ESTA KNJIGA

Prva glava
Pogoranje stanja u gradu. Rimljani navaljuju na Antoniju. 1.Iz dana u dan postajala su stradanja Jeruzalema sve stranija, jer je nesrea ustanike sve vie ogoravala, a glad, koja je ve strano bjenjela u narodu, poe i njih hvatati. Brda leeva nagomilanih u gradu pruala su stravian prizor i irila kuni smrad pa su ak i borcima smetala pri njihovim ispadima, jer su morali u nadiranju preko leeva gaziti kao to ratnici u ratu pri ubijanju moraju gaziti po tisuama leeva. No one koji su gazili po njima nije obuzimala ni jeza, ni suosjeanje, niti su u tom oskvrnjivanju gledali zao predznak svoje vlastite propasti, nego su okrvavljenim rukama od bratoubojstva ispadali u borbi protiv tuinaca kao da su time htjeli, meni se tako ini, izazvati Boga protiv sebe svom silom, za najbru osvetu. Jer vie nije bila nada u pobjedu ta koja im je davala snagu da se bore, nego oajanje zbog svog spasenja. A Rimljani dovrie nasipe za dvadeset i jedan dan s velikim tekoama koje im je zadavalo pribavljanje grae, pri emu su ogolili svu okolinu grada u opsegu od devedeset stadija. Jadno je, zaista, izgledao predio koji je donedavno sav bujao u bogatom ukrasu drvea i vrtova, a sada je bio potpuno opustoen i bez drvea. Ni jedan stranac koji je ranije vidio staru Judeju i predgrae Jeruzalema ne bi mogao zaustaviti suze i jecanje kad bi pogledao na tadanju pusto zbog tolike silne promjene. Jer rat je unitio svaki trag ljepote i ako bi se netko iznenada naao na mjestu koje je ranije poznavao, ne bi ga mogao vie poznati , nego bi traio grad koji je bio pred njim. 2.Zavretak nasipa znaio je za Rimljane kao i za Judejce poetak novih briga. Oni su, naime, morali biti svjesni da e grad uskoro biti zauzet ne budu li ih ponovno uspjeli zapaliti, a Rimljani, opet, da nee nikada zauzeti grad ako i ovi nasipi budu ponovno uniteni, jer ne samo da se drvo vie nije moglo nabaviti, nego su i tijela vojnika, zbog napora a i zbog ponovljenih nezgoda, poela kao i due malaksati. Uz to, nevolja koja je vladala u gradu kod Rimljana je izazivala gotovo veu potitenost, nego kod samih stanovnika, koji, i pokraj svog uasnog trpljenja, ni najmanje nisu postali popustljiviji, nego su nade Rimljana unitavali postiui sve vee uspjehe protiv nasipa lukavstvom, protiv maina vrstoom svojih zidova, a u sukobima svojom bezumnom hrabrou. Ali najvie je obeshrabrivalo Rimljane kada su uvidjeli da je u Judejaca snaga duha koja se nije mogla slomiti ni graanskim borbama, ni glau, ni ratom, kao ni drugim nevoljama, pa dooe do uvjerenja da se borbenost njihovih protivnika isto tako ne moe svladati kao ni njihova ustrajnost u nesrei, pa se zapitae to bi ti ljudi uinili u srei kada ih ve nesrea potie za sve noviju snagu. Zbog toga postavie i oni jo jae strae kako bi se uvao nasip. 3.A i Ivanovci u Antoniji su isto tako predviali budunost ako zidovi budu porueni, pa zbog toga, jo prije nego to jarevi stupie u djelovanje, napadoe radove. No ovoga puta poduhvat im nije uspio ili su dodue prodrli s bakljama, ali se povukoe prije nego dospjee do nasipa, siromaniji za jednu nadu. Prije svega, njihov plan nije imao jedinstvenu suradnju jer su manjim grupama bez ikakve meusobne povezanosti i plaljivo oklijevajui, ukratko, na neuobiajen nain kod Judejaca, napadali. Nije bilo nita od onoga to ih je inae odlikovalo, niti sranosti, ni brzog postupanja, niti vrsto povezanog napadanja, niti vjetine pokrivanja zalea. A dok je njihova navala bila izgubila raniji polet, Rimljani su se nali u snanijem stanju nego ranije. Oni su bili, naime, sa svih strana pokrili nasipe tijelima i 1

orujem, tako da se nigdje nije mogla zapaziti praznina u koju bi se mogla poturiti vatra i svaki pojedinac bio je vrsto odluio da prije pogine nego da napusti svoje mjesto. Sve njihove nade bile bi unitene kada bi ova tijela izgorjela, a vojnici su se osim toga stidjeli da uvijek pobjeuje lukavstvo nad hrabrou, bezumlje nad ratnom vjetinom, masa nad iskustvom, Judejci Rimljane. A i hici su snano djelovali jer su udarali u redove napadaa ,pa kad bi pogoeni pao, taj je sprjeavao onima to su zadravali njihovo zadiranje zbog straha. A oni koji su prodrli izvan dometa hitaca, jo prije nego to se sudarie, poee bjeati prestraeni dobrim poretkom gusto zbijenih neprijateljskih redova, dok i drugi pobjegoe suzbijeni kopljima. Na kraju se svi okretae, jedan drugog grdei za kukaviluk a da se nije nita postiglo. Ovaj napad je bio za vrijeme mladog mjeseca u mjesecu panemosu. im su se Judejci bili povukli, Rimljani pokuae dovui jurine maine uz zidove s Antonije, dok su Judejci bacali na njih kamenje, vatru, gvoe i sve ostalo to im je u nudi dolo do ruku. Oni su, naime, ipak nastojali sprijeiti pribliavanje maina ma koliko se pouzdavali u svoje zidove i ma koliko podcjenjivali maine Rimljana. A Rimljani su opet pripisivali estinu, kojom su protivnici nastojali zatititi Antoniju od udaraca maina, slabosti njezinih zidova, pa su se nadali da oni mogu otetiti temelje svojim krajnjim naporima. No na pogoenim mjestima nita se nije pokretalo. Ma koliko da su bili gaani, nisu se ni najmanje dali zaplaiti opasnou odozgo, nego su produavali da jarevi to snanije udaraju. No kako je broj zaposlenih ljudi pri tome mogao biti malen, a odbijeni komadi stijena oko njih letjeli, to su drugi vojnici, napravivi zatitni krov od titova iznad sebe, nastojali potkopati temelje rupama i pijucima. I zaista na kraju uspjee neizrecivim naporom izvaliti etiri kamena bloka van. A no ih je na obje strane umirila. Iste se noi odjednom srui zid uzdrman od ovnova na mjestu gdje je Ivan bio iskopao podzemni hodnik protiv ranijeg nasipa, poto se pod teretom provalio. 4.Taj dogaaj izazva na obije strane suprotno od onog to bi se moglo oekivati u pogledu ohrabrenja. Judejci, naime, koje je iznenadno obruavanje, protiv koga oni nita nisu poduzeli, moralo obeshrabriti, bili su raspoloeni jer je Antonija ostala vrsta, a Rimljanima je opet pokvareno bilo veselje zbog iznenadnog uruenja zida, kada su ugledali drugi koji su Ivanovci bili podigli iza sruenoga. Ovaj drugi zid kako je izgledalo, mogao se lake zauzeti nego prvi, jer su ruevine prvoga omoguavale penjanje, a i zbog toga to se uzimalo da je on mnogo slabiji i od Antonije i, kao graevina za nevolju, da e se moi brzo razoriti. Pa ipak se nitko nije usuivao da se popne gore, jer prvi koji bi pokuali da se na njih popnu ili bi ususret sigurnoj smrti. 5. I Tito sakupi najhrabrije od svojih da im iskua rijeenost, uvjeren da se oduevljenje ratnika podie nadom i rijeju i sva hrabrenja i obeanja esto zaboravljaju opasnosti i smrt preziru, pa im ovako progovori: Suborci, poticanje na bezopasne poduhvate odavde ne znai samo pogrdu na one kojime se ono upravlja, nego i onom od koga dolazi nanosi prijekor kukaviluka. Ja mislim da se ovjek mora poticati samo na opasne pothvate, jer e druge svatko izvesti iz vlastite pobude. Zbog toga u i sam odmah priznati: zauzimanje zidova je teko i to prilii samo da izvede onaj koji hoe da se s tekoama bori, koji tei za slavom, hrabrou i koji smatra da je junaka smrt neto prekrasno i da smjelo djelo koje se usudi prvi da izvede nee ostati nenagraeno. Vau sranost najprije mora ba to raspaliti to bi moda mnoge druge prestrailo; mislim, naime, ustrajnost Judejaca i njihova vrsta izdrljivost od nesrea. Sramota bi bila da vas kao Rimljane i moje vojnike, koji ste u miru naueni da ratujete te u ratu pobjeujete, nadmauju Judejci snagom ili hrabrou, i to jo sada kada je pobjeda pri kraju i kada vam Bog pomae. Jer dok su nai gubici samo zbog oajanja Judejaca, dotle se njihova stradanja poveavaju vaom hrabrou i sudjelovanjem bojim. Jer graanski rat, glad, opsada, uruenje zidova bez djelovanja maina, to bi bilo drugo nego li 2

boji gnjev na njih, a boja pomo nama? Nama se svakako nee moi rei da smo podlegli slabijima i da smo boju borbu za nas odbili. Kako da ne bude sramota ako Judejci, kojima poraz ne moe biti sraman jer su ve vie puta bili podjareni da robuju, ipak da ne bi opet dospjeli u ropstvo, preziru smrt i stalno upadaju u sredinu naih redova ne nadajui se pobjedi nego samo da pokau svoj hrabrost- a vi koji vladate dijelom ??? ne pobijedite da se ne bacite na neprijatelja s tolikim i takvim orujem, nego sjedite i ekate da glad i bijeda s onima uini svoje, kada moemo s malim napadom sve zadobiti. Ako se uspnemo na Antoniju- imamo grad, jer ako se jo tkogod nae tamo unutra da se bori, to ne mislim, na vrhunski poloaj s kojega moemo neprijatelja pritisnuti jami nam za brzu i potpunu pobjedu. Ja neu hvaliti smrt u borbi i besmrtnost onih koji padnu u borbi, ali bih poelio onima koji drugaije misle mirnu smrt u bolesnikoj postelji gdje s tijelom, odmah, i duu grob pokriva. Jer tko ne bi znao da due junaka, koje na bojnom polju bivaju osloboene maem od tijela, preuzima najii element, etar, i premjeta ih u zvijezde odakle se oni javljaju svojim potomcima kao dobri duhovi i milostivi heroji, dok one koji su preminuli u bolesnim tijelima, ma koliko bili isti od grijeha i prljavtine, pokriva no donjeg svijeta, gdje ih obuzima duboki zaborav i oduzima im se najednom tijelo, ivot i sjeanje. Ako je usud odredio neizbjenu smrt i ako je ma daleko podnoljiviji sluga ovoga usuda od svih bolesti, zar ne bi to bilo neplemenito ako bi se ustruavali da rtvujemo za dobar cilj ono to ipak moramo odjedanput sudbini rtvovati. Moje rijei su se do sada zasnivale na pretpostavci da oni koji se odlue na napad nee odatle izai ivi. A sada se mora ocijeniti i drugi sluaj, da se hrabri muevi mogu uspjeti spasiti i iz najvee opasnosti. Na ruevine, uostalom, nije se teko popeti , a kada se to dogodi, tada i novopodignuti zidovi mogu biti razoreni. Ako vi u veem broju prijeete na stvar vi ete se meusobno hrabriti i podupirati i va odluni postupak brzo e slomiti otpor neprijatelja. Moda vas uspjeh poduhvata nee stajati ni kapi krvi ukoliko pravilno napadnete. Razumije se da e vas za vrijeme penjanja nastojati ubiti svim silama; ali kada doete do cilja, bilo lukavstvom bilo silom, onda vam oni nee vie pruati otpor ako vas i samo malo bude. A ja u sa svoje strane smatrati dunou da onoga koji se prvi popne na zid uinim predmetom zavisti odgovarajuom nagradom. Ako ostane iv, on e onda zapovijedati nad onima koji su mu sada ravni, no i uspomeni paloga ja u ukazati najsjajniju poast. 6. Za vrijeme ovog Titovog govora vojska se jo uvijek plaila veliine opasnosti. Samo jedan od onih koji su sluili u kohortama, Sirac po roenju, a po imenu Sabin, pokaza se kao hrabar i neustraiv ratnik, premda se, kada bi se pogledao kako izgleda, jedva mogao smatrati pravim vojnikom. Bio je, naime, crne koe, viljast, smeuranog tijela; no u slabom, za pravu snagu i suvie preuskom tijelu bila je prava junaka dua. On se podie prije svih ostalih i ree: Drage volje rtvujem se tebi, Cezare, i ja u biti prvi koji e se popeti na zidove; samo elim da me prati uz moju hrabrost i dobrovoljnost jo i tvoja srea. Ali ako mi ne bude sueno da provedem svoj naum, znaj, da mi neuspjeh nije doao neoekivan nego da sam slobodno izabrao smrt za tebe. To rekavi podie lijevom rukom tit iznad svoje glave, izvue desnicom ma i krenu- oko estog asa dana- na zidove. Od ostalih polo je za njim jo samo jedanaest ljudi koji su u hrabrosti htjeli da budu jednaki s njim, a on, kao nekom viom silom gonjen, jurio je pred njima . Straari na zidu bacali su koplja za njima, sa svih strana su ih zasipali tuom hitaca i svaljivali na njih ogromne kamene blokove koji povukoe za sobom neke od jedanaestorice. Sabin se srano bacao protiv hitaca naprijed i premda je gotovo ieznuo pod kiom strijela, nije se zaustavio prije nego to se popeo na zidove i protjerao neprijatelje. Judejci, naime, poee bjeati uplaeni njegovom snagom i prisustvom duha , a i drugaije nisu mislili nego da su se sa njim popeli mnogi na vrh. No i ovdje je opet bio sluaj gdje bi se sudbina morala optuivati to je tako zavidna na hrabrost i uvijek nastoji sprijeiti izvanredna junaka djela. Jer kada je ovaj smjeli ovjek izveo svoje djelo, oklizne se i spotakne o neki kamen i padne preko njega s bukom koja se ula. Judejci se sada okrenue i 3

kada ga vidjee da lei sam na zemlji, navalie na njega sa svih strana hicima. A on se podie na koljena i branio se jo neko vrijeme sa isturenim titom, pri emu je vie njih, koji su mu se pribliavali, ranio; na kraju ipak spusti desnicu, sav u ranama, i ispusti duh gotovo pokopan strijelama. Zbog njegove hrabrosti mogla bi se estitome poeljeti bolja sudba, no njegov je poetak bio takve vrste da je morao pasti. Od jedanaestorice Judejci ubie jo trojicu, koji su se upravo bili popeli na vrh, kamenjem, dok su ostalih osam, ranjenih, mogli biti otpremljeni u logor. To je bilo treeg u mjesecu panemosu. 7. Dva dana poslije toga zdruie se straari na nasipima, njih dvadeset na broju i krenue prema Antoniji -poto su jo prije toga zadobili za svoj poduhvat i nosioca orla pete legije, dvojicu iz konjikog odreda i jednog iz trubaa- oko devetog as noi u potpunoj tiini preko zidova, pobie prednje strae koje su bile spavale, zauzee zid i pustie trubaa da trubi signal. Nato se podigoe ostali straari na zidu i pobjegoe, a da nisu ni pogledali koliki je broj napadaa, jer strava i znak trube u njima je pobudio uvjerenje da su se neprijatelji uspeli na zidove. Cezar je bio odmah shvatio signal pa je naredio da se vojska hitro orua i s oficirima, na elu odabrane grupe, se najprije pope na kulu. Poto su se Judejci bili povukli u hram, Rimljani provalie unutra i to kroz podzemni hodnik koji je bio iskopao Ivan protiv rimskih nasipa. Ustanici obiju stranaka i Ivanove i imunove, svaki za sebe, zauzee poloaj oko hrama i nastojali su da odbiju Rimljane s izvanrednim naporom snaga i sranou koja nije mogla biti vea, jer su dobro uviali da ako Rimljani zauzmu svetite da e biti zapeaena njihova propast kao to su, opet, obrnuto, Rimljani u tome gledali poetak svoje pobjede. Tako se na vratima razvi otra borba u kojoj su Rimljani nastojali zadobiti ulazak i time zauzeti i hram, dok su Judejci pokuavali da potisnu Rimljane prema Antoniji. Ni na jednoj strani nisu se mogle koristiti niti strijele niti koplja, nego se moralo boriti maevima- ovjek s ovjekom. Uskoro se pri estini okraja nije moglo razlikovati na kojoj se strani tko bori, jer su borci sainjavali jedinstvenu zbijenu masu meusobno se potiskujui u stisci, a povike svojih drugova nisu mogli razumjeti zbog sveope buke. I na jednoj i na drugoj strani teklo je mnogo krvi i borci su gazili pale drugove i spremu, ve prema tome na koju se stranu naginjala tezulja onih koji su se borili. Odjekivala je sokolea vika onih koji su zadobivali prednost ili kuknjava onih koji su uzmicali. Uostalom, niti je bilo prostora za bijeg niti za gonjenje, tako da se sukob razvijao u sve veem meteu bez borbe. Tko je bio jako isturen naprijed morao je ili ubijati ili se ubiti, poto se na bijeg uope nije moglo misliti, jer su oni odzada stalno potiskivali svoje ljude naprijed i nisu dozvoljavali da bude i najmanji slobodni meuprostor izmeu boraca. Na kraju zadobi premo divlja sranost Judejaca nad Rimljana, vjetima ratu, i borba se pribliavala kraju na svim stranama poto je bila trajala od devete ure noi do sedme ure dana .Na strani Judejaca sudjelovala je sva borbena sila koja je bila potaknuta do najvee borbenosti s obzirom na prijetee potpuno osvajanje, a kod Rimljana samo jedan dio vojske, jer legije u koje su se nadali borbi jo se nisu bile popele u kulu. Zbog toga se inilo da je najpreporuljivije da se zadovolje zauzimanjem Antonije. 8. A kod trupa iz Bitinije bio je centurion Julian, uglednog porijekla, koji se, meu svim vojnicima koje sam upoznao u tome ratu, najvie isticao ratnim iskustvom, tjelesnom snagom i prisustvom duha. Pa kada je vidio kako Rimljani uzmiu te se jo i slabo brane, skoi s Antonije gdje je stajao s Titom i natrag potjera ve pobjedonosne Judejce u ugao drugog hramskog dvorita. itavo mnotvo neprijatelja pobjee pred njim jer im se njegova snaga i smjelost uinila nadljudskom. A on je jurio usred rastjeranih s jedne strane na drugu i obarao je sve to mu je dolazilo na put- Cezara je taj pogled zadivio-a izazivao grozu kod ostalih. No i njega je progonila sudbina kojoj ni jedan smrtnik ne moe umai. Kao i ostali vojnici i on je nosio cipele koje su bile potkovane gusto zabijenim avlima. No kako je sada jurio preko plonika, okliznu se i pade na lea. Glasni zveket njegove opreme dao je znak bjeguncima da 4

se okrenu. Rimljani na Antoniji u strahu za ovjeka udarie u viku, ali ga Judejci opkolie u gustim grupama i udarie na njega sa svih strana kopljima i maevima. Mnoge ubode je odbio titom i ponovno pokuavao da se podigne, ali ga je stalno obarala na zemlju veina koja je na njega nasrtala. No kada je i tako leao jo je mnoge protivnike ranio maem, no nije mogao tako brzo poginuti jer je vrat bio uvukao, a sva mjesta po kojima je mogao biti ranjen bila su pokrivena ljemom i oklopom. Tek kada su mu bili odsjekli noge i ruke, a nitko se nije usuivao da mu pritekne u pomo, podlegao je. Veliko suosjeanje imao je Cezar kada je gledao kako se taj junaki ovjek ubija naoigled tolikih ratnika. On mu sam nije mogao priskoiti u pomo, jer je to onemoguavalo mjesto na kojem je stajao. A one koji su mu mogli to uiniti ukoio je strah. Poslije strane borbe sa svojim ubojicama, od kojih samo malo njih nije bilo ranjeno, Julijan je jedva ubijen ostavljajui najslavniju uspomenu ne samo kod Rimljana i Cezara, nego i kod svojih protivnika. Judejci, ugrabivi ga i mrtvog, ponovno odbie Rimljane i potisnue ih u Antoniju. U toj borbi na strani Judejaca naroito su se bili istaknuli: Aleksa i Giftej iz ete Ivanove, a od Simonovih Malahija i Juda, sin Mertonov, i Jakov, Sosov sin, zapovjednik Idumejaca, a od zelota, dva brata imun i Juda, Arijevi sinovi.

Druga glava
Borbe oko hrama. 1. I Cezar sada naredi vojnicima koji su bili s njim da razrue Antoniju do temelja da bi olakao pristup cijeloj vojsci. Kakao je toga dana bio saznao, bjee sedamnaesti u mjesecu panemosu, tzv. Stalna rtva zbog pomanjkanja ljudi toga dana nije prinijeta Bogu radi ega je narod bio vrlo oaloen, pozva Josipa sebi i naredi mu da Ivanu ponovno predloi kao i ranije i rekne da, ako ve ima toliku elju boriti se, izabere vani bojite sa svojim ljudima gdje hoe, a da hram i grad ne vue u propast i ne oskvrne hram i grijei Bogu, pa da slobodno moe prekinuto prinaanje rtava ponovno uspostaviti izabravi Judejce koje god hoe. A Josip, postavivi se tako da ga ne uje samo Ivan nego i ostala mnoina, objavio je na idovskom jeziku to mu je Tito naredio, a uz to iskreno zamoli da potede grad otaca, i vatru, koja ve hramu prijeti da otklone i da dunu Bogu svakodnevnu rtvu prinaaju. Ove rijei narod je primio postien i sa utnjom dok je tiranin obasuo Josipa pogrdama i kletvama, pa zavravajui konano dodade da se on nikako ne boji osvajanja, jer grad pripada Bogu. A nato mu Josip glasno povie: Zaista ti si ovaj grad Bogu sauvao ist i svetite jo uvijek neoskvrnuto i protiv onoga iju pomo trai nisi se ni najmanje ogrijeio i on od tebe prima ustanovljene rtve. Kad bi tebi netko oduzimao svakodnevni kruh, zlikove, ti bi onda u njemu gledao svoga neprijatelja, a sada se ti nada da e ti biti saveznik u borbi Bog kojem si ti oteo vjekovnu slubu, a taj grijeh svaljuje na Rimljane koji se jo i danas brinu za odravanje naih zakona i trae da se prinose Bogu rtve koje si ti obustavio. Tko da ne kuka i ne jadikuje zbog neprirodne promjene koja se dogodila u gradu. Stranci i neprijatelji ele popraviti ono to si ti zgrijeio prema Bogu, dok ti, Judejac, koji si othranjen u zakonima, gore se odnosi prema zakonu nego to bi to mogao initi neprijatelj. No i u zadnjem trenutku nije sramota pokajati se, Ivane, i za odliku da spasi grad trebao bi ti sluiti lijep primjer naega kralja Jehonije, koji je nekada, kada su Babilonci protiv njega doli s vojskom, dragovoljno iziao iz grada prije nego to su ga napali i poao svojevoljno u ropstvo , da ne bi prepustio ovo mjesto neprijateljima i morao pustiti da se spali Boji dom .Zbog toga ga slave svi Judejci u jednoj svetoj pjesmi i njegov spomen koji se obnavlja iz stoljea u stoljee postaje besmrtan sve do najkasnijih rodova. Zaista, Ivane, divan primjer koji i ti treba slijediti ako bi bila s njim spojena i opasnost. No ja ti sada jamim pomilovanje od strane Rimljana. Sjeti se da ovo govorim tebi kao zemljak i kao Judejac da ti ovo garantiram, a ti bi trebao gledati od koga i u kojem smislu ti dolazi ovaj savjet. to se mene tie, hou da kaem 5

da nikada ne bih htio ivjeti u zarobljenitvu ako bih se morao odrei svoga naroda i otake obiaje zaboraviti. A ti opet protiv mene bjesni i izbacuje uvrede. No ja zasluujem i gore sasvim opravdano, jer se usuujem da dolazim sa opomenama protiv sudbine i ljude koje je Bog osudio hou silom spasiti. Tko ne poznaje spise starih proroka i proreenu sudbinu ovoga nesretnoga grada ije ispunjenje sada nastaje? Jer oni su prorokovali da e Jeruzalem propasti tada kada Judeja pone ubijati svog sunarodnjaka. Zar nisu grad i hram puni ubijene vae brae ? Bog e baciti preko Rimljana vatru na svoje svetite koja treba da isti i na grad koji je optereen takvim sramnim uasima. 2. Tako je govorio Josip plaui i jadikujui i od jecanja nije vie mogao govoriti. Pa dok su ga Rimljani saalijevali i divili se njegovim dobrim namjerama, Ivanovci su postali tim ogoreniji na Rimljane i izgarali su od elje da se domognu linosti Josipove. No mnoge odline Judejce pokrenu njegov govor. I dok se neki od njih, premda su uviali pred svojim ocima propast svoju i propast grada nisu usuivali iz straha od ustanikih straa napustiti grad, dotle su drugi nastojali uhvatiti zgodnu priliku za bezopasan bijeg, i prebjegoe Rimljanima. Meu njima su bili i veliki sveenici Josip i Isus, iji su oevi to isto bili, zatim tri sina nekog Ismaila, kome je glava bila odsjeena u Kireni, etiri sina Matijina i sin drugoga Matije koji se jedini spasio kada mu je imun, sin Georov, ubio oca i trojicu brae. Zajedno s velikim sveenicima prebjegoe i mnogi drugi odlinici. A Cezar ih od poetka ne primi samo prijateljski, nego im i dozvoli otii u Gafnu gdje su morali privremeno ostati, jer je znao da se nee ugodno osjeati u sredini s drugim obiajima. A im bude ratom manje zauzet svakome od njih povratit e imetak. A oni onda odoe u naznaeni im gradi veseli i sigurni. No budui da se nisu viali, ustanici ponovno pustie glas da su bjegunce neprijatelji pobili- s namjerom da druge odvrate od bijega. I ovu je vijest neko vrijeme kao i onu raniju pratio uspjeh, jer su ljudi iz straha prestali bjeati Rimljanima. 3. No, odmah, im je Tito zapovjedio da se ti ljudi vrate iz Gafne i naredio da s Josipom obilaze gradske zidine da bi se pokazali narodu, mnogi prebjegoe Rimljanima. U gustim grupama i postavljajui se ispred Rimljana molili su ustanike s jecajima i suzama da predaju grad Rimljanima i da ponovno spase domovinu; ali ako to ne, onda bar da isprazne svetite i sauvaju hram narodu, jer e se Rimljani u samo najveoj nudi odvaiti zapaliti svetite. No to jo ee razbjesni ustanike i na izlaganje onih koji su prebjegli odgovorie pogrdama i postavie iznad svetih vrata otrobacae, katapulte i bacae kamenja, tako da je sam hram izgledao kao tvrava, a prostor naokolo radi mnogo leeva sliio je groblju. A oni su skakali u svetitu i svetitu nad svetitem s orujem u rukama koje se jo puilo od krvi ubijenih sugraana te i u njima inili takva bezakonja da su Rimljani osjeali veliku odvanost prema Judejcima koji nisu potivali svoje vlastite svetinje- odvratnost koju Judejci ne bi jae osjeali prema Rimljanima kada bi oni postupali tako obijesno prema njima. Jer i meu vojnicima nije bilo ni jednoga koji ne bi s potovanjem i pobonou pogledao prema hramu s molitvom da razbojnici promijene raspoloenje prije no nastupi nesrea. 4. A Tito i suvie suosjeajui za grad pogrdi Ivanovce govorei: Zar niste vi, o najvei zlikovci, povukli tu ogradu oko svetita. Niste li vi podigli stupove na kojima stoji ispisano, na grkom i naem jeziku, da niti jedan stranac ne smije prekoraiti pregradu. Zar nismo mi dozvolili vama da onoga koji prijestupi taj propis moete kazniti smru ak ako bi bio i neki Rimljanin? Pa kako, vi zlikovci, sada gazite u njemu po leevima i kako kaljate hram krvlju i stranaca i domaih. A ja za svjedoke prizivam svoje otake bogove i onoga ije su oi nekada poivale na ovome mjestu, a sada mislim da to ne ine, prizivam za svjedoka i svoju vojsku kao i Judejce koji su kod mene, a i vas same, da vas ja nisam prisililo da obeaujete ovo

mjesto; i ako premjestite mjesto za borbu, nitko od Rimljana nee se pribliiti svetitu. elim vam sauvati hram i protiv vae volje . 5. Kada je Josip prenio te rijei Cezaru, razbojnici se i tirani, uvjereni da su te rijei izgovorene ne zbog dobre volje nego iz kukaviluka, uzobijestie. A Tito kad vidje da ti ljudi nisu imali smilovanja ni sa sobom samima, niti su imali ikakav osjeaj za hram, ponovno prijee na ratne mjere, protiv svoje volje. Bilo je nemogue da s cijelom silom na njih navali, jer ih samo mjesto ne bi moglo sve primiti. Zbog toga odabra iz svake centurije po trideset najhrabrijih vojnika, dodijeli ih po tisuu jednome tribunu, a ove opet podredi zapovjednitvu Cerealija te zapovijedi da se strae napadnu oko devetog ure noi. I on sam obue se u ratnu opremu i pripremi se kako bi siao s borcima, no njegovi prijatelji nastojali su ga odvratiti, podupirani oficirima, ukazujui mu na veliinu opasnosti da on vie moe koristiti ako ostane na Antoniji, i vojnicima bude kao sudac borbe, nego da silazi u borbu i bude na vrhu opasnosti, jer pred oima velikocezarovim svi e postati dobri borci. Ta izlaganja Tito primi i poslua i objavi vojnicima da e ostati samo zbog toga kako bi mogao suditi o njihovoj hrabrosti i da nijedan hrabar ne ostane ne nagraen, a kukavica da ne ostane nekanjen, jer on koji je gospodar i nagrivanja i kanjavanja mora biti i oevidac i svjedok svega. I tako njih poalje na djelo, na mjesto ranije spomenuto, a sam izie na mjesto odakle se vidjelo nadaleko s Antonije te s napetou oekivae nastupajue dogaaje. . 6. No poslani nisu zatekli straare na spavanju kako su se nadali, nego ovi poskakae viui i odmah se uhvatie u kotac. Na viku predstraa ostali brzo dojurie iz unutranjosti u gustim grupama. Rimljani izdrae prvi nalet. Ali oni koji su se borili domae su drali za neprijatelje. Po bojnom pokliku nisu se mogli raspoznavati jer je vika na obje strane bila zagluujua, a no je onemoguavala da se razlikuju oima. Pritom je jedne strah uinio slijepima, ali i gnjev, a druge, opet, strah; zbog toga se udaralo na sreu, tko je naiao. Rimljani koji su se drali jedan uz drugoga i naprijed juriali u poretku u ovome meteu manje su trpjeli tetu, jer je svaki od njih znao svoju lozinku. No Judejci koji su se stalno rasprivali i bez plana as napredovali as uzmicali esto su jedan drugog smatrali za neprijatelja i mnogi je u tami smatrao svojeg domaeg, naroito ako je bjeao, kao napadaa Rimljanina. Vie su bili ranjavani njihovi vlastiti nego neprijatelji dok nije svanuo dan pa su se oima mogli raspoznavati borci i tu se borba onda pravilno razvila, poto su se razvili u bojne linije pa se moglo napadati i hicima, a i redovno se braniti od njih. No na obje strane niti se uzmicalo niti umaralo. Kod Rimljana su se natjecali ovjek s ovjekom, jedan odred s drugim, jer su znali da ih posmatra Cezar i svaki se nadao da e mu ovaj dan donijeti unaprjeenje ako se bude junaki borio. Judejce su opet poticali ne samo strah zbog propasti i svetita, nego i prisustvo tirana koji je jedne poticao na borbu dovikivanjem, a druge ak bievanjem i prijetnjama. Oba dijela su mogla gotovo uvijek zaustaviti borbu, pa ako su dolazili odluniji preokreti, ostali su ogranieni samo na ui prostor, jer se brzo okretalo. Ni jedna strana nije mogla daleko bjeati niti drugu progoniti, jer se stalno podizalo dovikivanje domaih s Antonije pri svakom obratu okraja, koji su dovikivali svojima da ustraju kada su nadvladavali, a da ostaju ako su se okretali bjeati. Sve je izgledalo poput nekog rata na pozornici, budui da nita od bitke nije moglo izmaknuti Titu i njegovoj pratnji. Konano su se vojnici, koji su borbu zapoeli oko devete ure noi, poslije pete ure dana morali razdvojiti, a da nijedan nije prisilio drugoga na odstupanje, ostavljajui pobjedu neodlunom. Mnogi su se s rimske strane istaknuli u borbi ,a od Judejaca sa imunove strane: Juda, Moreotonov sin i imun, Josijin sin, a od Idumejaca Jakov, sin Sosov, i imun, sin Akatelin, a od pristalica Ivanovih Geftej i Aleksa i od zelota imun, sin Arijev.

7. Meutim ,ostala rimska vojska je za sedam dana razorila ostale temelje Antonije i napravila irok put do hrama. Doavi tako blizu prvoga zida poee legije praviti nasipe. Jedan nasuprot sjeverozapadnom kutu unutranjeg svetita, drugi na ispupenju (eksedra) izmeu dvojih vrata, trei prema zapadnome trijemu vanjskog predvorja, a etvrti vani prema sjevernome trijemu. Radovi su napredovali, meutim ,uz veliki trud i mnoge tekoe, a drvo se moralo dobavljati iz udaljenosti od oko stotinu stadija. A stradavali su i zbog neprijateljskih prepada kada bi zapostavljali potrebnu opreznost pri osjeaju nadmonosti, dok su Judejci izgubivi potpuno nadu u spas postajali ludo hrabri. Mnogi jahai, na primjer, obiavali su kada bi izlazili dobaviti drva ili hranu odulariti svoje konje i putati ih da slobodno pasu dok su oni bili zabavljeni oko toga, a onda su ih Judejci hvatali jer bi grupimice ispadali. Poto se to ee ponavljalo shvatio je Cezar da je krivica za te gubitke vie u nemarnosti njegovih vojnika nego li u hrabrosti Judejaca, kako se to zaista i pokazalo, pa stoga odlui zastraujuim mjerama prisiliti ljude da bolje uvaju konje. I kada je zapovjedio da se kazni smru jedan od vojnika koji je tako izgubio konje utjera ostalim strah da dobro paze na nje. Od tada ih nisu putali da slobodno pasu nego su jahali za svako obavljanje posla kao da su srasli sa ivotinjama. Tako su, dakle, vrili opsadu hrama i podizali nasipe. 8. Jedan dan poslije navale legija, mnogi ustanici kojima su nestale opljakane zalihe i glad ih ve bila pritisnula, skupivi se, napadoe rimske strae oko jedanaest ure dana. Mislili su da e s provalom uspjeti lagano jer su drali da oni nita ne slute, a zatim da su ve zabavljeni osvjeavanjem tijela. No Rimljani su na vrijeme primijetili njihovo pribliavanje i brzo dotrae s najbliih straara da bi im sprijeili prelaenje nasipa i nasilni prodor. Nastao je estok okraj u kojem je na obije strane nastao veliki junaki podvig: Rimljani su nastojali upotrijebiti svoju snagu pomijeanu s iskustvom u borbi, a Judejci svoju divlju neobuzdanost i bezgraninu srdbu. One je podbadao strah od sramote, a ove, opet, nuda. Rimljanima se inilo kako je najvea sramota pustiti Judejce da se izvuku kada su ve bili uhvaeni kao u nekoj lovakoj mrei, a Judejcima je jedina nada za spas bila da se silom probiju kroz zidove. Ovom prilikom naroito se bio istakao neki konjanik po imenu Pedanije. Kada su Judejci bili poeli bjeati i bili potisnuti u dolinu, dojurio je sa strane u otrom kasu, zgrabio, za lanak na nozi, jednoga od neprijatelja koji su bjeali, nekog snano graenog i dobro oruanog mladia i odjurio s njim dalje; toliko se bio sagnuo s konja koji je bio u punom kasu i time dokazao ne samo snagu svojih ruku i ostalog tijela, nego i svoju veliku spretnost u jahanju. Kao da u ruci nosi neki ugrabljeni dragocjeni kovei, doe nosei zarobljenoga Cezaru. A Tito izrazi svoje divljenje snazi zaobljivanja, a zarobljenoga, zbog sudjelovanja u napadu na zidove, pogubi. Poslije toga ponovno okrenu panju borbama oko hrama i podizanju nasipa. 9.Kako su Judejci u neprestanim sukobima trpjeli mnoge gubitke i za kratko vrijeme se rat poveavao i pribliavao hramu, pa kao to se kod tijela koje se raspada ini da se odsijeku ve zaraeni udovi koko bi se sprijeila bolest, tako i oni zapalie sjeverozapadni trijem hrama na mjestu gdje se povezivao s Antonijom i poruie ga jo dalje oko dvadeset lakata te su tako oni bili prvi koji su svojim rukama postavili vatru na svetite. A poslije dva dana, 24. spomenutog mjeseca, spalie Rimljani oblinji trijem, a vatra je bila dospjela samo petnaest lakata u duinu, jer su odatle dalje Judejci poruili sve grede, kao i ranije, jer oni nisu htjeli napustiti trjemove, ali su ipak htjeli unititi vezu s Antonijom. Premda su mogli sprijeiti potpaljivanje, oni su mirno promatrali vatru i pustili da nastane pusto ukoliko je njima koristila. A oko svetita nisu prestajale borbe, nego su bila stalna akanja meu manjim odredima. 10. U te dane izie izmeu Judejaca neki ovjek kratka tijela i neugledna izgleda, neznatna roda, ali je imao izvanredna ostala svojstva, koji se zvao Jonatas, kod nadgrobnog spomenika 8

prvosveenika Ivana, psujui Rimljane gordim rijeima i pozivajui na dvoboj najhrabrijeg meu njima. Veina tamonjih vojnika nije ga smatrala dostojnim panje, mnogi su ga se i bojali, drugima doe razumna misao da se s onim koji trai smrt ne smije uputati u borbu jer oni koji su napustili svaku nadu u spasenje, razvijaju u borbi neizmjernu snagu, a svojim poloajem smilovanja vrijednim, tako rei, prisiljavaju boanstvo da se zauzme za njih. A zatim stavljati svoj ivot na kocku s ovjekom kome pobjeda ne donosi nikakvu slavu, dok je njegova pobjeda za pobijeenog sramota, jer to nije hrabrost nego luda smjelost. Dugo nije nitko istupao, ali kad je Judejac, veliki hvalisavac i protivnik Rimljana, prebacio vojnim protivnicama kukaviluk otrim sprdnjama, skoi na njega jedan iz konjikog eskadrona po imenu Pudes, ogoren njegovim brbljanjem i hvalisanjem, a moda i nepromiljenim omalovaavanjem . U dvoboju koji se onda zametnuo Pudesa ostavi njegova srea premda je u svemu bio nadmoniji od Judejca, tako da je pao na zemlju, a Jonatas priskoi i probode ga, poslije toga stade na le maui okrvavljenim maem u desnici, a podiui uvis ljevicom tit, i grdio je Rimljane koji su gledali, likujui i pokazujui na paloga dok ga nije centurion Prisk, usred njegove igre i budalastog hvalisanja, probo strijelom. Na to podigoe i Judejci i Rimljani viku, razumije se iz raznih razloga. A Jonatas se savijajui od bolova okrene i srui na tijelo svoga protivnika. Najbolji dokaz kako u ratu boginja osvete hita na onoga koji je imamo ludu sreu.

Trea glava
Lukavstvom Judejaca mnogi su Rimljani izgorjeli. Uasno djelo jedne Judejke sa svojim djetetom. 1. Ustanici u svetitu nisu samo nastojali svaki dan otvorenim napadima zadravati vojnike na nasipima, nego im opet priredie i klopku, 27. spomenutog mjeseca. Oni, naime, napunie meuprostor izmeu greda i krova sjevernog trijema sivim drvima, asfaltom i smolom, pa se odatle povukoe toboe umorni. Mnogi neoprezni vojnici u svojoj ustrini pojurie za ovima gonei ih, pa se uz pomo ljestava popee u trijem, dok oprezniji ostadoe ekati jer im je bilo sumnjivo neoekivano povlaenje Judejaca. Ali im se trijem napunio Rimljanima koji su nadirali, Judejci ga zapalie odozgo. Najedanput buknu plamen sa svih strana tako da Rimljane napolju ispuni zaprepatenje, a one u vatri uasno oajanje. Okrueni plamenom neki se bacie u grad iza njih, a neki meu neprijatelje, mnogi opet u nadi da e se spasiti pokuae se smjelim skokom baciti meu svoje, ali slomie udove, no veinu preduhitri plamen prije no to su mogli skoiti, a mnogi se, da bi preduhitrili plamen, ubie maem . No ubrzo je plamen koji je spaljivao obuhvatio i one to su u bijegu pred njim sebi zadali smrt. Pa koliko god je Cezar bio ogoren zbog toga to su se bez nareenja popeli u trijem, toliko ih je vie alio, pogotovo to im nitko nije mogao priskoiti u pomo. Utjeha je, ipak, osuenima na propast bila kada su gledali u onoga za kojega su ivot polagali. Jasno su, naime, mogli vidjeti kako se nastoji pribliiti, kako im dovikuje i trai od okoline da im priskoi u pomo. Ovo njegovo dovikivanje i bolno suosjeanje svaki je primio kao najbolji posmrtni govor i usreen je otiao u smrt. Nekolicina se uspjela spasiti iz vatre na taj nain to su se povukli uz iroke zidove trijema, no ovdje su ih Judejci opkolili i poslije dueg snanog otpora svi su poginuli. 2. Posljednji od njih pao je neki mladi po imenu Longos, ije djelo baca sjajno svijetlo na ovaj sluaj i premda su svi izginuli dostojni slavnog spomena, on se oigledno ponio najhrabrije. Judejci su ga, naime, pozvali da sie i da im se preda. Moda i zbog toga to ih je njegova tjelesna snaga zadivljivala, a moda i zbog toga to ga drugaije nisu mogli uhvatiti9

dok ga je s druge strane njegov brat Kornelije preklinjao da ne nanosi takvu sramotu ni njihovom rodu ni njihovoj vojsci. Ovo on prihvati, dohvati ma, zarije ga u sebe i pogine, jedan drugi iz gomile vatrom opkoljenih Rimljana, po imenu Artorije, spasi se domiljatou. On doviknu glasno svom drugu iz atora, Luciju: Ostavljam ti sav svoj imetak ako prie blie i prihvati me. Lucije spremno pritra i dok se onaj koji se bacio njemu spasio, Lucije je sam bio tako snano baen na kameni pod da je na mjestu ostao mrtav. itav sluaj je Rimljanima za trenutak oduzeo svaku hrabrost, ali ih je za budunost uinio opreznima poto ih je pouio da sprjeavaju lukave poduhvate Judejaca zbog kojih su oni mnogo pretrpjeli to nisu dobro poznavali ni mjesto ni narav protivnika. Trijem je bio potpuno sagorio sve do kule koju je bio podigao Ivan u borbi sa imunom, iznad vrata koja vode Ksistu, i po sebi je prozvao. Preostali dio Judejci potpuno poruie pokrivajui leeve palih Rimljana ruevinama. Sutradan zapalie cio sjeverni trijem sve do istonoga. Ugao gdje su se oba trijema spajala uzdizao se upravo visoko iznad Cedronske doline, dakle, iznad uasne dubine. Tako su bile stvari gore oko hrama. 3. A bezbroj je bilo u gradu onih koji su od gladi umirali i pri tome su se odigravali uasni prizori. Jer u svakoj kui ako bi se pokazala makar i sjenka hrane nastajala je borba onih koji su jedni drugima bili najmiliji. Rvali su se meusobno otimajui i najsitnije mrvice za odravanje ivota. ak i onima koji su umirali nije se vjerovalo kada su tvrdili da nemaju nita, pa su razbojnici pretraivali sve one koji su izdisali da se ne bi pretvarali kao da umiru, ili da u naborima odjee ne kriju kakvu hranu. Otvorenih usta, mueni glau, trali su kao pobjesnjeli psi pokraj kua, kao pijani upadali su na vrata i, poto si nisu znali pomoi i u oajanju, ulazili po dva ili tri puta u jednom satu u istu kuu. Nevolja im je gurala svata pod zube, stvari koje ni najneistije ivotinje ne bi mogle uzeti za hranu oni su sakupljali i nisu se ustruavali jesti ih. Na kraju su spali na pojaseve i cipele, pa su ih vakali kao i kou koju su svlaili sa titova. Mnogima su ostaci korova sluili za hranu, a mesna vlakna, koja su nekada sabirali, prodavana su- najmanja mjera, za etiri atike drahme. No to da se zadravam na beivotnim stvarima da bih opisao strahovladu gladi koja se rugala svakom stidu. Hou, naime, iznijeti djelo koje se nikada nije zabiljeilo ni kod Grka, ni kod barbara. Uasno je i iskazati, a nevjerojatno za sluanje. A to se mene tie ja bih vrlo rado preutio taj sluaj da ne bih izgledao potomstvu kao blebetalo, kad ne bi bilo bezbroj svjedoka meu mojim suvremenicima. A ja bih uinio hravu uslugu gradu otaca ako ne bih izloio rijeima ono to se u njemu dogodilo. 4. Neka ena izmeu stanovnika preko Jordana po imenu Marija, od oca Eleazara, iz sela Bethezuba, to znai kua milosra, koja se po rodu i bogatstvu isticala, bila je s ostalom masom pobjegla u Jeruzalem i preivljavala opsadu. Gotovo sav njezin imetak koji je bila dopremila iz Pereje u grad, tirani su oteli, a ostatak dragocjenosti i namirnice koje je umjela nabaviti opljakae njihovi pratioci koji su svakodnevno upadali. Veliko ogorenje zbog toga ovlada enom, pa je esto grdnjom i proklinjanjem razbojnike izazivala protiv sebe. A kada je nije nitko ubio niti iz srdbe niti iz samilosti i premorila se u traenju hrane za druge, ne gledajui na to da se ve nita nije ni moglo nai, obuze je glad u svoj njenoj utrobi i cijeloj unutranjosti do sri, a jo vie nego glad raspali se gnjev u njoj, pa joj ogorenje i nuda meusobno dadoe savjet da se ogrijei protiv prirode i uzevi dijete, a imala je sinia koji je jo sisao, ree: Jadno stvorenje, u ratu, gladi i buni za koga da te uvam. Kod Rimljana je ropstvo ako ostanemo ivi od njih, a prije ropstva ve je glad, a ustanici su jo straniji od ovog dvoga. Hajde budi meni hrana, ustanicima duh osvete, a ivima strana pria kojom e se iscrpiti velike patnje Judejaca. Dok je to govorila, ubije sina i sauva ga. Vrlo brzo stigoe ustanici, pa im osjetie miris uasnog peenja zaprijetie joj da e je odmah ubiti ako ne pokae to je pripremila za jelo. A ona govorei da je sauvala i za njih cijeli komad otkrije 10

ostatke svoga djeteta. Uas i zaprepatenje spopade razbojnike i pri tom pogledu stajali su kao ukopani. A ona nastavi: Ovo je moje roeno dijete i ja sam ga pripremila, jedite, jer sam i ja jela, ne budite meki od ene, niti sa vie saaljenja od majke. A ako ste i suvie dobrostivi i moju krvnu rtvu odbijate, meni e biti pravo, jer sam ve polovinu pojela, pa neka mi ostane i ostatak. Drui izioe, jer je za njih to bilo i suvie odvratno, pa ostavie majci uasno jelo, ma koliko nerado. O tom uasu munjevitom brzinom rairi se glas po cijelom gradu i svaki se grozio kada je stvar sebi predstavljao kao da je sam izvrio. Oni koji su gladovali, urili su se u smrt i nazivali su blaenima one koji su prije pomrli a da nisu uli ni vidjeli takav uas. 5. Brzo je bio stigao glas i Rimljanima o tom zlu. Mnogi nisu mogli vjerovati, neki su suosjeali, no veina je sada jo vie mrzila narod. A Cezar se radi toga obranio pred Bogom govorei da je on ponudio Judejcima mir i samostalnost i oprotenje za sve njihove zloine, a oni su umjesto jedinstva izabrali meusobnu borbu, umjesto mira rat, umjesto sitosti i blagostanja glad. Vlastitim rukama podmetnuli su prvi vatru na svetinju koju smo mi nastojali sauvati, a oni su odgovorni i za ovo uasno djelo. On e se brinuti da odvratni zloin- jedenje djeteta- pokrije ruevinama njihovog glavnog grada i da nee dopustiti da sja sunce na grad u kojem se majke na taj nain moraju hraniti. A trebalo bi da se oevi prije majki hrane takvom hranom kada i poslije tolike patnje ostaju pri oruju. Dok je to govorio ujedno je spoznao i oajanje tih ljudi, jer poto su sve to uinili nee vie promijeniti svoje miljenje, a moda bi bila mogua njihova promjena da nisu sve to proivjeli.

etvrta glava
Spaljivanje hrama i protiv volje Titove. 1. Kada su obje legije ve bile zavrile nasipe, 8. dana mjesec loosa, naredi Cezar da se dopreme ovnovi protiv zapadnog i sjevernog ispupenja unutarnjeg hramskog dvorita. Ispred njih je najjai ovan udarao est dana bez prestanka i nita nije mogao postii protiv zidova, pa i sada su blokovi odolijevali i novim mainama zbog svoje veliine i vrste povezanosti. Drugi su, opet, potkopavali temelje sjevernih vrata i poslije velikog napora izvukoe prednje kamenje , dok su vrata ostala jer su je drali unutarnji blokovi, Rimljani, izgubivi nadu u uspjeh, uz pomo svojih maina i pijaka prinesoe trjemovima ljestve. Judejci se nisu trudili sprijeiti, no kada su se popeli navalie estoko na njih i neke koji su se popeli survae nazad, a neke, pritisnuvi uz prsobrane, pobie. A mnoge koji su ve bili sili s ljestava, prije nego li se pokrie titovima, probodoe, i mnogi nastradae tako to su Judejci neke ljestve, na kojima su bili gusto sabijeni, odozgor okretali unatrag. Ali je i kod njih bilo malo ubijenih. Naroito su se borili nosioci znamenja, jer su ih ve bili postavili u visinu, smatrajui da je njihovo oduzimanje najvea sramota. No na kraju Judejci otee i znamenja i pobie one koji su se bili popeli. A ostali se povukoe zaprepateni sudbinom poginulih. Na strani Rimljana nije pao ni jedan ovjek a da nije potpuno ispunio svoju obavezu i dunost. A od ustanika ponovno su se istaknuli hrabrou oni koji su se istaknuli u ranijim borbama, a osim njih jo i Eleazar, sinovac tiranina imuna. Pa kad je Cezar uvidio da poteda tuih svetinja donosi njegovim vojnicima samo tetu i smrt naredi da se vrata zapale. 2. U to vrijeme prebjegoe mu Anan iz Emausa, najkrvoloniji izmeu pratioca imunovih, i Arhelaj sin Magadatov, nadajui se i milosti, poto su napustili Judejce u vrijeme kada su oni nadvladali. No Titu je bila odvratna dovitljivost tih ljudi, a poto je osim toga bio saznao kako su okrutno bili postupali sa svojim zemljacima, htio ih je obojicu pogubiti govorei da ih je 11

natjerala nuda da dou, a da nisu doli iz slobodnog uvjerenja i da nisu zavrijedili biti spaeni poto su izbjegli iz oinskog grada koji su sami zapalili. No zadana rije nadvlada gnjev, otpusti te ljude, ali ih nije stavio u isti poloaj s drugima. Meutim, vojnici su bili podmetnuli vatru ispod vrata i srebro koje se topilo brzo je otvorilo put vatri do drvenarije, a odatle brzo prodre i obuhvati trjemove. A kada su Judejci opazili vatru svuda naokolo klonue im s tijelom i due, od zaprepatenja nitko se nije usudio oduprijeti, nego su motrili stojei ukoeni. Ma koliko da je vatra na njih porazno djelovala, ipak ni najmanje nisu pomiljali da svoje miljenje promijene da bi spasili ono to je jo preostalo. Nego kao da je spaljivanje hrama ve gotova stvar, jo jae su bjesnjeli na Rimljane. A trebalo je da se vatra iri tog dana i sljedee noi, jer su trjemove mogli paliti samo na pojedinim mjestima, a ne sve odjednom. 3. Sljedeeg dana naredi Tito da jedan dio vojske gasi vatru i da se kod vrata napravi put da bi se olakao ulazak legijama. On sabere oficire, tu se skupie estorica glavnih: Tiberije, Aleksandar, zapovjednik cjelokupne bojne sile, Sekt Cerealis, zapovjednik Pete, Larcije Lapid, zapovjednik Desete, Tito Frigije, zapovjednike Petnaeste, zatim Liberije Fronto, prefekt obiju aleksandrijskih legija i Marko Abrelije Julijan, namjesnik Judeje. Ovima se pridruie ostali upravitelji i ratni tribuni i s njima odra savjetovanje o hramu. Neki su mislili da se treba pridravati ratnih pravila, jer da se nikada Judejci nee prestati buniti sve dok hram bude postojao u koji se sa svih strana sakupljaju. Neki su opet mislili da ga treba sauvati ako ga Judejci napuste i ako nitko iz njega ne potegne oruje, a ako ustraju pri otporu da ga treba spaliti, jer je onda tvrava a ne hram, a krivi za bezbotvo bit e oni koji su prisilili na to, a ne oni Rimljani. Tito je smatrao da se ne treba svetiti na beivotnim stvarima, nego na ljudima, ak ako se Judejci budu iz njega branili ne bi trebalo spaliti tako umjetniko djelo. Jer teta ipak pogaa Rimljane, kao to e biti i ukras carstva ako ostane. Tome miljenju pridruile su se najodlunije i Fronto Aleksandar i Cerealis. Poslije toga raspusti savjetovanje i naredi oficirima da svojim trupama daju poinak da bi se u nastupajuim borbama s time snanije borili, samo odabra neke od kohorti da prate put kroz ruevine i gase vatru. 4. Toga dana Judejce svlada zamor i zaprepatenje, pa nisu napadali. No sljedeega, sakupivi snagu, oko druge ure ohrabrie se i ispadoe kroz istona vrata, pa napadoe straare na vanjskom dvoritu hrama. Ovi se snano oduprijee njihovom napadu i zaklonivi se sprijeda svojim titovima stajali su vrsto zbijeni, kao zid, u bojnom redu, no bilo je jasno da se nee moi dugo odupirati, jer su napadai bli mnogo brojniji i mnogo smioniji. Promatrajui s Antonije Cezar preduhitri nepovoljan obrat sukoba i pohita svojima u pomo s odabranom grupom konjanika. Njihov napad Judejci ne izdrae, nego mnogi pobjegoe poto su pali oni u prednjim redovima. Ali im su se Rimljani povukli oni se okrenue i napadoe ih s lea, na to se Rimljani okrenue i ponovno natjerae protivnike u bijeg, tako da su oko pete ure dana bili svi nadvladani i zatvoreni u unutranjost hrama. 5. Tito se zatim povue u Antoniju, rijeen da sljedeeg dana od rane zore napadne s cjelokupnom vojnom silom i okrui hram. No Bog je ve odavno bio osudio hram na vatru i stigao je tokom vremena nesretni dan- deseti mjeseca loosa, u koji je i ranije prvi hram bio spalio kralj babilonski. No kako su i ovog puta krivci bili domai, oni su morali biti i uzronici vatre. Jer im se Tito bio povukao, poslije kratkog vremena ustanici se posavjetovae i ponovno napadoe Rimljane. Pritom doe do okraja izmeu strae hrama i onih koji trebaju gasiti vatru u unutranjem dvoritu hrama. Pa kada su gonili Judejce koji su se povlaili, doprli su do zgrade hrama. Jedan od vojnika ne ekajui nareenje niti mislei na teke posljedice svoga djela, noen nekim boanskom nadahnuem ,uhvati glavnji ubaci ga u unutranjost hrama, dok ga je neki drug podigao, kroz zlatan prozor, ondje gdje se sa sjeverne strane ulazilo u odaje koje su okruivale hram. A kada je vatra buknula, podigoe Judejci 12

uasnu viku dostojnu nesree, pa pojurie sa svih strana ne gledajui na opasnost i ne tedei svoje sile da sprijee vatru, jer je prijetilo da propadne ono to su nastojali sauvati. 6. Neki u trku javi to Titu. Brzo skoi sa svoga leaja u atoru, gdje se bio povukao da bi se odmorio od borbe, pa onakav kakav je bio, tako pohita hramu kako bi sprijeio vatru, a za njim svi oficiri koje su slijedile legije zbunjene meteom. Nastane vika i buka kakvu moe izazvati divlje muvanje ogromnog broja legija. Cezar je nastojao vikom i pokretima ruke dati znak vojnicima da se zaustave i gase, no oni nisu uli njegove povike jer ih je nadjaavala jo glasnija vika, a nisu opazili ni na njegove znakove rukom jer su bili potpuno zauzeti borbom ili ogorenjem . Nikakva blaga uvjeravanja niti prijetnje nisu mogli zadrati pritisak legija, nego je jedino gnjev upravljao svima. I pri ulazima nastade tako velika guva da su mnogi bili zgaeni od drugih, a mnogi dospjee u ruevine trjemova koje su bile uarene i dimile se pa tako podijelie sudbinu pobjeenih. A veina, stigavi do hrama, pravila se kao da ne uje nareenja voe i dovikivali su onima pred njima da ubacuju vatru. Ustanici su ve bili potpuno napustili nadu da e moi sprijeiti vatru, jer su sada svih strana ubijani ili su bjeali. A i mnogi ljudi iz naroda veinom slabi i nenaoruani gdjegod su ih zatekli bili su pobijeni. Oko rtvenika naroito se gomilao broj mrtvih, krv je potokom tekla po njegovim stepenicama i tupo su se valjala tijela onih koji su bili ubijeni niz njegove stijene. 7. Kada Cezar vie nije mogao sprijeiti estinu razbjenjenih vojnika i vatra se sve dalje irila, ue u svetite nad svetitem s oficirima i razgleda to je u njemu. Nae da je sve jo uzvienije od glasa koji je bio rairen meu strancima i da je potpuno odgovarao visokom miljenju domaih o njemu. Pa kako vatra jo nije bila prodrla u unutranje prostorije, nego je jo unitavala samo odaje naslonjene na hram, vjerovao je, i to s pravom ,da se jo moe spasiti. Zbog toga je pohitao zapovjediti vojnicima da gase vatru, a naredi i centurionu Liberalisu, iz svoje tjelesne strae, da udarcima tapa prisiljava one koji su se odupirali. Ali ogorenje, mrnja na Judejce i ope ratno bjesnilo pobjedie obzir prema Cezaru i strah od kanjavanja. A mnoge je poticala i nada na pljaku, drei, poto su vidjeli da je vanjsko nainjeno od zlata, da u unutranjosti mora jo vie biti blaga. I kad je Cezar priskoio kako bi zadrao vojnike, jedan od onih koji su bili prodrli u samu unutranjost podmetnu u tami vatru pod rupu ispod vrata, pa kako je sada iznenada plamen izbio i iz unutranjosti, povukoe se oficiri sa Cezarom i nitko se nije vie trudio sprijeiti vojnike koji su se oko svetita vani vrtjeli podmeui vatru. I tako hram izgori i protiv volje Cezara. 8. Ma koliko se moralo aliti, propast djela koje je bilo za najvee divljenje od svih nas to smo ga vidjeli ili sluali o njemu, radi njegove umjetnike opreme i veliine kao i radi dragocjenosti njegovih pojedinih dijelova i slave svetita nad svetitem, ipak se moe nai utjeha u misli na boansku providnost kojoj ne moe umai ne samo ono to je ivo nego ni i tvorevine ljudske, ni mjesta. Upravo je za uenje tonost kojom se primjeuje tok vremena u tome. Providnost je, naime, odredila za razaranje, kako je reeno, isti mjesec i isti dan u koji su i babilonci nekada spalili hram. Od podizanja prvog hrama koje je izvrio Salomon kralj pa do sadanjega razaranja koje se dogodilo druge godine carevanja Vespazijana, rauna se 1130 godine, sedam mjeseci i petnaest dana, a od osnivanja drugog hrama za koje je podigao svoj glas prorok Arej u drugoj godini vladanja Kirova, pa do razaranja u vrijeme Vespazijana, 639 godina i 45 dana.

13

Peta glava
Posljedice razaranja hrama. Predznaci te nesree. 1. Dok je hram gorio vojnici su pljakali sve to im je do ruku stiglo, a ubijali su bezbroj onih koji su nailazili, pa niti je bilo smilovanja na starost, niti potovanja svetosti, nego i djeica i starci, i neposveeni kao i sveenici, ubijani su na isti nain i meu pripadnicima svih slojeva bjesnio je rat na sve strane i kada su se molili i kada su se branili. Uz pucketanje plamena koji se visoko uzdizao mijealo se stenjanje oborenih na zemlju. Zbog visine hramskog brijega i veliine zgrade koja je gorjela, inili se ako da je sav grad u plamenu, no stranije i silnije ne moe se nita zamisliti od vike koja je bila. Jer dok su rimske legije, koje su u zatvorenom poretku prodirale pobjedniki, vikale, u isto vrijeme odjekivalo je urlanje ustanika opkoljenih vatrom i maevima, a dolje je odjekivalo jadikovanje odsjeenog naroda koji je bjeao u strahu meu neprijatelje gore i kukao zbog nesree. Vikom onih na brijegu poveavala se i vika mnotva u gradu, ak mnogi koji su bili iscrpljeni glau i prestadoe gladovati vidjevi kako hram gori, udarie ponovno zadnjim ostacima snaga u pla. A odjek s brjegova Pereje i okolnih brda stvarao je jo straniju buku. Hramski brijeg je izgledao od osnove kao uaren jer je svuda unaokolo bio okruen vatrom. No krv je bila jo obilnija od vatre i onih koji su pobijeni od ovih koji su ubijali. Nigdje se nije mogla vidjeti zemlja od leeva, a preko gomila mrtvih vojnici su gonili bjegunce. Razbojnika gomila probi se tekom mukom kroz redove Rimljana u vanjsko dvorite a odatle u grad, dok ostatak naroda pobjee u vanjski trijem. Neki od sveenika najprije otkinue iljate motke na krovu zajedno s olovom u koje su bile uglavljene pa ih bacie na Rimljane, a kada time nita nisu postigli pa je vatra udarila i na njih, povukoe se na hramski zid koji je bio irok osam lakata. A dvojica uglednih koji su bili vidjeli da su stavljeni pred izbor ili da prijeu Rimljanima i tako se spase, ili da izdre da bi podijelili sudbinu ostalih, bacie se u vatru i izgorjee sa hramom. To su bili Meir, sin Belgasov i Josip Dalejev. 2. A Rimljani smatrajui da poslije spaljivanja hrama ne treba sauvati ni okolne zgrade, sve ih zapalie. Naime, ostatke trjemova i sva vrata, osim dvojih- istona i zapadna, koje kasnije ipak razorie. Spalie isto tako i riznice u kojima je bila ogromna koliina novca, velike koliine odjee i ostalih dragocjenosti, jednom rijeju cjelokupno blago Judejaca u njima je bilo nagomilano, jer su bogatai ondje sklonili svoj imetak. Dooe zatim na preostali, sauvani trijem vanjskog dvorita u koji su pobjegle ene, djeca i izmijeani olo, oko 6000 njih. No prije no to je Cezar bio rijeio u pogledu tih ljudi, ili oficirima izdao nareenje za njih, vojnici poneseni gnjevom zapalie trijem i tako neki poginue u plamenu, a drugi su se u njega sunovratili. Od njih se nijedan nije spasio. Krivicu za njihovu propast snosio je neki lani prorok koji je toga dana stanovnicima grada oglasio da Bog nareuje da se ide u hram gdje e im se pokazati znaci njihovog spasenja. Tirani su, naime, bili proturili u narod mnoge takve proroke da objavljuju kako je potrebno da se oekuje pomo boja da bi se manje bjealo Rimljanima, a da bi i one koji su se sklanjali iz straha da ne straare sklonili da ostanu zbog nade. U nesrei se ovjek vrlo lako moe nagovoriti, pa kada se pojavi neki varalica i predoava mu osloboenje od bijede koja ga pritiska, onaj koji trpi, predaje se tada sav nadi. 3. Tako su narod, vrijedan saaljenja, lagale varalice koje su se predstavljale kao da ih je Bog poslao, dok na jasne predznake koji su navijetali budue pustoenje nisu obraali panju, niti im vjerovali, niti su ih sluali, kao da su bili opijeni i nisu imali ni oi ni razum. Prave opomene Boje, kao na primjer, kada je nad gradom stajala zvijezda koja je sliila na ma kao i komet koji je stajao na nebu cijelu godinu, zatim, upravo pred ustanak, kada je narod bio skupljen za praznik beskvasnih kruhova, osmoga dana mjeseca ksantika, oko devete ure noi, 14

obasjala je veliki rtvenik i hram takva svjetlost da je izgledalo kao da je dan, i to je trajalo skoro pola sata. Nevjetima je to izgledalo kao dobar predznak, a znalci svetog pisma odmah su to protumaili onako kako se poslije i potvrdilo. I za vrijeme istoga praznika, krava, koju je vodio prvosveenik radi rtvovanja, usred hrama otelila je janje, a istona vrata unutarnjeg predvorja koja su bila obloena bakrom i vrlo reka tako da su ih dvadesetorica ljudi s mukom zatvarala i jo imala eljezom okovanu prijevornicu i zasun koji se stavljao duboko u prag to je bio nainjen od jednog kamenog bloka, odjednom su se sama od sebe otvorila oko pola noi. Hramski straari to javie hitro svom zapovjedniku koji je odmah odjurio i jedva ih uspio zatvoriti. I to je, opet, neznalicama izgledalo kao vrlo dobar znak, drali su da im Bog otvara vrata svih dobara, dok poznavaoci pisma protumaie da prestaje sigurnost hrama i da e se vrata otvoriti na dar neprijateljima, jer je bilo jasno da se radi o znaku pustoenja. Poslije praznika, ne mnogo dana kasnije, dvadesetprvog dana mjeseca artemisija, ukaza se neka boanska prikaza, jedva istinita. Mislim da e izgledati kao basna ono to u rei da nisu priali oni koji su gledali i da nisu poslije toga dole nesree koje obino nastupaju poslije tih znakova. Prije zalaska sunevog, naime, ukazale se u zraku nad cijelom okolinom bojna kola i naoruani bojni redovi kakao jure kroz oblake i opkoljavaju gradove. A na praznik Pedesetnice, kada su sveenici ili u nutarnje dvorite, kako im je dunost zbog bogosluja, najprije zaue, kako rekoe, buku i um, a zatim snani glas: Hajdemo odavde!, no od toga je stranije ovo: neki Isus, Ananov sin, neobrazovani zemljoradnik, etiri godine prije rata kada je grad jo bio u najveem miru i uivao najvee blagostanje, doavi na praznik za koji je obiaj da svi prave sjenice Bogu u blizini hrama poe iznenada vikati:Glas od istoka, glas od zalaska, glas s etiri strane svijeta, glas na Jeruzalem i hram, glas na mladoenje i nevjeste, glas na sav narod. Viui to teturao je naokolo po svim ulicama grada dan i no. A neki moni graani ozlovoljeni zbog oglaavanja zla, uhvatie toga ovjeka i kaznie ga udarcima. A on, ne branei se niti protiv svojih muitelja, produi vikati iste rijei kao i ranije. A starjeine rasuujui, kao to je i bilo da je tu neko boansko nadahnue ovjeka, odvedoe ga rimskom upravitelju. Kada su ga tu strano ibali sve do kostiju niti je molio niti plakao, nego je na svaki udarac odgovarao prealosnim glasom:Teko Jeruzalemu. A kada ga je Albin zapitao, tako se zvao upravitelj, tko je on i odakle je i zato tako vie, na to nije nita odgovorio, ali nije prestajao jadikovati nad gradom, dok se Albin nije uvjerio da je lud i otpustio ga. Cijelo vrijeme sve do rata, niti je s kojim sugraaninom priao, niti ga je itko vidio da s nekom razgovara, nego je iz dana u dan plakao kao da izgovara molitvu:Teko Jeruzalemu. Nije proklinjao niti jednoga koji ga je tukao, to se deavalo svakog dana, niti je blagoslivljao one koji su mu davali hranu. Jedini odgovor za sve bilo mu je ono zloslutno prorotvo. A naroito glasno objavljivao je to na praznike, i premda je to vrio kroz sedam godina i pet mjeseci, njegov glas niti je oslabio niti promukao, sve dok nije na kraju vidio, za vrijeme opsade, da se njegovo proricanje ispunjava, i prestao jadikovati. Dok je, naime, jednoga dana, obilazio zidove i prodorno vikao:Teko gradu i narodu i hramu, i kada najednom doda:Teko i meni, pogodi ga kamen baen s bacaa i ubije ga. Jo dok je izgovarao jadikovke predade duh. 4. Kada se o svemu tom promisli mora se zakljuiti da se Bog brine za ljude i na razne naine daje im do znanja to im je na spasenje, a da ih samo ludosti bijeda, koju sami sebi skrive, bace u propast. Tako su i Judejci nakon razorenja Antonije napravili svoj hram etverougaonim, premda je bilo napisano u njihovim svetim knjigama da e grad i hram biti i osvojeni onda kada hram postane etverouglat. A to ih je najvie na rat nagonilo, bilo je jedno dvosmisleno prorotvo koje se isto tako nalazilo u njihovim svetim knjigama da e, naime, u to vrijeme jedan iz njihove zemlje postati vladar vaseljene. Ovo su oni prenosili na nekoga iz svog naroda, i mnogi njihovi mudraci varali su se u tumaenju ove izreke. A prorotvo je ukazivalo na carevanje Vespazijanovo koji je u Judeji bio izvikan za imperatora. 15

No ljudi ne mogu izbjei sudbinu ak ako je i predvide. Judejci su, naime, mnoge predznake tumaili po svojima eljama, dok su preko drugih lakomisleno prelazili sve dok ih pad glavnog grada i njihova propast nije osvjedoila o njihovoj nerazumnosti.

esta glava
Veselje Rimljana. Tito nastoji dobrotom pridobiti Judejce. 1. Kada su ustanici pobjegli u grad i kad je hram sa svim pokrajnjim zgradama izgorio, unesoe Rimljani svoje vojne znakove u svete prostorije i postavie ih prema istonim vratima. Tu im prinesoe rtve i pozdravie Tita uz povike, kao imperatora. Svi su vojnici imali toliko plijena da je vrijednost funte zlata u Siriji bila pala za polovinu u cijeni. Dok su se sveenici stalno jo zadravali na hramskom zidu, jedan djeak, kojega je e morila, zamoli rimske straare za milost i poali im se na svoju bijedu. Iz saaljenja prema njegovoj mladosti i zlom poloaju obeae mu potedu i on sie i ne samo da utai e nego brzo napuni vodom posudu koju je donio i hitro pobjee svojima. Straari ga nisu mogli uhvatiti pa ga poee grditi to je prekrio rije. A djeak im odgovori da on nikako nije postupao protivno sporazumu, jer ih je on molio za milost, ne da bi ostao kod njih, nego da moe sii i uzeti vodu. On je to oboje uinio i jasno da je svoju rije odrao. Obmanuti vojnici divili su se toj vjetini, napose jer je djeak bio vrlo mlad. A petoga dana, uostalom, sioe sveenici natjerani glau i straari ih odvedoe pred Tita kojeg zamolie za potedu ivota. No on im ree da je vrijeme za milost prolo, pa poto je hram propao, koji bi imao razlog da im ivot pokloni, ta oni kao sveenici trebaju poginuti s hramom. Zbog toga ih sve pogubi. 2. Tek sada zamolie tirani i njihovi drugovi Tita za razgovor, kada su ih sa svih strana Rimljani ugroavali i svaki im pokuaj bijega bio sprijeen zidovima. Tito koji je po prirodi bio ovjekoljubiv, elio je makar spasiti grad, pogotovo jer su ga i prijatelji tako savjetovali, jer su pretpostavljali da su razbojnici postali popustljiviji. Zato stade na zapadni ugao vanjskog dvorita gdje su iznad ksistosa bila vrata koja su vezivala gornji grad i hram i most je tu bio u sredini izmeu tirana i Cezara. Oko glavnih osoba na obje strane stajala je gusto zbijena masa ljudi: oko imuna i Ivana Judejci u strahovitoj napetosti zbog oekivanog pomilovanja, a oko Cezara Rimljani znatieljni uti odgovor. Tito zapovijedi vojnicima da obuzdaju ogorenje i prestanu s gaanjem, naredi da mu doe tuma i u znak da je on pobjednik poe ovako govoriti:Je li vam dosta, bijednici, stradanja vae domovine kada ste upropastili grad i hram u nerazumnom bjesnilu i ludosti ne mislei na nau mo i svoju slabost. Bilo bi sasvim pravo kada bi i vi propali koji ste stalno radili na buni otkako vas je Pompej podjarmio i na kraju zapoeli otvoreni rat protiv Rimljana. A u to se uzdate? U svoju brojnost? Vidite, vrlo mali dio rimske sile bio je s vama gotov? Na vjernost saveznika? Ali koji e narod iznad nae drave radije prihvatiti Judejce, nego Rimljane? U svoju tjelesnu snagu? No vi znate da su i germani nai robovi? Na vrstinu svojih zidova? No koje je monije obrambeno sredstvo od oceana? Pa i pokraj toga obrambenog oruja, Britanci se klanjaju rimskom oruju? U svoju izdrljivu hrabrost i otroumnost svojih voa? No vama ipak nije nepoznato da su nam ak i Kartaani podlegli. I tako vas nita drugo nije navelo na oruje u borbu protiv Rimljana nego upravo njihova blagost. Mi smo vam dali zemlju na uivanje, mi smo vam postavili kraljeve iz vaeg roda, mi smo potovali vae domae zakone, i mi smo vas ostavljali same u vaoj kui, pa ste ivjeli i meu strancima po svojoj volji, tovie, mi smo vam dozvolili uzimati porez za vae bogosluje i sakupljati darove. Nismo ograniili da mu se ine dobrovoljni prilozi i nismo nastojali sprijeiti da vi, neprijatelji, postajete bogatiji od nas samih i da se protiv nas naoruate naim novcem. A vi ste postali obijesni zbog tolikih povlastica i okrenuli ste se protiv onih koji su vam ih odobrili i kao 16

neukrotive zmije sipali ste svoj otrov protiv onih koji su vas mazili. Moda bi se jo moglo uzeti da ste drali da je Neronova tromost za preziranje, ali dok ste se ranije makar ponaali mirno, sigurni u zloj namjeri, kao slomljeni i otrgnuti udovi jednoga tijela, ali kada je bolest drave porasla pokazali ste se u pravom svjetlu i zanosili ste se sramnim planovima i neizmjernim prohtjevima. 3. Tada doe moj otac u zemlju, ne da vas kazni za ono to uiniste Cestiju, nego da vas opomene. Jer da je on bio ovdje zbog toga da uniti va narod, on bi onda morao napasti korijen i da odmah razori grad, no on to nije uinio nego je opustoio samu Galileju i okolna podruja da bi vam dao vremena da se urazumite. No njegovo ovjekoljublje vi ste smatrali slabou i naa blagost samo je poveavala vau drskost. Poslije Neronovog odlaska vi ste se ponaali kako se samo zloa moe ponaati. Naime, nae unutranje razmirice dale su vam hrabrost i kad sam s ocem otiao u Egipat iskoristili ste dobru priliku kako biste se spremali za rat i niste se ustruavali vijeati na vladarskom prijestolju onoga za kojega ste se bili mogli uvjeriti da je najblai vojskovoa. I kada je carstvo dolo pod zatitu naeg doma i sve se u njemu smirilo pa i najudaljeniji narodi bili uputili poslanstvo kako bi nam zaeljeli sreu i tu su samo Judejci bili nai neprijatelji. Poslali ste poslanike preko Eufrata da i tamo govorite o ustanku, podigli ste nove zidove, izbio je ustanak, svaa tirana, graanski rat, stvari koje se mogu dogoditi samo kod tako zlih ljudi kao to ste vi. Onda sam se i ja pojavio pred gradom sa alosnim zadacima koje mi je moj otac sam nerado bio povjerio; uo sam da je narod miroljubljivo raspoloen i to me je radovalo. Prije poetka rata pozvao sam vas da odustanete od njega. Poto je dugo trajao, pokazao sam potedu, pomilovao sam prebjege, odrao sam svoju rije bjeguncima, smilovao sam se mnogim zarobljenicima, najstroe sam kaznio njihove najgore ugnjetae, samoprisiljen dovukao sam svoje maine protiv vaih zidova, obuzdao sam elju za ubijanjem svojih vojnika, i nudio sam vam poslije svake pobijede mir, kao da sam ja pobijeen. A kada sam bio doao blizu hrama opet sam propustio iz slobodne volje primjenjivati ratni zakon, molio sam da sauvate svetite od razaranja, odobrio sam vam slobodno povlaenja i potedu ivota, ili ako bi htjeli, priliku za borbu na drugom mjestu, ali na sve to niste se obraali; hram ste svojim rukama zapalili, a sada me zovete, bezakonici, radi pregovora. to moete jo spasiti to bi se moglo makar i u najmanjem usporediti s onim to je propalo? I to vam je stalo do vaeg vlastitog odranja kada vam je hram razoren? A pokraj svega toga jo ste pod orujem pa u krajnjoj nudi neete izazvati utisak kao da molite za milost. Nesretnici, i to se jo nadate? Va narod je mrtav, hram uniten, grad je moj, u mojoj ruci va je ivot i vi pored svega elite neku junaku slavu da se branite od smrti. No ja se neu vie boriti s vaim ludim oajanjem. Ako netko odbaci oruje i preda se, poklonit u mu ivot, pa kao blagi otac, poto neizljeive u svojoj kui iskorijeni, nastoji ostale spasiti. 4. Na to ustanici odgovorie da oni od njega ne bi mogli primiti milost jer su se zakleli da to nikada nee uiniti. Oni samo mole da im se dozvoli sloboda odlazak s enama i djecom kroz gradske zidove. Oni bi se onda povukli u pustinju i njemu prepustili grad. Uzbuen zbog toga da oni savladani jo hoe propisivati kao pobjednici zahtjeve, naredi Tito da se objavi da se nijedan bjegunac vie ne pojavi niti rauna na milost, jer on nee nikoga tedjeti. Neka se oni brane svom snagom i nastoje spasiti se kako mogu, no on e odsada postupati samo po ratnom obiaju. Poslije toga zapovijedi vojnicima da zapale grad i da ga pljakaju. Taj dan su jo ekali, ali sljedeeg dana spalie arhiv, gradsku etvrt Akra, sinedrion i tzv. Okrug Ofla, pri emu se vatra proirila sve do palae Jelenine koja je bila usred Akre. U plamenu propadoe i ulice i kue koje su bile napunjene leevima izgladnjelih. 5. Toga dana dooe pred Cezara sinovi i braa kralja Izatesa, zajedno s mnogim uglednim graanima, i zamolie za milost. Ma koliko da je Tito bio ogoren na jo preostale Judejce, ni 17

ovoga se puta nije mogao odrei uobiajene blagosti i primi molitelje i ujedno naredi da se uvaju pod straom. Kasnije, okovavi ih, odvede i sinove i roake kraljeve u Rim, gdje je trebalo da mu slue kao taoci.

Sedma glava
Spaljen cijeli donji grad. Daljnja nedjela ustanika. 1. Ustanici sada napadoe carski dvor, gdje su mnogi Judejci bili sklonili svoje blago, protjerae odatle Rimljane, pobie svu masu naroda koja se tamo okupila, oko 8 400 ljudi, i opljakae novac. Dvojicu Rimljana uhvatie ive, jednog konjanika i jednog pjeaka. Posljednjeg na mjestu ubie i vukli su ga kroz grad kao da se na leu toga ovjeka hoe osvetiti svom Rimljanima; a konjanika koji im je bio obeao dati dobar savjet zbog njihovog spasenja, odvedoe imunu. Ali kada ovdje nije znao rei predadoe ga jednom od ustanika po imenu Ardalac, da ga smakne. Ovaj mu sveza ruke na leima, zaveza mu oi i dovede ga na mjesto vidljivo i neprijateljima da ga smaknu. No dok je Judejac izvlaio ma, uhvaeni brzo pobjee Rimljanima. Poto je umakao rukama neprijatelja, Tito mu nije mogao oduzeti ivot, ali poto je smatrao sramotom da rimski vojnik dozvoli da bude iv uhvaen, oduzme mu oruje i izbaci ga iz vojske to je za vojnika od asti stranije od smrtne kazne. 2. Dan nakon toga protjerae Rimljani pljakae iz donjeg grada i zapalie sve do Siloama. Premda su se oni radovali gledati kako grad guta plamen, izmakao im je plijen, jer su ustanici bili sve opljakali i povukli se u gornji grad . jer i pokraj sveope nesree, ni najmanje se nisu kajali, nego su se razmetali kao da su svoju stvar dobro izveli. Naoigled grada koji je gorio, izjavie, raspoloeni sa osmijehom, da e ekati smrt, jer je narod pobijen, hram spaljen, grad u plamenu spaljen i da nema ta ostaviti neprijateljima. No Josip i sada , premda je ve sve bilo dolo dio kraja, nije prestajao moliti da sauvaju grad; ma koliko im je on ozbiljno predoavao njihovu grozovitost i bezbotvo i savjetovao im da se spase, nije dobivao od njih nita drugo nego pogrdu. Ma kako se sada zbor svoje zakletve nisu morali predati Rimljanima, a opet sjedili uhvaeni kao u nekoj klopci i nisu mogli pruiti otpor, izlazili su pojedinano pred grad, i vrebali u ruevinama na one Judejce koji su namjeravali prebjei Rimljanima, jer im je ubijanje bilo postalo druga prigoda. Zaista ih pohvatae mnoge, koji nisu mogli bjeati zbog iznemoglosti od gladi, pa ih sve ubie, a njihove leeve bacie psima. Bijednicima je svaki nain smrti od izgladnjivanja, zbog ega ne samo to su bjeali Rimljanima, premda ondje vie nisu oekivali milost, nego su dragovoljno putali da ih krvoloni ustanici uhvate. Tako uskoro u cijelom gradu nije bilo mjesta koje nije bilo puno rtava, gladi ili bune. 3. Posljednji svoju nadu polagali su tirani u njihove razbojnike i njihove pristalice jo u podzemne hodnike u koje su se uzdali da e biti sigurniji, da se nee otkriti, pa kad se Rimljani povuku poslije potpunog zauzimanja grada, mislili su da e izii i pobjei. No to je bio samo lijepi san, jer da se sakriju od Boga i Rimljana nije im bilo sueno. Uzdajui se u te podzemne hodnike sami su jo vie palili u gradu, nego Rimljani; a kada su stanovnici zapaljenih kua htjeli bjeati u hodnike, bez daljnjeg su ih ubijali i pljakali, i kada su kod koga nalazili to za jesti, pohlepno su gutali makar bilo i krvlju poprskano. Za ljubav pljake ak su se i meusobno tukli i da nije, meutim, dolo do osvajanja grada, vjerujem da bi u svom krvolotvu, zagrizli ak i u leeve.

18

Osma glava
Jeruzalem potpuno zauzet. 1. Kako se gornji grad zbog svojeg poloaja na obronku nije mogao zauzeti, odredi Cezar, dvadesetog dana mjeseca loosa, pojedine odredbe svoje vojske na radove na nasipima. Bilo je teko nabavljanje drvea jer je cijela okolina grada , kako je ve reeno, bila ogoljena i bez drvea, udaljena oko stotinu stadija, pri pravljenju ranijih nasipa. etiri legije gradile su na zapadnoj strani grada prema carskoj palai, dok su pomone trupe i ostala vojska, radili u blizini Ksista, mosta, i kule koju je bio podigao imun u borbi s Ivanom kao uporite za svoje pothvate i nazvao je po sebi. 2. U te dane tajno se sastadoe voe Idumejaca i posavjetovae se da li da se predaju, pa poslae petoricu svojih Titu s molbom za milost. U nadi da e tirani nakon povlaenja Idumejaca, od kojih je toliko zavisilo, u boju i sami na kraju popustili, Cezar im , zaista, poslije dugog oklijevanja obea potedu i posla ih natrag. No imun, koji je bio saznao za namjeravano povlaenje, odmah ubije petoricu koji su ili kod Tita, a voe uhvati, meu kojima je bio najugledniji Jakov, Sosov sin, i zatvori , A na Idumejce, koji nisu znali vie sebi pomoi poto su bili bez voa, naredi da se najstroe pazi poto je poveao strae na zidovima. No ipak nisu bili u stanju obustaviti izmicanje, premda su mnogi bili ubijeni, mnogobrojniji su bili oni kojima je bjeanje uspijevalo. Rimljani su ih primali i u grupama i pojedinano. Cezar, ne samo da se nije u svojoj blagosti obazirao na ranija nareenja , nego i vojnici nisu vie ubijali, jer su bili prezasieni, ali i zbog elje za dobitkom. Dok su, naime, graane, koji su pojedinano dolazili, putali, dotle su ostale prodavali zajedno sa enama i djecom u roblje , i to u bescjenje zbog broja uhvaenih i malog broja kupaca. Premda je Tito bio objavio da ni jedan prebjeg ne smije doi sam, morali su,naime, dovesti, i porodice, dozvolio je i prijem takvih bjegunaca; ujedno je i pomo povjerljivih ljudi izdvajao one koje su zasluili smrt. Veliki je broj bio prodan u ropstvo, od graana je bilo pomilovano preko 400 000 tisua i Cezar ih je pustio da idu kud god hoe. 3. U isto vrijeme doe jedan sveenik po imenu Isus, Tebitijev sin, poto mu je Cezar bio zakletvom obeao potedu, pod uvjetom da preda sve svete dragocjenosti, pa donese iz zidina hrama dva svijenjaka slina onima koji su bili u hramu, stolove, posude za mijeanje tekuine i alice, sve od istog zlata; ujedno predade i zavjese, prvosveenike odede s dragim kamenjem i mnogo drugo posue koje se upotrebljavalo pri bogosluju. Uhvaen je bio i rizniar hrama Finej i on izdade odrede i pojaseve sveenika, bogatu zalihu purpura i crvca koji su drali spremni radi popravke zavjesa , zatim mnogo cimeta i kasije , i velik broj drugih mirisnih tvari , ija se mjeavina svaki dan spaljivala Bogu na ast. Osim toga, predao je jo znatan broj ostalih dragocjenosti i svetih ukrasa i time stekao povlasticu da se s njim dobro postupalo kao i s ostalim prebjezima, premda je bio uhvaen poslije vrlo otrog otpora. Kada su nasipi bili zavreni, poslije osamnaestodnevnog rada, sedmoga dana mjeseca gorpiajosa, Rimljani nastupie s mainama. Mnogi ustanici sada napustie grad i povukoe se na zid u Akrij, dok se drugi uvukoe u podzemne hodnike; znatna gomila razdijeli se po zidu nastojei se braniti protiv neprijatelja koji su se pribliavali s ovnovima. No s njima su Rimljani brzo bili gotovi zbog nadmonosti i snage, jer su se oni borili sa svjeim snagama protiv iznemoglih i iscrpljenih. Jedva to je komad zida bio provaljen i dio kule se poeo klatiti usred sile ovnova, kada se njihovi branitelji bez traga izgubie. A i tirane sada uhvati strah koji nikako nije odgovarao opasnosti; jer jo prije no to su neprijatelji preli prijeko, stajali su ve od straha kao ukoeni i nisu znali da li ostati ili bjeati. Sada su se vidjeli ljudi 19

koji su se nekada gordili i prsili svojim sramnim djelima kako drui stoje i tako promijenjeni da su morali izazivati samilost i pokraj sve svoje zloe. Htjeli su, dodue, izvriti napad na gradske zidove i probiti se kroz strae te tako doi u slobodno, no kada nigdje nisu vidjeli svoje vjerne koji su svi pobjegli tamo gdje ih je nevolja gonila, a osim toga neki glasnici javie da je itav zapadni zid razoren, dok drugi opet da su Rimljani ve provalili unutra, a neki opet da su ve vrlo blizu u potrazi za njima, a na kraju neki opet, ije je oi strah varao, uvjeravali su da vide neprijatelje ve na kulama- tada padoe na lice i jadikovahu zbog svog zasljepljenja i nisu se vie mogli maknuti sa zemlje, kao da su im ile presjeene. Sada se tono pokaza sila boja nad bezbonima i srea Rimljana. Tirani, naime, zaboravie svoju sigurnost i sioe s kula, odakle nikada ne bi mogli biti otjerani silom nego samo prisiljeni glau, a Rimljani, kojima su mnogo slabiji zidovi zadali toliko posla zadobie, blagonaklonou sree one protiv kojih nikada opsadna sprava ne bi nita uinila, jer bi gore opisane tri kule prkosile svakoj maini. Poto su ustanici napustili kue ili ih je sam Bog iz njih istjerao, pobjegoe to bre u provaliju ispod Siloama i bacie se protiv tamonjeg dijela zidova, kada su se bili malo povratili od straha. No njihova sranost nije ila ukorak s nevoljom, jer su strava i bijeda bili slomili njihovu snagu. Tako ih straari vrlo brzo odbie, pa se rasprie i sakrie u podzemne hodnike. Meutim, Rimljani su zauzeli zidove, postavili bojne znakove na kule, i zapoeli pobjedniku pjesmu uz pljeskanje rukama, jer im je kraj rata postao mnogo laku nego to im je poetak rata dao slutiti. Samima je izgledalo nevjerojatno da su se uspeli na posljednji zid bez borbe i nisu znali to misliti kada nisu ugledali ni jednog neprijatelja. S maevima su sada jurnuli na ulice, ubijali su svakoga tko im je dolazio na put, spaljivali kue u koje su se Judejci sklanjali sa svim to je u njima bilo. Mnogo su pljakali, ali su esto, kada su u neku kuu provalili radi plijena, nalazili cijelu porodicu mrtvu a krovove napunjene leevima izgladnjelih, pogled na koji su se toliko zgrozili da su ponovno izlazili praznih ruku. Ma koliko da su osjeali prema tako poginulim saaljenje, ipak se ono nije protezalo na ive; ubijajui sve to im je bilo na putu, zatvarali su tijesne ulice samim leevima i preplavljivali su grad rijekama krvi tako da je veliko zgarite bilo ugaeno krvlju. Pred veer obustavie ubijanje, dok je poar bijesno cijelu no. Osmoga gorpiajosa izie sunce iznad ruevina grada Jeruzalema koje su se dimile, koji je za vrijeme opsade bio toliko pretrpio da bi mu se zaista moglo zavidjeti da je od svog osnivanja imao isto toliko sree. No tako veliku nesreu zasluio je niim drugim doli time to je rodio jedno pokoljenje koje ga je sunovratilo u propast.

Deveta glava
Judejski gubici- Ivan se predaje Rimljanima. 1. A kada je Tito uao u gornji grad zaudio se njegovoj openitoj vrstini, naroito kula, koje su bili tirani napustili u svom bezumlju, pa kada je vidio visinu masivnih graevina, veliinu pojedinih kamenih blokova i tonost njihovog slaganja, kao i snanu duinu i irinu, povie: Zaista se Bog borio na naoj strani!On je bio taj koji je protjerao Judejce od ovih utvrda- jer to bi smogle ljudske ruke ili maine protiv ovakvih kula' jo se o svemu posavjetovao sa svojim prijateljima. Poslije toga pust na slobodu one koje su tirani zatvorili, na koje se bilo nailo u zatvorima, i zapovijedi da se jo sauvani dio grad potpuno razori i zidovi porue, a tri kule ostavi da stoje kao spomenici njegove sree koja mu je pomogla da zauzme te neosvojive tvrave.

20

2. Poto su vojnici ve bili umorni od ubijanja, a jo se stalno pojavljivao znatan broj Judejaca, zapovijedi cezar da se samo naoruani ubijaju i tvrdokorni, a ostali da se hvataju ivi. A vojnici su ubijali osim onih koje je Tito naznaio jo i star i nemone, a one koji su bili jo u ranoj starosti i mogli se upotrijebiti, potjerali su na hramski brijeg i zatvorili u predvorje za ene. Kao njihovog uvara odredi Tito jednog svog osloboenika, dok je njegovo prijatelj svakom trebao izrei zasluenu sudbinu. On naredi da se ubiju svi ustanici i razbojnici koji su sami jedan drugog potkazivali, a najljepe i najvie mladie odabirao je kako bi ih sauvao za trijumfalnu povorku. Od ostalih zatvorenika, one koji su bili stariji od sedamdeset godina, poalje Tito u rudnike u Egipat, no veinu pokloni provincijama gdje su trebali poginuti na pozornicama ili od maa ili od divljih zvijeri. Ono to je bilo ispod sedamdeset godina, prodano je. Za ostalih dana dok je front odabirao, pomrijee jo jedanaest tisua od gladi, ili zbog toga to ih uvari nisu snabdijevali hranom, ili jer su odbijali pruenu hranu. No za toliki broj nije ni ita bilo dosta. 3. Broj zarobljenih Judejaca u ovome ratu bio je 97 000, a za vrijeme trajanja opsade izgubie ivot 1 100 000. veina su bili Judejci, no ne iz Jeruzalema. Jer za praznih beskvasnih kruhova doao je narod iz svih krajeva u glavni grad, pa poto ga je opsada ovdje nepredvieni iznenadila, izbijanje kuge i jo stranije gladi bilo je neizbjeno pri stisnutom stanovanju. A da je grad mogao primiti toliko broj ljudi vidi se iz jednog dravnog opisao iz vremena Cestija. Da bi, naime, dokazao Neronu koji je vrlo omalovaavao judejski narod, cvatue stanje Jeruzalema, bio je ovlastio velike sveenike da po mogunosti izbroje narod. Kako je upravo bio praznih pashe na koji se prinose rtve od devete do jedanaeste ure i oko svake rtve skupila se druina od njih deset, a esto i dvadeset ljudi, jer samo jedan ne smije jesti rtveni ruak , dobilo se brojanjem 256 500 rtvenih ivotinja. Ako uzmemo za svaki rtveni ruak samo deset sudionika, to onda iznosi 2 700 000 i to samo istih i posveenih osoba, jer gubavci, oni kojima tee sjeme, ene koje imaju mjeseno ienje, i na drugi nain neisti, ne smiju sudjelovati pri ovoj rtvi, a isto tako ni ne-Judejci koji su se sluajno nali za vrijeme bogosluja. 4. A glavna masa sudionika za praznik dola je s polja i sudba je bila tada tako udesila da je sav narod bio zatvoren kao u zatvoru i neprijateljska vojaka opkolila je grad prenatrpan judima. Zbog toga je i broj poginulih vei nego li u kojoj drugoj nesrei koju su ljudi ili Bog prouzrokovali nad bilo kojim drugim gradom. A od onih koji su se jo i sada pojavljivali, Rimljani su jedan dio pobili a drugi prodali, i vojnici su traili one koji su bili u podzemnim hodnicima pa bi i zemlju prevrtali da bi pobili sve one koji su im u ruke pali. I u tim hodnicima nalo se, uostalom, jo vie od dvoje tisue mrtvih, koji su si ili oduzeli ivot ili se meusobno ubili, a najvie podlegli gladi. Zbog toga je vojnicima koji su unutra prodirali dolazio straan zadah od leeva tako da su se mnogi to bre povlaili, a neki koje je gonila pohlepa morali su prodirati preko gomile leeva. U hodnicima se zaista bilo nailo na mnogo dragocjenosti i pohlepa za dobitkom je smatrala da je dozvoljeno svako sredstvo da ih se domogne. A bili su izvueni i mnogi zatvorenici tirana, ak i u krajnjoj stisci oni nisu odustajali od svoje grozovitosti. Bog i je obojicu dostojno kaznio. Ivan, koji je sa svojom braom u podzemnim hodnicima trpio od gladi, zamoli na kraju za milost koju je toliko puta prezreo. A imun se predae poslije duge borbe na nain koji emo nie opisati. On je bio sauvan za trijumf kao rtva klanica; a Ivan dobi vjene okove. Rimljani sada zapalie i najudaljenije krajeve grada, a zidove poruie.

21

Deseta glava
Osvrt na ranije sudbe grada. 1. Tako pade Jeruzalem druge godine carevanja Vespazijanovog, osmoga dana mjeseca gorpiajosa. Ranije je bio pet puta zauzet, jednom i razoren. Egipatski vladar Asohej, naime, zatim Antioh, kasnije Pompej i poslije njega Sosije zajedno s Herodom, osvojili su grad; no oni su ga ostavili da postoji. Ali prije njih zauzeo ih je babilonski kralj i razorio, 1468 godina i est mjeseci od njegovog osnivanja. Prvi osniva grada bio je jedan kanaanski vladar, ije ime u domaem jeziku znai pravedni car. On je zaista bio takav. Zbog toga je bio i prvi sveenik Bogu i prvi je osnovao svetite, i grad, koji se ranije zvao Solima, nazvao Jeruzalema. Kasnije je judejski kralj David istjerao kanaance iz grada i u njega naselio svoja plemena; 477 godina i est mjeseci nakon njega razorili su ga Babilonci. Od Davida, prvog judejskog kralja u Jeruzalemu, pa do razorenja Titovog proteklo je 11079, od prvog osnivanja do posljednjeg osvojenja 2177 godina. Niti velika starost grada, niti njegovo ogromno bogatstvo, niti rasprostranjenost naroda po cijeloj zemlji koji mu je pripadao, niti velika uvenost bogosluja koje se u njemu vrilo nisu ga mogli sauvat od propasti. Tako se zavri opsada Jeruzalema.

Kraj este knjige.

22