Maturski rad

Sadraj
Literatura..................................................................................................................18

Maturski rad

Uvodno razmatranje
Na domak u sadanje njezinoj

Banjaluke,

neposrednoj blizini nalazili su se, jedan do drugog, stari bosanski grad Greben gradovi. na lijevoj Vrbaski i obali (Vrbas), Zveaj

Vrbasa, malo dalje Boac, a nasuprot Grebenu, Zemljanik na desnoj obali Vrbasa. Vrbaski izvorima spominje grad, po kao po prvi nekim put se tvrdjava

1295.godine, a bio je svojina nekog bana Radoslava, dok se po drugim spominje Medjutim, u Vrbaskom 1244.godine. sacinjene

sauvane su dvije povelje gradu: jedna 26.XI 1320. godine, a druga oko pola godine poslije 12. V 1321. godine. O postojanju Vrbaskog grada, pored spomenutih povelja,

objavljenih u Codex diplomaticus kazuje i pismo Hrvoja Vukia upuene kraljici Brbari, supruzi kralja Sigismunda. 2

Maturski rad Utvrdjeno je, medjutim, da je u srednjem vijeku na podruju sadanje Banjaluke postojala jaka utvrda sa znatnijim trgovitem i franjevakim samostanom u podnoju koju po prvi put pod imenom spominju 4.februara 1494. godine (Monumenta Hungariae historica-Diplomataria; vol XL, Budapest 1915.) u ispravi ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II Jagelovica. Gdje se nalazila ta Banjaluka, kojoj je kastelan bio Juraj Mikulasi, to je bio predmet dugih rasprava. Banjaluku su jedni smjetali na ue Vrbanje, drugi na mjesto starog grada Kastela, trei u Gornji eher, dok su etvrti Banjaluku poistovjeivali sa Vrbaskim gradom, iako je u tursko-ugarskom ugovoru iz 1519. godine, posebno naznaen grad Banjaluka, a posebno Vrbaski grad.

Pored drugih vijesti o gradu Vrbasu za nas je vano, da je nakon pada Jajca 1527. godine zapovjednik Vrbaskog grada Andrija Radatovic, videi da se ne moze obraniti od Turaka, zapalio tvrdi grad i varo i sramotno pobjegao. O mjestu gdje je ovaj grad leao ima vie kombinacija. Nije iskljuena mogunost, da je ovaj grad Vrbas lezao na teritoriji dananjeg Donjeg ehera i izgradnjom ovoga da je nestalo traga starom gradu Vrbasu, koji se spominje u poznatom tursko-ugarskom ugovoru od 1519. godine napose, a Banjaluka (danasnji Gornji eher) napose. Naravno, ovo je nova pretpostavka.

Maturski rad

Dolazak turske vlasti u Bosnu

S dolaskom i vlau Turaka nastale su u Bosni od XVI veka krupne promene. Poto su 1526. godine unitili maarsku dravu i odbacili njene i druge jo preostale posade u severnoj i severozapadnoj Bosni, Turci su poeli sistematska osvajanja u susednom podruju Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. S tim osvajanjima ilo je i pomicanje bosanskih granica. Na severu se brzo prela linija Save. Sporije je ilo napredovanje preko Une, jer su austriske vlasti organizovale jaku vojnu granicu sa sreditem u Karlovcu, ali su i tu Turci otili dalje nego nekad stari bosanski vladari. Na zapadu Turci su prodrli duboko u Liku, pregazili najvei deo Dalmacije, i 1537. godine osvojili i tvrdi Klis. S tim napredovanjem granice ilo je i pomeranje glavnog sredita zemlje iz Sarajeva u Banja Luku, koja je tek za vreme Turaka dobila svoj pravi znaaj. Bosanski paa imao je pod sobom, pored ue bosanske oblasti, jo sedam sandaka: hercegovaki, kliki, liki, bihaski, cerniki, poeki i zvorniki. Drao je, prema tom, vee podruje nego ijedan bosanski kralj. U tom prostranom sklopu, koji je hvatao od apca do mora i svu junu Slavoniju, Bosna je, kao sredinja oblast, pretstavljala neku vrstu matice, i dobila stoga jo vei znaaj. Turci su joj obratili naroitu panju. Jedno stoga to je to bila glavna granina oblast prema Austriskom carstvu i Mlecima i to je sluila kao baza za sve vojnike operacije prema zapadu, a donekle i prema severu. 4

Maturski rad Sva glavnija mesta u Bosni i Hercegovini ili su podigli ili razvili Turci, veim delom iz stratekih razloga a manjim iz ekonomskih i socialnih. Sarajevo nosi njihovo ime i jo uvek glavno njihovo obeleje; Mostar su digli kao vojniko i saobraajno sredite; Banju Luku isto tako. Travnik, u koji je 1639. godine kao u pravo, skoro geometrisko, sredite preneseno sedite bosanskog namesnika, isto je turski grad; slovensko njegovo ime jasno kazuje da je to mesto bilo namenjeno drugoj kulturi. Pravi Turci su u naim zemljama bili preteno gradski elemenat. U selima su se zadravali retko i izuzetno; u planinama jo manje. Do njih gradovi u Bosni bili su ili ista vojnika utvrenja ili rudarska naselja. S Turcima je tek poeo pravi varoki ivot. U tom pravcu oni su mnogo delovali i na nae ljude, koji su primili islam i izvestan deo njihovih navika. S dolaskom Turaka promenjeni su znatno i sastav i odnosi u stanovnitvu. Pre svega, u zemlji je nastala jaka islamizacija. Dobar deo stanovnitva primio je islam, neto iz straha, neto radi koristi, neto iz protivnosti prema dotadanjoj upravi i njenim pomagaima. Vera je u Bosni, naroito kod monih i velikih, rano postala ne stvar uverenja i duboko ukorenjenih tradicija, nego promenljivi elemenat politikih opredeljivanja. Bilo je vladara koji su po jedno-dva puta iz lako prozirnih razloga menjali veru, a kod vlastele to je postala, naroito u XV veku, dosta esta pojava. Poislamljeni Bosanci, iako su im mnoga imena jasno pokazivala poreklo, kao kod Brankovia, Vranjeevia, Sokolovia, Filipovia, Ljubovia i dr., postepeno su se odvajali od svojih saplemenika.

Maturski rad Zadrali su, istina, jezik, pismo, i mnoge obiaje, ali su po svojim oseanjima ili Turcima. Spajala ih je vera, zajednica politikih interesa, i povlaeni poloaj koji su, kao muslimani, dobili nad rajom. Sve do naih vremena veina muslimanskog stanovnitva nije imala prave nacionalne svesti; njoj je Stambol bio blii srcu nego Beograd i Zagreb, pored svih nastojanja mlae inteligencije da je pravilnije obavesti. I danas jo moete uti kod njih kletvu turske mi vjere, iako se zna da im ona nije potekla od Turaka. I odnos hriana u Bosni znatno se izmenio. Bogumili su delom primili islam, a delom se vratili u pravoslavnu zajednicu, kojoj su i inae bili najblii. Naroito je ojaala aktivnost pravoslavnih posle obnove Peke patrijarije, 1557. godine, ija se kompetencija irila sa granicama turske vlasti. Katolici su se povlaili ispred turske sile. Na poetku XVIII veka u svoj Bosni ostalo je bilo jo svega 26 franjevakih otaca. Banjaluka krajina, koja je u verskom pogledu pripadala zagrebakoj biskupiji, bila je oajno zapustela. U te krajeve, i inae u granine oblasti, slivao se sve vie pravoslavni elemenat. Njega su dovodili Turci, da im obrauje zemlje, dok oni, kao ratniki elemenat, budu vodili borbe, i da im poslue kao martolozi. S druge strane, srpski elemenat pozivali su i upotrebljavali i Austrijanci, naseljavajui ga u opustele krajeve na hrvatskoj granici, da im tamo bude neka vrsta mrtve strae. Te promene stanovnitva imale su znaajnih posledica u istoriskom ivotu Bosne. One su dovele do tog da se skoro sasvim izgube tradicije stare bosanske drave.

Maturski rad Dolazei u severne i zapadne oblasti, u Slavoniju, Hrvatsku, dalmatinsko Zagorje i bosansku Krajinu doseljenici su nosili sobom i irili tradicije nemanjike i kosovske Srbije. Naroito im je bilo mono sredstvo narodna epska pesma, koja je u bitnosti proizvod iskljuivo nemanjiko-srpske dravne i duhovne kulture. U zbirkama narodnih pesama iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije nema pomena o drugim starim junacima sem o onima iz stare srpske drave; Marko Kraljevi, junak s juga, centralna je linost jugoslovenskog predanja, isto kao to je Kosovo glavni predmet kulta i legende. U Bosni su zaboravljeni toliki domai junaci Srednjega Veka, sem poslovinog bana Kulina i neobine linosti Hercega Stepana. Ko danas zna da su se nekad doista pevale pesme o vojvodi Radoslavu Pavloviu ispod Romanije? Otkuda to? Oevidno, ponajvie stoga, to je s novim talasima stanovnitva dolazio i novi duh. Kad su od XVI veka poele bune i ustanci protiv Turaka nikom u zemlji nije vie padalo na um da se vaspostavi stara bosanska drava, nego se sudbina Bosne gledala u zajednici sa ostalim saplemenicima. Pa ipak, i pored svega toga, hrianski svet nije mogao da se pomiri s turskom upravom. Neto zbog veoma aktivne propagande spolja, koja je dolazila od susednih hrianskih sila i papske kurije, a jo vie zbog slobodoljubivosti naeg naroda. Na svet nikad nisu mogla da zadovolje samo materijalna dobra, niti se on izgledima na njih mogao trajno zadobiti. Titala ga je duboko pravna nejednakost izmeu hrianina i muslimana, oseanje podreenosti, i stav pognute glave. Posle su doli i drugi uzroci. 7

Maturski rad Zbog estih i velikih turskih ratova nastala je ekonomska depresija, sve tei finansiski pritisak, i sve vea samovolja i korupcija lokalnih vlasti. I stoga su nai ljudi postajali sve skloniji da uu u svaku kombinaciju koja bi bila uperena protiv turskog gospodstva. Od kraja XVI veka nema pokreta u susedstvu, koji ne bi naao odjeka kod hriana Bosne i Hercegovine. ak pravoslavne vladike, pa meu njima i mnogo tovani Sv. Vasilije Ostroki, ne ustruavaju se da uu u veze i sa rimskom kurijom, samo da njihovom pomou zbace turski jaram. Turci i muslimani to i vide i oseaju. Stoga i oni postaju bezobzirniji i tei. Kada je Turska pod Beom pretrpela slom i morala da naputa redom prostrane osvojene oblasti, onda su potisnuti muslimani iz Slavonije, Dalmacije, Like i Boke poeli da se sruuju u Bosnu i Hercegovinu. Procenat muslimanskog elementa u zemlji poveao se usled toga znatno i prilino naglo, naroito u srezovima bliim granici. Turske vlasti su ih tu s planom kolonizovale da bi postali iv bedem i da bi pazili na veze hrianskih suseda. Ozlobljeni zbog proterivanja sa stvorenih ognjita, postradali, ogoleli, ti su se begunci obino nastanjivali i obeteavali na raun raje. Od tada nasilja bivaju ea i krvavija.

Maturski rad

Banjaluka pod turskom vlau

Dakle, nije sporno da je Banjaluka postojala na mjestu sadanjeg Gornjeg ehera. Godinama su se raspoznavali ostaci starog grada kod mosta preko rijeice Sutrurlije i jer je i turski geograf i polihistor Hadzi Kalfa (Catib Celebija), iz sedamnaestog vijeka, za taj grad zapisao da je uzet od nevjernika, a to upravo podvrdjuje da je postojao u predtursko doba. S druge strane, u zakladnici bosanskog sandakbega Sofi Mehmed-pase iz 1554. godine, u dananjem Gornjem eheru, posebno se spominje tvrdjava Banjaluka, zatim Podgradje pod njom, dok se imenom kasaba naziva naseobina s obje strane Vrbasa. Ova zakladnica je ostavila jos jedan dragocjen podatak o lociranju nekadanje Banjaluke. Naime, u njoj se govori o tritu s obje strane ceste na desnoj obali Vrbasa, na kojemu se vrsi prodaja zemaljskih proizvoda. Dakle, da je u ova zakladnica nepobitno eheru Sofi kazuje bila

Mehmed-pase

Gornjem

Banjaluka u kojoj su glavni objekti bili stari grad, zatim Podgriradje (Podgradje), trgovite. kasaba i

Maturski rad Kada je palo Jajce, za vrijeme turskog pustoenja pala je i Banjaluka. Vjerovatno je utvrda Stari grad (koji Hadzi Kalfa naziva Gornji grad, iako se u narodu i ispravama spominje kao Stari grad), pala neostecena u ruke Turaka. Posto je utvrda bila na mjestu s kojeg se mogao vrsiti nadzor nad obje rijeke, Vrbas, Suturliju i ceste, Turci su u nju uveli svoju posadu sa dizdarom koji je bio potpuno samostalan. Neizvjesno je kada su Turci ovu utvrdu napustili, ali mnogi dre da je to moralo biti do kraja sedamnaestog vijeka. Zakladnica Sofi Mehmed-pase, koja je pohranjena u Vakufskoj direkciji u Sarajevu, jedan je od najvrednijih dokumenata o istoriji Banjaluke u prvim godinama turske okupacije. Prije nego je Sofi Mehmed-paa prenio stolicu bosanskog sandak-bega iz Sarajeva u Banjaluku 1533. godine, Gornji seher, kao mjesto s tradicijom i okolnim brdima koja su u cijelosti zadovoljavala pravo na vidik (pogled na rijeku sa svakog prozora) stambene zgrade su poele nicati iznad Vrbasa i Suturlije. Odluka Sofi Mehmed-pase o premjetanju sjedista sandaka uveliko pospjeuje jaanje Gornjeg ehera (Banjaluke) i odvija se uzurbanim koracima.

10

Maturski rad Za neto preko 100 godina gradnje, sve do upada austrijskih ceta 1688. godine pod vodstvom Ludviga Badenskog, Gornji eher je mnogo izmjenio svoj izgled. Sofi Mehmed-paa, kako u zakladnici stoji, podigao je brojne objekte i ustvari, je udario temelje razvitku najstarijeg banjalukog naselja. Zahvaljujui njemu, pored damija sagradio je citav mali grad. Gornji seher je dobio prvi drveni most preko Vrbasa (koji je spajao dvije obale od Careve damije na lijevoj, do Sofi Mehmed-pasine damije-na desnoj obali Vrbasa, koju je zbog omanje jame kockastog oblika u unutranjosti narod prozvao Jama damijom. Podigao je i tri mlina; jedan priobalni sa dva kamena, a dva na ladjama sa pojednim kamenom. Istodobno je otkupio u neposrednoj blizini pogolemo zemljite dobre obradive zemlje s vinogradima i vonjacima I sve to ostavio vakufu u zadubinu. U ranom turskom razdoblju, u kojm je obrazovana prva

banjaluka

arija orijentalnog tipa, srediste Gornjeg ehera,

koje je bilo posebna mahala, dobilo je ime Hunarija, odnosno Careva mahala (jer se, uglavnom nalazila oko Careve damije), zatim je po stavljacima koe u Vrbasu, mahala nizvodno Vrbasom od ua Suturlije dobila ime Tabaci (sirenjem se mahala podjelila na Gornje i Donje Tabake). Nizvodno od Tabaka, je po vojvodi Kubadagi, efu policije, koji je imao posjede i u Hunaraji, a po damiji koju je Kubadaga podigao, novoobrazovana mahala dobila ime Kubadugina.

11

Maturski rad Na drugoj strani Gornjeg ehera, uz staru rimsku cestu, koja je vodila prema Mrkonji gradu i prema rimskoj postaji Lamatis (Sljivno), iznad Hunarije, uzvodno u brdu, nastala su naselja mahale Grab i Daferagina, po osnivaima damija. Ubrzo Osman sah (u pisanim izvorima Osman Han), drugi poznati banjaluki sandakbeg, osniva i svoju mahalu, nakon ega dolazi do osnivanja mahala Kalanderija (Siljkova) i Sitarija. Deseta, vjerovatno najstarija mahala u Gornjem Seheru, jer su banje bile poznate od davnina, nalazila se na desnoj obali Vrbasa u predjelu banja i po njima je dobila ime Ilida. U naselju Ilida do prije tridesetak godina, postojao je jedinstveni spomenik musala kakve su Turci odmah po dolasku u naselja znali podizati, umjesto damija, jer nije iziskivala goleme novce i vrijeme (po nekim predanjima bila je to musala podignuta u ast Sultana Sulejmana II, koji je navodno u njoj klanjao na povratku poslije opsade Bea). Zanimljivo je napomenuti da je ispred damije Ferhadije, na uglu glavne ulice i ulice to vodi prema tvrdjavi Kastel, postojala javna esma, koja ne potie iz turskog razdoblja, ve iz vremena austrougarske okupacije. Usput neka bude spomenuto da je Ferhad-beg ve kao i klisski sandakbeg aktivan u izgradnji javnih objekata svuda gdje je dopirala njegova vlast: damija u tvrdjavi Zemunik kod Zadra, mekteb u tvrdjavi Vrani kod Zadra, hamam u Kostajnici, hanovi i Livnu, Ravnom, Dobrunu, Kratovu, Svinjaru itd.

12

Maturski rad

Ogromna materijalna sredstva koja su mu bila potrebna za izgradnju brojnih javnih i monumentalnih objekata oito su dobivana ratnim plijenom iz uspjenih turskih pohoda u drugoj polovini XVI vijeka. etvrti polustih natpisa na portalu izriito kae da je i sama Ferhadija podignuta "ratnim imetkom". Dana 22. septembra 1575. g. Ferhad-beg u borbi sa generalom Herbertom von Auerspergom, koga je do nogu potukao, zarobi i njegova sina, grofa Wolfa Engelharda von Auersperga. Narodna legenda, koja je zabiljeena u obliku narodne pjesme u tri varijante, govori da su otkupom dobijenim za mladog grofa sagradjene Ferhad-paine zadubine. Turski istoriar Peccevija potvrdjuje legendu i citirani polustih natpisa svojim navodom da je Ferhad-paa za otkup Auerspergova sina dobio 30.000 dukata i stotinu gradjenja robova koja se koje dobije su Austrijanci bili zarobili. vrijednosti Zadnji polustih natpisa nad ulazom u damiju sadravao je godinu obraunom brojanih pojedinih slova: to je 987. hidzretska godina, to odgovara 1579/80. godini nae ere. Ko je gradio "ovu velebnu bogomolju" (kako rece pjesnik Sipahi) do danas nije utvrdjeno. Na kraju Ferhad-paine vakufname potpisani su kao svjedoci dvojica graditelja-dundjera: Hadi Nezir i Deli Spahija. Medjutim, izvjesno je da je ovakva gradjevina mogla nastati jedino kao djelo mimara (graditelja) i muhendisa (inenjera) najveih kvaliteta i znanja koja se u to doba mogla stei. Folklorista Antun Hangi zabiljezio je predaju o majstorbassi Radi-Radovanu i njegovim neimarima. 13

Maturski rad Moe se sa sigurnou pretpostaviti da je Ferhad-beg, ovjek nasih krajeva, rado povjeravao zadatke domaim ljudima te da je kao kliski sandakbeg imao i neposrednog uvida u mogunosti kamenara. Ipak, po mnogim nasim strunjacima ovoga vremena, odnosno stilskoj analizi njegove damije i turbeta, koju su vrili suvremeni eksperti, dolazi se do nesumnjivog zakljuka da je organizator i naruilac posla bio iz Carigrada, iz Mimar Sinanove kole, te da se pri tom radilo o nekom od nasposobnijih uenika, sposobnim da realizuje objekt vrhunskih kvaliteta svog vremena.

Kompleks Ferhadija damije su inili i slijedei objekti: Turbe Ferhad - paino, zatim turbe njegovih bajraktara te Safikadunino turbe (prema nekim legendama, radi se o unuci Ferhad-bega), te omanje mezarje i u njemu, izmedju ostalih, mezar Ali-pae Rizvanbegovia koji je, pod nedovoljno rasvijetljenim okolnostima ubijen u logoru Omer-pae latasa (Mihajlo-Mio Latas, kako se izvorno zvao) pod Banjalukom 1851. godine te tu prenesen i sahranjen. Grobnicu je tek 1902. godine podigao banjaluanin Hadi Hamidaga Husedzinovi. Izvan zidova i dvorista damije, koje je bilo ogradjeno kamenoeljeznom orijentalnom ogradom sa orijentalnom kapijom prema glavnoj banjalukoj ulici (zapadna strana) je bila banjaluka sahat-kula, takodjer zadubina Ferhad-paina i vjerovatno prvi javni sahat u Bosni i Hercegovini. Ferhadija damija sa prateim objektima, sa svojim manjim ili veim kupolama i vertikalama minareta (42,5 m) i sahat-kule.

14

Maturski rad Oni su bili nijemi svjedoci jednog minulog doba: bili su rezultat kretanja duha i stvaralakih snaga u zbrkanoj mjeavini stotina suprotnosti sto ih je sve zajedno poput poplave preko naih zemalja valjala bujica istorije. Iznenadni upad austrijskih trupa pod vodjstvom Ludviga

Bodvenskog 1688. g. u Gornji eher, znaio je istovremeno i kraj turske vladavine.

15

Maturski rad

Zakljuno razmatranje
Banja Luka se, kao srednjovjekovni grad u Jajakoj banovini, spominje prvi put 1494. g. Utvrda na lijevoj obali Vrbasa u dananjem Gornjem eheru, sa podgradjem i jednim katolickim samostanom, prkosi Turcima sve do 1527/8 godine. U sklopu bosanskog sandaka ovaj grad u drugoj polovini XVI vijeka dobija veliki drutveno-politiki i strateki znaaj, naroito od 1553. kada tadanji bosanski sandakbeg Sofi Mehmed - paa prenosi u Banju Luku stolicu bosanskog namjesnika. U novim drutveno-ekonomskim uslovima dolo je do intenzivne izgradnje naselja sa velikim brojem znaajnih javnih objekata, na vrhunskom nivou osmanske kulture i arhitekture. Iz Sofi

Mehmed-paine zakladnice se vidi da je ovaj vakif dao podici mnoge objekte u najstarijem banjalukom naselju - Gornjem eheru, kao sto su: drveni most preko Vrbasa (izmedju Careve damije na lijevoj i Sofi Mehmed-paine damije na desnoj obali Vrbasa), javno kupatilo (hamam), ezdeset devet duana, han (karavan-saraj), tri mlina itd. Ferhad-paa Sokolovic, posljednji bosanski sandakbeg, svojom aktivnou na polju izgradnje Banje Luke prevazii e sve druge namjesnike koji su u tom gradu stolovali i dali svoj peat razvoju grada, koji ce kao trajna urbana vrijednost vekovima predstavljati okosnicu daljnjeg razvoja mjesta. Ferhad-paa, izgradnjom svojih objekata udara temelje novom gradu, tzv. Donjem eheru, nizvodno od srednjovjekovnog i ranoturskog Gornjeg ehera, na uu potoka Crkvene u Vrbas.

16

Maturski rad Za vrijeme sultana Mehmeda III (1595-1603) tophana je, koju je 1587. osnovao Ferhad-paa, "zamijenjena" novom utvrdom, pa je tako na mjestu starog grada Kastela niknuo u Donjem eheru Novi grad koje Turci prozvase Kal'ai-dedid. Preko dvije stotine objekata gradi Ferhad-beg na ovom mjestu. Gotovo da nema standardnog objekta XVI vijeka, a da ga ovaj vojskovodja i graditelj nije podigao ili bar zacrtao i obezbjedio njegovo podizanje. dokumenata Iz njegove da vakufname je u (zakladnice) Luci i drugih svoju znamo Banjoj podigao

velicanstvenu damiju Ferhadiju, uz nju za sebe grobnicu (turbe), osnovnu skolu (mekteb), vodoskok (sadrvan) pred damijom, javno kupatilo (hamam), vodovod, sahat-kulu, javni nunik, karavan-saraj (konaite za karavane), itnice, most na Vrbasu, most na Crkveni, oko dvije stotine duana (trgovakih i zanatskih radnji), mlin na Vrbasu sa tri kola, te dvor za bosanskog beglerbega. Kaldrmisanim putem veze Gornji i Donji eher, te ovaj put sa mostom na Vrbasu. Zakladnicom, koja je napisana i potpisana u januaru 1587. g. osigurava dalje sredstva za izgradnju jedne robne kue (bezistana), vie skole (dar-ul-hadis, medresa),za prekrivanje karavan-saraja olovom,za udvostruenje hamama, za zidanje kamenih stubova pod mostom na Vrbasu. Zna se iz kasnijih dokumenata da je njegov bezistan, podignut iz ovih zavjetanja, imao oko stotinu duana, a njegova medresa je bila najznaajnija via kola medju pet banjalukih medresa. Turska vladavina je bila okupacija. To je bio i vrlo tragian period za nas narod. To je bila vrlo krvava okupacija u kojoj su hriani progonjeni, pogotovo su progonjeni pravoslavni hriani.

17

Maturski rad

Literatura

Vladimir orovi: Bosna i Hercegovina, 2. tom sabranih djela Beograd - Banja Luka 1999. Izdavai: "Ars Libris" iz Beograda i "Glas srpski" iz Banja Luke Aleksandar Ravli: Banja Luka - razdoblja i stoljeca (II izdanje) , izd. IRO "Veselin Maslesa", Sarajevo, 1979. Internet sajt : http://cafe.raja-do-jaja.com/

18