Miroslav KATI

NOVA RAZMATRANJA O KASNOANTIKOM GRADU NA JADRANU

UDK 930.2 (497.5) 65 Primljeno/ Received: 2003. 07. 08. Prihvaceno/ Accepted: 2003. 09. 15.

Miroslav Kati HR 21000 Split Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel u Splitu Porinova 2

Autor opisuje razvoj novih kasnoantikih civitates na istonoj obali Jadrana. Uestalim upadima barbarskih naroda propadaju kopnene komunikacije koje su spajale istok i zapad Carstva. Zato se promet sve vie prebacuje s kopnenih na morske putove to e uvjetovati nastanak novih utvrenih lukih sredita du Jadrana. Justinijanova kastrizacija obale nastaje upravo zbog uvanja i poboljanja ve stvorene prometne infrastrukture, ona je bila vana u razvoju novih kasnoantikih civitates, ali nije bila presudna kako se to do sada esto isticalo. Kljune rijei: kasnoantiki grad, Justinijanova rekonkvista, kastrizacija, Hvar-Lisina, Kopar

Antiki grad na istonoj obali Jadrana doivljava vrhunac razvoja tijekom stabilizacije rimske vlasti. On je ujedno najsnanije mjesto pacifikacije Ilirika jer kroz urbana sredita autohtono stanovnitvo prihvaa novi, rimski nain ivota. Pax romana omoguava snaan razvoj gradova, tako Salona iri svoja predgraa prema istoku i zapadu od stare gradske jezgre (Cambi 1991: 17-18). Oni se razvijaju bez odreenog plana, uzdu cesta koje su vodile prema sjeveroistoku (Klikim vratima) i jugoistoku (Epetiju), zatim na zapad uz cestu koja je vodila prema Trogiru. Takvo je irenje bilo pogubno za rimske nekropole koje su se formirale uzdu navedenih cesta. Velika koliina nadgrobnih spomenika s tih nekropola zavrila je uzidana u bedeme podignute oko salonitanskih suburbija oko 170. godine (Khler 1991: 233). Naknadno fortificiranje suburbija unijet e bitne promjene u urbani razvoj Salone. Amfiteatar i luka se interpoliraju unutar perimetra bedema koji ujedno ograniavaju daljnje fiziko irenje grada. Smanjenjem prostora za izgradnju, stambeni e se objekti poeti dizati u visinu. To e izazvati svojevrsni nered koji se najbolje uoava na iskopanom stambenom sklopu lokaliteta Ilinac, gdje su ulice suene i negirane stalnim dogradnjama kua (Cambi & Rapani 1970: 106-111). 523

Slino primjeru salonitanskih suburbija i u ruralnim se predjelima formiraju nova naselja uzdu rimskih cesta. Ona im je esto i glavna ulica, kao u naselju Blagaj u dolini rijeke Japre, Lisiiima kod Konjica ili u Rakanima kod Bosanskog Novog (Basler 1972: 37 38). Istu morfologiju naselja moemo pretpostaviti na priobalju u dananjoj Bakoj Vodi i Makarskoj. Zbog smjetaja u dolini i disperzivnog rasporeda nastambi i ostalih objekata, ova naselja nisu imala nikakve defenzivne osobine i bilo ih je nemogue uspjeno fortificirati. Zato se njihovo stanovnitvo u nemirnom dobu kasne antike sklanja na oblinje uzvisine i brda gdje podiu utvrena naselja najee na mjestu starih ilirskih gradina (Cambi 2002: 251-253). Obilje graevinskog kamena preostalo od prapovijesnih gradina olakavalo im je izgradnju utvrda. Novim okolnostima stanovnitvo se prilagoavalo na razne naine. Spomenuto naselje u Bakoj Vodi se u kasnoantiko doba iz nizine premjeta na uzvisinu Gradina, dok se kasnoantiki Muccurum utvruje na sigurnom poluotoku sv. Petra. Na mjestu rimskog naselja Muccurum vjerojatno jo stoje crkve i pojedini objekti, no to su tek pretpostavke koje bi istraivanjima trebalo utvrditi. U Banjoj Luci se kasnoantiko naselje opet zatvara unutar vrstih bedema stare rimske utvrde Castra (Peria 1990: 173).

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

Kada zapravo poinje podizanje visinskih naselja u unutranjosti, teko je odgovoriti na osnovi dosadanjih istraivanja. uro Basler poetak njihove izgradnje stavlja negdje u sredinu 4. st. (Basler 1972: 47). Slavko Cigleneki je pak, za podruje dananje Slovenije utvrdio sloeniju sliku formiranja visinskih utvrda koje se podiu od 3. st. Meutim, na svim nalazitima nije se mogao slijediti kontinuirani ivot od 4. do 6. st. (Cigleneki 1987: 121-127, 126). Posljednja istraivanja lokaliteta Gradina na Jelici kod aka u Srbiji koja vodi Mihailo Milinkovi pokazuju intenzitet Justinijanove obnove koja je u 6. st. zahvatila ovo podruje (Milinkovi 1988: 74-76). Jelica je utvreni grad s pet crkava gdje su otkriveni nalazi koji upuuju na prisutnost Germana. Oni su se ukopavali unutar crkve to je do sada jedinstven primjer (Milinkovi 2002: 107-114). Kod nas su istraivanja na kasnoantikoj utvrdi Kuzelin kod Zagreba pokazala da ova utvrda egzistira od 4. st. (Sokol 1994: 200-205) iako ima tragova ivljenja i u ranijim periodima. Na Kuzelinu su istraivanja jo u tijeku i zasigurno e dati vane rezultate za ire poznavanje kasnoantikih utvrenih visinskih naselja sjevernog dijela Hrvatske. Kada ona nastaju jasnije e se utvrditi tijekom buduih istraivanja. No kako god bilo, kod nas se, kao i u ostalim dijelovima Carstva, 3. st. javlja kao vrijeme znaajnih promjena. Kriza 3. st. najjasnije se odraava kroz stagnaciju gradova: smanjuje se dareljivost bogatih pojedinaca, opada podizanje javnih zgrada, kipova, organiziranje banketa, igara itd. (Liebeschuetz 1992: 7). Posljednja arheoloka otkria u Lici ukazuju na jo jedan aspekt krize 3. st. o kojem se do sada nije nita znalo. Rije je o pomoru stanovnitva od kuge na to upuuju nalazi iz Bubijeve jame, smjetene juno od Karlovca kod mjesta Sia. Pokojnici su polagani u jednoj od jamskih galerija, a pokretni nalazi rasuti po povrini datiraju ukope u 3. st. (Perki 2002: 122). Kuga je nedvojbeno uzrokovala depopulizaciju ire regije. Teko je povjerovati da je ova opaka bolest zahvatila samo liko podruje kamo je najvjerojatnije dola iz panonskog prostora. Kako je utjecala na priobalne gradove, tek treba utvrditi. to se dogaa s antikim gradom na istonom Jadranu najbolje je opisao Mate Sui u svojoj poznatoj knjizi. U poglavlju koje obuhvaa kasnu antiku, autor istie rustifikaciju grada, pa navodi: Na svom dugom povijesnom putu antiki se grad naao tako rei na toki s koje je startao jo u protourbanom razdoblju. (Sui 1976: 248). Grad ostaje bez vanih graevina poput vodovoda koje postupno zamjenjuju cisterne i bunari. Evidentno je opadanje kulture urbanog ivljenja, pa se i mrtvi esto pokapaju unutar gradskog areala. Uz istone salonitanske bedeme naeno je groblje na kojem su pokopana veinom djeca (Mardei 19992000: 149). Arheoloki nalazi nedvojbeno upuuju na propast klasinog rimskog grada. Meutim, kada govorimo o kraju 4., 5. ili o 6. st. komparacija s prvim stoljeima poslije Krista postaje anakrona, bilo da je rije o fizikom ili upravnom razvoju grada.

Kristijanizacija donosi znaajne promjene. Gradovi stiu novi kranski identitet - toliko izraen u Saloni. Muenici i sveci postaju izvor zatite i slave, a biskupi postaju sve utjecajniji (Liebeschuetz 2001: 137-168). Oni su zapravo bili stvarne voe naroda, u pisanim izvorima esto se spominju kako organiziraju obranu gradova prilikom napada barbara. Gradska se uprava takoer mijenja. Od 4. st javlja se funkcija curator, zatim defensor civitatis koji je stajao na elu gradske uprave. U Justinijanovo vrijeme curator ima sudsku, dok defensor ima upravnu funkciju (Ferluga 1957: 53). Pored spomenutih titula javlja se i pater civitatis. Problematika kasnoantike gradske uprave posebna je tema, kod nas jo nedovoljno obraena. Ovdje nas u prvom redu zanima fiziki razvoj kasnoantikog grada bez kojeg ne moemo razumjeti genezu srednjovjekovnih naselja i utvrda (Babi 1989: 8-9; Raukar 1996: 36). Postoje razliita stajalita o kasnoantikom gradu kod nas. Neki su u nastojanju da uspjenije objasne mrano doba 7.-8. st., fokusirajui panju na crkvenu tradiciju, sakralnu arhitekturu i plastiku, stvorili teoriju o odumiranju gradova (Rapani 1980: 200). Odumiru uglavnom vei gradovi poput Salone i Narone (Rapani 1987: 59-60). Ova teorija je u posljednje vrijeme u hrvatskoj historiografiji uglavnom prihvaena (Goldstein 1995: 115-122). Kad je rije o odumiranju starih antikih sredita, valja biti oprezan jer svaki grad moe biti pria za sebe. Svaki moe imati svoje specifinosti, odnosno razliite naine prilagoavanja novim okolnostima. Posljednja istraivanja ipak potvruju da u kasnoj antici imamo i potpuno suprotan proces od navedenog odumiranja, to se svakako odnosi i na vee urbane centre. Dokazan je nastanak i razvoj gradova Hvara i Kopra ba u kasnoantiko doba. Slinu poleogenezu moemo pretpostaviti i za neka druga urbana sredita, na to su upozorili pojedini autori. Istaknuo bih Julijana Medinija koji je upozorio na Kozmografiju anonimnog pisca iz Ravene, pisani izvor datiran u poetak 6. st., gdje se navodi vie novih imena civitates, kako ih Anonim naziva, a koje ne nalazimo navedene u ranijim rimskim itinerarima. Stoga Medini zakljuuje da se radi o novim kasnoantikim sreditima koja su nastala ili postala vanija u kasnoantiko doba (Medini 1978: 71). Sui pak o istom problemu pie sljedee: Isto tako mnogo novih civitates ima u katalogu gradova Dalmacije i Liburnije (navedenih u Kozmografiji op. aut.), idui od Ljea pa dalje prema sjeverozapadu sve do Albone. Na temelju ovoga moglo bi se u prvi mah zakljuiti da je kasna antika pruala veoma povoljnih uvjeta za razmah urbanizacije pojedinih naselja. No takvo bi rasuivanje bilo pogreno (Sui 1976: 241) Posljednja arheoloka istraivanja ipak pokazuju da je Medini bio blie istini. Korak dalje napravio je Slobodan ae u svojoj opsenoj studiji o Kozmografiji. On jasno upozorava na injenicu da: u Kozmografiji nalazimo najstarije podatke o nastajanju novog sustava naseljavanja u naem

524

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

primorju (ae 1993: 431). Prije toga se ae, osvre na proces kastrizacije - pomicanja naseobina na lake branjive uzvisine koje bi se utvrdile zbog zatite stanovnitva od opasnosti. ae pie da su Ravenjaninovi podaci dragocjeni jer: svjedoe o tomu da je kastrizacija uvelike uznapredovala jo i prije 6. st., kada e sustavnim naporima, vjerojatno ve od ostrogotske vlasti, a zatim osobito pod Justinijanom, itava pokrajina biti prekrivena gustom mreom razliitih utvrenja, od gradova do malih tvrava i izvidnica. Osobito je dobro prikazano stanje du obale gdje su oevidno s jakim razlogom dometnuta i mjesta koja nisu na magistralnim cestama: Raguzij/ Dubrovnik, Ston, Makar, Drid. (ae 1993: 430) ae je i ovdje koristan zbog konkretnijeg odmaka od prenaglaenog utjecaja Justinijanove kastrizacije za koju se vezuje veina kasnoantikih utvrda na istonoj obali Jadrana (Tomii 1998: 1076-1081, Fig. 1). Naime, morat emo poeti razlikovati visinska utvrena naselja koja su ranije nastala od ranobizantskih kastruma. To je potrebno zato to ranobizantska kastrizacija postaje jasnija promotrimo li je u odnosu na ranije utvrde i gradove 4./5. st. Justinijan zapravo titi ve formiranu infrastrukturu gradova, visinskih naselja i crkava razmjetenih po otonim uvalama uzdu pomorskih putova (Zaninovi 1994: 135-146). On samo jo jednom uvruje postojei sustav s ciljem da se osigura komunikacija izmeu istoka i zapada, titei tako jedini put prema Raveni. Stoga Justinijanove utvrde treba konano poeti razlikovati od ranije nastalih, osobito od urbanih sredita poput Lisine, tj. grada Hvara. Tako bismo konano razdvojili civilne od vojnih sredita, to je tek prvi korak u irokoj problematici. Razvoj kasnoantikih civitates je postupan i spontan, za sada ga najbolje iitavamo u gradu Hvaru. Grad Hvar, odnosno Lisina se poela formirati negdje krajem 4. st. da bi se kroz 5. i 6. st. dalje razvijala. Na istom mjestu se nalazila prapovijesna eljeznodobna gradina, zatim rimski gospodarski sklop iz 1. st. poslije Krista od kojeg jo ne nalazimo arhitekturu nego samo keramike ulomke. Oni nam ukazuju na funkcioniranje luke na mjestu dananjeg grada Hvara u rimsko doba, najvjerojatnije u kontekstu okolnih villa rustica na koje upozorava Nika Petri (Petri 1975: 13-19; Petri 1989: 18). Lisina nema ranije antike urbane korijene iju bi tradiciju batinila i iz kojih bi iznikao kasnoantiki grad. Materijal s kraja 4. i 5. st. jasno upuuje na postupan razvoj ove urbane aglomeracije. Ona je u periodu 6. st. doivjela procvat iako se u 5. st. dogodila nekakva destrukcija koja jo u potpunosti nije jasna (Kati 1999-2000: 43). Moment ruenja i podizanja pojedinih kasnoantikih sredita specifinost je o kojoj pri istraivanjima moramo voditi vie rauna jer jedno sredite tijekom kasne antike moe doivjeti niz destrukcija i ponovnih obnavljanja. Prokopije spominje prvi put Lisinu u kontekstu bizantsko - ostrogotskog rata kao mjesto u kojem se skuplja bizantska flota prije napada na Salonu (Procopii Caesariensis 1963: 37). Lisina je tako dospjela u pisane izvore, a arheoloka istraivanja takoer

pokazuju da je bila vana luka preko koje je stizalo dosta robe iz sjeverne Afrike i istonog Mediterana. Hvar nije jedini grad s kasnoantikim korijenima. Slian razvoj ima i Koper u Sloveniji. Arheoloka istraivanja izvedena u Kopru posljednjih godina otkrila su bogate kasnoantike slojeve i nedostatak ranijeg urbanog tkiva na koji bi se kasnoantiki Koper naslonio. Njegov prvi pisani spomen susreemo u pismima pape Grgura Velikog (590 604) gdje se navode Caprae i insula Capritana (ael 1974: 446-456). Arheoloka su istraivanja pokazala da kontinuirano naseljavanje Kopra poinje od 5. st. (Cunja 1996: 129). Isto je i s Novigradom u Istri (castellum Novas, Neapolis), gdje je takoer prisutan problem nedostatka ranijih antikih korijena, pa je prihvatljiv navod Miljenka Jurkovia da Neapolis kao kastrum izlazi na povijesnu pozornicu tek u kasnoantiko doba (Jurkovi 1996: 5-7). Slian sluaj moemo pretpostaviti kod Biograda, ibenika i Dubrovnika gdje nam nedostaju egzaktniji arheoloki podaci i ira slika materijala. Pisani izvori i arheoloka istraivanja, kako smo vidjeli, jasno upuuju da u kasnoantiko doba nastaju nova utvrena sredita s lukom, crkvama, bedemima, neka od njih postat e i biskupska sredita (Brato 1990: 32-33). Ako su postojali uvjeti koji su pogodovali kasnoantikim civitates, kako ih Anonim naziva, onda su isti uvjeti pogodovali i starim antikim gradovima u kriznom periodu kasne antike. Oito pojmu kasnoantike krize na istonoj obali Jadrana treba odrediti jasnije granice, ovisno o arheolokim i povijesnim injenicama kojima raspolaemo. Ne namjeravamo ovdje tvrditi da je to vrijeme bilo sjajno. Kako ga je osjeao Ausonius, koji je nosio titulu vir spectabilis, jasno pie na njegovom natpisu s kraja 5. st. pronaenom u Podstrani kod Splita, gdje on svoje doba naziva najgorim, odnosno tekim vremenima (temporibus pessimis) (Zaninovi 19861987: 21). Usprkos svemu, ne moemo prihvatiti ni generaliziranje o propadanju i odumiranju urbanih sredina jer svakako treba slijediti prostornu i arheoloku sliku naih priobalnih gradova, koji nas stavljaju pred konkretan problem interpretacije njihove kasnoantike geneze. Tu su i problemi metodolokog pristupa esto odreenog zanimanjem istraivaa, ili pak primjerima istraivanja koja s minimalnim zahvatima daju maksimalne rezultate. Tako se i o otoku Hvaru u kasnoantiko doba stvorila iskrivljena slika kroz interpretacije pojedinih arheolokih istraivanja. Spomenuli smo nastajanje kasnoantike Lisine, novog urbanog sredita na jugozapadnoj strani otoka. Osim nje moramo navesti utvrdu Galenik s lukom u podnoju i utvrenim poluotokom Gradina u Jelsi. Gradinu treba promatrati u kontekstu navedene luke. Ona najvjerojatnije pripada periodu Justinijanove rekonkviste. Uglavnom, rije je o potpuno novom kulturnom pejzau u ijem je sreditu Faros. U Farosu su pak otkriveni ostaci dvojnih ranokranskih crkava ukraenih mozaicima i freskama (Jelii-Radoni 1994: 18-87), u doba kasne antike podie se sjeverni potez bedema to je za to vrijeme bio zahtjevan i skup poduhvat

525

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

koji nije mogla priutiti svaka sredina. On je smanjio utvrenu povrinu grada na polovicu u odnosu na fortificirani prostor starog grkog grada. Takva pojava djeluje katastrofino kada nau povezanost fokusiramo samo na grad. No, kasnoantika urbana redukcija nije novost na Mediteranu i utvrena je u nekim drugim sreditima to emo poslije razmatrati. Usprkos tomu arheolozi projekta Jadranski otoci dolaze do zakljuka da je rije o priobalnoj utvrdi nastaloj nakon to je zamrla rimska villa-vicus (Forenbaher, Gaffney, Hayes, Kaiser, Kirigin, Leach, Vujnovi 1994: 16-28). Njihovi zakljuci su proizali iz triju sondi ukupne povrine oko 27 m2. To ne bi bio problem kad bi se te tri sonde promatrale u kontekstu grada, a ne obrnuto da se cijeli grad sloene arhitektonske i stratigrafske slike smjesti u navedene tri sonde.1 Zakljuci istraivaa projekta Jadranski otoci nisu prihvatljivi iz vie razloga. Prvi je, kako vidimo, metodoloke naravi jer povrine sondi koje su iskopali, nisu tolike da bi se mogli donositi dalekoseni zakljuci o urbanom ili ruralnom karakteru naselja. Takoer se zaboravlja na upravnu i vjersku tradiciju grada. Sama injenica da se u periodu kasne antike grad naknadno fortificira, govori zapravo o njegovoj preobrazbi od polisa do kastruma. Ovdje to nije tako drastino izvedeno kao npr. u tesalskom gradu Demetriji gdje se u 6. st. podie potpuno novi kastrum na oblinjem brdu (Karagiorgou 2001: 197-215). To su uostalom predjeli direktnije izloeni graevinskim aktivnostima Justinijanove rekonkviste. Blii su nam primjeri smanjenja fortificiranih povrina u Epiru u gradovima Nikopolisu i Byllisu (Bowden 1996: 337). Takoer moemo pretpostaviti da se sjeverni kasnoantiki bedem naslonio na postojei, te da se ne radi o kompletnom podizanju novog kasnoantikog perimetra obrambenog zida, ve o poboljanju starog i podizanju samo jednog sjevernog trakta. Valja raunati uostalom da je sjeverna strana bila ugroena podizanjem razine mora. U svakom sluaju navedena je problematika daleko od pukog svoenja na termine villa/vicus - rimski refugij (ma to to znailo) - priobalna utvrda. Rije je o vanoj pojavi transformacije antikog u kasnoantiki grad. Ona je u sluaju Farosa izuzetno vana jer se susreemo, za sada, s jedinim primjerom redukcije urbanog korpusa nekog antikog grada na naoj obali. Krajevi i poeci pojedinih razvojnih faza urbanih cjelina ovdje se meusobno ne dokidaju nego isprepliu. Faros nedvojbeno zadrava svoje staro hijerarhijsko mjesto kao vjersko (sada crkveno) i upravno sredite otoka. O tome to se s Farosom dogaa u rimsko doba slikovitije govori lanak J. Jelii Radoni gdje opisuje rimsku vilu urbanu bogato ukraenu mozaicima (Jelii Radoni 1996: 149-161). Takoer, valja napomenuti da je Faros imao status rimskog municipija, o emu pie Marin Zaninovi (Zaninovi 1988: 46).

Svoju prirodnu izoliranost u kriznim vremenima otok je mogao iskoristiti kao strateku, a more kao prometnu i gospodarsku prednost. Velike koliine fine importirane keramike uvezene s raznih strana Mediterana, koje nalazimo u priobalnim gradovima, ne mogu se usporediti ni brojem ni raznolikou s nalazima iz zalea i unutranjosti. Trgovinu dri obala, no njezin razvoj nedvojbeno uvjetuje i unutranjost koja je povezana rimskim putovima s obalnim gradovima. Meutim, dvije stare komunikacijske arterije rimskog carstva koje su spajale istok i zapad u kasnoj antici nisu vie u funkciji. Kopnene magistrale: Akvileja - Senija - Siscia Sirmium - Naissus - Serdica - Konstantinopol i druga juna: Akvileja - Senija - Burnum - Salona - Narona - Dirahij - Herakleja Linkestis - Tesalonika Konstantinopol zbog uestalih upada barbarskih naroda prestaju funkcionirati. Zbog toga e se trgovina i promet sve vie prebacivati na pomorske putove. O tome sam ve pisao u svom prolom lanku (Kati 1999-2000: 46). Otono stanovnitvo, vino pomorstvu i brodogradnji, brzo je iskoristilo nove povijesne i prometne okolnosti, preuzimajui udio prometa i trgovine Mediteranom. Takve okolnosti, uz sve vei priliv stanovnitva iz Panonije, stvorit e uvjete za postupno formiranje kasnoantikih civitates na naoj obali. U njihovu razvoju nedvojbeno e znaajnu ulogu imati Justinijanova rekonkvista i podizanje utvrda uzdu pomorskih putova, no zasigurno nee imati presudnu ulogu kako se do sada mislilo. Justinijan podizanjem utvrda uzdu istonojadranskih pomorskih putova ne gradi nikakav limes koji bismo usporeivali s onim sjevernoafrikim (Sui 1995: 133-145), nego nastoji osigurati i poboljati postojee uvjete za plovidbu Jadranom. Moramo imati na umu da se u to vrijeme ne odvija samo kastrizacija, nego i izgradnja pristanita i luka najee u podnoju utvrda. Ona nije sluila samo za opskrbu utvrde, nego i za sklanjanje trgovakih brodova (Rapani 1987: 58). Ova su pristanita vana koliko i same utvrde, jer su bitno olakavala navigaciju i plovidbu istonom obalom Jadrana. Dubrovnik takoer krije klju razvoja kasnoantikog grada na Jadranu. Kod njega je problem to nismo sigurni nastaje li prije 6. st., dakle prije Justinijanove rekonkviste. Kasnoantika tradicija, pomorstvo i trgovina izdignut e ovaj grad do njegova konanog procvata u srednjem vijeku. Ako veina gradova u razdoblju 7.-8. st. nije preivjela dolazak Slavena, odnosno Hrvata, preivjela je tradicija i ideja trgovine i povezivanja s istonim tritem. Konano i Venecija gradi svoj prosperitet na istoj ideji. Ona praktino zamjenjuje Akvileju, nekadanja kopnena vrata Ilirika od koje su poinjala oba

Nakon takvog pristupa jedan od autora je napisao rad pod znakovitim naslovom: Gdje je Faros?

526

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

spomenuta magistralna pravca. Kao i istonojadranski gradovi, Venecija e na sigurnoj laguni poeti svoj kasnoantiki razvoj temeljen na trgovini. Justinijanovo nastojanje da sauva i osigura istonojadranske pomorske pravce, u osnovi se ne razlikuje od mletakog nastojanja da tijekom cijelog srednjeg vijeka postigne isto. Novonastali kasnoantiki gradovi, manja visinska naselja

rasuta du nae obale i Justinijanove utvrde, zapoeli su ono na emu e u srednjem vijeku Dubrovnik i Venecija izgraditi svoju mo i bogatstvo. Ovaj rad posveujem dr. Nives Majnari-Pandi. tovanoj profesorici se zahvaljujem na podrci i pomoi koju mi je pruala tijekom moga studija u Zagrebu i kao mentorica pri izradi magistarskog rada.

POPIS KRATICA
AV GZM - Arheoloki Vestnik - Glasnik Zemaljskog muzeja (arheologija), Sarajevo PPUD VAHD - Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku

POPIS LITERATURE
Babi 1989 Basler 1972 Brato 1990 Cambi & Rapani 1970 Cambi 1991 Cambi 2002 Cigleneki 1987 Cunja 1996 ae 1993 Ferluga 1957 Goldstein 1995 Jelii-Radoni 1994 Jelii-Radoni 1996 Jurkovi 1996 Khler 1991 Karagiorgou 2001 Ivo Babi: Naselja pod utvrdama u Dalmaciji. Radovi 1989, OOUR prirodoslovno matematikih znanosti i studija odgojnih podruja u Splitu, Split, 7-25. uro Basler: Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 7-171. Rajko Brato: Vpliv oglejske cerkve na vzhodnoalpski in predalpski prostor od 4. do 8. stoletja. Ljubljana. Nenad Cambi & eljko Rapani: Salona - Solin, antiki grad. Arheoloki pregled, 12, Beograd, 106-111. Nenad Cambi: Uvod, Antika Salona. Split. Nenad Cambi: Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Zagreb. Slavko Cigleneki: Hhenbefestigungen aus der Zeit vom 3. bis 6 Jh. im Ostalpenraum. Dela, Slovenska akademija znanosti in umetnosti, 31, 9-182. Radovan Cunja: Poznorimski in Zgodnjesrednjeveki Koper. Koper. Slobodan ae: Civitates Dalmatiae u Kozmografiji Anonima Ravenjanina. Diadora, sv. 15, Zadar, 347-439. Jadran Ferluga: Vizantinska uprava u Dalmaciji. Srpska akademija nauka, posebna izdanja, knj. CCXCI, Vizantoloki institut, knj. 6, Beograd. Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb. Jasna Jelii-Radoni: Ranokranske dvojne crkve u Starom Gradu na Hvaru. Split. Jasna Jelii-Radoni: Rimska villa urbana u Starom Gradu na Hvaru. Arheoloki radovi i rasprave, 12 (1995), Zagreb, 149-161. Miljenko Jurkovi: Novigrad istarski izmeu 7. i 12. st. Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, Kulturno-povijesni vodi 6, 5-31 Heinz Khler: Porta Caesarea u Saloni. Antika Salona. Split. Olga Karagiorgou: Demetrias and Thebes: the fortunes and misfortunes of two Thessalian port cities in late antiquity. Recent research in late - antique Urbanism, ed. by Luke Lavan, Journal of Roman Archaeology, suppl. 42, 182-217. Miroslav Kati: Kasnoantiki grad na Jadranu - primjer grada Hvara. PPUD, 38, 19-49. Wolfgang Liebeschuetz: The end of ancient city. The city in Late Antiquity. London and New York, 1-49. J.H.W.G. (John Hugo Wolfgang Gideon) Liebeschuetz: The decline and fall of the Roman city. Oxford University Press. Jagoda Mardei: Istoni trakt gradskih zidina Salone. Opuscula Archaeologica, 23-24, Zagreb,143153. Julijan Medini: O nekim kronolokim i sadrajnim znaajkama poglavlja o Dalmaciji u djelu Cosmographia anonimnog pisca iz Ravene. Putevi i komunikacije u antici, Materijali XVII, Pe, 6983. Mihailo Milinkovi: Arheoloka istraivanja Gradine na Jelici u 1987. i 1988. godini. Zbornik radova Narodnog muzeja, XVIII, aak, 61-80. Mihailo Milinkovi: Die byzantinische Hhenanlage auf Jelica in Serbien - ein Beispiel aus dem Nordlichen Illyricum des 6. Jh. Starinar, n. s. LI/2001, Beograd 2002, 71-133. Darko Peria: Zlatnik cara Justinijana iz Banjaluke. GZM, sv. 45, Sarajevo, 171-176. Domagoj Perki: Grad mrtvih u Bubijevoj jami kod Barilovia. Histria antiqua, 8, Pula, 103-130.

Kati 1999-2000 Liebeschuetz 1992 Liebeschuetz 2001 Mardei 1999-2000 Medini 1978

Milinkovi 1988 Milinkovi 2002 Peria 1990 Perki 2002

527

M. Kati: Nova razmatranja o kasnoantikom gradu na Jadranu, Opvsc. archaeol. 27, 523-528 2003.

Petri 1975 Nika Petri: O gradu Hvaru u kasnoj antici. PPUD, 20, Split 5-29. Petri 1989 Nika Petri: Prilozi arheologiji kasnoantikog grada Hvara. PPUD 28, Split, 5-21. Procopii Caesariensis 1963 Procopii Caesariensis, Opera omnia, vo. II, De Bellis, Libri V VIII, Lipsiae in aedibus, B. G. Tevbneri, I, 7. Rapani 1980 eljko Rapani: Prilog prouavanju kontinuiteta naseljenosti u salonitanskom ageru u ranom srednjem vijeku. VAHD, LXXIV, Split, 189-217. Rapani 1987 eljko Rapani: Predromaniko doba u Dalmaciji. Split. Raukar 1996 Tomislav Raukar: Srednjovjekovni grad na istonom Jadranu: prostor i drutvo. Spomenica Ljube Bobana. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 35-48. Sokol 1994 Vladimir Sokol: Das sptantike Kastrum auf dem Kuzelin bei Donja Glavnica. Arheoloki vestnik, 45, 199-209. Sui 1976 Mate Sui: Antiki grad na istonom Jadranu. Zagreb. Sui 1995 Mate Sui: Bizantski limes na istonoj obali Jadrana. Petriciolijev zbornik I, PPUD, 35, Split, 133145. ael 1974 Jaroslav ael: Koper. AV, XXV, Ljubljana 1976, 446-460. Tomii 1988 eljko Tomii: Le traccie della riconquista Giustinianea sulla costa dellAdriatico orientale. Radovi XIII meunarodnog kongresa za starokransku arheologiju, Split Pore (25.9. - 1. 10. 1994), dio II, ur. N. Cambi i E. Marin, Split, 1076-1090. Zaninovi 1986-1987 Marin Zaninovi: Avsonivs vir spectabilis. PPUD, 26, 11-22. Zaninovi 1994 Marin Zaninovi: Ranokranske crkve kao postaje plovnoga puta du istonog Jadrana. VAHD, 86, 125-146.

SUMMARY NEW REMARKS ON THE LATE ANTIQUE TOWNS AT THE ADRIATIC COAST
Key words: the Late Antique town, Justinians conquest, castrum, Hvar-Lisina, Kopar. The crisis in the Roman province of Dalmatia in the 3rd century brought about many changes that affected urbane life of the Roman towns. During Pax Romana the suburbs of Salona grew without limitations. When in the year 170 they were surrounded by town walls, it prevented spatial development of suburbs and brought about disorder in the urbane structure of the town. This paper does not deal with the old antique towns on the eastern Adriatic coast, but mainly focuses on the more recent, late antique civitates that gradually developed from the end of the 4th century on what is today Croatian coast and islands. The anonymous author from Ravenna in his work Cosmographia from the 6th century mentions a number of new names of civitates, as he calls them, which are absent from the older Roman itineraries like Tabula Peutingeriana and other Roman itineraria. Already Julijan Medini suggested that those are towns that were established or gained importance in the period of the Late Antiquity (Medini 1978, 71). That hypothesis was confirmed by the archaeological excavations in the town of Hvar (at the island of Hvar) in Croatia (Kati 1999-2000, 19-49) and in the town of Kopar in Slovenia (Cunja 1996, 129). We managed to prove that those towns were established at the and of the 4th and in the 5th century and continued to develop through the 6th and part of the 7th century. We can presume that Dubrovnik also falls in the same category, because it was also mentioned for the first time in Cosmographia. Those towns were often related to the period of the Justinians conquest, which is wrong, because many of them were established before the 6th century. Justinian built a number of forts on the islands and along the eastern Adriatic coast with purpose to control the maritime routes. Since all those forts had ports in nearby coves, the sailing along the coast and between the islands became easier, because ships could use those ports for shelter and to obtain provisions. By the construction of forts along the eastern Adriatic coast, Justinian protected and reinforced the already existent communication infrastructure which was created as a consequence of collapse of two very important land routes that went from Aquileia towards Constantinopolis, thus connecting the east and the west of the Empire. Those major land routes were abandoned due to frequent barbarian raids and the communication switched to safer maritime routes. The increase in maritime traffic induced the establishment of new fortified centers such as Dubrovnik, Hvar, ibenik, Biograd, Novigrad, Kopar, and finally Venice which took over the role of Aquileia which was called the door of Illyricum. Venice definitely earned the title of the door of Adriatic, because just like in the case of Dubrovnik, the medieval prosperity of this town was based on the maritime trade between the East and the West. Written historical sources and archaeological excavations show that the development of the Late Antique town on the Croatian coast of the Adriatic has some specific features that should be explored in the framework of the trade relations at the Mediterranean in the Late Antiquity. Translated by H. Potrebica

528