

Socijalna i pol itika misao lef1e Dedijera posredovana je etnolokom strukom - etnografskim diskursom. No, neovisno od ove mimikrije, mogue je rekonstruirati njegove temeljne politike ideje. Uostalom, vidjeli srno, njegova etnografija nije ista znanost, ona ima vannaune svrhe, a one se odnose na vaspitnu, prosvjetitelj sku, preobraavalaku ulogu nauke II nacionalnoj politici. pledira za srpsku otvorenost ka recepciji evropskih kulturnih i moralnih vrednota. Na tlu politikih vrijednosti koje osobno preferira. vidjeli smo, Dedijer, u osnovi, recipira liberalno-demokratske vrijednosti. Tu je, prije svega, kao vrijednost, preferirana ideja nacionalne drave, nacionalizma, odnosno patriotizma, graanskih prava, lokalne samouprave, osobnih i socijalnih sloboda. On zna za ove vrijednosti i javno ih hipostazira. No, istodobno, nije Dedijer uspio osvijestiti temeljne inkonzistencije izmeu ovih vrijednosti i vlastitog poimanja politike i nacije. A politika je, kao to smo vidjeli, jedan superobjektivizirani apriori} utemeljen na geografizmu, etnogenezi i nacionalnoj psihologiji. Nije, dakle, pojmio ovu protiVIjenost izmeu historijskog objektivizma i demokratskih vrijednosnih preferencija koje otvaraju prostor za indetenninistiku, za aposteriomu subjektivnost uopte, i u politici, posebno. Nije pojmio nepremostivu inkonzistenciju izmeu pozicije koja brani apriorij moi 64 J. Ikdijer, Na naciollllliz(Un, cit. izd. str. 279. 65 Cit djelo. str. 279. 66 U tom smislu e, naprimjer, za Srbiju u prvoj deceniji 20. stoljea i rei da ona "...
spada u red najslolxxlnijih i najustavnijih drava. U tome se sa Srbijom ne moc uporedivari ni jedna drava srednje i istone Evrope." (J. Dedijer, Demokratija s lica i nalija. Promatranja iz politike borbe u Srbiji, cit izd., str. 186.) Sve srpskopravoslavno superiornije je II odnosu na Drugo, ovdje, katolianstvo, pa je i pravoslavno svetenstvo, na osnovu prava na enidbu i porodicu, kao to je reeno, " ... i nacionalnije i demokrat.skije od katolikog." (J. Dedijer, Na nacionalizam, cit. izd., str. 279.)
Retoriki

Jeflo Dedijer 534 geografije i stanovita koje pledira ljudsku slobodu II historiji. Nije mogao osvijestiti nespojivost pledoajea za demokratiju i hipostaze detenninirajue, gotovo predestinirane mo i etnogeneze, etnike psihologije i superobjektivizirane etnike stvarnosti uope.
No, s onu stranu ovih protiVIjenosti, samo miljenje II diskursu etnogeneza i nacionalnih kamkterologija jest znanstveno i racionalno

neutemeljeno, a na socijalnom i politikom planu neminovno implicira

konzervatizam, totalitarizam i aksioloki anahronizam. Jer, politika

deducirana iz teze o egzistenciji jedne, monolitne, unificirane nacionalne

duevnosti nuno zavrava, na socijalnom terenu, kao drutveni unitarizam i politiki monokratizam. I jedno i drugo, nacionalni rnonocentrizam i politiki jednodirnenzionalizam supstancijalna su odreenja

totalitarizma.
A II okrutni imperijalizam zapada svaka dravna politika koje se utemeljuje i na halucinatnim predstavama o nacionalnom mesijanstvu pa iDedijerova prestava o srpskom nacionalnom poslanju pripada fundusu retrogradnih, konzervativnih, hegemonistikih ideja etablirane srpske misli onoga vremena. Iracionalnost tih predstava posebno dolazi iz njihovog utemeljenja u etnografiji tzv. planinskih naroda. U ovoj pseudoteoriji, koja je znanstveno neutemeljena, planinski narodi, a njima pripadaju i Srbi, po svojoj prirodi, navodno, preuzimaju na sebe egzistencijalne vitalnosti, civilizacijsku nadmo i mesijanska pronoenje povijesnog napretka. U odnosu na koncepcijska utemeljenja ideologije nacionalnog mesijanstva na evropskom lapadu, deducirana iz etnologije planinskih naroda, atipina je njegova percepcija izvora, karaktera i aspiracija srpskog nacionalnog mesijanstva. Neovisno od toga to njegove empirijske analize politike odraavaju konkretno povijesni kontekst, one, istovremeno, sadre II sebi i jedan lIormativifet. Percepcija politike kao zbilje utemeljene na emi prijateljneprijatelj-67 zapravo, implicira, ne samo simplifikacije svijeta politike,
67 Esencijalno odreenje politike u pojmovnom paru prijatelj-neprijatelj konstantna je prcdikacija svakog politikog konzervativizma i totalitarizma. No, do krajnjih konzekvencija poimanje politike kao autonomne, supstancijalne, a ne akcidentalne, stvarnosti sukoba prijatelja-neprijatelja razvie kasnije Karl mit, vodei ideolog njemakog nacizma. Kao to se, smatra K.. Smil, esencija ekonomije iscrpljuje II pojmovnom paru korist-teta , a morala II paru dobro-zlo, te estetike II paru lijepo-nII/o, tako se sama bit politike odreuje antagonistikim paromprijetelj-neprijatelj. O tome u: Esad Zgodi, Kult suvereniteta, FES, Sarajevo, 1997.

Jefio Dedijer 535 nego i jednu afekciju militantno -kolektivistikom politikom. Misli on, na tlu onog ematizma, zapravo, svijet politike i meunarodnih odnosa II kategorijama-vrijednostima moi, sile, vladavine i dominacije. To su normativne, imperativne vrijednosti II njegovom poimanju fXllitike kao

takve. One su,

logiki

konzekventno, i normativni ideali koje treba da

II

resorbim i srpska dravna politika. Ona, treba,

budui

skladu s tim idealima,

izraava Dedijer tu njenu maginu, toksikomanski doivljavanu opsesiju,

da kopnene drave pripadaju krugu slabih, hendikepi-

ranih, biti mona, imperijalna politika srpskog izlaska na more. No, koncepcijska-normativne percepcije biti politike uope, i srpske nacionalne politike, posebno, formulirane II onim kategorijama pripadaju anahronizmima i diskursu desnog konzervativizma II politikim refleksijama
uope .

Prepoznaje se ova afekcija teorijskim i politikim konzervativizmom i u inkonzistenciji, koju, takoer, nije osvijestio, izmeu njegovog deklarativnog etikog personalizma i aksiologije graanskih prava, na jednoj, i njegovog poimanja nacije i nacionalizma, na drugoj strani. U osnovi, istina, neosvijeteno, zastupa onjednu organsku teoriju nacije koja uvijek preferira, navodnu, istinu nacionalne cjeline, ono, navodno, ope, izvjesno dobro nacije pa je ona predindividualna, via, metafizika stvarnost. Na drugoj strani, unutar tako pojmljene j hipostazirane Nacije-Cjeline kao sakraliziranog apriorija trai on, bar verbalno, i mjesto za osobnu individualnost, te pledira za jednu sintezu privatnog interesa osoba i interesa Nacije kao, u sutini, transpersonalnog Individuuma. Liberalno i naciokratsko, aposteriorno i ariomo, Istina Cjeline i pravo subjektivnih htijenja ovdje su u neranjeivom nesuglasju. Ako se tome doda i njegova teza o historijskim apriorijima politike, onda se, uz geografIzam i organicizam, i s te strane, uskrauju mogunosti aplikacije njegovih izvornih, retoriki ekspliciranih, liberalno-demokratskih i etiko-persona !istikih vrijednosti. Do vrhunca dolaze one inkonzistencije onda kad se sueli njegova verbalno prizivana demokratska aksiologija i znanost-politika etnikog pansrbizma. Nastranu to ovaj pansrbizam nije ~storijski utemeljen i to se Dedijer u njegovom utemeljenju kree unutar predrasucme, etnocentrike historiografije koja unaprijed hoe da kvaziznanstveno dokae ideologiju i politiku pansrbizma Antidemokratizam i antihumanizam njegove tx>litike misli na tlu ove prorivrjenosti upravo dolaze do ekstremnog izraza. Sva demokratska retorika pokazuje se kao iluzija pred injenicom da etniki pansrbizam, i II njegovoj interpretaciji, na jednoj strani, vodi tota-

536

Jelto Dedijer

litarnoj, agresivnoj negaciji bosanske samosvojnosti i bonjako-musli . manskog povijesnog individualiteta. Istovremeno, na drugoj strani, priprema on, II pseudoznanstvenom, etnografskom diskursu, s recepcijom etnikog pansrbizma legitimaciju imperijalnoj politici svesrpstva ija se, tradicionalno, idejna motivacija i racionalizacija traila i II opsesijama srpskim nacionalnim mesijanstvom. I II recepcij i ove opsesivne fiksacije Jefto Dedijer se kree logikom anahronih politiko-mitolokih fantazmagorija i tl matici spske amodeme, tradicionalistike misli - ideologije i politike.
lefto Dedijer ulazi II povijest socijalne i politike misli li Bosni i Hercegovini, prije svega, po No, neovisno od ovih imanentnih
ogranienja,

recepciji, bar deklarativnoj, zapadno-evropskih politikih vrijednosti, na jednoj, i po pokuaju da, li znanstveno i demokratski anahronom diskursu, a posebno unutar etnogenetikih mitologija, politiku misli u aprioriju geopolitike, etnografije i nacionalne psihologije. Dijeli on, pri tome, ope zablude konzervativizma, ne samo srpske drutvene misli svoga vremena, nego i socijalne i politike znanosti uope, i to kako na tlu Bosne i Hercegovine tako i na tlu Zapadne Evrope. Ne samo kao konzekvencija nego i kao konstitutivni element njegove recepcije etnikogpansrbi.zma jest i poricanje bosanskog povijesnog indvidualiteta i bonjako-mu slimanskog identiteta. Bosna i Hercegovina je i u njegovoj etnografskoj percepciji etniki srpska zemlja, a Muslimani u Bosni i Hercegovini su faktiki, budui da su srpskopravoslavnog porijekla, etniki Srbi. Uz to, percipira ih iz perspektive predrasudnih, do kraja averzi nih predstava o orijentalnom: ono je izvorite supstancijalne dekadencije kojoj, navodno, ne izmiu ni bosanskohercegovaki muslimani. Nasilje nad bonjako-musliman skim individualitetom u fonni etnografske znanosti i psudoznanstveno ingnoriranje konzistentnih, masovno-narodnih bonjako-musliman skih otpora - u emu drugaija pozicija ekskluzivne, malobrojne bonjake intelektualne elite ne igra nikakvu relevantnu ulogu - njihovom prosIpskom ili proluvatskom nacionaliziranju - i li publiciranom rukopisu lefte Dedijera neskriveno figuriraju. Prema tome, i II bosalIskom i bonjakom pitanju njegova konceptualna misao pripada konvencionalnostima velikosrpskog nacionalizma te situira se II onodobni politiki, agresivni, hegemonistiki konzervativizam: II njoj nema nita od one pa i retorike recepcije liberalnodemokratskih vrijednosti. No, na drugoj strani, ni II onodobnoj, po spo-

leJto Dedijer 537 znaj nim dometima, ogranienoj historiografiji, nije on mogao nai uporite za ovakva stajalita. Konzekvencija su oni apriornog statusa etnikog pansrbizma u njegovom miljenu II cjelini. S njim, i on participira u formuliranju i populariziranju imperijalnih, hegemonistikih, velikodravnih aspiracija onovremene srpske politike uope i prema Bosni i Hercegovini, posebno.

lefto Dedijer je relevantan za historiju socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini i kao analitiar, pa dijelom, i konceptualni teoretik, prirode partija i politikih borbi, te u povijesti ove dimenzije drutvene znanosti u Bosni i Hercegovini on ima relevantno mjesto. Historija politikih partija u Bosni i Hercegovini, dakle, mora uzeti u obzir njegova iskustva, mada su ona publicirana u rukopisu koji nije izvorno, i u teorijskom, metodskom i u anrovskom smislu - politiki.

539

rukopisu i kroz druge anrovske fonne. Spontano, takva se tradicija nastavlja i II publicistici II doba austrougarske vladavine nad Bosnom.

bosanskohercegovakoj
tika

duhovno-kulturnoj i
II

publicistikoj
politikom

tradiciji jo iz doba osmanske vladavine, etika, socijalna i poli-

misao objektivirala se osim

eksplicitno

radovima srpske inteligencije. Rije je o tome da se politika misao fonnulira i izraava unutar historiografskog diskursa, a posebno II fonni historije knjievnosti. Tu maniru pmkticira i Vladimir Prakticira se i
II

OfOvi.

Pansrbizam i denacionalizacija Bonjaka

Stoji on na poziciji efnikogpansrbizma. To je bilo ope stajalite srpske inteligencije onoga doba pa on, II tom smislu, ne zastupa nikakvo atip ina ili autorski ekskluzivno stajalite.
No, i II posrednim i li eksplicitnim fonnulacijama, njegov e se etniki

pansrbizam pokazivati kao ideja i politika denacionalizacije Bonjaka-muslimana i njihove asimilacije u srpski etnikum. On zna za bonjako-muslimansku samosvijest, no, ignorira je, pa insistira na

540

Vladimir Corovi

onome to, oni, navodno jesu: "ili Srbi ili Hrvati."l Bonjaci-musli-

mani su samo " ... dio naeg (srpskog, nap. E. Z.) plemena ...".2 Smatrao je netanim " ... da se Muslimani osjeaju kao narodnost."3 Oni " ... su nacionalno bili II potpunoj neizvjesnosti. Stariji su se zvali Muslimanima i Turcima i nekoji uz to Bonjacima, dr.lei to ime s puno uvjerenja za isto nacionalno."4 Otuda, sa pozicija etnikog panstbizma i negacije bonjakog nacionalnog individualiteta, II poorativnom kontekstu, i pie kako Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak svom listu ''Bonjak'', zapravo, " ... oduzima svaku nacionalnu boju, die si se samo tim to je Bonjak i namjerno izbjegava sve, to bi ga oznai l o ili Srbinom ili Hrvatom."s Zalae se, polazei od panetnike Karadieve
ideje Srbi svi i svuda, za " ... stvarnost duhovnog jedinstva svih Srba",6 uklj uivi i Srbemuslimane. A onda slijedi stereotipna, trivijalno debumanizirajua slika Bonjaka muslimana. Rije je o " ... dijelu naeg plemena" koje je " ... puno konservatizma i predrasuda mirno gledalo iz svojih londa i ardaka, kako se sve oko njega kree i razvija, kako sve poinje da ivi drugim, intezivnijim ivotom, i koje se trzalo samo onda, kad bi mu dogorilo i kad ga je vrijeme davno pregazilo."7 Muslimani su "spor i neaktivan element"g, a uz to: "Duboka ideja nacionalne svjesnosti tua je ne samo
l Vladimir orovi, Mehmed beg KapetaJIovi, Inslitul za prouavanje Balkana, Sarajevo, 19 11., str. 1. Mehmed beg Kapetanovi ..... je najzad, jedan od onih estih tipova bosanskih Muslimana, koji su samo Bonjaci i Muslimani, koji osjeahu samo bosanski i koji su smatrali za teak grijeh biti onim to su: ili Srbi ili Hrvati." (Cit djelo, sir. l .)

2 Cit. djelo, str. 26. 3 Cit. djelo, str. 12.

4 V. urovi, Mus/imani april 1913., str. 443.
II

novijoj srpskoj knjievnosti, Pregled, br. 9, 10, II i 12., l.

5 Mehmed beg Kape1aJlovi, cit. izd., str. 24.

6 V. orovi,
ankete

tom pital/ju, Pregled, Sarajevo, br. 6,7 i 8., jun, jul, avgust 1912., sir. 350.

za narodno prosvjeivanje. Misli i napomene povodom

"Prosvjetine"

7 Mehmed beg KapetanOVi, cit izd., str. 26. Ta dehumaniziraju8 predstava jo jednom se iskazuje u opisu sredine iz koje je potekao Mehemed-beg Kapetanovi, a potekao je "... iz jedne konzervativne sredine i bio vjeito u njoj, sporoj, neaktivnoj, punoj predrasuda." (Cit.djelo, str. 37.)
8 V. orovi, MuslimaJlj u novijoj srpskoj knjievnosti, Pregled, br. 9, 10, 11 i 12., l . aprill9J3., str. 447.

Vladimir Corovi 541 irokim, nekulturnim masama, nego i ljudima s vie znanja. " Y Veliki dio mislimanskih intelektualaca " ... mijenjao je svoja nacionalna osjeanja kao kabanice, dijelom s toga, to nisu imali svjesnosti, izraenosti, uvjerenja, a dijelom iz linih pekulacija." 1O
Miljenje u dogmi pansrbizma, etnikom autonarcizmu, u etnikim pre drasudama, nacionalnim karakterologijama i generalizacijama - i ovdje je na djelu. No, ono funkcionira i politiki svrhishodno. Kako su " ... Muslimani nacionalno jo, uglavnom, potpuno ravnoduni ... ", II ono j e miljenje tu da podupre proces njihovog nacionalnog, a ovdje to znai, pros1pskog osvjetavanja. Ono je tu da legitimira asimilacijsku politiku etnikog pansrbizma: Bonjaci.muslimani, povraeni "naem pie menu" tek mogu otvoriti historijski produktivnu egzistenciju.

Odbacivanje bonjatva-bosanstva
Njegov etiki pansrbizam, negacija nacionalnog bonjakog identiteta i pros1psko-asimilatorska nacionalizacij a Bonjakamuslimana sastavni su dio i klj una komponenta njegovog radikalnog odbacivanja bonjatva, i ire, svakog bosanstva. Kree se on u do kraja iracionalnoj kritici i poricanju onoga to bosansko s1pska, etnocentriki i pansrpski orijentirana inteligencija naziva - bonjakluk. 12 Bosanstvo nema nikakvo povijesno utemeljenje ne samo u srednjovjekovnoj Bosni13 nego ni u stoljeima osmanske vladavine Bosnom. Osmansku historiografiju koja govori u prilog povijesti bosanskog indi vidualiteta on smatra nekompetentnom te njeni autori " ... ne mogu biti
9 Cit. djelo, str. 443.
JOCi!. djelo, str. 443.

II V. orovi, Prosvjetna anketa drutva Prosvjete, Pregled, Sarajevo, br. 9,10, l t i 12., J. april 1913., str. 35.

12 Zasnovae on ovu averziju u paradigmatinom smislu, pa e je drugi intelektualci

samo dovriti u njenim ekstremnim dimenzijama. Kritika bo:."njatva kod Oroviaje, kao ID vidimo, posredovana, navodno, ekspertistikom kririkom knjievnog djela i politikih koncepcija Mehmeda Kapetanovia Ljubuaka. posebno Petar
Koi

13 Poziva se, pri tome, naprimjer, na dubrovake izvore koji su " oo. identifikovali Srbe iz bosanske i srpske drlave..." kao i na V. Gluca koji je "oo. za potvrdu o narodnosti (srpskoj, nap. li Z.) baoovih podanika dao vrlo lijep i provjeren materijal" (Pavelje Matije Ninoslava bmw basansJ.vgu i narodnost "jegvl~'h podWJi/m. Sa1*i",;/011l dviju povelja. Napisao prof dr. Vaso Gluac. Banja i.JJka /9/ 2., Pregled, Sarajevo, br. 4.5., 15. maj, 1912., str. 249.)

542 Uz to, smatra da se

II

Vladimir Corovi
osmanlijskim percepcijama uopte terminom

za nas nikada odluan autoritet za odregjivanje nacionalnih problema". 14

Bonjaci izraavala tek regionalna identifikacija sa Bosnom.

Bosanstvo je bilo, prije svega, i za njega "zvanino" bosanstvo, dakle, jedna konstrukcija Reima,lS A ono je, ustvruje on, II naem uvidu, sa pozicija pansrbistikog integralizma, ", .. stvoreno samo s tim ciljem da razvija jedan uski, separatistiki, bosanski patriotizam."16 U njegovoj percepciji, ''bosanski nacionalizam"!7 je antisrpski jer je anacionalan a

"patriotska vaspitanje" jest samo srpsko-nacionalno vaspitanje. 18 Otuda

postojanost Bonjaka II njihovom narodnom individualitetu 19 on problematizira, s podozrenjem relativizira, dovodi II pitanje i, naposljetku, s pozicija etnikog pansrbizma - i radikalno negira.

Nacija i religija
U kontekstu pansrbistike denacionalizacije Bonjaka-muslimana smatra nonnalnim da se o njima govori kao o "poturenjacima" ali insistira

da se, prim tome, identificira i njihovo prvobitno etniko porijeklo. 20 A

muslimani, ti "poturenjaci", nisu nita drugo nego, kao to smo vidjeli,

ili

etniki

cis tikoj

Srbi ili etniJci Hrvati. U prilog toj ideji, ideologiji i politici on e,

pansrbistikoj
takoer,

i pankroatizastupati tezu o

15 A Mehmed-beg Kapetanovi, koji je II "svom bosanstvu ... dogcrao najdalje...",(cit. djel., str. 26.) svojim je bonjatvom, II stvari, pomagao "zvanino bosanstvo". (Cit djelo, Sir. 24. Apostrofirajo jednom kako je "rosanstvo" djelo austrougarske vlasti: 'LJ jedno je doba i vlast iz vrlo providnih namjera bila istakla 'oosanstvo" nae nacije i istupila sa svojim autoritetom, da nas ubijedi II njemu." (Muslimani u novijoj srpskoj knjievnosti, cit izd., str. 443.) 16 Mehmed beg Kapetanovi, cit izd., str. 24. 17Prosvjetna anketa dnltI'a Prosvjete, Pregled, Sarajevo, cit izd., str. 35. 18 Otuda, insistira na afilTIlaciji srpskih a ne dravnih kola koje su " ... anacionaine ili s tragovima izvjesnog bosanskog nacionalizma ... ".(Cit. djelo, str. 35.) 19 Naprimjer, sa koncepcijskom averzijom, samo prividno neutralno, a, u srvari, vrijednosno obezvreujui tu postojanost, on ce o njoj jo jednom rei: ''Mehmed-beg Kapetanovi je, to mamo, bio Bonjak i mao samo za bonjaku nartxinost Onje u tom bio dosljedan i gotovo nepristupaan drugom razlogu ili uvjerenju." (Mehmed beg Kapetanovi, cit izd., str. 35.) 20 "I ta smeta, kad je govor o poturenjacima, da sc ne kae porijeklo ma koje ono vjere bilo?" (Cit djelo, str. 35.)

14 Mehmed-beg Kapetanovi, cit. izd., str. 35.

Vladimir Corovi

543

razdvojenosti nacionalne i religijske identifikacije. No, to razdvajanje nije ni kod njega noeno uvidom u sekularistiku bit modernih nacija ili nekim drugim emancipatorskl orijentiranim predstavama. Naprotiv, ono je razdvajanje tek argumenticija utemeljenju etnikog pansrbizma. Prije svega, smatra da je " ... taj itav problem vjersko-narodni ... toliko drukiji u Bosni nego u ostalim krajevima ... ".21 Ne prihvata tezu o identitetu srpstva i pravoslavlja kao i o, na osnovu tog identiteta, srpskoj zatvorenosti ka asimilaciji "tuih elemenata". Rusko identificiranje pravoslavlja i narodnosti nije, u njegovoj percepciji, egzistentno kod Srba. Svoju argumentaciju o onom neidentitetu, kao osnovi pansrpske asimilacione snage, reducira na ilustracije: "Ako su sfpski i pravoslavni identini pojmovi otkud onda u gotovo isto katolikom Dubrovniku, koji jo u XVIll. stoljeu nije dozvoljavao pravoslavnu crkvu, a II XIX. se oorio sa prdvoslavnim Rusima i Crnogorcima, otkuJ, pitam, tamo toliki broj Srba katolika? Otkud ak i to, da se jedan katoliki kanonik osjea Srbinom i da mu pravoslavni Srbi uvaju najljepi spomen? ... Je li to, moda, zbog vjerske iskljuivosti nae? Je li, moda, naa vjerska iskljuivost uinila Srbima tolike Muslimane II Bosni j Hercegovini i uvela ih u srpsku knjievnost?"22 Preferira, otuda, na osnovu one diferencije, srpsku nacionalnu asimilacionu snagu, u njoj ne vodi nita dehurnanizirajue ili imperijalno23 pa smatra da hrvatska asimilaciona mo nije vea od srpske. 24 Naprotiv, koncepcijski preferira pokrete i organizacije gdje u ..... bratskom kolu ... uhvatili su se kao Srbi i pravoslavni i katolici i muhamedanci ..." jer " ... dokazali su, da vjera ne dijeli brae i da je ideja narodnosti uzvienija i jaa od svega."25
21 Poslanica g. Matije Mudre povodom moje ocjene njegove "Historije starijih jllgoslovens!uJI knjievnosti"', Pregled. Sarajevo. br. 7. i 8., 15. januar 1911., str. 506. 22 Cit. djelo, sir. 508. 23 Superiornost srpske asimilacione nacionalne snage manifestira se posebno u nacionalnom centru: "A to je vaan i odluan elemenat. Jer II centrumu jedne isto srpske ili hrvatske rase gube se pojedinci stranci kao kaplje u moru, gube se jer (izuzevi neke kolonije) nemaju svojih Skota, svojih drugih vaspimih sredstava, nemaju svoje sredine. Oni zadravaju samo vjeru i prema njoj se, nemajui jasnih nacionalnih osjetanja, nacionalno opredjeljuju". (Cit djelo, Slr_ 508.) 24 Komplemitira toj srpskoj asimilacionoj snazi navodeti primjere asimilacije II srpstvo Rmnuna, Cincara, MaJorusa. (Cit. djelo, Sir. 508.) 25 Ova vrijednosna preferencija nadmoi pansrpski percipirane nadmoi narodnosti nad vjerskim diferencijama kompiemitira neposredno srpskom omladinskom drutvu Zora, no, ona sadr;;:i u sebi i njegovo naelno stanovite. (Istorija srpskog akademskog drutva "Zore" II Beu (prilog istoriji omladinskog pokreta), Omladinska knjinica, Beograd, str. 50.)

Vladimir orovi Sposobnost srpstva da asimilira druge etnikume, ukljuujui i etnike manjine, II njegovoj aksiologiji. nije nita agresivno, ratniko-osvajako,
544
totalitarno, naprotiv, ulazi, zapravo, va,
II II

prestine, hipostazirane, kultne asimilacionu snagu.

nacionalne vrijednosti. Razdvojenost srpstva i pravoslavlja, vidimo, otkrinjegovoj percepciji, navodnu,

srpskoetniku

Prosrpske nacionaliziranje i autonacionaliziranje Bonjaka-muslimana, II ovom kontekstu, nije, za njega, nita drugo do demonstracija srpske asimilacione superiornosti. I muslimani, koji nisu imali 'Jasnog nacionalnog osjeaja", okupljeni samo oko svoje vjere, predodredeni su da se podvrgnu onoj, navodnoj, srpskoj asimilacionoj nadmoi. Ideja, ideologija i politika etnikog pansrbizma tako zadobija svoju "legitimaciju" i II oro vievaj interpretaciji neidentinosti nacionalne i religijske predikacije.

Pansrbizam i muslimanska autosrbizacija

Nadalje, njegov etniki pansrbizam projektira drevnu bosansku historiju ije se duhovne tvorevine smatraju produkcijom etnikog srpstva. Naprimjer, srpske su narodne pjesme o bosanskim kraljevima i pripovijetke o Hercegu Stiepanu26. No, specijalizira se za etniku srbizaciju mus~ limanskog narodnog stvaralatva pa su, po njegovom mlljenju, uzmimo, bo-sanske sevdalinke, bez obzira to se razlikuju od narodnih lirskih pjesama u Vojvodini i Dabnaciji, oblik srpske narodne lirike, srpske su muslimanske junake pjesme o Aliji erzelezu, Kuni Hasanu, Budalini Talu i sl.27 Ide i dalje, pa svoj etniki pansrbizam manifestira kroz recepciju knjievnosti muslimanskih intelektualaca kao srpskih knjievnika. Nastavlja se ovdje na manir to ga je ve ustanovio Milenko M. Vukievi sa svojom pansrpskom interpretacijom etnikog identiteta i duhovne produkcije intelektualaca i predstavnika muslimanske elite moi iz doba osmanske vladavine Bosnom 28 Vladimir orovi u stvari kompletira Vukievievu enciklopediju Srba-muslimana u sferi duhovne proizvodnje. Istina, II Orovievoj antologiji rije je o linostima koje su se same deklarirale II srpskoj identifikaciji. No, i druge pisce, naprimjer, Mehmed
26 Vladimir oruvi, Pavle Pupovi: Pregled srpske /wjievhosti, Beograd, 1909., . "Pregled", br. 5 ( 17. septembra) 1910. , str. 319. 27 Cit. djelo, str. 3 18. i 319. on zamjera, zapravo, Pavloviu to u historiji srpske knjievnosti nije uvrstio, izmedu ostaloga, i naznaene likove knjievnog stvaralatva u Bosni.

28 Milenko V. Vukievi,
Boograd, 1906.

Znameniti Srbi muslimani, Srpska knjievna

zadruga,

Vladimir Corovi

545

bega Kapetanovia, smatrae piscem " ... iz redova jednog velikog dijela naeg elementa, kojije dosad bio potpuno pasivan u naoj knjievnosti."29 Polazei od toga da je bosanska, u stvari, anacionalna knjievnost,30 ne obazirui se na bonjako-muslimanske kritike kako izvanjske srbizacije tako i muslimanske autosrbizacije,31 Vladimir orovi e svoju politiku etnikog pansrbizma manifestirati upravo himninom hipostazom linosti koje deklarativno ili stvarno jesu protagonisti politike muslimanske autosrbizacije. 32 Ona je rezultat novijeg vremena, nakon austrougarske okupacije, jer tek ..... jaim uticajem novije kulture i korektnijirn shvaanjem nacionalnog osjeaja poelo je to separisanje (na osnovu vjere, nap. E. Z.) da se gubi, sporo, vrlo sporo, ali ipak primjetno."33 Sa muslimanskim knjievnicima koji se nacionalno autosrbiziraju u " ... srpsku knjievnost uao je tako jedan elemenat naeg naroda ovoga puta svjesno, odreeno. asimilijui se potpuno naim knjievnim strujama i primivi bez ograda na knjievnijezik i nae pismo. Time je postignut jedan veliki uspjeh srpskih nacionalnih nastojanja, uspjeh knjievnogjedinstva bez razlike vjere."34 Razdvajanja ~ere i nacije i mit o s!pskoj asimilacionoj snazi, vidimo, i ovdje, ponovo progovaraju.

S tom hipostazom njegov etniki pansrbizam ne moe a da ne rezultira u to doba konvencionalnom dehumanizaCijom "muslimanskih masa. Njihova " ... su nacionalna osjeanja bila zakrljala ili uutkana ... ", pa, nasuprot, nastupaju knjievnici, Srbi-muslimani koji " ... proeti srpskim nacionalizmorn... ",3S zapravo, " ... su raskrstili s predrasudama svoje okoline i uli u srpske redove voljni da bratski snose sve, to doe. Oni
29 Mehmed beg Knpetallovi, cil izd., str. 13.

30 Cil djelo, str. l. 31 O toj kritici posebno vidjeti ovdje

objavljivanim u listu Behar.

II

kritikim tekstovima Osmana Nuri Hadia

32 U ovu grupu ubraja Mustafu Hilmi Muhibia, ranog Ba3gi3 i Saliha Ka'l..azovia. No, " ... svi su oni docnije napustili rad II srpskoj javnosti, pa ili uskoili meu Hrvate ili sc pasivisaJi". (Muslimani u /lovijoj srpskoj knjievnosti, cit. izd., str. 444.) Dolaze novi Srbi-muhamedanci-knjievnici: Dervi-beg Ljubovi, Omer-beg Sulejmanpai, Avdo Karabegovi Zvorniki. Ali Riza DUlOvi, Avdo Karnbegovi Hasanbegov, Osman iki, Hatida ik i eva. (Cit. djeL, str. 444.- 449.) 33 Muslimalli II novijoj srpskoj Ialjicl'nosti, Pregled, br. 9,10, II i 12., L april 1913 .

str. 442.
34 Cit djelo, str. 445.
35 Ci!. djelo, Sir. 448.

Vladimir Corovi 546 su prvi osjetili svu intenzivnost srpske nacionalne misli i prihvatili je
potpuno '0.",36 Supstancijaini, stvarni bonjako-muslimanski otpor nacionaliziranja" II prosrpskom i prohrvatskom smislu on e, II tom smislu, pervertirajue protumaiti kao, navodni, izraz njihove kulturne inferiornosti, nacionalne neosvijetenosti i historijskog lutanja. A II kontrapunktu - aktere muslimanske autosrbizacije preferirae kao CIV1Iizacij ski proboj i emancipatorsk:u intenciju musl imanske elite.
Jeziki

pansrbizam

oroviev etniki pansrbizam manifestira se i II jo jednoj dimenziji, na

jezikom

planu. Rije je 0, iz tradicije Vuka Karadia naslijeenoj, koncepcij i po kojoj II Bosni Hercegovini figurira samo jedan jezik - srpski jezik37 Hevaija je napisao srpsko-turski rjenik ''potur ~ehidija" 1631. gOdine. 38 Potvruje takvo stanovite i stavom da je Abdija, " ... vrlo popularna pjesma Foaka Jusuf-bega engia, spjevana 1866. godine"39, zapravo, pisana " ... u jednom pola srpskom, a pola turskom jeziku."40 Savremena jezika politika treba da se zasniva ne djelima hrvatskih i srpskih pisaca iz Hrvatske, jer oni su preko gennanizarna iskvarilijezik,41 " ... nego na jeziku Vuka i Daniia i na stilu Ljubomira Nedia, Bogdana Popovia, Slobodana Jovanovia i Jovana Skerlia."42 Uz to i orovi, kao i drugi meritomi bosansko-srpski intelektualci toga doba, neskriveno pokazuje j ezikonacio na lni narcizam.43

36 Cil djelo., str. 450.

37 Citira Vuka Karadia: "Srpski se govori najistije i najpravilnije u Hercegovini i II Bosni". (Na zvalIinijezik., Pregled, Sarajevo, br. 3., 1. juni 1910., str. 153.)

38 Musliman i u /lovijoj s1pskoj knjievnosti, cit. izd., str. 442.

39 Mehmed beg KapetaJ1ovi, cit. izd., str. 20.

40 Cil djelo, str. 20. l Duvanjski arzl/lah, spis - molba jednog duvanjskog age iz 1806. gooine, takoder, pisanje " ... u jeziku pola srpskom pola turskom ...". (Cit. djelo, str. 20.)
41 Dakle, "... ne na primjerima Petm Preradovia, Josipa Tomia, Augus!a enoe i drugih, iji jezik ne znai nmogo, na tim primjerima, koji danas II naim udbenicima prevlauju ... ". (Na zvaninijezik, cit. izd., str. 159.)
42 Na zvalliIli jezik, cit. izd., str. 159.

43 Srpski jezik je " ... ovdje toliko sve i lijep . bez sumnje, zasluuje da se istakne kao
najljepi."(Cit. djelo, str. 159.)

Vladimir Corovi Junoslovenstvo i antisemitske predrasude

547

Poput drugih srpskih intelektualaca onog vremena i orovi manifestira afekciju rusofilstvom. 44 No, sklon je preferenciji pansslavizma45 j, posebno, junoslavenskom homogenitetu ali bez, retoriki e to mjestimice akcentirati, antizapad njakih predrasuda. Neuspjehe u junoslavenskom ujedinj enju, pak, tumai ekskluzivno heterogenom etni kom strukturom balkanskih prostora te e u tom smislu i pisati: "Etnografski elementi Balkanskog PoluostJva bili su oduvek naj areniji i najsloeniji i moda nema na evropskom tlu nijednog podruja, na kom bi se izmenilo toliko rasa i plemena najrazliitijih kultura i priroda kao to je to sluaj kod nas. Posledice toga ne zatiru se gotovo nikad. I ne samo vie duhovne potrebe i ne samo politike prilike, i ne samo verske razlike behu uzrok, to se kod naegjunos!avenskog plemena razvilo toliko osobenog i ponekad prosto oprenog, nego je zato nesumnjivo bilo j tih rasnih, ak provincij skih i lokalnih uveta, iji domaaj esto vie oseamo u uzajamnom antagonizmu, nego nam je uspelo da do kraja sagledamo i prouimo."46 Za razliku od eha u kojima se " ... ukrtavaju samo dve etnike krvi, slovenska i germanska ... ",47 pa zbog toga i mogu nastupati kao cjelina podreena istovrsnoj svrsi, upravo ona etnika heterogenost sukrivac je to su se u junoslavenskom etnosu razvili individualizmi, kako pojedinaca, tako j " i tavih pokrajina i i tavih plemena" a njihova je konsekvencija " ... da naa narodna snaga ne doe do svoje pune mere".48

Drugi temeljni uzrok neuspjeha u junoslavenskom ujedinjenju vidi on u

nepostojanju srednjeg stalea koji bi svojom nacionalnom misijom dominirao izmeu inteligencije i nanxla. Upravo ovdje u tumaenju srednjeg
44 U tom smislu ali to "mi imamo vrlo malo neposrednih utisaka i obavijctcnja" o Rusima od "nama toliko bliske i toliko drage "mauke" Rusije, koja nas je obavezala s toliko pomoi, panje i zauzimljivosti i s kojom smo do XlII. stoljea imali toliko
dugih i srdanih veza ... " (Vladimir orovi, Dr. Trnski: O Rusiji i Rusima. Stogodinjica dvanaeste i trinaeste. Uvod. Misli i utisci; iz prolosti, Crte iz literature u vezi sa psihologijom "arodflom, Beograd 19/2. , "Srpska omladina" , 5.1 (14) januara

4S O panslavistikim idejama pie, naprimjer, u tekstu Utisci iz Praga, "Knjievni jug" l. juni, Zagreb, 19 18. 46 Ulisci iz Praga, cit im, str.399. 47 Cit djelo, str. 399 48 Cit djelo, str. 399.

1913.; str. 100.

Vladimir Corovi 548 stalea, koji inae, po njegovom milj enju, ini vodeu snagu modernih naroda, pokazuju se elementi njegovoga antisemitistikog dislrursa. Poput nekih drugih bosanskosrpskih intelektualaca i orovi recipira antisemitske predrasude pa peorativnom slikom, navodnog, jevrejskoga karaktera tumai ovdje, II ovom konkretnom sluaju dekadentno stanje srednjeg stalea unutar junoslavenskog etnosa. U tom smislu e pisati: "ledino na srednji stale ... ne bee dorastao, ovako oskudan i kakav je i ovako isprepleten i izukrtan od raznih elemenata niih instikata, visokim shvatanjima nacionalnih dunosti, koje je dalo vreme i ova teka ratna iskuenja. Strano je oseati kako su se II njemu II irokom obimu razbudili svi cil/carski i jevrejski a/avizmi (pod. E.z.) i
kako se kroz itave arije i trita sve svesnije izrauj e jedan nezazoran moral novca i kult bezobzirnog iara."49 Kao to vidimo, preferirajuem politikom i kulturnom mentaliteteu dehumanizaciji Bonjaka pridruuje on ovdje i mentalitet dehumanizacije Jevreja i Cincara.

Kritiki

osvrt

Sudjeluje i V orovi u artikulaciji i publiciranju ideja, mentaliteta, kulture i politike koji nacionalno dezindividualiziraju Bonjake a Bosni i Hercegovini, kao sIpskim zemljama, odriu svaki povijesni, obiajni, kulturno-duhovni, dravno-pravni i politiki individualitet. U osnovi tog poricanja stoji njegovo prethodno, temeljno, koncepcijsko stanovite koje smo definirali kao elniki pansrbizam. A ono je i tada, i kasnije, bilo klj uno ideoloko izvorite i l egitimiraj u i instrumentarij velikosrpskih aspiracija i u njihovom empirijski djelatnom, agresivnom, ratnikom dravno-politikom obliku. Iz njega se, onda, deduciraj u, u svojoj sadrini i druge komp: ente njegove socijalne i po litike rnlsli. m No, njegovo odbacivanje bosanskog patriotizma, sa stanovita onodobne srpske javnosti, bilo je konvencionalno ali, istodobno, promatrajui to poricanje s onu stranu tih pansrbistikih halucinacija, biJo j e povijesno anahrono jer je, faktiki, korespondiralo sa nasilnim pansrpskim, velikodfavnim projekcijama aneksije Bosne i Hercegovine - Velikoj

49 Neposredno fonnulira takvu tvrdnju koja istovremeno, zvui i kao apel: ''Ono, to je
veliko i to je za visoko potovanje
tl

novoj Srbiji, 10 je uspjeh kulturnog napretka

njezinog, velikog i srenog spoja jaka nacionalnog osjeanja sa solidnom kulturom, dizanja njezinog duha i srca." (U: Dr. Trnski: O Rusiji i Rusima., ... cit izd., str. 102.

549 Srbiji. Poricanje vrijednosti bosanskog patriotizma i negacija vrijednosti bosanskog nacionalizma, zapravo, konzekvencija su njegove recepcije etnikog pansrbizma i na njemu utemeljenog srpskog velikodravnog hegemonizma. Uz to, njegovo tumaenje bosanske patriotske osjeajnosti kao konstrukcije okupacione vlasti jest u sutini falsiftkatorsko jer, jednostavno, ignorira povijesnu ukorijenjenost bosanskog nadonalizma i reducira njegovo izvorite na pragmati ni interes AustroUgarske monarhije. a u osnovi iz diskursa pansrpskog nacionalizma, preferirajui aktere muslimanske autosrbizacije u oblasti knjievnosti Vladimir orovi, zapravo, pokazuje, na drugoj strani, nesposobnost da prepozna matinu , dominirajuu svijest Bonjaka-muslimana kao svijest otpora njihovom etnikom prosrpskom ili prohrvatskom nacionaliziranju. I sa tog stajalita pripada njegova nacionalna misao rukavcima povijesnih kretanja onoga vremena. Pripadaju, dakle, naznaane politike predstave - arheologij i anahronih ideja u historiji socij alne i politike misli u
Himnino,

Vladimir orovi

BiH.
Unutar njih, misli on II diskursu ideologijski retrogradnih, kulturno protivcivilizacijskih i znanstveno neutemeljenih ideja, pojmova i projekcija. Svjedoi o tome i njegovo moralno bezbrina i znanstveno iracionalna upotreba pojmova koje smo identificirali kao pojmovi dehumanizacije, etnike karakterologije, etnikih stereotipija i etnikih predrasuda, rih njihovih toksikomanskih i zbiljski najrazornijih oblika. Negativne, dehumanizirajue slike etllopsiholoki!t atribucija bosanskih muslimana, unutar kojih se oni, a to je svugdje pIVa djelatna radnja agresivnog nacionalizma, degradiraju na egzistenciju niih, pa i neljudskih vrijednosti, i ovdje su, kao i II drugim sluajevima, tu da legitimizirajue racionaliziraju pansrbistiki imperijalizam i hegemonizam. Naravno, on ne upotrebljava onaj kategorijalni aparat ali sadrina njegovih percepcija se bez rezeIVe moe supsumirati pod ove pojmove. U one anahronizme njegove socijalne, politike i nacionalne misli spadaju i njegov pojam i mitologija srpske nacionalne asimilacione sflage i s njima u vezi njegova interpretacija odnosa izmedu nacije i religije, nacionalnih i vjerskih identifikacija. Preferira, vidjeli smo, ideju, kulturu i politiku asimilacije Drugog. Ne vidi u tome nita antidemokratsko, agresivno, imperijalno, ne pTeIX'znaje u toj politici manifestaciju ugroavanja ili negacije prava drugih etnikuma i manjinskoetni kih grupacija na vlastitost. Naprotiv, vidi u toj politici in nacionalne

550 tako pojmljene nacionalne

tumaenju
moi

Vladinlir orovi

superiornosti i, navodnog, srpskog civilizacijskog pregnua. Hipostaze

demonstiraju se i

II

njegovom

diferencije izmeu religijskih i nacionalnih identiteta. Onaje,

zapravo, pojmljena kao "teorijska" legitimacija nesmetanog, antimoralnog, neobuzdanog, patolokog srpskonacionalistikog prakticiranja one asimi/adone snage i njenih antihumanih, antidemokratskih, porobljivakih dimenzija i implikacija. U naem kritikom uvidu, II nerazrjeive inkonzistcncije zapada, najednoj strani, njegovna deskriptivna tvrdnja koja, istovremeno, i pledira

procese povezivanja srpske kulture, srpstva i Srbije sa Zapadnom Evropom49 i, na drugoj strani, ovaj kvaziaksioloki i pseudokultumi ali
djelatni projekat dehumanizacije drugih naroda, ovdje posebno Bonjaka i Jevreja. Uostalom, kao to smo ve vidjeli, njegova himnina hipostaza, navodne sIpske asimilacione snage, sa svoje strane u puku retoriku i demagogiju situira njegove pozive srpstvu da bude otvoren ka zapadnjakim, liberalno-demokratskim vrijednostima. U historiji politike misli II Bosni i Hercegovini Vladimir orovi figurira kao zanimljiv autor i po tome to je, prije svega, svojom kritikom patolokih deformacija jezike prakse, insistirao na autentinoj jezikoj politici. A one su deformacije dolazile u razliitim fonnama njegove germanizacije i birokratizacije. Otuda i moemo konstatirati: jedina njegova misao koja pripada emancipatorskim idejama njegovog vremena jeste misao o ouvanju autentinosti jezika. No, to je situiranje/anna/no, pa promotrena u svojoj sadrini iskae ona iz onog emancipatorskog. Jer j e, istovremeno, njegova pozicija srpskog jezikog unitarizma - hegemonizma, i po strandardima onog vremena, pripadala duhu anahrone jeziko-nacionalne politike i kulturnog konzervativizma te izraavala u to vrijeme dominirajuu politiku etnikog pansrbizma. A onje, i II koncepciji, u svojoj aksiologiji i empirijskoj zbilji, pogotovo kad je neskriveno postajao program srbijanske dravne politike uope, i prema Bosni i Bonjacima posebno, bio antihumanistiki, nedemokratski, imperijalan, na kraju i genocidno -zloinaki.
politiki

551

okvirima "organizacije!>! Mlada Bosna.2 lnterpretacije njegovog knjievnog rukopisa, njegovih poli tikih ideja kao i politikog angamana pojavljuju se jo za njegovog ivota, II ranoj mladosti, II 1908. godini.3 Unutar srpskog graanskog kruga, odmah nakon njegove smrti, vrijednosno je percipiran kao " ... najbolji predstavnik cele Bosne i Hercegovine, II onome to je II njima najvie nesavladivo, neuokrotljivo i buntovniko.
II

"'{\ ff ladimir Gainovi pripada najrelevatnijim idejnim fonnulatorima V i akterima srpskog pokreta koji se artikulirao
praktinim politikog

l ''Mlada Bosna nije imala obiljeja jedinstvene i hijerarhijski ureene organizacije. To je prije bio zbir organizovanih grupa bosansko-hercegovakih srednjokolaca koje je povezivala spremnost da se bore za osloboenje od tuinske vlasti i za stvaranje jedne jugoslovenske drave." (Nikola Babi, Osvrt na mjesto i ulogu Mlade Bosne u istoriji naroda Bosne i Herr::egovine, 'J>regJed", Sarajevo, br. 7.- 8., 1974., str. 724.) I Nedim arac zasrupa slino miljenje: "Mlada 80snaje ostala nehomogena, rasparana na konspirativne grupe iju svijest su proimale kompilirane ideje raznorodnog porijekla." (Nedim arac, O nekim elementjma idejno-politike stT1lktUf"e mfadobosanskog polaT!ta, "Pregled", Sarajevo, hr. 7. - 8.,1974., str. 738.) 2 Smatra se da je u Gainovievom lanku Mlada BOSI/a (Kalendar " Prosvjete" za 1911. godinu) pIVi put upotrijebljen ovaj naziv. O njenoj djelatnosti, ire u: Veselin Masleb, Mlada Bosna, "Svjetlost", Sarajevo, 1945.
3 O lal/ku Vladimira Gainovia, Petar Koi kao satiriar, "Brankovo kolo", Sremski Karlovci, br. od 12. novembra 1908. godine, u: Vladimir Gainovi, Ogledi i pisma, "Svjetlost", Sarajevo, 1956., str. 336.

552
On je bio nepomirljivi pristalica
naj ljue

Vladimir

Gainovi

nacionalne borbe i revolucije ... Oni su, (Vladimir Gainovi i pripadnici Mlade Bosne, nap. E. Z.) pored Maedonskih etnika, nai j edini i pravi revolucionari. Direktni unuci i sinovi bosan sko -hercegovaki h uskoka i hajduka .. ,",4 Gainovi je " ... pripadnik jednog velikog narataja nacionalnih revolueinara .....,5 bio je ", .. od krvi onih koji su dizali bune na dahije, bili bitke na Crnim Potocima i etovali po nevesinjskim planinama."6
I kasnije, nakon II svjetskog rata, unutar etabliranog marksistikog diskursa, uglavnom II duhu glorifikacije, dominiraj ue interpretacij e identificirale su Vladimira Gai novia i pripadnike Mlade BosIle kao "revolucionare", "demokrate" 'J ugoslavene"'? Iako rijetka, ipak je, m ada nema nikakvo injeniko utemelj enje budui da je bio, i po vlastitom samorazumijevanju, srpski pokret, provokativna predstava po kojoj je pokret Mlade Bosne bio svebosanskohercegovaki , internacionalan, svenacionalan, dakle, djelo inteligencije sva tri naroda Bosne

4 Boida r Purie, Nekrolog, "Srpske No vine", Krf, 3. avgust 1917., u: Spomenica Vladimini Gail1ovicu, cit izd., str. 96.

5 M. B. Bogdanovi, Nekrolog, Vlado Gainovi , "La patrie Serbe", Paris, sep!.-okt. 1917., u: Spomenica Vladimirn GaCinovieu, cit. izd., str. 99. 6 Borivoje Jevti, Vladimir Guinovi II Sarajevu, u: Spomenica Vladimiru
cit. izd., 102. I kasnije, u doba Kraljevine Jugoslavije Ga inovi se jednoduno oznaava kao ideolog srpske revolucije u Bosni i Hercego vini. Vidjeti, o tome, naprimjer: M . M. (Ma rko Marko vi), Vladimir Gainovi, vo i ideolog nacionalne napredne revolucionarne omladine, "Politika", Beograd, br. od ! 2. avgusta \ 934.; Vojislav Bogievi, Gmlrilo Princip i poeci akog revolucionamog rada II SarajevlI, "Jugoslovenski !ist", Sarajevo, br. od 8. januara 1941. 7 Recepcija onih glorificirajuih i, II osnovi, netanih predstava da se prepoznati i u veini tekstova prireenih na okruglom stolu o Mladoj Bos"i a objavljenih II ''PregledU'', Sarajevo, br. 7-8., 1974. gooine. Onu predstavu o revolucionarnom credu unutar Mlade BosIle preferime naprimjer Vlajko Begovi; "Njih je okupljala ideja revolucinarne borbe za nacionalno osloboenje ispod austro-ugarske okupacije":(Vlajko Begovi, Mlada Bos/la i radniki pokret II Bosni i Hercegovini, ''Pregled'', Samjevo, 1974., SIr. 73!.) Ovaj e autor posebno insistirati na njihovom jugoslavenstvu, iako e, na primjer, Vladimir Gainovi, kao reprezentativni sudionik Mlade Bosf/c, tek pred kroj ivota otkriti i prisvojili ovu idej u, a Borivoje J evti e, kao IO cmo vidjeli, uzgredno spominjali buduu 'Jugoslovensku zgradu". (Ci!. izv. str. 73 J.) I Vladimir Dedijer e apostrOfirali jugoslovensku orijentaciju Mlade Bosne ij i su pripadn ici, navodno, shvatili" ... neizbenost revolucionarnog unitenja Habzburke Monarhije i, drugo, potrebu stvaranja junoslovenske zajednice sastavljene od razlii tih junoslovenskih naroda istog etnikog porijekla, ali razdvojenih istorijom". (Vladimir Dedijer, Sarajevo /914., Beograd, 1966., str. 765.)
Gainoviu,

Vladimir

Gainovi

553

i Hercegovine. 8 U kontekstu ideolokog monocentrizma, kritike ovakvih predstava su bile, manje ili vie, skromne, diskretne i obazrive. 9 No, ne radi li se ill o stereotipijama i pre~eri vanjima ideolokog diskursa? One e se kriti ki propitati a njegova politika misao, bez ideolokih optereenja i etnocentrinih predrasuda, na drugaiji nain tumaiti.

Ekspanzivni pansrbizam
Dva su temeljna politika pitanja to ilije historija, kao zadau, postavila u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom vladavinom: nacionalno pitanje i pitanje dravnopravnog i politikog statusa, ne samo unutar Monarhije, nego i u projekcijama budunosti, ispod austrougarske vladavine osloboene, Bosne i Hercegovine. Kako politika misao Vladimira Gainovia, misao koja, kao to emo vidjeti, nije mogla ignoritati ove historijski posredovane zadatke egzistencijalno-epohalnog karaktera, odgovara na ova dva historijski supstancijalna pitanja? Odgovori se kreu unutar Gainovieve ire politike koncepcije i unutar tradicionalnih predstava o povijesnom identitetu i individualitetu Bosne i Hercegovine. Temeljnu, izvorinu komponentu tih koncepcija i predstava
8 Mlada BosIla je " ... predstavljala akciono jedinstvo najborbenijih elemenata u borbi mlade bosansko-hercegovake inteligencije sva tri naroda u borbi za osloboenje Bosne i Hercegovine od austro-ugarske okupacijc." (Branislav urev,Akciollo jediIlSf\'O Mlade BosIle P/vriv austro-ugarske okupacije, "Pregled", Sarajevo, br. 7-8., 1974., sir. 805.)
9 Taj kritiki diskurs koji hoe da demistificira one glorifikacije i konvencionalne predstave le pokae njihovu neadekvatnost unutar etablirane marksisti ke interpretacije, jeste unikatan ali tada vie diskretan nego eksplicitan. U ilustrativnom smislu, taj se diskurs moe nai, naprimjer, u interpretaciji Nedima Sarca ili Mustafe Imamovia. Tako e Nedim arac dovesti u pitanje uvrijeenu predstavu o revolucionamon karakleru politikih pretenzija Mlade Bosne pa e rei: " ... kod mladobosanaca su primjetne svojevrsne elitistike preokupacije i identifikacije sa subjektom istorije kome pripada nac ionalnooslobodilak a misija .... u skali programsko-stratekih ciljeva dominirali (su) aspekti nacionalne afinnacije. Bitnije promjene ostalih komponenti socijalnog stanja i odnosa stajali su na periferiji ili JXlsve izvan neJXlsrednih interesa i dometa ovog JXlkreta. (Nedim arac., cit. djelo, str. 738.) Ovaj uvid bie i u naoj interpretaciji, kasnije, potvren neposrednom analizom programskih dokwnenata iji su tvorci idejni lideri Mlade BOSI/e. J Mustafa Imamovi problematizira puku aplikaciju pojmova "revolucionarnost", "narod" i 'Jugoslovenstvo" II interpretacijama poli tikih ideja Mlade Bosne insistirajui na njihovom preciznom defin iranju bez ega se, onda, stvaraju falsicifrrajue predstave o politikom miljenju pripadnika Mlade Bosne. (Mustafa Imamovi, Nekoliko IIIctodoloJkih nupomcl1a za istraiivaki pristl.lp Mladoj BosIIi, "Pregled", Sarajevo, br. 7-8.,1974.)

55 4
ini

Vladimir

Gain o vi

stanovite ehlikog pallsrbizma . Fonnulira ga eksplicitno: "Bosna je stara srpska zemlja. Po svojoj psihologiji, kulturi, celom ivotu."tO Recipra ovim stajalitem Vladimir Gainovi vladajuu po litiku koncepciju unutar srpske obrazovane i po li tike elite toga doba, i one II Srbiji, i one II Bosni i Hercegovinu, posebno populariziranoj II Bosanskoj viItil Mada se mjestimice identificira i kao Bosanac,12

pansrpska pozicija nUDo e rezultirati negacijom dravno-pravnog individualiteta Bosne i Hercegovine pa e se

tjeenje njenog starosa nakon osloboenja vidjeti II aneksij i Srbiji.

Gai no vieva {XJe tna

Dezindividualizacija

Bonjaka muslimana
Sa POZIClP etnikog pansrbizrna, fonnuli rae i promovirati ..... radikalno nacionalno stanovite .. ,"\3 koje treba da stoji II poli tiko m programu srpske inteligencije. to ulazi i njegove bitne komponente?
10 Vladimir Gainovi, Mlada Bosna, kalendar ''J>ros\jete'' za 191 1., Sarajevo 1910., u: Vladimir Gainovi , Ogledi i pisma, cit. izd., SIT. 70. II "Srpski kurs je u svakom broju "Bosanske vile" obeleen, iskazan na bilo koji nain. Kao skoro svi Srbi u to vreme, list stoji na stanoviru da je Bosna i Hercegovina srpska zemlja i da u njoj ivi jedan jedini, srpski narod, razdeljen u tri vere. Dosljedno tome, lis! porie poslojanje RIvala i hrvatskog imena, u okupiranoj zemlji, i lO u vie prilika otvoreno, bez ograde iskazuje. Tako, na primer, kad Tihomir orevi prikazuje "Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena", urednitvo II beleci dodaje: '1) Bosni i Hercegovini niti ima Hrvata niti hrvatskih imena, nego doljaci kvare i jezik i obiaje."( XIJlI1898, hr.. 8., str.128). Pored ovoga, list se zalae za istorijska prava Srba na delove Dalmacije i Dubrovnik i zastupa tezu o Srbima katolicima, ... ". (fodor KrUit:VKC, Bosanslw-hercegovaki listovi u XIX veku, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., SIT. 3 18.) Uz sav svoj pansrbizam, Vladimir Ga inovi ne zauzma ovako radikalno n i hilistiko stanovite spram Hrvata U tekstu u kojem formulira asimilatorsku politiku spram Muslimana u Bosni i Hercegovini, istie kako novopokrenut list "Srpska omladina" " .. . prema Hrvatima stajae u pasivi. Smatrac neakruelnim pitanje srpsko-hrvatskog jedinstva koje e reiti proces rada i vremena celih desetina godina ...". (Pismo MilaIlu Karanoviu II Bos. Krojillu, Sarajevo, 28. jula 1912., u: V. G ainovi, 0f'edi ; pisma, cit. izd., str. 197.) 1 U tom smislu e govori ti: ''To me veseli i kao Srbina i kao Bosanca (odnosno Hercegovca)." (Pismo Mi/Will Karallovi!1 u Sarajevo, Mostar, juna 1908., u: V. G ain ovi , Ogledi i pisma, cit. djelo, SIT. 185.) 13 Fonnulira ga Vladimir Gainovi kao ureivaku i idejnu orijentaciju novoosnovanog lista SlpSka omladina koj i j e izlazio u Sarajevu 1912113 kolske gooinc. Obrazloeno je u pismu MilaIlu Karanovi!1 u B. Krajillu, pisano u Sarajevu 28. jula 1912. godine, u: V. Gainovi, Ogledi ipisma, cit. izd. SIT. 197.

Vladimir

Gainovi

555
II

Prvo, ono e " ...zastupati kooperaciju omladine sIpske: pravoslavnih

muslimana, a prema Hrvatima stajae II pasivi ... ";[4 drugo, ono e ", .. propovedati kult nacionalne dogme, nacionalizam kao religiju, kao najveu tendenciju ivota ... ";15 tree, ovaj ",.. nacionalizam bie eskpanzivan, primae neizraene i nedovrene elemente (muslimane) ... ";

16 etvrto, ", .. zajednikim meanjem stvarati novi tip ljudi srpskih".!? Kao to se v idi, sastavni dio i konzekvenca ovog stanovita jest misao i politika nacionalne dezindividualizacije Bonjaka muslimana Bosne i Hercegovine i Iyihove srbizacije, odnosno asimilacije u SIpSki. nacionalni korpus. Muslimani su, zapravo, II njegovoj pansrpskoj opsesiji,
neosvijeteni II svojoj srpskoj identifikaciji, oni su nacionalno ",.. neizraeni i nedovreni element ...", pa se zato i glofiriciraju linosti poput Osmana ikia koji, kao " ... lijepi srpski tip ... ",18 kao " ... srpski . . . nacIOna, Ista ... "19 kao ,. ... IS krel otvorem. Srb' , n ID... "20 kao ,. ... , nacionalista meu bosanskim muslimanima ..."21, pokree " ... veliki talas meu nacionalno pridavijenom. wnrtvljenom masom naeg naroda ... ",22 odnosno, muslimanima kao dijelu s1pskog naroda. Ko u " ... bezizraznu, anacionalnu, apatinu sredinu ...'23, kakva je muslimanska, unosi pros1psko osvjetavanje, odnosno " ... borbeni srpski nacionalizam ... "24, uzdie se na tron onih koji " ... pripremaju velike epohe i revolucije u duama i stvarima ljudsk.im."25
14 Cit djelo, Sir. 197. 15 Cit. djelo, Sir. 197. 16 Cit. djelo, str. 197.

17 Cit djelo, str. 197.

18 Vladimir Gacinovic, Osman Uri, objavljeno kao nekrolog u listu ''J>rosvjeta'', Sarajevo, sveska za april 1912., u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit izd., str. 79.

19 Cit djelo, str. 79.

20 Cit djelo, str. 78.

21 Cit. djelo, str. 78. 22 Cit. djelo, str. 7K

23 Cit. djelo, str. 78. 24 Cit. djelo, str. 79. 25 Cit. djelo, str. 79. U nekim interpretacijama mladobosanski pansrbizam se identificira, ali ne nalazi se za shodno da se on kritiki demistificira. Tako, na primjer, Vlajko Begovi e, hipos(azirajui (obonje mladobosansko jugoslavenstvo, konstatirali: "Pri tome su BiH i Makedonija smatrani srpskim zemljama. Nije se imala predstava kako bi u tom sluaju izglooalo nacionalno osloboenje bosanskih Hrvata i Muslimana".

556

Vladimir

Gainovi

Rasna "teorija" nacije

No, to podrazumijeva Vladimir Gainovi pod nacionalizmom uope, i srpskim nacionalizmom, posebno? Ono poiva na recepciji rasne teorije nacije. Govon. o " ... sl ovensk " ' "26'" ... rasnostI. srpsk" ... "27 on veruOJ rasI... 10 OJ ,
je
II ", ..

vrednost nae mlade burne rase ... ",2S govori o tome kako

II

Bosni ", .. zvone izmeane melodije tuih dalekih rasa"... 29, pie o novoj srpskoj generaciji koja je ", .. pred stvaranjem nove rase i umiranjem .. " stare ... " ,30 a za J'ednu generacIJu... ml adib Bosanaca ... " ka e rnje imala ", .. primitivnih oseanja, koja vezuju delove jedne rase i ine ih
duboko solidarnim II tekim danima". ;3] II "alosnom" ivotu srpskih . . l IC o ... stu d enata VId " ... opadaDJe rase, fizk 0, umno I moral n ". 32 A

unutarsrpski spor o odnosu prema aneksij i ", .. stavio je celu rasu II novo gvode i ukvrio na mali, razbacani i nesreni srpski narod."33
(Mlada Bosna i radniki pokret u Bosni i Hercegovini, cit izd., str. 731.) Prcviajui da je "muslimansko pitanje" unutar pansrbizma, vidimo to kod Gainovia, "rijeeno" njihovom dezindividualizacijom i etnikom srbizacijom, slijedi, iza one konstatacije, apstraktni komentar: ''Njihova velika slabost bila je u tome io nisu znali da poveu borbu za nacionalno osloboenje s IXlIoom za rjeavanje socijalnih pitanja." (Cit djelo, str. 731.) Uz tu "veliku slabost" ide, II naem analitiko-kritikom uvidu,jo temeljnija: koncepcijska pozicija etnikog, ekspanzivnog pansrbizma i rasna teorija nacije, to se, ovdje, kao i u mnogim drugim tekstovima koji se bave interpretacijom idejnih orijentacija Mlade Bosne, jednostavno preutkuje. O kritici mladobosanskog, pansrpskog nacionalizma i njegovoj recepciji kod Veselina Masl~ u knjizi MkuJa Bosna (1945.) posebno II aspektu njegove negacije nacionalnog individualiteta Muslimana vidjeti u: Avdo Humo, Mjesto Mlade Bosne u politikoj borbi protiv Austro-Ugarske, "Pregled", Sarajevo, 1974. 26 Vladimir Gainovi, Pismo Rosi Merep u Bileu od 20. X. 1914., u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit izd., str. 212. ~~ Cit. djelo, str. 215. Vladimir Gainovi, Pismo iz TuionaRosi Merep u Bileu od 3. Xl 19 14., u: V. Gainovi, cit. izd., str. 218. 29 Vladimir Gainovi, Mlada Bosna, cit. izd., str. 70. 30 Vladimir Galnovl, Bogdnn Zeraji(:, pod naslovom smrt jednog heroja objavljeno anoninmo u izadnju Pijemonta tl Beogradu 1912. godine, u: V. Gainovi, cit djel., str. l l? 31 Ch. djelo, str. 123. 32 Ci!. djelo, str. 125. 33 Cil djelo, str. 128. U recepciji rasne leorije nacije Gainovi nije u to doba nita atipino. Dijeli on ovu predstavu sa veinom srpske inteligencije toga vremena. U ilustrativnom smislu navedimo jednu predstavu Pere Slijepevia: Vladimir Gainovi je ''Najrasniji ovek V. Gainovi nap. E. Z.) u celom naem mladom kolenu, onje bio samo inkarnacija nae rasne due ... ". ( Pero Slijepevi, Pomen o etrdesetnici, u: Spomenica Vladimiru Gainoviu, uredio P. S l ijepevi, Sarajevo, 1921., str. 110.)

557 Ovdje tennin rasa nije upotrebljen kao metafora nego hoe da identificira zbiljsku bit nacije. Nacija je, u njegovoj percepciji, jedna ekskluzivna prirodnadatost,jedan rasno profilirani entitet, jedno naturalistika bivstvujue koje u sebi ukljuuje nacionalni individualitet krajolika i totalnu "nacionalizaciju" prirode i geografije.34 Kao rasno-bioloka datost, nacija i nacionalno osjeanj e su i neto misteriozno: poivaju na tajanstvenoj identifikaciji nacije i zem1je. 3S Rasni individualitet nacije dat je, primamo, u seljakom stratumu.36 No, nacija, utemeljena na tom rasnom ekskluzivitetu, dakle, na "zemlji i kIvi",jest i duhovno-kulturni i moralni entitet. Slika ga, meutim, romantiarskim i mistinim jezikom. Kako je nacija jedan rasni individualitet, to ona, kao organski individumn mora imati i ope, zajednike atribute. U toj sintezi rasnog i duhovnog u njegovoj percepciji nacije figuriraju sklonosti ka etnikim stereotip ijama 37

Vladimir

Gainovi

Elita i mase
Nadalje, ulaze II njegovu percepciju srpske nacije jo dva vana elementa: kao rasno-kulturna datost, nacija se moe ne samo preoblikovati nego se moe, kao to smo vidjeli, " ... stvarati novi tip ljudi srpskih." I drugo, recipira ideju mesijanizma, odnosno ekskluzivne srpske misije. No, ideja" stvaranja" kao spravljanja novog srpskog tipa proizilazi i iz podjele nacije na elite i mase.3 9 Njegov rukopis vrvi od rigoroznih predstava o dekadenciji koja proima srpske gomile i srpske 34 U tom duhu i pie: "Treba opevati naa jutra i sutone, zagrliti nae gore i reke, visove
i vence. Si i u nae selo, otkriti srpsku duu, ednost i rasnosl srpsku. (Cit djelo, str. 215.) 3S Otuda e i rei: "Ko e objasniti du1x:lku i mistinu duu oveka i rodnog pareta zemlje." (Cit. djelo, Sir. 214.) 36 U tom smislu i pie: "Ah! dobri srpski seljae, ti nosi utehu, blagu re, bratstvo i veru u srpsku misiju, u vrednost nae mlade bume rase." (Pismo iz Tulona Rosi Merep II Bile" od 3. XI. 1914., u: V. Gainovi, cit. djelo, str. 218.) 37 Jedna <xl takvih, u paradigmatinom smislu, generalizacija odnosi se na Slavene: "Slaveni najvie trpe svojim fiziolokim i moralnim sastavom: oni su neni, neodreeni, odve sentimentalni, bez Mde volje, bez dubokih izraza i izvajanih linija i brazda II surovoj ivotnoj bitci. Prva ih meava pridavi i oslepi. Brzo se lome njihove pesnike i plemenite due." (pismo Bratu Vojislavu II wzanll, ikago, 28. septrembar 1916., u: V. Gainovi, Pisma i ogledi, cit izd., str. 26 1.) 39 u enevi ita Gustava Le Bona i, vjerovatno, njegovu Pshilogiju mase to moe da ima refleksije i na njegove predstave o srpskim masama. (Pismo Mirku DamnjaJJoviu II Neatel (Svajcarska), pisano u enevi 1911. godine, u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit izd, str. 190.)

on

558

Vladimir

Gainovi

mase. 40 I seljaki stratum, koji je, inae, unutar rasne teorije nacije sakraliziran kao njen nosei supstrat,41 percipira se li negativnim konotacijarna. 42 No, II centru kritike i ovih opih degradirajuih predstava stoji srpska graanska klasa i njena politiko-kulturna reprezentacija. Na nju se odnose rijei: ''Bitna karakteristika naih dana to je materijalistiko

nastrojenje duhova, mali individualizam, lino uivanje. Tuje sva slava i sva radost uskog naeg vremena. Podani konkretnijem delu sebe, ivotu pod svetlou i sveu, mi smo izgubili smisao velikih potreba, instinkt velikih nagona, veru velikih osvajanja i obnavljanja. Uticaj religija II ivotu naroda i pojedinaca vie su nego duboki i sudbonosni. Dok su verovali, narodi su iveli , i II umiranju bogova uvek je odlazio
najlepi deo njihova ivota. Bez ideala i bez vere, nae generacije dale su alosne prirnerke svoga opadanja."43 Ova rigorozna kritika, u stvari, iza sebe krije odbacivanje legalizma i institucionalizma u javnom angamanu i preferira vanpravne oblike politi kog aktiviteta, to e u Mladoj Bosni biti prihvaeno kao temeljna forma i metoda njenog djelovanja.

40 U ilustrativnom smislu, nav~emo nekoliko takvih mjesta. "Za poslednjih trideset godina vrlo malo se razvio na drutveni tip. Taj tip je pun mranih, dubokih tragova ropstva.... Mislimo, radimo, ivimo na sitan nain, uvek sa malim raWlima i bez velik ih svetlih uverenja, koja pokreCu, prikupljaju, ... N~ ivot daje teak utisak srudeni i apatije. U svojim vrhovima mi smo najee samo ncpreraen , grub materijal, koji treba slo-liti, prikupiti, postrojiti. Dole, u dubinama svojim, mi smo primiti'l>11i, surovi i var vari. Imamo oznake mladih i neprobudenih." (Mlada 8osl1a, cit. izd. Sir. 71.) Hi, na dru gom mjestu kae: "Nikada srpski ivot nije bio utlj iviji , sa manje plamena, diskusije, ideja i oseanja i sa sve vie vreve, malih sporazumevanja, i smeha koji opominje na put i sito telo." (Krik oajniko, cit. izd., Sir. 75.) U njegovij percepciji "srpska sadaSnjica" ivi u" ... rejjmu oajanja i alkohola ...". a eraji osjea jedinstvo sa onima" ... koji pate, mranih, bolesnih i alkoholiarskih narodnih masa ... ".( Bogdan erajic, cit izd., Sir. 122.)

41 Fonnulira to Gainovi na primjeru B. erajia: ''U doba malih, slepih cepkanja i

partija, za njega bcle jedini suveren srpski narod, jedina stranka mali bievani nii sloj i srednja poluprobuena njegova masa." (Bogda" '.eraji, cit djelo, sir. \3 1.) 42 Tako e, naprimjer, govorit o " ... n8Cm mranom isujevemom seljaSkom staleu .. ".(Sarajevski alentat, cit izd., str. 84.) No, ovakve predstave su rijetke budui da je kritika otrica kod Gainovia i sljedbenika dominatno usmjerena ka srpskoj graanskoj kJasi i njenoj politikoj reprezentaciji koja se dri legalizma i institu cionalnog djelovanja unutar austrougarskog reima.
43 Mlada Bosna, cit. izd., Sir. 75.

Vladimir

Gainovi

559

Kult heroja
Na tlu takvih predstava, onda, moe da se izdigne kultu inteligencije i kultu nacionalnog heroja 44 on. zapravo, i jest protagonist srpskog mesijanizma uope i mesijanizma unutarnjeg vaskrsnua srpskog naroda. Otuda, razvijajui kult nacionalnog heroja, i Gainovi u njegovoj deskripciji, upotrebljava jezik religije. Sudbinu srpskog naroda vee za pojavu heroja. 45 oni su ..... nai apostoli, tvorci i krstonosci novih religija i novih srca. Oni e probuditi nae umrle bogove, oiveti vile presvisle od ljubavi i tuge, doneti novo carstvo slobode i oveka, spasiti srpsku duu od raspada i poroka."46 Oni, poput Ljubomira Jovanovia, 47 rade " ... apostoI~ ' . 'd'" ski m zamm ..."48 II njemu Je VIlO ... aposto lsku' , pojavu ... "49 poput ,

Bogdana ernjia, oni ".. , uzimaju predodredeni poloaj vesnika novih

ideja, novog rada i novih akcija ... propovedaju revoluciju duha i miljenja ... stvaranja novog ivota na najiroj nacionalnoj osnovici, novi svetliji moral umiranja za ideju, slobodu i okovani narod."50 Otuda je i kult rtve supstancijalno odreenje ove mistine vizije nacionalnog Heroja. on. poput Zerajia " ... govori religijom i fanatizmom ... ",51 on je " ... apostol buna, ruenja i osloboenja ... ",52 on e " ... kao krstonosac proneti svoju
44 Mada Gainovi u objaVljenim tekstovima ne navodi da je u obilju literature koju je studirao itao i Tomasa Karlajia i njegova konzervativna, iracionalna i mistina predavanja O herojima, kultu heroja i herojslwm u istoriji, ona su ipak mogla posredovati u njcgovoj viziji kulta srpskog nacionalnog heroja. Ovo njegovo djelo prevedeno je II Beogradu 1903. godine. (Informacija prema: Dejan urikovi, Pjesnici Mlade Bosne, ''pregled'', Sarajevo, br. 7-8., 1974., str. 823.) Iz drugih izvora se zna da su sljedbenici Mlade Bosne ilali Kar1ajla. itao ga je, naprimjer, Gainovicv bliski saradnik Borivoje Jefti. (Nove generacijc, "Srpska omladina" 1913., u: Spomenica Vladimiru Gailloviu, cil izd., str. 15.) ire o T Karlajiu u: Ernst Kasirer, Mit o dravi, ''Nolit'', Beograd, 1972. 4S ''Problem naroda nije nigde tako duboko vezan sa problemom linosli oveka, heroja kao kod nas. Nikada, opet, srpski iivot nije eznuo vie za tim ovekom nego danas, kada je pun praznina, poroka i bolova, koji ulaze u vene, zadiru u srea i plove naom krvlju." (Y. Gain ovi, Krik oajnika, objavljeno u kalendaru PllJ.n-jcte za 1912. g. Sarajevo 1911., u: V. Gainovi. Ogledi i pisma, cit. izd., str. 75.) 46 Krik oajnika, cit. izd., str. 76. 47 Urednik Pijemo/Ita u Bogradu, lista koji je okupljao "nacionalne revolucionare". Umro zaraen kolcrem na bugarskom frontu 1913. godine u bolnici u Skoplju. 48 Sarajevski atentat, cit. izd., str. 86. 49 Cit. djelo, str. 87. 50 Bogdan eraji. cit izd., str. 118.
SI Bogdall Zcraji, cit. djeL, str.

129.

52 Cit. djelo, str. 129.

560

Vladimir

Gainovi

veru i pobediti klecajui i umirui ... ,"53 on je, poput erajia, ", .. kao mladi bog .0.", proklamira ",.. novu religiju, novu :filozofiju i novu otadbinu slobode i sW1anih vidika. "54 Srpski nacionalni heroj rukovodi se samo jednim naelom koje pripada ''boanstvu i reiigiji",55 - kult rtve tom boanstvu je apsolutan. Otuda on, poput erajia, II sebi sintetizira " ... romantiku i revoluciju, mistiku i religiju."56 Nacionalni heroj, odnosno, "srpski revolucionar" mora biti, " ... umetnik i konspirator, imati talenta za borbu i stradanje, biti muenik i zaverenik, ovek zapadnih manira j hajduk, koji e zaurlati i povesti boj za nesrene i pogaene,"57
Nacionalni heroji, ustvruje Gainovi , znaju za diferenciju izmeu mase i elite ali, oslanjaju se na rasni instinkt mase-gomile, pa vjeruju: "Revolucija nikada ne dolazi iz oajanja, kao to se pogreno misli, nego iz revolucionarne misli koja raste u narodnoj duevnosti, bogata entuzijazmom, velika unutranj im ivotom i gestima, koji stoje u mistinoj psihologiji gomile".58 Nacionalni heroj kao revolucionarni mesija, pripremajui revoluciju, opsjednut je stvaranjem novog tipa srpstva i srpskih Ijudj59 i "nove istorije".60 U tom njegovom poslanju treba da sudjeluje nacija kao apsolutni homogenitet, kao jedan individuum, nema mjesta unutarnjem pluralizmu ni diferencijacijama u subjektivnostima ni politeizrnu odanosti.61 Nema ljudskih prava, ostaju samo
53 Cit. djel., str. 129.
54 Bogdan teraji, cit. izd., str. 120.

55 Vladimir Gainovi, Gijova etilw, pismena radnja za diplomski ispit iz filozoftie na

fakulletu u Fribllrgll (vajcarska), ju]i 1917., u: Vladimir Gaino\i, Ogledi i pisma, cit. izd., str., 177.

56 Bogdafl eraji, cit. izd., str. 121 .

57 Cit. djelo, str. 126. 58 Cit. djelo, str. 128.

59 "Stvaranje novog tipa koji e pripremiti direktnu akciju i zaljuljati srpskom sadanjicom, u vezi s naom tradicijom, koja je oogata patnjama, konspiracijama i bunama, treba daje veliki i brzi cilj sadanje srpske tiine." (Bogdan i.eraji, cit. izd., str. 127.) 60 Cit. izd., str. 123. 61 ''Na velikom delu treba da uestvuje celo srpstvo pod svun maskama, u sVim funkC Ijama, nepri metni genije svugde prisutan, pod kabanicom vojnika, togom graanina, mantijom srpskog svetenika, u ivotu srpske majke, i dui srpske dcvojke, u diplomaciji, u varoi, u malom selu. Svugde da se digne velika zavera, da obuzme vera, koja e imati svoje pesnike i proroke, oorce to e probijati puteve, mislioce to e obele3vati linije, oportuniste koji e uvati stvar u mnogootonom ivotu mirovanja."(Bogdan teraji, cit djelo, str. 126.)

Vladimir

Gaillovi

561

mitoloki pojmljene vrijednosti dunosti i rtve za Naciju. Zato je sklon mistifikaciji jednonacionalnih drava, a sve multinacionalno mu je dekadentno. 62 Kao ovjek "zapadnih manira" srpski nacionalni heroj ima, meutim, svoje evropske uzore u jednom Garibaldiju63 ili Maciniju i 'Mladoj lta1iji".64 No, Gainovi nije razvijao i elaborirao sakramentni kult nacionalnog heroja suhoparnim, hladnim, racionalistikim jezikom. Naprotiv, omam ljuj uom retorikom, literarnom imaginacijom, raskonim jezikom emocija i pobuivanja , pisao je ..... buntovne, nacionalistike lanke vere i portvovanja ...... 65 Na tlu takvih teorijskih i politikih predstava i Gainovi sudjeluje, kao najuticajanija linost, u profil iranju JX>1itike i prakse velikog pregnua osloboenja srpskog naroda i "srpskih oblasti Austrije". 66 A to "osloboenje", zapravo, je i vodea ideja njhovog ukupnog angamana. Tu su on i sljedbenici eksplicitni: svi su bili uvjereni ..... da je mogue samo stranom borbom osloboditi narod i spasiti srpstvo."67 Na usnama Bogdana eraji3je " ... lutala velika re: Srpsko osloboenje!"68 I kasnije: "Celo se pokolenje spali na rtveniku srpske slobode u Bosni."69

62 Vidi se to iz njegovog odnosa prema Sjedinjenim Amerikim Dravama i Francuskoj: ''Nema zemlje bez nacionalne osnove, bez izrazite due, bez zajednikog moralnog peata i tradicije. Pariz je i zbog toga blizak, jer je velika radionica umova jednog naroda, svesnog, onnenog predvodnika ljudskog plemena. Amerika je "mutIjavina", meanje, hemija naroda, esto vrlo nesrena, ali iva hemija spajanja i mzdiranja rasnih." (pismo Bratu Vojis/am u Lozanu, ikago, 28. septembar 1916., u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit. izd., str. 212.) 63 Gainovi za sebe kae da je bio " ... oduevljeni Garibaldijevac i Koievac .. ". (pismo Milanu Karanoviu II Sarajevo, Mostar, juna 1908., u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit. izd., str. 185.) 64 Sarajevski atentat, cit. izd., str. 85. Gainovi pie kako zakletva Macijenijeve organizacije ''Mlada Italija" za njih i "nije bio istorijski dokument nego poklina pesma." (Cit. djelo, str. 85.) Knjiga ''Mlada Italija" i ta se u krugu njegovih istomiljenika: "Od Pere Nmkovla, medIcmara, uzmi knjigu "Mlada italija" ...". (PisO}O Spiri Soldu u Be, Zagreb 8. juna 1912. u: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit. izd., sir. 196.) 65 Borivoje Jevti, Mlada Bosna, cil. izd., str. 23. 66 Sarajel.ski atentat, u: Ogledi i pisma, cit. izd., str. 81. 6750ra}elJS"-l atelIlat CI ,. tLU. , s. 91. . 'e , ._" tr

68 Bogdan 7.eraji, cit. djelo, str. \3\. 69 Dallilo Ili, Objavljeno tl listu Otadbilla, Njujork, pisma, cit. izd., str. 140.

1916., u: V. Gainovi, Ogledi i

562
Kritiki

Vladimir

Gainovi

osvrt

U aksiolokom svijetu Vladimira Gainovia nacija kao rasni entitet je situirana na rang aksioma, neupitlj ive dogme, apsolutne vrijednosti, najvieg moralnog imperativa. Ona, ima religijski karakter i prema njoj se odnosi na nain religioznosti: nacionalizam je sama religija. Njena povijesna sudbina zavisi od kultno pojmljenog nacionalnog heroja.

Pri tome, nema predstave o karakteru unutamacionalnog ivota ili prirodi nacionalnog drutva i drave: svijest o demolaatiji reducirana je do kraja, do neprc}Xlzantljivosti. Tema demokratije je izostavljena iz njegovog politikog miljenja. Dunost a ne pravo, funatizamrtve a ne sloboda subjektivnosti, uitak II obezlienom predavanju misteriju Nacije a ne recepcija rasudlle moi: to su totalitarne, sociocentrine, naciokratske vrijednosne implikacije naturalistika- rasnog misticizma nacije.
No, rasne teorije nacije, i po mjerilima onog vremena, i u evropskom konteksru, pripadale su ideologijama konzervativizma i imobilnog tradicionalizma. Pripadale su reakcionarnim doktrinama francuske restauracije70, pseudoznanosti socijaldarvinizma, iracionalnim psihologijama mase i apologetskom nauku o elitama, antigraanskim, antiliberalnim pokretima i ideologijama. A na domaem tlu, naslanjala se na plemensku aksioloku tradiciju i primitivni kolektivizam.
Iz takve konzervativne i anahrone teorije

biti nacije, prirodno, nije

mogao proizai ni emancipatorski potencijal nacionalne politike niti njene demokratske intencije koje su, inae, ostala do kraja izvana teorijskog i vrijednosnog interesovanja Vladimira Gainovia i njegovih sljedbenika. Utemeljen na anahronom natura!istikom, odnosno, biologistikom poimanju nacije, koje vrhuni II rasnoj teoriji nacionalnog bia, kao i na srpskom nacionalizmu kao ekspanzivnom pansrbizrnu, Ga inoviev projekt srpskog osloboenja nije mogao II sebi nositi istinske emancipatorske pitencijale: osloboenja Srba, vidjeli smo, podrazumijevalo je, istovremeno, instaliranje novog ropstva ili totalnu dezindividualizaciju, prije svega, za Muslimane-Bonjake. Pri tome njegova predstava o muslimanima kao ~cionalno indifiretnom grupacijom, odnosno, nacionalno " ... neizraenorn i nedovrenom elementu ... " falsificira onodobnu zbilju muslimanskog osjeanja vlastitosti; sa osvijetenim, uz to i ''koncep70 Iscrpne uvide u ove doktrine u: Cvjetan Todorov, Mi i drogi, Biblioteka XX vele.
Beograd, 1994.

Vladimir

Gainovi

563

cijski" fundiranim fanatizmom nacionalizma, ignorira kako procese i razliite oblike muslimanskog kulturnog otpora agresivnoj srbizaciji i kroatizacij i tako politike oblike nacionalne autosubjektivizacije Bonjaka muslimana, naprimjer, o fonni u to vrijeme figurirajuih politikih stranaka. I na jednoj i na drugoj rnzini Bonjaci muslimani, u svojoj matinoj supstanciji, iskazuju i pokazuju otpor razliitim formama njihove vanjske narodne dezindividualizacije. Otuda njegov projekt, spram Bonjaka muslimana, agresivnog, dehumanizirajueg, asirnilatorskog pansrbizma poiva na imaginaciji pa, i s te strnne, pripada fantazmagorijama stpSke "idealistike omladine"7l iju je Gainovi "opevao tragediju".12 Implicirala je njegova "teorija" nacije, nacionalizma i etnikog pansrbizma, nadalje, aneksiju Bosne i Hercegovine - Velikoj Srbiji. A to znai, rezultirala je negacijom njenog povijesnog, teritorijalnog, duhovno-kulturnog, dravno-pravnog i politikog individualiteta. 73 misao pretendirala je da bude idejna suptancija programa srpskog o sloboenja, ali to nije bio program istinske emancipacije za sve. Nj egov se nacionalizam, meutim, ne moe pravdati i racionalizirati izvanjskim razlozima, naprimjer koncentriranom represijom austrougarske vlasti spram Srba u BiH.74 On, kao to smo vidjeli, proizilazi iz osvijetene koncepcije unutar koje se defmira i priroda nacije i karakter njene "emancipacije".
71 Borivoje Jevti, Mlada Bosna. ci!. izd., Sir. 54. 72 Cil djelo, str. 54. 73 S obzirom na bliske veze Mlade Bosne i velikosrpske tajne, teroristike organizacije Ujedinjenje ili SIlIrl, vjerovatno je da je program ove organizacij e u~ecao i na ovakve mladobosanske predstave o Bosni i Hercegovini. A 11 Ustavu (Beograd, 9. maj 1911. godine) ove organizacije, iji je cilj "ujedinjenje Srpstva", stoji (l. 7.) da su uz ostale i Bosna i Hercegovina "srpske pokrajine". (Prema Statutu objavljenom u: Etniko ienje, Po vijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideolOgiji, priredili Mirko Grmek, Marc Gjidara i Neven imac, "Globus". Zagreb, 1993., str. 69.) 74 Takvu interpretaciju, naprimjer, formulira Todor Vujasinovi: "U godinama 19081910, to jest u vreme kad je sva otrina okupalorskog terora bila uglavnom usmerena protiv srpskog naroda, taktizirajui u odnosu na Hrvate i muslimane, trae i od njih podrku svoje politike, II Gainoviu je sigurno preovlaivao momenat u kome su njegove nacionalne srpske koncepcije bile neto vie naglaene" (Predgovor knjizi: Vladimir Gainovi, Ogledj i pisma, "Svjetlost", cit. izd., str. \5.) Nije, kao to je pokazano, rije kod Gainovia o "prenagla3vanju" srpskih nacionalnih koncepcija, nego o njegovom osvijetenom miljenju prirode nacije i koncepcijski osmiljenom srpskom nacionalizmu, kao to nij e rije o nacionalizmu koji proizilazi, primamo. iz van jskih razlOga nego je on na djelu kao konzekvenca one koncepcijske osvijetenosti.
Gainovieva politika

564

Vladimir

Gainovi

No, taj program nije mogao nositi zbiljski emancipatorski {Xltencijal i na tlu njegovih metoda. Vladimir Gainovi i Mlada Bosna na austrougarski apsolutizam odgovamju atipina: pod uticajem anarhizma i nihilizma75, prisvajaju metodu terorizma. 76 Djeluju vaninstitucionalno: na politiki apsolutizam odgovaraju ilegalnou i tajnom organizacijom. 77
Zato su i radikalni kritiari srpskih po litikih partija koje II fonni legalizrna djeluju i javnom ivotu. 78 Njihova "revolucionarnost" jest individualna akcija - terorizam. 79 Gainovieva predstava o "srpskoj revoluciji" II BiH jest predstava o pukom osoboenju bez vizije revolucioniranja unutamacionalnih, odnosno, drutvenih odnosa. Ni Gainovi ni sljedbenici nemaju predstavu o revoluciji kao demokratskoj revolucij i: demokratski ethos je II njihovom politikom miljenju - anonimnost

75 Sam Gainovi identificira uticaj anarhistike literature na svoje politiko profiliranje. U jednom pismu govori o tome kako se kod pire Solde, kojije bio zatvoren, nalaze " .. dva sandueta moja, prepuna anarhizma i nihilizma .." . (Pismo Jovanu iv(Ioviu u va)carsku. pisano vjerovatno odmah poslije sarajevskog atentata II Belgiji. u: V. Gainovi, Pisma i ogledi. dt izd., str. 207.) 76 I V. Gainovi up(rebljava termin terorizam pa e, u oojanjenjima njegovih motiva i korespondencije sa njegovom linou, crajiev atentat iz 1910. godine oznalti kao "teroristiko delo". (BogdaIl1..eroji, cit izd. scr. 131.) 77 O neposrednom sudjelovanju u organiziranju i radu tajne antiaustrijske organizacije s-.:iedoi i Gainovicv Jedan iZIjeta) o revolucionamom radil kojeg je 22. maja 1912. godine predao sam Gainovi kapetanu Kosti Todoroviu u Sapcu, jednom od povjerenika ove tajne, zavjerenike organizacije II 80sni.( U: V. Gainovi, Ogledi i pisma, cit. izd., Sir. 308.- 313.) 78 "Oni nisu mali niti mogli da shvate legalne parlamenl.ame borbe II saborima niti politike kompromise ... Borba oko crkveno-kolskih autonomija, u koju je leglo, jedno vreme, celo nae nacionalno pitanje u Bosni, ostavila ih je ravnodunim. Oni su hteli punu slobodu, sve pravo, i zato su pregovorima i pogaanjima pretpostavljali borbu oi u oi i muki udarac u grudi." (BtJidar Puri, Nekrolog, "Srpske novine", Krf, 3. avgusta 1917., u: Spomcnica Vladimira G(lillovia, uredio Pero Slijepevi, Sarajevo, 1921., str. 97.) 79 Borivoje Jevti o recepciji le metode terori:nna unutar Mlade Bosne pie: "Akademiari iz Praga preporuivali su jedan pouzdan metod: organizovan sitan rad na narodnom prosveivanju, preko prosvete do slobode. Ali Masarikov realizam .... nije bio upotrebljiv u Bosni ... u kojoj je, za rastrelljenje, trebalo zadaha krvi vic od alfabetskih tablica ... Drugi metod direktne individualne akcije izgledao je suvie teak. Ne stoga to se ne bi nalo terorista ... nije bilo jo dovoljno izvebanosti, sigurnosti i teroristikih sredstava. ... Uza sve, veina o mladinaca se prikljuila poslednjem metodu. Medu njima prvi Vladimir Gainovi koji je bio roeni konspirator ..." . (Vladimir Gainovi u Sarajel'U, cit. izd., str. 102.)

565 Taj se ethos Gainovievorn miljenju, izgleda, otkriva pred kraj ivota. Pero Slijepevi identificira m evoluciju od individualnog anarhizmaterorizma preko fanatinog srpskog nacionalizma do socijalizma i jugoslavenstva: ''Taki je bio sluaj Vladimira Gainovia revolucionara: od revolucionara hajdukog, on je imao da se razvije u revolucionara idejnog, drutveno moralnog; od nacionalizma, da pree II socijalizam, i najzad u neki vii jugoslovenski humanizam."80 Prema memoarskom svjedoenju Tina Ujevia, Gainovi se nakon upoznavanja sa ruskom inteligencijom, identificira sa socijalnorevolucionarnom pozicijom. 81 Ali, u objavljenim programskim tekstovima, na koje se naa interpretacija oslanjala, nema znakova takve identifikacije. 82 Da je due ivio, moda bi teorijski i politiki evoluirao u tom pravcu, ali to ve ulazi u sferu nagaanja.
80 Pero Slijepevi, Pomen o etroesetnici, Govoreno 2. septembra 1917. u Grkoj
Crkvi Lozani, na parastOSll koji je davalo drutvo Gainoviu, cit izd., str. 116.
II

VLadimir

Gaillovi

Skerli,

u: Spomenica Vladimiru

81 " ... kad smo se nali pred sami rat godine 1914 . -.. Gainovi je bio ve vrlo ubjeen socijalista i tvrdio je da su, stvamo, socijalisti jedina stranka koja jeste, moe i mora da bude prava jugoslovenska ... Zato ne moemo da budemo zadovoljni onim poimanjem koje ga pretstavija naprosto kao bosanskog ili srpskog revolucionara. Po svom duhu i tenjama, Gainovi je pripadao demokratiji truda. Mada nije tampao ni jedne ide-oloke rasprave Gainovi je bio pretea naih ljudi koji idu za Barbisom, Lahom i svjetskim pacifizmom." (Tin Ujevi , Spomenica Vladimira Gainovia, "Jugoslovenska njiva", Zagreb, br. 44 i 45, iz 1921. Cit prema: Todor Vujasinovi, Predgovor knjizi: Vladimir Gainovi, Ogledi i pisma, cit. izd., str. 17.) Tin Ujevi u navedenom tekstu svjedoi kako se Gainovi pozivao i na Svetozara Markovia smatrajui da se nastavlja na njegovo djelo, da je pisao manifest posveen jugoslovenskoj komunistikoj omladini u kojoj je ",,_ sem marksista, vidio, jo uvek, sensimovce, furi jeriste, i prudonovce, i blankistc, i bakunjovce itd., itd. Tu je pokazao moda i malo odvie fantazije."

82 Gainovieva bibliograftia i popis radova o njemu u: Ogledi i pisma, cit. izd., SIT.
329.- 347, priredio Vojislav Gainovi. Izbor bibliograftie o Mladoj Bosni i sarajevskom atentatu u: ''Pregled'', Sarajevo, br. 7-8., 1974., priredio Uranko Uli.

567

lIlL.

stanovita II razumijevanju nacije i nacionalizma. kao i pogledi na metodu "revolucionarnog" pregnua to ih nalazimo II politikom miljenju Vladimira Gainovia figuriraju i II miljenju Borivoja Jevtia.

r emeJjni motivi, vrijednosne preferencije i osnovna "teorijska"

Naturalistiko

poimanje nacije

Ion, kao Gainovi, fonnulira naturalistiku "teoriju" nacije i nacionalizma iju supstancijalnu odrednicu ine orgaIlicizam i rasni misticizam. No, modificira je uklj uujui II 'bit" nacije i nacionalizma i njihovu kul-

turno-moralnu komponentu. Nacionalni identitet i nacionalizam su

bioloki supstrat, ali se ipak ne mogu ", .. sasvim usisati s majinim mlekom",! U naturalistikoj percepciji ini se: '1zvesno da postoje neke

nacionalne klice svojstvene svim mladim i novim jedinkama jedne rase .. ,",2 Vidimo, kako ovdje i jezik ('sisanje", "majino mleko", "klice",
"rasa" i sL,) odaju bio l ogistiki diskurs unutar kojih se misli nacija i nacionalizam. Unutar njega, on govori o tome kako se .... budi na rasni atavizam i naim venama potekla je nervozno lav naih dedova." 3 No,
I Borivoje Jevti, Nove gelleracije, "Srpska omladina", 1913., u: P. Palavestra, cit izd., str. 12.

2 Cit. djeL, str. 12.

3 Borivoje Jevti, Ideja j dela, "Srpska omJadina", 1913., u: P. Palavestra, cit izd., str. 16.

568 Borivoje Jevti trai se mjesta i za kulturne i moralne dimenzije nacije: 'Mi na svet dolazimo s najprimitivnijim klicama koje valja razviti;jer ako se s njima ne postupa neno, one su uvek na putu da zakrljaju ili se potpuno ugue."4 Uvjerenje daje ovakva percepcija nacije i nacionalizma kao sinteze bioloke predestinacije i socijalnog uenj a "nauno proverena".5
No, onaj organicistiko-rasni diskurs sa uskog terena biologije izlazi na ire tlo naturalizma: sada i samo prilOdno tlo participira u profiliranju rasnow kulturnog individualiteta nacije. Iskuava on tu misao na terenu knjievnosti. Otuda insistira na tome kako treba " ... dati kritiku naih svesti i analizu naih srca, kada se bude premetalo i istraivalo ono to je u nama, uslovljeno tlom na kome smo se odnegovali",6 a rije je o Bosni kao " ... zemlji sa svojim naroitim prirodnim pejzaima ..".7 Taj odnos prema pJimdnom tlu sudjeluje u profiliranju duhovnowpsihikih atributa sIpske nacije: ''Mi smo vie od ostalih delova stpske i htvatske nacije melanholini i utljivi i vie vezani za tle jednom neveselom sentimentalw nou".8 Iz tog odnosa proizilazi i kvalitet nadonalne duevnosti: ''u na w ma su manje izraene strasti nae nacije i jae obeleene izvesne estetike osobine, i jedan naroi t kult prirodnog pejzaa sa svim svojim najdiskretnijim nijansama.''9 U svakom sluaju, "nacionalna duevnost" i nacionali w zam kao recepcije uticaja prirodnog tla, manifestiraju se i u horizontu " ... rasne solidarnosti, simpatija i ljubavi prema zemlji, njenim planinama i njenim stvarima". 10 No, ovdje se pokazuje kako je Jevti, u skladu sa rnanirima svoga vremena, recimo to u kritikom diskursu, sklon miljenju II optici sterotiopija, pa se, na iracionalnom tlu, uputa u riskantni napor for-

mulinmja karakterologija, dakle, deskripcije naroda kao da je on jedna osoba i jedna linost, pa mu se mogu pripisati konzistentni, unifonruti
karakterni atributi. Unutar poimanja b iti nacije i nacionalizma, Borivoj e Jevti osvre se i na povijesno porij eklo nacionalizma pa ulazi na teren razumijevanja odnosa religije i nacije. Smatra kako je religija, isctplj uj ui
naturalistikog

4 Nove generacije, cit. djeL, str. 12. 5 Cit. djelo, str. 12. 6 Borh'oje Jevti, Mlada Bosna, ''Bosanska vila", 1913., cit. izd., Sir. 50.
7 Ci!. djelo, str. 50. g Cit. djelo, str. 50. 9 Cit. djelo, str. 50.

10 Nova generacija, cit. izd., str. 13.

Borivoje Jevl; 569 " ... duhovni i drutveni smisao ... " unutar " ... primitivnih naroda ... " prikrivala i pokrivala ..... instinktivno oseanje rasne zajednice, rasnih tenji i ideala."ll U instinktivnoj formi, nacionalizam je " ... uvek postojao, ali je stvar u tome to nije bio fonnulisan i onako jasno izraen kao danas."12 Otuda, nacionalizam je " ... zamenjivala religija ili, tanije reeno, on je bio tako usko skopan s religijom da se izgubio u njoj".13 U fonni instinkta, nacionalizam je drevan, a II formi osvijetenosti, on je djelo "novijeg vremena" kadaje " ... postavljen kao teorija i posle proveden u pmksu".14 Sa novim vijekom, vijekom "slobode, bratstva i jednakosti" preferirano je, " ... na prvom mestu nacionalno oseanje jedne rase i potpuno ga odelio od re1igije."15

u njegovoj percepciji, prije svega, naturalistika stvamasI: uz svoj rasni individualitet i uz ukorijenjenost II prirodno tlo kao ono odreujue njene "duevnosti", ona je nuno i "nacionalni organizam". 16 Otuda, u njene bitne odrednice ulazi to da na razini individue nacija se, baru fonni ''klica'' javlja kao djelo akta roenja, kao bioloki apriorij. No, i prirodno do posreduje u oblikovanju duhovnog nacionalnog identiteta koji ulazi kao "nadogradnja" biolokim komponentama nacionalnog. U organskoj sintezi tih komponenti nacija se onda i pojavljuje kao rasni individuum utemeljen na biolokom tlu i kulrurnoduhovnom mediju. Oruda i Jevti neprestano govori o naciji kao rasi te se, kao i Gainovi, kree unutar "rasnog misticinna".

Nacija je,

rezimirajue govorei,

Razumijevanje nacionalizma
No, to Jevti podrazumijeva pod modernim nacionalizmom? U kulturno-moralnom aspektu nacije, odredie ga II strogim kategorijama dunosti, odgovornosti i rtve prema i za naciju. U takvom aksiolokom kontekstu, nema mjesta za vrijednosti ljudskih prava unutar nacije i prema naciji. Ponajprije, preferirajui moral dunosti spram nacije, rei 12. 12 Cit. djelo, str. 12. 13 Cit. djelo, str. 12. 14 Cit djelo, str. 12. 15 Cit. djelo, str. 12. 16 Borh'oje .Je,1i, Budunost usamljellih, "Srpska omladina", 1913., u: P. cit. izd., str. 22.
II Cit. izd., str.

Palavestra,

570
e: "Nacionalizam je otvoreno, iroko

Borivoje Jevti

i simpatino osj eanje dunosti prema svojoj naciji i ispunjavanje tih duI1osti."17 U kategoriji

posveene odgovornosti, nacionalizam je, istovremeno" ... pun moralne

odgovornosti i moralnih zahteva."18 l napokon, tu je i ono najsvetije: kult rtve kao supstancijalno odreenje nacionalizma: "Njegova poslednja zapoved je i okrutna i svirepa; ona trai rtava, iako li tome lei njena ozbiljnost, lepota i vrednost"19 Uz apsolutiziranu vrijednost rtve ide, kao njena konzekvencija, preferencij a i hipostaza djela kao esencijalnog odreenja i potvrde nacionalizma: nacionalizam " ... razumem kao delo a ne kao rei, kao ivot a ne kao sliku ivota. Samo takav ima zdrave uslove za povoljno i plodno uspevanje, i za uspehe, na posletku. "20
No, time kod Jevtia nisu iscrpljena sadIinska odreenja nacionalizma pojmljenog kao konzekvenca "rasnog misticizma" i naturalistikog organicizma. Njegovo je odreenje da je on apsolutna vrijednost ili apsolutni totalitet i to u dvostrukom smislu. Prvo, nacionalizam " ... proima ceo ovekov ivot, i kao kakav neprestano budni pratilac opominje ga na dunost i odgovornost. On ne ivi danas da sutra bude zaboravljen ili ublaen, jer u lom sluaju nije ivi i tani nacionalizam, nije trajno i iskreno predavanje svojoj naciji.''2! Ovo "predavanje naciji" je, dak1e, apsolutno i totalno, jer, " ... okrnjen, ublaavan i umekavan, on nij e potpun, on je asovi to zagrejavanje za nacij u i nedovoljno vrenje dunosti koje ovek duguje prema njoj."22 Drugo, kao apsolutno, bezuslovno "predavanje" autodepersonalizirane individue naciji, nacionalizam hoe naciju kao do kraja monolitnu drutvenu cjelinu. Otuda, kao apsolutna, sakralizirana vrijednost, nacionalizam, posebno nacionalizam "neosloboenih naroda",23 trai totalnu jednodunost nacije, njenu apsolutnu monocentriranost, organsku

17 Nova generacija, cit. izd., str. 13.

18 Cit djelo, str. 13.

19 Cit. djelo, str. 13. 20 Cit. djelo, str. 14.

21 Cit. djelo, str. 13. 22 Cit. djelo, str. 13.

23 Cit. djelo, str. \3.

Borivoje Jevti
identino st.

571

U tom smislu, nacionalizam, sa svojim vrijednostima dunosti, odgovornosti i rtve, " ... treba da proe i osvoji, sjedini i veto vee sve due, da postane jedino oseanje koje ima najdubljeg smisla."24 Zato u njegovoj percepciji "nacionalna vera", pozivajui se na KarlajIa, postaje velika, ivotvorna, plodna nacionalna mo. Otuda je nacionalizam najvia, apsolutna ivotna vrijednost: "Raditi za naciju, rtvovati se za naciju, danas jedino moe da ini smisao nekom ivotu,"25 pa je " ... srea nacije jedina prava srea ... ".26 A u najvie ljudske vrijednosti spada nacionalni ponos, nacionalna ast i nacionalna Vjera. No, iako sav misaono, vrijednosno i politiki uronuo u srpski nacionalizam, ni Jevti ne moe ostati neosjetljiv na bosanski kontekst. Otuda, mjestimice upotrebljava i sintagme kakve su ''bosanski i herce govaki duh"27 na ijim "izvesnim osobinama" nije se " ... nekom posebnom snagom ... "28 zaustavila Mlada Bosna. Govori o " ... tvrdom i nepopraviljivom bosanskom optimizmu ... " koj egje imao, kao pjesnik, Jovo Varagi. 29 Na drugoj strani, osim to najednom mjestu govori o tome kako e Mlada Bosna " ... biti jedan vrlo potreban kamen pri graenju velike kulturne jugoslovenske zgrade"30 ne uputa se, u programsko-politikim tekstovima, II promiljanje raajueg jugoslovenskog mentaliteta.

Misija inteligencije
Borivoje Jevti, kao i Vladimir Gainovi, na tlu totalitaristikog poimanja nacije i nacionalizma, izvedenog iz organicistiko-rasne "teorije" nacije, recipira diferenciju izmeu elite i mase, pa se uputa na teren radikalne kritike svakodnevnice srpskih masa kako bi i sam mogao hipostazirati u kultnom smislu herojsku srpsku elitu, posebno

24 Cil djelo, Sir. 13.

25 Ideje i dela, cit. izd., str. 19.
26 Budunost u.samljenih,. cit. izd., str.

23.

27 Mlada Bosna, cil izd., scr. 51. 28 Ci!. djelo, Sir. 51. 29 Cit. djelo, str. 54. 30 Cit. izd., str. 52.

572
" idealis tiku

Borivoje Jevti

omladinu."31 Iritiran je inteligencijom koju karakterizira "... ono fatalno predavanje optem toku bez protesta, ravnoduno izmirenje sa ivotom mase koja nita vie ne trai sem gola preivljavanja."32 Neprestano kritizira " ... filozofiju stojicizma ... " inteligencije, .. ... tvrdoglavi i podli egoizam otrovanih dua ... " malograantine akcentirajui , pri tome, kako svaka "samoivost" unapreuje " ... propadanje sopstvene due i kre sve obaveze prema zemlji i nacionalnoj dui."33 U maniru generalizacije, ukazujui na opu dekadenciju

unutar srpske svakodnevnice, Jevti e rei: "Gadna filozofija samoivosti i sebezadovoljenja glavna je karakteristika jednog velikog dela naeg drutva .... ima meu nama neto trulo i gadno to kui dobro i plemenito oko sebe."34
U ii radikalne kritike srpske stvarnosti kao stvarnosti dekadencij a nalazi se, kao i kod Gainovia, generacij a "naih oeva" pod kojom se, u stvari, m isli na graansku politiku reprezentaciju koja prihvata da djeluje institucionalno i u okvirima austrougarskog poretka na legalan nain. U skladu sa svojom opsesijom za vaninstitucionalnim, paralegal. nim i "revolucionarnim" angamanom, ovoj reprezentaciji se prigovara: "Vaspitani u jednoj mlakoj bezbojnoj sredini, razdvojeni linim mrnjama, razdvojeni nacionalno, osjeali srno se tue prema nama samima. Nai oevi bili su kapitulirali i na nj ihovo oruje popadala je ra, njihova srca zatrpala sramota. I to bi nekoga muilo, njima je in i lo zadovoljstvo iO mogu golo iveti ne elei nita i inei sve to se od njih zahteva,"35

31 U par<ldigmatinom smlslu, evo samo tri mjesta na kojima sc izrie takva kritika, Nacionalizam omladine ", .. nije borben, nije smeo, ne daje nade II lepe i bolje dane. On ne struj i mono, nije jedina religija, on je jedno oseanje pokraj ostalih, on ne obuzima srca, ... ". (!deje j dela, cit. izd., str. 16.) lli, na drugom mjestu se kae: ''Vera II na opti nacionalni uspeh bila se uutala i u naim srcima zacarila se staraka tiina i ravn odunost. Mi smo ili naim stazama kao to se ide na gubilite, mimi i alosni u svo-joj nesrei ... ". (Ideje i de/a, cit. im, str. 16.) "utalo se i trpela. Tukli su nas i mi smo utali. Imali su za nas najpogrdnije, najsramotnije to moe rei gospodar robovima." (Ideje i dela, cit izd., str. 17.) 32 Budunost usamljenih, cit izd., str. 20.

33 Cit. djelo, str. 21. 34 Cit djelo, str. 22.

35 Ideje i dela, cit. izd., str. 17.

Borivoje Jevti

573

Na takvom tlu, onda, razumljivo i kod Jevtia izdie se kult nacionalnog heroja, odnosno, "ideal istike omladine" kojoj pripada poslanje "vaskrsa" i "osloboenja" srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Ono se ostvaruje kulnmo rangiranim vrijednostima znanja, dunosti, rtve i djela. Nasuprot sveoptoj dekadenciji srpskog drutva alternativa je nedvosmislena: ''Valja traiti lek na nekom drugom mestu, i onda se najzad uvia da se nacionalni organizam moe popraviti i nacionalni ideali ostvariti. Najpotrebnije je doi do saznanja. Odatle se raa smisao za delo i rtvovanje, i onda su sve prepreke sitne, sve smetnje nitavne.''36

Nacionalni mesijanizam
Uz poslanje odabrane inteligencije, u tom "vaskrsu" sudjeluje prizivanje i obnavljanje, najednoj strani, srpske nacionalne mitologije,37 i na
drugoj strani, profiliranje i populariziranje svijesti o ekskluzivnom srpskom mesijanstvu. Ni Gainovi, ni Jevti argwnentacijski i legitimirajue ne izlau sadrinu srpskog povijesnog poslanja, ali nedvosmisleno iskazuju vjeru u srpsko mesijanstvo. Jevti e, dosta apstraktno, i to II kontekstu balkanskih ratova, oekujui da ovjeanstvo respektira srpske " ... herojske napore za izvijtenje svojih pravica ... ", 38 to mesijanstvo fonnuliratri na ovakav nain: srpska nacija " ... ima usrdne elje da donese jednu novu i sveu notu u optu kulturu sveta."39 Neovisno od toga to ni Gainovi ni Jevti, rec i pirajui zamisao srpskog mesijanstva, tu ideju ne razrauju, ona figurira unutar idej nih protagonista Mlade Bosne to se paradigmati no moe vidjeti u

36 Budunost usamljenih, cit. djelo, str. 23.

37 U "jaanju nacionalne svesti najirih nacionalnih masa" i Jevti koristi srpsku mitologiju, pa, naprimjer, u kontekstu "pobjedonosnih" balkanskih ratova, pie: "Ono u to su verovali estitiji nas, ali maloduni kao i mi, ispWlilo se. San sEarih naih barda, naih nacionalnih pesnika ispunjenje. Isptnljeno je ono IO su opevali slepci guslari pod debelim hladom ostarelih hrastova, ili uz raspaljena ognjita, u puste, mrtvaki mime noi. Ono to je jednom poeleo talijanski pesnik Kardui, sada je istina i ko mole rei da iz sinjeg mora nije isplivala Markova topuzina i da njegov arac nije proleleo obnovljeno Kosovo? Na nacionalni pesnik g. Aleksa Santi video je Jabui1a gde leti iroko raskrivljenih krila i trese svojim tekim mrkim grivama." (Ideje i dela, cit., izd. Sir. 18)

oo

38 Ideje i dela, cit.. djelo, str. 19.

39 Cit. djelo, str. 19.

574

Borivoje Jevti

Slijepevievoj40 recepciji i intetpretaciji ove zamisli. Ona je jasna i

razgovjetna: "Kroz celu nau istoriju osetili su i guslari, a ose3mo i mi, da ide vatrena struja neke mesijske misli, povijajui za sobom cele generacije, i krei ih, i pretapajui, i diui, i sagorevajui opet. Mi nekako oseamo da nai Nemanjii nisu vodili ratove niz maedosnku kotlinu samo da ire zemlju, nego da kau jednu ideju oveanstvu. oni je nisu moda dovoljno jasno videli ni sami, ali suj e slutili i zidali joj hramove na svakom povijarcu i posle svake pobede, sve dole do Soluna. Mi svi dobro vidimo kako je narodni genij skinuo s Lazara zlatni oklop i s Jugovia gvozdene lemove, i zaodeo ih odedama, kao da su pravi sveci. Ceo Kosovski Mit nije vie za nas ratnika epopeja, kao to su Ilijada, i Eda, i Nibelunka Pesma, i pesme o Karlu Velikom. Kosovski Mit izgubio je istorijski karakter i pretvorio se u jednu narodnu filozofiju ili religiju. Ne peva se snaga nego ideja: po snazi, Vlah Alija jai je od Strahinje, i erzelez od Marka, i Murat od Lazara. Car Lazar upravo se odrie vojnike pobede, za pobedu idejnu, kad ga o torne pita Sveti Ilija, gromovnik. sudbine. Njegovi vojnici idu u boj sa svetim prieem u srcu. Tako na najdublji narod shvata svoju istoriju i svoj zavet u njoj. Pa ni jedan strani istoriar, dubok i objektivan, nee moi porei, da smo mi onaj narod koji imamo da reimo balkanski problem: ne govorimo o vojnikom smislu, koji i nije vaan, nego o kultumom."41
40 Pero Slijepevi je roen " ... u Samoboru kcxl Gaeka 1888. godine. Gimnaziju je zamio II Mostaru, a II Beu, tenevi i Friburgu srudirao germanistiku i filozofiju. Godine 1917. doktorirao u Friburgu disenacijom o budunosti u nemakoj knjievnosti. Bio dobrovoljac II balkanskim ratovima 1912-1913, a za vreme prvog svetskog rata u emigraciji sekretar ''I>rosvcte'', drutva za narodno prosveivanje. Godine 1916. boravio s Vladimirom Gainoviem u SAD radei na prikupljanju pomoi za porodiee postradalih rodoljuba. Posle prvog svetskog rata bio sekretar II ministarstvu inostranih poslova i sekretar ''I>rosvete'' II Sarajevu. l 926. godine preao II Skoplje gde je bio nastavnik., vanredni i redovni profesor na katedri za nemaki jezik od 1927-194 l. za vreme rata prisilno penzionisan, vraen je u slubu (X)s\e osloboenja i do 1958. bio profesor za nemaki jezik i knjievnost na Univerzitetu u Beogradu. Poslednje godine ivota proveo je skren tekom boleu. Umro je u Beogradu 1964. godine. Pored niza zapaenih radova iz oblasti germanistike, medu kojima se istie studija "iler u Jugoslaviji" (l 937) i niz lanaka OGeteu, Slijepevi je objavio knjige "Srbi uAmeriei" ( 1917), ''Napor Bosne i Hercegovine" (1929), "Sabrani ogledi" (1956), u kojima ni izdaleka nije sakupljeno sve to je on napisao." (P. Palavestra, cit. djelo, str. 409.) 41 Pero Slijepevi, PQmel1 etrdesefIlici, 1917., u: Spomenica Vladimiru Goil1oviu, eit. izd, str. 11 0.-111.

Borivoje Jevti

575

Ne ulazei u iru interpretaciju glavnih komponenti ideologije srpskog mesijanizma, ovdje valja akcentirati samo to da ovakva Slijepevieva interpretacija sadrine i smisla srpske mesijanske svijesti promauje utoliko to ignorira povijesnu injenicu da je ona bila ideolgijski oblik racionalizacije teritorijalnog ekspanzionizma kao, kroz vijekove, supstancijalne odrednice velikosprskog nacionalizma. Nije, dakle, navodno, benigno po svojoj izvornoj intenciji, mesijanska poslanje bilo poslanje unoenja u svijet neke spasonosne Ideje i univerzalnih duhovnih vrijednosti; naprotiv, ono je, kao sastavni dio velikosrpske nacionalnodravne ideologije, bilo instrumentarij legitimiranja kontinuirane, agresivne politike irenja "srpstva" i njegove drave u prostoru. Srpski nacionalizam je kroz povijest uvijek bio ekspanzivni telitorija1ni nacionalizam i to je njegovo supstancijalno odreenje, a mit o srpskom mesijanskom poslanju bila je fonna njegovog rnimikriranja. Ignorirajui ovakav ideologijski smisao srpskog mesijanstva, Pero Slijepevi e propovijedati srpsko irenje ka Zapadu. Zamilja da " ... dravne granice opau sve nae pokrajine ... "43 u okvirima budue Jugoslavije, i to ne zato to bi srpskom narodu trebala jugoslovenska drava " ... da mu proiri zemlju i ojaa vojsku za dalje ratove. Ne, nego zato to on nee vie ratovanje".44 irenje na Zapad, jer " ... je odista Hrvatska jo potrebnija od Maedonije ...",45 nuno je, navodno, zbog toga to srpski narod ne moe prebivati vie ..... ako se ne pomea i ukrsti sa onom blaom krvi svoje zapadne brae".46 Otuda " ... nije Jugoslovenska samo zemlja, nego je Jugoslovenska jedan ideaL"47 Ideja jugoslovenstva, fonnulirana, istina, unutar zamisli o srpskom mesijanstvu, za razliku od Gainovia i Jevtia, kod Pere S lijepevia, vidimo, ve je do kraja kristalizirana.

Pansrbizam i dehumanizacija Bonjaka

Kada se i u svojim teorijsko-koncepcijskim aspektima nacionalna misao Borivoja Jevtia siruira ili aplicira u bosanski konkretno-historijski kontekst onda se u njoj otkrivaju nove dimenzije. Pokazuje se, zapravo, da ona, u svojoj sutini slijedi stanovite etnikog pansrbizrna. I u njegovoj percepciji tri su njegova kljuna odreenja. 43 Cit. djelo, str. 114. 44 Cit. djelo, str. 114.
45 Cit.,djelo, str. 114. 46 Cit. djelo, str. 115. 47 Cit. djelo, str. 115.

576

Borivoje Jevti

Prije svega, u Bosni egzistira samo jedan srpski narod diferenciran na tri vjere. 48 A i jezik je srpski pa i JlU10ge muslimanske pjesme pisane su arapskim pismom a srpskim jezikom. 49 Nadalje, etniki pansrbizam i u njegovoj percepciji poiva na, kako kae "srpskoj zavetnoj misli" koja hoe sves' ps/ro ujedinjenje ili ujedinjenje S'pstva bez obzira na njegove unutarnje vjerske i provincijalne razlike. 50 Potom, karakterizira ga nacionalizam shvaen kao religija, kao moral rtvovanja individual nosti i subjektivnih htijenja cjelini homogenog Srpstva i otadbine5 1, osjeanje nacionalnog ponosa i svijesti o srpskoj veliini i moi i s1. 52

48Da recipira ovo stajalite pokazuje njegova deskripcija proslave desetogodinjice "Prosvete": "Kao rijetko do sada na proslavi su bili u velikom broju ne samo Srbi pravoslavni, ve i Srbi katolici i Srbi muslimani."(B.JJBorivoje Jevtii, "Proslava desetogodinjice "Prosvete", "Srpska omladina", br.2., Sarajevo, I. (14) oktobra 1912, str. 54.) Uostalom, eksplicitno govori, ne primjer, o, muslimanima kao dijelovima naeg, srpskog naroda. (Posledl/je pesme Osmalla ikia, "Slpska omladilla ", br. 5., Sarajevo, 1. (l4.)jwluara 1913., str. J03. i 104.) 49 Fonnu lira ovu tvrdnju na kraju svog prikaza knjige Scheic Seifuddin E. Kemura und Dr. vl. orovi: Serbo kroatiscke Dichtung Bosnicher Moslims aus dem XVII ., u XIX. JahrhW1dert, "StpSka omladina", br. L, Sarajevo, l. (14.) septembra 19 12., str. 24. 50 Proslava desetogodinjice "Prosvete" ul. izd. str. 54. 5 I Ove dimenzije njegovog shvatanja nacionalizma su vec apostrofirane. Evo jo jedne fonnulacije u kojoj se nacionalizam poima kao religija. Govorei o nacionalnom vaspitanju omladine on e pisati: ''Njihov nacionalizam u punom srpskom smislu treba da bude podignut do religije, i njihova uvjerenja tvra od kamena." (Rad srednjokolaca na prosvjcivanju "Srpska omladina" br. 1., Sarajevo, 1. (14.) septembra 1912., str. 16.) Ilustriraemo njegovu nonnativnu etiku samortvovanja subjektivnosti Srpstvu i otadbini jo jednom. U nacionalnom vaspitanju srpska omladina" ... treba raskrstiti sa sobom, svoje ivotne potrebe svesti na minimum i nauiti se trpljenju i pregaranju ... njihovo samoljublje bie ponilCno, i individualno voljenje zamenie opte voljenje. Kada se bude radilo o interesima celog srpskog naroda, sitni, lini interesi ieznue kao pena." (Cit. djelo, str. 16.) Sa srpskim nacionalnim vaspilanjem," .. mimo .. se ide u neznanu daljinu gde e se asno poloiti ivot i stvarno dokumentovati obilno, radosno voljenje otadbine." (Cit djelo, str. 17.) I kad hvali ciklus Na Kosovu iz Rakieve knjige Nove pesme on e jo jednom hipostazirati etiku rtvovanja za otadbinu pa e pisati kako one pokazuju" ... da u nas ima ive i zdrave snage, koja e se umeti da rtvuje za otadbinu." (BJ. (Borivoje Jevti ), M. M. Raki: Nove pesme, "Srpska omladina", br.2., Sarajevo. 1.(14) oktobra 1912, str. 52.) 52Akcentira ove vrijednosti udeskripciji Z8vrSnice pomenute proslave ''f>rosvete'': "Srdani i neobino duboki izljevi osjeanja bratskogjedinslVa pratila su ih, (uesnike skupa, nap. EL) a ponos - nacionalni ponos - i saznanje svoje veliine i moi bili su

kruna svega." (Proslava desetogodinjice "Prosvete", cit. izd., str. 54.)

Borivoje Jevti 577 Napokon, i u njegovoj predstavi u etniki pansrbizam ulazi mentalitet i politika dehwnanizacije Drugog.
Ovdje je, kod Jevtia rije odehumanizaciji BonjakaMmuslimana. Ne iskazuje se ona samo u poricanju njihovog narodnog individualiteta i plediranjem politike njihove etnike srbizacije. Jo vie, publicira se kao deskripcija njihovog mentaliteta i naina ivota u radikalno degradiraM juemjeziku i u do kraja peorativno, predrasudno i obezvreujue predM stavljenoj karakterologiji. Umjesto analitike anatomije ove deskripcije evo njenog izvornog lika to se slika u kontekstu opisa muslimanske sredine u kojoj je djelovao Osman iki. Objanjavajui zato je pjesniko djelo njegovo " ... suvie Ue) skromno, maleno i toplo ... " i zalo nije moglo dati pjesme koje bi imale svoju trajnu vrijednost karakterom muslimanske sredine on e rei: "J, pokraj toga i naroito s toga: sredina u kojoj je iveo: nevaspitana, ta vie ni nacionalno osvetena, veito pod utiskom mrtvog i tako prostog i tako obinog ivota. Sredina naih konzervativaca, ljudi pobonih i mlakih, ljudi ubijenih sobom i dogaajima s polja, ljudi koji ne ele vie nita no da provedu svoj ivot tiho i mimo. I u takvim prilikaM ma, opkoljen i stegnut takvim ljudima on i nema kad da se ozbiljno preda studijama, da proivi kako i koliko treba, da izae iz kruga banalnosti i savremenosti koja gospodari ogromnom veinom naih redova. on se predaje irokoj socijalnoj refonni muslimanskog dela naeg naroda i zaokupljen politikim idejama on svoj lepi talenat raskiva u sitan novac. .. . II njegovim pesmama i suzama zatreptali su bolovi jednog dela nae nacije koji ne zna nita, koji ne veruje ni da ivi."53

Kritiki

osvrt

Ne razvija Borivoje Jevti, kao Vladimir Gainovi, eksplicitno kult nacionalnog heroja, ali iz vrijednosne deskripcije "idealistike" omladine i misije inteligencije uobliava se on u imanentnim obrisima. Ne izlae on eksplicitno ni metodu terorizma; no, nakon sarajevskog atentata, apsoluM tizira in djela iji se karakter i smisao otkriva na tlu njegove kritike legaiM izma i institucionalne politike srpskog graanstva. Respektira i kulturnopros\-jetiteljski angaman na oblikovanju "nacionalne duevnosti". Jer, i na tlu naturali stiko-rasne teorije nacije apostrofira i njenu moralnuMkulturnu kom(Xlnentu pa inzistira na radu koji ne samo da aktivira srpski
53 Poslednje pesme Osmana ikia, ut. izd., str. 103 i 104.

578

Borivoje Jevti

"rasni atavizam" nego i uobliava, na rasnosti nacije utemeljenu, nacionalnu duhovnost razliitim fonnama socijalnog uenja i kultiviranja onog rasnog individualiteta srpstva. No, neovisno od ovih i slinih diferencija spram "teorijskih" shvatanja Vladimira Gainovia, i kod njega na djelu je anahrono, znanstveno neutemeljeno, konzervativno shvatanje nacije i antidemokratsko, totalitarno poimanje nacionalizma koji, inae, treba da potresa i "pretresa" Srbe " ... boanstvenom groznicom..".54 Jer, nacija je pojmljena kao monocentirani apsolut, iznutra socijalno i svjetonazorski nedefirencirani totalitet, mistini identitet jednorodnosti. Ovakva predstava o prirodi nacije konzekvencija je naturalistikog miljenja uopte i jedne od njegovih bitnih komponenti: stanovita koje se kree unutar organske rasne mistike. Nacija je, otuda, nadindividualni organizam pa onda i nacionalizam postaje organska dimenzija ljudskog ivota Nacionalizam se, dodue, ispunjava vanorganskim, dakle, moralno-duhovnim vrijednostima i sakraliziranim osjeanjima odgovornosti, dunosti i rtve. Ali, to su vrijednosti koje imperativna nalae vanindivudua1na stvarnost nacije koja j est dogma, religija, sakrament, vie matafizika, ovdje, rasno-organska istina svijeta. "teoriju" nacije i nacionalizma rekonsturirali smo slijedei njene eksplicitne iskaze fonnulirane u njegovim programskim tekstovima, ali jo vie, otkrivajui njene neizreene, imanentno figuriraj ue implikacije i neosvijetene, logike konzekvencije. Sa ovog rnetodiko intetpretativnog stajalita rekonstruirana njegova "teorija" nacije i nacionalizma, i po mjerilima u to vrijeme magistralne evropske pol i tike misli uopte, i nauka o nacij i posebno, jest anahrona, konzervativna "teorija" nacij e i nacionalizma " ... kao jedine religije .. .".55 Tim anahronizrnima pripada i njegova sklonost ka miljenju logikom etnikih stereotipij a i nacionalnih karakterologija No, ta sklonost, u politikom smislu, nije nimalo benigna. Ona, zapravo, kako se to pokazalo u njegovoj percepcij i Bonjaka, jest kvaziracionalizirani oblik pseudolegitimiziranja zbiljske politike njihove sveope dehumanizacije i, na njenoj osnovi, izvanjske, nasilne etnike i po litike srbizacije koja se, pri tome, publicira i agitira kao, navono, jedina povijesno54 NOI'u generacija, cit. djelo, str. 14.
Jevtievu

55 Cit. djelo, str. 14.

Borivoje Jevti

579

egzistencijalna alternativa njihovoj sveopoj mentalnoj, karakternoj, socijalnoj, ekonomskoj i politikoj dekadenciji pa i samom nestanku. Ona je, dakle, sastavni dio njihove narodne dezindividualizacije i politike desubjektivizacije pa je, otuda, kao izraz radikalnog konzervatizma i agresivnog antidemokrntizma, konstitutivna oorednica srpskog nacionalizma uope. Iz konceptualne defekcije njegova po~a susptancijalnih dimenzija drutvenopovijesnog bia nacije nisu mogli proizai ni humanistika filozofija, ni demokratski ethos, ni liberalni svjetonazor. Jer, individuum je utopljen u organsku supstanciju nacije kao rase, anadindividualni nacionalni monolit promoviran na rang apsolutne svetinje. Ne ostaje nikakva prostora za etiku personalizma, demokratski pluralizam, ethos diferencija i subjektiviteta kao ni za ljudska prava u naciji i spram nacije: figuriraju do apsoluta uzdignute patrijarhalne, plemenske, kolektivistike, totalitarne vrijednosti dunosti i rtve spram sakralizirane, u rasni misticizam zagnjurene Nacije. Ove anahronizme, dakle, antilibera1ne i antidemokratske implikacije naturalistike "teorije" nacije pokuae, u naem kritikom uvidu, da ispravi i kompenzira Dimitrije Mitrinovi, takcx1er, jedan oo idejnih aktera miljenja-<ljelovanja prakticiranog unutar Mlade Basne.

581

i likovni kritiar, filozof, nacionalni revolucionar"! Dimitrije Mitrinovi respektiran je kao najumnija linost Mlade Bosne. Naravno, iz njegovog knjievno-filozofskog rukopisa, onog objavljenog do 1914. glodine. preferira se ono to irna relevanciju za njegovo politiko miljenje. Ono je, dato, prije svega, tl kontekstu njegovih estetikih pogleda na knj ievnost gdje je bio ", .. najdosledniji pmgramski iracionalist srpske poezije prve decenije veka,"2 i gdje je razvijao

ako se to faktografski tano utvruje, kao " ... pesnik, knjievni

aktivizam koji je " ... u sutini svojoj religijsko-iracionalistiki: ... Mitrinovievi pozivi na pobunu protiv sveta nasilnike drave i nepravde, protiv "monarhije" (u pluralu: dak1e ne samo habsburke), protiv socijalne nepravde, prepliu (se) neprestano, sa pozivima na slubu "onom svetu" ... To je aktivistika fiosofija, ali njen aktivizam, ma koliko bio odreen akcij om Mlade Bosne, nikako ne zavrava u okvirima te akcije nego je proet i jakim iracionalizmom apsolutne volje koja e se iskazati kao volja bogotraioca: ako je ta volja zaeta u Mladoj Bosni, onaje zavrila u bogu."3
l Borivoje Jevti, Dimitrije Mitrinovi, Vodeni cvet, Povodom smrti Dimitrija Mjtrinol'ia, "2ivot", Sarajevo, br. 13., 1953., str. 260.

2 RadtJmir Konstantinovi. Bie ijuik, Dimitrije Mitrinol'i. Zarad prazl/og ambisa blistavog Tvorca, Trei program Radio Beograda, zima 1976., str. 437. 3 Cit. djelo, str. 440.

582 Dimitrije Mitrinovi Naravno, interpretacija njegovog estetskog iracionalizma ovdje izlazi izvan predmetnog okvira. No, medij knjievnosti ulazi u vidokrug u mjeri u kojoj se u njemu probija Mitrinovieva misao o centralnim pitanj ima kojima su se bavili sudionici Mlade Bosne. Rije je o fenomenu nacije, nacionalizma i konceptualno-politikim odgovorima na austrougarski apsolutizam.4
njegovo razumijevanje ovih fenomena je tako osebujno i toliko razliito u odnosu na Gainovievu i Jevtievu "teoriju" nacije, i uope u odnosu na etabliranu srp sko-graansku misao toga vremena, da ostaje zagonetnim to to su, bar kada je rije o ovoj problematici, dosadanje interpretacije i mogle Mitrinovia situirati u meritorne sudionike pokreta Mlada Bosna.
Vidjeemo ,

Individualizam i liberalizam
Dimitrije Mitrinovi ne recipira Gainovievu i Jevtievu patrijarhalnu, plemensku vrijednosno-misaonu poziciju u razumijevanju nacije i nacionalizma to e mu, onda, otvoriti mogunosti za novi misaoni iskorak, za recepciju ideje jugoslovenstva. 5 Ne kree se, dakle, kao oni, na terenu naturalistikog milj enja pa, otuda, ne iskuava zablude rasne teorije nacije i totalitarizama izvedenog iz predstave o mistici nacionalnog organicizma. Naprotiv, fonnulira jednu liberalnu misaonu poziciju koja uva smisao za etiki personalizam i individualizam, pa sa njenog stanovita pokuava u sintet ikom obliku dovesti u vezu individuu i naciju, i to u aspektu njihove slobode. ini to kroz analizu t7-adicije i modeme na tlu knjievnosti. Recepcija individualizma kao etiko-aksiolokog stanovita, iz kojeg se, onda, posreduju refleksije o umjetnosti i JXllitici, kod Mitrinovia je nedvosmislena, osvijetena, deklarirana i publicirana: ''Plodni kult smislenog individualizma II nas je nevidljivo malen i ako ima kakvog
4 Sam Dimitrije Mitrinovi austrougarski reim odreuje kao apsolutizam navodei kako je ''Bosanska vila" bila " ... izlocna sistematskim i grubim napadajima apsolutizma". (Za llai knjieI'l1i rad, ''Bosanska vila", 1910., u: P. Palavestra, cit. izd., str. 38.) 5 "Dok Vladimir Gainovi, jo sav u patrijarhalnom nacionalizmu svog ljutog kra, misli da "u isto srpsko vino ne treba sipati Iuvatsku vodu", dalle je Mitrinovi, zahvaljujui svojim velikim kulturnim preimustvima, prebrodio sve nacionalne, regione toj svojoj veri ostati dosledan u celoj svojoj, toliko alne i lokalne, partikularizmc. kratkovekoj, kulturnoj i politikoj delatnosti." (Borivoje Jevti, cit. djelo, str. 26 1.)

on

Dimitrije Mitrinovi

583

individualizma, to je problematini individualizam grupa i amorfui inidividualizam neinteligentne i moralno sasvim nearistokratske mase ... u modernom svetu ... linosti imaju re. Tako je mogue individualno shvatanje ... tako je mogu lUTIetniki individualizam "6 Vidi se, pod individualizmom ne podrazumijeva Mitrinovi nikakav osobni i grupni egocentrizam ili difuzni individualizam amorfuih masa. Individualizam u njegovoj misli ne znai nita drugo do etiki personalizam koji preferira vrijednosti linosti kao linosti naspram svakog sociocentrizma ma ta on bio, posebno onog nacionalistikog, patrijarhalnog, rasnomistinog kolektivizma. No, etiku personalizma situira II iri kotekst recepcije demokratskog i liberalnog ethosa kao bitne oznake modeme. U tom smislu i pie: ''Nae doba karakterie se crtom svog individualizma i liberalizma, ono je vijek udnje za jai nom i punoom sopstvenog, pojedinanog ivota, ... ".7 Sasvim tano, u njegovom uvidu se, dakle, u genetskoj i sadrinskoj vezi nalaze ideje-vrijednosti individualizma i liberalizma.

Poimanje modeme
U ovim aksiolokim koordinatama, dakle, u horizontu recqxije etike personalizma, ethosa demokratije i liberalizma, razvija i svoju predstavu modeme. Ona, ponajprije, sadri u sebi kritiku predrasuda prema moderni. Figuraju one i ulaze u svijest "gomile" " .... naih dobriina jz buroazije, kojima je modernost istovjetna sa bezboznou i b ezobraznou .. " 8
6 Dimitrije Mitrinovi, Izloba Hrvatskog dmtva 'umjetnosti u Zagrebu, "Srpski knjievni glas", 19 11., br. 5., str. 380. Ne stoji, pri tome, ocjena Dejana urikovia po kojoj se Mitrinovi zalagao za individualizam "... kao to su to, u ovom ili onom vidu, inili i svi ostali mladobosanci." (Dejan urikovi, Pjesnici Mlade Bosne, ''Pregled'', Sarajevo, br. 7.- 8., 1974., str. 823.) Slian manir poopavanja Dim itrinovieve aksiologije individualizma kao ope vrijednosne orijentacije unutar Mlade Bosne pokazuje i Branko Milanovi II Svetozar Markovi i "Mlada BosIlo ", ''pregled'', Sarajevo, 1975. br. 7-8. Nije Mitrinov ieva sklonost kao individualizmu bila opa inklinacija Mlade Bosne to se, u paradigmatinom smislu, vidjelo u aksiologiji i politikom miljenju njenih idejnih lidera Vladimira Gainovia i Borivoja Jevtia. Uzgred, mehaniko apliciranje temeljnih ideja i misli Svetozara Markovia na misaoni diskurs mladobosanacu, kako ga vri Milanovi u navedenom tekstu, ne moe, pogotovo, na i svoje utemeljenje II sadr:inskoj analizi rukopisa meritornih ideologa mladobosanllca. 7 Dimitrije MItrinovi , Nacionalno tlo i modemost, ''Bosanska vila", 1908., u: P. Palianstra, ciL izd., str. 45. 8 Cit. djelO, str. 41 .

584

Dimitrije

Mitrinovi

ili u mentalitet "gomile" " ... snobovskih buroaskih sinova, koji svu modernost nalaze u udno zafrknutim kravatama, u visokim petama od cipela i egaenju sa kojim nedolIenim stranimjezikom ... ".9 Moderna nije, vidimo, istovjetna sa malograanskom pomodernou, imitacijom vanjskih signuma vremena ili sitnobufoaskom poluobrazovanou. Uz to Mitrinovi demaskira i strah od modernosti koja bi, u ovoj kseno fobinoj predstavi, navodno, vodila srpskoj denacionalizacij i, odnosno porazu srpskoetnike individualnosti. l O Istupa protiv konzervativnog narodnjatva i populizma te razbija strah prema Zapadu. Otuda e i rei : ''Mi ne smijemo biti neosjetljivi prema bujnom i svestranom ivotu modernog i jakog zapada, jer e nas, nekultume i nemoderne, taj bujni i snani zapad pregaziti silom svoje kulture."11 Uz etiku personalizma, aksiologiju liberalizma, demokratije i recepciju zapadnih vrijednosti, u Mitrinovievu predstavu modeme ulazi i njegov kosmopolitski diskurs, dakle, miljenje koje dopire od stanovita cijelog ovjeanstva. U tom smislu e pisati: "Jedan je narod ne samo skup, agregat pojedinaca, onje organizam i, pored toga, dio drugogjo mnogo veeg skupa, organizma, koj i se zove ovjeanstvo. Pojedinac nije samo lan jednog naroda nego je i lan ljudskog roda."12 Unutar ovog diskursa koji misli i vrednuje rodnu, antropoloku supstan ciju ljudskog ivota, on e odrediti i vlastitu predstavu umjetnikog u umjetnosti, knjievnog u knjievnosti. "Ol:jek svuda j vazda to je predmet umjetnosti, prvenstveni i vjeni predmet njen; ... Ono to je bitno i to je vjeno II ovjeku, ono to ovj eka ini ovj ekom, to je predmet i velike umjetnosti .... Ono to je specifino kod jednog naroda i kod jednog ovjeka, to nije bitno. Iona umjetnost koja prikazuje samo, ili preteno, to to je specifino na jednom ovjeku, ne iznesavi i ono to je u tom ovjeku zajedniko svim ljudima, mizerna je umjetnost ili

9 Cit. djelo, str. 4\.

10 "Moemo se mi i kultivirati i rnodemizovati. pa da. ipak ostanemo, bogu hvala, ivi i zdravi; moe sc naa knjievnost podati snanom utiecaju modernih knjievnosti zapada, pa da. ipak ostane naa, srpska knjievnost; moe jedno djelo nositi pun specifini biljeg individualnosti naroda, II kome je nastalo biri, II isti mah, savreno moderno." (D. Mitrino'\ic, cit djelo, str. 43.)

II Cit. djelo, str. 45.

12 Cit. djelo, str. 43.

Dimitrije
znai,

Mih-inovi

585

uope nije umjetnost." 13 Prema tome, pripadati moderni u kulturi

u krajnjoj liniji, u Mitrinovievom diskursu, recipimti ideju etikog personal izma, odnosno aksiologiju koja preferira vrijednost linosti individue kao individue.

U tome se ne isprcpljuje njegova predstava o moderni, jer ona, sa te ope antropoloke razine, silazi i u konkretni bosanskohercegovaki kontekst i tu dobija posebna odreenja. "Tako je u, u ovom vremenu demokracije i liberalizma, u naem okupacionsgebitu moderan onaj ko osjea apsurdnost anahron istikog reima, ko osjea glad i bespravnost nae jadne mase i ko trai hljeba i slobode itavom jednom ogoljelom i izgladnjelom narodu."14 Ova sinteza univerLalnih vrijednosti i posebnih konkretno-povijesnih sadraja II pojmu moderne mogua je zbog toga to on modernu ne shvata logikom statinosti, kao metafiziku datost, II njenim apsolutnim odreenjima, pa se ona, uz one univerzalne vrijednosti, ispunjava dinamikom sadrinom figurirajuom na konkretno-historijskom tlu ovog ili onog vremena ili poretka. I S
No , i to je od posebnog znaenja, jer izraava njegov smisao za respekt svjetonazorske polifonije, koja je, inae, bitno unutranje odreenje liberalne filozofije i demokratskog ethosa, ni ideologijska ni svjetonazorska pozicija ne odreuje odnos prema moderni i egzistenciju II njenoj matici. ''Nije vano kakvo stanovite zauzima dananji ovjek prema problemima naeg doba; moe neko biti i socijalist, i anarhist, i indivi-

13 Cit. djelo, str. 43.-44. Iz ovog horizonta, Mitrinovi se ne libi da kritiki govori o srpskim knjievnim vrijednosti ma poput, naprimjer, Jovana Jovanovia Zmaja: "On se, dod\le, moe zvati na i srpski veliki pjesnik, samo to to na i srpski ne znai i mjerilo ope vrijednosti, a tek to mjerilo treba da nam bude mjerodavno. Neslobodan i nesvoj, Zmaj ima svog istorijskog, kulturnog i nacionalnog znaaja. Medutim, taj zmajski slavuj malo umije da nam kae o sebi i svojoj dui, o S\'OIll ja i SVOlII pogledu na svijet i ivot" (Cit. djelo, str. 45.) pozicija etikog personalizrna kritiki e govoriti i o srpskoj pripovij etci: "U naoj pripovjeci ima ljudi iz svih krajeva Srpstva, pa ipak, moe se rei, nema gotovo nijednog ovjeka ni iz jednog naeg kraja radi svog narodskog pjesnitva i u mj etnikog instinkta proslavljenog, moda i preslavljenog, Srpstva." (Cit. djelo, str. 44.)

sa

1 Cit. djelo, str. 48. 4

15 ''Modernost nije neto to je stagnirano, i apsolutno, i jedno, kao to i moral nije apsolutan i jedan, nego relativan i podloan promjenama. Onaj ko sudjeluje u duevn~ im pokretima jednog doba, ko osjea njegovu duevnu atmosferu i ko u njoj ivi, mok, s pravom, traiti naziv mooemog ovjeka." (Cit. djelo, SIT. 47.)

586

dualist, i spiritist, i teosof, i budistiki glavno je da osjea nau bol i trzanje u naim problemima. I ko, osjeajui svu nervoznost naeg doba, trai spasa toj nedai, on je mo deran, bez obzira na njegovo miljenje u emu je spas."16 Mitrinovi, dakle, modernost ne odreuje recepcijom ovog ili onog, UZ to i apsolu. tiziranog, svjetonazora, ove ili one monocentrirano pojmljene fi lozofi je, ideologije ili politike. Modernost uope ne poima se iz perspektive preferencije bilo kojeg misaonog sistema ili praktinog stava. Na mod emu se moe alternativno, iz pluralnog diskursa odgovarati, ali, pri tome je vano, stoji li to odgovaranje u dosluhu sa supstancijalnim problemima svoga vremena: da li je suvremeno, moderno.

Dimitrije Mitrinovi metafiziar, i to god hoete,

Moderna i nacionalni individualitet

U ocrtanim vrijednosnim i pojmovnim koordinatama pripremljeno je tlo za uvid u Mirtinovievo poimanje naroda, odnosno nacije i nacional izma. Tu vie nema mjesta ni za mistiku rasnog individualiteta naroda, ni za slijepu zagnjurenost II tradicionalistiki, plemenski spiritus naroda, ni za totalitarno poimanje nacije kao medija desubjektivizacije i depersonalizacije. Istovremeno, Mitrinovi se pojavljuje kao kritiar srpskog nacionalistikog ovinizma, s1pske etnocentrine iskljuivosti i etnikih predrasuda. Istina, dijelei, ipak, neke ope zablude svog vremena, kad sa nivoa teorijskih uvida, si e na empirijsko tlo srpsko. hrvatskih odnosa, ne moe do kraja konzistentno provesti svoju antina cio na Jistiku, liberalnu poziciju kao temeljnu vrijednost koju slijedi i iz koje misli.

Narod e poimati, dodue, u jednoj naturalistikoj kategoriji, kategorij i organicizrna, smatrajui da je narod jedan prirodni organizam, da je narodno "o.. ono to je u prirodi jednog naroda organski spojeno sa ostalim njegovim osobinama," 17 paje ono narodno, u stvari, " ... svaki proizvod prirodnog razvitka narodnog."18 No, ovo prirodno nije shvaeno kao metafiziko, statino , vjeno. Naprotiv, Mitrinovi uvodi povijesni diskurs II razumijevanja onog narodnog u narodu. U jednoj tanoj interpretacij i vidi kako se iz onog prvobitnog, prirodnog narodnog

16 Cit. djelo, str. 48. 17 Cit. djelo, str. 45. 18 Cit. djelo, str. 45.

Dimitrije MitrinDvi

587

homogeniteta, kada ne postoji svijest o subjektivnosti i nj enim htijenjima i pravima,19 kroz povijest, zapravo, raa smisao za posebnost i otkriva svijet subjektivnosti, da bi s modernom, na graanskom Zapadu, trijumfirala aksiologija individualnosti. Otuda i taan uvid: "Hodom kroz istoriju narod se razvija i napreduje, iri se njegov misleni obzor, mata dobija odreenije oblike, pojedinci se zbog procesa diferenciranja, .... svojom duom odvajaju iz ope due narodne",20 Naravno, ovakav povijesni razvoj ka otkrivanju i prisvajanju etike individualizma redefinira i bit umj etnikog u umjetnosti i bit knjievnog u knjievnosti: 'LJ tom individualizovanju lei osnov umjetne poezije.''21 No, respekt ove aksiologije individualizma nikako ne implicira i denacionalizaciju, odnosno, lU1itenje nacionalne individualnosti. on je u tom uvjerenju ehplicitan: "Modernost nije udovite koje koi dmtveni progres i demoralizuje narod u kome se pojavi, (drugaje stvar, to i u modenUm sredinama moe biti gada i nemorala) i ona nije nikakva opreka narodnom ivoru i narodnoj knjievnosti."22 No, kako se na tlu kulnrre, moe ostvariti sinteza narodne individualnosti i liberalno intonirane etike personalizma? Njegov projekt te sinteze je jasno profiliran: "Strani uticaj treba da bude nacionalizovan, modificiran prema naim silama i prilikama i od stranog treba unositi samo ono to je dovoljno kozmopolitsko, ope , da bi se kod nas moglo dobro i prirodno sroditi s naom narodnom duorn.''23 Tu sintezu moe nositi umjetnost koja poiva na umjetnikovoj subjektivnosti i u mjeri u kojoj se ona izrie "iskreno": "A svaki umjetniki produkt stvoren iskrenou i izazvan dubom vremena, u kom se ivi, ne samo to je narodni nego je i modenm."24

19 "ivi se tu kolektivnom duom cijelog naroda i pojedinci nc razvijaju svoje posebne i naroite individualnosti." (Cit. djelo, str. 46.)

20 Cit djelo, str. 46. 21Cit. djelo, str. 46. Na tlu onog opeg povijesnog razvoja, smatra Mitrinovi, umjesto
" ... oPih durevnih izraaja javljaju se pojedinani ; pojedinac ivi svojim specifinim duevnim ivotom i posebno izraava svoj duevni ivot." (Cit. djelo, str. 46.)

22 Cit. djelo, str. 48. 23 Cit. djelo, str. 45. 24 Cit. djelo, str. 47.

588

Dimitrije Mio'inovi

Nauka za narod i normativno poimanje politike

Kako modernost nije nita statino tako i averzija prema individualnosti nije nikakva predestinacija, Naprotiv, nacionalIla duevnost je moe otkriti i prisvojiti. Otuda, opim prosvjetiteljsldm manirom svoga vremena i Mitrinovi stoji na poziciji unoenja modeme svijesti ili svijesti o moderni u srpske mase. Taj impemtiv fonnu1ime pledirajuom, normativno intoniranom sintagmom: "za demokratizaciju nauke i filozofije." Ona se razumijeva i u kontekstu mZIjeavanjaodnosa izmeu elite i mase. Savladava ga Mitrinovi tako to insistira na prosvjetiteljskoj intervenciji II figurirajuu "nacionalnu duevnost". Zato i smatra kako " ... treba da se svim silama zauzmemo za to da nau masu uzdignemo na vii intelektualni nivo, da u narod unosimo znanja i svjetlosti, da demokratizujerno nauke, naroito drutvene i prirodne."25 Ovdje nije vie rije o pros\jcivanju u elementarnom smislu ili o publiciranju tvorevina folklora, obiajnosti i uope narodne tradicije, nego o insistiranju na recepciji viih sfera znanja, nauke i filozofije. 26 A to insistiranje korespondira sa njegovom recepcijom liberalnog i demokratskog ethosa: moderna filozofija i nauka artikuliraju i upravo afinniraju tu aksiologiju pa se II njihovom mediju one i mogu "unijeti" u svijest srpske svakodnevnice. Ova zamisao prosvjeivanja, meutim, ne ostaje unutar uske oblasti kuJtumog angamana: ona treba da bude i temelj drugaije sIpske nacionalne politike. Iz vizije te politike mogu se, imanentno, deducirati i neke Mitrinovieeve ope odrednice politike kao nOlmativnog idealiteta. Sada politika treba da bude zasnovana na umnim Ilaelima: ona treba da zamijeni politiku kao podruje instinktvnog, stihijskog, slijepih, jednokratnih reakcija ili dnevnih utilitarizama. Fonnulira Mitrinovi, za svoje doba, atipini , smjeli poduhvat: neku vrstu, nazvali bi tako, poznallStvljivQnja polih'ke i njenog zasnivanja na rasudnoj snazi i plUloljetnoj unmosti. Sa pozicija ovog nonnativnog poimanja umno utemeljene politike, Mitrinovi je i radikalni kritiar oficijelne srpske politike svoga vremena. 27 25 Dimitrije Mitrino\,i, Demokratizacija nalike i filozofye, ''Bosanka vila", 1908., u:
P. Palavestra, cil izd., str. 31 . 26 " Kao da smo mi neki izuzetak, pa nam ne treba naunih i filozofskih knjiga! I kao da nas ne treba da zanimaju opa razmiljanja o pojavama prirode, o ovjeku i njegovu drutvu, o smislu i vrijednostima naeg moralnog ivota i djelovanja!" (Demokratizacija nauke i .filozof cit izd., str. 31.) ye, 27 "Upravo cjelokupni na ivot boluje od oskudice misli, oo neshvaanja poloaja stvari: mi, jo uvijek, najee mislimo iza svretka djela, a ne pred poetkom njegovim. Najvea veina naih radnji, osobito u unutranjoj stranakoj politici, nije potekla iz

Dimitrije MitrilIovi 589 Uz kritiku neref1eksivnosti, neumnosti, nemislenosti empirijske srpske politike, uz kritiku nedostatka njenog principijelnog, koncepcijskog, osvijetenog utemeljenja, ide i kritika duha autoritarizma u srpskoj politici. Ona je eksplicitna i radikalna: ''U nas jo uvijek u politici vlada neki autoritativni duh, te naa politika naj ee i nije politika razloga i mudrosti nego politika autoriteta i krilatih rijei. Malo je ljudi koji se mijeaju u politiku a kojima oi nisu zakrvavile od partizanstva; rijetki su politiari i novinari sa irokim duevnim horizontom, koji su kadri dati politiko naelo na temeljnim osnovima naun im sociolokim; koji sve to rade, rade samo za princip i iz principa, a ne iz sitnih motiva linih i partizanskih."28 Iz politike, na drugoj strani, nestale su vrijednosti "savijesti", "intelektualnog potenja", "logike i graanske esti tosti" a u "javnosti" i "umalizmu" vlada surovi, rekli bi drugaij im jezikom, makijavelizam "podvaljivanja", "klevetanja" i "lai".29 U osnovi ovakve "makij avelistiki" i u duhu autokratizrna prakticirane srpske politike lei " ... nemislenost nae javnosti. Izgubio se kriterij vrijednosti i smisla ivljenja i djelovanja; ne gleda se neki zadnji cilj kome se ima teiti, niti ima izvjesnog zajednikog sporazuma, plana i zadatka. ... nae je miljenje nesreeno, uzrujano i rastrojeno."30
Prema tome, "intelektualizacija" javnog ivota u fonni demokratizacije nauke i filozofije ne ostaje na razini prosvjeivanja masa nego ona zagovara i redefinicije srpske politike uopte. Iz te kritike, onda, proizilaze i pozitivne, vrijednosti jedne nonnativno poeljne politike, dakle, poimanje politike kao politike. Vidjeli smo, oznanstvljenje politike podrazumijeva njeno utemeljenje na principima, naelima, na misaonosti, osvijetenim projekcijama, graanskim vrlinama, na savjesti, intelektualnom potenju i estitosti. Sve su to vrijednosti koje ulaze u krug liberalnog, demokratskog i personalistikog ethosa. Uz prethodne kritike "nemislenosti" , "nedostatka misli", "principa", "politikog naela" i "autoritarizma" u politici, ide i njegova kritika tradicionalistikog, plemenskog, etnocentrinog "srbovanja". Ono je u konrazlol1ih i principijelnih uvjerenja nego iz inata, zavisti, sebinosti, mrlnje i slinih nedostojnih motiva. Mjesto principa, posrijedi je, vrlo esto, kapric." (Demokratizacija nauke i filozofife, cit izd., str. 29.)

28 Cit djelo, str. 29. - 30. 29 Cit. djelo, str. 30.

30 Cit. djelo, str. 30.

590

Dimitrije Mitrinovi

tekstu. recepcije vrijednosti modeme " ... profanisanje srpske misli".3 1 A II kontekstu prosvjetiteljstva, moderne nauke, filozofije i libera1no-demokratskog ethosa, Bosanska vila svoje " ... srpstvo treba dokazati radom, dokumentima i uspjesima II srpskoj politici, srpskoj prosvjeti, srpskoj knjievnosti, Eto, Bosanska vila treba da srbuje samo ujednorn smislu: u stvaranju tih dokumenata u knjievnosti, u izgraivanju nove knjievnosti i novih srpskih knjievnika II Bosni, knjievnosti savremene i knjievnika savrernenih,"32 To "srbovanje" ne podrazumijeva odricanje od bosanskog identiteta: uz sve"ive veze" sa "", Srbijom i srpskim zemljama ,.." Vila kao srpski list treba da bude i " ... bosanski knjievni list..." i da "", dokae da Bosna s Hercegovinom i svojom knjievnou vrijede neto za Srpstvo koje se jo nije stvorilo i koje tek irna da se stvori."33 Ovdje je, pak, bosanska osjeajnost, u osnovi, ne samo ispunjena pansrpstvorn, nego je percipirana i kao instnunentalna stvarnost a ne vrijednost sama po sebi: ona se pojavljuje tek kao funkcionalizirana participacija u Srpstvu. Neovisno od ovog ogranienja, a na tlu njegovog libernlnog ethosa, etike personalizma i recepcije prosvjetiteljskih intencija moderne nauke i filozofije, vidimo, kako se ovdje kod Mitrinovia gubi ono mitsko srpstvo, nestaju narcizam i arogancija tradicionalnog srpskog etnocentrizma, izblijedio je osjeaj nacionalistiki doivljene superiornosti a halucinantne predstave o ekskluzivnom srpskom mesijanstvu nisu u vidokrugu. Percipira se "srbovanje" tek kao rad na vlastitoj vesternizaciji, odnosno recepciji zapadnih, graansko- liberalnih i demokratskih vrijednosti. I u ovom diskursu ostaje Mitrinovi "strano tijelo" unutar Mlade Bosne i atipina linost unutar onodobne srpske inteligencije. Neke nove dimenzije ovog diskursa otkrivaju se II njegovoj percepciji ideje jugoslavenstva.

Ideja jugoslovenstva
Mada je njegova misao koncentrirana na reflektiranje o srpstvu, ak, kako kae na jednom mjestu i npreslav1jenom Srpstvu", budui da "nama" treba "~' o . zbiljski kulturnih i modernih Srba ".",34 njegov teorijski i aksioloki diskurs vodi ga na tlo koje se uobliava van usko, etnocentriki pojmljenog "srpskog pitanja". Vodi ga recepciji i interpretaciji
31

za na knjievni rad, cit. djelo, str. 39.

32 Cit. djelo, str. 39. 33 Cit. djelo, str. 39, 34 Cit. djelo, str. 45.

Dimitrije Mitrinovi

591

ideje jugoslovenstva, i to prije svega, promiljanoj kroz prizmu srpskohrvatskih odnosa u kulturi i mjestu Bosne i Hercegovine u njenoj buduoj objektivacij i. Ovdje zastupa koncept srpskohrvatskog ujedinjenja. 35 Iritira ga, pa to smatra "apsurdnim", to to unutar " ... jednog a dvoimenog naroda ... ",36 unutar dvoimenog naroda a jednog jezika paralelno, bez dodira, meusobnog upoznavanja i zbliavanja, figuriraju dvije knjievnosti, pa zato treba " ... raditi na unificiranju tih dviju knjievnosti ... ,"37 odnosno, na " ... knjievnom i kutumom ujedinjenu naeg naroda ... ".38 U ovom kontekstu manifestira se njegova averzija prema nacionalnom ovinizmu i etnocentrinoj iskljuivosti.3 9 o odnosu " ... srpskog patriotizma prema hrvatskom ... " smatra da Bosa1lSka vila treba da ostavi svoju " ... nacionalistiku iskljuivost, koja je do nedavno bila potreba i razumljiva ... ",40 pa " ... treba da hrvatski narod smatra ne bratskim nego svojim narodom, i hrvatsku literaturu svojom literaturom."41 Otuda se Bosanskoj vili " ... daju nove zadae: ruenje ovinistikih predrasuda o srpsko-hrvatskom narodRaspravljajui

35 ''Razumije se, istorija se ne moe promijeniti, a i promjena sadanjeg stanja je teka

iz mnogo razloga. Trebae mnogo vremena dok se stvari dovedu na svoja mjesta i dok se uini ono to treba. Ali ta knjievna promjena nije nemogua; mogua je i promjena cijelog naeg narodnog ivota u smislu ujedinjenja." (D. Mitrinovit, Niz napomena, ''Bosanska vila", 1902., u: P. Palavestra, cit. izd., str. 33.)
36 Cil. djclo, str. 33.

37 Cil. djelo, SIT. 33.

38 Cil. djelo, str. 37. 39 Mitrinovi ne moe do kraja konzistentno izdrati u odbacivanju emocentistike jednostranosti io se moc vidjeli u njegovoj kritici jczika hrvatske knjievnosti budui da mu je jasna " ... samo neugodnost od bezbroj jezikih pogreaka koje vrve u njhovim djelima, i JX>treba da lih pogreaka neslane." (Niz napomena, cit. djelo, str. 36.) Nije mu " ... jasan nain kojim bi se hrvaL~kim piscima oJXlmvljao jezik". (Cit,. djelo, str. 36.) No, nedvosmisleno, kriterij za to "opmvljanjc" vidi u prihvatanju jezikih standarda Vuka Stefanovia Karadia a njihovu recepciju smatra napretkom u hrvatskoj knjievnosti. Ilustraciju tog napretka vidi II jeziku Kranjevia, Kosora, Nazora i Nikolia (Cit. djelo, str. 36.-37.)
40 Dimitrije Mitrinovi, za mri hyiievni rad, ''Bosanska vila", 1910., u: P. Palavestra, cit. iril., str. 40. 41 Cit. djelo, str. 40.

592

Dimitrije Mitrinovi

nom jedinsM1, koje, pored momenata politikih i istorijskih, smetaju jedinstvu nae literature."42 Na tlu ovog ujedinjenja, treba raditi i na pribliavanju ..... slovenakoj literaturi, ak i bugarskoj ... ".43

iz ovog koncepta srpskohrvatskog nacionalnog identiteta-jedinstva,

jednog ali dvoimenog naroda, recipirae i ideju jugoslovenskog ujedinjenja na emu posebnu povijesnu ulogu treba da ima Bosna i Hercegovina. Bosanska vila, radei na srpskohrvatskom knjievnom i kulturnom ujedinjenju, " ... vri svoju jugoslovensku dunost, koja je za Bosnu neophodna."44 Oekuje da se, radom na junoslavenskom ujedinjenju napravi " ... jedno malo i lijepo jugoslovenstvo u Sarajevu".45 S tim oekivanj ima pie: "Ozbiljno vjerujem da Bosna treba da poslane zemlja najbratskijeg i najsilnijeg j ugoslovenskog rada"46 i da Bosanska vila " ... mora tu imati svog asnog udjela".47
Kritiki

osvrt

Kad sa razine konceptualnih refleksija doe na emptijsko tlo bosanske stvarnosti, ne moe Mitrinovi do kraja konzistentno izvesti svoju kritiku srpskog nacionalima, ovinizma i etnocentrizma, njegovih zabluda, predrasuda i fIkcija. Prije svega, i ako mu liberalna aksioloka pozicija i pozicija etikog pluralizma, principijelno, doputa emancipaciju od srpskog etnocentrizma, on jo uvijek, kreuu se u matici srpskog milj enja svoga doba, u osnovi, misli u kategoriji "srpstva" i "srbovanja", Istina, on ovim pojmovima hoe dati crtu individualizma i demokratinosti, ali, i pored toga, ostaje prikraen kako za socioloko miljenje drutvenih odnosa u kojima nacija jest to to jest, to je, inae , vidjeli smo, bitna karakteristika miljenja nacije i kod Gainovia i kod Jevtia, tako i za transnacionalni diskurs i miljenje u zbiljski univerzalnim horizontima.

42 Cit. djelo, str. 40. 43 Cit. djelo, Slr. 40. 44 Cit. djelo, Slr. 40. 45 Cit. djelo, slr. 40.
46 Cit. djelo, Slr. 40.

47 Cit. djelo, Slr. 40.

Dimitrije Mifriflovi

593 Nadalje, dijeli predrasude svoga vremena o Srbima i Hrvatima kao jednom a dvoimenom narodu, i snosi etnocentrine konzekvencije takve koncepcije. Kao i ostali mladobosanci., misli i djeluje unutar srpske nacionalne i kulturne politike, a bosanska identifikacije, mada se osjea i zna za nju, ipak je sporedna, uzgredna, periferna. I kad se kod Mitrinovia javi to osjeanje bosanstva, ono je do kraja ispunjeno srpstvom, ono, kao takvo, nema nikakvu svrhu u samom sebi, u vlastitom individualitetu nego je vanjska stvarnost,jedan medijum za participaciju u vaskolikom srpstvu. Njegovo bosanstvo tek je instrumentalna stvarnost, puko sredstvo, a ne samosvrha, ekspanzija, istina, vie duhovne, a manje eksplicitno teritorijalne, srpstva i jugoslovenstva. Na teorijskoj razini nije se do kraja oslobodio naturalistikog diskursa s obzirom da mjestimice naciju definira kao prirodni organizam. No, u odnosu Gainovia i Jevtia napravio je radikalni odmak oslobodivi se rasnog misticizma i geografizma u poimanju supstancijalnog bia nacije.

No, uz sve inkonzistencije, njegov teorijski diskurs je respektibilan. Naravno, eksplicirao II kondeziraoirn formama programskih tekstova, oo nije ni mogao u svojoj sadrini biti do kraja razvijen. Njegovo se znaenje ne oditava samo u eksplicitnim iskazima. I logikom imanentne analize koju slijedimo, i potragom za neiskazanim, a logikim konzekvencijama tih iskaza, na kojima insistiramo, on se, takoer, dodatno osvjetljava. No, ovdje se identificiraju tek one dimenzije njegovog, sadrinski i anrovski beterogenog, teksta, a on je, u osnovi, tekst jednog filozofskog pisca i mislioca umjetnosti i knjievnosti, koje imaju relevanciju za socij alni i politiki diskurs, dakle, tematiziraju fenomene koji, manje ili vie eksplicitno, pripadaju sferi politike i socijalnog svijeta ivota. U ovom metodskom kontekstu, njegov je diskurs, prije svega, atipian, ekskluzivan je u odoosu na vladajue misaone koncepcije unutar srpskih intelektualnih !mIgova njegova doba. Impresionira, s obzirom na sociocentrini, totalitaristiki, odnosno nacionalno-kolektivistiki dub njegova vremena, otkrie i respekt etikog personalizma. Imponira njegova recepcija duba i aksiologije liberalizma i demokratije. U vrijedne domete njegovog miljenja spada poimanje i apologija moderne i njenih nonnativiteta. U meritorna ostvarenja ulazi pokuaj sinteze duha modernosti i aksiologije nacionalnog

594

Dimitrije Mitrinovi

individualiteta, sinteze koja se vri na tlu oslobaanj a od tradicionalnQg, patrijarhalnog srpskog samorazumijevanja i plemenskog doivljaja nacionalizma. Pledoaje za prevladavanje raskoraka izmeu elita i mase, i to u [anni naputanja, u kulrurnoj politici, elementarnog, narodnjakog, oznaimo ga tako, protoprosvjetiteljstva, takoer, spada u osebujnosti njegovog miljenja. No, via razina prosvjetiteljskog intervencionizma, sadrana II recepcij i modeme filozofije i nauke, ima svoje implikacije i na tlu njegova poimanja politike kao politike. Mitrinovi a ovdje vidimo kao jednog od rijetkih, uz to i meritornih kritiara politikog "makijavelizma", protagonista projekta oznanstvljenja i pourn1javanja politike, nj enog utemljenja na principima rasudne moi i naunim uvidima. I ideja jugoslavenstva, mada jo uvijek posredovana zabludama vremena, ipak vodi mentalnom i konceptualnom oslobaanju od etnocentrine skuenosti, pa i ona, za svoje doba, pripada vanim komponentama Mitrinovieve, u osnovi, emancipatorski inklinirane aksiologije. Po identificiranim i ovdje koncizno izraenim teorijskim dometima i aksiolokim preferencijama Dimitrije Mi trinovi ima svoje relevantno mjesto II historiji socijalne i politike misli II Bosni i Hercegovini u cjelini, a posebno u povijesti pojave i recepcije ideje liberalizma i demokratije kao i u povijesti emancipatorski intoniranog miljenja nacije i nacionalizma.

595

1. GAVRO VUKOVI je roen, vjerovatno, 1826. godine u selu Dabru kod Sanskog Mosta. Njegov otac Filip bavi se trgovinom. Krae vrijeme koluje se kod Simeuna Todorovia II Sarajevu da bi pobjegao II rodno selo. Roditelji mu se sele II Bosanski Petrovac, gdje ui itati i pisati. U Srbiju bjei 185 1. godine. Vraa se II Bosanski Petrovac zbog bolesti. Prelaskom II Biha, razvija trgovinsku djelatnost sa Senjom, Trstom i Beom. Nauio je govoriti nekoliko jezika. Doivo je porodinu tragediju: umrlo mu je deset sinova, a razbojnici su mu ubili etvoricu s trieva. Izabran je 1858. godine da II Carigradu II novoformiranoj skuptini predstavlja svcltenstvo, bosanske pravoslavce i cijeli narod iz cijele Carigradske patrijarije. Bio je i lan medlisa, a od 1868. godine radi kao poreski inovnik. Kao osmanski funkcioner i dalje se bavi trgovinom na prostorima Austrije i PrimOlja. U prisnim je vezama sa Topal Osman-paom; kasnije je sa komplimentima opisivao njegovo vezirovanje. te zbog toga biva napadan od zagrebakih, novosadskih i drugih novina. Prema Petru Koiu, " ... pored mudrog i lukavog reformatora Osman-pae, vulgo Topal-pae, bio je Gavro Vukovi najvieniji i najpopularniji javni narodni radnik. II onovremenoj Bosni i Hercegovini .... Najsjajnije doba bosanske istorije pod Turcima bez sumnje je vrijeme vezirovanja starog Topal-pae i javnog djelovanja Gavre Vukovia." (petar Koi, Gavro Vukovi, Sabrana djela, Tom II, Svjedost, Sarajevo, 1967., str. 296292.) Jedan je od prvih saradnika novopokrenulog lista "Sarajevski cvjetnik" (urednik. i vlasnik Sakir Kurtebaji) gdje se ..... brani od sumnjienj a zbog svoje zaostale carigradske plate ('gavrija'), kao i izbora u medlis i stupanje u tursku dravnu slubu (111869, br. 10). Jo jednom Vukovi e se javiti na ovom mestu i o istoj stvari i svoj javni rad opravdati kao ' bradati suanj' iz zatvora (II/1870, br. 47)." (fodor Kruevac, Bosansko-hercegovaki listovi u XIX veku, 'Veselin Maslea", Sarajevo, 1978., str. 52.)

596

Iz biografija

Bio je i JX>vjerenik srpske vlade. Osmanske vlasti, nakon otkria tog njegovog angamana, progone ga, biva zatvoren i osuen. Po H. uriu bio je prognan II Bejrut, a po drugim izvorima zatoenje uAkri II Siriji. Trai pomo i bjei II Beograd. Tu zapoinje politiku i publicistiku kampanju protiv osmanske vlasti. No, biva, po nalogu tamonjih vlasti, ponovo proDerao. Aktivan je sudionik priprema ustanka II Bosanskoj Krajini. Bolest ga onemoguava da se neposredno angauje II hercegovakom ustanku iz 1875. godine. Umire 1876. godine li Beogradu. (Biografski podaci prema: Hajrudin Uri, Iz prepiske Gavre Vukovia, "ivot", Samjevo, br. 22 - 23, 1954.)

2. VASO PELAGI je roen 1838. godine u Gornjim abarima kod Gradaca, a-umro 25. januara 1899. II Poarevcu. ''Djetinjstvo je proveo II svom zaviaju, niu gimnaziju i bogosloviju polazio II Beogradu. Uitelj srpske osnovne kole u Brkom 1860-63, II kome vremenu je osnovao u Brkom i srpsku itaonicu, jednu od pJVih u Bosni. Napustivi Brko, otiao je u Rusiju gdje je boravio dvije godine. Na Univerzitetu u Moskvi sluao je predavanja iz istorije, medicine i politike ekonomije. Upoznao je revolucionarna strujanja meu tadanjom ruskom inteligencijom. itao je, pored ostalog, djela N. G. emievskog, N. A. Dobroljubova, D. L Pisareva i A. l. Hercena. Vrativi se u otadbinu, postao je 1866. upravitelj tek osnovane srpsko-pravoslavne bogoslovije u Banjaluci. U njoj su se kolovali svetenici i uitelji. P. je nastojao da vaspita u njoj borce za politiku slobodu i narodna prava. Mnogi aci ove bogoslovije odigrali su vidnu ulogu II kasnijim zbivanjima u Bosru. P. je osnovao i u Banjaluci srpsku itaonicu. Zbog protesta protiv posrupaka turske uprave, prilikom jednog sukoba izmeu aka i turske none strae, poetkom 1869., sproveden na suenje u Sarajevo. Na suenju je ponovio optube iznesene u protestu, zbog ega je krajem 1869. prognan u Malu Aziju. U Kjutjaju je proveo neto vie od godinu dana. Iz progonstva P. je pobjegao u Srbiju, u proljee 1871. Potpisao je, 2. 8. 1871. proglas iji je fX>tpisnik, pored ostalih, Svetozar Markovi. Uestvovao je u radu posljednje godinje Skuptine Ujedinjene omladine srpske (Vrliac, 15-18. 8. 1871.) Izabranje za predsjednika skuptine i lana odbom Ujedinjene omladine srpske. Kad je maarska vlada raspustila skuptinu j zabranila rad Ujedinjene omladine, on sa nekolicinom omladinskih predstavnika odlazi u septembru iste godine na Cetinje, gdje uestvuje u osnivanju Druine za osloboenje i ujedinjenje srpsko. Kasnije odlazi u Srbiju, a

Iz biografija

597

zatim u Vojvodinu. Protjeran poetkom 1873. iz Vojvodine, ivio je u Trstu, Grazu i Zurichu. U to vrijeme blie je upoznao socijalistiku literaturu raznih pravaca, pratio socijalnu i politiku borbu radnike klase i sam se naao u socijalistikim redovima. Sa gru{Xlm socijalista uestvovao je u bosanskom ustanku 1875. i bio lan ustanikog odbora u Kostajnici. Uestvovao je i u radu ustanike skuptine u l amnici u decembru 1875. Austrijske vlasti uhapsile su ga 1876. i internirale u Mikolc. Poetkom 1878. P. je ponovo meu bosanskim ustanicima. Prema austrougarskoj okupaciji BiH zauzeo je od poetka nepomirljiv stav. . P. zauzima istaknuto mjesto u razvitku socijalistikog pokreta u naoj zemlji. 1892. prisustvovao je skuptini Zanatlijskog udruenja u Vranju, gdje je uinj en pokuaj da se osnuje Socijalistika partija Srbije. Aktivan u organizovanju prvih proslava l . maja, P. je na zboru srpskih socijalista u Beogradu jula 1893., kao glavni govornik, predloio da srpski socijalisti upute svog predstavnika na meunarodni socij alistiki kongres u ZUrichu. Saraivao je u socij alistikoj tampi u toku posljednje decenije XIX v. i bio jedan od osnivaa beogradskog Socijal-demokrnta. Zbog svojih lanaka i broura nekoliko puta je izvoen pred. sud i osuivan. Posljednje dane ivota proveo je na izdravanju kazne u Poarevcu. od 1867, kada je objavio svoju prvu knjigu, P. je napisao veliki broj publicistikih radova iz raznih oblasti. Neka njegova djela prevedena su na strane jezike. Ukupan broj tampanih primjeraka njegovih radova, objavljenih samo za njegova ivota, iznosi oko 250.000, ne raunajui u taj broj lanke u raznim listovima i asopisima.
Poevi

radove spada Istorija bosansko-hercegovake bune. Meu brojnim radovima u koj ima je propagirao socijalistiko drutveno ureenje istiu se: Odgovor na etiri drutvena pita,y'a, Socijalizam ili osnovni preporoaj dn/iva, Naulm i radni namd. O pitanjima kolstva i nastave objavio je tri knjige (Rukovoa za srpskobosanske, hercegovake, stamsrbijalIske i makedonske uitelje, kole i optine; Preobraaj kole i nastave; Nova n{luka o javIloj nastavi) i nekoliko manjih radova. Stvami domai uitelj, depna knjiga za zdrave i bolesne, za stare i mlade, za seljake i varoane, poznatiji u narodu pod imenom Namdnog uitelja, bio je krajem prolog vijeka najpopularnije Pelagievo djelo. Objavljeno prvi put 1879., tampano je do 1894. u 4 izdanja i 18.000 primjeraka.

Meu najznaajnije Pelagieve

Iz biograftja 598 Moda vie nego ijedan na socijalist tog vremena, P. je II svome javnom djelovanju naroito istaknuto mjesto dao antireligioznoj propagandi; ako nije prvi, on je, nema sumnje, jedan od prvih otvorenih propovjednika ateizma II naoj zemlji. Napisao je nekoliko knjiga i broura II kojima je izrazio svoje miljenje o crkvi i religij i (Umovanje zdravog razlIma;Koliko Ilas kota bog i gospodar?;Poslanica bogu ili predlog pobonim narodima, itd.) Reagovanje crkvene hijerarhije II Srbiji na pojavu tih knjiga i broura dovoljno jasno govori o tome da su one vrile nesumnjiv uticaj na itaoce. Ono je bilo toliko otrije to je P. i sam ranije bio bogoslov, ahrirnandrit i upravitelj jedne bogoslovije. Jedna od mjera preduzetih protiv njega bilo je i javno rainjenje, obavljeno II Sabornoj crkvi II Beogradu 1895.

P. je djelovao, II drugoj polovini XIX v. II vie naih zemalja i pokrajina, vrei u njima znatan JXllitiki uticaj. Gotovo punih 40 godina vodio je borbu protiv reakcionamih reima, nikad je ne prekidajui i zavrivi je, konano , u poarevakorn kaznenom zavodu. Vrei, osim toga, politiki uticaj i u Hrvatskoj i Slavoniji, on je posljednjih decenija prolog vijeka postao markantna linost od optejugoslovenskog maenja. U socijalistikom pokretu II Srbiji posljednjih decenija XIX V., P. je, pored Svetozara Markovia i Mite Ceni3 najistaknutija figura .... " (Enciklopedija Jugoslavije; Jugoslovenski leksikografsjki zavod, Zagreb, 1965.) U ovoj Enciklopediji, koja ne nalazi za shodno ni da infonnira neobavijtenog itaoca da se selo u kojemje roen Vaso Pelagi nalazi u Bosni i Hercegovini, uzgred se, tek u jednoj reenici, a to znai onda i falsifikatorski, govori o nekim bitnim aspektima njegove biografije: o uasnim represalijarna kroz koje je prolazio pod srbijanskim reimom. Saet prikaz tih njegovih stradanja daje Slavko Miunovi. U Srbiji, gdje je proveo vie od dvadeset godina svoga ivota, on " ... e navui na vrat policiju srpske samodravne monarhije i svih onih snaga koje su njoj sluile. Tamo e Pelagia hapsiti i progoniti, njegove spise zabranjivati i spaljivati. Tamoe on, u beogradskoj sabornoj crkvi, biti javno rainjen, bie, na intervenCiju visokog klera, zatvoren u ludnicu, odakle e ga osloboditi radni narod Beograda. Na kraju, umrijee u zatvoru, u Poerevakom kamenom zavodu, gdje je bio na izdravanju kazne zbog jednog od svojih djela, u januaru 1899...." (S. Mitulovi, Predgovor Izabranim djelima Vase Pelagia, Tom I, nav. izd., str. 12.) Jo vie detalja o teroru srbijanskog reima i Srpske pravoslavne crkve nad Vasom Pelagiern mogu se nai u: Risto Besarovi, Vaso Pelagi, nav. izd.)

Iz biografija

599

3. PETAR KOCI(': je roen je 29. juna 1877. u banjalukom selu Striiima. Prvo obrazovanje, nakon desete godine, stie u manastiru u Gomionici gdje mu je otac bio kaluer. Nakon zavretka via dva razre da osnovne kole u Banjaluci, upisuje se 1891. u sarajevsku, tada je. dinu dravnu gimnaziju. U etvrtom razredu (maj 1895.) nakon jednog incidenta istieran je iz kole i pro~eran iz Sarajeva. U Beogradu, u junu 1899. dovrava gimnaziju. Studira II Beu (1899-1904.) slavistiku na Filozofskom fakultetu i sudjeluje u studentskim antiaustrijskim demonstracijama. Objavljuje u ovo vrijeme tri zbirke pripovijedaka S planine i ispod planine (SremsK1 Karlovci 1902, Zagreb 1904., Beograd 1905.). Poslije zavrlietka studija (jun 1904.) desel mjeseci radi u gimnaziji u Skoplju. Po tubi srpskog konzulata u Skoplju, podnesenoj nakon jednog njegovog lanka II Politici, kanjen je premjetajem u Bitolj. Odbija da prihvati ovu kaznu i vraa se u Sarajevo gdje poetkom reb ruara 1906. dobija mjesto sekretara u srpskom kulturnom drutvu Prosvjeta. Potpisnik (februar 1906.) je predstavke knjievnika, publicista i novinara u kojoj se trai sloboda tampe. Sudjeluje u radnikom trajku (maj 1906.), s namjerom da mu prikljui i seljake. U ljeto 1906. prisustvuje u Sofiji drugom kongresu jugoslavenskih knjievnika i nov inara, a u povratku je u bosanskoj delegacij i koja osmanskom poslanstvu estita sultanov roendan. Nakon ulinih demonstracija, poetkom decembra 1906. godine, ponovo je protieran iz Sarajeva i iz svih mjesta sarajevskog okruga. Nastanjuje se u Banjoj Luci gdje sudjeluje u pripremama za formiranje Srpske narodne organizacije za Krajinu. Policijski se kanjava i sudski se goni u 1907. godini zbog jednog letka koji je napisao sa Jovom G. Popoviem a koji poziva na bojkot doeka poglavaru Alboriju. Osuen (juli 1907.) na dva mjeseca tekog zatvora, a vrhovni sud smanjuje kaznu na dvije nedelje ili 140 kruna u novcu. Radi kao urednik ljsta Otadbina ije brojeve vlast zabranjuje i plijeni. Uhapen je, lei u istranom zatvoru, osuen na est, potom na osam, a kasnije na petnaest mjeseci teke tamnice. Na izdravanje kazne odveden je 22. februara 1908. godine u zatvor u Tuzli, a na slobodu je puten poslije amnestije 6. decembra 1908. godine. Radi na etnografskim istraivanj ima II Krajini, a 1910. godine pokree u Banjoj Luci list Razvitak koji se ugasio nakon est brojeva. U maju 1910. godine izabran je u pIVi bosanski Sabor na jednistvenoj srpskoj listi kao poslanik III seljake kurije banjalukog sreza. Ponovo pokree list Otadbina, ovaj put u Sarajevu gdje se, nakon otvaranja Sabora, i nastanjuje. Dobija mj esto u Velikom upravnom i prosvetnom savetil gdje ureuje list Vjesnik i radi kao lan redakcije BosallSke vile. Krajem

600

Iz biografija

1912. godine teko obolijeva. Nakon smrti jedinca, trogodinjeg sina Slobodana (novembar 1913.) njegovo se zdravlje pogomava, te je poetkom 1914. godine odveden II beogradsku Duevnu bolnicu, gdje e i umrijeti 27. augusta 1916. (BiografSki podaci prema: Todor Kruevac, cit. djelo.)

4. ORE LAZAREVI, (Zvornik, 24. juna 1887-1915.) potie iz trgovake porodice. Osnovnu kolu i gimnaziju do estog razreda zavrava II Zvorniku, gdje, kao srednjokolac, ureuje list Prvene od 1899. Isklj uenje iz sedmog razreda u maju 1906. zbog trajka, te gim nazijsko kolovanje, kao i Ko i , dovrava II Beogradu. U jesen 1907. upisao je prava li Zagrebu, alije iskljuen s Univerziteta te odlazi II Prag i tamo nastavlja studij. Ovdje prihvata Masarikove ideje. Vraa se ponovo li Zagreb i dovrava zapoete pravne studije. U Tuzli je radio kao advokatski pripravnik kod dr. Nikole Stojanovia. Ovdje upoznaje dr. Vasu Gluca i Simu Erakovia, sa kojima pokree (1913.) list S!pski pola'et II kome vodi politiku rubriku sve do njegovog guenja II ljeto 1914. Uz Koievo zalaganje ujesen 1913. izabranje za poslanika u Sabor BiH u Bosanskoj krajini za bosanskokrupsko izborno podruje. Iako predstavnik graanskog stalea, kandidovala ga je Kaieva grupa, koja ga bira i za sekretara, u kome svojstvu postaje jedan od bliskih saradnika"Otadbine ". Sa dr. ivkom Njeietn radi II istoj advokatskoj kancelariji II Sarajevu, to ihjo vie zbliava u politikom djelovanju u Saboru i van njega. Kaieva "Otadbina " 1913. objavljuje njegov uvodnik Nai zadaci, a zatirnNacrt sfranakogprograma. Kad je Koi obolio krajem 1913. dr. ore Lazarevi, uz potpredsjednika dr. ivka Njeia, postaje vodei ideolog grupe "Otadbina" kojoj daje obiljeje najradikalnije politike struje na Ka ievoj liniji u BiH .... Poslije principovog atentata na Ferdinanda 28. juna 1914. u Sarajevu, zajedno sa svim pripadnicima Kaieve saborske grupe otadbinavaca, stavljen je van zakona, lien slobode u Gacku, protjeran u Arad, vraen u Tuzlu i, najzad, II Zvornik, u kome je tajno likvidiran nou izmeu 19. i 20. jula 1915., po svemu sudei, ubijen i baen u Drinu. (Miodrag M. Vujin, Koieva otadbina I, "Svjetlost", Sarajevo 1994., str. 269-271.) 5. RISTO RADULOVI je roen II Mostaru 21. 9. 1880. godine. Nakon zavrene osnovne kole od 1891. do 1893. godine pohaa trgovaku kolu, a poslije prelazi u novoosnovanu mostarsku gimnaziju iz koje je izbaen 1897. godine zbog sudjelovanja u antireimskim

Iz biografija

601

demonstracijama. Nastavlja gimnazijsko kolovanje izvan BiH, u Sremskim Karlovcima, u Suaku i Slavonskoj Poegi. Nakon zavretka ginmazije, studira romanistiku i germanistiku u Beu i enevi. Pobolijeva, lijei se i, ne poloivi sve ispite, krajem 1906. godine vraa se u zemlju gdje od l. januara 1907. godine preuzima dunost glavnog urednika novoosnovanog mostarskog lista Narod. Na ovoj dunosti dolazi u sukob s reimom i biva zatvaran. Teko se razboljeva i u ljeto 1908. godine odlazi na lijeenje II vajcarsku. Nakon aneksije BiH, sa drugim srpskim politiarima putuje u Pariz i Petrograd istraujui mogunosti ponitenja aneksije. Razoaran nakon spoznaje da to ponitenje nije mogue, vraa se u proljee 1909. godine u vajcarsko ljeili te gdje ostaje godinu dana. U maju 1909. godine vraa se u Sarajevo i postaje saradnik lista S'pska Rije i asopisa Pregled ij i uredryik po~taje u septembru 1910. godine. od oktobra 191 L godine preuzima i dunost urednika lista Narod i obavlja urednike poslove Kalendara ''prosvjete''. Sudjeluje u osnivanju pIVe javne biblioteke u BiH pri srpskom kulturnom drutvu Pro3vjela . Iako bolestan, sudjeluj e u javnom ivotu. Poslije atentata Gavrila Principa na austrijskog prestolanasljednika Feminanda, vlast ga progoni II Mostar. Tu biva uhapen i deportovan II koncentracioni logor II Arad gdje e 20. februara 1915. godine i umrijeti. Posmrtni ostaci Riste Radulovia su nakon I svjetskog rata preneseni II Mostar i sahranjeni 19. 2. 1922. godine u prodinoj grobnici. (Biografiski podaci prema: Dragomir Gajevi, Predgovor Izabranim radovima Riste Radulovia, 'Veselin Maslea", Sarajevo, 1988.)

6. NIKOLA STOJANOVI, "politiar (Mostar, 3. l 1880. - Beograd, 5. III 1964.), advokat. Gimnaziju zavrio u Mostaru, pravne nauke II Beu. Bio je jedan od osnivaa opozicionig lista ''Narod'', koji je II poetku izlazio II Mostaru, i due vrijeme njegov urednik. Za vrijeme aneksione krize 1908., nalazio se II ZUrichu i tamo objavio knjigu: Die Autonomie Bosniens und Hercegovina. Godine 1910. bio je izabran za poslanika II Bosanskohercego vaki sabor. PIVi svjetski rat ga je zatekao II Beogradu, odakle je II jesen 1914. otiao II Rim. Bio je lan Jugoslovenskog odbora (v.) i li toku itavog rata aktivno je radio na stvaranju zajednike drave Junih Slavena. Na konferenciji mira II Parizu 1918- 19. bio je ekspert za Bosnu i Hercegovinu. U rukopisu je ostalo njegovo memoarsko djelo: Mladost jednog pokoljenja." (Enciklopedija Jugoslavije, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb

602

[z biografija

1971.) Kao i II sluaju V. Carovia i ovdje se sakriva njegov djelatni politiki organizam II fonniranju velikosrpskih koncepcija etnikog Ravnogorskog pokreta. Objavio je: Pismo poznavaocima, Beograd, 19 19; Naa politika, Beograd, 1935.; Srbija i Jugoslovensko ujedinje'ye, Beograd, 1939., Bosanska hiza 1908-1914., Sarajevo, 1958.

7. URO KRULJ. Nakon zavrenih medicinskih studija u Beu, gdje

se

ve

medu studentskom omladinom

politiki

aktivira,

vraa

se

II

Bosnu i Hercegovinu, II Bijeljnu gdje radi kao ljekar. Zajedno sa dr. Nikolom Stojanoviem, koji II Dubrovniku ureuje list Dubrovnik vraa

se

II

Mostar krajem 1906. godine gdje radi kao privatni ljekar. Sa

grupom mostarskih javnih linosti pokree list Namd (prvi broj izaao l. januara 1907.) iji je bio i vlasnik. Jedno vrijeme prenosi tampanje ovog lista II Sarajevo, da bi ga, nakon osnivanja vlastite tampanje ponovo vratio u Mostar. Kao inicijator i lan privremenog odbora u 1907. godini sudjeluje u formiranju SIPSke narodile Ofganizacije ija se prva i posljednja skuptina odrala 27. oktobra II Sarajevu. O tom njegovom angamanu svjedoi i broura koja j e u ime Srpske narodne organizacije, u njegovom izdanju izala u Mostaru 1908. godine a nosi naslov Predstavka Glavnog odbora Srpske nmudne organizacije sa sarajevskim programom. Sudjeluje li srpskoj delegacij i koja zakljuke uruuje ministtu Burijanu u Beu. tlan je srpske i m uslimnaske delegacije koja u Peti izraava proteste protiv aneksije Bosne i Hercegovine. Te proteste izraava posebna srpska delegacija i u Cirihu ijije i on lan. Nakon donoenja Ustava za BiH i fonniranja bosanskog Sabora, a poslije trogodinje pauze II izlaenju izazvane, sa proglaenjem aneksije, represijom vlasti, u Sarajevu poetkom novembra 1911. aktivira tampanje lista Namd. Pored srpske saborsko-poslanike grupe okupljen je oko lista S'pska rije koja je bila "oportunistika stranka koja je mislila da moe i treba da sarauje sa bosanskom vladom" i grupe "Otadbina" koja je, kako pie Krulj, predstavljala "agrarnonacionalnu stranku", djeluje trea grupa, u kojoj se politiki i sam angaira, grupa ''Naradova'' kao "ultranaciona li stika i principijelno opoziciona u saborskom radu." Nakon atentata na prestolonasljednika, njegova se tamparija zatvara, list 'Narod" prestaje izlaziti, a dr. Uro K.rulj biva od strane austougarske vlasti interniran iz Mostara. (lnfonnacije i navodi prema: Uro Krulj, "Naradova" grupa, Iljen rad i ideologija, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva, Beograd,

Iz biografija

603

1937., u: Knjiga o Mostaru, priredio Borivoje Pitalo, Beograd, 1998. Podatak o internaciji u: Marko S. Popovi, Patnje Srba 1914-1918. godine, u: Knjiga o Mostaru, nav. izd, str. 185.) Ministar je zdravlja u vladama novofonnirane drave. Nakon I svjetskog rata objavio je: Vanost higijene za dravu i naciju, Sarajevo, Zemaljska tamparija, 1922.; Predgovor knjizi: Greimcr Karl, Priruna knjiga za praktine dezinjektore, Sarajevo, Zdravstveni odsjek za Bosnu i Hercegovinu, 1922.; ivanovi Todor, Krulj Uro, Devi Vladimir, Zdrave seoske kue za Bosnu i Hen::egoviJlu, Sarajevo, Zdravstveni odsek za Bosnu i Hercegovinu, 1924.; Politika i rasa (rasni nacionalizam) Sarajevo, 1925.; Kriza parlamentarizma i njegova re/onna, Beograd, 1928.; Rifonl1a par/amentamog sistema, Letopis Matice Srpske, 1928.; Senatski govO/i, Beograd 1934.; Naa saobratljna (eljeznika) politika, Beograd 1935. Preveo je: EIen Kej , O vaspitalIju djeteta II koli, Beograd, Sarajevo 1918.; EIen Kej, a vaspitanju djeteta kod kue, Beograd, Sarajevo, 1919.

8. JEFfO DEDIJER, "geograf (epelica, Hercegovina, 15. VIIl 1880. - Sarajevo 24. XllI918.). Gimnaziju uio u Mostaru, studirao na Velikoj koli u Beogradu i na Univerzitetu u Beu, gdj e je doktorirao 1907. Bio zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu do aneksije BiH (1908.), zatim profesor bogoslovije u Beogradu, a 1910. je izabran za docenta geografije na Univerziteru u Beogradu. za vrijeme Prvog svjetskog mta izbjegao je u Francusku, a zatim preao u vajcarsku. Po zavretku rata vratio se u zemlju, gdje je umro zahvaen epidemijom panskog gripa.
D. je jo kao gimnazist

da prouava sela prema Uputstvima J Cviji3. U Geografskom zavodu na Univerzitetu II Beogradu izradio je svoj rad Bileke Rudine (Srpski etnografski zbornik SA, 1903., VJ, a docnije obiman antropogeografski rad Hercegovina (ibid, 1909., Xll). Dao je i manje antropogeografske radove: Stare seoske porodice u Hercegovini, Vrste nepoh-etne svoji!!e II Hercegovini (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1907.,7-9 i 1908.,7-9) i Stoarske zone u planinama dinarske sisteme (Glasnik Srpskog geografskog drutva, 1914.,3-4). D. se interesovao i za geomorfoloke probleme, i iz te oblasti dao: Prilaz; geolokoj istoriji Neretve (Glasnik Zemaljskog muzeja 1907., 10-12) i gJacijalnomor. foloke studije: Glacijal,,; tragovi Ila Zelell-Goli, Tavamiei i Magliu (Glas SA, 1905., LXIX), Glacijacija Visoice u Junoj BosIli (ibid, 1909., LXXIX) i Traces glaciares eli Albanie et en Nouvelle Serbie (La

poeo

G60graphie, 1916-17). Pored tih studija D. je dao i vie inforrnativno-

604
strunih lanaka:

Iz biografija

Porijeklo bosansko-hercegovakog stanovnitva i Srbi i Bugari (u sarajevskom Pregledu, 1911., 7-8 i 1913., 9-12), Hercegovina i Hercegovci (LMS, 1912, knj. 289, sv. 5), Stara Srbija (SKG, 1912, knj. 29, br. 9) i veu knjigu Nova Srbija (SKZ, 1913)." (Enciklopedija JugashlVije, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956.)

9. VLADlMJROROvr. "istoriar (Mostar 15. X. 1885. - vjerovat no II avionskoj nesrei, aprila 1941 ). Studirao slavistiku i istoriju na Bekom univerzitetu 1904-08 kod V. Jagia, K.. Jireeka, M. Reetara i dr.; promovisan za doktora filozofije 1908. na osnovi disertacije o Lukijanu Muiekom, proveo godinu dana na usavravanju II Munchenu kod vizantologa K.. Krumbachera, II Parizu i Bologni. Godine 1909. postavljen za efa slovenskog odjeljenja II Zemaljskom muzeju II Sarajevu. Bio je sekretar glavnog odbora kulturnog drutva Pmsveta; 1914. zatvoren zbog veleizdaje i na Banjalukom procesu osuen na 5, a zatim na vioj instituciji, na 8 godina robije. Poslije amnestije od 4. xl 1917. prelazi u Zagreb, gdje uestvuje u urei vanju Kl1jievnogjuga i priprema materijal o stradanjima srpskog naroda za vrijeme rata. Bio glavni sekretar Narodnog vijea za Bosnu i Hercegovinu i lan privremenog predstavnitva. Godine 1918. vraen na svoju dunost u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, 1919. izabran za vanrednog, a 1921. za redovnog profesora Beogradskog univerziteta. Od 1922. bio dopisni, a od 1934. redovni lan Srpske akademije nauka...". (Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956.) Ne samo u doba Kraljevine Jugoslavije nego i u doba naeg socijalizma Vladimir orovi je slavljen kao jedan od najveih sIpskih i jugoslovenskuh historiara. No, socija listika leksikografija je ila i dalje pa se uputala u falsifikate preuujui, skrivajui, kako to radi citirana Enciklopedija, naprimjer, leksikon Ko je kn u Jugos/([\//ji, njegov angaman u formuliranju i populariziranju ideologije Ravnogorskog etnikog pokreta Drae Mihailovia. Kao rektor beogradskog univerziteta za vrijeme diktature bio je omrznut medu studentima i liberalnom inteligencijom, jer se kao "pIVa marioneta reima" bavio "reakcionarnim" politikim radom (Mihailo Stanii, Ekspanzionizam HlVGta i rastrojstvo Srba, Javno preduzee Slubeni list SR Jugoslavije, str: 281.) Bio je "poznati velikosrpski ideolog i "kraljev profesor" te "doajen velikosrpstva" (cit. djelo, str. 126). Kao jedan " ... od najuticajnijih ako ne i najuticajniji, korifeja velikosrpske ideologije ... " (cit djelo, str. 278) djelovao je kao kljuni lider Srpskog kul

Iz biografIja

605

turnog kluba. Unutar ovog kluba bio je " ... uzor glavnih etnikih (ravnogorskih) ideologa ...". (Cit. djelo, stt: 281.) Pa ipak, uz sav takav angaman "... Simovieva vlada nije ovog velikosrpskog ideologa bezbedno evakuisala u okviru svojih prvih avio-ealona .... Kod autora ovog rada postoji svedoanstvo da je Orovi poginuo u Grkoj pri pokuaju bekstva avionom u aprilu 1941. godine." (Cit. djelo, sb: 281.) lzdvojietno njegova znaajna djela: Nae ujedinjavanje za vreme svetskog rata, Beograd, 1921.; Velika Srbija, Beograd, 1925. ili 1926. ili 1924. Istorija Jugoslavije, Beograd, 1933. Kult Svetog Save, Beograd, 1934.; Borba za nezavisllost Balkana, Beograd, 1937.; Historija Bosne, knj. 1., Beograd, Srpska kraljevska akademija, 1940.; O kultu vidovdalla, Kalendar Kola srpskih sestara "Vardar", za 1940., izdat u decembru 1939. 10, VLADIMIR GAINOVl je roen " ... u selu Kanju, Meka Gruda kod B ilee, 1890. godine. Nakon osnovne kole u B ilei, od 1901. do 1907. uio gimnaziju u Mostaru, gde je neko vreme uestvovao u radu tajnih akih drutava. Godine 1907. upisao se u bogosloviju u Reljevu, kod Sarajeva, koju je ubrzo napustio i posle neuspelog pokuaja da nastavi redovno kolovanje u Sremskim Karlovcima neko vreme radio u mostarskoj redakciji lista Narod, odakle se, posle aneksije, preko Crne Gore prebacio u Srbiju i do januara 1909. bio na komitskom kursu u Vranju. Godine 1910. maturirao u Beogradu i zapoeo studije kao Sker1iev ak. Poetkom 1911. nastavlja studije II Beu, odakle esto i dugo odsustvuje radi ive politike i revolucionarne aktivnosti u zemlji. U jesen 1912. godine kao dobrovoljac uestvuje u opsadi Skadra, a upro lee 1913. preko Italije stie u vajcan;ku i u Lozani studira socijalne nauke, kreui se II drutvu ruskih revolucionara. Godine 1913-14. uestvuje II revolucionarnoj akciji Mlade Bosne na pripremi atentata. Neposredno posle sarajevskog atentata 1914. iz vajcarske bei u Belgiju, a:po izbijanju rata iz Birsla prelazi u Pariz i javlja se kao dobrovoljac u francusku ratnu mornaricu zajedno sa Tinom Ujeviem, s kojim uestvuje u pokuaju francuske pomorske intervencije u Jadranskom moru. Demobilisan potkraj 1914. on u Parizu, takoe s Ujeviem, marlj ivo ui izdravajui se kopanjem rovova; tu se susree s ruskom emigrncijom, s Trockim i Lunaarskim. Godine 1915-19 16. ponovo se nalazi na studijama II Lozani, a u leto iste godine s Perom Slijepeviem boravi u Sjedinjenim Amerikim Dravama radei na skupljanju priloga za porodice postradalih bosanskohercegovakih rodoljuba. Po povratku iz SAD, u martu 1917. odbija poziv ruskih revolucionara da s njima putuje II Rusiju i u leto 1917. zavrava studije u Friburgu diplomskim radom o Gijou. Nekoliko dana

606

Iz biografija

nakon poloenog ispita, pod sumnjivim okolnostima i nerasvetljenom mogunou trovanja, iznenada oboleva i umire ll. avgusta 19 17. II Friburgu." (predrag Palavestra, Knjievnost Mlade Bosne. IIHrestomatija,

"Svjetlost", Sarajevo, 1965.) No, postoji i druga interpretacija uzroka njegove smrti: "est dana posle poloenog ispita (ispit iz filozofije na univerzitetu II Friburgu obavio je posljednih dana jula 1917. godine, nap. E. Z.) jedno jutro osvane II nesvestici. Prenesen II bolnicu, on biva operisan od slepog creva, i umire peti dan, 11. avgusta. Autopsija, koju je po molbi prijatelja izvrio jedan na lekar, pokazalaje da Gainovi nije bolovao od slepog creva, nego od irova II stomaku, koji su se bili provalili." (pero Slijepevi, Biografski podaci, u: Spomenica Vladimira Gainovia, uredio Pero Slijepevi, Sarajevo, 1921., str. 94-95.) ll. BORIVOJE JEVTI roden je "u Sarajevu 1894. godine, u rodnolU gradu uio je osnovnu kolu i klasinu girrmaziju, nakon ega 1912. godine, kao jedan od najaktivnijih knjievnih radnika Mlade Bosne, radi II redakciji omladinskog asopisa "Srpska omladina". Marljivo saraujui vlastitim prilozima i prevodima (naroito Volta Vutmena, modernih nemakih pesnika i dr.) u sarajevskoj i beogradskoj knjievnioj tampi (Srpska 'ije, Narod, Bosanska vila, Delo,) jedan je od inicijatora knjievnog rada Mlade Bosne. Posle sarajevskog atentata biva uhapen i nakon torture u zatvoru u jesen 1915. osuen na tri godine tamnice. Kaznu je izdrao u Zenici. Posle rata neko vreme bavio se novinarstvom, a 1920. godine postavljen je za dramaturga Sarajevskog narodnog pozorita. 1925. godine nalazi se II Beu na studijama dramarurgije i reije. U periodu izmeu dva rata bio je jedan od najaktivnijih lanova Grupe sarajevskih knjievnika. od 1941. do 1947. ivi II Srbiji, u izbeglitvu, radei u JX)zoritima II Beogradu i Sapeu, odakle se vraa u Sarajevo, gde je iveo do smrti 27. novembra 1959. godine. Pored izvesnog broja tampanih i izvoenih drama ("Carske kohorte", ''Fra Jukievo znamenje", "Obeana zemlja", "Podvig na Suhodolini" i dr.) objavio je i nekoliko knjiga proze: "Zalasci" (1918), "O profanim stvarima" (1920), "Sarajevski atentatseanje i utisci" (1924), ''Tabanica'' (1929), "Darovi majke" (1930), "Deset godina sarajevskog pozorita"(1931), "Dani na Miljackill (1953), ''pripovetke'' (1937), ''pometenijezici'' ( 1958), ' 1grake u vremenu" (1958), ''pisci i maske" (1962). Za sobom je ostavio i vei broj prevoda Artura openhauera, Fridriha Niea, Augusta Forela, Augusta Stindberga i dr." (predrag Palavestra, lVljievflosl Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965., str. 405-406.)

Iz biografija

607

12. DIMITRIJE MITRINOVIC je roen " ... li Donjem Poplatu kod Stoca 1888. godine II uiteljskoj porodici. Osnovnu kolu zavrio je II Blagaju, a gimnaziju li Mostaru, gde je jo kao ak 1905. godine objavio svoj prvi rad o Hoze-Marija de Herediji II "Pregledu Male
Biblioteke", (Njegova je majka" ... umrla na poroaju devetog deteta

.. ,", a njegov otac, uitelj Mihailo Mitrinovi se nakog toga ", .. oenio
esnaestogodinjom devojkom sa sela (sa kojom je imao jo petero dece); po oevoj elji porodica se rasturila, a Dimitrije Mitrinovi otiao je od kue. Nije se enio i nije imao dece." (Radomir Konstantinovi, Bie i jezik, Dimitrije Mitrinovi, Zarad praznog ambisa blistavog Tvo/m, Trei program Radio Beograda, zima 1976., str. 438.) od 1906. godine redovan je saradnik Bosanske vile i Brankovog kola. Posle mature 1907. godine studirao filozofiju, psihologiju i logiku u Zagrebu (kod prof. Bazale) i neto kasnije, u Beogradu (kod prof. Petronijevi a). Neko vreme studirao je u Beu i Minhenu, a 1914. godine, uoi samog rata, apsolvirao u Tibingenu. Za vreme studija, kao neumorni nacionalni i politiki radnik, putovao je po svim jugoslovenskim zemljama i aktivno radio na okupljanju omladinskih snaga. Po svemu sudei, pisac je poznate "Prve redakcije opteg programa za Omladinski klub Narodno ujedinjenje", koja je, u razliitim varijantama, sluila kao osnova za okupljanje napredne omladine pod Austro-Ugarskom vladavinom u jugoslovenskim zemljama. Pored obimne saradnje u naprednim politikim i knjievnim asopisima jedno vreme nalazio se u urednitvu Bosanske vile (1910-1913) i svojim linim ueem Znatno doprineo modernizacij i toga asopisa. Nemiran i nestalan duh, mnogo i esto je putovao; 1911. izvetava o Meunarodnoj izlobi u Rimu, a zatim alje dopise iz Bea, Minhena i drugih evropskih metropola. Postoje indicije da je pored Italije, Nemake, Austrije, vajcarske i Francuske posetio Holandiju i paniju izuavajui umetnike spomenike i galerije. Poetak prvog svetskog rata zatekao ga je II Tibingenu, odakle se ilegalno, bez dokumenata, preko vajcarske prebacio II Pariz, od.akleje krajem 1914. godine preao u London, gde je proveo ceo prvi svetski rat radei jedno weme II srpskom poslanstvu i
na organiz.ovanju
MeLIovievt::

izlobt: u Londonu. Pu ::;vcletku Hila

nije se vratio u otadbinu; lanak "Za Jugoslaviju", objavljen u maju 1914. bio je njegov poslednji tekst na srpskohrvatskom jeziku. U Engleskoj, gdje je, s kraim i vrlo retkim prekidima, iveo sve do smrti, uestvovao je u pokretanju asopisa New Age (Novo doba) u kome je tokom nekoliko godina pisao uvodne lanke i iz koga se kasnije razvio

608

Jz biografija

poznati asopis New Europe (Nova Evropa). 1937. ista grupa pokrenula je i asopis New At/antis (Novi Atlanru) II kome Mitrinovi esto pie kritike osvrte i beleke, koje su kasnije izdate. kao separat. Kao lider jedne grupe engleskih intelektualaca inicirao je razliite aktivnosti, izmeu ostalog osnivanje klubova (Antibarbarus klub, Adlerovo drutvo za studije individualne psihologije itd.) II kojima je esto drao predavanja iz razliitih oblasti, prvenstveno filozofije i psihologije. Umro je 28. avgusta 1953. u Rimondu kod Londona". (p. Palavestra, Knjievnost Mlade Bosne, II, Hrestomatija, "Svjetlost", Sarajevo, 1965., str. 406- 407.)

609

Esad Zgodi je vanredni profesor na Fakultetu politikih nauka Univerziteta II Sarajevu na predmetima Opa polilologt.ja i Historija socijalne j politike misli u BosIIi i Hercegovini. Povjerena mu je nastava i na predmetu Retorika. Bio je ef Odsjeka za politologiju te predsjednik Izdavakog savjeta Fakulteta.
je 24. novembra 1950. godine II Goradu. Otac Izudin i majka Vezira su porijeklom iz Grabovika-Hodia i Peljevia, zaselaka II mjesnoj zajednici Strgaina II optini Rudo. Poslije muhadirluka II Bosanskoj Gradici, te nakon odsluenja vojnog roka II Korpusu narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) otac mu kratko vrijeme radi na administrativnim poslovima II tuilatvu II Goradu, da bi se 1952. godine sa porodicom preselio II Doboj, nastavio raditi II Okrunom
Roen

javnom tuilatvu i, docnije, na poslovima narodne odbrane

eljeznikom

II

transportnom preduzeu gdje je, uz visoka odlikovanja za svoj poten i struni rad, i penzioniran. Esad Zgodi je Doboju zavrio osnovnu kolu i gimnaziju a kasnije Filozofski fakultet - Odsjek za filozofiju i sociologiju Univerziteta II Sarajevu gdje su, jedno vrijeme i istodobno, pod tekim finansijskim okolnostima, uz brigu i teka odricanja roditelja, studirali i zavrili fakultete njegov brat Enver (Graevinski fakultet) i njegova sestra Enisa (Ekonomski fakultet). Poslije okonanja studija, zaposlio se 1974. godine na Radnikom univerzitetu II Doboju, odnosno, u njegovom Centru za drutveno-politiko obrazovanje koji je kasnije nastavio djelovati kao Centar za marksistiko obrazovanje i istraivanje Optinskog komiteta Saveza komunista Doboj. Radio je nekoliko mjeseci II Zajednici optina Doboj

610

kao struno -politiki radnik i od 1978. godine II doboj skoj gimnaziji kao profesor filozofske grupe predmeta (filozofija, sociologija, logika, psihologija) i predmeta Marksizam i socijalistiko samoupravljanje. Od l. januara 1984. godine radi II Centralnom komitetu Saveza komunista BiH, krae vrijeme kao savjetnik II Sektoru za idejn o-politika pitanja II oblasti razvoja i izgradnje SK i kadrovske JXllitike, a potom kao savj etnik II kabinetu Predsjednika Centralnog komiteta. U ovom periodu nekoliko mjeseci radi II Institutu za prouavanje nacionalnih odnosa CK SK BiH. Od sredine 1992. godine do marta 1995. godine radi kao profesionalni lan Predsjednitva Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine. U ovom periodu bio je predsjednik Gradskog i lan Kantonalog odbora SDP BiH. U vie saziva nakon 1992. godine biranje za lana Glavnog odbora ove partije. Bio je vodei autor privremenog, a kasnije, uz Nijaza Durakovia, i s talnog Programa Socijaldemokratske partije BiH koj i su usvojeni na Prvom, ratnom (decembar 1992.) i na Drugom kongresu. Poslije izbora u novembru 2000. godine poslanikje II Parlamentu Federacije BiH. . Nakon osobnog angamana II pro ljee 1994. godine na obnovitelj-skoj Skuptini Udruenja za politike nauke BiH izabran je za njegovog sekretara. Bio je inicijator fonniranja Odjela Vijea Kongresa bonjakih intelektualaca za njegovanje srednjmjekovne bosanske batine iji je bio sekretar i predsjednik. Radio je od aprila 1997. godine u ekspertskoj grupi Centra za meunarodne odnose i strateke studije Fakulteta politikih nauka Univerziteta II Sarajevu. redakcije i predsjednik savjeta asopisa Lica, l an Izdavakog savjeta lista Komunist te lan redakcija asopisa Sveske i Znaenja. Glavni je i odgovorni urednik Godinjaka KPZ Preporod. a tu funkciju obavljao je i II asopisu SoCijaldemokrat koji je, inae, na njegovu osobnu inicijativu i pokrenut. Bio je Objavio je knjige: 1. Dijalektika gravitacije, pjesme, Doboj, 1982; 2. Dijalektika nacije, Centar za drutvene aktivnosti Republike konferencij e Saveza socij alistike omladine Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989; 3. Fenomen izvanrednog, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995; 4. Graanska Bosna, "Ritam", Tuzla, 1996; 5. Studije o politici, Ksenofont - Makijaveli - Pruak - llto, B.H. COD, Sarajevo, 1997; 6. Ku!tsuvereniteta, FES, Sarajevo, 1997; 7. Drava, nacija, demokratija, Iz diskursa SDP BiH, Kantonalnni odbor SDP BiH, Sarajevo, 1998;
lan

611

8. Bonjako iskustvo politike, Osmansko doba, "Euromedija", Sarajevo, 1998; 9. Ideologija nacionalnog mesijanstva, Vijee
intelektualaca, Sarajevo, 1999; 10. Titova nacionalna politika, Kantonalni odbor SDP BiH, Sarajevo, 2000; ll . FilozoJski pisac Salih Kazazovi. Vijee kongresa Bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000; Studije i intervj ui, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2002. Ka kritici fondamentalizma , "Magistrat". Sarajevo, 2002; Dobojski radovi, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2003. Kongresa
bonjakih

za internu upotrebu na Fakultetu priredio je dvije hrestomatije: Drava,

pravo i jXJlitikn sredlJjO\:jekovne Bosne (Tom l i II) i Iz historije socijalne i politike misli u Bosni i Hercegovini.
Od 1978. godine objavljuje priloge II listovima: Osloboenje, Komunist, Danas (Zagreb), Borha (Beograd), Nai dani, Dalli,
Slobodna BosIla, Glas komuna (Doboj), Style (Sarajevo), Dnevni avaz, Ljiljan, Veemje Ilovine, Glas antifaista, Grafit (Lukavac) i Socijal-

demokratski glasnik creanj).

Objavljivao je II sarajevskoj periodici: Opredjeljenja, Dijalog, Odjek, Lica, Pregled, Sveske, Naa kola. GlasIlik Rijaseta Islamske zajednice II BiH, Prilozi Instituta za istoriju, Socijaldemokrat, Krug 99, Znakovi vremena.

Publicirao je i II asopisima: Most (Mostar), Putevi (Banjaluka), Marksistike teme (Ni), Socijalizam (Beograd,), Gledita (Beograd,) Aktuelna pitanja socijalizma (Beograd), Pedagogija (Beograd.), Kumroveki zapisi. Andragogija (Zagreb), Oko (Zagreb). Znaenja (Doboj), Bal/amis (Ljubljana).