Ramona Felinger

Veze Egeide i Levanta tijekom bronanog doba

1. Smjetaj prostora Levanta i problematika njegova definiranja Pojam Levanta prvi se put spominje 1497. godine kao oznaka za sve istone zemlje, odnosno mediteranske zemlje istono od Italije. Danas se moe odrediti kao podruje obale i zalea izmeu Anatolije i Egipta, to bi ukljuivalo vei dio dananjeg Libanona, Siriju, Jordan, Palestinu i Izrael, Amuq u provinciji Hatay u junoj Turskoj te neke regije sjeverozapadnog Iraka i Sinajskog poluotoka. Meutim, da bi se izbjegla dananja politika obojenost i negativne konotacije Levanta kao geopolitikog pojma, a arheolokom se smislu ponekad koristi i odrednica ''juni Levant'' koja se odnosi na prostor Palestine i Izraela, Jordana, Libanona i Sirije. Budui da moderne podjele Levanta ne mogu doprinijeti arheolokom shvaanju toga prostora, Catherine Bell napravila je podjelu na temelju geografskim karakteristika terena, odnosno imbenika presudnog za oblikovanje trgovakih pravaca koji nas zanimaju u smislu veza Levanta s Egeidom. Ona formira cjeline na temelju pristupanosti s mora, a za njihova je sredita uzela luke koje su rijenim plovnim putevima dobro povezane sa zaleem i unutranjou (Bell 2005: 363). Te su cjeline kako slijedi: 1. Luka Ugarit sa zaleem (iri utjecaj prema Eufratu) 2. Prostor budue Fenikije oko luke Sarepte (iri se rijekama Litani, Biqa i Jordan) 3. Luka Tell Abu Hawam (ulaz u doline Jezreela i Jordana) 4. Prostor budue Filisteje (luke Ashkelon i Ashdod)

Prostorno, Levant nije pretjerano udaljen od Egeide, odnosno radi se o udaljenosti koja se bez veih tekoa moe prijei plovidbom. Uz povoljne vjetrove koji bi omoguavali brzinu od 2,4 do 3,4 vora, brodu bi bilo potrebno tek 5 do 7 dana za put od Gaze do Rodosa, najjunijih toaka ovih dvaju podruja, te dodatna 4 dana za put do Atene. Od geografskih su razlika puno vee one kulturne, to se dobro vidi analizom obiaja u podrujima koja su uvozila grke proizvode. Naime, stanovnitvo Levanta importe je koristilo na svojoj tradiciji prilagoen nain, a neki predmeti karakteristini za grko podruje nikada nisu stekli popularnost na Levantu. Primjer su kylixi, pehari s drkom za ispijanje vina koje se pilo i u Egeidi i na Levantu, no u potonjem nikada nisu prihvaeni jer su tamonji stanovnici vino pili iz plitkih posuda koje su drali u dlanu. Krateri su se pak uvozili i koristili jednako kao i u Egeidi. Moglo bi se rei da kontakti i trgovina s Egeidom nisu znaajnije promijenila levantski nain ivota, ve su samo omoguili unoenje nekih novih dobara u ivot Levantinaca (Yassur-Landau, 2010: 838).

2. Trgovake veze Egeide i Levanta Trgovina izmeu Egeide i Levanta oekivano se odvija u prvom redu izmeu glavnih kulturnih i ekonomskih centara, palaa. Dakako, osim trgovine iji su osnovni interesi vino, metali, ulja i parfemi, na istim se relacijama odvijala i razmjena luksuznih darova izmeu elitnih slojeva drutva, pri emu je presti takvih predmeta upuivala na mo i znaaj vladara koji ga posjeduje, odnosno u mogunosti je darovati ga. Trgovake veze izmeu ovih podruja zapoinju u minojsko doba trgovinom s Krete (LH/LM I-III A 17. - 14. st. pr. n. e.) koja zadrava presti i neto nakon ukljuivanja grkog kopna u trovake rute (LH/LM III B-C 13. - polovica 11. st. pr. n. e.), da bi tijekom kasnog bronanog doba prevlast nad trgovinom s Istokom preuzelo kopno pa tako tijekom LMIIIB dolazi do gotovo deseterostruko poveanog uvoza na grko kopno (Cline 1995: 94). Pisani podaci o meunarodnoj trgovini vrlo su rijetki tijekom bronanog doba, no i samo spominjanje nekog udaljenog naroda i prostora daje naslutiti znaaj istih. Kreta se spominje u tekstovima s podruja Mezopotamije, Kanaana i Egipta, a Mikenjani i u hetitskim tekstovima. Egejski su izvori puno problematiniji jer tablice pisane nedeifriranih linearom A ne razumijemo, one pisane linearom B donose samo popise ljudi i dobara, a vladarska pisma toliko tipina i esta u Egiptu i Mezopotamiji ne postoje ili zasad nisu poznata. Znakovito je
2

jedino spominjanje razliitih narodnosti na popisima ene i djece koji su dovedeni u Egeidu kao robovi.

3. Poeci trgovakih odnosa (starije bronano doba, oko 1950. - 1750. pr. n. e.) Prvi kretski utjecaj iri se preko Kikladskog otoja i minojske kolonije Aya Irini prema Cipru, a zatim i na Levant. (Merrillees: 127) Najvie nalaza pronaeno je na sjevernom Levantu koji ini dananji sjeverni Izrael i Siriju. Najvee centre trgovine, a ujedno i glavna nalazita ine Ugarit, Sidon, Biblos i Beirut. Najei nalaz su keramike posude, koje su ponekad predstavljale samo spremnik za pravu robu, ali i skupocjena i lijepo ukraena Kamares keramika kojom se trgovalo zbog njene vlastite vrijednosti (Betancourt 1998: 5). Kameni importi prilino su rijetki, a to su npr. kameni alabastron iz Gezera, zavjetna zdjela i poklopac pikside iz Biblosa. Iz Biblosa je poznata i jedna bronana britva te mali bronani ili bakreni agrimi rog i srebrne alice (Betancourt 1998: 5). Ve do raja LMIA vremena, egejski majstori ukraavali su nekoliko graevina na vie sjevernosirijskih lokaliteta kao to su Tel Kabri, Alalakh i Qatna, a o prestiu kretskih umjetnika govori i ugaritski mit o bogu obrta koji ivi na Kreti, odakle ga treba dovesti kako bi sagradio i ukrasio palau bogu Baalu (Niemeier 1998: 95).

4. Razvijena trgovina (srednje bronano doba, oko 1750. - 1550. pr. n. e.) Politike prilike odrazile su se na trgovake odnose, pa tako primjerice nakon babilonskog osvajanja Marija dolazi do kolapsa trgovine iz i s tim gradom smjetenim na desnoj obali Eufrata, 240 km uzvodno od Babilona. Na Levantu se tada zapaa znaajno manje importiranih egejskih predmeta, no ba tada se u levantskim palaama pojavljuju tipine egejske freske (Yassur-Landau, 2010: 833). U malobrojne nalaze egejske keramike iz ovog razdoblja ubrajaju se 4 alice iz Ugarita, alica iz Biblosa, posuda s lanim izljevom iz Biblosa te alica iz Qatne. Iz Biblosa je poznata i jedna bronana britva koja je jedini primjerak minojskog orua naenog istonije od Cipra. Bodei s dugom trnom za nasad iz Biblosa pronaeni su na Cipru i Kreti u vrijeme MMI-II, a preuzima se i sirijski nain zakivanja na oruju pomou trokutastih zakovica, to ukazuje ne
3

samo na razmjenu dobara, ve i ideja i tehnika (Betancourt 1998: 6). Jedna od preuzetih ideja je i u Egeidi popularno i ritualno znaajno preskakanje bikova koja se udomauje na prostoru Sirije, o emu svjedoe sjevernosirijski cilindrini peati (Betancourt 1998:7). U istom se podruju na freskama uoava egejska enska moda, dok s Istoka u Egeidu dolaze kola i principi uzgajanja konja (Betancourt 1998: 7). Tvrdnje o minojskom jeziku kao jednom od jezika semitske jezine porodice nisu dokazane (i uope su teko dokazive), no svakako je sigurno da se na minojskim linear A ploicama javljaju brojne semitske rijei, to u svakom sluaju ukazuje na jake veze minojske civilizacije s Levantom, iako se ne moe dokazati da su one genetske prirode (Betancourt 1998: 7). Ovdje treba spomenuti i injenicu da je na Levantu pronaeno nekoliko lokalno proizvedenih natpisa na egejskim pismima, to moe ukazivati na prisutnost izvornih minojskih govornika. Zanimljivo je da neki od znakova na natpisima iz Tel Lachisha i Tel Harora mogu biti identificirani jedino preko usporedbe sa znakovima lineara B, iako je prilino jasno da se radi o natpisima lineara A, a u sluaju Tel Harora jo je i vremenski prerano za linear B. Finkelberg iznosi mogunost postojanja prijelaznog oblika izmeu lineara A i B koji se koristio na istonom Mediteranu, a ako bi se ova teza pokazala istinitom, pobijala bi ustaljenu ideju o linearu B kao grkom jeziku prilagoenoj verziji lineara A i ukazivala da linear B nije mogao nastati na Kreti (Finkelberg: 269).

5. Kasna trgovina (kasno bronano doba, oko 1550. - 1200. pr. n. e.) Nove politike promjene o kojima svjedoe brojni pisani dokumenti, uspon jakih drava Hatti, Egipta, Mitanni, Babilona i Ahhiyawe, dovodi do novih tokova u trgovini pa se ona ponovno intenzivira. Levant je tada veinom u vazalnom poloaju spram jakih kraljevstava u susjedstvu, a visoki slojevi drutva svoju vlast redovito naglaavaju uvozom luksuzne robe, posebno parfema u malim boicama. U trgovini izmeu Egeide i Levanta vanu ulogu igra Cipar, a taj je okolni plovni put bio uobiajen i prilikom plovidbe prema Egiptu i iz njega. No, sudei prema prikazima jakih brodova s brojnom posadom na freskama, treba napomenuti da nema razloga vjerovati da se nije plovilo i izravno s Krete na Egipat i obrnuto. tovie, vrlo slaba zastupljenost egipatskog

materijala na Cipru sugerira da taj otok nije bio dio plovnog puta od Egipta do Krete, ili barem nije bio njegov redoviti dio (Warren 1995: 11). Najei egejski import na Levantu u ovom je razdoblju dakako keramika, zastupljena na oko 75 levantskih lokaliteta, najvie u Ugaritu koji broji vie od 1000 mikenskih nalaza te Tell Abu Hawamu, gdje je naeno oko 700 mikenskih predmeta. Keramika potjee uglavnom iz Argolide, a najee su male posude u kojima su se prenosila ulja i pomasti, potom posude s lanim izljevom, pikside, pitoidne zdjele i uture te neto luksuznog pribora za jelo (YasurLandau, 2010: 835-838). Oekivano dolazi do stilskih utjecaja iz smjera Egeide prema Levantu koji se lijepo oituje na rezbarijama od bjelokosti, od kojih je najpoznatiji poklopac pikside iz Minet el-Beide (Yasur-Landau, 2010: 839).

Poklopac iz Minet el-Beide

Mikenske tremenaste posude iz Tell Abu Hawama

Egejski importi iz Ugarita

6. Trgovina na samom kraju bronanog doba (12. st. pr. n. e.) Tijekom prve polovice 12. st. pr. n. e. mikenski importi na Levantu nestaju, a prostor Levanta pogaa ista nesrea kao i vei dio mediteransko prostora - navala neidentificirane populacije poznate pod imenom Narodi s mora. Propada Hetitsko kraljevstvo, a dolazi i do kolapsa itave june obale Levanta. Unitenje su izbjegla samo feniki gradovi poput Biblosa, Sarepte i Tira. Meutim, iako se trgovake veze prekidaju, u vremenu koje pripada razdoblju nakon palaa uoava se prihvaanje nekih obiaja s grkoga kopna, i to u Ashdodu, Askhelonu, Ekronu i Gathu, jezgrama budue drave Filistejaca koje spominju povijesni i biblijski izvori. Kuni kultovi, prehrana i nain tkanja toliko slini egejskima otvaraju mogunost da su Filistejci na Levant stigli upravo s prostora Egeide, no na klimavim je nogama povezivanje njihova imena s mitskim grkim Pelazgima putem upitne egipatske etimologije prema kojoj filistejsko ime potjee od egipatskog Peleset (Yassur-Landau: 840-842).

7. Nalazi minojskih fresaka na prostoru Levanta Ostaci freski koje se mogu pripisati minojskoj tradiciji pronaeni su u vie levantskih palaa. Osnovni kriterij na temelju kojega su freske sa sigurnou pripisane Minojcima je koritenje prave fresco tehnike slikanja koju u to doba nalazimo u Egeidi, ali ne i na Levantu, gdje se koristi secco tehnika; a znaajno je dakako i koritenje tipinih minojskih motiva. Meutim, kada se u obzir uzme velika koliina poznatog zidnog slikarstva na Levantu, uoava se da su minojske freske tek mali djeli istoga, odnosno prilino rijetka pojava. U Alalakhu minojske freske nalazimo u palai Yarim-Lima, na zidu dvorane za primanje. Pronaeni odlomak freske po najnovijim se interpretacijama tumai kao vrh roga bukranija izmeu ijih se rogova nalazio neki okruglasti predmet, moda dvostrana sjekira. Sam bukranij je sirijski utjecaj, no ukoliko je predmet u sredini zaista sjekira, ona je nedvojbeno minojska (Niemeier 1998: 83). U sredini freske nalazi se grifon, prepoznat po vrku krila koja se u minojskoj umjetnosti prikazuju karakteristinim motivom ''zarezanih pera''. Meu okolnim pejzanim motivima prepoznajemo i na tipino minojski nain slikan motiv vlati trave koje se njiu na vjetru (Niemeier 1998: 84).
6

Ova je freska inicijalno smatrana starijom od egejskih paralela te se izvorite ovog stila trailo na Levantu, to je potpuno odbaeno nakon novih datacija.

U palai Tel Kabri pronaeno je vie minojskih freski, od kojih jedna podna prekriva itav pod dvorane. Radi se o prikazu kamenog, poploenog poda iji su blokovi odijeljeni crvenom bojom i uokviruju figuralni prikaz. Ovakav prikaz nije est u Egeidu, no na Levantu je posve nepoznat. Crvena boja izmeu pojedinanih blokova kamena imitira crvenu buku koja se stavljala izmeu kamenih ploa na minojskim podovima (Niemeier 1998: 72), a mreu popunjavaju prikazi cvijea, utih afrana i tamno plavih perunika kakve nalazimo na minojskim freskama i oslikanoj keramici (Niemeier 1998: 76). Pod je oslikan pravom fresco tehnikom, a koriten je niz razliitih boja crna (dobivena od ugljena), bijela (pozadina), siva, crvena, uta i naranasta (dobivaju se mijeanjem okera), smea (mijeanjem crvene i crne) i tamno plava ije dobivanje jo nije sigurno odreeno (Niemeier 1998: 73).

Druga freska iz Tel Kabrija je zidna, naalost ouvana samo u malim fragmentima i to u sekundarnom kontekstu - usitnjena kako bi posluili za graevinsko punilo. Nakon dugog prouavanja prepoznati su motivi na tim sitnim fragmentima: kamena plaa, slina onoj na minijaturnoj fresci na Theri, koja je ujedno pejza karakteristian za kretsku, ali ne i izraelsku obalu; detalji uzburkanog mora, isto slini onima s There; dijelovi sivih brodova i prikazi arhitekture, dijelovi koje su iskljuivo egejski. Uz to nalazimo i prikaze faune i flore: leteu lastavicu, Evansov motiv 'urezanog pera' i S-spiralu koja moe predstavljati grifonov vrat. Motiv grifona na Kretu dolazi prvenstveno s Levanta, no njegovi prikazi tamo postaju karakteristino egejski, s krilima s 'urezanim perjem' i S-spiralama na vratu, te bi grifon u Tel Kabriju predstavljao ponovni uvoz ve izvezene ideje. Ova je freska, kao i ona podna, slikana pravom fresco tehnikom, a koriteni su i svi isti pigmenti, s dodatkom sintetike egipatske plave (Niemeier 1998: 77-78). Osim ove dvije freske otkrivene za iskopavanja Niemeiera i Kempinskog, nova iskopavanja Yassur-Landaua i Clinea otkrila su nove fragmente freski za koje oni u prvim objavama smatraju da predstavljaju barem jo dvije odvojene freske, jednu zidnu i jednu podnu (YasurLandau i Cline: 7).

Nova freska iz Tel Kabrija

8. Levantske palae Na Levantu su u bronano doba takoer postojale palae koje s egejskima dijele odreene slinosti, ali se u mnogoemu i razlikuju. Najbolje su istraene one u Alalakhu, Ugaritu, Beycesultanu (u Anatoliji) i Mariju, a poznate su i u Tel Kabriju, Kiu, Eriduu i Eshnunni. Kretske i levantske palae razlikuju se prvenstveno po svojoj podjeli prostora. Egejske palae organiziraju prostor oko centralnog dvorita, dok levantske popunjavaju unaprijed odreen pravokutni prostor. Taj prostor strogo je odreen fortifikacijama kojima su palae opasane, dok kretske palae nemaju nikakvih fortifikacija (Graham: 210). Egejske se palae smatraju monumentalnijima od levantskih. Slinosti meu kretskim i levantskim palaama svode se na odreene arhitektonske elemente - drvene stupove na kamenim bazama, otvorena dvorita (''svjetlarnike'') i podno grijanje. Ujedno ih vee i to to su predstavljale administracijska sredita svojih zajednica te sluile za skladitenje dobara. Na palaama Egeide i Levanta jasno se vide meusobni utjecaji i razmjene ideja, no to ne mora nuno znaiti da su jedne bile direktna inspiracija za nastanak drugih, ve je mogu i paralelan razvoj od nekog zajednikog prethodnika (Graham: 212-213). Alalakh (Tel Atchana) nalazi se u sjevernoj Siriji, neto istonije od kasnijeg grada Antiohije, a iskopavao ga je sir Leonard Woolley. Alalakh sadri dvije palae, Yarim-Lim i Niqme-pa. Woolley je u arhitekturi palaa u Alalakhu i kretskih palaa nalazio veliku slinost, a najvee slinosti vidi s palaom u Knosu. Smatrao je da je palaa u Alalakhu bila uzor za onu u Knosu koja ju je imitirala u materijalima, nainu obrade kamena i gradnje. Zajednike elemente vidi u glaanim kamenim blokovima u podnoju zidova, slobodnom koritenju cementa, drvenim stupovima na kamenim okruglim bazama, poludrvenim konstrukcijama (na
9

Kreti od lomljenog kamena), organizaciji dvorane za primanja, te freskama identinim po bojama, tehnici i stilu, gdje su azijski primjeri stariji za stoljee (Woolley: A Forgotten Kingdom, prema Graham: 197). Graham je pak pobio sve toke Woolleyeve usporedbe Alalakha s kretskim palaama (Graham: 199-200), prije svega naglaavajui savreniju i monumentalniju kretsku izvedbu. Smatra nemoguim da neto to proizvode strani majstori nadie njihova domaa ostvarenja (Graham: 198). Palaa u Ugaritu (Ras Shambra) nalazi se ublizini Alalakha, no neto blie Sredozemnom moru. Iskopavao ju je Claude Schaeffer, no ona je jo uvijek dosta neistraena ili neobjavljena. Dosadanja saznanja pokazuju slinosti palae sa onom u Alalakhu. Palaa Mari smjetena je na srednjem Eufratu, a iskopavao ju je Andre Parrot. Prema tamo pronaenim tablicama, Mari je odravala veze s Kretom ve poetkom drugog tisuljea, u doba gradnje prvih palaa (Graham: 210).

9. Nalazi peata Peati su dragocjeni ne samo zbog namjene, ve i zbog materijala od kojeg su izraivani srebra, zlata, hematita, lapis lazulija i drugog poludragog kamenja, kao i zbog svoje simbolike. Upravo zbog dragocjenosti koritenih materijala, razvila se praksa preureivanja, odnosno ponovne obrade peata. Oteene se peate preureivalo u nove, brisale su se stare i dodavale nove slike i natpisi. Ova je praksa bila pogotovo esta na istoku, a preuzeli su je i Egejci. Egejski se peati dosta rijetko nalaze izvan Egeide, a primjeri ukljuuju peat mikenskog trgovca s brodoloma Ulu Burum i egipatski prikaz egejskog peata na ruci akrobata na fresci u Tel el-Dabai (Aruz: 301). U Egeidi nasuprot tome nalazimo veliki broj uvezenih peata. Prilikom uvoza u Egeidu peati su se prilagoavali novim potrebama, a najee dodatke ine bikove glave i zlatna granulacija. Ovakvi strani peati noeni su od elite i kao skupocjen nakit. Upotreba peata predstavlja jednu administrativnu praksu te nam njihovi otisci mogu ujedno upuivati i na trgovinu. Treba ipak pripaziti da strani peat moe podjednako ukazivati na stranog trgovca kao i na upotrebu ve uvezenih peata u domae svrhe.
10

Primjeri stranih peata u Egeidi ukljuuju: peat iz Platanosa, izraen u istonoj Siriji ili Mezopotamiji u 19. - 18. st. pr. n. e.; peat iz Herakleion Polosa, izraen u poznatoj levantinskoj radionici vjerojatno u Biblosu, u ranom 17. st. pr. n. e. (Aruz: 304); ukopi u Mochlosu sadre dva sirijska cilindrina peat, i to jedan ranobronanodobni srebrni i drugi od hematita, iz kasnog 19. - 18. st. pr. n. e. (Aruz: 302). Uslijed velikog uvoza peata, u egejskoj se izradi primjeuju strani utjecaji. Najvei strani utjecaj u egejskim peatim Aruz vidi upravo u njihovim osnovnim oblicima. Ona tvrdi da su rani egejski peati, jo oni iz neolitikog razdoblja u obliku stopala i konusa bili raireni u Anatoliji, odakle su moda i doli. Na Kreti, gdje se koriste cilindrini peati, vidi jai sirijski utjecaj. Razlika izmeu kretskih i sirijskih cilindrinih peata u tome je to kretski nisu ukraeni na stranama i ne kotrljaju se, nego su ukraeni samo na dnu. Ovu svoju tezu potkrepljuje primjerima dvaju peata iz Archanesa, kojima su ukraene i strane i dno, pa bi oni predstavljali prijelazni oblik izmeu sirijskih i kretskih peata (Aruz: 305). Ovi su utjecaji funkcionirali u oba smjera, pa na poznatom sirijskom hematitskom peatu prepoznajemo ratnike vrlo nalik onim minojskima (Aruz: 306).

10. Levantski importi u Mikeni LH I-III konteksti u Mikeni sadravaju najveu koliinu uvoznih predmeta s podruja Levanta, ukupno 37 iz Sirije ili Palestine (Cline 1995: 91). Predmeti od fajanse su najuobiajeniji, no vie od 20 posuda od fajanse iz Levanta naeno je u tzv. House of Shields, jednoj od graevina izvan zidina, uz grobni krug B s kojim su istovremene i vjerojatno su bile i stambeni objekti i radionice. Jedini keramiki predmeti su 9 kanaanskih posuda. Tri bronana predmeta takoer su vjerojatno iste provenijencije, a neki od 15-ak predmeta od razliitih vrsta kamena (alabaster, lapis lazuli, diorit, hematit i steatit) vjerojatno su iz iste regije. Kada se tim predmetima pridodaju oni egipatskog i mezopotamskog podrijetla dobiva se broj od ukupno 82 predmeta i uoava se da je manje od polovice njih funkcionalno (posude, utezi i sl.), a tu posebno vano mjesto zauzimaju kanaanske posude budui da pripadaju tipu za koji se zna da je bio namijenjen uvanju razliitih dobara - ulja, vina, smola, auripigmenta, staklenih perli, a moda i itarica (Cline 1995: 91). Stoga se smatra da je House of Shields u kojoj su naene
11

bila neka vrsta specijalizirane graevine, radionica ili trgovina, za razliku od objekata u blizini citadele u kojima se prisutnost istonih imporata dovodi u vezu s religijskom funkcijom toga prostora (Cline 1991: 93). Ostali predmeti trgovine i razmjene vjerojatno su bili pakirani u propadljive materijale, vunu, kou ili slamu, a kamene vaze i posude od fajanse mogle su sadravati parfeme ili biti kupljene kao zaseban predmet. Veina predmeta iz Egipta i s Istoka su sitniji predmeti, neravnomjerno raspodijeljeni (gotovo razbacani) po lokalitetu, pa se iz toga moda moe zakljuiti da su oni samo nusprodukt trgovine stvarno znaajnim dobrima - vinom, metalima, uljem, itaricama i tekstilom (Cline 1995: 91). Dio predmeta uvezenih s istoka nalazi se u 23 grobnice, pri emu se ne uoava znaajnija razlika u tipovima predmeta koji se prilau i onih koji se koriste u svakodnevnom ivotu i ritualnim aktivnostima, a veina grobnica sadri jedan, ali nijedna vie od etiri predmeta (Cline 1995: 9192). Cline smatra kako je veina predmeta iz istonomediteranskog prostora uvezena preko Krete, a sudei prema zastupljenosti importiranih predmeta u pojedinim slojevima, ini se da je razdoblje najintenzivnije trgovine bilo tijekom LHIIIB perioda, no treba imati na umu da su neki od predmeta mogli biti uvezeni puno ranije i koriteni sve do u LHIIIB doba (Cline 1995: 94).

Kaananska amfora iz Mikene

12