1

POHVALA ZRELIM ENAMA

STEPHEN VIZINCZEY

BIBLIOTEKA GAMA
STEPHEN VIZINCZEY NASLOV ORIGINALA
POHVALA ZRELIM ENAMA IN PRAISE OF OLDER WOMAN
COPYRIGHT 1965, 1967. 1978. 1985. 1986 by STEPHEN VIZINCZEY

Prevela s engleskoga Likovno opremio

MIRKO STOJI

MARINA HORKI-PATER

Urednik

ZVONIMIR MAJDAK

Recenzenti

MARINA HORKI-PATER VLADIMIR VUKOVI

Beograd, 2013.

PAGELLUS62

Scan i obrada:

STEPHEN VIZINCZEY

POHVALA ZRELIM ENAMA

LJUBAVNA SJEANJA ANDRSA VAJDE
Prvo izdanje u ovoj biblioteci

Ova je knjiga namijenjena mladiima a posveena zrelim enama moj je prijedlog veza meu njima.

Namijenjeno mladiima koji nemaju ljubavnicu

U ljubavi uvijek dajte prednost zrelim enama pred onim mlaima... jer one bolje poznaju ivot.
Benjamin Franklin

Ova je knjiga namijenjena mladiima, a posveena zrelim enama moj je prijedlog veza izmeu njih. Ja nisam seksolog, ali bio sam dobar uenik ena koje sam volio te u se pokuati prisjetiti tih sretnih i nesretnih iskustava koja su, vjerujem, od mene uinila ovjeka. Prve dvadeset tri godine svoga ivota proveo sam u Maarskoj, Austriji i Italiji i pustolovine vezane uz moje odrastanje znatno se razlikuju od pustolovina mladia iz Novog svijeta. Njihovi snovi i prilike pod utjecajem su drugaije ljubavne konvencije. Ja sam Evropljanin, oni su Amerikanci; ono to ini razliku jo veom oni su mladi danas, ja sam bio mlad prije mnogo godina. Sve se promijenilo, ak i uvrijeeni mitovi. Suvremena kultura amerika kultura glorificira mladost; na izgubljenom kontinentu stare Evrope veza izmeu mladog ovjeka i njegove starije ljubavnice bila je ta koja je imala sjaj savrenstva. Danas mladii vjeruju u djevojke svoje dobi, uvjereni da im samo one mogu pruiti neto vrijedno; mi smo vie cijenili kontinuitet i tradiciju, elei se oplemeniti mudrou i senzibilitetom prolosti. Seks je bio samo dio toga. Mi smo potekli iz velikih obitelji i navikli smo ivjeti u slozi sa starijima od sebe. Kad sam ja bio djeak moji djed i baka, koji su ivjeli na seoskom imanju u 9

blizini Blatnog jezera svakog su ljeta obiavali prirediti ruak na koji je dolazilo vie od dvjesta roaka. Sjeam se kako sam se udio naoj brojnosti dok smo sjedili na dugakim klupama za dugim stolovima smjetenim u dvoritu, izmeu kue i ljivika bili su tu nizovi i nizovi tetaka i ujaka, neaka, urjaka i urjakinja svih dobi, od djece do osamdesetogodinjaka. Pripadnici takvih plemena nisu znali za dobne granice. ivjeli smo stotinjak kilometara udaljeni jedni od drugih i svi smo voljeli iste pjesme. Ratni vihor ispraznio je dvorite. lanovi obitelji Vajda, neko tako prisno povezani, sada ive na etiri razliita kontinenta. I mi gubimo meusobnu vezu kao i svi ostali. Ameriku nisu opustoile tue vojske, ali olistalih je dvorita ipak nestalo. Ona su pretvorena u avionske piste. Obitelji se osipaju i ini se da svaka generacija pripada nekom drugom povijesnom razdoblju. Umjesto velikih kua u kojima je bilo mjesta za djedove i bake, tetke i strieve, sada imamo tinejderska sastajalita, domove umirovljenika i stanove za one srednjih godina. Mladii imaju mnogo manje prilika za druenje sa zrelim enama. Njihovo uzajamno povjerenje nije veliko. Budui da sam imao sreu da ivim u drutvu koje jo nije bilo rascjepkano, gajim moda pretjeranu nadu da e moja sjeanja pridonijeti boljem poimanju injenice da mukarci i ene imaju mnogo toga zajednikog ak iako meu njima postoji razlika u godinama i da u na taj nain potai veu bliskost meu generacijama. S obzirom na to da namjeravam pisati o svojim vlastitim iskustvima, moram umiriti itaoca da ga ne namjeravam zasuti svojom osobnom povijeu. Ono to elim pobuditi jest njegova radoznalost u pogledu samoga sebe, a ono to slijedi su pomno probrana sjeanja, usredotoena ne toliko na osobu 10

pripovjedaa koliko na opeljudsko stanje ljubav. Ipak, kako je ova knjiga i neka vrsta autobiografije, svjestan sam, poput Thurbera, stroge maksime Benvenuta Cellinija da ovjek mora imati najmanje etrdeset godina i za sobom ve neka postignua prije nego to se odlui na pisanje prie o svom ivotu. Ja ne zadovoljavam nijedan od tih uvjeta. Ali, kako kae Thurber: Danas nitko tko posjeduje stroj za pisanje ne obraa panju na osebujna pravila starog majstora. Andrs Vajda Izvanredni profesor Odsjek za filozofiju Sveuilite Michigan Ann Arbor, Michigan

11

1 O vjeri i dobrohotnosti
Sve nam dolazi od drugih... Biti, znai pripadati nekome.
Jean-Paul Sartre

Roen sam u pobonoj katolikoj obitelji, i prvih deset godina svoga ivota velikim sam dijelom proveo meu dobrohotnim franjevakim redovnicima. Moj je otac bio upravitelj Katolike kole i vrstan svira crkvenih orgulja, aktivan i nadaren mladi ovjek koji je usto imao energije i sklonosti da vodi dobrovoljake jedinice naeg okruga i sudjeluje u politikom ivotu. Pristaa proklerikalnog reima vrste ruke admirala Horthyja, bio je ona vrsta konzervativca koji je istodobno bio i antifaist te je, uznemiren Hitlerovim stjecanjem moi u Njemakoj, koristio svoj utjecaj i autoritet da se zabrane lokalni sastanci maarske nacionalsocijalistike stranke. 1935, kada je meni bilo dvije godine, umro je proboden noem nekog maloljetnog nacista, izabranog za taj zadatak zato to jo nije napunio osamnaestu i nije mogao biti osuen za ubojstvo. Nakon pogreba moja je majka, pogoena uasom tog gubitka, pobjegla u najblii veliki grad, prvi tisuljetni maarski grad, ijim vas imenom ne elim optereivati. Unajmila je zraan stan na drugom katu zgrade u jednoj od glavnih ulica; bila je to uska ulica baroknih crkava i pomodnih duana, udaljena samo nekoliko minuta hoda od franjevakog samostana koji sam posjeivao ak i prije nego to sam krenuo u kolu. Odanost mog oca crkvi i njegova prerana smrt te injenica da su oba ogranka nae obitelji dala nekoliko sveenika uinili su me miljenikom 12

redovnika i oni su me uvijek doekivali s dobrodolicom. Oni su me nauili itati i pisati, priali su mi o ivotima svetaca i velikana maarske povijesti, govorili mi o dalekim gradovima u kojima su studirali o Rimu, Parizu, Beu ali, vie od svega, sluali su sve ono to sam im ja elio rei. Tako sam, umjesto da imam jednog oca, odrastao s cijelim redom otaca; uvijek su za mene imali topao osmijeh pun razumijevanja, i ja sam koraao prostranim, prohladnim hodnicima njihova samostana kao da to mjesto meni pripada. Sjeam se ljubavlju ispunjenog druenja s njima isto tako ivo kao i blizine moje majke, iako sam, kako rekoh, ve od svoje druge godine ivio s njom. Bila je to tiha i njena ena koja je vazdan skupljala stvari za mnom. Budui da sam se rijetko igrao s drugom djecom, nikada nisam sudjelovao u nekoj tunjavi; ivei izme-u redovnika i moje majke, bio sam okruen smirenom ljubavi i osjeajem potpune slobode. Mislim da me nikada nisu pokuavali kontrolirati ili odgajati, naprosto su promatrali kako rastem i jedino ogranienje koje sam osjeao bila je svijest o tome da se svi oni mole za to da od svoga ivota uinim ono najbolje. Osim toga, bio sam takoer veoma svjestan injenice da pripadam jednom brojnom i velebnom plemenu, a ostavljena mi je mogunost da razmiljam o sebi kao o ponosu i radosti svih svojih roaka. Osobito se sjeam jedne zgode kada su moji ujaci s obiteljima doli estitati roendan svojoj sestri, udovici. Naveer je bilo mnogo veselja i galame i ja nisam elio poi na spavanje s drugom djecom dok se odrasli ostaju zabavljati. Stoga su svi doli u moju sobu da bi mi pravili drutvo dok me majka stavljala u krevet. Kad me je skinula, ona me pljesnula po stranjici i poljubila je te rekla da e me svi redom isto tako poljubiti ako nakon toga legnem ne pravei vie problema. U to vrijeme nisam mogao imati vie od tri ili 13

etiri godine to mora da je jedno od mojih najranijih sjeanja a jo i danas pamtim kako sam legao na trbuh i preko ramena gledao kako svi ti odrasli ljudi ekaju da na njih doe red da poljube moju stranjicu. Sve je to moda pridonijelo tome da sam postao otvoren i srdaan djeak i pomalo tat deran. Smatrajui da se samo po sebi razumije da e svatko zavoljeti mene, i ja sam se, sasvim prirodno, oduevljavao i divio svima koje bih upoznao i za koje bih uo. Te moje sretne emocije isprva su bile usmjerene na crkvene svece i muenike. Kada mi je bilo sedam ili osam godina romantino sam odluio da u biti misionar i, bude li ikako mogue, postati muenik na riinim poljima Kine. Posebno se sjeam jednog sunanog popodneva kada nisam bio raspoloen za uenje pa sam stajao kraj prozora i promatrao elegantno odjevene ene kako prolaze gore-dolje naom ulicom. Pitao sam se da li e mi, kad postanem sveenik i zavjetujem se na celibat, biti teko proivjeti ivot lien drutva tih prozranih ena koje su prolazile pokraj nae kue na putu k modistici ili k frizeru da bi njihov lik postao jo aneoskiji. Tako me moja odluka da postanem sveenik suoila s problemom odricanja od ena ak i prije nego to sam ih mogao stvarno poeljeti. Nakon to sam neko vrijeme osjeao stid zbog takvih briga, naposljetku sam upitao svog ispovjednika, sijedog ovjeka, zalog u ezdesete, a ipak djejeg izgleda, koliko je za njega teko ivjeti bez ena. Ozbiljno me pogledao i svoj odgovor sveo na primjedbu da on ne misli da u ja ikada postati sveenik. Bio sam osupnut njegovim potcjenjivanjem moje odluke samo zbog toga to sam elio znati koliki je teret te rtve i uplaio se da u mu postati manje simpatian. Meutim on se ponovno razvedrio i s osmijehom mi rekao 14

(nikada nije krtario s ohrabrenjima) da postoji mnogo naina da se slui bogu. Bio sam ministrant na njegovim misama: ustajao je rano i najradije drao misu u est sati ujutro, tako da u golemoj katedrali esto nije bilo nikoga osim njega i mene, te sam mogao osjetiti tajnovitu prisutnost boga. Premda sam danas ateist, jo uvijek mogu dozvati u sjeanje i cijeniti onaj osjeaj ushita, etiri svijee u hladnoj, mramornoj tiini ispunjenoj odjecima. Upravo tamo sam nauio outjeti i voljeti neuhvatljivo tajanstvo sposobnost s kojom se ene raaju, a koju mukarci mogu stei ako imaju sree. Zadravam se na tim uvijek blistavim ulomcima sjeanja, djelomino zato to je ugodno razmiljati o njima, a djelomino stoga to sam uvjeren da mnogi djeaci upropaste svoje najljepe godine i svoje karakteristike zbog pogrenog nazora da moraju biti grubi i otri momci da bi postali mukarci. Da bi odrasli, oni se upisuju u nogometne ili hokejake klubove dok bi im, u stvari, neka prazna crkva ili kakav naputen seoski put vie pomogli da naslute svijet i same sebe. Nadam se da e mi franjevaki redovnici oprostiti ako kaem da nikada ne bih bio u stanju toliko razumjeti ene i uivati u njima da me Crkva nije pouila iskustvu ushita i strahopotovanja. Vraajui se na pitanje celibata koje poinje muiti mladog katolikog momia, moram rei da za moj preuranjen nemir nisu bile odgovorne samo ene koje sam gledao s prozora naeg stana. Ba kao to mi je bilo omogueno da sudjelujem u ivotu grupice mukaraca u samostanu, tako sam i kod kue esto s dobrodolicom priman u drutvo ena. Moja je majka svakog tjedna prireivala ajanku s kolaiima za svoje prijateljice udovice i neudate ene njezine dobi, dakle 15

izmeu tridesete i etrdesete. Sjeam se da me se slinost atmosfere koja je vladala u samostanu i na ajankama moje majke dojmila kao neobina i divna. I franjevci i majine prijateljice bili su sretni i dobro raspoloeni ljudi, po svemu sudei zadovoljni svojim samakim ivotom. Osjeao sam se jedinom sponom izmeu ta dva sebi dovoljna svijeta i bio ponosan to sam u oba dobrodoao i podjednako sam uivao u svakom od njih. Nisam mogao zamisliti ivot lien bilo kojeg od njih, pa jo i danas ponekad mislim da bi bilo najljepe ivjeti kao franjevaki redovnik koji ima harem etrdesetogodinjakinja. S vremenom sam poeo eljno iekivati ona popodneva kad e doi majine prijateljice i staviti moju glavu meu svoje tople, mekane dlanove, udei se kako su mi tamne oi: spopadala me vrtoglava radost kada bi one dotakle mene ili ja njih. Pokuavao sam imitirati hrabrost muenika skaui na njih kad bi stigle te ih pozdravljajui poljupcem i zagrljajem. U takvim bi prilikama veina njih djelovala zbunjeno ili zaueno. Zaboga, Erzsi, ovaj tvoj djeak je doista ivahan! govorile bi mojoj majci. Neke od njih nasluivale su moje namjere, osobito kad bih uspio da mi ruka padne na njihove grudi to je iz nekog razloga bilo uzbudljivije od dodira njihova dlana. Meutim, takve su zgode uvijek zavravale smijehom, ne pamtim da su one ma im bile dugo zaokupljene. Sve sam ih volio, ali najeljnije sam iekivao sestru mog oca, tetku Alice, koja je bila pomalo debeljukasta plavua, velikih grudi, s apsolutno fantastinim parfemom i okruglim prekrasnim licem. Ona bi me podigla i zagledala mi se u oi s hinjenom ljutnjom i, vjerujem, neto koketerije, korei me ozbiljnim glasom punim blagosti: Tebe zanimaju moje grudi, vrae mali! 16

Tetka Alice je bila jedina koja mi je odala priznanje kao osobi od velika znaenja. Budui da sam u svojoj mati ve bio postao prvi maarski papa i umro muenikom smru, ja sam sebe vidio kao velikog sveca koji se u djetinjstvu samo privremeno naao na drugom putu. Pa iako mi je tetka Alice, nazvavi me vragom, pripisala drugu vrstu veliine, duboko u sebi ja sam osjeao da obadvoje mislimo na istu stvar. Da bi moja majka s vremena na vrijeme imala malo slobode, njezine su me prijateljice vodile u duge etnje i, pokatkad, u kino. Meutim, moja tetka bila je jedina koja je to izvodila tako kao da me poziva na sastanak. Lijepi moj mladiu rekla bi s radosnim oekivanjem hoe li me povesti u kazalite? Posebno se sjeam onog dana kad sam iziao s njom prvi put obuen u duge hlae. Bilo je sunano subotnje poslijepodne, krajem proljea ili poetkom jeseni, neto prije nego to su Sjedinjene Drave stupile u rat, jer smo ili gledati arobnjaka iz Oza. Svoje odijelo odraslog momka bio sam dobio nekoliko dana ranije i jedva sam ekao da ga pokaem tetki Alice za koju sam znao da e mu se diviti. Kada je najzad stigla, okruena mirisom parfema i pudera, bila je toliko zaokupljena objanjavajui mojoj majci razlog zbog kojeg je zakasnila da nije ni primijetila moje nove hlae. Ipak, kad smo se spremali da krenemo, ispustila je grleno Aaah! i zakoraknula unatrag prodirui me oima. Ja sam ispruio ruku prema njoj i, prihvaajui je, ona ree: Ja danas imam najljepeg pratioca. Zar nije nalik svome ocu, Erzsi? Ili smo prema vratima, ruku pod ruku, sretan par, kad iznenada zauh glas moje majke: Andrs, jesi li se popikio? Iziao sam iz stana s tetkom Alice, zaklevi se da se vie nikada neu vratiti. ak su i rijei utjehe moje plavokose 17

druice zvuale pretjerano milostive i dok smo silazili niz stepenice ja sam razmiljao kako da ponovno uspostavim pri janju ravnoteu naeg odnosa. Upravo kad smo zakoraili na ulicu, utipnuh je za stranjicu. Pravila se da to nije primijetila, ali je jako pocrvenjela. Tada sam odluio da u se, kad odrastem, oeniti s tetkom Alice, jer me ona razumije. Ipak, ne elim dramatizirati svoje djeatvo pretvarajui ga u priu o svojoj incestuoznoj strasti prema toj divnoj dami. Najsretniji sam bio s franjevcima i za vrijeme tjednih sjedeljki kod moje majke, kada bi se sve njezine prijateljice nale na okupu, a ja bi ih gledao i sluao kako avrljaju o modi ratu, roacima, brakovima i stvarima koje nisam razumio. Golema, tiha katedrala i naa dnevna soba ispunjena svim tim razdraganim, bunim enama i mirisom njihovih parfema te onaj sjaj u njihovim oima to su najupeatljivije i najivlje slike moga djetinjstva. Pitam se kakav bi bio moj ivot da nije bilo tih majinih ajanki s kolaiima? Moda upravo zahvaljujui njima nikada nisam razmiljao o enama kao o neprijateljima, kao o nekom teritoriju koji moram osvojiti, ve uvijek kao o svojim saveznicama i prijateljicama vjerujem da je upravo to razlog da su zauzvrat i one meni bile prijateljski naklonjene. Nikada nisam sreo one gutaice mukaraca o kojima se pria: bit e da imaju previe posla s mukarcima koji gledaju na enu kao na tvravu koju treba napasti, opustoiti i ostaviti u ruevinama. Kad ve govorim o dobrohotnosti prema svima a osobito prema enama ne mogu a da ne zakljuim da je posvemanja srea koju sam osjeao za vrijeme ajanki kod moje majke odavala moje rano i jako izraeno divljenje prema suprotnom spolu. Oito je da je to divljenje uvelike pridonijelo mojem kasnijem uspjehu kod ena. Premda se nadam da e ovi memo18

ari biti pouni, ipak moram priznati da vam oni nee pomoi da vam ene budu vie naklonjene ukoliko vi niste naklonjeni njima. Ako ih duboko u sebi mrzite, ako ih elite poniziti, ako uivate u tome da im nareujete, onda je vrlo vjerojatno da e vam one uzvratiti na isti nain. One e vas eljeti i voljeti upravo onoliko koliko vi elite i volite njih i neka je hvala njihovoj plemenitosti.

19

2 O ratu i prostituciji
Svaki novoroeni je Mesija - teta to e se pretvoriti u obinog nitkova.
Imre Madach

Sve do moje desete godine bilo mi je doputeno da ne obraam panju na to da sam roen iste godine kada je Hitler doao na vlast. U ratom zahvaenoj Evropi na mi se gradi inio mjestom iz bajke: bio je malen i nalik igraki, a uz to drevan i dostojanstven, umnogome nalik nekim starijim dijelovima Salzburga. ivio sam tu kao mladi, sretni kraljevi u najboljem od svih moguih svjetova okruen brojnom obitelji koja me je titila: mojom majkom, tom tihom, sjetnom enom koja me pratila svojim spokojnim pogledom; mojim tetkama, majinim bunim, trezvenim a ipak profinjenim prijateljicama; i franjevakim redovnicima, tim mojim dobrodunim oevima. Imao sam priliku odrasti uz toplo ognjite ljubavi i upiti je u sve elije svoga tijela. Meutim, moda je isto tako dobro bilo to to sam, nakon to sam ga nauio voljeti, takoer i upoznao svijet. Od lakomislenog djeaka koji je oijukao s idejom da postane sveenik i blaeni muenik, pretvorio sam se u svodnika i crnoburzijanca. Potkraj rata nakon dvije mune godine, a prije nego to sam navrio dvanaestu postao sam posrednik za dovoenje maarskih prostitutki u ameriki vojni logor u blizini Salzburga, grada koji je inae bio toliko nalik mom rodnom gradiu. Moja je preobrazba poela u ljeto 1943, kada je orkan rata napokon stigao i do zapadnog dijela Maarske. Na mirni 20

gradi pretvoren je u njemaki garnizon, a ameriki bombarderi poeli su nou stvarati nove ruevine u blizini onih drevnih. Na stan su zatraili oficiri Wehrmachta za svoje potrebe u pravi as, jer nekoliko tjedana nakon to smo se iselili, na kuu je pala bomba. Da bismo se sklonili od zranih napada, odselili smo zapadnije, u kuu moga djeda u zabitnom selu, a ujesen me majka poslala u vojnu kolu u malom gradiu pokraj austrijske granice. Rekla je da u tamo biti na sigurnom i da e me pristojno hraniti, te da u nauiti latinski. Pukovnik koji je upravljao kolom izrazio je duh koji je tamo vladao u svom pozdravnom govoru novodolim kadetima: Ovdje ete nauiti pravo znaenje rijei disciplina! Urlali su na nas po cijeli dan, u razredu, na dvoritu, u spavaonici. Svako poslijepodne, od tri do etiri, morali smo stupati goredolje parkom u kojem je bio gust drvored i koji je bio ograen visokim zidom. Bilo nam je nareeno, uz prijetnju teke fizike kazne, da stupamo ustro, ne zaustavljajui se ni na tren, a naslonjeni na stabla, promatrali su nas vodnici, da bi se uvjerili kako potujemo propis. Mi, mlai kadeti, morali smo se, osim toga, pokoravati starijim kadetima koji su nam prema vojnim propisima bili nadreeni. Ja sam se ve prvog dana naao u neprilici kada mi je stariji kadet, koji je stupao iza mene, podviknuo da stanem u stavu mirno. Bio je to suhonjav, crvenokos momak, oian na etku, boleljiva i neupadljiva izgleda u stvari, izgledao je mlai od mene. Bojao sam se ne posluati ga, ali sam se jo vie plaio prekriti naredbu vodnika. Nastavio sam ustro stupati i on je morao trati za mnom da bi me stigao. Kada je uhvatio korak sa mnom bio je sav u znoju i bez daha. Pozdravi me! zahtijevao je drhtavim, kretavim glasom. Pozdravi me! Pozdravio sam ga i nastavio 21

stupati, obuzet osjeajem odvratnosti. Bio sam uvjeren da sam baen meu gomilu pomahnitalih idiota. Bio je to ok od kojega se nikada nisam uspio posve oporaviti. Godina i pol drila u Maarskoj kraljevskoj kadetskoj koli zamalo me pretvorila u anarhista. Ne mogu potovati starije kadete niti imati povjerenje u njih, u generale, partijske voe, u milijunae, rukovodioce ni u bilo koji od njihovih pothvata. Sasvim sluajno otkrio sam da veinu ena takav stav zadivljuje moda zato to, za razliku od veine mukaraca, one nisu toliko opinjene savrenstvom mukog poretka stvari u svijetu. Stariji su kadeti pokazivali osobito zanimanje za nain na koji smo mi slagali svoje leajeve. Postelja mora biti ravna i glatka kao staklo! urlao bi na sobni starjeina razbacujui moje gunjeve i plahte po sva etiri kuta spavaonice. Potrebna ti je praksa! ak i nakon to je ruska vojska ula u Maarsku i admiral Horthy objavio da je daljnji otpor besmislen, da je vei dio maarske vojske, vie od milijun mukaraca, vie od deset posto naeg stanovnitva, izginuo te da je nemogue obnoviti maarsku vojsku ak i tada na je sobni starjeina i dalje bio opsjednut urednou naih kreveta. Kad bi on razbacao moj krevet, ja sam ga morao sloiti u roku od tri minute; ako bi to potrajalo due, a uvijek jest, on bi ga ponovno razbacao i ponavljao tu predstavu sve dok mu ne bi dosadila. Igrali smo tu glupavu igru sve dok ruske trupe nisu ule u predgrae grada. Tada je pukovnik pobjegao sa svojom obitelji i svim svojim stvarima smjetenim u kamion koji je bio namijenjen evakuaciji kadeta, veina ostalih oficira takoer je nestala, a nas je prema zapadu, kroz Austriju, poveo stariji vodnik, na nastavnik povijesti. Tokom nekoliko mjeseci nisam imao priliku vidjeti nikakav krevet. 22

Oko etiri stotine nas prikljuilo se kaotinom mnotvu izbjeglica koji su se, bjeei pred ratnim vihorom, zadravali u neprekidno cirkulirajuem sreditu, izmeu njemakih i ruskih trupa. Napredujui izmeu linija fronta, preko dolina i planina Austrije, nauili smo spavati u pokretu, hodati pokraj osakaenih tijela koja su se jo trzala ili ve bila mrtva, a ja sam napokon nauio da kri ne znai samo portvovnost i oprost, ve i raspee. Tada sam imao jedanaest i pol godina, a za cijeli ivot mi se usjekla u pamenje ljudska suluda okrutnost i krhkost naih tijela. Kae se da religiozan odgoj u ovjeku usauje osjeaj krivnje u pogledu seksa, ali nakon tih tjedana oka, gladi i iscrpljenosti, jedini oblici poputanja vlastitim nagonima, od kojih zazirem, jesu mrnja i nasilje. Bit e da sam upravo tada stekao senzibilitet razvratnika: kad ovjek vidi suvie leeva vrlo je vjerojatno da e zaboraviti sve zabrane u pogledu ivih tijela. Dok smo usred noi prolazili kroz zamraeni Be, izgubio sam ostale kadete i od tada bijah preputen samom sebi. ivio sam od onoga to sam uspijevao ukrasti s polja pokraj ceste. Bit e da su i druge izbjeglice inile to isto jer su seljaci mitraljezima uvali svoj kartoffel i esto mi se dogaalo da oprim kou prije nego to bi mi polo za rukom da ispeem pokoji krumpir. Do sredine svibnja 1945., kada me neki ameriki vojni dip pokupio sa ceste, samog i poluizgladnjelog, bio sam spreman na sve. Kad kaem da sam ve prije svoga dvanaestog roendana postao posrednik za dovoenje prostitutki amerikim vojnicima, ne elim stvoriti dojam da su se oni prema meni odnosili beutno i da nisu pokazivali razumijevanje za moju dob. U svakom sluaju, daleko bolje sam proao u amerikoj vojsci nego u vojnoj koli. Ako sam radio poslove neprikladne mojem 23

uzrastu, bilo je to stoga to sam elio sam zaraditi za svoj kruh a moda jo vie zato to sam silno elio nauiti neto o seksu. Ona dva vojnika koja su me pokupila s ceste pobrinula su se da budem nahranjen, okupan, da me pregleda lijenik, a zatim sam odveden zapovjedniku. Izvjetaj lijenika o mojem loem fizikom stanju i vidljivim posljedicama mog munog iskustva mora da je pobudio njegovo saaljenje i on je odluio da ostanem u logoru. Dodijeljen mi je krevet u jednoj od dugakih ciglenih kasarni (prvotno sagraenih za potrebe Hitler-jugenda), prekrojena uniforma, sljedovanje cigareta i vakaih guma te vojnika porcija; dok sam zajedno s ostalim vojnicima ekao u redu za veeru, koja se sastojala od pet jela, bio sam proet dubokim osjeajem blagostanja. Iduih nekoliko dana najvei dio vremena provodio sam vrljajui kroz barake i pokuavajui se sprijateljiti s vojnicima. Nisu imali to drugo raditi osim gledati fotografije, brijati se, odravati svoje uniforme i puke te poduavati zalutalog momia engleski. Zdravo, OK, mome i jebeni (kao univerzalni pridjev) bile su prve rijei koje sam nauio, i to ba nekako tim redoslijedom; meutim za nekoliko tjedana nauio sam dovoljno drugih rijei da sam mogao razgovarati o ratu, Maarskoj, Sjedinjenim Dravama i naim obiteljima kod kue. Jedne noi sluajno sam se zatekao u blizini dok su se neka maarska djevojka i neki vojnik prepirali oko cijene, te sam im se ponudio za prevodioca i posrednika. Pet kutija cigareta, limenka mlijeka u prahu, dvadeset etiri paketia vakaih guma i mala limenka konzervirane govedine bili su glavni artikli razmjene. Pokazalo se da su ene koje nou posjeuju logor, dok se pripadnici vojne policije prave da ne gledaju, veinom Maarice iz oblinjih izbjeglikih logora; tako sam ubrzo postao aktivan prevodilac, posrednik i svodnik. Prva 24

stvar koju sam nauio pri tom pustolovnom poslu bila je ta da veina moralnih propovijedi o seksu nema apsolutno nikakve veze sa stvarnou. S tim su se otkriem suoile i sve one zateene, estite, ponekad pomalo snobovski nastrojene ene iz srednje graanske klase, koje sam iz pretrpanog i zaputenog maarskog logora vodio u vojne kasarne. Potkraj rata, kada je ak i austrijsko stanovnitvo iskusilo pogubnu nestaicu gotovo svih proizvoda, na stotine tisua izbjeglica jedva je uspijevalo preivjeti a njihov je poloaj bio to tei to je veina tih ljudi bila naviknuta na udoban, burujski nain ivota. Ponos i krepost, osobine koje su tim enama u njihovom domaem ambijentu bile toliko vane, u izbjeglikom logoru nisu imale nikakva znaenja. Pitale bi me rumenei, ali u prisutnosti svojih nijemih mueva i djece nemaju li vojnici kakvu spolnu bolest i to nude. S naklonou se sjeam jedne lijepe dame visoka roda koja je bila pretjerano uzviena u vezi cijele te rabote. Bila je to visoka, tamnokosa ena, golemih grudi koje su se njihale i koata lica koje je plamtjelo ponosom pretpostavljam da je bila tek zala u etrdesete. Njezin je mu bio grof, glava jedne od najstarijih i najuglednijih maarskih obitelji. Njegovo ime i njegov vojni in, ak iako je pripadao potuenoj vojsci admirala Horthyja, jo uvijek su bili dovoljno moni da im meu izbjeglicama osiguraju zasebnu daaru. Imali su dugokosu ker, staru oko osamnaest godina, koja se uvijek hihotala kad god bih ja dolazio u njihovu baraku, to nije bilo esto. Grofica S. nije eljela ii ni sa kim drugim osim s oficirima, a i to za dvostruko ili trostruko veu cijenu od uobiajene. Kada bi me ugledao, grof bi obino okretao glavu. Jo uvijek je nosio hlae svoje uniforme, crne, sa irokim zlatnim prugama naivenim du nogavica; ali gore je, umjesto 25

kaputa sa zlatnim epoletama, imao nekakav napola raspadnut stari pulover. Njegova je prisutnost na mene djelovala sablasno, sjeala me povijesnih udbenika iz osnovne kole u kojima su bile napisane cijele stranice o njegovoj obitelji i novina koje smo dobivali u kadetskoj koli s njegovim fotografijama veliki general vri smotru svojih trupa. On mi je rijetko uzvraao pozdrav, a njegova me ena uvijek doekivala kao neugodno iznenaenje kao da ona sama nije bila ta koja me je zamolila da joj javim kad god simpatini, isti oficiri koji nemaju pretjerane zahtjeve zaele drutvo. Opet taj djeak! uzviknula bi, bolnim, ogorenim glasom. Zatim bi se s dramatinom gestom okrenula prema svom muu. Da li nam je danas doista neto potrebno? Zar ne mogu, bar jednom, rei tom nemoralnom djeaku da ide do avola? Zar nam je neto doista tako strano potrebno? U pravilu, general joj nikada ne bi odgovorio, samo bi maloduno slegnuo ramenima; ali povremeno joj je odbrusio: Ti kuha, ti treba znati to nam je potrebno. Da si se ti sa svojim trupama priklonio Rusima, ja ne bih morala okaljati svoje potenje niti poiniti smrtni grijeh da bih nas prehranila! jednom je povikala, obuzeta iznenadnom histerijom. Iako ja sada prepriavam taj dijalog, ona je doista upotrebljavala takve starinske, nestvarne izraze kao to su okaljati potenje, poiniti smrtni grijeh i nemoralan djeak (to mi je bilo simpatino). Imala je ne samo rjenik nego i vladanje nepokolebljivo kreposne dame i ja sam napola suosjeao s njom, slutei kroz to je sve morala proi prije nego to je dola do toga da okalja svoje potenje. Ipak nisam mogao a da njezin jad ne smatram pomalo pretjeranim, posebno stoga to je te scene ponavljala s takvom tonou da 26

mi se ponekad inilo da glumi u kakvoj drami. Njezin ritualni izazov suprugu nikada nije naiao na odaziv, ali je zato njezina ki pokazivala zaudnu spremnost da potedi majku i sama se rtvuje za obitelj. Pusti mene da idem, majko ti izgleda umorno rekla bi. Ali grofica nije htjela ni uti za to. Radije bih umrla od gladi! ogoreno bi izjavila. Radije bih te vidjela mrtvu, nego da se prodaje! A ponekad bi dodala s oajnikim humorom Ja sam ve prestara da bih se mogla pokvariti, to to ja inim vie nije vano. Svi smo bez rijei ekali da se ona spremi i naminka, a zatim bi zastala promatrajui svog mua ili bi naprosto pogledom obuhvatila malu sobicu. Molite se za mene dok se ne vratim obino bi rekla kad smo izlazili, a ja sam je slijedio gotovo sasvim uvjeren da bi ona bila spremna i umrijeti samo da izbjegne pokoru koja je eka. Ipak, kad bismo stigli do auta uspijevala bi namjestiti odvaan osmijeh, a pokatkad, kad ju je ekao izvjesni mladi kapetan, ak se radosno i sasvim oputeno smijala na putu za vojni logor. A kada bi njezino lice iznenada postalo sumorno i zamiljeno, imao sam osjeaj da u sagorjeti ve samo zbog toga to sjedim pored nje. U takvim trenucima dolazile su do izraaja njezine silno senzualne usne. esto sam zamjeivao slinu promjenu ponaanja i kod drugih ena koje bih pratio do kasarne; odlazile bi od svojih obitelji kao kakve boice vrline koje se rtvuju, a zatim sasvim oito uivale u drutvu Amerikanaca koji su esto bili mlai i zgodniji od njihovih mueva. Slutio sam da je velik broj njih sasvim zadovoljan time to o sebi mogu misliti kao o plemenitoj, nesebinoj i portvovnoj supruzi i majci, dok u stvari s dobrodolicom primaju taj kratak bijeg od brane dosade. 27

Naravno da nikada nisam bio prisutan dok su se one s vojnicima nalazile u kasarni, iako sam izveo mnotvo bezuspjenih pokuaja da ostanem unutra. Napokon, ja nisam primao nikakvu plau za svoje usluge i smatrao sam da su mi vojnici i te ene duni pruiti priliku da iz prve ruke nauim neto o njihovim aktivnostima. Ali koliko god da su bili nemarni u pogledu tetnog utjecaja koji bi injenica da ugovaram njihove sastanke mogla imati na mene, im bi poeli voditi ljubav postajali bi obazrivi i ne bi mi dozvolili da ostanem gledati. Ponekad, kad bih se previe uzbudio nakon uvodnog ljubakanja koje se odvijalo preda mnom, ja bih se pobunio na tako nepravedan odnos. Dok sam vam potreban da ugovorim stvar, nisam dijete, ali kad doe do eve, onda sam klinac! elio sam sudjelovati i u tom dijelu dogovora. Bio sam toliko zaokupljen prevoenjem reenica tipa Pitaj je da li je iroka ili uska i bio toliko uspaljen svim tim rijeima i milovanjima da sam stalno imao erekciju. Rijetko kad bih propustio priliku da klisnem u oficirovu baraku nakon to bi on i ena s kojom je bio izali iz nje. U vojnikim kasarnama uvijek je bilo i drugih vojnika, dok sam u zasebnim oficirskim prostorijama ponekad mogao neometano istraiti mjesto dogaaja. Pokuavao sam neto saznati iz zguvane posteljine, dopola ispijenih boca alkohola, opuaka umrljanih ruem ali ponajvie iz mirisa koji su se zadrali u sobi. Jednom sam ak pronaao bijele svilene gaice i poudno ih onjuio. Imale su osebujan ali ugodan miris. Nisam imao nikakva iskustva, ali sam bio siguran u to da je to vonj one enske stvari pa sam gaice pritisnuo uz svoje nozdrve i dugo tako ostao diui kroz njih. Sjeam se samo jednog dogaaja zbog kojega sam zakljuio da je moda bolje da jo neko vrijeme ostanem dijete. Bio sam 28

prisutan kad je vojnik koji je uhvatio spolnu bolest dobivao nekoliko injekcija izravno u penis. Dok su se ostali vojnici, sjedei uokolo, kidali od smijeha, on je hodao gore-dolje izmeu redova kreveta, presavijen od boli, ruku stisnutih meu nogama. Oi su mu bile pune suza i uzvikivao je muklim glasom: Nikada vie neu tucati nikoga osim svoju enu! Ovo je posljednja droca koju sam pofukao u svom ivotu! Nakon nekog vremena poeo sam razmiljati o tome kako da za sebe upriliim ljubavni sastanak s nekom od dama kojima sam sluio. Moje su se misli usredotoile na groficu S. Iako me ona nazivala tim nemoralnim djeakom, ipak sam imao osjeaj da bih joj se ja morao vie svidjeti od jednog od naih porunika debelog junjaka s lanim zubima kojega je povremeno posjeivala. Premda se, kad se radilo o onom zgodnom mladom kapetanu, nisam mogao nadati nekoj ansi, mislio sam da bih nakon to provede no s porunikom i ja mogao proi kod nje. Jednog sam ga jutra vidio kad je iziao, i motao sam se oko njegove barake sve dok ona nije ustala. Kad sam uo da je otvorila tu kliznuo sam unutra. Ona me nije ula kad sam uao u sobu i nakon to sam tiho odkrinuo vrata kupaonice mogao sam je vidjeti kako stoji pod tuem. Srce mi je prestalo kucati bila je gola. Iako sam vidio mnotvo fotografija nagih djevojaka, kojima su bili oblijepljeni zidovi kasarni, bilo je to prvi put da sam uivo vidio golu enu. To je bilo ne samo neto sasvim drukije, ve neto udesno. Nije me opazila, i dok je izlazila ispod tua ja sam je uhvatio na prepad, poljubivi joj grudi, a zatim sam se privio uz njezino mokro, toplo tijelo. Kad sam je dodirnuo obuzela me neka ugodna slabost i premda sam je elio gledati nisam mogao a da ne zatvorim oi. Vjerojatno zbog toga to je 29

zamijetila kakav je dubok dojam njezino tijelo ostavilo na mene, ona je priekala nekoliko minuta prije nego to me je odgurnula s gaenjem. Gubi se odavde prosiktala je, rukama prekrivi bradavice. Okreni se! Okrenuo sam se i ponudio joj deset limenki mlijeka u prahu, pet kutija jaja u prahu i konzerviranog mesa koliko god eli, samo da mi dopusti da vodim ljubav s njom. Ali ona mi je zaprijetila da e zvati u pomo ako je ne ostavim na miru. Budui da sam joj bio okrenut leima i zamiljao je kako se oblai i krije svoje tijelo, uhvatili su me tako bolni grevi da sam morao sjesti na porunikov krevet. Nakon to se obukla ona sjede pored mene na krevet i otrim pokretom ruke okrenu moje lice k svojem. Doimala se potitenom. Koliko ti je godina? Odrastao sam. Htio sam joj rei da pogleda i sama se uvjeri u to, ali nije bilo potrebno. Spustivi pogled na donji dio mog tijela, ona je oajniki zavrtjela glavom. Boe moj, to rat ini od svih nas! Prvi put sam imao osjeaj da doista misli to to je izrekla. Ti e se ovdje iskvariti i propasti. Trebao bi se vratiti kui, svojoj majci. Mislim da je bila deprimirana mojim kao i svojim padom, koji ju je doveo do toga da joj se ak i djeak usuuje udvarati. Porunik je otiao u grad i jo dosta dugo se nee vratiti. Ja imam bolje veze u kuhinji od njega. Kuhar me voli. Mogu vam pribaviti to god elite. Ne bi smio razmiljati o ljubavi kao o neem to se kupuje. Trebao bi priekati da bude stariji. ekaj dok se vjena. Tvoja e se ena uvati za brak, a i ti bi trebao uiniti to isto. 30

Sjedei na porunikovu krevetu, dok su izvana dopirali glasovi vojnika, mora da je i ona sama bila svjesna besmislenosti svojih rijei. Tako smo sjedili jedno pored drugog i ona me pitala o mojoj obitelji i odakle sam, ekajui da se oficir vrati i isplati je. Dakle, pjeice si preao cijeli put do Salzburga rekla je zauenim glasom, kao da pokuava shvatiti kakav sam ja to djeak. Morao si na brzinu odrasti dodala je pomalo odsutnim glasom i s prizvukom simpatije. Moda je ispitivala svoje osjeaje u pogledu mogunosti da se neto zbije izmeu nas. Okrenula je lice od mene, ali sam prije toga na njemu uhvatio jedva primjetan izraz skruenosti i uenja. Premda se povremeno pretvarala u prostitutku, mora da ju je bacalo u oaj to to je samu sebe zatekla kako razmatra ponudu dvanaestogodinjeg djeaka. Ili je to, moda bila samo moja interpretacija njezina ponaanja. Mada sam mislio da je razumijem, nije mi padalo na um nita to bih mogao rei ili uiniti da je pridobijem. Bio sam zateen. Osjeao sam se isto onako kako sam se osjeao u koli kada me nastavnica pozvala pred plou, a ja se nisam mogao sjetiti koji je glavni grad Chilea. elio sam pobjei, bio sam preplaen. Ali upravo u tom trenutku, ona me blago gurnu na krevet i stade mi otkopavati hlae. Poela se igrati sa mnom, smirenim, laganim pokretima, i dalje sjedei u uspravnom poloaju i promatrajui moje lice s bljeskom znatielje; potom, njezine se usne iznenada rastvorie, ona se sagnu i obuhvati me ustima. Ubrzo mi se uinilo da je moje tijelo izgubilo svu moju teinu i da se vie nikada u ivotu ne elim pomai. Bio sam tek napola svjestan njezinih ozbiljnih oiju koje su me i dalje promatrale, a neto kasnije uinilo mi se da ujem njezin glas kako 31

me ponovno naziva nemoralnim djeakom. Naposljetku me protresla za ramena i rekla mi da ustanem: nije htjela da me porunik zatekne na svom krevetu kad se vrati. Dok sam izlazio iz barake, ona me opomenu neka se molim bogu da me spasi od moje propasti. Moda sam je i mogao nagovoriti, da sam je uporno salijetao pred tuevima razliitih oficirskih nastambi u koje je zalazila. Ipak ja to, zaudo, nisam pokuao. Njezina impulzivna gesta kojom me je na porunikovu krevetu oslobodila moje muke odvratila me od daljnjih pokuaja da hvatam ene na prepad. Osjeao sam se poput tata koji je upao u kuu gdje ga je zatekao vlasnik i otpremio s poklonom.

32

3 O ponosu i trinaestim godinama

Ne, hvala!

Edmond Rostand Jo dok sam bio u kadetskoj koli mnogo sam sluao o opasnostima seksa. U vrijeme onaniranja, nakon to bi se u spavaonici pogasila svjetla, obino bismo plaili jedni druge priama o djeacima koji su postali slaboumni zato to su se samozadovoljavali ili imali spolne odnose s djevojicama. Dok sam stigao u ameriki vojni logor ve su me bili minuli svi religiozni strahovi, ali sam jo uvijek vjerovao da kod djeaka koji imaju jak seksualni nagon zakrljaju ostale sposobnosti. Zbog toga sam bio jako zabrinut za sebe. Meutim, gledajui unatrag, vidim da su se u to vrijeme svi moji apetiti podjednako pretjerano razvili. Kao prvo, postao sam lud za hranom. Vjerojatno zbog toga to sam toliko dugo gladovao prije nego to su me prihvatili Amerikanci, ja sam sada svakodnevno sate i sate provodio jedui. Imali smo veliku menzu na ijem su jednom kraju stajali kuharovi pomonici njih est do osam prilikom svakog obroka koji su, grabei iz elinih lonaca, punili nae porcije, dok smo im prilazili jedan po jedan. Moja su omiljena jela bile okrugle, zlaane palainke prelivene maslacom i vonim sirupom, kukuruzne pogaice, sladoled i pita od jabuka. Osim toga, bio sam razvio nezasitnu strast za novcem. U toku prvih mjesec dana mog boravka u logoru sam s beskrajnom nevjericom gledao kako kuhari lijevaju u smee masnou koja je ostala nakon peenja hamburgera i odrezaka. Bit e da su na taj nain dnevno 33

prosipali od sedamdeset do sto litara masti litre i litre tekueg zlata u izgladnjeloj Evropi. Volio sam Amerikance, ali bilo je oito da su ludi. Dan nakon mog neuspjelog pokuaja da zavedem groficu, odluio sam postati biznismen, jer mi je na um pala ideja da zamolim efa kuhinje da tu mast d meni umjesto da je pusti da propadne. Isprva mu se nije dalo gnjaviti s tim, ali kada sam mu rekao da je namjeravam prodati, on pristade. Od tog dana, kad god bi me vojnici vozili u Salzburg da im pribavim djevojke iz izbjeglikog logora, s nama su se vozile i moje dvadesetlitrene limenke od mlijeka u prahu, pune masti. Prodavao sam ih raznim vlasnicima restorana u Salzburgu i zahtijevao za njih iskljuivo ameriki novac. Onih dana kad bih imao vie masti nego to sam mogao prodati, dijelio bih je izbjeglicama i doivljavao ovacije dostojne jednog maarskog pape. Nakon nekog vremena, ef kuhinje (koji nikada nije traio svoj dio zarade) toliko se oduevio tim pothvatom da mi je davao svaku limenku mesa, jaja u prahu, voa ili soka, koja je bila otvorena ali nepotroena, pa se mogla pokvariti. Prikupljanje tog blaga iz kuhinje oduzimalo mi je dvadeset minuta dnevno, a put do Salzburga i natrag te dostava robe kupcima daljnjih nekoliko sati. Za kojih dva i pol sata rada dnevno zaraivao sam oko petsto dolara tjedno. Kada je pukovnik Whitmore, zapovjednik vojnog logora, uo za moju nadarenost za trgovinu poeo se zanimati za mene i esto me zvao da porazgovaramo. Bio je to jedan od najugodnijih ljudi koje sam ikad upoznao: nizak, mrav ovjek blijeda lica, s jedva zamjetljivim tikom na jednom oku. Vojnici su mi rekli da je sudjelovao u mnogim akcijama na Pacifiku i da mu je ovaj poloaj u Evropi dodijeljen kao neka vrst odmora. Nije pio ni igrao poker, njegova najmilija zabava bilo je itanje: inilo mi se da zna isto toliko o grkoj knjievnosti i mitologiji koliko i 34

franjevaki redovnici, a volio je razgovarati o Eshilovim i Sofoklovim tragedijama. Bio je vlasnik nekolicine hotela u Chicagu i okolici te jedva ekao da se vrati kui i sredi stanje u njima, mada mi je rekao da mu je ve dosadila ta vrsta posla ba kao i vojska. Priao sam mu o svojim transakcijama s vlasnicima restorana to ga je po svemu sudei zabavljalo i on je traio da mu podnosim izvjetaj o tome koliko dnevno zaraujem. Kad je saznao da gubim stotine dolara na pokeru, uzeo je moj novac na uvanje. Imao je dvoje djece koja su mu jako nedostajala pa je volio biti u mom drutvu putajui me da priam o svemu to bi mi palo na um. Meutim kad sam mu poeo govoriti o vojnicima i onom to se dogaa u kasarnama, on me prekinu: Pripazi, nemoj se pretvoriti u cinkaroa. Ne elim znati nita o tome. esto me vodio sa sobom u slubene obilaske i tako sam se jednom naao uz njega kad je pregledavao njemako vojno skladite koje se moralo isprazniti. Bilo je krcato ljetnih koulja proizvedenih za Rommelove afrike trupe, a potom zaboravljenih. Nalazilo se tu dva milijuna komada, tako je pisalo u popisu robe, i ja sam zamolio zapovjednika da ih prepusti meni. Nije ba bio uvjeren u to da u moi prodati dva milijuna ljetnih koulja, ali je obeao da e mi ih dati te ak organizirati transport, uspijem li nai kupca. Sjeo sam u dip koji je iao za Salzburg odluivi potraiti vlasnicu jedne trgovine na veliko, koju sam poznavao. Ona mi je ponudila tisuu dolara za sve, ali sam ja digao cijenu na tisuu osamsto dolara. Na nesreu, nakon to sam isporuio robu i uzeo novac, vojnici koji su vozili kamione kojima sam prebacio koulje predloie mi da odigramo partiju pokera. Izgubio sam tisuu etiristo dolara prije nego to sam odluio da se zauvijek odreknem te igre.

35

elei poraditi na sebi, u Salzburgu sam pronaao uitelja glazbe koji mi je dvaput tjedno davao satove glasovira u zamjenu za 200 grama maslaca po satu. Uio sam njemaki i trudio se da usavrim svoj engleski. Odustavi od ambicije da postanem muenik, sada sam matao o tome da jo za ivota postanem besmrtan: poeo sam pisati dugu stihovanu dramu o nitavosti ivota, nadajui se da e ona ujedno biti i remekdjelo i hit. Ali, najvie od svega, uio sam latinski. Iz nekog sam razloga bio uvjeren da nikada neu nita postii ne budem li znao latinski. Cijelo to vrijeme i dalje sam bio nevini svodnik. Bilo je nekoliko zgodnih, prijateljski raspoloenih prostitutki kojima sam, kako se inilo, bio simpatian, ali ja nisam znao kako da im predloim da pou sa mnom. Zurei u njih krajnje moleivim pogledom, nadao sam se da e neka od njih shvatiti i uiniti prvi korak. Ali nikada nije dolo do toga. Iako sam tako silno elio voditi ljubav da su me esto hvatali bolni grevi, sumorni rezultati konkretnih nagodbi izmeu mukaraca i ena ubrzo su me poeli plaiti. Primijetio sam da su vojnici koji bi ili sa svakom koja je bila na raspolaganju gotovo i ne pogledavi dotinu enu esto nakon toga bili mrzovoljni i ljuti. A dok se moja draga grofica obino rastajala od mladog kapetana u stanju ivahne razdraganosti, iz odaja drugih oficira izlazila bi s turobnim izrazom na licu. to god da je bio osim toga, bilo je oito da je seks rabota za koju je potrebna obostrana suradnja i ja sam poeo predmnijevati da je kod stranaca koji su vie-manje prisiljeni da budu jedno s drugim ta suradnja rijetko kada uspjena. ena koja me pouila tome bila je Frulein Mozart. Pojavila se u naoj kasarni jedne sunane nedjelje u rano proljee, tek nakon ruka, kada je veina vojnika ve bila izala. U prostoriji 36

nas je bilo samo troje, dva vojnika i ja: jedan od njih leao je na krevetu i itao asopise, a drugi se s mukom pokuavao obrijati. Naslonio je ogledalo na prozorsku dasku pokraj svog kreveta i sunce mu je udaralo u oi. Ja sam sjedio na svom krevetu prekrtenih nogu i uio latinske glagole. Iznenada vrata se otvorie i na samozvani komedija iz Brooklyna vedro objavi: Momci, stigla je Frulein Mozart! Spavaonice u naim kasarnama bile su duge i uske, s redovima od po dvadeset etiri kreveta sa svake strane i prolazom izmeu njih irokim neto manje od dva metra. Moj krevet se nalazio u udaljenom dijelu prostorije tako da sam se kad bi netko uao mogao neprimijeen zavui na kraj reda. Sjeo sam na pod, iza posljednjeg kreveta, tako da mi je virilo samo tjeme, nadajui se da e ona dvojica zaboraviti mene, pa u moi promatrati to se zbiva. Frulein Mozart bila je krupna plavua, Austrijanka. Mlijena, masivna, troma. Na sebi je imala dirndlicu s cvjetnim uzorkom i crnu bluzu bez rukava. Ula je na takav nain kao da u sobi nije bilo nikoga: i, doista, ona dva vojnika to su se nalazila u blizini vrata nisu je niti pozdravila niti obratila panju na njezin dolazak, iako ju je njezin pratilac predstavio uz prilinu pompu. Bio je to nizak, nabit momak, tamnih obrva i kratko podrezane kose, koji je njiui se u bokovima, pljeskao i trljao dlanom o dlan ponavljajui svoj pobjedonosni poklik: to kaete na ovo, momci, Frulein Mozart! Hodao je za njom i rukama izvodio iroke, krune pokrete u zraku naglaavajui tako njezine obline. Ali njegovi drugovi nisu uope obraali panju na to: onaj koji je itao asopis Life nije ni podigao pogled s njega, a drugi je samo na tren okrenuo svoj nasapunani obraz, a zatim se ponovno posvetio brijanju, mirkajui na suncu. 37

 Najbolji komad koji ste ikad vidjeli! nepokolebljivo je nastavio Brooklynac i s ozarenim izrazom na licu otkopao lic. Frulein Mozart je usporila hod, oklijevajui. Mislio sam da je zbunjena nezainteresiranim prisustvom one dvojice i ponaanjem svoga pratioca. Zatim je progovorila na nain koji mi je otkrio da sam bio u krivu. Koji je tvoj krevet? otresito je upitala. Brooklynac joj ga pokaza: nalazio se na sredini reda, desetak postelja udaljen od mene. Nemarno, kao da je sama u sobi, Frulein Mozart se poe svlaiti, odbacivi svoju bluzu i grudnjak na krevet pored Brooklynevog. On se prestao ljuljati u bokovima i pljeskati i sad je samo stajao zurei u nju. Svukla je suknju i raspustila svoju dugu, plavu kosu te je mrsila prstima. Stajala je tamo, gola, samo s gaicama na sebi, a jedino to sam ja mogao vidjeti bila su njezina iroka, bijela lea i jedri guzovi. Oajniki sam pokuavao zamisliti to to Brooklynac vidi gledajui je sprijeda, dok je on sjedio na rubu kreveta, sada potpuno miran, i tek lagano lupkao o pod jednom nogom. Druga dva vojnika i dalje nisu obraala panju na nju. To mi je bilo potpuno neshvatljivo. Ako je bilo koji od vas, momci, zainteresiran, naplaujem dvije funte, deset dolara ili etiristo cigareta. Bit e da je posjeivala oblinji britanski logor pa joj ja oito nisam bio potreban kao prevodilac. Vojnici se nisu potrudili ni da joj odgovore. Upravo u trenutku kad je suknula gaice u lice svom partneru, onaj koji je itao Life podignu pogled i upita Gdje je mali? Zavukao sam glavu pod krevet i suspregao dah, no tada zauh jednolian, bezizraajan glas Frulein Mozart: Tamo dolje, na kraju sobe nalazi se neki klinac. 38

A cijelo to vrijeme bila mi je okrenuta leima. Dok sam izlazio kroz vrata, mukarci su se jo uvijek smijali. ekao sam je pred kasarnom, utirajui kamenje i mrzei cijeli svijet. Odluio sam sad ili nikad, bilo mi je dosta toga. Nakon dvadesetak minuta, Frulein Mozart je izala. Priavi joj shvatio sam da joj doseem tek do grudiju, pa sam opet hitro zakoraio unatrag. Ponudio sam joj tisuu cigareta. Ravnoduno me pogledala i ja pomislih da me nije razumjela. Dat u vam tisuu cigareta. Za to? upitala je, pomalo zbunjena. Odluih joj se obratiti na njezinom jeziku. Frulein, ich mchte mit Ihnen schlafen, wenn ich bitten darf.1 Zato da ne odgovorila je, ne pokazujui nikakvu vidljivu reakciju. Ali ja naplaujem samo etiristo cigareta. Bilo mi je drago to mi ne eli nabiti cijenu, iako sam joj dragovoljno ponudio pet paketa vie. To mi je dalo nadu da emo se uspjeti sloiti. Kad je predloila mjesto, bio sam ak siguran u to: umarak izmeu logora i oblinjeg sela. Brooklynac je oito bio odbio da je odveze natrag u Salzburg, pa je morala otii u selo da tamo uhvati autobus za grad. Vratio sam se u kasarnu da uzmem cigarete i gunj, uavi smireno i nemarno kako mi vojnici ne bi postavljali nikakva pitanja. Brooklynac je gol leao na svom krevetu, puei i itajui stripove. Bile su mi potrebne oko tri minute da uzmem svoje stvari, a za to sam se vrijeme sav oznojio zamiljajui kako ju je u meuvremenu pokupio neki drugi vojnik ili kako je naprosto promijenila miljenje i otila. Ta, nije mi se bila ak ni osmjehnula. Meutim, imao sam sreu: ekala je.
1

Gospoice, elio bih s vama spavati, smijem li moliti.

39

Izali smo iz logora kroz rupu na ianoj ogradi. Nakon to je ponovno uspostavljen red i mir, enama je bio zabranjen pristup u kasarne; iako je u logor dolazilo isto onoliko ena kao i prije, sada nisu prolazile kroz glavni ulaz. Bio je to jedan od prvih vedrih, toplih dana te godine: sunce je bljetalo, a zemlja, tamna i vlana od tek otopljenog snijega, isparavala mirise proljea. Selo Niederlam bilo je udaljeno oko dva kilometra pa nismo morali dugo hodati da stignemo do ume. Ili smo uskim puteljkom prekrivenim ljunkom. Frulein Mozart je bila obuvena u cipele ravnog potplata i grabila lakim, dugim koracima, tako da sam morao kaskati da bih je sustigao. Nije mi se obratila ni jednom rijeju niti me pogledala ba kao da hoda sama, mada je nakon nekog vremena usporila korak. Poeljeh poloiti dlan na njezinu golu, bijelu ruku, ali budui da bih morao trati za njom da mi to uspije, odustao sam od te namjere. Gledao sam je da vidim njiu li joj se grudi pri hodu, no ona je na sebi imala vrst grudnjak i dojke joj bijahu isto tako nepomine kao i njezino lice. Ipak, bile su velike i oble. elio sam da zna koliko je sve to za mene znaajno. Du bist die erste Frau in meinem Leben.1 Ach so odgovorila je. Nakon tih rijei nastavili smo koraati u tiini. Gunj mi je postajao teak i jedva sam ekao da ga prostrem na zemlju. Bio sam uvjeren u to da e postati prijaznija kad se nae na mekoj deki pored mene. Kad stigosmo do umarka jednog od onih malih lugova uokolo Salzburga koji izgledaju isto tako njegovano kao kakav
1

Ti si mi prva ena u ivotu.

40

park u sreditu grada ja pourih naprijed i pronaoh malu, zaklonjenu istinu, iza neke stijene. Rasprostro sam gunj i, ponosan to sam pronaao takvo romantino, samotno mjesto, ponudih joj ga uznositim pokretom. Ona sjede na nj, rastvori suknju (koja se otvarala sa strane) te legnu. Nije joj bilo udobno pa se gunajui vrpoljila. Ja sjedoh pored nje pokuavajui vidjeti neto kroz njezinu zakopanu bluzu i vrsto pripijen grudnjak, a zatim sam gledao njen goli trbuh i mrlju na njezinim gaicama na mjestu gdje su se kroz tanku, bijelu svilu nazirale dlaice. Poloio sam dlan na njezino hladno, vrsto stegno, utei ga s uenjem. Duboko udiui, osjeajui miris borove ume i vlanog tla, zamiljao sam da, koliko god ravnoduna bila i bez obzira na to koliko esto bivala s mukarcima, ipak mora dijeliti moje uzbuenje. Svladan njime ja joj zarih glavu u krilo, i mora da sam ostao tako nepomian neko vrijeme, jer ona mi ree da pourim. U njenom je glasu napokon bilo nekog osjeanja osjeaj nestrpljenja u smislu zavri-ve-jednom-s-tim. Mach' schnell!1 Bio sam strahovito povrijeen. Bez rijei ustadoh i stadoh izvlaiti gunj ispod nje. Ne bih je mogao dotai ni za sve rajske uitke. Was willst du?2 upitala je s moda neznatnim tragom zlovolje u glasu. Rekoh joj da sam promijenio miljenje. U redu uzvrati ona.

1 2

Pouri! to hoe?

41

Otili smo zajedno do ruba ume, gdje sam joj dao njene cigarete. Ona krenu prema selu, a ja natrag u logor, nosei svoj gunj.

42

4 O mladim djevojkama
Svog momatva sjea li se? Bi li se vratio, ikada? Bi li se vratio, ikada? Ne bih ne bih.
Sndor Weres

Kisele kie unitavaju ume i jezera, ivimo pod stalnom prijetnjom od nuklearnog rata, istrebljenje ljudskog roda danas je sve izraenija opasnost, ali ipak se ne moe rei da sve ide nagore. ini se da mlade djevojke vie nemaju obiaj da mue mladie svoje dobi. Ve odavno nisam bio svjedok nijednog dogaaja koji bi me podsjetio na uase moje mladosti. Posljednji takav sluaj zbio se u foajeu kazalita u koje sam otiao da bih vidio Hamleta u izvedbi nekog filmskog glumca koji je pokuavao dokazati da zna glumiti i na sceni. Nakon predstave probijao sam se kroz gomilu u predvorju i prolazio pored tinejderskog para. Mladiu je moralo biti oko sedamnaest godina, a njegova je djevojka izgledala neto mlaa. Po nainu na koji je provukla ruku kroz njegovu i prisno se oslanjala o njega stekao sam utisak da ozbiljno hodaju. Ona je glasno hihotala privlaei panju ljudi oko sebe, to joj je moda i bila namjera. Uhvatila sam njegov pogled, mislim da me gledao! glasno je izustila, zatvorivi oi i zaneseno se naslonivi na rame svog pratioca. Nije li naprosto fantastian? Mogao bi me imati kad god poeli! 43

Ta javna objava injenice da joj mladi na kojeg se naslanjala s takvom beutnom intimnou u stvari ne predstavlja nita, da je on samo jadna zamjena za njen pravi ideal, nije mogla a da ne postidi tog mladog ovjeka. Problijedio je, a zatim pocrvenio. Vidio sam da pokuava pobjei od ljudi koji su uli njezine rijei, ali nije lako probijati se kroz mnotvo s prilino bucmastom djevojkom objeenom o svoju ruku. Bio je meu nama, uhvaen u klopku. Djevojka nije bila svjesna svog neukusnog ponaanja i inilo se da uiva u naim znatieljnim pogledima. Moda je mislila da mi razmiljamo o tome kako bi ona divno izgledala oslonjena o ruku poznatog glumca. Vrlo je vjerojatno da se mladi pomuio i prilino istroio da bi svoju malu prijateljicu odveo u kazalite. Pretpostavljam da nije oekivao zahvalnost, ali mora da se nadao da e time to ju je poveo da vidi slavnog glumca, na tako elegantnoj premijeri, postati znaajniji u njezinim oima. A sada, budui da nije mogao propasti u zemlju, on je pokuavao cijeli taj incident ismijati s glupavim osmijehom i nervoznim slijeganjem ramena, ogledajui se oko sebe s izrazom koji kao da je govorio Prava mala glupaa, ali tako je draesna. Meutim kad je okrenuo glavu prema meni ja na tren uhvatih njegov pogled bio je to pogled pretuenog psa. Vidjevi ga tako, uhvaenog u stupicu izmeu svjetine i djevojine ruke, u svoj njegovoj nelagodi i ponienju, jedva sam zatomio poriv da ga povuem u stranu i da mu, kao mukarac mukarcu, izrazim svoje suosjeanje i solidarnost s njegovim poloajem. Moji osobni susreti s mladim djevojkama bili su odista grozni. Ipak, prije nego to vam ispriam o njima elio bih ukratko opisati to se zbivalo sa mnom od trenutka kad sam napustio ameriki vojni logor u Austriji, u ljeto 1946. 44

Pukovnik Whitmore, zapovjednik logora, htio me usvojiti i odvesti sa sobom u Chicago da ivim s njegovom djecom, ali ja sam odbio tu njegovu ljubaznu ponudu. Tuno me sluao dok sam mu priao kako sam siguran u to da e mi moja stihovana drama donijeti milijune i da u ja ubrzo postati bogatiji u Budimpeti nego to je on sa svojim hotelima u Americi. Bio mi je utedio sedam tisua petsto dolara od mojih novaca, uivenih u podstavu moje vjetrovke i traio da mu obeam kako po izlasku iz zapadne okupacione zone neu ruskoj strai izlanuti nita o njima. Vratio sam se u Maarsku vlakom Crvenog kria i pridruio mojoj majci u Budimpeti, kamo se bila preselila jer je nala bolji posao. Zahvaljujui dolarima koje sam donio, ona je za nas unajmila i namjestila stan u dostojanstvenoj, staroj zgradi na vrhu Brda rua u Budimu. Budui da u glavnom gradu nismo imali prijatelja ni roaka, isprva smo ivjeli prilino samotno. Dok bi se moja majka nalazila u uredu, ja sam bio u koli, a naveer smo obino odlazili van na veeru, u kazalite ili u kino. Iako je ona upravljala naim novcem, u takvim mi je prilikama davala novanik i putala da ja plaam. U to sam vrijeme ve bio visok djeak i izgledao stariji od svojih godina, a injenica da u biti vien s tako dojmljivom enom kakva je bila moja majka pruala mi je golemo zadovoljstvo. U dobi od etrdeset godina jo uvijek je bila lijepa i bit e da je imala svoj osobni ivot ba kao to sam i ja imao svoje snove i svoje boli no mi smo imali onu vrstu prijateljstva kakva je vjerojatno mogua jedino izmeu udovice i njezinog sina. Bila mi je odluno zabranila da ikome pokazujem svoju stihovanu dramu, rekavi da nam novac jo nije potreban. Ipak, sa zanimanjem je itala sve to bih napisao i esto potkrepljivala moje samopouzdanje pitajui me za savjet koje knjige da ita. 45

Meutim, vie nisam bio tako mali, a jo uvijek ni dovoljno odrastao da bi mi povjeravala sve to joj lei na srcu. S druge strane, ni ja nisam imao osjeaj da bih s njom mogao raspravljati o mojoj sve gorljivijoj potrebi da rijeim svoj problem sa enama. to se toga tie, za mene je povratak u miran aki ivot bio isto tako velik ok kao i prekid s njim, dvije godine ranije. Vie nije bilo onih prijateljski raspoloenih dama koje sam mogao u ali dodirivati kad bi dole u posjet mojoj majci, ni prostitutki koje bih mogao promatrati. Morao sam se suoiti s tinejderkama. Naravno, koristio sam svaku priliku da to uinim. Jedna od najbolnijih i silno zbunjujuih situacija koje se sjeam bio je kolski ples dogaaj kakvom bih prisustvovao i u Chicagu da me usvojio pukovnik Whitmore. U Maarskoj su djeaci i djevojice pohaali zasebne kole ali i mi smo imali zajednike zabave, koje su obino prireivane u gimnastikoj dvorani. Budui da takve priredbe nije organiziralo Udruenje roditelja i nastavnika kao u Americi, ve Komunistika omladinska organizacija, one su se vizualno znatno razlikovale. Prilikom takvih plesova naa suvremena gimnastika dvorana nije bila ukraena samo krep-papirom i balonima ve i golemim slikama Marxa, Lenjina i Staljina koji su nas ozbiljno gledali s vrha konopaca za penjanje. Zaudo, plesali smo uz zvuke amerikih pjesama, esto onih istih koje su vojnici sluali u vojnom logoru. Njih je izabrao nastavnik fizikog odgoja, koji je sjedio u kutu pokraj kolskog gramofona, postojano ignorirajui nae male nepristojnosti. Tog petka, kasno poslijepodne, zaplesao sam s vitkom brinetom po imenu Bernice. Zamolio sam je za ples zbog hitrih pogleda koje mi je dobacivala svojim tamnim oima, to mi je 46

dalo nadu da bi se izmeu nas neto moglo zbiti. Inae je bila sasvim nezanimljiva. Imala je mravo, slabunjavo lice, a tijelo joj se sastojalo od samih kostiju. Mogao sam osjetiti njezine sitne grudi samo kad bih se toliko privio uz nju da sam istovremeno osjeao i tvrdu dugmad na njezinoj bluzi. Pomiui se naprijed-nazad u ritmu glazbe, uzbueno i zadovoljno se hihotala dok sam je ljubio u vrat, ispod uiju. Predloio sam joj da izaemo sutradan poslijepodne i mi se dogovorismo da poemo na kolae u slastiarnicu Stefania Cukrszda. Nastavili smo plesati, a ja malo zabacih glavu i pritisnuh donji dio tijela blie njezinom. Bernice se prestala hihotati i stisla se uza me te se takoer poela ljuljati lijevo-desno. Nakon nekog vremena dogodilo se ono neizbjeno: prislonjen o njezin trbuh, osjetio sam kako rastem. Prvo je porumenjela i napravila grimasu, a potom se malo odmakla. Nakon toga, budui da nije mogla a da me ne osjea, ak i tako odmaknuta, ona me sasvim odgurnu i stade se histerino cerekati. Otrala je i ostavila me stajati samog nasred gimnastike dvorane. Naao sam je kako sjedi pokraj zida, na konatom konju za preskakanje, s nekoliko prijateljica, a sve su u isti glas priale i smijuljile se. Upravo u trenutku kad sam im prilazio, jedna od njih okirano uzviknu. Oh, ne, ne! ciknula je i dlanovima prekrila usta. Kad su me ugledale sve ih je spopao napad uasnutog cerekanja, ba kao da su poludjele. Zamolio sam Bernice da se vrati na plesni podij, ali ona je to odbila. Jo uvijek uaren i sav napet, prkosno se okrenuh drugoj djevojci. Ona me odbi s prezirom u glasu: S tobom neu plesati! Jedan od uasa rane mladosti sastoji se u tome to ovjek ne zna prepoznati kad je poraen. Nastavio sam se obraati svakoj od djevojaka koje su sjedile na konju za preskakanje, molei ih za ples i od svake uo odluno ne. Jedna od njih skoila je s 47

konja i optrala plesni podij, svima objavljujui vijest o mojoj erekciji. Dok je nastavnik mijenjao plou, ja krenuh prema nekolicini djevojaka koje su upravo prestale plesati sa svojim partnerima, ali im bi me ugledale one bi se zarumenjele i prasnule u smijeh. Nisam shvaao to to ima tako smijeno i strano u tome to sam poelio onu glupavu, koatu Bernice. Uporno sam ponavljao samom sebi da sam ja sasvim normalan, a ipak sam se osjeao kao kakav pervertit. Posramljeno sam se oduljao iz dvorane i krenuo kui u sumornom raspoloenju. U to se vrijeme zbio jo jedan dogaaj zbog kojega i danas kad ga se sjetim ne mogu a da ne outim gorak okus ponienja. Polazei od opasne i idiotske pretpostavke da bi neprivlane djevojke morale biti prijaznije i skromnije od onih lijepih, jednom sam pozvao u kino odista runu djevojicu. U dogovoreno vrijeme ekao sam je pred kinom, uredno odjeven i svjee podian. Pojavila se s petnaest minuta zakanjenja i to u drutvu dvije prijateljice. Kad su me ugledale poee se kesiti, a zatim prooe pored mene a da mi nisu ni uzvratile pozdrav. Istini za volju, nisu ni mogle prozboriti neku rije ak da su to i htjele. Cerekale su se tako estoko da su jedva hodale inilo se da e se svakog trena sruiti od smijeha. Gledajui za njima potpuno zbunjen i smrtno postien, zauh kako ona moja runa djevojica kae: Jeste li vidjele, nisam lagala, zaista sam imala rendes. U kino sam otiao sam i plakao u tami. Zato su se smijale? Jesam li ja odbojan? to je to tako smijeno? Naravno, bilo je prilika kada sam imao vie sree i kad su mi djevojke dolazile na sastanke te si ak doputale da se ljube sa mnom. Tada mi se inilo da sam u avionu koji juri amo-tamo pistom, ali nikako da uzleti. Poeo sam se osjeati neprivlanim, nepoeljnim i bespomonim. A kako da se osjea momak 48

nakon to mu djevojka porine jezik u usta, a zatim ga nepokolebljivo izvue, kao da joj je ono to je probala i vie nego dovoljno? Bit e da su moji drugovi iz razreda imali isto tako izluujua iskustva, jer inilo se da smo svi jednako ogoreni na djevojice, dok smo istovremeno bili opsjednuti njima. Nije bilo potrebno mnogo pa da se naa strast pretvori u neprijateljstvo. Jednog sam jutra zakasnio u kolu i zatekao svoj razred u stanju uzbuenog komeanja. Nastavnik jo nije bio stigao, a jedan od djeaka stajao je pred ploom piui neto crvenom kredom. Slovima visokim ezdesetak centimetara i irokim oko trideset, on je prekrivao tu crnu plohu najprostijom rijeju koja postoji u maarskom jeziku. Bio je to puki sinonim za vaginu. Ostali djeaci sjedili su u svojim klupama, pokuavajui u zboru ponoviti tu crvenu rije, isprva polualjivo i neujednaeno. Pi-na! Pi-na! Da bi joj dali teinu, oni poee udarati stopalima o pod i akama o klupe. Lica rumenih od uzbuenja i fizikog napora, ubrzo su divljaki urlali tu rije, ispoljavajui pri tom fin osjeaj za ritam. Kako su udarali nogama, s poda se stala dizati praina dajui toj iznenadnoj provali obiljeje prave oluje. Pi-na! Pi-na! Djeaci su naplaivali svoj dug za sva ona pitanja tipa to ti to radi? i to bi jo htio? Dok su tako lupali nogama, udarali po klupama i izvikivali zabranjenu rije, nije bilo dileme u pogledu toga to im je na pameti i to ele. Ili, bolje reeno, to nam je svima na pameti i to elimo, jer i ja sam pourio na svoje mjesto te im se pridruio. Osjeao sam da daske na podu poputaju, a zidovi se tresu, dok je cijela zgrada odjekivala naim bojnim pokliom: Pi-na! Pi-na! Pi-na! Jedan od prozora to su podrhtavali, odjednom se otvorio i crvena je rije izletjela na ulicu. U tom mirnom dijelu starog Budima, u kojem su zgrade niske, a danju 49

gotovo da i nema prometa, nai glasovi mora da su doprli daleko, zaustavljajui stare dame, kuanice i potare koji su obilazili kue. Ugodna pomisao na to da nas vanjski svijet zaueno i uznemireno slua, potakla nas je na jo vee napore. Kad se prozor otvorio, mi smo poeli jo glasnije urlati. Meutim ta buka nije zagluila znaenje, nije to bila tek nejasna, besmislena dreka ve prava Rije, nepogreivo razgovijetna i ista, koja je krenula u svoj pohod da srui kolu, grad i izazove srani udar u naih neprijatelja i naih prijatelja, bez razlike. Na se razred nalazio na drugom katu i ja sam oekivao da emo se sruiti u prizemlje, ravno na glavu osmokolcima. Ipak, nastavio sam tako snano udarati akama i nogama da su me jo danima nakon toga boljele. Naposljetku je u razred upao direktor kole. Kad nas je ugledao naglo se zaustavio, kao da je paraliziran od uasa. Poeo je vikati na nas, no iako smo vidjeli da mu se usnice miu, nismo uli njegove rijei. Nae Pi-na! zagluilo je njegov glas. Nije nas uspio umiriti sve dok se na vratima nisu pojavila dva policajca. Nakon to je nastupilo kratko zatije, jo uvijek puno napetosti, tokom kojeg se praina slegla na pod i u naim grlima, on nas zapita slabanim glasom: Zar ste svi poludjeli? Dva su policajca ostala stajati na vratima sluajui kratak direktorov govor, pri emu su kimali s odobravanjem i blago vrtili glavama hinei okiranost. Direktor je bio mrav, svijetloputan ovjeuljak, koji je vidljivo elavio, a kojeg smo mi prozvali Peko iako smo znali da ima enu i petero djece i usto ljubavnu vezu sa svojom sekretaricom. Kao napredan pedagog pokuao nam je objasniti kako je to to smo uinili vrlo djetinjasto. Nije propovijedao o grijehu i bestidnosti, ve nam odrao predavanje o drutvenim posljedicama grubosti i nedostatka obzira prema drugima, te o tome kako je neophodno 50

da se ovjek ponaa razumno. Meutim, njegov je razum bio u tako zbrkanom stanju da je priao onom otvorenom prozoru i zatvorio ga, kao da uzaludno pokuava zadrati nau Rije unutar prostorije, nakon to je ve odavno bila izletjela van. U stvari, bio je toliko smeten da mu u jednom trenutku nije polo za rukom ponoviti ono to smo uinili na neki zaobilazan nain, pa je i on sam izgovorio Rije. To je izazvalo kratak, jedva zamjetljiv trepet u razredu. Bili smo umorni i zadovoljni sobom, sretni to smo dali na volju svojim osjeanjima. Kasnije smo uli da je naem nastavniku matematike, ija odsutnost je na tako dramatian nain pobudila direktorovu panju, bila uskraena jednotjedna plaa. Zato li je direktor kaznio nastavnika matematike? Smatrao sam da je trebao kazniti one male grozote to su se neurotino hihotale, te male srameljive anelie koje je bilo tako lako okirati. Moja se majka nije slagala s mojim miljenjem o djevojicama. Kad bih joj povjerio neki od svojih manjih problema kao na primjer onaj da se djevojka s kojom sam imao sastanak pojavila u drutvu svojih prijateljica i da je naprosto prola kraj mene ona bi mi rekla neka ne brinem. Te stvari e proi, sve je to dio odrastanja obino bi kazala. Ali ja nisam elio ekati da moji problemi prou, elio sam ih se to prije rijeiti. U to je vrijeme u Budimpeti izazivao senzaciju film Claudea Autant-Lare avo u tijelu, koji sam otiao vidjeti barem desetak puta. Govorio je o ljubavnoj vezi izmeu mladia i lijepe, strastvene zrele ene i dok sam gledao kako Micheline Presle naprosto mami Gerarda Philipea da s njom vodi ljubav, zakljuio sam da je moj problem u tome da su djevojke s kojima izlazim premlade. Nae je ponaanje bilo optereeno obostranim neznanjem. Nastavnica engleskog nam je rekla da 51

je Romeo i Julija drama o snazi mladenake ljubavi koja trijumfira nad smru. Proitavi je, bio sam uvjeren da se tu radi o snazi mladenake neukosti koja trijumfira nad ljubavlju i ivotom. Zar bi se itko, osim dvoje glupavih klinaca, uspjelo ubiti upravo u trenutku kad su se napokon nali zajedno, nakon toliko tekoa i spletki? Jo uvijek mislim da bi se mladii i djevojke trebali kloniti jedni drugih ako je to ikako mogue. Danas su djevojke mnogo popustljivije ak do te mjere da im to moe nauditi tako da sada one bivaju ee povrijeene nego mladii. U oba sluaja, mladenako doba moe biti pravi pakao. emu ga onda dijeliti s nekim tko ima sline probleme? Pokuavati voditi ljubav s nekim tko je isto tako nevjet kao i vi sami, ini mi se upravo toliko razboritim kao da elite nauiti plivati u dubokom uz pomo osobe koja je takoer nepliva. ak i ako se ne utopite, doivjet ete gadan ok. Zbog ega je potrebno da ovjek bude povrijeen? Kad god vidim nekog mukarca kako se obraa eni s munom nesigurnou kao da se zbog neega mora ispriavati, kao da e ona patiti zbog njegove elje umjesto da je podijeli s njim zapitam se nije li ga svojedobno neka djevojka prezirno odbacila. Zbog ega mnogi mukarci smatraju ene svojim neprijateljima? Kad ujem mukarce kako se smiju nakon to netko izgovori neto runo ili vulgarno na raun ena, osjetim se kao da sam ponovno usred one gungule u razredu, kad smo pokuali sruiti zidine Budima izgovarajui najveu prostotu koje smo se mogli sjetiti. Ali ta pobuna nije imala veze ni sa kakvim stvarnim nedostacima ena bila je izazvana injenicom da je mlade djevojke uznemiravao neobian prizor lepranja djeakog stijega. 52

Ipak, poznavao sam jednu djevojku koju nije bilo tako lako uznemiriti. U to smo vrijeme oboje imali petnaest godina, ali Julika je bila via od mene i mnogo manje zbunjena: Andrs, ne smije na preac donositi zakljuke o ljudima esto me upozoravala. Ti pokazuje suvie nestrpljenja u pogledu svega. Ona je bila staloena, trezvena brineta s dugim pletenicama. Upoznali smo se u jesen, a sjeam se kako sam je iao posjetiti jednog vedrog zimskog poslijepodneva kada se inilo da pahulje lebde na suncu umjesto da padaju na zemlju. Mora da je to bilo nedugo nakon Boia, jer u njihovoj je dnevnoj sobi jo uvijek stajala okiena jelka. Roditelji joj nisu bili kod kue, a Julika me posluila ajem i tortom od oraha, te mi pokazala poklone koje je dobila ukljuujui i svilenu spavaicu koju joj je darovala majka. Nakon to smo se prilino uspaljeno ljubili na kauu, ja je nagovorih da je obue za mene. ekao sam u dnevnoj sobi dok se ona povukla da je odjene, to je kako mi se inilo trajalo jako dugo. Napokon se Julika pojavila u svojoj svilenoj ruiastoj spavaici. Tkanina je bila prozirna tako da je, za pogled, bila sasvim gola, ali njeno je tijelo od vrata do vrka nonih prstiju bilo pokriveno spavaicom, to mora da joj je prualo osjeanje sigurnosti. Kretala se u njoj sa savrenom smirenou i okretala oko sebe, tako da sam se mogao diviti naborima donjeg dijela. Napokon sam uspio vidjeti njezine vrlo duge, vitke noge sve do gore. Isprva su njene teke, smee pletenice visjele sprijeda, ali kad ih je zabacila unatrag mogao sam joj vidjeti lijepe, krukolike grudi. Bile su blago zaobljene a tamne su se bradavice svojim vrcima zabijale u svilu. Imala je krupne, pune usne i smijean nosi koji je mogla pomicati lijevo-desno, to je bio znak da eli da je poljubim. Ponovno smo se poeli milovati i ubrzo zavrili u spavaonici njezinih roditelja, na 53

njihovom prostranom krevetu. Svukao sam joj svilenu spavaicu i bacio je na pod. Julika je to eljela isto toliko koliko i ja, no moda je ipak bila uznemirenija i preplaenija zbog onoga to se imalo zbiti. Leala je na krevetnom prekrivau, izazovno rairivi svoje duge, hladne noge, ali inae nepokretna. Nervozno je otvarala i zatvarala oi, hrabro se osmjehujui, a onda je stala drhtati. Julika, ti se mene boji rekao sam, i sam nervozan i izgubljen, vjerojatno traei nekakav astan izlaz iz te situacije. Ako ne eli da to uinim, neu. Ne elim te silovati. Oh, ne, ne budi smijean. Samo sam malo napeta tvrdila je. Nakon to je sasvim sluajno dotakla prstima moj uzdignut penis zavukla je dlanove pod svoju malu stranjicu i okrenula glavu, jedva ujno proaptavi: Ne obaziri se na mene, ti samo nastavi. Pokuao sam ui u nju, ali bila je tako uska da nisam mogao. Stoga smo se ponovno poeli ljubiti, ali nekako oprezno, s dugim prekidima nimalo nalik naim poljupcima u dnevnoj sobi ili naveer, po mranim ulicama. Svako malo iznova bih se pokuao probiti u nju, ali budui da nisam znao kako pristupiti nevinoj djevojci, a od nje nisam dobivao nikakvu pomo osim drhtave spremnosti, svaki taj pokuaj bio je bezuspjean. Najgore od svega bilo je to to je nakon nekog vremena Julika postala potpuno mirna. Gledala me oima koje su bile malo ire rastvorene nego obino, ali vie nije bila preplaena i nije drhturila: leala je na zelenom prekrivau, nepokretna i oputena pomalo zamorena svim tim, kako mi se inilo. Nakon nekih pola sata, stadoh se znojiti od tih uzaludnih napora i od sramote. Hladno je rekla je Julika i sjela. Bit e bolje da ponovno obuem spavaicu. Kad sam se pokuao ispriati, 54

ona me prekinu uz sestrinski poljubac. Mislim da je i tebi bilo prehladno. Pokuat emo ponovno, u proljee. Jo neko vrijeme smo leali tamo, milujui jedno drugom ruke a kad je naposljetku ustala da se poe presvui u svoju sobu, zamolivi me da ja poravnam postelju, na vratima je izvela malu piruetu Ali spavaica je lijepa, zar ne? Zahvalno sam se sloio, zakljuivi da nije ljuta na mene. Ali kakvo je miljenje zbog mene imala o sebi? Trebao sam je nazvati sljedeeg dana, ali nisam, ni dan nakon toga, ni ikad vie. Bilo me stid da joj se pojavim pred oima. to samo govori da mlade djevojke trebaju svoje spavaice pokazivati starijim mukarcima.

55

5 O smionosti i davanju savjeta

Moj me voa vodi iznutra.
Jzsef Attila

Bilo je ve dolo do toga da sam gotovo gubio glavu svaki put kad bi se neka ena u pretrpanom autobusu sluajno naslonila na mene. Pokuavao sam usredotoiti panju na uenje i zadobio onaj vaan izraz kakav imaju svi znanosti posveeni studenti koji ne razmiljaju ni o emu drugom ve o Sutinskim pitanjima i silovanju. Imao sam jednog prijatelja, siunog muzikog genija s naoalima: i njemu je bilo petnaest godina, ali on je ve pohaao posljednju godinu muzike akademije, uei za dirigenta. Prije nekoliko tjedana proitao sam u novinama da je odrao trijumfalan koncert u Milanu. Dok smo bili momii, obino smo zajedno onanirali, s ne ba mnogo radosti. Nikad neu zaboraviti onu veer u mojoj sobi kad je prestao dirigirati, ispustio svoju palicu i oajniki zaurlao: Do vraga, za ovo je ipak potrebno ensko! Cijelo to vrijeme, ja sam ve poznavao enu koja e postati moja prva ljubavnica u stvari, poznavao sam je jo od onog trenutka kad sam se vratio iz Austrije. U naoj velikoj, baroknoj zgradi ivio je i brani par srednjih godina, po imenu Horvat, koji sam upoznao u dizalu ubrzo nakon to smo doselili. Oboma im se svidjelo moje zanimanje za knjievnost pa su mi ponudili da od njih posuujem knjige; meutim, budui da je gospodin Horvat vrlo esto izbivao od kue, ja sam te knjige dobivao od njegove supruge, Maje. Po zanimanju je bila ekonomist, ali nije radila, te se poslijepodne obino 56

nalazila kod kue. Nikada me nije pozvala da malo posjedim s njom, ali nakon to bih odluio koje knjige elim, ona bi mi ih davala uz neku prijateljsku opasku. Bio sam silno impresioniran nemarnim nainom na koji je ona govorila o stoljeima, kao da su to ljudi. Ovo je loe stoljee jednom mi je rekla: Ne bi trebao itati suvremene pisce sve su to iskljuivo eksperimentatori. Stendhal, Balzac, Tolstoj oni ti mogu mnogo rei o tome to ljudi osjeaju i kako razmiljaju. Zahvaljujui njoj postao sam oduevljeni poklonik francuskih i ruskih romanopisaca devetnaestog stoljea i oni su me nauili mnogo toga o enama koje sam kasnije u ivotu sretao. Jedna stvar koju sam nauio od njih bila je ta da ene vrlo esto privlai mladika nespretnost i neiskustvo. Tako sam se napokon odvaio priznati gospoi Horvat svoje neznanje. Odluio sam da je zamolim za savjet o tome na koji nain i kakvim postupcima bih mogao zavesti mlade djevojke. Naletio sam na nju jedne subote ujutro u bogato ornamentiranom, luno nadsvoenom hodniku nae zgrade. Suneve zrake ulazile su kroz visoka, otvorena vrata, obasjavajui prainu na kamenom stubitu i u zraku. Ona je iz potanskog sanduia vadila neka pisma. Ti brzo raste, Andrs! rekla je kad me ugledala. Ubrzo e biti vii od mene! Kazala mi je da stanem uz nju, i doista bijasmo iste visine. Zaudilo me da je gospoa Horvat nia od veine tinejderki s kojima sam izlazio. To me navelo da se zagledam u nju. Meutim, nisam uspio vidjeti mnogo jer me ponovno obuzelo ono osjeanje obamrlosti i grenja u elucu koje bi me uvijek spopadalo kad bih stajao blizu neke ene, makar i sasvim 57

nezanimljive neznanke u autobusu. Ipak, sjeam se da sam zamijetio njezino njeno, koato zapee i boju njene haljine bila je uta. I sada mogu sasvim jasno vidjeti Maju, onakvu kakva je uvijek bila: mala, tamnokosa ena, tek zala u etrdesete, vrlo osebujne ljepote tijela. Bila je vitka, krhke grae, no imala je krupne grudi i bokove goleme u kontrastu s ostalim dijelovima tijela, a opet u nekoj umilnoj harmoniji s njima. Njezino je tijelo bilo iv primjer zapadnjakog dualizma: sa svojim njenim licem, blijedim usnama i uzanim ramenima doimala se kao kakvo neuhvatljivo, uzvieno bie (moda je upravo to bilo razlog da sam toliko dugo imao dileme u pogledu nje kao ene), ali njene rjeite grudi i guzovi odavahu ovozemaljsku putenost. Dok je koraala prema dizalu tom starinskom, romantinom dizalu od rezbarena drveta i stakla, gdje smo kasnije tako esto grickali jedno drugo ona primetnu s trakom zabrinutosti u glasu: Prebrzo raste. Pazi da ne dobije suicu. Spremao sam se na ranopopodnevni i, to sam dobro znao, besmislen sastanak. Promatrao sam je sve dok se vrata dizala nisu zatvorila za njom i prvi put je pokuao zamisliti golu. Poeo sam se pitati da li voli svog mua. Nisu imali djece, bili su vjenani vie od deset godina a zar nisam nauio iz romana to deset godina braka moe uiniti ljudima? Nakon veere, pooh joj vratiti knjige koje jo nisam bio proitao. Iako je bila subota naveer, bila je sama. Pijem espresso, hoe li mi se pridruiti? upitala je. Ba danas poslijepodne sam razmiljala o tome kako je nepristojno od nas to te nikada nismo pozvali da sjedne s nama. Ne tuim se! rekoh, sav sretan. Sada je prvi put prokomentirala odsutnost svoga supruga. 58

 Bla se morao vratiti u ured, previe radi. Povela me u njihovu veliku dnevnu sobu koja mi se oduvijek sviala: dva zida bila su sve do stropa prekrivena knjigama, imali su nekoliko zasjenjenih svjetiljki, male pozlaene naslonjae i mnotvo malenih stolia. Bila je to soba namjetena na suvremen nain, no imala je tihu eleganciju antikno namjetenih prostora i mekih tonova. Kad smo sjeli da popijemo kavu, smjestivi se u one minijaturne naslonjae, svaki sa suprotne strane dugog, niskog stola, ona me upita kako mi ide kola. Rekoh joj da je u koli sve u redu, ali da me djevojka s kojom izlazim izluuje svojim neprestanim hihotanjem. Ne oekujui neki odreeni odgovor, potajno sam je motrio dok je toila kavu: dva gornja dugmeta njezine ute, barunaste kune haljine bijahu otkopana, ali je tkanina prianjala uz njene grudi. Moda se smije zato to je ini nervoznom rekla je. Kad sam bila mlada i sama sam se mnogo hihotala. Vi ste isuvie inteligentni za tako neto suprotstavio sam se. Nemogue je da ste se cijelo vrijeme hihotali. Pa, dok smo se ljubili, vjerojatno nisam. Da nisam itao Anu Karenjinu moda se ne bih obazreo na injenicu da je tako intimnu stvar spomenula nepoznatom djeaku koji je doao posuditi knjige. Budui da jesam, osjetih da ta mala indiskrecija mora imati neko znaenje. Poeo sam se nadati. Moje se djevojke hihou ak i dok se ljubimo slagah, elei joj dati do znanja da sam sa enama ipak doao do tog stadija. Meutim Maju je oito vie zanimala opa strana tog problema. Mislim da je tee biti djeak nego djevojica priznala je. Djeaci su ti koji moraju praviti budale od sebe. 59

 Upravo u tome i jest moja nevolja. Ne volim praviti budalu od sebe. Pogledala me na onaj svoj uzdran ali prijateljski nain. Nije to bio pogled majke, moda vie pogled inteligentne socijalne radnice pune razumijevanja. Duboko sam udahnuo i izustio: Ne mogu je navesti na to da vodi ljubav sa mnom. elio sam da to bude tek usputna primjedba, ali negdje na pola reenice, glas mi je zadrhtao. To se esto dogaa i odraslim mukarcima. Zato ne bi trebao biti pretjerano uznemiren zbog toga. inilo se da ju je neto oraspoloilo. Ali, ja nikada nisam imao ljubavnicu, utoliko mi to tee pada smiono sam uzvratio. Moj je problem u tome to ne poznam dovoljno dobro ene. Ne znam to treba rei u odreenom trenutku. Mislio sam da e biti najbolje da vas pitam. Vi ste ena, vi to morate znati. Trebao bi porazgovarati s mojim muem. Moda e ti on moi dati neki savjet. Zakljuih da njezin mu ima ljubavnicu, i da ona to zna. Kako to, zar on ima prijateljicu? Neto manje raspoloena, ali odajui vee zanimanje za mene (ili mi se samo tako inilo), ona se zamiljeno osmjehnu. Od tog razgovora najvie se sjeam njezina lica: dojmila me se njegova izraajnost. Ono to me u to vrijeme najvie smetalo bila su prazna lica mojih mladih prijateljica. im bi se uznemirile, lica bi im se pretvarala u napete, bezizraajne maske: na njima nije bilo crta koje bi se pomicale i tako mi dale naslutiti to misle. Ali Majino je lice, sa zrakastim borama njenih etrdesetak godina, izraavalo sve nijanse njezinih misli i osjeanja. Te iako njen pomalo ironian izraz nije bio ba ono 60

emu sam se nadao, ipak mi je pomogao da odrim ravnoteu na rubu malog naslonjaa. Da vidimo rekla je razmiljajui to bih ti mogla kazati o djevojkama da ti bude od pomoi. Recite mi samo to mislite zato djevojke ne ele poi sa mnom u krevet? Pretpostavljam da je to zato to si suvie gorljiv. Nakon tih rijei, neko sam vrijeme utio, sluajui svoje srce kako udara, glasno poput zvona. Ipak, mislim da ti nee imati mnogo problema. Ti si pristao momak. Ta umirujua primjedba dala mi je snage da ustanem. Preao sam na njenu stranu niskog stola da si natoim jo kave i unuo do njezinih nogu. Njeno lice, sagnuto prema meni, izraavalo je znatielju: bila je to neka vrst smirene znatielje, s toplini bljeskom u oima. Imao sam osjeaj da eka da uinim neto. Poeljeh joj dotai nogu, ali nisam mogao pomaknuti ruku. Kao da je iznenada prekinuta veza izmeu miia i mozga obuzelo me osjeanje da svoje udove nosim samo kao odjeu, da oni stvarno ne pripadaju mom tijelu. Da bih prevladao taj glupavi strah, pokuah se prisjetiti svih onih okrvavljenih i mrtvih ljudi koje sam vidio na putu do Salzburga. Pokuah misliti na Hiroimu, trei svjetski rat, i uvjeriti samog sebe da je u usporedbi sa svim svjetskim katastrofama ovo tek neznatan dogaaj. Najgore to mi se moglo dogoditi bilo je da mi kae Ostavi me na miru, ili neto slino. Bila bi to tek prolazna epizoda. Ali jedino to sam uspio uiniti bijae to da joj, kao nehotice, dotaknem noni zglob, nakon ega sam se hitro uspravio.

61

Zatraio sam dvije knjige i poao kui. Uinit u to drugi put, govorio sam sebi. Bilo je oito da joj se sviam, jer bi me inae izbacila. Legoh u postelju, iscrpljen i utuen. Sljedeeg dana imao sam sastanak s Agi, djevojkom s kojom sam se u ono vrijeme uzaludno ljubakao. Odveo sam je u kino i rekao joj da sam zaljubljen u drugu i da se vie ne bismo trebali viati. To sam joj saopio za vrijeme filma, nadajui se da se Agi nee usprotiviti i uznemiriti nae susjede, i doista nije. Nakon toga se ak smijala alama s celuloidne trake. To mi je potvrdilo koliko malo joj je stalo do mene. Osjetih se postien zbog naina na koji sam od nje pokuavao izmamiti neto to ionako ne bi dala. Ali im izaosmo iz kina, dok smo se jo nalazili u predvorju, ona se stade nervozno hihotati. Mislila sam da si zaljubljen u mene. Da, ali ti si rekla da eli ostati djevica. Rekla sam da elim ostati djevica do svoje sedamnaeste godine. To je la! usprotivio sam se. Nisi rekla nita slino! Zar nisam? Stajali smo u predvorju pored fotografija koje su reklamirale sljedei film. Agi me zagrlila nikad prije nije uinila nita slino, uvijek sam ja bio taj koji je grlio nju i poela govoriti dubokim, seksi glasom. Samo dok navrim sedamnaestu. A roendan mi je sljedeeg mjeseca. Tada, kao i u mnogim prilikama nakon toga, primijetio sam da djevojke, kad ste spremni prekinuti s njima, iznenada postaju pune ljubavi, ak i ako uope ne mare za vas. 62

 eli li mi rei da e sljedeeg mjeseca voditi ljubav sa mnom? nabusito upitah Agi. Oh, to nisam rekla. Te se stvari ne mogu planirati, zar ne? Bucmasta i rumenih obraza, ponovno se radosno hihotala. emu onda ta pria o tvom roendanu? to ima od toga da igra takve glupave igre? Ostavio sam je tamo, usred predvorja, te iako se kino nalazilo u centru grada, oko tri kilometra udaljeno od nae kue, bijah tako raspoloen da sam bez muke otpjeaio doma. Nema nita ljepe nego ostaviti djevojku koja je s tobom igrala toplohladno, zato da bi se vrzmao oko nje, oajniki naceren, pun udnje i jadan. Nema velianstvenijeg osjeaja nego to je onaj kad ovjek raskine taj okov frustracija i ode zauvijek, slobodan i nezavisan. Moda e zvuati udno, ali prekid s tom predebelom, a nerazvijenom djevojkom bio je jedno od mojih najdubljih emocionalnih iskustava. U meni se javilo naprosto fiziko uvstvo slobode: osjeao sam se snanim i nesavladivim. Moda je to bilo stoga to sam se nadao lijepoj, ozbiljnoj i inteligentnoj eni mada je ona u to vrijeme odista bila tek moj san ali imao sam osjeaj da sam se oslobodio ne samo Agi ve i svog onog besmislenog, otunog gluparenja za koje sam do tog trenutka mislio da je neizostavan dio mog ivota. Pjeaei kui iz kina, tog kasnog nedjeljnog popodneva i opet je bilo proljee, a ja sam uskoro trebao navriti esnaestu osjeao sam se gospodarom svoje sudbine. Dva dana kasnije, kada sam otiao vratiti knjige koje bijah posudio, gospodin Horvat je bio kod kue: sjedili su u dnevnoj sobi, itali i sluali glazbu. Zamijenio sam knjige za druge, zahvalio im i otiao, proklinjui samog sebe. Bez obzira na to emu sam se nadao, sve je to oito postojalo samo u mojoj mati. 63

Ipak, sada sam sve ee odlazio k njima po knjige: nije prolo dugo, a ja sam ih posjeivao svaki drugi dan. Tada vie nisam vjerovao u boga, ali sam mu se usrdno molio da njezin mu ne bude kod kue. Moje su molbe, oito, bile usliane jer sam tokom sljedea dva tjedna svaki put, osim jednom, zatekao Maju samu. Vie mi se sviala u suknji i bluzi nego u onom utom kunom ogrtau: odjea iz dva dijela bolje je isticala njezinu krhku a ipak senzualnu figuru. Za mene je ona bila najulnija ena na svijetu. Uvijek je bila prijateljski raspoloena ali suzdrana, a zbog tog njezinog ponaanja (koje sam kasnije zamijetio kod mnogih obrazovanih ena) plutao sam olujnim morem nade i oajanja. Upuivala mi je topao ali ironian osmijeh kasnije mi je rekla da se pitala koliko dugo e mi trebati da joj priem koji mi nije pomagao da razjasnim svoju nedoumicu u pogledu njezinih osjeanja. Ali onaj bljesak u njenim oima bijae moja zvijezda vodilja. Nije mi pokazivao put k njoj, ali mi je omoguavao da se odrim u blizini obala njezinog tijela. Kad bih ugledao njenu golu ruku ili kou to ju je otkrivao otvoren ovratnik bluze (imala je zlaanosmeu put, kao da je bila stalno preplanula), pomislio bih sad u joj prii i poljubiti je u rame. Na alost, nisam uspio izvesti tako smionu gestu ve sam je opetovano pitao za savjet o tome kako da zavedem svoju draganu, pravei se da jo uvijek izlazim s onom pretilom balavicom. Naravno, u usporedbi s Majom, sada su mi sve djevojke izgledale kao balavice. Imao sam osjeaj da me njezin blag, melodian glas miluje poput toplih prstiju, ak i onda kad bi rekla neto to bi me estoko posramilo. Ne mora se pretvarati da tako brzo ita knjige ree mi jedne veeri. Moe navratiti kad god eli porazgovarati. 64

Najzad bijah smislio jednu zgodnu reenicu s kojom u joj pristupiti. Odluio sam dati joj do znanja da vie ne marim za malodobne ljepotice, a onda dodati: Recite mi, to da uinim da bih vas privolio da vodite ljubav sa mnom? Bio sam isplanirao da je pritom ne gledam, a ukoliko stvari krenu loe, da se zagledam kroz prozor. Bez obzira na to kako reagirala, barem u znati na emu sam. U to sam vrijeme drugi put itao Crveno i crno i bio siguran u to da ni sam Julien Sorel ne bi mogao smisliti tako neodoljiv pristup. Odlazei u njezin stan, kad god bih iao stubitem a ne dizalom, uvijek sam zastajao na odmoritu na kojem se nalazilo u zidu ugraeno zrcalo i ogledajui se u njemu, glasno ponavljao tu reenicu. Recite mi to da uinim da bih vas privolio da vodite ljubav sa mnom? Uz to sam uvjebavao blago samoironian osmijeh koji sam smatrao primjerenim toj situaciji. Nisam sumnjao u to da bih mogao uspjeti, ali se ipak nikako nisam mogao odvaiti da napokon izgovorim tu reenicu, bez obzira na to koliko je puta ponavljao za sebe. Moje se samopouzdanje istopilo im bi ona otvorila vrata i osmjehnula mi se. Nakon dva tjedna, u toku kojih sam bio svjedokom vlastitog kukaviluka i slabosti, zbog ega sam prezirao samog sebe, odluih posjetiti je jednog ranog poslijepodneva, odmah nakon kole, kada sam bio siguran da gospodina Horvata neu zatei kod kue. Odluivi napokon progovoriti, penjao sam se stubama (oni su stanovali dva kata iznad nas) i nakon svakog koraka zastajkivao, odgaajui trenutak konanog suoenja. Ve sam vidio samog sebe kako se vraam dolje, ispunjen kajanjem i gorinom zbog toga to ni ovaj put nisam imao hrabrosti da bilo to kaem. A ta e smijena situacija razmiljao sam potrajati do u beskonanost sve dok ona ne postane nasmrt umorna od mene. A tada je vie neu moi 65

ak ni posjeivati. Kad sam se pogledao u zrcalu vidjeh da drhtim i zakljuih da neu moi izgovoriti svoju reenicu ba kao ni proli put, ni pretproli put. Okrenuo sam se i vratio u na stan. U romanu Crveno i crno postoji jedan odlomak koji mi je tih dana esto bio na pameti. U njemu se govori o tome koliko se mladi Julien Sorel plaio pristupiti gospoi de Rnal, koja ga je bila angairala za pouavanje svoje djece. Julien je odluio saznati to gospoa de Rnal osjea za njega na taj nain da je uzme za ruku dok budu jedno pored drugog sjedili u vrtu naveer, kad se smrai i kad ih nitko nee moi vidjeti. Vrativi se toga popodneva u na prazan stan (moja je majka jo bila u uredu) izvukoh tu knjigu i stadoh ponovno itati taj odlomak.
Sat na dvorcu izbije devet sati i tri etvrt, a on se jo nije bio usudio ita poduzeti. Ozlojeen svojim kukavilukom, Julien se zarekne: Tono u asu kad izbije deset izvest u ono to sam cijeli dan sebi obeavao da u veeras uiniti, ili u otii u svoju sobu i ustrijeliti se. Nakon posljednjih asova oekivanja i tjeskobe, u kojima je Julien bio kao izvan sebe od pretjeranog uzbuenja, na uri, koja je bila iznad njegove glave, stane izbijati deset sati. Svaki udarac tog kobnog zvona odzvanjao je u njegovim grudima i kao da je u njima uzrokovao neki fiziki pokret. Napokon, dok je posljednji udarac jo brujao, on isprui ruku i uhvati ruku gospoe de Rnal, koja se odmah povue. Ne znajui to da radi, Julien je ponovno uhvati. Iako je sam bio vrlo uzbuen, bio je zapanjen ledenom hladnoom ruke koju je primio; stegne je grevitom snagom; gospoa de Rnal uini

66

Nakon to sam nekoliko puta proitao te rijei, odbacih knjigu na krevet, izjurih iz stana i krenuh gore dizalom. Ne budem li ovaj put smogao hrabrosti rijeio sam otii u do Dunava i utopiti se. Odluih svoje samoubojstvo odloiti do veeri, kako me ne bi primijetili prolaznici i izvukli iz vode. Kada sam pritisnuo zvonce Horvatovih, nisam bio sasvim siguran u to da li u biti u stanju postaviti Maji svoje pitanje, ali sam bio postojan u odluci da u se, ne uspijem li, ubiti jo te iste noi.

posljednji napor da mu je otme, ali na kraju njezina ruka ostane u njegovoj.1

Crveno i crno, SNL, Zagreb 1977, prijevod: Ana Smokvina Ibler

67

6 Kako sam postao ljubavnik

... arolija nalik proljeu! I nemojte pomisliti da govorim o bilo emu drugom doli o ljubavi u iskljuivo tjelesnom smislu. Ipak, i takva ukazuje se samo malom broju odabranih.
Alexander Kuprin

Najzad sam uspio postati strunjak na poasnom poloaju.

John Cleland

Ulazna vrata na stanovima u naoj zgradi bila su visoka oko tri metra, izraena od debelog drveta premazanog bijelom, mjestimino raspucalom bojom. Na svakim vratima nalazio se ukras u obliku etiri golema, koncentrina kruga u ijoj je sredini bila staklena pijunka. Staklo, i uta mjedena ploica iza njega, svjetlucali su ak i u polutami hodnika. Kako iznutra nije dopirao nikakav zvuk osim odjekivanja zvonca koje upravo bijah pritisnuo, zagledao sam se u sjajno stakalce, a zatim pogledom stao pratiti one izboene krugove, slijedei oima krug za krugom, sve dok ne postadoh omamljen od vrtoglavice. Nakon sveg tog uzbuenja i mentalnih usudio bih se ak rei duevnih priprema, doao sam posjetiti Maju kad je nije bilo kod kue. Sav smuen, nalegoh dlanom na zvonce. Zauo se glasan, neujednaen i neskladan zvuk koji je savreno odraavao stanje mog duha; sjeam se da sam uivao sluajui ga. Ako je Maja izala, to ni u kom sluaju nije bila moja krivica. Ipak se neu morati baciti u Dunav. Stoga sam 68

dao sebi oduka, te i dalje, bez prestanka, pritiskao zvonce s radosnom smionou koja obuzme ovjeka kad shvati da je izbjegao opasnosti koje se pribojavao. Ne bih mogao opisati kako je na mene djelovao zvuk mekih, laganih koraka koji je iznenada dopro iznutra mogu rei samo to da vie nikad u ivotu nisam pritiskao zvonce na neijim vratima due od nekoliko sekundi. Maja nije imala obiaj gledati kroz pijunku, ali ovaj put zauh zveckanje male mjedene ploice u trenutku kad ju je pomakla u stranu, i ja spustih glavu da izbjegnem njezin pogled. Otvorila je vrata, ali me nije, kao obino, pozvala unutra. Stajala je na ulazu stiui krajeve svog nezakopanog utog kunog ogrtaa i gledala me, zlovoljna i pospana. Oprostite promucao sam nisam vas htio probuditi. Mislio sam da ste izali. Ona jedva zatomi zijevanje. Zato si onda zvonio? Nije mi padalo na um to da joj odgovorim, pa sam zurio dolje, u njezine bose noge. Pa, dobro, ui. Ionako previe spavam. Maja se okrenula i ja pooh za njom uskim hodnikom koji je bio prazan osim to su po zidovima visjele japanske grafike. Njezin barunasti kuni ogrta bio je zguvan i gledana odostraga uini mi se neurednom i nimalo privlanom. Ali nisam dozvolio da me moji osjeaji zavedu. ini mi se neprivlanom zato to sam uplaen, pomislih. Na kraju hodnika nalazila su se dvoja vrata: lijeva su vodila u dnevnu sobu, a desna u spavau. Zatvorila je vrata spavaonice, zastirui pogled na nepospremljen krevet i krenula u dnevnu sobu. Neudobno se smjestila u malen naslonja, a ja ostadoh stajati, neugodno svjestan injenice da smetam. Meutim nezgodan poloaj u kojem sam 69

se zatekao u stvari mi je pomogao da progovorim: iako sam se bojao zamoliti je da vodi ljubav sa mnom, inilo mi se jo neumjesnijim zapodjenuti kurtoazan razgovor s pospanom enom. Duboko sam udahnuo i zagledao se u njezine poluzatvorene oi. Odluio sam da u se baciti u Dunav ako vas danas ne upitam biste li htjeli voditi ljubav sa mnom. Pitao sam se da li da dodam onu toliko uvjebanu uvodnu reenicu, ali mi se to sada uinilo suvinim. Osjetio sam takvo olakanje to sam se napokon usudio progovoriti da mi je na trenutak bilo sasvim svejedno hoe li ona odgovoriti da ili ne. Onda je taj problem rijeen. Pitao si me, dakle nee se morati ubiti. Jednom ste mi rekli da se ne moram obazirati na to ako ponekad i ispadnem budala rekli ste da to nije vano. Nije poteno da me citira kao argument protiv mene same. Nije bilo nimalo nalik njoj da vodi okoline razgovore i ja zauh samog sebe kako joj otresito odgovaram. elite da odem? elite se vratiti u krevet? Pretjerano si drzak... ali to je dobro rekla je, a u oima joj je zasjao onaj topao bljesak, moja zvijezda-vodilja. Ustala je da bi me poljupcem nagradila za moju drskost. Nikada prije nitko me nije tako poljubio i ja sam se jedva odrao na nogama. Posegoh unutar njezinog, sada rastvorenog kunog ogrtaa i obujmih to toplo tijelo. Napokon sam stigao do obale. I dalje se ljubei sa mnom, povela me, hodajui na vrcima prstiju, u sobu u kojoj je bio raspremljen krevet a tada se iznenada odmaknula. Moram staviti dijafragmu i istuirati se. Topla voda ini kou osjetljivijom. 70

Lagano me poljubila u nos prije nego to je zamakla u kupaonicu. Nisam znao to je to dijafragma, ali je injenica da joj je u ovom trenutku potrebno da je topla voda uini osjetljivijom, duboko povrijedila moj ponos. Sigurno joj ne znaim ba mnogo, razmiljao sam iznenada deprimiran. A tada, sluajui rominjanje tua, poeh hodati gore-dolje spavaonicom, udei se kako je sve to ispalo jednostavno. Bio sam prilino ponosan na sebe. Svukao sam se i zavukao pod pokriva, a ona se vratila i uvukla pored mene. Dok mi je prislanjala glavu na svoje vrste a ipak podatne grudi, ljubei moje sputene vjee, ja ispruih ruku prema dolje da bih dodirnuo toplo vrelo njezinog tijela. Kae se da pred smrt ovjeku pred oima bljesne itav njegov ivot. Na onim zavojitim cestama kroz austrijske Alpe, probijajui se izmeu ruskih i njemakih trupa, otkrio sam da je to istina: u jednom trenutku u kojem sam bio siguran u to da e se fijuui rapnel zabiti u moju lubanju u hipu sam, kao na nekom nebeski irokom ekranu, vidio sva zbivanja svojih jedanaest i pol godina. Leei pokraj Maje, vrsto se privijajui uz nju, sada sam doivio slinu halucinaciju ne uoi smrti, ve uoi ivota. Vidjeh malu djevojicu iz susjedstva s kojom sam se u dobi od pet godina igrao doktora. Bio sam je potpuno zaboravio, ali sada sam se ponovno nalazio uz nju i usporeivao njezinu jedva vidljivu malenu brazdu sa svojim siunim izdankom. Ta nam se razlika inila prilino besmislenom, ali kad nas je otkrila njezina majka dobro nas je izlemala. Ponovno sam ugledao majine leprave prijateljice i outio kako se grofiino tijelo ukrutilo kad sam je presreo pred tuem. Ugledao sam tajanstvenu sjenku koja se nazirala kroz bijelu svilu na gaicama Frulein Mozart i osjetio prohladno, pasivno tijelo petnaestogodinje Julike u koju nisam uspio prodrijeti. 71

Sjeanja na moje dugo, krivudavo putovanje paralizirala su me i tokom nekoliko beskonanih, munih minuta bijah sasvim bespomoan. Kao da je naslutila to se zbiva u meni, Maja je prstima blago prelazila mojim vratom i mojom kimom sve dok ponovno nisam dobio erekciju. Pomogla mi je da uem u njezino tijelo, a kad sam se naao unutra, osjetih takvo zadovoljstvo da se nisam usuivao pomaknuti od straha da u sve pokvariti. Nakon nekog vremena ona me poljubila u uho i proaptala: Mislim da u se malko promekoljiti. im se stala micati, ja sam istog trenutka dao oduka svoj svojoj dugo obuzdavanoj elji. Maja me ushieno zagrlila kao da je to to sam izveo neto najljepe to je ikad doivjela. Ohrabren njezinom zadovoljnom reakcijom, ja je upitah kako to da joj ne smeta naa razlika u godinama. Ja sam sebina pohotnica rekla je jedino to me zanima to je moje vlastito zadovoljstvo. Nakon toga smo vodili ljubav, od sunanog poslijepodneva do dubokog mraka. Od tada, od tih nekoliko bezvremenih sati nisam vie mnogo nauio: Maja me pouila svemu to se uope moglo znati. Ipak pouila je pogrean izraz: ona je naprosto pruala zadovoljstvo i sebi i meni. Dok sam otkrivao staze njezinih tajanstvenih prostranstava, ja nisam bio ni svjestan kako nestaje moja neukost. Ona je uivala u svakom pokretu ve samo u tome da dodiruje moje miie i moju kou. Maja nije pripadala onoj vrsti ena za koje je orgazam jedina nagrada za inae mukotrpnu rabotu: voditi ljubav s njom znailo je osjetiti stvarno sjedinjenje, nije to bilo tek zajedniko masturbiranje dvoje neznanaca u istom krevetu. Sad me promatraj upozorila me prije nego to e svriti uivat e u tome. 72

Za vrijeme jednog od naih kratkotrajnih odmora upitao sam je u kojem je trenutku odluila da mi popusti. Je li to bilo u trenutku kad sam ja ve bio spreman odustati i pitao je da li se eli vratiti u krevet? Ne. Donijela sam odluku onda kad sam ti rekla da prebrzo raste i traila da stane pored mene, tamo kod sanduia za pisma. Bio sam zaprepaten. Sada su se svi moji unutranji konflikti i moja lukavstva pokazali uzaludnima i smijenima; a to je, osim toga, znailo da smo izgubili nekoliko dugih, dragocjenih tjedana. Zato mi nije dala nekakav znak ohrabrenja? Htjela sam da ti meni postavi pitanje. Za mukarca je bolje da on zavede enu, osobito ako mu je to prvi put. Bla nikad nije uspio prijei preko toga da je svoj ljubavni ivot poeo s plaenom prostitutkom. Ti nee imati takvih problema. Moe biti ponosan na sebe. Kako zna da sam ponosan? Doista to moe biti uzvratila je. Izrekavi kompliment i sebi i meni, Maja me obujmila rukama i stegnima a potom se okrenula ne isputajui me iz zagrljaja, tako da se sada ona nalazila iznad mene. Ti se malo odmori rekla je a sve ostalo prepusti meni. Zaustavili smo se kad je Maja ogladnjela i dok nam je pripremala neto za jelo, predloila mi je da se odjenem i poem dolje rei svojoj majci da se nisam izgubio. Rekla mi je da se mogu vratiti, jer njezin mu ima ljubavnicu (ba kao to sam pretpostavljao) te e spavati kod nje. Odgovorih joj da mi se ini nepojmljivim da nju moe ostavljati samu zbog neke druge ene. Oh, ne znam, to je vrlo zgodna djevojka rekla je Maja, onako kao usput, ne pokazujui ni znaka ogorenosti. 73

Kako god bilo, zahvaljujui toj zgodnoj djevojci mogli smo provesti no zajedno i ja pooh dolje da se javim svojoj majci. Nisam ak ni uao u stan. S vrata sam joj rekao da sam u zgradi, da ne brine i da me ne eka. Ah, vi pjesnici! Zavrtjela je glavom i tuno se osmjehnula, ponudivi jedino objanjenje za moje greno ponaanje koje joj je palo na pamet. Dok sam se vraao natrag preskaui po nekoliko stepenica, prisegoh samom sebi da u joj sutra kupiti neki lijep poklon. Kad sam se vratio, veerali smo i ponovno se smjestili u krevet samo da bi osjeali uzajamnu blizinu i razgovarali. Naravno, rekao sam Maji da je volim, to je bila istina i jo uvijek jest, i pitao je voli li ona mene. Da ozbiljno je odgovorila. Ali, nauit e da ljubav rijetko kada traje i da je mogue istovremeno voljeti vie od jedne osobe. Hoe rei da ima jo nekog momka? upitah je prestravljen. Pa, svoga mua uzvratila je tek neznatno rastvorivi oi. No ne mora brinuti zbog toga. To shvaanje da ovjek moe voljeti samo jednu osobu uzrok je da mnogi ljudi ive u pometnji. Rekla mi je da joj je ao to nemaju djece i da razmilja o tome da se zaposli kao nastavnica. Kada? Ne odmah. Nakon to me ostavi. Ponovno smo vodili ljubav, i nakon toga opet, sve dok nije dolo vrijeme da ustanem i poem u kolu. Nismo mogli zajedno izlaziti: Maja je rekla da bi se Bla tome usprotivio, zbog ega sam posumnjao da on zna za nas. 74

Bio je vrlo uljudan kad god bismo se sreli i vei dio vremena susretljivo odsutan. Ali ak i unutar ta etiri zida imali smo sve to nam je bilo potrebno hranu, glazbu, knjige i prostranu postelju. Isto onako ivo kao to se sjeam naeg voenja ljubavi sjeam se i toga kako smo se trljali jedno o drugo i njukali se poput pasa a osobito pamtim nae zajedniko rezanje noktiju na nogama pri emu su nam ruke i noge bile tako isprepletene da je pravo udo to smo se samo nekoliko puta porezali. Sve to mora da je utjecalo na moj izgled, ili barem na moje dranje: poeh primjeivati da me ene zamjeuju. Moda je to bilo stoga to sam izgubio onaj izraz oajanja. Pa iako sam i dalje uivao u tome da promatram nepoznate ene, vie nisam dobivao greve u elucu. U koli, moji nastavnici bijahu zapanjeni mojim novosteenim samopouzdanjem, pa su me okarakterizirali kao osobu koja ima dara za vodstvo.

75

7 O promiskuitetu i osamljenosti
Osveta je slatka posebno enama.
Lord Byron

Budui Majinim ljubavnikom bilo je neizbjeno da ponem vjerovati da sve ene posjeduju udesne osobine. Ve samo njezino savrenstvo navelo me da stvorim predodbu o tome da i druge zrele ene iza svojih uzbudljivo razliitih oblika i boja kriju isto takvu divotu. Pretpostavljam da je jedan od razloga zbog kojih su zrele ene oprezne u odnosu prema mladiima i zbog kojeg bi supruzi trebali biti oprezni kad biraju neiskusne nevjeste taj to osoba koja nema mogunost usporedbe ne moe cijeniti ak ni najizuzetnije kvalitete. Ba kao to je govorila Majina sestrina Klri: Na mlade ljude ne moe raunati. Klri je jednom tjedno dolazila posjetiti Maju, a injenica da me uvijek zatjecala kod nje oito ju je uznemirila. Nosila je haljine visoka ovratnika i dugih rukava da bi svoje vitko, seksepilno tijelo sauvala samo za sebe, a njezina je crna kosa uvijek bila uredno zaeljana kao da je upravo izila od frizera. Bila je neto mlaa od Maje, ali njezine su tamne obrve cijelom tom okruglastom, djetinjem licu davale ozbiljan izraz. Nadam se da mi nee zamjeriti to ti to kaem uo sam je kako jednom govori Maji, mislei da ja spavam u susjednoj sobi ali krajnje je budalasto od tebe to gubi vrijeme s tim djeakom. Trebala bi se rastati i potraiti novog mua. Da povremeno odspava s momiem poput Andrsa, u redu, to bih shvatila, postoji i neto to se zove radoznalost. Ali 76

to to si se upustila u vezu s njim, to je ludost. Nema mnogo vremena za gubljenje, zna. Kad sam uao u dnevnu sobu i tako prekinuo njihov razgovor, Klri mi je uputila osmijeh pun neodobravanja. Pomislih kako je zgodna, na neki zlokoban nain. Nakon to je otila, izmeu mene i Maje dolo je do jedne od naih rijetkih svaa. Oh, prestani naposljetku mi je rekla. Klri misli najbolje. Ona me ne moe smisliti. Ne budi smijean, Klri je moja roakinja i eli me samo zatititi. Upozorava me na to da ne bih trebala raunati s tobom. Ali, ja to ionako znam, stoga ne mora brinuti zbog onoga to ona govori. Zatim me je poljubila u nos, to je uvijek oznaavalo kraj naih svaa. Meutim, ni Maja nije mogla a da se ne obazire na Klrino negodovanje u odnosu na mene. Da bi opravdala svoju naklonost, poela joj je priati kako sam ja zapanjujue dobar ljubavnik. Smiljala je prie koje bi ak i kod frigidne opatice rasprile sve dvojbe. Kad sam opet jednom prislukivao njihov razgovor, uh kako joj Maja pria da ja mogu voditi ljubav po dva sata bez prekida. Bit e da su te lude prie djelovale na Klri, jer me poela gledati s onim bljeskom u oima, koji sam sada umio prepoznati. A poela je praviti i opaske na raun vlastite enskosti ak i kad to ne bi imalo nikakve veze s temom razgovora. U toku jedne od naih zajednikih veera spomenula je kao usput (ali istovremeno crvenei) da njezin mu vodi ljubav s njom spavajui, a da ujutro ne eli vjerovati da se to doista zbilo. Da li je to bila istina ili ne, ne bih mogao rei. Ali bijah oaran iznenadnim rumenilom koje ju je oblilo, time kako joj je lice 77

odjednom postalo meko i otvoreno, kao da vodi ljubav dok je u stvari sjedila uspravno za stolom reui meso u najelegantnijoj moguoj maniri. Po njezinu sam licu mogao vidjeti da su joj gaice vlane. Tokom mojih pokuaja da se sprijateljim s Klri, vjerojatno sam najvie od svega uivao u tome da sada mogu pristupati enama ne osjeajui pritom nikakav strah. Ponekad bih joj, toboe nehotice, iz prijateljstva, ovio ruku oko struka. Bilo je to sasvim bezazleno. Dodir njezinog tijela bio je drugaiji od Majinog, a isto tako uzbuuju. U takvim bi me prilikama uvijek odgurnula i nemarno se nasmijala. Jednog dana, dok se njezina sestrina nalazila u kupaonici, ona mi ree: Zna, mislim da poinjem shvaati Maju a zatim je hitro promijenila temu. Nakon toga nije bilo daljnjih otklona od dolinog ponaanja, sve do jedne subote poslijepodne kad je naa domaica pola u kupovinu i ostavila nas same. Klri je ostala jer je bila pozvana na veeru, ali ja se nisam mogao prestati pitati zato se osjeala preumornom da bi pola s Majom, nego je radije ostala sa mnom ekati je, iako smo oboje znali da Maje nee biti due od sat vremena. Pa, sad si pod mojom paskom rekla je, prilino zbunjeno se nasmijavi to da zaponem s tobom? Njezino se tijelo nije uzbibalo samo od smijeha: ponovno sam primijetio da joj je lice postalo meko i otvoreno. Nalazim neodoljivu privlanost u ogoljelom izrazu lica potpuno odjevene ene. A Klri je, osim toga, pitala to da zapone sa mnom. Zavedite me. Uozbiljila se. Zapanjuje me, Andrs. 78

 Pa, sami ste pitali to da zaponete sa mnom. Samo sam pokuavala zapodjenuti prijateljski razgovor. Zar to to vas molim da me zavedete nije vrlo prijateljski pristup? Oito je da ti nema ni osjeaja ni morala, ali to ne znai da mora svakoga suditi prema sebi. Volim svog mua i svoju sestrinu. Ne bih ih mogla izdati ak i da mi se svia. Doista ne razumijem kako moe odravati tu vezu s tobom. To je glupo i ne ustruavam se kazati da sam joj to otvoreno rekla. Trebala bi nai nekog zgodnog ovjeka za koga bi se mogla udati i ostaviti onog svog ugavog mua. Moda e to i uiniti. Pa, ni po emu se ne vidi da ima takvu namjeru. Ve ti je poklonila punih godinu dana svog ivota i to joj je hvala za to? To u ovjeku izaziva gnuanje. Vidio sam da doista misli svaku izgovorenu rije, a ne bi se moglo rei da se i sam nisam slagao s njom. Meutim, dok smo tokom narednih nekoliko minuta nastavili razgovarati na taj nain, oboje smo sa sve veom uestalou mijenjali boje. Naposljetku je Klri ustala i pola k ormaru za knjige, gdje se zadubila u naslove. Dok je stajala tamo, nisam se mogao oteti dojmu da eka da joj priem ak iako to nije eljela. Toj bih situaciji bio odolio samo da sam bio nemoan starac. Prioh joj i poljubih njezino rame, no ona se odmaknu. Grozan si. Osim toga, ne bismo mogli nita uiniti ak i da to elim. Imam svoj ciklus. Bila je to iskrena la. Najvjerojatnije bi osjetila olakanje da sam je prihvatio, ali budui da nisam (ili, tonije reeno, to mi je bilo sasvim svejedno), vie nije pruala otpor. Dok smo vodili ljubav nismo se morali mnogo micati. Njezino su tijelo, 79

od poetka do kraja, potresale eksplozije. Moda zato to se doista nismo eljeli ponovno vidjeti (ona je mene smatrala nemoralnim, a ja nju glupom), tih nekoliko minuta imale su pomaman okus prvog i jedinog susreta. Maja se vratila ranije iz kupovine i zatekla nas u krevetu. Kad je otvorila vrata i ugledala nas, ruku punih zamotuljaka s namirnicama, rekla je s osmijehom: Oho, moram vam se pridruiti, izgleda da se dobro zabavljate. Da, doi promrmljao sam, jedva svjestan svojih rijei. Ali ona je izila i zatvorila vrata za sobom. Klri je ustala, urno se obukla i otila. Nakon nekog vremena, kad sam se usudio pomoliti iz spavae sobe, zatekoh svoju ljubljenu kako slua plou, ita i pui jednu od svojih rijetkih cigareta. Sjedila je u malom naslonjau i ja se sagnuh k njoj, no ona me presijee prije nego to sam uspio bilo to izustiti. Nemoj imati tako tragian izraz. Ja sam kriva, vratila sam se prije nego to ste me oekivali. Volim te. Reklo bi se da si zbunjen. Jo uvijek ne vjeruje u to da je mogue istovremeno voljeti vie ljudi? Da bi mi dokazala da nije ljuta na mene, poljubila me u nos, a zatim ustala i odmotala namirnice. Donijela je kui sve mogue vrste narezaka, svjeeg povra i voa: kobasicu s crvenom paprikom, hladan rostbif, mladi luk, svjee krastavce, krupne crvene rajice, breskve i groe, i sve smo to pojeli, svako malo hvalei hranu. inilo se da nam se oboma razvio silan apetit. Od tog se dana, na odnos poeo gotovo neprimjetno mijenjati. Maja mi nikada nije nita predbacila i ni po emu se nije vidjelo da joj je manje stalo do mene u stvari, sada smo 80

s jo veom estinom vodili ljubav no poela je imati manje vremena za mene. Bilo je sve vie koncerata, predstava i kunih zabava koje nije eljela propustiti. Najee je izlazila ni s kim drugim nego upravo s Klri. Njih su se dvije pomirile, iako Klri vie nikada nije dola k Maji kad sam ja bio tamo. Jedne veeri, kojih dva mjeseca kasnije, kad me Maja oekivala, u njezinoj dnevnoj sobi zatekoh nekog nepoznatog ovjeka kako pije kavu s njom. Predstavila me kao mladog pjesnika, susjeda koji posuuje knjige, a njega kao svog starog znanca. Vrativi se svojoj prvotnoj ulozi, zatraio sam dvije knjige i otiao. Ona me otpratila do vrata i proaptala: Nemoj praviti grimase. Volim te isto onoliko kao i dosada. Ja sam i dalje stajao na vratima i ona me otpusti s njenim poljupcem u nos. Ta njena gesta, koja mi je uvijek bila tako draga, sada mi se uinila poput amara. Pooh dolje i im sam se uspio izvui od majke zatvorio sam se u svoju sobu i zaplakao. alio sam i mrzio samog sebe zbog toga to sam je izgubio, kleo sam i krgutao zubima. Otada mi se esto dogaalo da se, ostavljen, preputam takvom raspoloenju, a razlog je uvijek bilo to to sam previe volio ene.

81

8 O umiljenosti i beznadnoj ljubavi

Takva je ljubav najgora od svih ona ovjeku oduzima apetit.
Honor de Balzac

Maja me otpustila u proljee. Tokom ljeta bio sam zaokupljen uenjem jer sam elio privatno poloiti posljednje dvije godine srednje kole kako bih se na jesen mogao upisati na fakultet. Poto sam poloio maturu i prijemni ispit na fakultetu, poeh si traiti neku enu i nakon mjeseci uzaludnih pokuaja zaljubih se oajniki, beznadno i bez najmanjeg povoda. Bio sam nalik sekretarici koja trai savjet u enskom asopisu i pie o momku koji u uredu ponekad popria s njom, a jednom ju je izveo na ruak. On je ugodan i prijateljski se odnosi prema meni, ali u meni gleda samo kolegicu, ne i enu. Nikada me nije ponovno pozvao da iziemo, iako od devet do pet sjedimo za susjednim stolovima. Draga Ana, jako sam zaljubljena, to da uinim da se on zainteresira za mene? Oajnike strasti poput ove najlake je prepoznati po neizreenoj ali oitoj pretpostavci da nain postoji, da nas na idol ignorira samo zato to ne znamo kako bismo mu otkrili svoje prave vrijednosti. Kad bismo mu nekako uspjeli pokazati kakvi smo u stvari i otkriti mu svu dubinu naih osjeaja ta tko bi nam onda mogao odoljeti? Taj duh optimizma neiscrpan je. Ilonu sam ugledao jednog ranog zimskog poslijepodneva kako mi mae iz bazena kupalita Lukcs. Odlazio sam tamo na plivanje izmeu predavanja. To je neobino mjesto, obnovljena relikvija Otomanskog Carstva: turska kupelj 82

pretvorena u javno plivalite. Bazen je okruen s oko stotinjak zasebnih parnih kupelji, a nalazi se u golemu zdanju koje je vrlo nalik damiji i nadsvoeno staklenom kupolom. Kupalite Lukcs bilo je vikendom i praznicima pretrpano, ali za radnih dana i uredovnog vremena tu je bilo stjecite drutvene kreme: nogometnih asova, umjetnika, glumica, lanova olimpijske plivake reprezentacije, sveuilinih profesora i njihovih studenata, te elitnih prostitutki. Ta raznorodna skupina ljudi imala je jednu zajedniku osobinu, prkosno prpoan pristup ivotu. U vrijeme najeeg staljinistikog terora i fanatinog puritanizma, na tom su plivalitu ene hodale u bikinijima koji su bili zadnji krik talijanske mode. U to vrijeme bio bi to smion pothvat ak i u mnogim zapadnim zemljama; u Budimpeti 1950. to bijae in graanskog neposluha. Posjet kupalitu Lukcs u tjednu poslijepodne u mnogoemu je bio nalik odla-sku iz zemlje. Tamo bismo se osjeali odvojeni od sumorne staljinistike Maarske, iza drevnih, bogato ukraenih turskih zidova, tog velianstvenog mementa prolaznosti okupacijske moi. Nakon to bih se isplivao, obino sam sjedio pokraj bazena i promatrao gotovo nage ene kako se kreu kroz vlaan zrak to je izlazio iz parnih kupelji. Osamljeni veteran jedne divne ali izgubljene ljubavne veze, gledao sam njihova tijela kako promiu pokraj mene dok im se vlana koa ljeska poput neprobojnog oklopa. Tog sijeanjskog poslijepodneva satima sam, pomalo nestrpljivo i izgubljeno promatrao kako nimalo zainteresirane ene prolaze pored mene. A tada, odjednom, pojavila se Ilona, dozivajui me iz bazena. Podigla je ruku iz vode i njezino prijateljsko mahanje ispunilo me silnom nadom, ba kao da je zamahnula arobnim tapiem. Jedva sam je poznavao, a nisam se ak mogao ni sjetiti kako izgleda, ali dok 83

je plivala prema meni, a vidjela joj se samo bijela kupaa kapa i duge ruke, ja donesoh odluku da u spavati s njom. Ugodno je vidjeti poznato lice rekla je izlazei iz bazena, nita ne slutei. Kladim se da me se ne sjea! injenica da se ona sjeala mene, iako smo progovorili jedva desetak reenica na nekoj zabavi, navela me da pomislim kako sam ostavio dubok dojam na nju. Uzvraajui joj takvim osjeajima, stadoh je gutati oima i osjetih iznenadnu erekciju. Svukla je kupau kapu i, uvijajui se u struku, nagnula se na stranu da bi istresla vodu iz uiju, te se spustila na mramorni pod da doe do daha. Potom se okrenula na lea i zagledala u svod. Oarano je promatrala promjenljive bijele are to ih je vjetar stvarao iznad naih glava, otpuhujui snijeg sa staklene kupole i nanosei ga natrag na nju. Razgovarali smo o otroj zimi i izmijenjali neka fakultetska naklapanja. Ilona je bila bibliotekarka i trenutno imala praznike, a bila je zaruena za jednog od mojih profesora. Iako je bila zala u pozne dvadesete, izgledala je poput tinejderke. Imala je krhko, jedro tijelo s malim grudima koje su poskakivale poput teniskih loptica, glatku kou posutu pjegicama i crvenu kosu, koju je nosila skupljenu u konjski rep. Ipak, nikada nisam sreo seksepilniju enu. Usta su joj bila prevelika u odnosu na njezino njeno, ovalno lice, gornja je usnica bila naglaeno podignuta, tako da donjoj usni nije sasvim uspijevalo spojiti se s njom; budui da su joj usne uvijek bile malko razmaknute, stjecao se dojam da one nude cijelo njezino tijelo. Leei uz rub bazena nije imala dovoljno mjesta da se sasvim isprui, pa je noge privukla k sebi. Zbog tog se poloaja njezin trbuh zaoblio i na taj nain se jo vie istakao njezin ispupen Venerin breuljak koji je ve sam po sebi bio neuobiajeno upadljiv. Crne satenske bikini gaice nadigle su se pod njegovim 84

pritiskom, a nekoliko neposlunih dlaica, vlanih crvenkastih vitica, uvijajui se pomaljalo ispod njih. Rado bih vas silovao priznao sam, prekinuvi kurtoazan razgovor ni o emu. inilo mi se da me suvie napadno gleda uzvratila je kao da je pronala odgovor na zagonetno pitanje. Meutim, za nju to oito nije bila neka znaajna zagonetka jer joj je glas zvuao sasvim pribrano. Ne mogu oekivati da mi se istog asa baci u naruaj razmiljao sam u sebi. Uostalom, kako moe biti sigurna u to da neu na sveuilitu priati o njoj? Te bi prie mogle doprijeti do njezinog zarunika. Potpuno sam razumio njen oprez. U to vrijeme jo nisam razmiljao o tome da se oenim njome i doista nisam elio pokvariti njezine izglede kod profesora Hargitaya. Polaskana sam suho je rekla, neto kasnije kad sam joj uputio dojmljiv kompliment. Ona je polaskana, pomislih pomalo nesigurno. Kad god bih ugledao enu koja bi mi se svidjela, prvo to sam inio bilo je da se zagledam u njezine oi, s nadom da u u njima otkriti onaj pozivajui bljesak. Ali ovaj put mi to nije polo za rukom. Kad bih pogledao Ilonino lice, uvijek bih vidio njezine usne, ili pjegav nos ili bih se zagledao nekamo pored njenih oiju, ali nikada u njih. Dok sam due od jednog sata uao uz nju pokraj bazena, elio sam povjerovati da povremeno pomicanje njenih udova izraava njezinu jo uvijek potisnutu i nesvjesnu elju za mnom. Leei na izlizanom mramornom podu, nogu skupljenih uz tijelo, povremeno bi odmicala koljena jedno od drugog, a zatim ih opet primicala. Dok je tako skrivala i izlagala pogledu svoja 85

stegna, miii su joj se pomicali kao da vodi ljubav. Promatrao sam to talasanje njezinog tijela i doista poelio da je silujem. Galama ljudi oko bazena, odjeci njihova smijeha i njihovih povika u toj zatvorenoj prostoriji dopirahu do mene poput ohrabrenja da budem grub, odluan i da naprosto navalim. Dolo mi je da je zgrabim i stutim se na nju kroz onaj crni saten. Ali, budui da je nisam mogao silovati zaljubio sam se u nju. Ispruio sam prste prema njezinoj tanahnoj ruci koja je nepokretna leala izmeu nas i poeo je milovati, oprezno i lagano. Kad sam dopro do njezina nepominog dlana, dodir tih dugih, vitkih prstiju uinio mi se tako divnim kao da oni mene miluju. Primirio sam se, opustio (u meni je bilo dolo do kratkog spoja zbog previsokog napona silovite elje) i odjednom me ispunio krotak, melankolian osjeaj sree. Kada u te vidjeti? upitah Ilonu kad je ustala da ode iz kupalita. Budui da sam u prilikama kad sam imao vie sree nauio da je mudro iskazati sve to mi je na umu, bijah joj uputio komplimente iz kojih je mogla bez dvojbe zakljuiti kakve su moje namjere prema njoj. Ali, ti mi komplimenti nisu pomogli ak ni da ugovorim sastanak s njom. Pa, ponekad dolazim ovamo. Vjerojatno emo se sresti. to moemo uiniti na bazenu? elim biti sam s tobom. Sad odista postaje smijean rekla je, kupaom kapom pokrivi gornje polovice svojih teniskih loptica koje samo to nisu iskoile iz bikinija. Ovaj put se zbunila. Bilo je ve kasno, morala je poi, imala je dogovor sa svojim zarunikom. Mogli bismo se nai nakon toga. Ne pravim tako dalekosene planove. Ti me ne shvaa ozbiljno! pobunio sam se. 86

 Sluaj, to to si rekao da bi me rado silovao bio je lijep kompliment. Nemoj ga sad pokvariti. Kako bi bilo da budemo samo prijatelji, ha? Ilona je ovo izrekla s prizvukom prezira i zlobe i uinilo mi se da je pri tome uivala. Za sada u, pomislio sam, morati biti zadovoljan time da je viam na bazenu. Onda mi barem reci bio sam uporan kad e ponovno doi na plivanje. Nestrpljivo je uzdahnula. Ako me toliko eli vidjeti, pozvat u te na svoje vjenanje. Meutim, ja sam bio nauio razgovarati sa enama, ali nisam nauio sluati ih. Dobro sam poznavao profesora Hargitaya, budui da sam bio njegov student i lan njegove istraivake grupe, a sada sam poeo njegovati to prijateljstvo. Postadoh est posjetilac njegovog sumornog jednosobnog stana koji je bio tako izrazito neprimjeren Iloni da me to ohrabrivalo u mojim najturobnijim trenucima. Taj se stan sastojao od malog, mranog predsoblja, siune, masne kuhinjice i sobe koja je sluila kao dnevni boravak i kao spavaonica, a bila je zatrpana namjetajem koji je izgledao kao da je naslijeen od neke stare tetke skromnih prihoda. Bilo je tu suvie glomaznih stolica i stolova, a svima su se klimale noge, i mnotvo malih svjetiljki, s prevelikim zaslonima, ukraenim resama. Jedino po emu se vidjelo da u tom stanu ivi osoba odana znanju bijahu knjige i poispadale stranice knjiga koje su se s njegovog radnog stola kraj prozora osipale po cijeloj sobi. Zarunik crvenokose pjegavice koja je posjedovala par nogu to su se zavodljivo razmicale i primicale nije imao ak ni krevet. Koristio se starom sofom koju je razvlaio za spavanje. Teko sam mogao zamisliti ivahnu boicu svojih snova u toj pranjavoj, neurednoj rupi. 87

Kada sam je napokon uspio zatei tamo, Ilona je pokuavala poistiti stan. Pridruio sam se profesoru Hargitayu na sofi i tako smo obojica sjedili i promatrali je (a to je stari evropski obiaj) dok se borila da u tu sobu unese malo reda. Na mutnom svjetlu to je prodiralo kroz prljav prozor izgledala je poput kakvog tajanstvenog, seksepilnog anela koji se rva sa silama tame. Pod bijelom bluzom nije imala grudnjak i njezine su se male grudi izluujue kotrljale dok se sagibala i ponovno uspravljala da bi stvari stavila na svoje mjesto. Ima lijepo tijelo uputih kompliment svom domainu, da bih podsjetio Ilonu to osjeam za nju. Privlana je kimnuo je profesor pokazujui za to manje oduevljenja od mene. Zgodan, plavokos ovjek, modrih oiju, bio je tek zaao u tridesete. Bijae malo predebeo, no bila je to ona vrsta debljine koja je samo pridonosila njegovom snanom, upadljivom izgledu. to ste to priali o meni? upitala nas je kad se najzad, daui spustila na stolicu. Gledajui unatrag, zakljuujem da se na odnos uglavnom svodio na to da je promatram kako dolazi do daha. Upustismo se u diskusiju o njezinom tijelu, a bila je to tema koja je i samu Ilonu poticala na prilinu razgovorljivost. Ne znam zbog ega se ene malih grudi ale sjeam se da je rekla. Male grudi su isto tako efektne kao i velike, samo ako ena ne nosi grudnjak. Uzmimo moje, na primjer tako su malene da bi ovjek pomislio da e nestati. Ali ja to ne smatram svojim nedostatkom mukarci me jo vie gledaju da bi ih uspjeli vidjeti. Vjerojatno je to izjavila u raznim fazama naeg razgovora, a ne u jednom dahu kao to sam ja iznio. Kako god bilo, zavrila je raspravu pokazavi na mene. Pogledaj Andrsa, on je ivi dokaz onoga o emu govorim. 88

Toliko napree oi da e mi progorjeti bluzu. Prepreden djeak poudnih oiju. Molim te, Ilona uzdahnuo je njezin zarunik nemoj dovoditi Andrsa u neugodan poloaj. Od onog dana kad sam sreo Ilonu u kupalitu Lukcs prestao sam se zanimati za druge ene te sam neprekidno i sa sve veim arom razmiljao o njoj. Kad bih je na tren zaboravio, njezin mi se lik uvijek iznova vraao s iznenadnom estinom nalik sranom udaru. Postao sam trei u njihovu krugu i ponekad odlazio s njima na predstave ili na veeru u njegov stan; ali uvijek je profesor Hargitay bio taj koji me pozivao. inilo se da me Ilona podnosi s milostivou koja je graniila s neprijateljstvom. Mislim da je tvoj mladi prijatelj besramno zaljubljen u mene potuila se jedne veeri, stavljajui beke nicle na nae tanjure. On me siluje pogledom krajnje gnusno. Mislim da bi mogao pokazati malo ljubomore ili ga izbaciti. Ona se samo ali umirivao me moj domain, upravivi na mene prijateljski pogled svojih modrih oiju. Nemoj je shvaati ozbiljno. Nakon toga klonio sam ih se oko mjesec dana ili neto due. Ali, bijah li obeshrabren? Naprotiv: injenica da je Ilonin zarunik pokazivao vie razumijevanja za moja osjeanja od nje potakla me da vjerujem kako e, ne ostavi li ona njega zbog mene, moda on napustiti nju zbog neke druge djevojke. Tako sam se mogao prepustiti radosnom matanju o danima kada emo ona i ja biti mu i ena. Takva snatrenja o obiteljskoj srei pomogla su mi da se za neko vrijeme drim podalje od nje. Bilo mi je drae da je ne viam tokom tog poniavajueg, prijelaznog razdoblja u kojem je jo zaruena za profesora Hargitaya. 89

Kada vie nisam mogao izdrati, pojavio sam se u njihovom stanu u najgorem moguem trenutku. Sofa je bila razvuena, plahte vlane i zguvane, jedan je jastuk leao na ormariu za knjige a drugi na sagu. Vrata mi je otvorila Ilona. Bila je obuena, ali nenaminkana i, kao sve ene nakon trenutaka ljubavi, zajapurena i nekako odsutna. Bila je poeljnija nego ikad i to me naprosto raspinjalo. Profesor Hargitay je sjedio za svojim radnim stolom: bio je bos, ali odjeven u hlae i koulju i pijuckao je mlijeko. Najzad, najzad uskliknula je Ilona gdje si bio sve ovo vrijeme? Nedostajao si Laciju. Njemu je potreban netko da ga podsjea na to koliko sam divna. Ili moda vie ne misli na mene? S obzirom na okolnosti u sobi se jo osjeao onaj slab, osebujan miris njezine me se rijei kosnue kao vulgarne. Uvijek u te beznadno voljeti neustraivo sam promucao, nainivi pokret koji je trebao pokazati da se samo alim. Zbog ega beznadno? zadirkivala me ona, zavrtjevi svojom izazovnom stranjicom. Kad bi nas Laci ostavio same, mogli bismo odmah uskoiti u krevet. Ili ti to moda ne eli? Prisilio sam se da se okrenem prema spokojnoj osobi koja ju je posjedovala i koja je pila mlijeko. Kad e biti vjenanje? upitao sam. Silno sam elio prikazati se bezazlenim. Veinu veeri provodio sam kod kue koncentrirajui se svom svojom snagom volje na Ilonu, jer sam poeo vjerovati u telepatiju i bio siguran da ona osjea kad mislim na nju. Bio sam uvjeren u to da e moja vjernost, bez obzira na beznadnost mog trenutanog poloaja, utjecati na promjenu njezinih osjeaja prema meni. Ali, jedina mi je nagrada bilo zadovoljstvo moje majke. 90

 Mnogo si ozbiljniji nego prije zakljuila je, nakon to me gotovo svaku veer zatjecala kod kue. Doista sazrijeva. Majko, zaljubljen sam, i to beznadno. Dobro rekla je. Upravo to je ono to ti treba. Poela sam se brinuti da e se istroiti jo prije punoljetnosti. Kako su stvari stajale, ja sam gubio na teini. Jedino to me dralo bila je moja vrsta vjera da se Ilona i njezin profesor ne mogu vjeno voljeti. Ni kada su se napokon vjenali nisam promijenio miljenje. Bijah pozvan na vjenanje, ba kao to mi je Ilona obeala na kupalitu. Bio je to suhoparan ceremonijal koji se odvijao u dvorani za sastanke rajonske vijenice, a nad glavom slubenika koji ih je vjenao dizala se crvena zvijezda i nezaobilazna fotografija Staljina. Taj je slubenik obavljao dunost matiara i savjetnika pri brakorazvodnim parnicama, to je njima bilo zabavno, a to sam ja doekao kao dobrodoao predznak. Sumoran ambijent i pomisao na to da e, im zavri s ovim ceremonijalom, slubenik prijei u drugu prostoriju da se pozabavi rastavama, uvjerie me u to da e ovaj brak u stvari Ilonu pribliiti meni. Od sada, razmiljao sam (trudei se da pritom upuujem ozarene osmijehe as mladoenji, as mladoj), od sada e ona morati ivjeti u onom uasnom stanu, a nee samo navraati u nj da bi iz zadovoljstva razbacala jastuke po podu. Od sada, razmiljao sam, ona e se morati suoiti s dosadnom prozom braka, tim unaprijed predvidivim sijedom novanih briga i prljavog rublja, to vie nee biti kratke, raznolike i domiljate pjesme ljubavnog odnosa. Dosaivat e se i postati razoarana, a tada nastupa moj trenutak. Prilino esto sam se preputao takvim mislima, koraajui neznanom stazom bez ikoga da mi pokae put i sve vie gubei smjer. Obuzet snovima i samim sobom, postadoh zloban, te 91

sam ak uhodio svog prijaznog prijatelja nadajui se da u ga vidjeti s drugom enom i moi to javiti njegovoj supruzi. Cesto mi se dogaalo da na ulici sluajno naletim na llonu, ali mi nikada nije polo za rukom da je nagovorim da ne ode tamo kamo je naumila. Kasno jedne veeri zatekoh je samu u stanu. Sofa je ve bila izvuena za no: na njoj su bile svjee plahte i nov, jarkonaranast gunj. Ilona je bila spustila kosu i spremala se na poinak, ali mi je rekla da sjednem i neto proitam dok se ona istuira i navue pidamu. Koraajui amo-tamo prostorijom i sluajui rominjanje tua, sjetih se da sam isto tako ekao Maju onog dana kad smo prvi put vodili ljubav. Poeh pjevuiti ariju sa ampanjcem iz Don Juana. Ilona je izila iz kupaonice s kunim ogrtaem prebaenim preko pidame. Sluaj rekla je hladno shvaam da je za izopaenog maloljetnog delinkventa poput tebe ovo prilino sugestivna situacija. Ali, zucne li samo jednu rije o tome kako bi me rado silovao ili neto slino, slomit u ti jednu od ovih starih stolica na glavi, ozbiljno ti kaem. U skladu s tim, odluio sam saekati zgodniju priliku kad e biti bolje raspoloena. Budui da nisam elio odmah otii, vodio sam s njom uljudan razgovor i pritom gledao u sag. Nikada vie nisam vidio Ilonu u njezinom crnom bikiniju, ali sam ustrajao u svojoj strasti za nju gotovo pune dvije godine.

92

9 O tajni Don Juana

Genij nikada ne ezne za onim ega nema.
Sren Kierkegaard

Postoji li ivot prije smrti?

Nepoznati Maar

Ne bih elio da italac stekne dojam kako je ta moja neuzvraena ljubav bila sasvim beskorisna vjeba iz samoobmanjivanja. U Maarskoj je to bilo vrijeme hirovitog terora, kad je kod policije vladala velika potranja ne samo za visokim vladinim i partijskim slubenicima, ve i za piscima, znanstvenicima, studentima, kazalinim reiserima, pa ak i baletanima i filmskim statistima. Budui da sam kao student i autor nekolicine objavljenih pjesama bio upuen u zbivanja na Sveuilitu, osobno sam poznavao velik broj ljudi koji su bili odvedeni u toku noi. Doista, bilo je vrlo teko odrvati se luakom strahu, i sumnjam da bih se bio mogao odrati relativno smirenim tokom svih tih zbivanja da nije bilo moje opsjednutosti Ilonom. Kao to vjerojatno pamtite, ivio sam u istoj zgradi s mojoj prvom ljubavi, Majom. Nakon to smo se godinu i pol dana suzdrano pozdravljali kad god bismo se sluajno sreli u naem dizalu od rezbarena drveta i stakla, ja sam ponovno poeo povremeno posjeivati Horvatove. Bla je bio oito prekinuo sa svojom mladom ljubavnicom i sad je veinu veeri provodio kod kue sa enom. ivjeli su zajedno poput dvoje starih prijatelja koje je vezivao zajedniki zamor vanbranim 93

avanturama. Maja je bila lijepa kao i uvijek, ali nekako manje ustreptala, i vie nije posjedovala onaj topao, ironian osmijeh. S druge pak strane, Bla, nabit, onizak ovjek, irokih gesta, doimao se pun energije. Odbacio je svoju odmjerenu uljudnost prema meni i, bez obzira na osebujnu pozadinu naeg odnosa, na kraju smo postali prilino skloni jedan drugom. Roeni glumac, mada to nije bio po zanimanju, rado je priao razne dogodovtine i oponaao ljude. Za vrijeme rata bio je pripadnik ilegalne socijaldemokratske partije, pa smo uglavnom razgovarali o politici i o, u posljednje vrijeme uestalom, valu hapenja. Jedne veeri dok smo sjedili u njihovoj knjigama optoenoj dnevnoj sobi, koja je u meni budila sasvim drugaija sjeanja, Bla mi je opisao susret sa svojom nekadanjom ilegalnom vezom, tadanjim zamjenikom ministra, Gyrgyjem Marosom, nedugo prije nego to je ovaj nestao. Maros je u ime starog drugarstva zamolio Blu da ostane s njim u uredu dok bude telefonirao efu policije da mu se poali na to da ga slijede. ef dravne sigurnosti uporno je tvrdio da njegov dragi prijatelj Maros, jedan od najpouzdanijih drugova, bez sumnje halucinira, ali ako ga doista slijede da to mora biti neka glupa greka. Rekao je da e odmah provjeriti i nazvati ga. Maros je jedva imao vremena prenijeti Bli to je reeno na drugom kraju linije, kad je telefon ponovno zazvonio. Ovaj put bio je to kratak razgovor, a nesretni ovjek nije se ak ni potrudio da vrati slualicu na svoje mjesto. to je rekao? upitao je Bla. Rekao je samo ovo: Ima pravo, doista te slijede. Opisujui tu scenu, Bla je stao pokazivati kako je Maros ustao od stola, kako je koraao gore-dolje prostorijom, maui stisnutim pesnicama. Zato Bla? Zato? elio je znati. 94

Taj je ovjek pomogao likvidirati svoju partiju godine 1948. kada su du cijele Istone Evrope nestajale socijalistike partije, i ja nisam mogao a da se ne ponem smijati poetinoj pravednosti njegova pada i Blinom savrenom prikazu njegove ogorene zbunjenosti. Zato?! ponavljao je Bla to uzaludno pitanje i na kraju se stao smijati zajedno sa mnom. Maja je ostala ozbiljna. Ne vidim to je vama dvojici tako zabavno u svemu tome mrano je rekla. Ali nama se elja zamjenika ministra da nae neko objanjenje inila sve urnebesnijom. Zato?! Zato?! ponavljao je Bla, koraajui amo-tamo i diui ruke u zrak, s oitim uitkom ismijavajui nepravedno optuenog ovjeka. Zato?! Bio je to posljednji put da sam vidio Blu. Nekoliko dana nakon toga i on je uhapen. Maja se zaposlila kao nastavnica u srednjoj koli. Kad god bih je otiao posjetiti alila se na vrijeme, na to da nema dobrih filmova i na nestaicu jaja i mesa. Kada sam je jednom upitao kako bih joj mogao pomoi, na tren ponovno ugledah onaj bljesak u njezinim oima. Doi, poljubi me rekla je. Na sebi je imala svoj stari, uti kuni ogrta i dok sam joj se pribliavao raskopala je gornju dugmad dajui mi na znanje da se sjea naina na koji sam uvijek zapoinjao voditi ljubav s njom ljubei njezine mile grudi. estoko me poljubila kao da jezikom priziva nau prolost. Meutim, ubrzo zatim se odmakla. Kad sam nesretna, frigidna sam priznala je s tihim oajanjem. Nekoliko tjedana poto je njezin mu uhapen, Maja se odselila iz nae kue i preselila k nekoj svojoj kolegici iz kole. 95

to se mene tie, ja bijah redovan posjetilac studentskih sjedeljki na kojima smo obino raspravljali o budunosti Maarske nakon sloma komunizma. uo sam da me policija proglasila nepouzdanim elementom i da se kod naeg domara i mojih kolega studenata raspitivala o meni. Nakon to sam neko vrijeme bio izbezumljen od straha i nakon to bih se skamenio na svaki neoekivani zvuk, uvjerih sebe da ak i da me pretuku to ne moe biti gore od ove neprekidne strepnje. Nastavio sam viati Ilonu kad god je to bilo mogue i nieg se nisam toliko plaio koliko njezinih loih raspoloenja. Profesora Hargitaya drai njegove supruge nisu uspijevale tako rastresti. Postao je nervozan i vie nije gledao ljudima u oi. Svia ti se Ilona, zar ne? upitao me jednom dok se ona nalazila u kuhinji. Ne elim te dovesti u nezgodan poloaj brzo je dodao samo elim znati. Ne bih ti zamjerio da ti se svia, napokon ona doista jest privlana. Ali te molim, Andrs, molim te da mi kae ako dolazi ovamo sa zadatkom da me pijunira. Zbilja, Laci usprotivila se Ilona koja nam se pridruila na vrijeme da uje njegovu molbu nemoj se ponaati idiotski. Laci se nije obazirao na nju. Molim te, Andrs usrdno me zaklinjao, a lice mu se ak orosilo kapljama znoja reci mi to ele znati o meni. Ilona je to pokuala izokrenuti na alu. Ostavi mog deka na miru! ele da otkrijem rekao sam mu zato nikada nisi imao djevojku koja je lan partije. To je smijeno! Zar imaju podatke i o takvim stvarima? Ta to je bezumno. 96

 Pa, sam si me pitao to ele znati. Ali, podaci su im nepotpuni! usprotivio se. Ja jesam imao djevojku koja je bila lan partije. Izlazili smo gotovo godinu dana! Tono. ele da saznam zato si je ostavio. Povjerovao mi je, i Iloni je trebalo dosta vremena da ga barem donekle povrati u njegovo staro, spokojno stanje. Oprosti napokon mi se stao ispriavati iznosei svoje bojazni. Najgore u cijeloj ovoj prokletoj policijskoj dravi nije ono to ti ine nego ono to bi ti mogli uiniti ako kojim sluajem ponu razmiljati o tebi! To me izluuje. Ilonino ispriavanje zbog njegova nepovjerenja pruilo mi je mnogo vie zadovoljstva. Htjela me poljubiti u elo, ali ja sam bio bri, pa me poljubila u usta. Kratak dodir suhih nespremnih usana krije u sebi osobitu dra. Mudar si ti agent-provokator, nema to prokomentirala je Ilona ponovno se utjeui svom uobiajenom podrugljivom nainu. Kae se da postoji put do svakog enskog srca, a kako sam ja sebe smatrao zgodnim i armantnim, pretpostavio sam da je za moj neuspjeh kod Ilone kriva neka greka u mom karakteru ili u mom poimanju stvari. Jo uvijek sam imao obiaj u knjigama traiti rjeenje svojih problema, te sam tako pokuao proniknuti u tajnu neodoljivosti, prouavajui stranice posveene Don Juanu. Ali, to mi nije pomoglo. Molireovog Don Juana resila je oholost i odvanost ali je inae bio prilino nespretan tip koji je svuda izazivao neprilike; a iz Shawove verzije dalo se zakljuiti da ovjek koji eli imati uspjeha kod ena mora biti netrpeljiv prema njima i bjeati od njih. Kako mi se inilo, jedini umjetnik koji je doista razumio Don Juana, bio je 97

Mozart. Prema libretu, Mozartov se Don nije mnogo razlikovao od Molireovog, ali je glazba govorila o velikom ovjeku. Nevolja je bila u tome to nisam mogao pretoiti glazbu u psiholoki rjenik koji bi mi omoguio uvid u njegovu osobu osim to se jasno razabirala Don Juanova ljubav prema ivotu i irok raspon njegova senzibiliteta. Psihoanalitiki eseji o Don Juanu nisu mi uope koristili. Oni su ga prikazivali kao nerealiziranog homoseksualca ili kao egocentrika koji je imao kompleks manje vrilednosti, ili pak kao psihopata koji nije imao osjeaja za druge sve u svemu, kao emocionalnog bogalja koji bi jedva uspio zavesti ak i djevojku na pustom otoku. Nisam vidio kako bih se slijedei njegov primjer mogao pribliiti Iloni. Oporavio sam se od beznadne ljubavi i proniknuo u tu tajnu zahvaljujui eni koja me smatrala Don Juanom. ua je bila onia, zdepasta etrdesetogodinja domaica. Sretao sam je na kunim zabavama gdje je imala obiaj izluivati uzvanike na taj nain to bi ih pozdravljala isputajui usklike olakanja. Tako mi je drago da vas vidim! ula sam glasine da ste uhapeni! Ona nas je, osim toga, podsjeala na mogunost kineske okupacije Maarske i upozoravala na neizbjeno unitenje koje nam prijeti od amerikih atomskih bombi. Pitam vas rekla je jednom glasno, dok je raspoloenje u drutvu raslo, a njezin suprug tapao stranjicu neke druge ene pitam vas, kakve veze ima borba protiv komunizma s unitenjem ove zemlje? Zato Amerikanci ele nas bombardirati? Zar nismo dovoljno propatili od Rusa? Njezin je mu bio istaknuti graevinski ininjer, naoit, visok ovjek, leernog ponaanja i raznovrsnih interesa sjajan kozer, omiljen kako kod ena tako i kod mukaraca. Jedino to je uz 98

takvog mua preostajalo toj neupadljivoj, zanemarenoj supruzi bilo je da bude tjeskobna. Moji su prijatelji govorili da je ua neurotina, ali ja sam smatrao da je njezina stalna zabrinutost zbog masovnih katastrofa u stvari vjet nain samokontrole. Ako ve nije mogla potisnuti svijest o tome da ju je priroda zakinula, barem je svoje osobno nezadovoljstvo pretakala u teme o kojima se moglo raspravljati. Ipak, bilo je vrlo vjerojatno da e jednog dana doi do one toke kada vie ni sama nee znati zbog ega je stvarno uznemirena. Za vrijeme jedne sjedeljke na koju je ua dola sama, bez supruga, pokuala je uzbuniti uzvanike zbog porasta huliganizma u Budimpeti. Inae poletno nastrojeno partijsko glasilo, koje je svoje uznemirujue izvjetaje uglavnom ograniavalo na vijesti iz stranih zemalja, bilo je nedavno objavilo napis o vozau autobusa koji je bio napadnut kasno nou dok se vraao kui i kojemu je bilo opljakano sve to je imao, ak i gae. Budui da je to bilo jedino slubeno priznato nedjelo koje se zbilo u naem gradu i budui da se to dogodilo jedne od prvih, studenih noi listopada, nezgoda do gola skinutog vozaa razmahala je matu graanstva. Za samo nekoliko dana, ako je bilo vjerovati svim glasinama, u glavnom je gradu preostao jo vrlo mali broj potpuno obuenih mukarca i nesilovanih ena. Meutim, ua je uzaludno pokuavala jo snanije razbuktati tu prolaznu zabrinutost zbog siledija koji vrebaju po mranim ulicama. Naposljetku je odluila napustiti drutvo prije nego to je bilo tko drugi kretao, negdje oko jedanaest sati, i eljela je da ju netko otprati kui. Muvala se meu gostima, obraajui se svima istovremeno, ali nikome osobno. Moram ii, ali naprosto se ne usuujem poi sama. Bila je mala, bezlina enica koja mora da je jako voljela slatkie: tijelo joj bijae oputeno i mlohavo, a 99

struk joj se uope nije vidio. U suprotnosti s njim, lice joj je bilo mravo, unezvijereno. Silno me podsjeala na kakvog sirotog miia. Netko joj je predloio da pozove taksi, ali ona se pravila da nije ula taj prijedlog. Ide li tko u mom smjeru? ponavljala je, cijelo vrijeme upravljajui promiljene poglede prema meni. Ja sam bio jedina muka osoba bez pratilje i sjedio sam sm u kutu, pun nade oekujui da se pojavi Ilona. Izgledate kao da alite samog sebe rekla je ua pribliivi se mojoj stolici. I alim uzvratih ozbiljno. Sjela je na rub oblinje sofe. To je divno dodala je, s plahim ali susretljivim osmijehom. Divno je to to jo uvijek moete aliti samoga sebe. To znai da jo uvijek vjerujete kako zasluujete da budete sretni. Svatko zasluuje da bude sretan izjavio sam stisnutih usana, dajui svojim rijeima prizvuk definitivne tvrdnje, elei je se rijeiti. Oh, nisam sigurna. S mukom je izvlaila rijei. Nisam uvjerena u to da i ja to zasluujem. Zato? Pa, nije ba uitak pogledati me. Besmislica. Vrlo ste zgodni. Lijepo je od vas to to kaete, Andrs. Ali da sam doista zgodna dodala je s izazovnim osmijehom mislim da ne bih imala toliko muke da pronaem nekoga tko e me otpratiti kui. Nisam mogao zakljuiti boji li se ua huligana ili pokuava koketirati sa mnom. Zakljuio sam da bih s njom mogao imati ansu. Ipak, pomisao na to da bih bio nevjeran Iloni, i to s tako 100

neprivlanom enom, inila mi se isuvie poniavajuom da bih se predugo zadrao na njoj. Budui da nisam nita odgovorio, ua je potiteno nastavila. Moj mu radi kod kue. Nisam ga htjela smetati, ali mislim da e biti najbolje da mu telefoniram i zamolim ga da doe po mene. Nije mi preostalo nita drugo nego da popustim i tako je se otarasim. im smo izali na ledeni vjetar zaalih zbog svoje galantnosti. Ne bih vas gnjavila da me pratite kui po ovakvom vremenu rekla je ua ali sve te prie koje se raspredaju uasno me plae. Ne bih eljela da me napadne kakav zloinac Koraali smo najbolje osvijetljenim ulicama u gradu i osim ponekog policajca nismo vidjeli ni ive due. To je jedva etiri bloka odavde rekla je opravdavajui se, kad sam podigao ovratnik kaputa trudei se da mi u usta prodre to je mogue manje hladnog zraka. Meutim, inilo se da je moja mrzovolja samo potie. Poela je govoriti poput kakvog djevojeta. Pretpostavljam da momak poput tebe mora imati mnotvo djevojaka. Zavisi... odgovorio sam s drskom nemarnou ovjeka koji gotovo dvije godine nije pipnuo nijednu enu. Bila mi je nesimpatina zbog svojih pokuaja da mi laska, kad sam se ja osjeao tako nezainteresirano. Postavljala mi je pitanja o meni, na koja sam odgovarao kratko, podrugljivim tonom. Zamijetio sam da se prema njoj odnosim na isti nain na koji se Ilona odnosila prema meni. Iako sam pokuavao otupjeti otricu svojih rijei na taj nain to sam im davao prizvuk podrugljivosti, ba kao to je Ilona 101

inila u odnosu sa mnom, osjeao sam stvarnu netrpeljivost prema ui. ak i kada bih Iloninu otresitost uzimao srcu, uvijek sam se tjeio milju da ona ne moe doista misliti to to govori. Sada sam odjednom shvatio da je i te kako mogla to misliti, da je prema meni osjeala ono isto to sam ja osjeao za uu dok sam koraao pokraj nje pod naletima ledenog vjetra i smatrao je pravom napau. Poeh je sluati s oajnikim osjeanjem da pripadamo istoj vrsti. ua je, po svemu sudei, uoila moje poveano zanimanje za ono to je govorila: njezin je glas prestao biti dosadno monoton i zadobio je melodinost opreznog ushita. Govorila je o svojoj djeci: imala je etverogodinju ker i sina od osam godina, iji su rezultati u koli bili prilino problematini. A ja mu ne mogu pomoi onoliko koliko bi to mogao njegov otac, posebno ne u matematici rekla je ua, zaustavivi se pod ulinom svjetiljkom i iznenada ostavi bez daha. On ima tako malo vremena za djecu, uvijek je na putu. I ovog tjedna je odsutan, radi na popravku nekakve uruene brane. Isprva mi se inilo da je nisam dobro uo (njezin je glas zatirao vjetar), ali potom je dodala, kao uzgred: Da, prilian broj veeri provodim sama. Stojei pod ulinom svjetiljkom, dok se iza nje prostirala pusta aleja i glomazni, opinski stambeni blokovi, ua se u kaputu doimala vitkijom nego to je bila na zabavi, bez njega. Ja joj ovih ruku oko ramena. Ba kao to sam mislila rekla je, s jedva zamjetljivim prizvukom kivnosti u glasu. Rekoh sebi, im sazna da mi mu nije kod kue, poet e se drugaije ponaati. Moja ruka spuznu s njezinog ramena. Ja sam, u stvari, zaljubljen u jednu enu, a ne mogu je ak ni nagovoriti na to da se nae sa mnom. Zaljubljena je u svog mua. 102

 Ne vjerujem ti uzvratila je ua nervozno se nasmijavi. To to sam povukao ruku s njezinog ramena oito ju je uznemirilo. Sve si to izmislio nastavila je uvrijeeno. Nikada nisam ula da bi neka ena mogla biti nevjerna svom muu ako je zaljubljena u njega. Prevelik si ti Don Juan da bi gubio vrijeme s takvom enom. Znam ja kojoj ti vrsti pripada trudi se samo oko onih ena za koje zna da su ti dostupne. Moda uope nisam toliko proraunat. Ti ak i ne vidi enu ako misli da nema izgleda kod nje. Tebi sam na zabavi rekao da si zgodna, nisam li? Nastavismo se tako cjenkati oko koliine potovanja koju traimo da bismo progutali svoj ponos. Ja sam prvi popustio. Jesi li ljuta na mene? upitah sjetno, priavi blie ui. Stavila je moju glavu meu svoje dlanove s navuenim rukavicama i propela se na prste da me poljubi. Zatim je povukla ruke i, privijajui se i dalje uza me, skinula rukavice ispruivi ruke iza lea. ak i kroz kapute koje smo oboje imali na sebi mogao sam osjetiti kako joj srce tue. Pod sjajem uline svjetiljke odjednom mi se uinila lijepom: zaarenost je zaoblila njezino mravo lice. Poto je skinula rukavice, ona stade otkopavati moj kaput i moje hlae i posegnu za mojim penisom. Kada me dotakla, poe drhturiti. Osjetih se neugodno zbog toga to je toliko privlaim. Naprosto je smijeno kako mukarci djeluju na mene uzdahnula je gotovo bolno, ne odobravajui svoje ponaanje. Nakon nekog vremena, odmakla se od mene i namrtila. Ne bi me smio ovdje ljubiti. Naie li tko, vrlo je vjerojatno da e me prepoznati. Pokazalo se da stojimo kraj kue u kojoj je stanovala, tono pod ulinom svjetiljkom i ja nisam mogao a da se ne zadivim njenoj sposobnosti da se tako prepusti 103

trenutku. Ali ak i nakon to je tako otvoreno pokazala svoju elju, pozvala me unutra na vrlo konvencionalan nain: Hladno je, hoe li ui na pie? Kad smo uli u njezin stan, ona me pozvala u kuhinju gdje je iz ormaria poela vaditi raznorazne boce pia. Ne pijem priznadoh. Kad sam bio djeak jednom sam se jako napio i od tada ne mogu ni pomirisati alkohol. I to si izmislio. Nisi ti vrsta mladia koji bi bio trezvenjak. Sjedei u njihovoj blistavoj, bijeloj kuhinji, osjetih se smeten, poput bolesnika u bolnici, kojem je potreban lijenik da mu kae to da ini. Poeljeh da mogu naprosto otii. Da li sam bio zaljubljen u Ilonu? Zar mi se ua jo prije samo pola sata nije inila neprivlanom? Ona je moda poznavala vrstu kojoj ja pripadam, ali je ja sam nisam poznavao, stoga odluih da se prepustim njezinom uvjerenju. Uzeo sam aicu konjaka koju mi je ponudila, ispio je u jednom gutljaju i poeo divljaki kaljati. Tiho! prosiktala je ua, iskljuivi svjetlo. Probudit e djecu! Kada sam prestao kaljati, ona poloi svoju glavu na moje rame. Ja nisam tako slobodna kao ti. Meni je potrebno pie. Vrcima prstiju je prola mojim licem kao da me eli vidjeti dodirom. Prava srea to smo veeras sreli jedno drugo. Gyurija nema ve dva tjedna, a toliko sam se nadala da e se neto dogoditi. Ipak, nita se nije dogaalo. A on se sutra vraa. Upotrijebila je tolike rijei (a njezini su zagrljaji inili stvar jo gorom) samo zato da bi mi rekla da je jedino to je eljela bio bilo kakav mukarac prije nego to joj se mu vrati. Pretpostavljam da je znala da e meni to biti svejedno.

104

Budui da se nisam ni pomakao, ona je iznenada omlitavila. Moj mu kae da nisam privlana. Nalazi li da ima pravo? Besmislica. Poeh je ljubiti i svlaiti. Besmislica. Uvela me u sobiak, tik uz kuhinju. Ovdje se nalazi samo uzak krevet, ali tu smo daleko od djeje sobe. Ne moramo se bojati da e nas uti. Stojei na tom uskom prostoru izmeu zida i kreveta, bijasmo priljubljeni jedno uz drugo dok smo skidali odjeu. Osamnaest godina sam u braku proaptala je ali ti si tek moj etvrti ljubavnik. To znai da si imala vie uspjeha od mene. Uhvatih je da bi utonuo u njezino krupno tijelo. Ne mora lagati da mi ugodi. Znam koliko ena mora da si imao! Ali ja nisam ljubomorna. Spustismo se na uzak krevet, a moja su lea bila priljubljena uz leden zid. Ali dok sam se pokretao iznad nje njena me podatna, topla put obgrlila poput udobnog gunja i ja joj stadoh cjelivati grudi. Znala sam uskliknula je s ushienim zauenjem znala sam da si ti lupe! A tada me, iz razloga koji su mi bili sasvim nedokuivi, pokuala odgurnuti od sebe i poela se uzrujavati. Mislim da ti ne bih trebala dozvoliti. Ti me ne eli zapravo. ini mi se da ti zna sve o meni odbrusih joj prema tome bi trebala znati to osjeam. uino se raspoloenje ponovno promijenilo, i to isto tako brzo. Rekla bih priznala je, povjerljivo rastvorivi svoja stegna da eli ono to moe dobiti. 105

10 O leernosti
Sloboda je prepoznavanje nunosti.

Friedrich Engels Moja veza sa uom nije potrajala ni do kraja zime. Njezin suprug nije mario za nju kao za enu, ali je bio ljubomoran, tako da smo imali vrlo malo prilike za sastanke. Premda je mogla dolaziti k meni rano poslijepodne dok se moja majka nalazila na poslu a njezina djeca bila izvan kue, ipak smo se morali sastajati kod nje da bi se ona mogla javiti na telefon ako je on nazove. Uvijek bi nas smjetala u nekadanju djevojaku sobicu, pokraj kuhinje. Bilo mi je drago to je one prve veeri kad smo se nali zajedno, u mraku nisam mogao dobro vidjeti. Sa svojim visokim, ali nedovoljno razmaknutim, bijelo okreenim zidovima, golim daanim podom i jednim malim etvrtastim prozorom gotovo u visini stropa, ta je elija bila arhitektonski spomenik poloaju sluinadi u predratnoj Maarskoj. Sada, pretvorena u gostinsku sobu, nije izgledala nimalo bolje. Nije u njoj bilo ni sagova ni zavjesa, a jedina dekoracija bijae neukusan uljeni pejza, ona vrsta drljotine u zelenim tonovima kakve su preprodavai neko nudili od vrata do vrata. Nije tu bilo ak ni dovoljno prostora da se stavi stolica: cjelokupno se pokustvo sastojalo od komode i uskog kreveta. Budui da u vrijeme naih sastanaka u stanu nije bilo nikoga, esto sam se pitao zato moramo voditi ljubav na tako otunom mjestu. Ti oito ne eli da se tvoji gosti predugo zadre jednom sam rekao ui. Ovdje mi je lake poistiti za tobom odgovorila je. 106

Pomislio sam da je barem mogla rei za nama. Isprva, sve to nije naruavalo nae trenutke sree. Moda je uino tijelo doista bilo pretjerano punano, ali bila je to zaarena punoa. Mogao sam je uvjeravati s najiskrenijim ushienjem da nema razloga da se osjea manje vrijednom od bilo koje druge ene. Ipak, to to sam joj govorio nije bila potpuna istina. Njezin posvuda omiljen mu bio se ozbiljno potrudio da joj uniti samopouzdanje, i kratka veza s devetnaestogodinjim mladiem nije ga mogla povratiti. uine drai i njezin ar zaplamsali bi samo u rijetkim trenucima. Inae je uvijek bila blijeda i doimala se unezvijereno, kao da joj je upravo pobjegao vlak. Strasno bi uivala sve dok ne bi postigla orgazam a odmah potom pretvarala se u nezadovoljnu staru curu. Da nisam pourila, ti se uope ne bi obazirao na mene esto se alila, dok bi jo drhtala od zadovoljstva. Moda zbog toga to joj je bilo potrebno da omalovaava druge kako bi se osjetila sigurnom u sebe, ili zato to se bojala da e me izgubiti, uvijek se trudila da mi na rastanku kae neto neugodno. Nemoj se pred svojim prijateljima hvaliti da ima vezu sa mnom! ili Izgleda tako neuredno, zato se ve jednom ne oia? Te su mi primjedbe poele ii na ivce. Ne elim biti odgovorna za emocionalnu stabilnost jednog djeaka rekla mi je za vrijeme naeg posljednjeg susreta u toj pustoj eliji. Izgledala je izvrsno, bila je upravo navukla tamnoplavu haljinu od baruna koja je isticala njezinu blijedu put i na pozadini bijelih zidova davala joj izuzetnu privlanost. Ne bih htjela da postane suvie ovisan o meni nastavila je, to nije bilo prvi put. Osim mene, trebao bi nai jo kakvu djevojku. 107

 Ve sam je naao priznadoh iskreno, iskoristivi tu priliku da joj saopim novost. Te sam zime bio sklopio neka nova poznanstva. Studenti Akademije dramskih i filmskih umjetnosti pohaali su seminar iz marksizma i lenjinizma zajedno s nama na Budimpetanskom sveuilitu te smo se tokom dosadnih predavanja esto uputali u razgovor. Ti mladi glumci i reiseri smatrali su sve nas pretjerano ozbiljnima, ali su to primali sa simpatijom i esto nas pozivali na svoje zabave. Tako sam upoznao jednog od njihovih nastavnika, Imrea Vadasa, krupnog kamermana koji je volio jesti sirovo meso. Bio je to rumen seljaki sin iz puste, ali je odlino govorio francuski i jezike svih ena. Imreov ivotni moto bio je: Nita nije tako jednostavno kao ivjeti brzim tempom. Postadosmo dobri prijatelji. Kada je bio raspoloen, rado mi je priao o svojim ljubavnim dogodovtinama, od kojih je jedna bila osobito zanimljiva. Nekoliko mjeseci ranije dobio je zadatak da snimi kolor dokumentarac o seoskom vjenanju. Na svadbi je, kad je poeo ples, ugledao zgodnu djevojku koja mu se svidjela i koja mu je uzvraala njegove tamnooke poglede. Zavrivi snimanje, Imre ju je zamolio za ples, ali nije mogao poduzeti nita drugo, jer je sljedeeg jutra odlazio odatle. Ona je bila uiteljica u maloj lokalnoj koli te nije dolazio u obzir nikakav prenagljen, otvoren prijedlog. Djevojka bi mogla napraviti scenu, a Imre je elio iv otii iz tog blatnog, od boga zaboravljenog ali bogobojaznog sela. Nisam znao to da uinim! sjeam se kako je rekao, jo uvijek ne vjerujui da se bio naao u takvu poloaju. Pala mi je na um jedna ideja. Stolovi od svadbene gozbe bili su gurnuti uza zidove, a na svakom od njih nalazila se vaza s velikim buketom rua poklonjenih mladencima. Kako bi bilo da joj to kaem pomou cvijea? upitah samog sebe. 108

Bio je to otrcan tos, ali moda uspije. ak i ako bude okirana mojim prijedlogom, ta e joj golema kita cvijea odvui panju pa se nee suvie glasno protiviti. Stoga sam se zaustavio tono u pola plesa elio sam je zbuniti i priao jednom od stolova. Izvukoh cvijee iz vaze i vratih se k njoj. Pruio sam joj rue iz kojih je kapala voda i koje su me, uz to, bole i rekao: Poklonit u vam ove divne rue, ako mi dozvolite da provedem no s vama. to se dogodilo? Pristala je. Pritom je, naravno, ljupko pocrvenjela. Stari moj, kaem ti, vrijedilo je nabosti se na te rue. Ta me se pria silno dojmila i ja odluih da u slijediti Imreov primjer prvi put kad u svojoj blizini ugledam kakvo cvijee. Tjedan dana kasnije, sluajno sam se, kasno jedne veeri zaustavio kod kavane Tulipan. Tamo je sjedila sama ivahna, plavokosa ena koja je bila rastavljena, a koja je, kako se prialo, nedavno raskinula sa svojim ljubavnikom. Povremeno sam viao Boby, jer to je bio njezin neobian nadimak, na kupalitu Lukcs, gdje sam se tako nepromiljeno zaljubio u Ilonu. Boby je imala trideset etiri godine i bila sjajnog izgleda, osobito u svom plavom bikiniju: imala je tako vrckavu stranjicu, takve zamamne grudi, da me je esto spopadala elja da ih joj otkinem i ponesem kui. Uvijek se nalazila u drutvu nekog zgodnog momka koji ju je obino pratio na nekoliko koraka udaljenosti. Ona se kretala bre od veine ljudi. Jednom smo se upoznali na nekoj zabavi i ona bi mi povremeno, kad bismo se sreli, dobacila poneko pitanje. Svirala je drugu violinu u Budimpetanskom simfonijskom orkestru. Bila je to senzualna ali nezavisna ena koja je imala obiaj zavriti s mukarcima po kratkom postupku ako se nisu ponaali po njenoj elji. Prije nekoliko dana bila je izbacila 109

kipara s kojim je ivjela i sada je ako moje informacije ve nisu bile zastarjele bila slobodna. U svakom sluaju, sjedila je sama u toj kavani, a na stolici pored nje nalazio se njezin koveg s violinom. Zakljuih da je dola nakon koncerta da popije posljednju kavu prije nego to poe kui. Pozdravih Boby s galantnim naklonom i ona mi dade znak da joj se mogu pridruiti. Hodala je brzo, ali inae nije bila od onih neurotino uurbanih osoba posjedovala je izrazitu dostojanstvenost, osobito dok je sjedila. Bio bih pristao da me tajna policija odvede u zatvor i raetvori samo da prije toga mogu poi u krevet s njom ali nisam bio nestrpljiv u tom pogledu. Nakon to sam gotovo dvije godine potpuno bezuspjeno obigravao oko Ilone, a zatim zaveo uu za jednu jedinu veer, bio sam uvjeren u to da me nijedna ena nikada nee poeljeti ukoliko joj nije potreban mukarac i ukoliko se ve nije odluila za mene prije nego to sam joj uope ita rekao. Sjeam se kako sam radosno i smireno razmiljao o tome kako bih se jo samo prije nekoliko mjeseci sav izmuio smiljajui nain kako da privueni njezinu panju. Sada kada sam znao da je odgovor na moje pitanje donesen ve prije nego to sam ga postavio, jedino to mi je preostajalo bilo je da saznam kako on glasi. Boby je imala na sebi crnu haljinu za koncertne nastupe, a njezino je oblo, plavom kosom uokvireno lice izgledalo umorno: oi nisu izraavale nikakvu drugu elju osim elje za spavanjem. Budui da ti duboki, plavi izvori nisu pruali nikakvu informaciju i s obzirom na to da sam se sjetio Imreove prie, ja se osvrnuh naokolo traei pogledom cvijee. lako se kavana zvala Tulipan, u tom otrcanom starom lokalu nije bilo ni cvijetka. Nije bilo ak ni plastinih ili papirnatih ukrasa na stolovima. Znao sam da na uglu postoji cvjearnica i da je 110

jo otvorena, ali bilo bi prilino neumjesno istrati iz kavane, kupiti kitu rua, a zatim se vratiti s njom i postaviti pitanje. Napokon, cjelokupna dra takvog pristupa bila je upravo u spontanosti. Primijetio sam da je Boby lagano skupila obrve kad sam se stao ogledati prema drugim stolovima: uvjeren sam da nije bila vina tome da mladii pokazuju zanimanje za bilo to drugo dok su u njezinom drutvu. Okrenuvi se ponovno prema njoj i bacivi pogled na napuklu povrinu malog stola koji nas je razdvajao, upitah se to bih joj mogao ponuditi. Nije bilo nieg drugog osim naih alica s tek dopola popijenom kavom i iskrzane limene pepeljare na kojoj je bila otisnuta reklama za pivo to je znailo da je proizvedena za vrijeme kapitalizma, dakle prije 1945. Sedam godina stara limena pepeljara s opukom zaostalim od nekog prijanjeg gosta. Ali, nije li stvar ve ionako bila unaprijed rijeena? Podigao sam pepeljaru, ispraznio je na pod i pruio prema njoj. Poklonit u vam ovu prekrasnu, antiknu pepeljaru ako pristanete da mi budete ljubavnica rekoh joj jasnim, vrstim glasom. Bili smo upravo diskutirali o tome zato oboje smatramo da je Kodly vei kompozitor od Bartoka i ona nije shvatila o emu govorim. Morao sam ponoviti svoj prijedlog. Poklonit u vam ovu originalnu, antiknu pepeljaru ako pristanete da mi budete ljubavnica. Ovaj put je shvatila. to ste rekli? upitala je. Siguran sam da je sve do tog trena na neobavezan razgovor omoguavao Boby da i dalje razmilja o onome to joj je zaokupljalo misli prije nego to sam ja sjeo za njezin stol. Moda je razmiljala o neredu u svom stanu, o sutranjoj probi orkestra ili o tome to treba poslati u praonicu. ak je i lijepa i svuda rado viena ena, vedre naravi, vjerojatno imala 111

problema koji su joj se vrtjeli po glavi nakon propalog i zaboravljenog braka, nakon lude-kipara ije je stvari, kako se govorkalo, pobacala niz stube, nakon dugog koncerta dok je sjedila sama u kavani, u tridesetpetoj, kad je ve dobrano odmaklo jedanaest sati. No ak i ako je bilo tako, Boby niim nije odavala da je smuena. Moram priznati rekla je, pogledavi pepeljaru koju sam pruao prema njoj da je to ponuda kakvu nikada ranije nisam ula. U tom je sluaju morate razmotriti. Okolni stolovi nisu bili zauzeti i prazan prostor oko nas kao da se pretvorio u pustinju: tako sam je sasvim nenadano doveo u poloaj prisnosti sa sobom. ena iji su osjeaji zakopani duboko, na sigurnom, ili su se potpuno ugasili, lako e se, na ovaj ili na onaj nain, snai u takvoj situaciji. Ali Boby je pripadala onoj vrsti ena ije su misli u izravnoj vezi sa ivcima. Njoj su se stvari zavlaile pod kou, i suoena s nekim iznenadnim prijedlogom, nije mogla a da ne podlegne emocionalnoj promjeni svog oblika. Ne mukarac, ve misao svlai osobu takvih ena, i one odjednom vide same sebe kao pod rendgenom, postaju intenzivnije svjesne samih sebe. To je razlog zbog kojega one s odbojnou primaju iznenadno udvaranje osjeaju se doista izbaenima iz koloteine. To mnogo govori o Bobynom karakteru, o njenom krutom dostojanstvu kad bi se nala pod pritiskom, zbog ega nisam mogao razabrati to osjea dok sam joj pruao onu iskrzanu, limenu pepeljaru. Nala je zamjerku mojoj ponudi. Ta je pepeljara vlasnitvo ove kavane rekla je. Zadovoljan to sam joj iznio svoju elju, ja odloih tu stvarcu natrag na stol. Uzela je svoju alicu da do kraja ispije kavu, te i ja uinih isto laka srca. Palo mi je na um da je stanem 112

obasipati njenim komplimentima (koji su se sami nametali) i pomislih kako mi se nalazi dovoljno blizu da bih joj glasom mogao milovati kou. Mogao bih rijeima obaviti njezin dugi vrat, uplesti ih u njenu plavu kosu koja je bila podignuta i ovla skupljena na potiljku; moj bi glas mogao dotai vrke njezinih uiju pod naunicama od crnog kamena. Mogao sam je milovati zvucima to nije bila ba sasvim neprikladna ideja s obzirom na to da je ona bila violinistica. Ali, emu da gubim vrijeme na takve banalnosti. Bio sam spreman otii iz te kavane, zadovoljan to sam proveo nekoliko trenutaka s jednom uzbudljivom enom i zatim je zaboraviti. ak sam se okrenuo od Boby i promatrao ostale posjetioce kojih je bivalo sve manje, i tako sretoh pogled konobara koji je stajao podalje od nas, vitkog, elavog ovjeka koji me gledao sa znalakim osmijehom na licu. to mislite o mom prijedlogu? upitah Boby. Prihvaam ga rekla je. Ali morate ukrasti tu pepeljaru za mene. vrstina u njezinom glasu trebala me upozoriti na to da je s bezbrinim dijelom naeg odnosa zavreno. Ako treba, ovako sam spreman i umrijeti, esto sam razmiljao u toku te noi, dok sam u glavi osjeao sretne otkucaje svog srca. Nemoj se micati! rekla je kad smo prvi put svrili volim osjetiti kako se smanjio. Ali zatim je ponovno poela micati stranjicom, vedro mi se osmjehujui. Neko sam se stravino bojala seksa povjerila mi je aptom. Nisam joj vjerovao. To je istina, doista. Bila sam strahovito plaha i srameljiva. Moj ivot su bili samo moj tata, moja mama i moja violina. Potom me obuhvatila rukama i nogama i okrenula postrance, a zatim se stala odmicati tako da sam se morao hitro zarinuti u nju da mi ne pobjegne. Sad 113

bismo se mogli odmoriti rekla je nakon toga, zadovoljna prijeimo na francuski stil. Sjedila je i vrcima nonih prstiju milovala moje noge, pokuavajui me nahraniti jagodama, kad sam utonuo u dubok san, nedugo nakon izlaska sunca. Budilica je zazvonila u devet. Boby je imala probu, a ja sam ve bio zakasnio na predavanja. urno smo napustili stan, bez doruka. Kako bi bilo da u vrijeme ruka poemo na plivanje? predloila je, dok smo trali niza stepenice da bi svako od nas polo svojim putem. Prespavao sam uvod u Fichteov Wissenschaftslehre, kupio nekoliko ustajalih sendvia koje sam pokuao u autobusu i u pola dva se naao s Boby na kupalitu Lukcs. Ona je stigla prije mene i stajala pokraj bazena, u svom plavom bikiniju, a njezina plava kosa bila je bljetavija od blijedog zimskog sunca to je sjalo kroz injem posuto staklo kupole. Oni koji je nisu poznavali zurili su u nju, a znanci su je pozdravljali puni potovanja. Upitah se nisam li ja to samo sanjao o njoj, ali moji su bolni miii bili blaena potvrda da je sve to bila stvarnost. Predloila mi je da se natjeemo tko e bre preplivati bazen gore-dolje. Kada sam se najzad izvukao iz vode, jedva dolazei do daha, ona je ve runikom suila kosu. Ne obazirui se na svoju zadivljenu publiku, obdarila me dugim poljupcem. Tebi mogu zahvaliti to sam u tako dobroj formi rekla je. Zato? Zar nisi uo za Einsteinov zakon? uitak se pretvara u energiju. Predloih joj da se malo ispruimo. Legli smo na trbuh, ruku savijenih tako da su nam se laktovi dodirivali. Ne znam kako mi je to bilo promaklo: na podlaktici je imala utetoviran broj. 114

Bit e da je vidjela kako sam razrogaio oi, jer mi je odgovorila prije nego to sam uspio postaviti pitanje. Nisi znao? Ja nisam intelektualac u pravom smislu te rijei, stoga je, pretpostavljam, teko pogoditi da sam idovka. Ne mogu zamisliti da si ti ivjela u logoru smrti. U Auschwitzu, sto dvadeset sedam dana i etiri sata. Dok je govorila, u mislima sam vidio fotografiju grupe idova, mukaraca i ena, obrijanih glava, bez odjee samo goli kosturi, kako stoje pred barakom; ta me slika esto proganjala i budila u meni misao kako ja, u sluaju da sam ja bio jedan od njih, ne bih mogao nastaviti ivjeti ak i kad bih preivio. Pokuavajui zamisliti to sve mora da je prola i gledajui je, samo osam godina kasnije, ovako ispruenu pored mene, kako odie zdravljem i energijom, osjetih se postienim zbog svog umora. Kad smo napustili kupalite, Boby je pola kui vjebati, a ja sam se vratio na fakultet. Dala mi je kartu za koncert koji se odravao te veeri, a nakon njega poosmo na veeru u kavanu Tulipan. Ispriao sam joj odakle sam pokupio ideju da joj ponudim onu pepeljaru, a kasnije te noi, kada sam najzad zaspao, ona me probudila gurkajui me laktom u rebra. Rado bih vidjela tog tvog prijatelja kamermana glasno je izjavila Boby. Jednom bi nas mogao upoznati. Nakon toga vie nisam bio pospan, pa smo sjedili u krevetu i razgovarali, priajui jedno drugom o svom ivotu. Sa dvadeset est godina Boby je jo uvijek bila djevica i ivjela sa svojim roditeljima, kada su u kasno ljeto 1944. SS-trupe i maarski nacisti preuzeli vlast u malom provincijskom gradiu u kojem je njezin otac bio nastavnik glazbe, a ona svirala prvu violinu u mjesnom simfonijskom orkestru. Sjeala se kako je sa svojom 115

majkom stajala pred proglasom koji je pozivao sve idove da se presele u geto; njezina majka, koja nije bila idovka, smijala se posebnoj napomeni kojom su obavjetavani svi Neidovi vjenani za idove da mogu raskinuti svoj brak jednostavnim iskazom u gradskoj vijenici, nakon ega e moi ostati slobodno ivjeti i uivati sva prava arijaca. Dvadeset sedam godina ivim s tvojim ocem, kako im pada na pamet da bih ga mogla ostaviti makar samo i na jedan dan? Preselili su se u geto, ali su samo prvu veer uspjeli ostati zajedno. Usred noi probudio ih je lave pasa i povici: mukarci su morali odmah krenuti u radne logore. Zavladala je panika, ali su ih straari uvjeravali da e se za nekoliko dana svi ponovno nai zajedno. Izljubile su se s ocem, gledale kako ga svrstavaju u kolonu, nakon ega ga nikad vie nisu vidjele. Sljedeeg jutra ene i djeca zatvoreni su u teretne vagone koji su otvoreni tek oko dva tjedna kasnije na sporednom kolosijeku u blizini Auschwitza. Kod rampe je stajao elegantan ovjek u bijelom odijelu koji je razvrstavao pridole pokazujui jahaim biem kamo moraju ii. Kada je s naklonou upitao Bobynu majku da li se osjea sposobnom za teak fiziki rad, ona je bila tako zapanjena tom neoekivanom brinou nakon dva tjedna provedena u zatvorenom teretnom vagonu zajedno s mrtvima i umiruima da je s osmijehom punim zahvalnosti odgovorila da bi radije obavljala kakav laki posao, kao to je kuhanje ili ivanje. Taj ju je dentlmen svrstao u grupu starijih ljudi, trudnih ena i djece, koji su imali odmah biti odvedeni u plinske komore. Sve je to Boby saznala tek kasnije; u to vrijeme jo nitko nije znao to se zbiva s njima. Majka je vjerojatno mislila da e i Boby biti svrstana u istu grupu jer se nije ni osvrnula. Bobyn prvi zadatak u Auschwitzu bio je da iz plinskih komora izvlai ukoene leeve i slae ih na gomilu za 116

spaljivanje. Kad se prisjetila toga, oboje nas je obuzela strava te se stisnusmo jedno uz drugo kao da smo zahvaeni olujom. Ispriao sam joj o tome kako je ubijen moj otac i plakali smo za njim i za njezinim roditeljima. Svijet je bio nepodnosivo opak, ali mi smo jedno u drugom pronali zaklon i ja sam je ujutro zamolio da se uda za mene. Doimala se ushienom, ali me ipak odbila. Ima sreu da nisam koju godinu mlaa jer bih te uhvatila za rije. U principu nemam nita protiv. Ako za godinu dana jo uvijek budemo zajedno, moemo se i vjenati. Boby mi je dala jabuke i kavu za doruak, a u vrijeme ruka ponovno smo se nali na kupalitu Lukcs. Osjeao sam laganu vrtoglavicu. Blijed si primijetila je, iskreno zabrinuta doista e ti dobro doi da malo prepliva. Naveer me povela na zabavu gdje nisam poznavao gotovo nikoga i predstavila me kao svog momka. Ako vas to zanima dodala bi kad god bi se netko inio iznenaenim ja sam petnaest godina starija od Andrsa. Ali on izdrljivo nadoknauje tu razliku. Da kaem istinu, osjeao sam se prilino zastraeno. Bila je to zabava s mnogo uzvanika i svi su stajali, a ja sam se jedva uspijevao odrati na nogama. Meu prisutnima nalazio se i poznati glazbeni kritiar, ovjek vlanih oiju, iljaste, kozje bradice, u pratnji svoje sitne, bucmaste supruge. Kad nas je ugledao, isturio je eljust preko prsa, ustupio mi svoju branu druicu i otisnuo se za Boby kroz gomilu. Pokuao sam usredotoiti panju na povjerenu mi damu, ali smo u stvari oboje drali na oku njezinog odvratnog supruga koji je neto brzo govorio mojoj dragani. Boby je zaista neobina ena, zar ne? primijetila je kritiareva supruga, a glas koji je ispustila malo je nadigao njezino tijelo nalik balonu. 117

 Da, jest odgovorio sam, suvie umoran da bih se pretvarao. Drago mi je da dijelite moju uznemirenost. Tada zausmo Bobyn glas kako se izdie iznad sveope galame. Imala je sposobnost da govori normalnim razgovornim tonom koji je ipak sve prisutne u sobi uspijevao na tren utiati. Jeste li ikada bili nevjerni svojoj eni? upitala je upornog kritiara. Dok su se svi gosti okretali prema njima, zavladala je iznenadna, stereofonina tiina, domet koje se mogao izmjeriti sporadinim zveckanjem leda u aama. Kritiar se zbunjeno uhvatio za svoju kozju bradicu ili je to moda uinio zato da bi je zatitio od radioaktivnog pogleda koji mu je uputila njegova supruga. Oh, naravno da nisam! Nasmijao se u oajanju. Nikada joj nisam bio nevjeran. Onda mi nemojte oduzimati moje dragocjeno vrijeme izjavila je Boby s kraljevskim dostojanstvom i okrenula se od njega. Kad smo napustili zabavu, Boby mi je predloila da poem kui i naspavam se ukoliko se osjeam umornim, ali ja nisam htio ni uti za to. Bio je petak, i u toku noi ona je odluila da preko vikenda odemo na skijanje. Ja sam skijao samo nekoliko puta u ivotu, s amerikim vojnicima u Austriji. Nisam imao ni prikladnu odjeu, ni ostalu opremu, a ni pretjeranu elju da subotu provedem na vjetrovitim brdima Budima. Meutim Boby je imala rezervne skijake hlae i demper koji mi je sasvim odgovarao, a znala je da se na skijalitu mogu posuditi pancerice i skije. Stigli smo u brda prije jedanaest ujutro, a vratili se natrag u njezin stan oko osam naveer.

118

Bobyn je stan bio malen, u savrenom redu i sav u jarkim bojama. Crni vuneni sag prekrivao je ne samo pod spavae sobe ve i pod u kupaonici, a najvei dio pokustva bio je u estoko plavim i naranastim tonovima. inilo se da u tom stanu nema otrih bridova; kao da su se svi masivni komadi namjetaja rastoili u paletu ivih boja. Ili sam barem ja te veeri, u svom iscrpljenom stanju prenapetog uzbuenja, imao takav dojam. Boby je skuhala jaja, pripremila tost i aj, a zatim smo jeli, sjedei na tepihu pred umjetnim kaminom u kojem je bio radijator centralnog grijanja. Nad njim je na srebrnastom laniu visjela, sada dotjerana, blistava pepeljara, kao da me eli podsjetiti na moj, jednom leeran pristup enama. Jo uvijek se smrzavam rekoh Boby, kukaviki se nadajui da e me ispriati za tu no. To je divno! uskliknula je, kao da sam joj upravo saopio neku uzbudljivu vijest. Ne vidim to ima divno u tome. Nije mi objasnila sve dok nismo legli u krevet. Sasvim si promrzao proaptala je ali ja sam topla iznutra. Bit e divno. Imala je pravo. Nedjelju smo proveli u krevetu i ja sam mogao dremuckati dok bi se ona kupala ili traila neto ime bi nas nahranila. Ali ni sljedeeg tjedna nisam imao mnogo vie prilike za spavanje, osim za vrijeme predavanja ili u toku koncerata. Drugog vikenda ostao sam kod kue i povremeno si uzimao slobodan dan, ali poeh se osjeati kao da sam stalno opijen. Ne bih mogao rei da je to bio neugodan osjeaj. Osim toga, bio sam ponosan na to to uspijevam odrati Bobyn tempo, a bio sam i bogato nagraivan za svoje napore. Imala je obiaj hodati po stanu obuena samo u gaice, dok sam ja leao na krevetu i promatrao je oaran njezinim dugim, bijelim nonim prsti119

ma, tim ivim korijenjem cijelog njezinog tijela, dok su upadali u duboko crnilo vunenog saga i ponovno se pomaljali iz njega. Jo uvijek ih mogu vidjeti, iako pomalo nejasno, ba kao tada. I jo uvijek mogu outjeti dodir njezinih ludo ivahnih prstiju na svojim ramenima dok bismo razgovarali ili vodili ljubav. Ako mi je uope ita smetalo kod Boby, onda je to bila injenica da ona nije nalazila nita neobino u mojoj sposobnosti da svaku no probdijem s njom, a danju odlazim na plivanje i u duge, ustre etnje i uza sve to jo, i uglavnom redovito, prisustvujem predavanjima na fakultetu. elio sam da mi oda priznanje da nema mnogo mukaraca koji bi mogli ili htjeli initi ono to sam ja inio. Ponaa se ludo rekla mi je jednog popodneva, krajem svibnja, dok smo etali parkom pod posljednjim sunevim zracima toga dana. Ubija se zbog mene. To je glupo. Besmislica usprotivio sam se, a u meni se javila uznemirena slutnja. U posljednje sam vrijeme bio zamijetio da je nespokojna u mom drutvu kao i to da joj je potrebno sve vie vremena i oit napor volje da postigne orgazam sa mnom. Osjeam se krivom zbog tebe, Andrs. Zvuala je vie razdraeno nego pokajniki. Ja ponekad spavam popodne, zna li to, ali to je s tobom? Cijela ova pria postaje prenaporna za tebe, ne misli li? Ne, ne mislim suprotstavio sam joj se, osjeajui se jadno. Ali drago mi je da brine zbog mene. Bilo je to prvi put da joj je uzmanjkalo rijei. Neko vrijeme smo utjeli i nastavili etati pod drveem, zamiui u sjenu i zatim opet izbijajui na male, osunane istine.

120

 Kako eli da ti to kaem? napokon je prasnula iznervirana. Ne misli li da je krajnje vrijeme za tebe da stvari prihvati leernije? Nisam se ni pokuao prepirati s njom. Zakljuih, ne bez gorine, da je ono vrijeme tokom kojega sam naprezao svu svoju energiju za Boby bilo vrijeme kad me je voljela. Pretpostavljam da je oekivala da u se poaliti, ali ni to nisam mogao uiniti. Doista, na to bih se mogao poaliti nakon tih mjeseci omame, koji su bili nalik snu?

121

11 O djevicama
O, nevinosti, bolna i preklinjua!
Barry Pain

Ovdje, na kampusu sveuilita Ann Arbor jo uvijek se mnogo raspravlja o pobaaju. Studentsko glasilo, koje je moda pomalo pompozno nazvano Miigenski dnevnik, svakodnevno objavljuje po nekoliko pisama na tu temu. lako ih veina dolazi od pobornika za pravo izbora, sve je vei broj onih koji zagovaraju pravo fetusa na ivot. Kako u posljednje vrijeme ova sporna tema zaokuplja misli gotovo svake djevojke, nije me zaudilo kad sam u tim novinama vidio reportau pod naslovom: DJEVIANSTVO: NOVI IVOTNI STIL. Grupa studenata druge godine koji su se potpisali kao BUDUI LIJENICI, ZAGOVORNICI SEKSUALNE SLOBODE (BLZS) odgovorila je na taj napis pismom u kojem izraavaju svoju namjeru da se bore protiv zabrinjavajueg porasta ove rijetke bolesti, djevianstva, za koju se mislilo da je iskorijenjena. Budui da moja predavanja pohaa i izvjestan broj studenata medicine, na sljedeem sam sastanku zbora nastavnika optuen da imam prste u toj neukusnoj antienskoj ali, te sam, da bih obranio svoje ime i zatitio ast Odsjeka za filozofiju, osobno napisao pismo Miigenskom dnevniku. okiran sam arogancijom grupe BLZS i njihovom namjerom da djevojke izlijee od nevinosti. Ako nemaju razumijevanja za osjeaje mladih ena i za njihove moralne principe, da ne spominjem njihovu opravdanu zabrinutost za vlastitu budunost, trebali bi razmisliti o stranoj odmazdi koju e navui na sebe. Nakon toga pojavilo 122

se jo nekoliko napisa na tu temu, ali je cijela ta velika debata zamrla za vrijeme Tjedna homoseksualaca i lezbijki. Za vrijeme mojih studentskih dana na Budimpetanskom sveuilitu poznavao sam mladu glumicu po imenu Mici, crvenokosu djevojku, dugih nogu i ruku. Obino smo se pozdravljali samo u prolazu prije nego to smo se zbliili. Za nju se govorilo da je talentirana i bila je zgodna na neki pomalo febrilan nain ali ta je privlanost bila suvie oita a da bi budila moju znatielju. Poznavao sam je samo sa seminara iz marksizma i lenjinizma, koju su studenti Akademije dramskih i filmskih umjetnosti pohaali zajedno s nama. Ipak, imao sam osjeaj da je dobro poznam, iako smo se samo povremeno viali i kratko popriali. Imala je obiaj izvikivati proste rijei, nosila je neobino kratke suknje, a svaka dva tjedna nakon predavanja bi je ekao neki drugi momak. Tokom tog perioda imao sam vezu s nekolicinom djevojaka svoje dobi, i zahvaljujui njima nauio sam da nijedna od njih, kako god inteligentna i topla osoba bila, ne moe ni u kom sluaju u dvadesetoj znati ni osjeati ni polovicu od onoga to e osjeati u tridesetpetoj. Ipak, vie se nisam plaio mladih osoba, i ako sam se drao podalje od Mici, bilo je to samo stoga to u njoj nisam nalazio nita to bi me privlailo. Promijenio sam miljenje jednog petka naveer, u mjesecu studenom. Za mene je to bio petak s velikim P, jer sam toga dana mogao djevojku dovesti kui, da provede no sa mnom. Moja je majka otila na selo da posjeti roditelje i pomogne im pri berbi groa, a ja sam dva dana bio sam u naem stanu. U to smo vrijeme ivjeli zajedno poput brata i starije sestre bijasmo dobri prijatelji ali potpuno nezavisni jedno od drugog ja sam ostajao vani kad i koliko sam htio. Meutim, nije dolazilo u obzir da u svoju sobu dovedem neku djevojku dok 123

se majka nalazila kod kue. Od trenutka kad me se Boby zasitila bio sam u vie navrata poaen mogunou da spavam sa enama, i sada kad sam imao na raspolaganju cijeli stan, jedva sam ekao da iskoristim tu mogunost milovanja bez urbe. Na nesreu, ena s kojom sam se u to vrijeme viao, bila je udata, i nisam joj, naravno, mogao predloiti da preko vikenda ostavi supruga i djecu. Namjeravao sam nai si druicu na plesu Nacionalnog kazalita, koji se odravao te veeri u ast otvaranja nove kazaline sezone. U umjetnikim krugovima Budimpete, bio je to najznaajniji dogaaj sezone i tu se obino skupljao najvei broj lijepih ena to sam ih ikada vidio na jednom mjestu. Osim velikana kulturnog ivota, bili su tu pozvani i studenti Akademije dramskih i filmskih umjetnosti, a meni je polo za rukom umijeati se meu njih jer su ih nekolicina bili moji prijatelji. Bio je to velik bal na mjestu od povijesnog znaaja u Nacionalnom kazalitu jedne zemlje koja se nalazila pod okupacijom stranih trupa. Ono to je milanska La Scala znaila Talijanima pod austrijskom okupacijom, to je Nacionalno kazalite znailo nama pod austrijskom, njemakom i sada ruskom okupacijom. Maarsku politiku odreivale su sovjetske tenkovske jedinice stacionirane izvan velikih gradova, ali ovdje smo se nalazili unutar zidova koji su bili svjedoci trijumfa naeg jezika, slavnih dana nae tisuugodinje povijesti koju su evocirali nai dramski pjesnici, besmrtnog izraza naeg slobodarskog duha. Kako za vrijeme ustanka protiv austrijske vlasti, godine 1848, tako i tokom revolucije protiv dominacije Sovjetskog Saveza, 1956. godine, Nacionalno kazalite bilo je jedno od vitalnih arita narodnog otpora, u njemu su se izvan redovnog programa, kao znak bunta, odravale predstave klasinog maarskog komada Bnk Bn, u kojem se govori o srednjovjekovnom ustanku protiv 124

tuinskog vladara. Nakon to je revolucija 1956. uguena i nakon to su Rusi uspostavili Kdrov reim, Nacionalno kazalite je srueno i na njegovu je mjestu izgraena stanica podzemne eljeznice. To je dostojanstveno, staro zdanje bilo tako opasno za kolonijalnu policijsku dravu upravo iz razloga to je ono za nas predstavljalo moan afrodizijak: dok su postojali, njegovi su mramorni stubovi plamtjeli duhovnim ponosom i udnjom, strastima-blizancima koje izbijaju iz istih skrovitih stanita due. Foaje sa svojim stupovima, bronanim kipovima i kristalnim lusterima sluio je kao plesna sala, jer u njega su se mogli smjestiti i orkestar i plesai, garderobe su pretvorene u bar, a prigueno osvijetljene loe sluile su kao budoar onim parovima koji su se eljeli povui iz drutva. Mnogi su ljudi upravo tamo proivjeli najvatrenije i najradosnije trenutke svog ivota. Cijeli taj skup bio je potpuno razliit od naih zabava na fakultetu i ja sam se silno elio ukljuiti u ope raspoloenje, ali nisam imao sree. Jo uvijek sam bio bez partnerice, kada je Madame Hilda, nenadmana ekspirijanska kraljica, izvela svoj spektakularni odlazak. Ta lezbijska zvijezda bijae doista kraljevska linost, mrzila je sve i svakoga i imala dovoljno petlje da to javno pokae, bilo da su objekt njezina prezira bile beznaajne osobe, ili pak ljudi koji su imali mo nad ivotima i smru drugih. Njezina je drskost bila tako golema da si je doputala i ono to se inilo nemoguim. Bila je to opepoznata stvar kako je jednom prezirno doekala Rkosija (tadanjeg lokalnog kremljanskog diktatora, koji je davao smaknuti svoje ministre i za mnogo manje prestupe) i sovjetskog ambasadora, kad su nakon predstave poli iza scene da joj estitaju. Madame Hilda nije se nimalo trudila da prikrije svoje snane, muke porive. 125

Imala je obiaj davati ljubavne ponude djevojkama mnogo ee i otvorenije od veine mukaraca. Oko dva izjutra, napokon je odabrala dvije spremne sljedbenice iz redova mladih glumica i, tapui njihove stranjice svojim vrstim rukama, povela ih prema izlazu. Kroz foaje, u bljetavilu kristalnih lustera, Madame Hilda se dostojanstveno kretala u svojoj dugoj tamnozelenoj satenskoj haljini gurkajui svoje blijede tienice pred sobom. Naoko ne zamjeujui pritajene poglede maarske umjetnike druine, ona je svoj pogled i svoje ruke usredotoila na neprilino vrckave stranjice svojih odabranica. Madame Hilda bila je poznata po svojim odlascima, koji su sve ostale koji bi se nakon nje zadrali na sceni inili nezamjetljivima. Njezin odlazak s plesa oznaio je da se uzvanici mogu poeti ponaati manje formalno. Parovi koji su bili zadovoljni meusobnim odabirom poee odlaziti, za njima su krenule ene bez muke pratnje: zrak je postao suvie teak da bi se mogao udisati bez nekoga na koga se ovjek moe nasloniti. Uz zvuke Schubertovog valcera, mukarci su odvodili djevojke na plesni podij ili u mrane loe. Na njihovim je licima i dalje bio onaj okamenjeni izraz javnih idola, ali u oima im je tinjao zapreten plam, poput svijea na crnoj misi. Sam u toj afrodizijanoj atmosferi, nisam mogao a da ne osjetim simpatiju prema jo jednoj osamljenoj dui simpatiju i iznenaenje, jer Mici nije bila djevojka za koju bi ovjek oekivao da e ostati bez drutva. Odjevena u bijelu haljinu od ifona, koja iznad struka jedva da je imala neto sprijeda i straga, tumarala je meu plesaima s izrazom mrzovoljne dosade. Kada me ugledala, ispruila je ruke u jednoj od onih prenapadnih gesta kakve su svojstvene samo glumicama. Andrs! uskliknula je, kao da je roena samo zato da bi se duom i tijelom predala meni, i to samo 126

meni. Prije nego to sam imao vremena da joj kaem zdravo, Mici je ovila ruke oko mene i poela se ljuljati u ritmu glazbe. Nismo izveli ni dva okreta kad mi je poela aptati u uho: Divan si... oduvijek si mi se sviao, da li si to znao? Kada je valcer zavrio, ona se naslonila na mene. Moe li se s tobom ozbiljno porazgovarati? O emu? O tebi i o meni. Odmakla se, s ozbiljnim izrazom na licu, iznenada zakljuivi da je krajnje vrijeme da joj se povjerim. Reci mi, zbog ega me ti nikada nisi pokuao pofukati? Mislio sam da te ne poznam dovoljno za tako neto rekoh, crvenei. To ti je vraka isprika! Poimo k meni predloio sam u stanju rastue nelagode. Da li me moja sretna zvijeda napokon dovela u zagrljaj jedne nimfomanke? im smo sjeli u taksi poela me ljubiti, istovremeno me uzevi za ruku, upravivi je pod svoju suknju. Tako mi je drago to sam nasamo s tobom! nestrpljivo je proaptala. Meutim, jo uvijek smo bili u taksiju. Mislio sam da je Mici zaslijepljena strau koju osjea za mene i da zbog toga ne vidi vozaev prepreden, znatieljni pogled kao da se takva strast i ne moe obazirati na okolnosti koje spreavaju njezino ispunjenje. Nisam uzeo u obzir ni znaenje tog njezinog obrtanja tradicionalnih uloga u gesti kojom je uzela moju ruku i vodila je po svome tijelu, umjesto da posegne za mnom. Bio sam previe omamljen od oekivanja da bi razmiljao. Dok mi je ruka bila duboko pod njezinim gaicama, moji su prsti napipavali vlaan teren, poput skauta poslanih u izvidnicu ispred udarne vojske. 127

Kad smo se napokon nali sami u dizalu, Mici se naglo sjetila svoje majke i odmakla od mene. Mojoj se majci ne bi svidjelo da zna da sam ostala tako dokasna vani. (Moralo je biti oko tri izjutra.) Ona vjeruje u onu staru izreku Tko u postelju i iz nje rano rani, dvije sree grabi. Zar ivi s roditeljima? ivim u studentskom domu. Kao svaka djevojka iz malog mjesta koja ode studirati u veliki grad. Moji roditelji nisu ba oduevljeni time. Ne slau se s mojom eljom da postanem glumica. Kad smo izili iz dizala i krenuli vijugavim hodnikom, Micino je lice, pod utim svjetlom karakteristinim za velike stambene zgrade, postalo nalik vosku. Bit e da i moje lice tako izgleda, pomislih, suvie je kasno. Osjeao sam kako mi je tijelo naelektrizirano strujom samopotvrivanja. Ona je uporno priala o svojim prijateljicama u rodnom gradu. Bilo mi je drago da je i njoj takoer bio potreban predah da se sabere nakon onog naeg zaarenog hvatanja u taksiju. Na putu prema krevetu nepoznatog mladia ona je uspostavljala svoju unutranju ravnoteu prisjeajui se drugarica iz djetinjstva, kao to se skakai upiru stopalima o visoku dasku iznad bazena da bi se uvjerili da im se pod nogama nalazi neto vrsto, prije nego to e skoiti. Kada smo uli u moju sobu, Mici se ogleda oko sebe osmotrivi je brzim, praktinim pogledom, a potom krenula ravno prema krevetu, s onom vrstom profesionalne neuvijenosti koja me podsjetila na Frulein Mozart. Sjela je na krevet i zamahom ramena zabacila oskudan gornji dio svoje haljine. Prije nego to sam imao vremena sjesti pored nje, rijeila se i grudnjaka. Gola do pupka, ispravila je leda, izbacivi prema naprijed svoje male grudi. Dok sam je promatrao, osjeajui se 128

istovremeno smetenim i dirnutim, ona je izjavila s neobinim osmijehom na licu: Upali sva svjetla. elim ti vidjeti lice. Ukljuio sam sva svjetla, sjeo pored nje i poeo se svlaiti. Mici me, meutim, privukla k sebi, pritiui svoje gole bradavice o moj sako. Radije bih da mi skine gaice. Istog je trena posluah. Kad sam to uinio, zadigla je suknju i razmaknula svoja vitka, bijela stegna, a zatim ih ponovno skupila. No bez obzira na to, nije se eljela odvojiti od svoje bijele haljine koja se sada bila skupila u glupav smotuljak oko njezina struka. Pokuah ui u nju ali taj mi je smotuljak stalno smetao. Bila je to zgodna zabava, zar ne? proaptala je, dohvativi moj spremni penis i priljubivi ga uz svoj trbuh. Osjeala ga je, milovala, pritiskala uza se da ga smiri, zaklopivi oi i ne otvarajui ih. to li je vidjela? Neto jest mogao sam to zakljuiti po osmijehu na njezinom licu. Da li joj je bio potreban dodatni stimulans sugestivnih prizora, pa je zbog toga drala oi zatvorenima da bi iza sputenih vjea gledala druga tijela dok uti moje? uo sam da matovita djevojka moe uivati u grupnom seksu ak i dok vodi ljubav s jednim jedinim partnerom. Nakon jednog sata, ili neto vie, postadoh nestrpljiv i Mici se, osjetivi da moji pokreti postaju sve tei, otkotrljala na drugi kraj kreveta i prekriila noge. Djelovala je kivno. Ja sam se dovukao do svog starog gramofona na navijanje i poeo okretati ruicu. Bio je to ipak nekakav nain da se primirim. Osjeao sam se obaveznim da djevojci koja mi je tako otvoreno dala na znanje to eli dam mogunost da sama odredi ritam zbivanja. Pogledaj me ree Mici. Hou ti vidjeti lice. 129

Pogledao sam je i predloio joj da se zavue pod pokriva, jer bi se inae mogla prehladiti. Ne mogu. Zato? Religiozna sam. Kako to misli religiozna si? Ja sam djevica. Poeh poravnavati svoju zguvanu odjeu, osjeajui stid zbog vlastite gluposti. Gledaj me, elim ti vidjeti lice uporno je ponavljala Mici, a ja sam poeo slutiti zbog ega to eli. Ona je preduhitrila svaki eventualni prigovor koji sam mogao izrei. ak i ako me ne gleda, mogu vidjeti da si ljut. Ali to samo dokazuje da me ne voli. Da me voli, bio bi zadovoljan ve i time da se malo poigramo. Pa, dovoljno smo se naigrali rekoh ogoreno, stojei nasred sobe, na niijoj zemlji. Kako bi bilo da za promjenu prijeemo na neto drugo? Hoe li da sluamo ploe? Ili da naprosto sjednemo i razgovaramo? Mora biti etiri izjutra napuila je usne Mici prekasno je za razgovor. eli li, onda, poi kui? Lako je tebi govoriti, ti si mukarac. Ponovno je navukla gornji dio svoje haljine, ali ne i grudnjak, i povukla suknju prema dolje. Ne bih svojoj majci mogla pogledati u lice, da se ikada zaboravim. Nemoj se smijati (to mi ne bi polo za rukom ak i da sam imao takvu namjeru) ti ne zna moju majku. ak i dok joj se moj otac udvarao, planirala je poi u opatice. Ali tada je ostala u drugom stanju, i to ju je 130

onemoguilo. Dodala je pomirbenim tonom: Moglo bi se rei da sam bila brani posrednik jo prije nego to sam se rodila. To zvui isto tako izmiljeno, kao i sve ostalo to si dosad rekla. A to ako ostanem u drugom stanju? Naravno, na to nisi mislio! Sa mnom nitko nikada nije ostao u drugom stanju s pravom sam se usprotivio. Od opatica ne moe saznati nita o kontracepciji, zar ne? Svia mi se, ali neu to uiniti. ini mi se da si se na plesu poalila da te nisam fukao. Poalila sam se na to to to nisi pokuao. Rekavi to, Mici nije mogla suspregnuti slavodobitan hihot. Taj me zvuk vratio natrag na poetak s kojeg sam krenuo, prije osam godina, druei se s tinejderkama. uj, Mici, pozvat u ti taksi. Ne elim ii. Mici, ili e otii, ili u zvati policiju. I, to e im rei? Nastupila je tiina. Da zna bilo to o enama, vidio bi da te volim. U redu, onda u ja otii. Uhvatila me na vratima i naslonila se na mene, tuna i povrijeena. Poela mi je razvezivati kravatu i upitala priguenim glasom: Zato ne skine odjeu? Obuzet iluzijom da postiem nekakav napredak, ja se svukoh. Uhvatila me za penis i povela natrag ka krevetu gdje smo ponovno zapoeli na okraj, s tom razlikom to smo sada oboje bili goli ako se zanemari onaj poskakujui smotak oko 131

Micinog struka. Ne mogu se tono prisjetiti to se dogaalo i kojim slijedom, ali se sjeam svoje sve gore glavobolje i nekolicine naih silovitijih zahvata. Mici je polazilo za rukom da me stalno iznova namami, ovijala me oko svoga tijela, ali je uvijek skupljala stegna na vrijeme da mi onemogui da prodrem u nju. Tako sam je pokuavao okrenuti dok je u stvari ona mene okretala oko malog prsta. Drhtei od bijesa, optuih je da je sadist. Da li mrzi sve ljude, ili samo mukarce? I zbog ega? Da li ju je otac tukao kad je bila mala? Jednom je nazvah djevianskom kurvom, zbog ega je zaplakala. Radije bih se potucala s tobom nego s bilo kim drugim, ali moram se uvati za svog mua. Grudnjakom je otrla suze. Oeni se sutra sa mnom i moe me imati odmah, usred dvorane s matiarem. Ne radi se o tome da sam bojaljiva ili o bilo emu slinom. Uinila bih to nasred matinog ureda. Doista to mislim. Da, uvjeren sam u to da bi ti se to svidjelo. Sva bi svjetla bila upaljena tako da moe promatrati matiarevo lice. Mici se nasmijala na to. Ali, nije mi mogla dozvoliti da budem suvie dugo odmaknut od nje. Moda je eljela dokazati samoj sebi da me moe uzbuditi ak i nakon to sam je prozreo ili se naprosto zabavljala na svoj nain. Ako bih sjeo za radni stol, leima okrenut njoj, ona bi mi se priuljala i poela ljubiti stranji dio mog vrata, vrke mojih uiju. Kada bih se dovoljno uzbudio, ponovno smo se vraali krevetu. Umjela se pretvoriti u pravi plamsaj strasti sve dok ne bi dolo do onog odlunog trenutka a zatim opet, sve iznova. Da citiram Abrahama Cowleyja, bila je savrena izvanjska ena.

Svaki izvanjski djeli nje, od ljubavi bjee goru Al, avaj, nikad uspio u nju on nije u.
132

Umjesto toga, ponudila mi je da ga uzme u usta. Tada sam ve bio suvie skeptian da bih joj povjerovao. To je samo jedan od tvojih malih sadistikih trikova, odgrist e mi ga. Da sam sadist usprotivila se ne bih ti ponudila pomo, zar bih? Vie bih volio da mi objasni svoju religiju. Jednom sam htio postati sveenik, moda u je razumjeti. Dakle, eli li da ti to uinim ili ne? Ne bih te ni u kom sluaju htio gnjaviti. U stvari, ja to volim. Ve sam to inila mnogim momcima. Bila bih to napravila im smo doli, da si me odmah zamolio. Prvi put sam to probala kad mi je bilo petnaest, za jednog momka koji mi je rekao da e me ubiti ako mu ne popustim. Morala sam izvesti neto da ga primirim. Tada mi se nije svidjelo, ali sada uivam u tome. Potom, ili neto kasnije, vodili smo ljubav na francuski nain. Oboje smo svrili, ali meni to nije pomoglo, moja se glavobolja samo pogorala. Mici je bila potpuno zadovoljena. Pretpostavljam da je to bio vrhunac njenih udorednih snova: misteriozno bezgreno zaee. Oko sedam ujutro rekoh joj da idem spavati, a da ona moe otii, ostati ili poi spavati sa mnom. Ja u spavati u fotelji odluila je. Probudio sam se oko podneva, s najeom glavoboljom koju sam ikada imao. Imao sam osjeaj da mi mozak nabija unutar lubanje. Aspirini mi nisu pomogli i napokon sam zavrio u ambulanti deurne bolnice gdje su mi odluili dati injekciju morfija. Bilo je to kasno naveer istog dana. Meutim, prije svega toga, u trenutku buenja vidio sam Mici kao kroz maglicu, gdje sjedi na mom radnom stolu, maui nogama. 133

 Kako se osjea? upitala me. Tako mi je zlo da te jedva vidim. I ja se slabo osjeam. Trebao si upotrijebiti malo sile u pravom trenutku. Ipak, bila je spremna sa mnom podijeliti krivnju. Otkad sam se probudila razmiljam o svim mukarcima koje sam propustila. A sve to zbog tog mog glupavog budueg mua koga ak jo i ne poznam. Krepost je sama sebi nagrada, Mici. Nemoj mi se rugati! gorko se pobunila. Zar sam to mogao? Jedan od razloga moje glavobolje bilo je otkrie da suoen s golom enom gubim i snagu volje i razum. ekaj samo dok se udam. Spavat u sa svakim mukarcem koji me zatrai, neu se libiti ak ni ako bude grbavac. Ovo je, od rijei do rijei, bila njezina tvrdnja. Siguran sam u to da se nisam mogao doslovce sjetiti svega to je izrekla te noi, ali ta me izjava tako zaprepastila da mi nije nikada ishlapila iz sjeanja. Posebno stoga to mi se ini da je tu svoju odluku dosljedno provela. Oko godinu dana kasnije ispisala se s Akademije dramskih i filmskih umjetnosti. Da bi poveala svoje studentske prihode bila se zaposlila kao pjevaica u nonom baru i tamo se upoznala ni sa kim drugim, nego s vojnim ataeom NATO-a za junu Evropu. Ne mogu znati koliko je istine bilo u svim onim glasinama koje su kruile naokolo, ali je injenica da je nakon udaje za tog dostojanstvenika gotovo svake noi viena u barovima boljih hotela u drutvu razliitih diplomata iz komunistikih i zapadnih zemalja. Njezina su prijateljstva postala razlogom neke vrste hladnog rata, jer su obje strane sumnjale u to da ona daje informacije onoj drugoj. Jedan od mojih 134

studentskih kolega, iji je otac bio zamjenik ministra vanjskih poslova, rekao nam je da su Mici tokom njezinih nonih izlazaka jedno vrijeme pratile kako sovjetska tako i obavjetajna sluba NATO-a. Diplomat je opozvan od strane svoje vlade i Mici je napustila Maarsku zajedno s njim, nekoliko mjeseci nakon vjenanja. to se pak tie tokova mog ivota nakon one nezaboravne noi koju smo proveli zajedno, moram rei da vie nikada nisam pokuao deflorirati djevicu. Niti mi je ikada palo na um da se oenim nekom nevinom djevojkom. to god da sam inio, uvao sam se istunica. One se boje posljedica; ja se uasavam toga da budem prethodnica.

135

12 O smrtnom grijehu lijenosti

Protraih ivot moralizirajui iz svog kuta.
Dostojevski

U to vrijeme mora da sam imao osamnaestak godina, a jo uvijek sam bio beznadno zaljubljen u Ilonu i udio za tim da zagrlim bilo koju enu, kad sam se jednog dana zatekao nasamo, u pustom krilu fakultetske knjinice, sa studenticom koja je kasnije postala poznata tenisaica, a zvala se Margit S. Izmjenjivali smo pametne rijei, ljubili se, milovali. Ona je bila jedra brineta, rumenih usana i bradavica, i dozvoljavala mi da ih ljubim i siem, ali sve moje molbe da poe nekamo sa mnom, bijahu uzaludne; ponavljala je to je dovoljno, to je dovoljno, nije imala vremena, a onda je iznenada otila. Obezglavljen od okusa i mirisa njezinih dojki, osjetih takvu oajniku udnju za enom kakvu sam rijetko kada nakon toga iskusio. Kao da me obuzela morska bolest. Ona je u meni uzburkala cijeli ocean enje, podigla buru: osjeao sam kako mi krv u valovima kola mozgom, a zatim nadire prema dolje. Sjedei za svojim stolom za itanje, poeh hitro masturbirati. Od sve one djece koju sam mogao imati, malo bi ih bilo tako puno ivota kao bie kojem bih u tom trenutku postao otac: dlanovi mi se ispunie spermom sve do ruba. I dok sam tako sjedio za stolom, punih ruku, razmiljajui to da uinim s tim, vratila se Margit S. da mi kae da je promijenila miljenje i da moemo poi u stan njezine tetke koja nije kod kue. Danas bih joj priznao to se zbilo, a ona bi se vjerojatno nasmijala tome ili ak bila polaskana, ali u to sam vrijeme bio 136

tako posramljen, tako ustraen od pomisli da bi mogla prii blie i vidjeti to mi je u rukama, da sam joj prilino hladno rekao kako sam se ponovno zadubio u svoju knjigu i kako ne elim prekidati itanje. Njene se oi rastvorie, okrenula se, pourila prema izlazu i postala moj najljui neprijatelj. Od tog trenutka poeh smatrati masturbaciju proputenom prilikom. to se tie Margit, ona me prijavila sveuilinom sekretaru partije, tvrdei da sam joj se hvalisao, kako sam na ispitu iz marksizma i lenjinizma izmiljao citate iz Kapitala pretpostavljajui da nitko od ispitivaa nije mogao proitati ba cijelu knjigu. Ja sam to, naravno, pobijao, ali je malo nedostajalo da ipak budem izbaen s fakulteta. Na tu me neiskoritenu priliku podsjetio pornografski asopis kojeg mi je poslao jedan od mojih studenata, priloivi ceduljicu s upitom to mislite o ovome? Taj je asopis donosio dug lanak u kojem se slavi pobjeda masturbacijske revolucije. Ovaj mi je asopis poslan nedugo po objavljivanju mog priziva na uzdravanje od djevica, u Miigenskom dnevniku, i vjerojatno me dotini student htio pitati kakve alternative predlaem. To me navelo da osvijestim misao koja je do tada postojala samo u mojoj podsvijesti: velik broj mladia a i zrelih mukaraca na kampusu i izvan njega, poput junaka Zapisa iz podzemlja, ivi usamljeno, u nekom svom kutu. Nisu to bogalji, odvratno deformirani nesretnici koji ne mogu zadobiti niiju naklonost, ve zgodni, ugodni mukarci koje bi mnoga ena s radou zagrlila. ini mi se da je onaj porno asopis, iako je tekst lanka bio drugaije sroen, u stvari imao pravo: ako postoji neka seksualna revolucija, onda je to krajnje osamljenika vrsta seksualne revolucije. Kada sam sljedei put zamoljen da govorim na jednom ponositom, iskljuivo mukom skupu, odluih im se obratiti 137

pjesmom, koju nazvah propovijed, a ija je svrha bila da ih okira i nagna na razmiljanje.

Propovijed drubi anonimnih onanista

1 Duh sveti prebiva u plemenitim sokovima naih spolovila on nas potie da prevladamo smrtni grijeh lijenosti da ubrzamo korak svoj i protegnemo udove ti nas sokovi natapaju znatieljom hrabrou da segnemo smionou da skoimo u nepoznato. Die se muka kita, a s njom se i mi izdiemo iznad nehaja za neznance uimo tolerirati, mariti, voljeti ponekad ak i razumjeti u iekivanju uitka: ene se otvaraju, mukarci poniru, bedra i ela pomazana znojem u svakom poloaju stjeemo vjetinu ivljenja sa ivima. 2 U mati zamislite dvije ene jedna zadire duboko u zdenac druge iji glas 138

die se i sputa a guzovi zarobljenice jezika poskakuju dok se odmie na predah da bi se ponovno pribila uza nj a vi ulazite tek kad prsne. Il' zamislite najlue orgije ba po osobenom ukusu vaem: kako god pomamne bile ono to prizivate u samoi jadna je sjen blaenstva zagrljaja il' cjelova. Dok davalac ste i primalac vlastitog zadovoljstva noge vam postaju preslabe da potrite za drutvom. Valovi samotnjake radosti nose vas na puste otoke. 3 Kae se da snani ne ovise ni o kome ak ni da im podari radost oni poznaju najbri, najsigurniji, apsolutno najbezopasniji put do pobjede. Silovatelji bue svojim karama; ako su im ljubavnice nestvarne njihove su rtve stvarne. Kaem vam, snani su oni koji strpljenja imaju oni to ekaju, oni to zaklinju 139

i radije se izlau odbijanju zlovolji, prepirci, svoj muci ljubavi nego da odlete sami sve svoje karte na zajednitvo oni stavljaju povjeravajui ak i najosjetljiviji djeli sebe brizi prijatelja.

140

13 O majkama male djece

Ajde, ajde, rekao je Tomov otac, u tvojim godinama vie nema isprike za takvo bearenje. Krajnje je vrijeme, mome, da si uzme enu! I jest, oe. Ali, iju enu da uzmem?
Thomas Moore

Brani su okovi tako teki da je potrebno dvoje da ih nose, pokatkad i troje.

Alexander Dumas

Do kraja mojih studentskih dana doivio sam mnoga razoaranja, ali vrlo malo njih bilo je vezano uz ene. Tu sretnu okolnost mogu zahvaliti dragim suprugama koje su sa mnom dijelile svoje brane radosti i tuge. Nae su veze bile nepomuene tamnim oblacima problema, nije bilo bockanja, zanovijetanja i svaa najzad, koji je smisao vanbranog odnosa ako je on nalik braku? to je najvanije, ja za njihovu ljubav nisam morao plaati drutvenim ugledom, u vrijeme kad sam jo morao studirati, pomagati majci i kad sam bio zaokupljen svim onim aktivnostima koje su prijeko potrebne za sazrijevanje mladog ovjeka. One su me spasile traginih posljedica prerane enidbe, iako sam nekolicini njih ponudio brak. One su me, takoer, potedile neumjerenih strasti; u pravilu, supruge su isuvie zaposlene a da bi mogle iscrpsti svoje ljubavnike. Ja sam im mogao ponuditi samo privremen bijeg od njihovih kunih boljki, ali je to bila radost bez straha od kazne. Mogle su me grliti a da zbog toga ne preuzmu na se obavezu da mi 141

peru arape. Tako smo svoje slobodno vrijeme provodili u sretnom preljubu. Ipak, ono to mi se najjasnije usjeklo u pamenje jest jad nekih od tih ena, osobito onih s malom djecom. U pravilu, majka male djece prolazi kroz najgoru krizu svog ivota. Imala je dvije ili tri trudnoe, u brzom slijedu, za vrijeme kojih se njezin suprug upustio u svoje prve vanbrane avanture. Hlaenje njegovog ara samo poveava njezinu grozniavu zabrinutost zbog vlastite figure i godina, dok se raspruju snovi o vjenoj ljubavi i djevojatvu. Suoena je s neizvedivim zadatkom kako da ponovno zadobije svog mua, istodobno se borei s mnotvom novih briga i dunosti vezanih za malene ljude o kojima mora brinuti. Dok njih ui hodati, i ona sama pokuava nai ravnoteu na klizavom terenu nove ivotne stvarnosti. Da li e njezin mu i noas izbivati od kue? Zar ona vie nije poeljna? Nikome nije potrebno ono obnavljanje samopouzdanja to ga daje nova ljubav toliko koliko njoj, ali gruba ironija njezinog poloaja lei u tome da ba u vrijeme kada je zanemaruje suprug, i mogui ljubavnici ine to isto: mukarci je uglavnom gledaju samo kao majku. U razdoblju ivota kada se osjea enom vie nego ikad, od nje se oekuje da brine samo o djeci i domainstvu. Istina, jednom sam poznavao jednu majku koja se nije imala na to poaliti: imala je supruga koji ju je oboavao, pet lijepih, dobrih djeaka, i uivala u brizi za sve njih, u odravanju doma istim i radosnim. Istovremeno, ona je imala i brojne ljubavnike i, po svemu sudei, nikakvog veeg problema od vika energije. Poznavao sam i majke ija je nevolja bila tako golema da im nije mogao pomoi sedativ ljubavne avanture. Nusi je bila jedna od takvih ena iako nije ba poteno svrstavati Nusi u bilo kakvu kategoriju. 142

Prvo sam sreo njezinu djecu ili, bolje reeno, pronaao sam ih. Bijah izaao da se proeem po otoku Sv. Margite (ugodnom i popularnom parku na Dunavu, izmeu Pete i Budima) kada ih ugledah gdje besciljno lutaju meu gomilom: djeak ozbiljna izgleda od oko pet godina, koji je vukao za ruku mlau djevojicu koja je plakala. Pokuah saznati u emu je problem. Djeak nije htio razgovarati s neznancem; okrenuo sam se djevojici, koja mi je napokon rekla da je njihova majka otila u toalet i traila da je priekaju vani, ali je bratu postalo dosadno, pa ju je odvukao s tog mjesta. Traili su majku vie od jednog sata, i do tog trenutka nitko od prolaznika nije obratio panju na njih. Budui da su, nastave li se vrzmati uokolo, svi izgledi bili da e se i dalje mimoilaziti s majkom, ja ih odluih ukotviti pokraj kioska s osvjeavajuim piima, to se nalazio uz most, kojim je njihova majka morala proi prije nego to napusti otok. Bilo je toplo predveerje, sredinom srpnja, i kad sam ponudio djeci hladni malinovac, oni pristadoe na to da mi se pridrue. Hladno je pie razvezalo djeakov jezik i on me zatrai sendvi. Oboje se ponaalo kao da nikada prije nisu vidjeli hranu. Bijahu bljedunjavi i neishranjena izgleda, a njihova jeftina odjea, iako ista i uredna, odavala je tragove mnogog krpanja. Meutim, oboje su imali divne oi: krupne, duboke i blistave. Jesi li ti pijanica? upitao je djeak u predahu izmeu dva sendvia. Nisam. I ti si samo djeak, ha? Mislim da bi se moglo rei da sam ja odrastao. Lae! prezirno se usprotivio. Odrasli su pijanice. Kako zna? 143

 Moj tata je pijanica. Da li je i tvoja majka pijanica? upitah. Ne, ona je samo ensko. Sirotinjska djeca primijeti sjedokosa ena ljubazna izraza lica, koja je posluivala za ankom i ula na razgovor. Sada su zgouni, ali e se pretvoriti u udovita, vidjet ete. Budui da su djeca pojela i popila onoliko sendvia i sokova koliko je uope moglo stati u njih, ja ih povedoh nekoliko koraka od anka. Djevojica, Nusi, drala se moje ruke, ali je njezin brat, Joska, poeo tumarati uokolo pa sam nekoliko puta morao trati za njim. On uvijek nekud odluta prokomentirala je njegova sestra. Kod njega je to manija1. Sad se ne mii odavle napokon mu rekoh ili u ti odrati ui. Joska slegnu ramenima, rezignirano i nimalo zbunjeno. Mene svi tuku. Tko te tue? Tata i svi. Da li te i mama tue? Ona ne, niti baka, ali one su samo enske. Poeh aliti i djeaka i njegovu majku. Evo, ja sam mukarac, a ipak te ne tuem. U stvari, nikada nisam nikoga udario. Htio sam te samo preplaiti, da ostane ovdje. Lae izjavio je kao i prije.

Manija je jedna od najee upotrebljavanih maarskih rijei;

razlozi su sasvim oiti. (Primj. autora.)

144

 Ne, ne laem. Doista nisam nikada nikoga udario. Znai da si lagao kad si rekao da e mi odrati ui. Da, tada sam lagao. Zbilja nisi nikada nikoga izmlatio? Nikada potvrdih. Djeak je neko vrijeme razmiljao o tome, mjerkajui me sumnjiavim pogledom. Jesi li ti idov? Ne, zato? Tata kae da su idovi udni. Moda on ne zna nita o tome. Joska je i to prihvatio s rezigniranim izrazom. Moda ne zna. Baka kae da tata lupeta samo da prozrai usta. Saznao sam i to da im je tata mehaniar, da radi u tvornici, da imaju ne samo sobu nego i kuhinju, i da tata esto spava u susjednom stanu gdje ivi djevojka koja se lii ak boji i kosu. Tata je govorio da je ona zgodnija od majke koja je, kako me djeak uporno uvjeravao, bila samo ensko. Kada se majka naposljetku pojavila, bilo je to pravo iznenaenje. Dotrala je do tanda s piima, odjevena u izblijedjelu plavu pamunu tuniku bez bluze, i u prvi mah sam pomislio da je to jo jedna edna djevojica. Iako su joj djeca bila svjetlokosa, Nusi je bila smea, a njezina je gusta, tamna kosa slobodno padala po golim ramenima. Oi joj bijahu isto tako krupne i tamne kao i njihove, a u njima se pojavio kratak treptaj dok mi je zahvaljivala to sam pravio djeci drutvo. vrsta, seksepilna ena, pomislih. Samo su njezine jagodice odavale da ni ona ne jede dovoljno. Kad su joj djeca ispriala za sendvie i sokove uznemirila se.

145

 Niste im smjeli nita kupiti, ak i ako su vas to molili rekla je obrambenim tonom. Trebali ste znati da djeca ne mogu podmiriti dugove. No pretpostavljam da, bez obzira na to, oekujete da vam sve to platim. Sumnjiavost je oito bila njihova obiteljska crta. Napustio sam otok zajedno s njima i dok je djeak vukao svoju sestru hodajui ispred nas rekoh Nusi da nalazim da je neobino privlana. Reagirala je s neoekivanom silovitou. Boe! Mora da si u gadnom sosu, kad primjeuje ovakvu poderotinu kakva sam ja! Mrzim kad ena potcjenjuje vlastiti izgled. To zvui lano. Na meni sasvim sigurno nema nieg privlanog rekla je neto mirnijim tonom. Zatim se opet razgoropadila: to si ti, pervertit? Ne, samo volim djevojke s dobrim grudima. Znai, vrzma se parkovima da uhvati ensku, ha? Ne odlazim nikamo da uhvatim ensku, jer nemam vremena za to. Ali bilo gdje da se naem, spreman sam iskuati sreu ako vidim nekoga koga bih rado upoznao. Na sekundu se zagledala u mene. Izmeu nas i djece pojavilo se nekoliko ljudi te moradosmo pouriti da ih uhvatimo. Stigli smo do mosta koji je vodio u Petu i upravo smo prelazili rijeku kad se ona vratila na tu temu. Dakle, ti si jedan od onih, ha? Da priznadoh ja sam jedan od onih. A zatim, ponovno s hladnom sumnjiavou: ime se bavi? Student sam, ivim od stipendije. 146

 Zgodan posao. Ipak, nije imala dovoljno povjerenja u mene da bi pristala na sastanak. Zato da pristanem? Uvjerena sam da bi promijenio miljenje i ne bi se pojavio. Htjela je u zrcalu provjeriti kako izgleda, te ga je bezuspjeno traila po torbici. Zna to naposljetku je rekla neu se s tobom dogovoriti za sastanak, ali nas moe otpratiti kui. Djecu u ostaviti majci, pa me onda moe povesti u kino, ili to ve. Bilo je to vie nego to sam traio. Zar se tvoj mu nee protiviti? Do tog trenutka nismo razgovarali o njemu. Plaio sam se da bi me on mogao smatrati idovom i da bi me pokuao izmlatiti. Nusi nije bila zabrinuta niim slinim. On nee biti kod kue. A tvoja majka? Ah, ona me ionako uvijek pita zato ne izaem i ne zabavim se. Ali ja ne volim izlaziti sama, a ne podnosim prijateljice. Zar svi vi imate neto protiv ena? Tvoj sin te naziva samo ensko. To je izraz njegovog oca. Nusi je imala snanu, malo izboenu vilicu, to sam zamijetio dok sam koraao pokraj nje. Dugo smo se vozili tramvajem, do predgraa u kojem je vladao pakao tvornica, sirotinjskih etvrti, smoga i debelih naslaga ai. Zgrade, oglasni panoi, ak i stakla na prozorima bijahu crni. ivjeli su u peterokatnici, etvrtastom zdanju nalik zatvoru, i mi se popesmo tamnim, ruevnim stubitem te proosmo pored nekolikih otvorenih vrata koja su vodila ravno u mrane kuhinje. Vrata do njihovog stana, koji se nalazio na treem katu, bijahu zatvorena. Nadao 147

sam se da su to vrata one djevojke to se lii i da je Nusin mu ili unutra, ili da ga uope nema u zgradi. Kad smo uli u kuhinju ugledah prizor koji nikada neu zaboraviti. Nije bilo prozora, a zidovi su bili prekriveni otvorenim policama na kojima su se nalazili tanjuri, lonci, hrana, odjea i plahte. Bilo je oito da te police slue i kao ormari. Pokraj pei i kuhinjskog stola sa pet drvenih stolica, stajao je stari naslonja (dnevna soba) i u jednom kutu krevet, u kojem je spavala Nusina majka, to sam kasnije saznao. U drugom je kutu stajala kada prislonjena uza zid (kupaonica). Zajedniki zahod za svaki kat nalazio se na kraju hodnika. Sjedei u naslonjau imao sam pogled na spavaonicu: dva kreveta i rub ormara za odjeu. Sve je bilo u pomnom redu i isto koliko god je to bilo mogue. Nusinog mua nije bilo kod kue. Majko izvjetaeno me predstavila Nusi ovaj gospodin mi je pronaao djecu na Sv. Margiti, pa sam ga pozvala na aj. Baka je bila veoma nalik Nusi, samo, naravno, starija i krupnija. Doimala se zbunjeno. Bila bih napravila veeru za jo jednu osobu, da sam znala da ete doi. U stvari, ja sam htio pozvati Nusi van na veeru, ako smijem. Oh, naravno, ako ona to eli kimnula je starica s olakanjem. Pa, ako izlazimo na veeru, mogla bih obui bluzu rekla je Nusi i zamakla u spavaonicu. Zatvorila je vrata i ja zauh okretanje kljua u bravi, to me se dojmilo kao pretjerana stidljivost. Kad e tata doi kui? upitala je mala Nusi. Ne brini, doi e kui jesti. 148

Htjedoh rei kako mu ne elim odvesti enu (bila je subota naveer) i da bismo moda mogli izai koji drugi put, ali me starica preduhitrila. Ne brinite, Joski e biti drago da moe pojesti dodatnu porciju. Pogledah djeaka, ali on zavrtje glavom. Ona misli na tatu. Nusi se vratila nakon to je obukla lijepu bijelu bluzu i plavi demper, i mi odmah krenusmo. Ja sam jedva ekao da odem iz te kuhinje, iako sam se kasnije navikao na nju, a kada vie nisam odlazio tamo, ak sam je se sjeao s nostalgijom. Vrativi se u grad, poli smo u miran restoran i naruili pilei paprika, a ja sam zamolio da nam upale svijee. Dok smo ekali jelo, Nusi je glasno razmiljala o tome kako sam sretan to mogu zaraditi novac radei ono to volim studirajui. Upitao sam je ime bi se ona bavila kad bi imala mogunost zaraivati za ivot radei ono to voli. Brinula bih se za ovjeka koji me voli i podizala svoju djecu. Kad su stigle svijee i konobar ih postavio tako da su tvorile blistavu auru oko njezina blijedog lica i krupnih tamnih oiju, dodala je jarosno: Ali mrzim sanjariti, nikada nita ne bude od toga. Nakon to smo bili poslueni, ona se predala jelu i ispitivanju mene. Duboko je zadirala u sr svega to ju je zanimalo i ja sam, borei se sa skliskim pileim paprikaem, morao odgovarati na pitanja tipa koliko dugo izlazim s nekom enom. Nisam joj uspio odgovoriti a da pritom ne poprskam koulju umakom. Ostajem s djevojkom sve dotle dok ona moe izdrati mene i ja nju. Hoe rei da mijenja ene jednu za drugu, ha? Iako sam podlegao takvoj vrsti ispitivanja i Nusi me zaas prozrela. Ipak, kasnije sam uvidio da me je bila prihvatila mnogo 149

prije nego to smo zapoeli taj razgovor. Ako je pokuavala saznati kakav sam, to nije bilo stoga to je vagala argumente za i protiv, ve zato to je naprosto eljela biti spremna. Volim znati to mogu oekivati od momka rekla je. I to misli da se moe oekivati od mene? Ne znam priznala je, zamiljena. Ali to god da se moe oekivati od tebe, to nije mnogo. Ako smatra da ne obeavam ba mnogo, pomislih, bit e bolje da uutim. injenica da sam zautio, oito joj se svidjela. Povrijeen si, ha? upitala je u iznenadnom izljevu naklonosti. Jesam. Pa, to je moda znak da ti je ipak malo stalo do mene, nije li? Mojem muu nije uope stalo rekla je s prizvukom gorine u glasu. Tako je nezainteresiran da mu mogu nadijevati najgora imena, on me ak i ne slua. Neto kasnije, Nusi me stala ispitivati o mom studiju. Priaj mi neto zanimljivo, na primjer o emu ui? Ona je radila u robnoj kui, na pakiranju robe, ali razgovarati s njom bilo je isto kao voditi razgovor s kojim od mojih studentskih kolega. Umjela je brzo i jasno formulirati misli, a odavala je nepatvoreno zanimanje kako za podatke tako i za ideje. Nije trebalo mnogo pa da ponem razmiljati o njoj i o sebi kao o Elizi Doolittle i profesoru Higginsu. Ve sam nas vidio kako veeramo u istom restoranu samo nekoliko godina kasnije. Nusi odjevena u elegantnu novu haljinu, zaposlena moda kao nastavnica, a nakon veere odlazimo u na ugodni stan. Njezini su potencijali u prolosti bili sramotno zanemareni zbog siromatva i veze s beutnim suprugom, ali sad je napokon dola na svoje. ena koja nije oekivala mnogo od mene, a eto, ja sam joj izmijenio ivot. Odluih da e biti tako. 150

Meutim, ona je iz naeg razgovora izvukla drugaiji zakljuak. Pa pretpostavljam da me ne treba zabrinjavati to to si mlai od mene rekla je kad smo ustali od stola. Moda ne zna mnogo o ivotu i o ljudima, ali barem zna vie od mene o svemu onom to se ui iz knjiga. Rekla bih da nas to na neki nain izjednauje. Ne podnosim momke koji su gluplji od mene. Napustismo restoran, a kako nismo imali kamo poi, a topao se dan pretoio u blagu no, odluismo vratiti se na otok Sv. Margite. Autobusom smo otili do Dunava i preli most, drei se za ruke. Rijeka je mirisala svjee poput kakvog planinskog potoia. Iznad nas sjao je blijed mjesec, a pred nama se sterao taman, podatan otok nalik golemoj postelji s paperjastim, crnim jastucima kronji. Moda je i Nusi imala slinu asocijaciju, jer se iznenada zaustavila. Upozoravam te na to da noas nee nita postii sa mnom. Ne spavam s mukarcem kojeg ne poznam barem mjesec dana. Imala je namjeru vratiti se i nije htjela nastaviti etnju sve dok je nisam uspio uvjeriti da prihvaam njezine uvjete. Potrebna ti je ena poput mene da te dovede u red zakljuila je. Otok je bio tih i po svemu sudei pust. Moda su se oko nas nalazili ljubavni parovi, ali ako ih je doista bilo, dobro su se sakrili. Ako Nusi i jest pokazivala elju da sazna sve o meni, bila je isto tako spremna ispriati mi sve o sebi. Njezin je stav prema onome to mi je ispriala bio nabijen gorinom i oajanjem, ali je nain na koji je to izrekla bio gotovo vedar. Njezin je brak krenuo krivo kad je po prvi put ostala u drugom stanju. Znao je da ekam bebu, ali mi je ipak neprestano predbacivao da sam postala debela. Sve te njegove zamjerke mom izgledu naprosto su me izluivale. Bilo je to njegovo 151

dijete, a jedino to mi je imao za rei bilo je to da sam se pretvorila u debelu enu. Nakon to im se rodio sin, inilo se da su stvari ponovno krenule nabolje: Jzsef je opet postao paljiv, ak je odluio raditi prekovremeno, ostajati u tvornici do ponoi, da bi namakao novac za njihovog djeaka. Nusi mu je vjerovala sve dok joj prijateljica nije rekla da Jzsef radi prekovremeno s nekom djevojkom, a ne u tvornici. Do trenutka kada im se rodila ki, on ak vie nije ni pokuavao smisliti neku ispriku za svoje izbivanje iz kue. Kada mi vie nije ak ni lagao, znala sam da je gotovo. Zato se ne rastane od njega? I za koga da se udam? upitala je, gledajui kroz mene. Nisam mogao odoliti a da je ne poljubim zbog tog njenog osebujnog naina razmiljanja i ona mi je svojim punim, mekim usnama uzvratila cjelov. Taj je poljubac u sebi sadravao vie upita od pitanja koje je izrekla. Dok smo tako etali drei se za ruke, po mjeseinom obasjanim puteljcima i kroz prohladnu, visoku travu, nije bilo teko zamisliti da emo zajedno poeti novi ivot. Njezina je plaa bila mala, ali je Jzsef u posljednje vrijeme donosio kui cijelu svoju platnu vreicu sve od onog vremena od kad je poeo spavati s fuksom iz susjednog stana. Ona je ta koja eli da nam on daje novce ne eli se sukobljavati s nama na hodniku, boji se susjedskog naklapanja. Jzsef je i nadalje jeo kod kue i drao tamo svoje stvari. Ponekad jo uvijek spava sa mnom, kad je tako pijan da ne zna to ini. Kada smo se umorili od etnje, sjedosmo pod golem hrast okruen grmljem. Nusi se naslonila na drvo. Poesmo se ljubiti i ja sam joj zavukao ruku pod demper a zatim je hitro izvukao, jer su njene usne omlitavile, podsjeajui me na 152

jednomjeseni moratorij. Ne brini rekla je Nusi ja sam se pripremila im sam obukla bluzu. Spuznula je i legla na zemlju. Htjela sam samo vidjeti da li ti se dovoljno sviam da bi mogao provesti mjesec dana sa mnom a da se nita ne dogodi. Kad sam uao u nju, njezino se tijelo presavilo, kao da je prepukla u dva dijela i silno je uivala. Ali dok je otirala lie s dempera, primijetila je napravivi grimasu: Kada mi je bilo sedamnaest vodila sam ljubav iza grmlja, sada imam trideset jednu, i jo uvijek to moram initi iza grmlja. Nisam ba mnogo uznapredovala, zar ne? Bila je vjerna svom suprugu sve do prije nekoliko godina, kada se sprijateljila s nekolicinom mukaraca. Ali to nikada nije ilo kako valja. Mukarci ne mogu shvatiti da ena koja ima djecu ne moe dojuriti kad god to oni zaele. Barem su mi govorili da to ne mogu shvatiti bila je to dobra isprika za prekid veze. Taksijem sam otpratio Nusi kui, a sljedeeg dana, u nedjelju, ponovno smo se nali. Ispriala mi je da se ispisala iz kole dvije godine pred maturu jer se udala, i ja je nagovorih da se na jesen upie u veernju kolu i da je zavri. Sada smo odlazili u moj stan s knjigama i biljekama. Kada bi se moja majka nalazila vani, vodili smo ljubav; kad je ona bila kod kue, pomagao sam Nusi spremati ispite. Mnogo se promijenila, djelovala je mlae, stas joj se zaoblio i postala je zgodnija, ali je i dalje odavala onu svoju staru skepsu. Sve ovo ini samo zato da se ne bi osjeao krivim kad me napusti. Njezinog sam mua sreo samo jednom, u njihovoj kuhinji, za veerom, te iako sam o njemu uo kao o pijanici bio je potpuno trijezan. Predstavile su me kao nastavnika iz Nusine kole. Jzsef je znalaki pogledao mene, zatim Nusi, prije nego 153

to je sjeo za stol da jede. Bio je to naoit ovjek snanih miia, od oko trideset pet godina, a doimao se umorno. kola! Nemoj me nasmijavati, Nusi! Nikada ti to nee zavriti. Ona je vrlo pametna primijetih. Kao moje dupe uzvratio je tonom koji nije trpio pogovora i bacio se na hranu. Potrudih se da ono to u izrei zvui tek kao usputna primjedba. Moda vi niste dovoljno pametni da bi uoili njezinu inteligenciju. Pokreti njegove vilice usporie se, ali je nastavio jesti. Nusino lice, iako nepomino, ozarilo se unutranjim osmijehom. Djeca su se zabuljila u tanjure pred sobom i mudro podigla vilice. Da li ste vi neenja? upitao me Jzsef kasnije. Po njegovom sam glasu mogao zakljuiti da je smislio osvetu. Da odgovorih oprezno. Lagodan je to ivot, ha? Danas poneka koka, sutra pilence, a? Neki ih ljudi nazivaju enama. Bilo mi je odvratno to to bocka Nusi, umjesto da se okomi na mene. Ali bio je svjestan toga da nas oboje dri u ahu; njegova je vilica ubrzala ritam kretanja. Nusi se okrenu prema njemu s ubojitim pogledom. Ne mislim da ima ikakvog prava zabadati nos u privatni ivot gospodina Vajde. Pogled koji mu je uputila supruga izraavao je svu njegovu krivicu i on se stade nervozno smijati. to sam uinio? Zar ovjek ne moe malko porazgovarati u svom vlastitom domu? U svom domu! prokomentirala je starica. 154

Ponovno se okrenuo meni. Tako je to kad se oeni, drukane moj, kokoi se okome na tebe. Nikada se nemojte eniti. to bih ja dao da ponovno mogu biti momak! Slobodan kao ptiica nema nita ljepe od toga. Nusina majka nije mogla suspregnuti novu primjedbu Da mi je znati tko je slobodan momak ako ti to nisi! U svakom sluaju, ponaa se kao da jesi. Nisam jo vidjela nijednu pticu u kavezu koja je tako slobodna kao ti. Jzsef je ogoreno zavrtio glavom. Nije to isto, majko. Nije to isto. Slegnuo je ramenima pokazujui da to god da sam mu uzeo, to za njega nije ni od kakve vrijednosti. Nisam ja tvoja majka. to se mene tie, moe se odseliti prijeko. Kako bih mogao? Kako bih mogao ostaviti Nusi? Govorio je svojoj punici, ali je gledao enu, osvetoljubivo je saaljevajui. Bilo bi mi je ao, tko bi se brinuo za nju da ja odem? Nitko vie nije prozborio ni rijei, a nakon veere Jzsef ustade. Vratit u se zlokobno je rekao Nusi i, mahnuvi mi na pozdrav, izaao. Ide svojoj curi promrmljala je starica a kae da nije slobodan. Nusi je pustila na volju svojoj srdbi. Jeste li ga uli? Jede ovdje zato to mu je ao mene! Njemu je mene ao! Bila je bijesna. akama je udarala o stol a tanjuri su podrhtavajui zveckali. Da bar ima boga, kaznio bi ga za ovo, ako ni za to drugo! Odgurnula je svoj stolac i poela koraati goredolje kuhinjom, obrui se oko sebe poput zatvorenika u eliji koji se suoio s injenicom da je osuen na doivotnu robiju. Upropastio mi je ivot, a govori kao da mi ini uslugu! 155

Podigla je ruke prema nebu, ponavljajui: Da bar ima boga! Kada sam je pokuao umiriti, ona se obrecnu na mene. Ne marim da li e me ostaviti ili ne, ali nemoj ostajati kad osjeti da vie ne moe biti dobar prema meni. To je najgora stvar koju moe uiniti jednoj eni. A onda, napokon, brinu u pla i njena se lea povie kao da se iznenada sva teina te pretrpane kuhinje bez prozora, stutila na nju. Mala Nusi ju je promatrala smjetena u bakinom naruju, preplaena i zbunjena. Naposljetku se oslobodila zagrljaja i polako prila majci te, kako nije dosezala vie, obujmila je oko koljena. Sljedeeg sam dana uzeo sobu u hotelu tako da barem dvadeset etiri sata moemo biti sami. Budui da sam je elio i volio nije mi bilo teko razvedriti je i mi smo zajedno proveli mnogo dobrih dana prije nego to su poeli prvi snjegovi. Tada sam poeo viati enu homoseksualca. Ona je imala dva mala sina. Njezin je mu nikada vie nije dotakao nakon to je postao ocem svojih alibija, ali joj je zabranio ljubavne avanture, smatrajui da bi to moglo navesti ljude da posumnjaju u njega. Kao i svaka diktatura i ovaj je reim bio vrlo strog po pitanjima vezanim za ljudsku prirodu, te kanjavao sve ispade i devijacije, a on nije elio ugroziti svoje namjetenje koje mu je osiguravalo vilu i auto sa oferom. Da bi se uvjerio kako ona nee uiniti nita to bi moglo nakoditi njegovu poloaju, doveo je svoju sestru da ivi s njima, i njezin je zadatak bio da svoju urjakinju nikada ne puta iz vida. Kao brian otac svaku je veer molio sinove da mu ispriaju kako su proveli dan: to su radili, to je mama radila, da li su upoznali kakve zanimljive ljude? Bio je impozantnog, muevnog izgleda, a na sve je slubene prijeme i zabave dolazio u pratnji svoje supruge, te se nije odvajao od nje. Bio je ljubomoran na nju i nije se stidio da to pokae. 156

Skromno se smjekao kad bi ga ljudi nazivali maarskim Otelom. Rekao bih da sam ja staromodan mu obino je govorio, poluispriavajuim tonom ludo sam zaljubljen u svoju suprugu. Njegova je supruga bila lijepa i neobina ena. Rjee sam viao Nusi i pri tom morao uloiti izvjestan napor da bih djelovao oduevljeno i zainteresirano. Optuila me da sam ravnoduan i da vie nemam strpljenja s njom, i meu nama se poee odvijati scene. Ipak nisam mogao posluati Nusine rijei i ostaviti je kao to mi je bila rekla da uinim kada vie ne budem mogao biti dobar prema njoj. Pohaala je veernju kolu i pokazivala dobar uspjeh te imala sve anse da se za nekoliko godina zaposli kao sekretarica. To je, ba kao to je ona mudro predvidjela, ublaavalo moj osjeaj krivnje, ali ipak ne dovoljno da bih se mogao odluiti da prekinem s njom. Ako sam ikada poznavao ijednu enu koja je propatila dovoljno razoaranja i oskudice da joj je to dosta za cijeli ivot, onda je to bila Nusi. Ipak, zbog osjeaja krivnje i obaveze nisam mogao postii erekciju. Bilo je trenutaka kada bih otiao u krevet s njom, nakon mnotva kompliciranih priprema, samo zato da bih joj se na kraju ispriavao. Nema tako podle zvijeri kao to je mukarac koji vie ne voli enu jednom sam izjavio u vezi s njezinim muem, a sada je taj opis poeo odgovarati meni. Dobrodoao bijeg iz bijede braka sada se pretvarao u zapleten odnos koji nije bio nimalo bjedniji od braka. Jednom sam povjerio taj svoj problem mojoj novoj dragani, jadikujui da ne znam to bi bilo gore za Nusi da prekinemo ili da nastavimo. Dragi moj primijetila je s uzdahom to to tebe mui nije moralna dilema, ve sluaj krajnje tatine. Nekoliko dana kasnije dolo je do une rasprave izmeu mene i Nusi. Optuivala me da sam umoran od nje, a ja joj odgo157

varao da je volim isto kao i uvijek i da je na jedini problem njezina sumnjiava priroda. Budui da mi nije vjerovala, napokon sam joj priznao da ima pravo i predloio da prekinemo. Nakon to je nekoliko trenutaka zapala u mrano razmiljanje, uspravila je ramena i pogledala kroza me svojim krupnim oima. Pa, zavrava ba onako kako sam uvijek zamiljala da e zavriti. Voljela bih da me jednog dana netko iznenadi.

158

14 O tjeskobi i pobuni
Strah od ivota, strah od samog sebe...
Sren Kierkegaard

Vie je izgubljeno na Mohau.

Stara maarska izreka

Morao bih opisati mnotvo svojih doivljaja koji nemaju nita zajedniko s ljubavi da bih objasnio zato sam ponovno napustio Maarsku, ovaj put zauvijek i to vrlo brzo nakon to sam bio spreman umrijeti za nju. Izgleda da sam volio svoju zemlju istim arom kao da je ena, i isto tako nepostojano. Budui da je ljubav u uvstvenom pogledu bljesak vjenosti, ovjek se ne moe oteti barem polovinom uvjerenju da e prava ljubav trajati zauvijek. Kako se to u mojem sluaju nikada nije ostvarilo, nisam se mogao oduprijeti osjeaju krivnje zbog svoje nesposobnosti da doivim iskrene i trajne osjeaje. Taj je osjeaj jainom mogao nadvladati samo osjeaj sumnje da li me je moja ljubavnica ikada stvarno voljela, ako bi ona bila ta koja je raskinula nau ljubavnu vezu. U tom sam pogledu vrlo nalik veini svojih skeptinih suvremenika: budui da si vie ne predbacujemo to nismo u stanju udovoljiti apsolutnim etikim normama, biujemo se psihikim poniranjem u vlastitu linost. Kad se radi o ljubavi, odbacujemo pojmove kao to su moralno i nemoralno, ali ih zamjenjujemo razlikom izmeu istinskog i povrnog. Suvie smo prosvijeeni da bismo osuivali svoje postupke; umjesto toga, mi osuujemo svoje motive. Oslobodivi se kodeksa ponaanja, 159

mi smo se pokorili kodeksu motivacije da bismo postigli onaj osjeaj stida i tjeskobe koji su nai stari postizali manje sofisticiranim nainima. Odbacili smo njihov religiozni moral jer je on ovjeka dovodio u oporbu s vlastitim instinktima, optereivao ga teretom krivnje zbog grijeha koji su u stvari djelovanje zakona prirode. Ipak, jo uvijek okajavamo svoj postanak: smatramo sebe promaenim radije nego da se odreknemo vjere u mogunost savrenstva. vrsto se drimo nade u vjenu ljubav, poriui joj ak i njezinu privremenu vrijednost. Manje je bolno misliti Ja sam povran, Ona je egocentrina, Nismo mogli komunicirati, Sve je to bio samo fiziki odnos, nego prihvatiti jednostavnu injenicu da je ljubav prolazno uvstvo iz razloga koji su izvan nae kontrole, ak izvan nae linosti. Ali, tko moe samog sebe umiriti vlastitim racionaliziranjem? Nema tog argumenta koji moe ispuniti prazninu umrlih osjeaja, koja nas podsjea na onu konanu prazninu, nau posljednju nepostojanost. Mi smo nevjerni ak i ivotu. Moda je to razlog to svoj um radije uspokojavamo bavljenjem manje efemernim temama no to smo mi sami. Ja osobno, otkrio sam veliko olakanje u razmatranju tjeskobe na apstraktnoj razini: i diplomu i magisterij stekao sam marljivim radom, posveujui osobitu panju Kierkegaardu. Isto tako, silno sam bio zaokupljen nesreom svoga naroda. Jedna od njihovih izmiljotina u to vrijeme bila je prisilna parada 7. studenog svake godine, kojom se slavilo velianstveno roenje Sovjetskog Saveza. Na taj je dan obino bilo hladno i vjetrovito, ali je Partija vrlo jednostavnom metodom uspijevala dobiti stanovnitvo na ulice nareujui mareve u skupinama, s radnih mjesta ili s fakulteta, tako da su kadrovici mogli zabiljeiti onoga tko se ne bi pojavio. Sjeam se parade 160

1952, na kojoj je Odsjek za filozofiju stupao iza Zavoda za statistiku; ja sam promatrao jednog slubenika niskog, sredovjenog ovjeka, lica plavog kao da je umrljano tintom koji se borio s vjetrom da bi odrao uspravno golem, drveni transparent. Nekoliko je puta gotovo posrnuo preko dugog drka nastojei da mu vjetar ne zanosi kartonski Rkosijev portret, to je njega samog neprestano zanosilo u nae redove. Odjednom je, bez ikakva nagovjetaja, iskoraio iz reda i poeo udarati transparentom o stup uline svjetiljke. Dosta mi je tog odurnog kriminalca! povikao je. elavi gangster! Jedini dan kad bih mogao otpoinuti, a oni nas izvlae na ulice! Mlatio je transparentom s neoekivanom snagom luaka i doslovno ga slomio u paramparad. On je ruski pajac! ujete li? On je ubojica! U hipu su se, niotkuda, kraj njega stvorila dvojica u plavim policijskim uniformama i pograbila ga svaki s jedne strane za ruku. Dok su ga odvodili, on je poeo cviliti glasom kakve starice. Bio je preteak, drugovi, to je jedini razlog, vjerujte... bio je preteak. ovjek ne moe podnijeti mnogo takvih scena a da u njemu ne pone bujati elja da neto izmijeni. I doista, poetkom 1950. cijela je zemlja bila naelektrizirana predrevolucionarnim raspoloenjem, i stanovnitvo i pripadnici policijskih snaga postajali su sve nemirniji. Bilo je sve vie ljudi koji su citirali stihove Petfijeve pjesme koja je zapalila iskru revolucije protiv habsburke monarhije koja je buknula 15. oujka 1848: Austrijanci su uguili revoluciju iz 1848. uz pomo carske Rusije; sa Petfi pao je posjeen pod naletom kozake konjice na bojnom polju u Transilvaniji (istonom dijelu Maarske koji se danas nalazi pod Rumunjskom). Sjeanje na taj poraz i injenica da su naoj maloj zemlji oduzeta njezina podruja 161

Ustajte, Maari, sad ili nikad!

nisu nimalo pridonosili tome da se pomirimo sa svojom vezanou uz Sovjetski Savez. Napokon, ni Turci nas nisu mogli drati pod stegom, ak ni nakon Mohaa. Moha je rije koja u Maarima potie tvrdoglav ponos: to je rije koja za nas oznaava Opi potop i ivot nakon njega, ime jedne drevne bitke koja je za sobom ostavila trajne oiljke i ogoren ponos. 1526. kod malog naselja Moha, na Dunavu, juno od Budimpete, turska je vojska potukla hrvatskougarsku konjicu i pjeadiju, i sljedee sto sedamdeset etiri godine Maarska je bila pokrajina Otomanskog Carstva. Tokom tog razdoblja gotovo polovica stanovnitva, milijuni ljudi, pomrla je od gladi i kuge ili je bila odvedena na trnice robija u Sjevernoj Africi. Ipak, Otomanskog Carstva nema vie, a Maarska jo uvijek postoji. Za Maare je upravo to najznaajnija injenica u pitanjima povijesti i politike i oni je usvajaju jo dok su mali, mnogo prije nego to krenu u kolu. Ja sam prvi put saznao o slomu kod Mohaa i o konanom padu naih monih zavojevaa od franjevaca, koje je kasnije policija dravne sigurnosti po naredbi Rusa istjerala iz njihovog samostana. Ali ni to nije pomoglo da l judi zaborave da je mo osvajaa prolazna. Kao to je Lajos Kossuth, voa revolucije 1848, obiavao govoriti, Maari posjeduju svijest o povijesti to jest, oni razmiljaju u povijesnim terminima, u stoljeima i milenijima, i na taj se nain odupiru ubojitim monicima sadanjosti. Ne radi se samo o tome da se mogu osvrnuti na svoju tisuljetnu, zabiljeenu historiju kao cjelovita nacija, ve se na taj nain odnose prema sadanjosti i budunosti, tako da ak i budala zna: to je pria o gubitnitvu i istrajavanju. Povijest njihovih poraza i preivljavanja za njih je neka vrsta religije kao i za 162

idove: oni pamte mnotvo velikih nesrea koje ih ipak nisu uspjele unititi.

pjeva nacionalna himna, izraavajui prkosno samosaaljenje koje Maare ini tako nemirnim i buntovnim podanicima, bez obzira na to koliko su puta bili potueni. Imali su premalo trijumfa da bi njima mogli potkrepljivati svoj ponos, ali ga potkrepljuju injenicom da su preivjeli invaziju Tatara (1241), tursku okupaciju (1526-1700), austrijsku okupaciju (17111918) i njemaku okupaciju (1944-1945). Pripadnici velikih drava obino vjeruju da je svaka pobjeda vjena. Maari usredotouju svoje misli na propast silnika, na neizbjean pad pobjednika i ponovno buenje pobijeenih. Upravo zbog toga samo je malen broj nas vjerovao u to da e Rusi zauvijek ostati; bilo je samo pitanje kada e otii i na koji nain. Ukratko, mrzili smo Ruse s isuvie samopouzdanja i suvie nestrpljivo. Kao i u veini zemalja u kojima nema slobode tampe ni bilo kakve druge mogunosti otvorenog izraavanja stava javnosti, fakulteti su bili kolijevka bunta. Na svojim smo sastancima raspravljali o tome kako bi se Maarska uspjenije razvijala da je slobodna i nezavisna: zahtijevali smo da se stane na kraj proizvoljnim hapenjima i smaknuima, da Rusi plaaju ito i uranij koji crpu iz nae zemlje, da se ukinu strane vojne baze i jedinice stacionirane na maarskom tlu, da se uvedu slobodni izbori. Bunili smo se protiv prevlasti mediokriteta-beskimenjaka na svim znaajnim dravnim poloajima i zavjetovali se da emo iskorijeniti siromatvo. Osjeali smo da su u nas s nadom uperene oi cijeloga svijeta (ali isto tako i oi policije) i sanjarili o dvostrukoj slavi oslobaanju vlastite zemlje i 163

Mi smo ve kanjeni za sve svoje prole i budue grijehe

doprinosu padu ruske imperijalistike moi ak i ako budemo morali poginuti za to. Svi smo mi sluali kako u podne odbijaju Hunyadijeva zvona. Jnos Hunyadi koji je ivio u 15. stoljeu, bio je kondotjer koji je postao najbogatiji maarski barun i general dobro plaene, izvrsno uvjebane vojske koja je 1456. zbrisala Turke kod tadanjeg glavnog grada june Maarske, Nndorfehrvra (dananjeg Beograda) potedjevi time Austriju i Italiju od, kako se inilo, sigurnog osvajanja od strane islamskih snaga. U sjeanju na Hunyadijevu veliku pobjedu nad nevjernicima, papa Calixto III odredio je da u podne zvone zvona sve do sudnjeg dana to je razlog da jo i danas ona odbijaju u podne u katolikim crkvama. Naravno, prava Hunyadijeva pobjeda nije bila ona nad Turcima, ve pobjeda nad vremenom: nain na koji je pokrenuo zvona na zvonjavu i sauvao nas od oajanja. Diktatura je neprekidna lekcija koja vas poduava da vai osjeaji, vae misli i elje nisu ni od kakvog znaenja, da ste vi nitko i nita i da morate ivjeti onako kako drugi odlue da je dobro za vas. Strana diktatura ui vas dvostrukom oajanju; nevani ste i vi kao pojedinac i cijela vaa nacija. Ali Hunyadijeva zvona govorila su nam neto sasvim drugo: bilo da smo pobjednici ili poraeni, mogue je initi stvari koje e stotinama godina nakon nas sauvati nae potomke od oajanja. Prolost je isto toliko utjecala na nau revoluciju koliko i sadanjost. Ona je uobliila nae snove i na karakter. Linosti poput Jnosa Hunyadija za nas su bile kao ivui roaci, bili su to ljudi u iji se primjer valjalo ugledati. Kondotjerov sin postao je veliki renesansni vladar, Matija Korvin (1458-1490), pokrovitelj umjetnika i knjievnika, zatitnik naroda, prvi kralj koji je oslobodio kmetove i oporezovao vlasteline umjesto seljaka, junak poema i narodnih pjesama koji je imao obiaj 164

obilaziti posjede odjeven kao seljak, tako da moni velikodostojnici nikada nisu mogli biti sigurni nije li siromah prema kojemu se namjeravaju runo ponijeti u stvari njihov kralj osobno. Zaista, upravo je Matijaev stav bio da je svaki Maar na svoj nain kralj, te jo i danas veina Maara pati od prinevske tatine, to je popratna pojava izvjesnog drskog stava prema vladarima. ovjek koga smo najee vidjeli prikazanog na prijestolju bio je Gyrgy Dzsa, koji je 1514. na prijestolju od uarena eljeza okrunjen uarenom krunom seljaki kralj kojega je pobjedniko plemstvo ivog spalilo zbog toga to je digao bunu da bi zatitio prava seljaka steena za vrijeme Hunyadij, oca i sina. Maarska povijest obiluje zloinima koje je potakla gramzivost i elja za posjedom; meutim kada je rije o slobodi, imamo heroje koji nas nadahnjuju ne samo da riskiramo svoj ivot ve i sve to posjedujemo. Prvi meu njima je Ferenc Rkczy, roen kao nasljednik dobara ija je veliina pokrivala gotovo petinu Maarske i koji je u svoje vrijeme bio jedan od najbogatijih plemia Evrope. Vojvoda Rkczy (sin vladara Transilvanije i Jelene, keri Petra Zrinskog, koja je i sama bila velik vojskovoa) stavio je na kocku sve u oslobodilakoj borbi protiv Austrije (1703- 1711) i na kraju se odrekao svojih posjeda i ostatak ivota proveo radije u izgnanstvu nego da se pokori Habsburgovcina. Bog moe raspolagati sa mnom na koji god nain eli, rekao je Lajos Kossuth 1848, kao odjek Rkczyjevih stavova, Bog me moe nagnati da patim, da pijem otrovnu kukutu ili da zavrim u izgnanstvu. Ali postoji neto to ak ni Bog ne moe uiniti. Ne moe me uiniti austrijskim podanikom. Nije bilo mogue uiniti poslune robove od ljudi u ijoj su svijesti ivjeli takvi preci. Upravo onako kako smo se mi 165

identificirali s naim herojima prolosti, tako smo svoje ugnjetae poistovjeivali s ugnjetaima naih predaka. Za nas su svi oni bili jedno te isto, strana sila koja pokuava zagospodariti nama. Tako je narod mrzio Habsburgovce i pruao im otpor ne samo zbog njih samih ve i zbog Tatara i Turaka koji su bili prije njih, a Ruse smo mrzili isto tako, ne samo zbog njih samih, ve zbog Tatara, Turaka, Austrijanaca i Nijemaca. Nai su stavovi bili jasni, ali kada su demonstracije, u listopadu 1956, prerasle u revoluciju, sve je ponovno postalo zamueno. Borio sam se kao i ostali, ali bijah suvie prestravljen pod paljbom tenkova i artiljerije da bih se osjeao herojski. Ako sam uope ita osjeao, onda je to bila svijest o vlastitoj kletoj srei, jer su oko mene po ploniku leali moji drugovi mrtvi, a iz njih je jo tekla krv. Nisam imao ak ni osjeaj pravinosti onoga to se zbivalo: borei se protiv ruske okupacije i krute, nesposobne diktature, naao sam se gdje pucam na zbunjene ukrajinske seljaie koji su imali isto toliko razloga da mrze ono protiv ega smo se borili koliko i mi. Mislio sam da sam 1944. nauio sve o ratovima, ali bio je gorak ok spoznati da se ovjek ak ni tokom revolucije ne moe suoiti sa stvarnim neprijateljem. Ipak, izdrao sam tri tjedna u ulinim borbama, skaui od ruevine do ruevine, uplaen i gladan stekavi nakon nekog vremena uvjerenje da ne moemo ni pobijediti ni preivjeti. Ali, Kossuth i Dzsa odravahu me na nogama. Bilo je trenutaka kad me je ispunjala neka vrsta mistinog zajednitva s mojom domovinom, kada sam se osjeao sretnim da se, ako ve ne mogu uiniti nita vie, barem mogu pridruiti svima onima koji su umrli za Maarsku tokom tisuljea ponosa i zle kobi. U dvadeset 166

treoj, jo uvijek sam vjerovao da svaki ovjek moe istinski biti vezan samo za jednu zemlju. Nakon svog drugog prelaska preko austrijsko-maarske granice pretvorio sam se u internacionalnog enskara. Ponovno sam bjeao, ovaj put s tek nekolicinom drugih izbjeglica, ali na isti onakav hladan, prosinaki dan, i kroz iste planine. U stvari, imao sam udan osjeaj da ponavljam epizodu iz svog djetinjstva. Nebo je bilo isto onako tmurno kao i one zime 1944; mirna stabla jo uvijek su stajala visoka, dostojanstvena, spokojna, kao da pripadaju nekom drugom svijetu; a snjenim je padinama odjekivala paljba pukomitraljeza, kao da pucnjava nije prestala jo od onda kad sam bio djeak. Ovaj se put nismo morali bojati zalutalih metaka zaraenih vojski: nevidljiva pogranina patrola ciljala je ravno u nas. Bijah vie razbjenjen nego preplaen, shvaajui da u biti progonjena zvijer samo dotle dok mi pod nogama bude rodno tlo. Dosta je! mrmljao sam sm za sebe. Zbogom, Maarska! Pitajui se da li su meci udarili u zemlju ili u moje tijelo, dok su siktali u tiini, pokuah puzati pod snijegom, a zatim potrah, izlaui se pogledu moja se strast za Maarsku istroila. S austrijske strane granice pronali smo cestu, i tu nas je pokupio neki kamion to je prevozio mlijeko, te nas odvezao do oblinjeg sela. Seoski je trg ve bio natrpan izbjeglicama koji su cupkali od hladnoe i zurili u niz potpuno novih, srebrnastih autobusa. Na njima su se nalazili uti, rukom ispisani natpisi imena zemalja u koje e krenuti: vicarska, SAD, Belgija, vedska, Engleska, Australija, Francuska, Italija, Novi Zeland, Brazil, panjolska, Kanada, Zapadna Njemaka i, jednostavno Be. U zgradi policije, na drugom kraju trga, slubenici Crvenog kria dijelili su vruu kavu i sendvie, dok su se medicinske sestre u crnim kaputima i s bijelim kapicama 167

na glavi, probijale kroz gomilu traei ranjene i malu djecu kojoj je potrebna pomo. Ostali slubenici, koji su pokazivali manje suuti, nukali su izbjeglice da izaberu autobus kojim e krenuti i uu u njega. Bili smo smeteni ugledavi blatnjav seoski trg s tim autobusima to idu na etiri strane svijeta. Prije manje od jednog sata nismo se mogli ni pomaknuti a da na nas ne zapucaju; sada nam je bilo ponueno da izaberemo svoje mjesto pod suncem. Razumu se sve to inilo besmislenim, kao da ne moe povezati dogaaje. Ovaj broj vozila nije dovoljan za tolike ljude! povikala je neka starica u iznenadnom nastupu histerije. Pretrpat e autobuse i svi emo izginuti na tim krivudavim planinskim cestama! Nitko se nije nasmijao. ivot im je ve bio pokazao isuvie mnogo raznih obrata da bi imali povjerenja u nj. Ovaj autobus na kojem pie Brazil namjeravaju li ga voziti preko oceana? upitah djevojku okruglasta lica to je stajala pored mene u gomili i doimala se prestraeno. Nervozno se nasmijala i objasnila da ti autobusi idu samo do odreenih eljeznikih postaja i izbjeglikih logora, gdje emo morati ekati na ispitivanje i daljnji transport. Gdje provesti ostatak svog ivota? Brani par s malom bebom koji se ve bio ukrcao na autobus za Belgiju siao je s njega i pourio prema onome na kojem je pisalo Novi Zeland. I mnogi drugi su hodali gore-dolje izmeu redova autobusa, zamiljena izraza lica, stalno iznova iitavajui imena zemalja, nesposobni da se odlue. A gdje u ja naposljetku stei svoj doktorat? Na kojem jeziku? Bilo je nemogue povjerovati da u s nekoliko koraaja u ovom ili onom smjeru zauvijek odrediti odgovor na ta pitanja. Sluajno sam stajao pokraj utih slova vedska. Uem li u taj autobus, upoznat u ene u 168

Stockholmu i mi emo se zavoljeti ali ako zakoraim u susjedno vozilo, nikada neemo ak ni saznati da onaj drugi postoji. Djevojka okruglasta lica napokon se odluila da poe u Brazil. Otpratio sam je do autobusa i prije nego to je ula u nj vie s namjerom da umirim vlastitu bespomonost nego zato da odagnam njezinu ja je zadrah i poljubih. Ona mi je uzvratila poljubac i tokom tog dugotrajnog trenutka mi smo podsjeali jedno drugo na to da smo jo uvijek mukarac i ena i da e svuda biti mukaraca i ena. Pade mi na um da je upitam za ime, ali umjesto toga samo poloih dlan na mjesto na kojem su njezine grudi nadizale kaput u koji je bila odjevena, a nakon toga sam je promatrao kako odlazi. Ona je pronala mjesto pokraj prozora i nasmijeila mi se, otkrivajui puknut prednji zub. Da nije bilo tog zuba, moda bih ova sjeanja pisao na portugalskom. Ali dodir njezinog kaputa jo uvijek je zagrijavao moje prste dok sam se udaljavao, ne osjeajui se vie tako izgubljenim, prema autobusu s oznakom Italija. Nakon tjedana provedenih u hladnoi, eznuo sam za slobodom sunca. Sljedeeg sam se dana naao u Rimu, u drutvu s trista drugih zbunjenih Maara, od kojih nisam ni jednoga poznavao. Prispjevi na novu eljezniku stanicu, ugledali smo ljude koji su pijuckali svoj espresso za stolovima prekrivenim bijelim stolnjacima, tek malo dalje od tranica. Vozili su samo elektrini vlakovi, a blistava i ista stanica doimala se poput kakve palae, dok su se kroz staklene zidove prosipale suneve zrake. Ponovno smo uli u autobuse kojim su nas odvezli do Alberga Ballestrazzi, starog i udobnog hotela u uskoj pokrajnjoj ulici u blizini Via Veneto. Jedva smo uli u zgradu: pristup je bio blokiran kamionima koji su donosili poklone i stotinama ljudi

169

koji su doli vidjeti kako su poveri rifugiati1. Dok sam se probijao unutra, neki mi je postariji gospodin utisnuo u ruku smotak novanica (osamdeset tisua lira, otkrio sam kasnije, izbrojivi ih). Bio sam zapanjen zamijetivi saaljenje na njegovu licu. Zbog ega bi on mene alio, upitah se sa uenjem, ali tada sam uhvatio sama sebe nadomak odgovora i uinio napor da ga ne formuliram u rijei. Zahvalih mu na latinskom i uoh u hotel. Predvorje je nalikovalo robnoj kui: pokloni rimskih trgovaca. Redovi skupih odijela, haljina, kaputa, stolovi zatrpani kouljama, bluzama, cipelama sve ono to ovjek moe samo poeljeti kada stigne u strani grad bez prtljage. Ipak, kad sam zajedno s mojim zemljacima nasrnuo na to blago, uh neku enu kako se glasno tui da nema bijelih djejih rukavica koje bi njoj odgovarale. Ja sam prvo pograbio velik koveg i, pomno pazei na veliinu i kroj, izabrao est bijelih koulja, kravate, donje rublje, arape, dva para cipela, tri odijela, est crnih pulovera i elegantan kaput. Ti su darovi odgodili konano suoenje s injenicom da smo otili od svih i od svega to smo razumjeli, za to smo marili, to smo mrzili ili voljeli. Stiskali smo uza se svoje nove stvari; i naa lica, koja su u vlaku bila tako skruena i preplaena, sada poprimie zaareno samozadovoljan izraz posjednika. Probijajui se kroz mnotvo sa svojim plijenom, zamijetih mravog tamnoputog hotelskog paa kako bulji u mene s prezirom i odvratnou. Ja, stranac, dobio sam najbolje od najboljeg, i to nizato. Da li je njega ikada itko upitao to bi njemu dobro dolo? Osjetih se krivim i, istovremeno, preplavi me ugodan osjeaj zadovoljstva zbog vlastite sree.

Sirote izbjeglice

170

Svatko je od nas besplatno dobio lijepo namjetenu, zasebnu sobu, bili smo zasipani raznovrsnim poklonima i s poprilino novca, a nismo trebali initi nita do odmarati se i uivati i ekati sljedeu drastinu promjenu u svojim ivotima. Drugog dana nakon ruka, studenti-pobunjenici, smjeteni u Albergo Ballestrazzi, zamoljeni su da dou u predvorje da bi se sastali s novinarom koji pie seriju lanaka o sveuilinom ivotu u Maarskoj. Do tada je predvorje bilo ve opet poprimilo svoj uobiajeni izgled goleme dnevne sobe iz kakvog skromnog doma srednje klase: mutna ogledala u debelim drvenim okvirima, izlizan sag i mnotvo starih naslonjaa s izblijedjelim presvlakama. U jednom od njih, udobno zavaljena, sjedila je neka ena. inilo se da nije primijetila kako joj se pribliavamo, no u posljednjem je trenutku ustala da nas pozdravi, energino se rukujui s nama i ponavljajui svoje ime. Paola. Paola nije bila nimalo nalik Talijanki: ljepotica bezizraajna izraza lica, visoka, plava i, kako smo ubrzo otkrili, nimalo naklonjena nama. Budui da nitko od nas nije govorio talijanski, ona je upitala moe li netko prevoditi s engleskog. Ponudio sam joj svoje usluge i ona se naas skeptino zagledala u mene. U redu odluila je hajdmo na posao. Prvo je eljela saznati tko je od nas i to diplomirao te to smo vidjeli i ime smo se bavili za vrijeme revolucije. Kad bismo pokuali ispriati neku alu ili opisati traginu epizodu iz dana borbe, ona bi reagirala samo svojom kemijskom olovkom, ne pokazujui nikakve emocije, osim povremene zabrinutosti da nee moi proitati sve te biljeke. Ta nas kuja ne moe smisliti! potuio se jedan od momaka. Neka me vrag odnese ako odgovorim jo na koje njezino pitanje! 171

 to je rekao? upitala je Paola, budui da nisam preveo. Zabrinut je da li je ono to vam mi imamo za rei dovoljno zanimljivo za novine. Paola je podigla obrve, ali nije prokomentirala. Naposljetku je zatvorila biljenicu, objavila da e ponovno doi sutradan i zavrila intervju osobnom primjedbom: Mislim da ste svi vi imali silnu sreu to ste uspjeli pobjei zdravi i itavi. Kasnije tog popodneva ve sam danima osjeao kako nadolazi spopao me teak napad samosaaljenja. Povremeno sam pobolijevao od te boljetice jo od djetinjstva u stvari, nikada se nisam potpuno izlijeio od nje, samo sam nauio ivjeti s njom. Meutim, ovaj je put napad bio ei no ikad prije. Vratio sam se u svoju sobu i zakljuao vrata, ak se nisam obazirao na zvona za veeru: ne bih mogao podnijeti da bilo koga vidim i da s bilo kim razgovaram. Leei na krevetu, plakao sam nad svojom samotnou. Ali, emu lagati? Plakao sam za svojom majkom. Takoer sam poeo mrziti samoga sebe. Sada sam, povremeno, ponosan na to to sam bio u stanju boriti se usprkos svome strahu, ali tada sam mislio samo na to da sam na kraju pobjegao. Otkud mi pravo da pokuavam priati Paoli o Hunyadiju i svima ostalima? Prolog sam tjedna bio u Budimpeti, a danas sam u Rimu gdje u biti sutra, i s kojim razlogom? Ostavio sam svoju zemlju, svoje ljubavi, svoje prijatelje, svoje roake, i nikada ih vie neu vidjeti. Nisam mogao shvatiti to me spopalo da sam uinio neto takvo. Priajui toj snobovski nastrojenoj talijanskoj novinarki o revoluciji, uvjerio sam samoga sebe da mi vie nije stalo do maarske nezavisnosti, slobode, jednakosti i pravde svih tih stvari zbog kojih sam neopozivo uprskao svoj ivot. ak me nerviralo i kad bih prevodio vijesti o Maarskoj: moji su mi drugovi izbjeglice bili tako zamorni i dosadni kao roaci 172

bive djevojke, i ja odluih drati se podalje od njih to je ee mogue. Leei na krevetu cijelu no, a da nisam svukao odjeu, spavao sam vrlo malo, a kad jesam, sanjao sam da tenk prelazi amo-tamo preko mene, sve dok moje tijelo nije postalo tanko poput papira pritisnutog o plonik. Sljedeeg sam se jutra probudio s lakom vruicom i golemim gnojnim irom pod desnim pazuhom i pourio k hotelskom lijeniku. Po njegovim rijeima, moje se tijelo naprosto prilagoavalo promjeni klime i hrane; ja bih prije rekao da se ono pobunilo protiv svih promjena kojima je bilo izloeno. I vruica i ir gnjavili su me vie od mjesec dana, dok sam se vukao muzejima i crkvama Rima, sam ili u pratnji Talijana koji su se prijavili kao dobrovoljni pratioci i vodii izbjeglicama. Bili su ljubazni, ali nisu znali moje ime; ako su ga i znali, nisu ga mogli izgovoriti, a, uostalom, ja vie nisam znao kojoj osobi ono pripada. Bio sam samo jedan od mnogih koje su nazivali povero ungherese1. Za nekoliko tjedana progovorio sam tenim talijanskim, istina s mnotvom greaka, ali se nisam mogao oteti dojmu da se ne radi toliko o tome da usvajam novi jezik koliko o injenici da se odriem svoga materinskog. Imao sam sposobnost da brzo upoznajem nove ljude i nova mjesta, ali taj me talent oito inio spremnijim da napustim ono to ve imam, togod to bilo. Napustio sam mnoge od svojih interesa: pisanje poezije, sviranje glasovira. Nikada se nisam mogao zadrati ni na emu. Rim dovodi ovjeka u napast da razmilja o prolosti i ja poeh nabrajati sve prijatelje i ljubavi koje sam napustio, kao i one koji su napustili mene. Oni su se pojavljivali i nestajali: cijeli je moj ivot bio dugi niz dolazaka i odlazaka. U stvari, inilo mi se da nikada nisam postigao
1

Jadni Maar

173

neto to potom ne bih izgubio. Osobito sam se osjeao krivim zbog Maje, a ono to me najvie muilo nije bila toliko injenica da sam vodio ljubav s njezinom roakinjom, ve pomisao da sam to uinio upravo na Majinom krevetu onom istom krevetu na kojem me nauila voljeti pojedinost o kojoj nikada prije nisam mnogo razmiljao, ali koja me sada pogaala kao bolno karakteristina za mene. Kad ve govorim o tome, moram izraziti svoje neslaganje s velikim filozofima koji nas potiu da upoznamo sami sebe. U toku svih tih dana ponirue samoanalize postao sam, zapravo, gori i gluplji iz puke frustracije. Svake sam se veeri rano povlaio u svoju sobu da bih viao svoj ir, alei to nisam poginuo na granici. A svake su me noi spopadale none more.

174

15 O srei s frigidnom enom

Volim te silno jer uz tebe pronalazim nain da ponovno zavolim sebe.
Jzsef Attila

Bio sam se tako smuio samom sebi da me privukla ena koja nije pokazivala ni najmanje simpatije za mene. Premda je Paola pisala, kako se inilo, beskrajan niz lanaka o maarskim studentima, na njezinu osobnu ravnodunost prema nama nije nimalo utjecalo to to je dan za danom bila izloena naem drutvu. Prevodei za nju svakog popodneva u polumranom predvorju Alberga Ballestrazzi, nagaao sam njezinu dob. Raspon je bio irok mogla je imati od dvadeset osam do trideset est godina: na njezinu su elu i vratu bile vidljive sitne bore, ali njezine su blijedoplave oi sjale nepomuenom nedunou (ili neznanjem?) mlade djevojke. Kad bi ulazila u predvorje, odjevena u pripijenu svilenu ili pletenu haljinu, upadljivo elegantna, njezino je tijelo izgledalo kao da su mu taj savren oblik dala milovanja nepreglednog niza vatrenih ljubavnika. Ali kad bi se pribliila, topao se bljesak pretvarao u hladnu gracioznost. Imala je usko, odsutno lice, blijed oval kakve bizantinske bogorodice, i ja se poeh pitati da li bi oivjela da je dodirnem. Znate rekoh joj jednog dana ja sam zapravo prilino iskusan prevodilac. Mnogo sam prevodio jo dok sam bio malen djeak. Nadao sam se, naravno, da e me pitati gdje i zato. U onim razdobljima kada nisam vjerovao u sebe, imao sam obiaj prilino besramno izrabljivati svoje prie iz ame175

rikog vojnog logora, da bi mi posluile kao ticala za opipavanje bla sugovornika i kao stimulans. Ali Paolu to nije zanimalo. Pokuao sam je takoer impresionirati svojom nadarenou za jezike, prelazei s engleskog na talijanski, kad god sam imao priliku, da bih joj pokazao svaku novu rije koju sam nauio. Nije reagirala. Veina mladia uz ispriku se povlaila iz njezina drutva im bi to bilo mogue, i ja sam esto ostajao nasamo s njom prije nego to bi uspjela saznati sve to joj je bilo potrebno za sljedei nastavak njezinih napisa. Pokuavao sam joj pomoi, iako je moj ir bolno kuckao i tresla me groznica, pa sam pokatkad aludirao na svoje patnje. Ona je na takve osobne opaske reagirala podizanjem obrve, kao da sam je zamolio da preko cijele prve stranice objavi lanak o mojem zdravlju. ao mi je, ali bojim se da u vas i ja morati napustiti rekoh joj jednog dana, sit svega, istim engleskim jezikom. Tako mi je zlo, da mi se ini da umirem. Sada to pokuajte rei na talijanskom ponukala me, i sama govorei talijanski. Ne biste trebali biti tako lijeni morate vjebati onaj jezik kojim vladate slabije. Isuvie slab da bih mogao zakrgutati zubima, na loem talijanskom, ponovio sam da umirem. Odlino! uskliknula je Paola i napokon se osmjehnula Dakle, vidimo se sutra. Bijesan, pooh u etnju da se primirim. Na kraju Via Veneto nalazila se Villa Borghese, smjetena u bujnom ali vrlo urednom parku drevnih stabala i ljupkog cvijea; divljina prirode, uklopljena u pomno smiljen umjetniki okvir istovremeno i uma i vrt. Tu se nalazi malo jezero, ljupki puteljci to vijugaju pokraj bijelih mramornih kipova, a posvuda (budui da se park stere jednim od sedam brda Rima) 176

nudi se pogled na kupole crkava, zidine palaa daak renesanse. Nikad nisam vidio nita tako velianstveno i utjeno kao to su vrtovi Ville Borghese, i dok sam etao naokolo dovoljno sam se opustio da shvatim kako su mi svje zrak i kretanje razbistrili misli i ublaili vruicu. Ipak, da nije bilo Paoline okrutne ravnodunosti prema mojim patnjama, bio bih proveo poslijepodne preputajui se sumornim mislima u hotelu. Doista, taj slijed uzroka i posljedice pretvorio se u uzorak na kojem se zasnivala naa veza: Paola me vrlo esto znala razbjesniti, ali sam se nakon toga osjeao zdravijim i pametnijim. Nisam ekstravertirana osoba izjavila je nakon naeg posljednjeg intervjua u predvorju, kada smo ponovno ostali sami. Osim toga, koncentriram se na ono to radim. Primijetila sam da me vai prijatelji ne vole. Smatraju da vam manjka smisao za humor, da ste beskrvni i bezosjeajni izvijestio sam je. To zvui prilino pronicljivo. Bila je impresionirana, kao da govorimo o nekom drugom. Moram priznati da ste me se svi vi ugodno dojmili dodala je, elei da bude objektivna. Svi ste pretjerano zaokupljeni politikom, ali barem niste nalik Talijanima niste opsjednuti seksom. Ne znam kako bi ostali momci reagirali da su bili prisutni i mogli uti njezin kompliment, ali on je na mene ostavio dubok dojam. Kad sam se sa devet godina naao u bolnici zbog prsnua upaljenog slijepog crijeva, uo sam kako lijenik savjetuje mojoj majci da zapone pripreme za moj pogreb, i za dva tjedna ja sam bio ponovno na nogama. Paolina je primjedba utjecala na mene na isti nain. Upitao sam je da li bi mi htjela pokazati Rim, kao naknadu za moje usluge prevodioca; pristala je, i mi dogovorismo sastanak za sutradan. Nakon 177

to je otila, ja sam se popeo u svoju sobu, izveo desetak sklekova, okupao se i donio odluku da u voditi ljubav s tom enom im mi proe ir. Na naem drugom sastanku, sredinom sijenja, poeh udvarati svojoj pratilji. Vodila me kroz neki mali muzej, a ja sam joj uporno govorio da je ona ljepa od svake slike i statue koju mi pokazuje. U haljini boje re, plave kose zategnute i zaeljane nagore, tako je njezino usko, beutno lice bilo potpuno otkriveno, izgledala je kao mumija kakve egipatske kraljice, emajlirane u crvenkastosmeoj i oker boji kojem god periodu da je pripadala, to sigurno nije bila sadanjost. Nije niim odala da je primila na znanje moje komplimente, osim podizanjem obrva. Pitao sam se da li joj je to navika iz djetinjstva da iznenaenje i negodovanje izraava na taj nain? Da li se godinama pokuavala osloboditi te navike i konano, u oajanju, odustala? Izmiljao sam sve to sam mogao da bih je uinio ljudskijom i simpatinijom. Kad smo se rastajali, ispred muzeja, ja okuah sreu. Znate li da nikada nisam bio pozvan da jedem u nekom talijanskom domu? Nita niste propustili, u Rimu se najbolje jede u hotelima. Ipak, to nije isto kao hrana pripremljena kod kue. to vas je danas spopalo? Kao prvo, udata sam. Kao drugo, da vas elim pozvati na veeru, ja bih vam to rekla. Na taj je nain stvar bila rijeena. Ja joj pruih ruku. Pa, drago mi je da smo se upoznali, moda emo se ponovno sresti ako ostanem u Italiji. Paola je prihvatila moju ruku, ali je nije pustila. Neke ene ne bi smjele biti odbojne, ako ne ele zavriti na taj nain da moraju postati ljubazne iz puke nelagode zbog svog 178

nepristojnog ponaanja. Pretpostavljam da ete, ne pozovem li vas na veeru, misliti da je to stoga to ste izbjeglica. Nikako usprotivio sam se, stiui njezine duge, meke prste. Shvaam da je to naprosto zato to vam ja osobno nisam simpatian. Povukla je ruku i ogledala se oko sebe da vidi promatra li nas koji prolaznik. Kod kue nemam nita osim konzervirane hrane. Oboavam konzerviranu hranu. Ovaj je put stisnula oi, no moda je to bilo zbog sunca. U redu, ali ne zaboravite, sami ste to traili. Kad me Paola uvela u svoj stan, ja je odostraga poljubih u vrat. Njezina je koa bila tako svijetla da mi se inilo da razgoni tamu malog hodnika bez prozora. Naas je zastala, a potom svoje tijelo i miris svog parfema premjestila u blistavu, suvremenu kuhinju. Ja nisam prava ena za vas rekla je vrstim glasom ak ni za prolaznu avanturu. Kako god bilo, na je poloaj postajao sve intimniji. Podgrijala je raviole iz konzerve, i mi sjedosmo za kuhinjski stol, za nimalo matovitu veeru, ba poput starog branog para. To me podsjetilo na to da je Paola rekla da je udata. Gdje vam je suprug? upitah tjeskobno. Bio sam sasvim zaboravio na njega. Ve est godina ne ivimo zajedno priznala je s ispriavajuim poluosmijehom. Zakonski smo razdvojeni, to je ono to mi ovdje u Italiji imamo umjesto rastave. Zato ste ga napustili? On je napustio mene. 179

Taj odgovor nije ostavljao mjesta daljnjim pitanjima. Sva srea, jer da mi je Paola ispriala neto vie o tome, vjerojatno bih izgubio samopouzdanje i ponovno se povukao u Albergo Ballestrazzi. Poesmo razgovarati o politici i ona mi je objanjavala razlike izmeu frakcija vladajue kranskodemokratske partije, potpuno oputeno, kao da nimalo ne sumnja u to da sam shvatio kako je jedino to u dobiti kod nje konzervirana hrana. Nadahnut kako njezinim izazivakim ponosom tako i mirisom njezinog parfema (u ranijim ga prilikama nisam bio svjestan, iako je on sada nadjaao ak i miris raviola) jedva sam ekao da pojedemo i odbio sam ponudu da skuha kavu, kao da je to nepodnoljiv gubitak vremena. Zamolih je da mi pokae stan, ali on mi je djelovao samo kao plavo-zelena pozadina njezinom liku, sve dok nismo stigli do prostranog okruglog kreveta. Paola mi je dozvolila da je ljubim i drim u naruju, a da mi sama nije niim uzvraala; ali kada stadoh otkopavati njezinu haljinu, ona me laktovima i koljenima pokuala odgurnuti. Usko pripijena haljina oteavala je njezine napore isto toliko koliko i ja; naposljetku mi je polo za rukom da oslobodim njezine dojke, koje su iskoile iz grudnjaka. Nijedno od nas nije prozborilo, ali kad se moja glava nadvila nad njezina bijela prsa, ona ree s prizvukom pakosti u glasu: Ja sam frigidna, znate. to li sam trebao uiniti, stojei tako prislonjen uz nju i obujmivi dlanovima njezine gole grudi? Upravo sam iziao iz revolucije izjavih muki odluno, ali ne izlaui lice njezinu pogledu ne moete me tek tako preplaiti. Na to je Paola podigla moju glavu i uputila mi estok, strastven poljubac. Dok smo svlaili jedno drugo, poeh sumnjati da je ta tajanstvena Talijanka lagala da bi me iskuala. Zar me nije Nusi bila upozorila na to da nee spavati sa mnom 180

barem mjesec dana i to samo sat prije nego to smo prvi put vodili ljubav? Na alost, u ivotu su pozitivne slinosti vrlo rijetke. Kad smo se oslobodili odjee, Paola je svoju pokupila, uredno poslagala na komodu, a haljinu objesila u ormar. Potom je otila u kupaonicu, da opere zube. Ja sam je promatrao s mjeavinom nevjerice, straha i enje. Ovako goli, njezini su se guzovi pokazali krupnijima nego to se to inilo pod haljinom, predstavljajui uzbudljivo, vrsto sredite njezina visokog, vitkog tijela. Kad se okrenula od umivaonika, kombinacija njezine duge plave kose i malog, plavunog busena meu stegnima izazva u meni ono bolno grenje iz vremena djeatva. Ali ona je krenula prema meni, u svoj velianstvenoj neobinosti svog golog tijela, tako leerno i slobodno kao da smo ve deset godina vjenani. Isplazila mi je vrak jezika, a zatim prola pokraj mene da bi skinula prekriva s kreveta, triput ga presavila i odloila na stolicu. Uasnut milju da bi mogla provesti cijelu no ovako pospremajui, ja je pograbih za njezinu hladnu stranjicu. Prevelika je prokomentirala je ona trijezno. Stisnuo sam joj guzove svom estinom svoje frustracije, i mora da ju je to zaboljelo jer mi je uzvratila zarinuvi zube u moj jezik, tako da osjetih krv. Samo mi je injenica da sam vie od dva mjeseca bio bez ene dala snage da izdrim sljedeih etvrt sata. Paola se ponaala vie poput uljudne domaice nego poput ljubavnice; tako je paljivo podizala i izvijala svoje tijelo da sam se osjeao kao gost kojemu se odaje toliko panje da ne moe a da ne shvati kako se od njega oekuje da to prije ode. U njoj se nisam osjeao prihvaenim i dugo nisam mogao svriti. Na kraju, prijeoh dlanovima preko 181

njezina tijela, jo uvijek sasvim ne vjerujui da moe postojati tako savrena forma bez sadraja. Da li si uivao? upitala je. Budui da se sve ostalo pokazalo uzaludnim, pokuah je smekati rijeima. Bilo je divno. Oh, drago mi je, drago, drago. Volim te. Ne govori tako usprotivila se Paola, a njene je radosti nestalo. Navukla je deku do vrata, onemoguujui mi da prstima prelazim po njezinu tijelu. Sili me da osjeam kako bih i ja tebi trebala rei neto slino. A ja ti ne mogu rei da te volim. To ne bi bilo istinito. Onda laimo! Moda ti moe lagati, ali ja ne mogu. Dok sam smiljao nekakav uljudan nain da se udaljim, posegnuh meu njezine noge i, gotovo automatski, stadoh se poigravati njome i otkrih da joj se to vie svia od naeg voenja ljubavi. Zar nam nije lijepo, a da pri tome ne moramo nita izmiljati? upitala je, pokazujui da joj to godi. Da li je ona bila jedna od onih ena koje mogu svriti samo na onaj drugi nain? Kako nisam bio od onih koji bi bili zadovoljni samo vlastitim uitkom, pun nade odgurnuh deku i presavinuh se tako da sam mogao dosei izvor njezine tajanstvenosti. Ali ona odgurnu moju glavu i estoko me udari u grudi tako da sam se gotovo otkotrljao s kreveta. Nemoj to initi. Neisto je initi takve stvari. Kako misli, neisto? Zar nikad nisi pokuala na francuski nain? Postavio sam to pitanje vie iz dokone znatielje 182

nego zato to me stvarno zanimalo, traei pritom pogledom svoju odjeu na sivom tkanom sagu. Mrailo se. Nisam perverzna, volim da to bude na norman nain. Koji je to normalan nain? Pa, kad si ti na meni. Ustadoh i poeh se oblaiti. Tvoj problem nije u tome da si frigidna, nego samo stidljiva i nematovita. Zato se oblai? upitala je, pomalo iznenaena. Mislim da je vrijeme da poem ve je kasno. Paola je neko vrijeme utjela, a zatim neoekivano prasnula Vi mukarci ste tati majmuni, svi do jednoga. Vi ne uivate u enama, ne uivate ak ni u svom vlastitom orgazmu. Jedino to doista elite je da navedete enu da eksplodira uz veliko bum. Nije ni udo da su upravo mukarci izmislili atomsku bombu. Moda bi doivjela taj bum, samo da si pokuala. Oh, boe, trideset est mi je godina, Andrea. Dovoljno sam pokuavala. Upalih svjetlo da bih pronaao svoje cipele. to si pokuavala? Da mukarac lei na tebi? Da li sam ti priala o svom suprugu? upitala je, nagnuvi glavu na svoje rame i ne obazirui se na moj sarkazam. On je odvjetnik, dvaput je pokuao stupiti u parlament kao pripadnik monarhistikog stranakog programa i, naravno, bio poraen. On je smatrao da je sve to zbog toga to sam ja frigidna. Navodno da sam unitila njegovo samopouzdanje. itao je mnotvo psihoanalitikih publikacija i napokon zakljuio da mora da sam mazohist, stoga me poeo tui mokrim runikom svaki put prije nego to bi vodili ljubav. 183

Taj mi je runik tako dozlogrdio, da sam mu naposljetku rekla da bismo trebali otkriti nisam li ja moda ipak sadist. to je on odgovorio? Bio je spreman da to iskuamo. Doista sam ga udarila jedne veeri, on je to zahtijevao, ali ni u tome nisam uivala, u stvari bilo mi je odvratno. Stoga rekoh da vie nee biti eksperimentiranja. Sjedoh na rub kreveta da zaveem vezice na cipelama. Nijedan od tvojih ljubavnika nije bio nimalo bolji? Ah, sve je to vie na prijateljskoj bazi. Postoji jedan urednik novina, on ponekad navrati. Ali on se ne eli gnjaviti poput tebe. Pedeset jedna mu je godina. Nimalo mi se nije svidjela pomisao da sam zagazio na teren jednog postarijeg gospodina, a to mora da se odrazilo na mom licu. Na to misli? upitala je, ispruivi ruku da bi me njeno pomilovala po dlanu. Krajnje kontradiktorna ena. Pitam se to e se dogoditi kad talijanskoj vladi dosadi da nas dri u hotelu slagah. Ali, nakon to sam izrekao te rijei, doista sam se poeo ponovno brinuti o tome to e biti sa mnom. Najgore od svega je to to zaista nemam ni najbljeu ideju kako e se stvari odvijati. Od Crvenog sam kria dobio popis talijanskih sveuilita te sam odaslao prilian broj molbi ali ak i da mi ovdje priznaju moju diplomu, vrlo je vjerojatno da mi nee dozvoliti da radim kao nastavnik, s obzirom na moj talijanski. A ja elim biti nastavnik, suvie sam se dugo pripremao za to da bih sada odustao. Ve sam vidio sebe kao konobara u jeftinoj kavani, gdje primam sitne napojnice. Ah, ve e neto dobiti. A u meuvremenu, nalazi se u Rimu i boravi u hotelu koji bi te stajao deset tisua lira na dan

184

da ga mora plaati. Zato se naprosto ne opusti i ne uiva? Primijetila sam da si strahovito napet. Zar sam mogao biti drugaiji u njezinom drutvu? Lako je tebi govoriti gorko se potuih. Ima stalan posao, u svojoj si vlastitoj zemlji, ne mora brinuti to e se dogoditi sutra. Paola je ustala i poela se odijevati. Nitko ne zna to e mu se sutra dogoditi. Ti voli saaljevati samog sebe. Sada, kad smo raspravljali o problemu kojem je mogla pristupiti s isto racionalnog stanovita, ona je ponovno povratila onaj svoj samosvjestan stav. Bit e da je osjetila olakanje, ba kao i ja, to smo ponovno imali na sebi odjeu: to je svakako bilo primjerenije prirodi naeg odnosa. Mnogi bi ljudi primetnula je odrjeito tota dali da imaju samo tvoje probleme. Ne bih trebao razgovarati s tobom, ti me samo podsjea na to da sam potpuno sam na ovom svijetu. Ta tko nije? Iz nekog razloga moda zato to se vratila u kupaonicu da se poelja, polaganim, zanesenim pokretima ruke, ba kao da smo se divno proveli ja se osjetih ponukanim da je uvjerim u to kako imam sve razloge da se osjeam bijedno. Cijelu sam svoju prolost uinio potpuno beznaajnom time to sam napustio Maarsku, zar ona to ne shvaa? Sve ono to sam do sada uinio u ivotu, ne predstavlja vie nita. Ispriao sam joj o ruskom tenku koji svake noi prelazi preko mene. To je zato to uporno mozga o svemu onome kroz to si proao. Svo vrijeme provodi alei samoga sebe. U tvojoj se prisutnosti ne bih usudio initi neto takvo. Ti si zavrio filozofiju trebao bi znati da je ivot najee kaotian, besmislen i bolan. 185

 Upravo to je razlog zbog kojega se osjeam tako jadno usprotivih se. U dobi od dvadeset tri godine, ne misli li da si prestar da se uzrujava zbog tako oitih stvari? Pokuah joj dokazati da znam vie o apsurdnosti postojanja od nje, i mi poesmo raspravljati o Camusu i Sartreu. Dok smo razgovarali hodao sam iz sobe u sobu, da ne budem suvie blizu toj zloj eni. Kada u ja imati stan poput njezinog, pitao sam se. Bio je to doista izuzetan prostor. U njemu nije bilo nieg od one deprimantne turosti kojom se odlikuje veina novih stanova, iako je zgrada oito bila izgraena prije samo nekoliko godina. Stropovi su bili visoki, sobe prostrane, a raspored doista zanimljiv. Spavaonica je bila okrugla, s velikim lunim prozorom pred kojim je stajao radni stol u obliku polumjeseca, s portabl Olivetti pisaim strojem na njemu. Jedini drugi komad namjetaja bio je golem, okrugao krevet, koji je Paola hitro ponovno pospremila navukavi na nj tanak, zlatast, proiveni poplun. Kupaonica u sivom mramoru, s pozlaenim detaljima, bila je veliine omanjeg javnog kupatila. Dnevna soba, u plavim i zelenim tonovima imala je oblik slova S, to je stvaralo iluziju kretanja, usprkos velikim, masivnim naslonjaima i sofama koji su bili izraeni tako da se uklapaju u neravninu zidova. Nimalo me ne udi rekoh Paoli da si u stanju tako staloeno prihvaati apsurdnost ivota. Dvaput sam se morala seliti iz ovog stana jer nisam mogla platiti najamninu. Nemam auto. Zar ti mu ne plaa uzdravanje? Pa, prema zakonu bio bi duan plaati mi ga, a njegovi bi mu prihodi to u svakom sluaju doputali, ali ne mogu ii na 186

sud i prisiliti ga da to uini, imajui na umu kako se jadno proveo sa mnom. Nisam imao nikakve namjere da joj proturjeim. Doao je trenutak da se kae zbogom, ali prije nego to sam imao priliku spomenuti kako se moramo rastati, ona povjerljivo provue svoju ruku kroz moju. Poimo u etnju, Andrea. Da li je mislila da imam namjeru nastaviti se viati s njom? Kad smo se nali u dizalu, ona privue moju glavu k svojoj i proapta zna, ja uivam na svoj mali, osoben nain. Ti ini da se osjeam kao prava ena. to je bio Paolin mudar nain da me preobrati na stoiki pogled na ivot: umjesto da saaljevam samoga sebe, ja poeh aliti nju. Ali, na naem sam se sljedeem sastanku pojavio najvie zbog toga to sam primio pismo od dekana Padovanskog sveuilita. On me obavjetavao da talijanska sveuilita u pravilu zahtijevaju vie poloenih kolegija iz filozofije kranstva nego to ih ja imam; da trenutno nemaju na raspolaganju sredstva na osnovu kojih bi mi odobrili stipendiju za usavravanje mog talijanskog i dovrenje moje doktorske radnje, te da bih se moda trebao obratiti amerikim fondacijama: dekan me takoer savjetovao da, budui da govorim njemaki i engleski, piem sveuilitima u Zapadnoj Njemakoj i u zemljama engleskog govornog podruja. Na osnovu svega toga dalo se zakljuiti da Italija nema potrebu za signor Andreom Vajdom i njegovim cum laude svjedodbama s Budimpetanskog sveuilita. Dok sam stalno iznova itao to pismo, osjetih iznenadnu elju da ujem Paolu kako mi govori da to nije neto zbog ega se ovjek treba aliti, jer na Siciliji ljudi umiru od gladi. Osim toga, poeh se pitati kako je mogue da tokom cijelih njezinih trideset est godina, nijedan mukarac nije bio u stanju doprijeti 187

do nje. to ako meni poe za rukom promijeniti neto? Kod kue, u Budimpeti, ne bih se zanosio takvim ambicijama. Nakon to sam se oporavio od svoje beznadne ljubavi prema Iloni, shvatio sam da na svijetu ima mnogo vanijih prepreka koje treba prijei nego to je to naporna ena. Kada sam poeo ozbiljno shvaati svoj studij, svoj sam ego upregao u zadatak da postanem dobar nastavnik i, bude li mogue, autor nekoliko vrijednih filozofskih rasprava; a moja muevna udnja za uzbuenjima, sukobima i opasnou bila je sasvim zadovoljena strahom od policije dravne sigurnosti. Koliko god da sam volio ene, jedino to sam elio od njih bila je jednostavna ljubav i poeo sam izbjegavati one ije je ponaanje nagovjetavalo komplikacije. Ali u Rimu, gdje sam besplatno dobivao hranu i smjetaj i dosaivao se, sveden na nesiguran i besciljan ivot nikom potrebne izbjeglice, Paola je bila ta koja mi je nudila radost neprekidnog izazova. Poesmo veinu veeri provoditi zajedno ponekad i cijelu no, u Paolinu stanu. Biti s njom nalikovalo je ivotu na kakvoj visoravni. Zrak je bio ist ali rjei, ovjek je morao usporiti svoj govor, lagano disati, biti hladnokrvan, oprezan, i izbjegavati uzbuenja. Iz sasvim oitih razloga, razgovor je bio vrlo bitan element naeg odnosa. Jednom, kad smo se nalazili u krevetu a ja elio okuati onaj nain koji je ona smatrala udnim, Paola je skoila iz kreveta i vratila se s gomilom knjiga od Sartrea i o njemu. Razmiljala sam rekla je to to se nema ime baviti ovdje mora da te deprimira. Morao bi se posvetiti neemu. Zna, ne vidim razloga zato ne bi poeo raditi na svom doktoratu, ak i ako ne zna kojem e ga sveuilitu podnijeti. A ja ti mogu pomoi da doe do potrebnih asopisa i lanaka. Bilo je nemogue ne shvatiti da mi je Paola donijela sve te 188

knjige samo zato da bi izbjegla borbu na krevetu, ali zbog toga njezin prijedlog nije zvuao nita manje privlano. Ostatak veeri proveli smo zadubljeni u knjige i ja ve sutradan poeh praviti biljeke na osnovu kojih je nastao esej Sartreova teorija

samoobmane primijenjena na osnovne postavke njegove filozofije za koji mi je sveuilite u Torontu tri godine kasnije

dodijelio doktorat. Taj je esej objavljen u drugom broju asopisa The Canadian Philosophical Review (sv. 1, broj 2, str. 72-158) i donio mi ono ugleda to ga danas imam u svom zvanju. U svakom sluaju, zahvaljujui Paolinom nainu izbjegavanja naeg vrlo intimnog problema, ja sam se udubio u neto u emu sam uivao i to sam smatrao korisnim a to je uvelike pridonijelo smirivanju mojih ivaca. Prestadoe none more i ja sam se ponovno uklopio u svijet. Meutim, uitak koji mi je to moje novosteeno duevno zadovoljstvo pribavljalo ubrzo je poeo blijedjeti. Budui da vie nisam eznuo ni za seksom ni za drutvom, silno mi je poelo nedostajati ono to mi Paola nije mogla pruiti, i poeh gubiti nadu da e mi ikada poi za rukom da je promijenim. U poetku smo svjetla u njezinoj spavaonici ostavljali upaljena, ali smo s vremenom poeli iskljuivati sve prekidae prije nego to bismo dotakli jedno drugo. Osobito su me ljutili njeni siloviti pokreti i uzdasi. Kako sam joj postao drag, tako je eljela pokazati da ona uiva na svoj mali, osoben nain, ali njezino me pretvaranje samo neprekidno podsjealo na to da se ona dosauje i da se gnjavi uputajui se u svu tu glumu. Bio sam gorko svjestan injenice da sam parazit uitka, seksualni mukta. Sve me to inilo opsjednutim njezinom tvrdoglavom vaginom, tim izvorom naih nesporazuma s mirisom borovine. esto sam ga pokuavao poljubiti, ali bi me ona uvijek odgurnula. Ako bih se pobunio, ona je postajala oajna. 189

 Bila sam sretna sve dok sam bila djevica jednom se gorko potuila. Tada je bilo dovoljno to to sam zgodna, inteligentna, simpatina djevojka. Od tada. stalno se ponavlja ista pria. Kakva seksi enska, hajde da je povalimo. A kad napokon popustim, umorna od navaljivanja, kakvog li golemog razoaranja! Voljela bih da sam runa, tada bi me svi pustili na miru i ne bih morala sluati pritube. Tko se tui? Ne govori besmislice. Sam si htio konzerviranu hranu, sjea li se? Tada smo vodili ljubav na normalan nain, glumei zajedniko zadovoljstvo. Naa je postelja bila vlana od pokajnikog znoja, ali nita tu nije moglo pomoi. U poetku sam mislio da e ona s dobrodolicom prihvatiti moje pokuaje da joj pruim uitak, ali ona ih je primila kao dokaz da joj predbacujem to to ne moe postii zadovoljstvo. Naravno, pokuavao sam je uvjeriti u to da seks prua mnogo vie od pukog zadovoljenja doista, on prua mnogo vie od toga! i da je glupo, idiotski, praviti feti od orgazma. Slagala se s tim. Ali sve to drutvo proglaava najviom kvalitetom, ujedno postaje moralni imperativ (bilo da se radi o spasenju due ili tijela) i svaka nemogunost da to postignemo ide na tetu nae savjesti. Paola nije mogla a da ne osjea krivnju zbog svoje frigidnosti, ba kao to je u srednjem vijeku ne bi mogla izbjei zbog toga to vodi ljubav. U stvari, pokatkad sam alio to ne ivimo u dvanaestom stoljeu, kada bi njezina hladnoa bila dika njezine kreposti, i ona bi se mogla osjeati grenom samo zbog putenih uitaka, dok je sada bila osuena na to da se osjea krivom zbog svoje mune frustracije. Ja nisam mogao a da se i sam ne osjeam krivim. Da je bila mlada, jo bi bila uvjerena u to da je za njezinu nesreu kriv njezin ljubavnik, i mi bismo moda zavrili tako to bismo zadavili jedno drugo (ak i kad se radi o 190

frigidnim enama odnos je zdraviji ako su one zrele osobe), ali premda smo oboje znali da ja nisam uzrok tome, ipak sam bio sukrivac njezinoj patnji. Moji pokuaji da je ublaim samo su pogoravali stvar. S druge strane, ignorirati oajnika uzbuivanja i razoaranja njezina tijela, znailo bi negirati ak i sponu elementarne simpatije meu nama. Poesmo se gubiti u pustinji nemogunosti. Paola je rekla da ve time to je elim i uivam u njoj, inim da se osjea kao prava ena, i ponekad je bila blaena majka mojeg zadovoljstva. Ali i njoj samoj bilo je teko izdrati to tinjajue oekivanje koje se nikada nije razbuktavalo u plamen, osim u stanju oajanja koje je bilo stalno na oprezu. Bilo bi vrlo malo seksualnih problema kad bi se svi oni mogli pripisati osjeaju sputanosti, ipak isprva sam bio uvjeren u to da Paola odbija sve neuobiajene vrste ljubavne igre zbog toga to je edna. Meutim njezin estok otpor nije odavao stidljivost ve strah. On je navirao iz plavetnila njenih oiju i prianjao uz cijelo njezino dugo, bijelo tijelo strah od lane nade i jo teih poraza. ak je i njean pogled navodio Paulu na oprez. Uasavala se zanosa, ili je moda bolje rei da se uasavala mogunosti da zaboravi kako ne zna utonuti u zanos. Jedne blage veeri, potkraj oujka, sjedili smo u kavani, na otvorenom, promatrajui rijeku ljudi koji su izili da se pokau u svom svojem sjaju, i kako je Paola djelovala oputeno i vedro, ja je poeh gledati onako moleivo kao to bih gledao kakvu nepoznatu enu koju pokuavam zavesti. Ona je podigla obrve i okrenula glavu od mene. Tvoj je problem u tome to samoga sebe pretjerano voli. Kako moe uope ikoga voljeti, ako ne voli ak ni sebe?

191

 Zato bih voljela sebe? upitala je s onom svojom uobiajenom, nemarnom i deprimantnom objektivnou. Zato bismo ikoga trebali voljeti? Moda bismo ak i bili mogli izii na kraj s njenom nemogunou da postigne fiziko zadovoljstvo, ali metafizike posljedice toga poee stvarati jaz izmeu nas. One su oteavale u stvari, dugo vremena ak osujeivale moju nadobudnu nadu da u nas na jednostavan nain osloboditi aoke vlanog runika njezinog supruga. Jedne subote, kasno ujutro, probudila me vruina. Sunce mi je bljetalo u oi, prodirui kroz lagane bijele zavjese, a u sobi mora da je bilo najmanje 30 stupnjeva. U toku noi zbacili smo sa sebe deku i gornju plahtu i Paola je leala na leima privukavi noge k sebi, neujno diui. Nikada ne djelujemo tako potpuno preputeni vlastitim tijelima i svladani svojim nesvjesnim elijama kao kad spavamo. Dok mi je srce glasno udaralo, ja donesoh odluku da u ovaj put uspjeti ili nas slomiti. Polako stadoh rastvarati put do uspavanog cvijeta: tat koji razmie grane da bi se prikrao u vrt. Za uperkom svijetle trave mogao sam vidjeti njezin tamnoruiast pup, s dvije duge latice koje su se bile malo rastvorile, kao da i one ute toplinu. One bijahu izuzetno lijepe i ja ih stadoh pohlepno mirisati i lizati. Ubrzo latice postadoe meke i ja sam mogao osjetiti kako su se orosile u znak dobrodolice, iako je tijelo i dalje bilo nepomino. Tada je Paola ve morala biti budna, ali je hinila da nije; ostala je u onom polusnenom stanju u kojem pokuavamo pobjei od odgovornosti za bilo to to se zbiva, unaprijed se odriui pobjede i poraza. Prolo je moda deset minuta, a moda i pola sata (vrijeme se izgubilo u mirisu borovine) kada se Paolin trbuh poeo griti i zatim oputati i ona je, drhtei, najzad donijela na svijet uitak za nas oboje, taj 192

plod bez kojeg ne mogu ak ni prolazni ljubavnici. Kada je njezino vrelo isteklo ona me uhvatila za ruke i privukla k sebi i ja sam napokon mogao ui u nju iste savjesti. Izgleda samozadovoljno bijahu joj prve rijei kad su se njezine kritike plave oi ponovno usredsredile. Imali smo jednog zajednikog prijatelja: slikara maarskog porijekla, gospodina Biharija, visokog, naoitog gentlemana ezdesetih godina. Uvijek je imao oko vrata elegantan, muki al, koji je sam dizajnirao, a obiavao je svakoga uvjeravati da je njegova najvea ambicija u ivotu da ostane tako dugo mlad kao Picasso. Karijeru je poeo kao reporter u Budimpeti, ali nakon to ga je njegov list, 1924, poslao kao izvjestitelja u Pariz, vie se nikada nije vratio u Maarsku. Njegova je supruga bila Francuskinja koju je esto vukao sa sobom u Albergo Ballestrazzi, tako da barem uje maarske razgovore i stekne neki pojam o tome kako zvui materinski jezik njezinog mua. Ona bi stajala pored njega, smetena, dok je on razgovarao s izbjeglicama. Gospodin Bihari je poznavao ne samo Paolu ve i onog urednika s kojim je prijateljevala, i tako sam saznao, da je prekinula s tim ovjekom rekavi mu da se zaljubila u mladog maarskog izbjeglicu. Tu sam izjavu ponovio Paoli, znatieljan da li e priznati da je poinila takvo oitovanje ljubavi. Ne vjeruj u to rekla je Paola. Htjela sam ga se mirno rijeiti, a nikoga se ne moe rijeiti mirno ako mu kae istinu. A koja je istina? Bili smo u kuhinji i ona nam je pripremala veeru, odjevena samo u grudnjak i laganu suknju, jer je ve nastupilo ljeto. Ja sam sjedio kraj kuhinjskog stola, miriui ukusnu hranu i

193

promatrajui je kako se kree uokolo, to je u meni budilo raznorazne apetite. Pa rekla je, panje i dalje usmjerene na lonce i tave iz kojih se puilo istina je to da u za desetak godina ili neto vie, prestati raditi i povui se u nau staru kuu u Ravenni. Moji e roditelji tada ve vjerojatno biti mrtvi i ja u tamo ivjeti s nekom starom sluavkom. Pretpostavljam da e nam nosovi svake zime postajati sve iljastiji. Moda u ja u Ravenni raditi kao nastavnik. U Italiji ima dovoljno profesora filozofije da se njima napuni cijeli Jadran. Ti e, prije ili kasnije, emigrirati u neku drugu zemlju. Sva srea da e se to dogoditi, jer to e me potedjeti neugodnog iskustva da postane umoran od mene. Njezino predvianje da u postati umoran od nje inilo mi se krajnje nevjerojatnim. Izmeu nas je sada bilo manje napetosti nego u odnosima sa svim ostalim enama koje sam dotad upoznao, a naa je oputena srea samo isticala trenutke nemira koje sam iskusio sa svojim ostalim ljubavnicama. Prisjeao sam se trenutaka uznemirenosti, kada sam obiavao u sebi recitirati povijesne datume dok bih s nekom od njih vodio ljubav, tako da moj uitak ne bude preintenzivan i prebrz u odnosu na ritam moje dragane. S Paolom nisam imao razloga da obuzdavam sebe. Ona me primala u se kad bi ve drhtala i izlijevala se to ju je, na neki nain, svaki put inilo jo poeljnijom, umjesto da bude obrnuto. Ipak, imala je pravo kad je rekla da u napustiti Italiju. Nisam mogao dobiti posao, a kako je Albergo Ballestrazzi od petnaestog kolovoza imao ponovno biti otvoren gostima koji plaaju, a gospodin Bihari imao prijatelja pri Kanadskom konzulatu, koji je pak imao prijatelja na sveuilitu u Torontu, ja sam iskoristio priliku da emigriram u Kanadu. 194

esnaestog kolovoza Paola me otpratila na aerodrom. Drmusali smo se na stranjem sjeditu nekog pretpotopnog taksija i, budui da sam bio potiten i da nisam govorio, ona me povue za kosu. Nije tebi to to mene naputa rekla je optuujui ti se boji svog odlaska u Kanadu. I jedno i drugo priznadoh i rasplakah se, to je, vjerujem, olakalo na rastanak mojoj nesentimentalnoj ljubovci. Nakon to smo se oprostili kod izlaza na pistu, Paola se okrenula da poe, a potom se vratila i jo jednom me drugarski zagrlila. Ne brini, Andrea rekla je ponavljajui nau zajedniku alu pritom se ozbiljno osmjehnuvi svi putovi vode u Rim.

195

16 O odraslim enama koje se ponaaju kao tinejderke

Seks na mjesecu
Norman Mailer

U suvremenom svijetu pojavila se nova vrsta usamljenosti: usamljenost brzine. Tako je jednostavno sjesti u avion i otii nekamo gdje ne poznate nikoga. Ja u Ann Arboru nemam roaka: oni o kojima znam neto ive u Londonu, Frankfurtu, Milanu, Parizu, Lyonu i Sydneyu u Australiji. Sestra mog oca, tetka Alice, koja je sada ve stara dama, uzgaja jagode u blizini Freiburga. Jedna moja neakinja koja je otila u Barcelonu, udala se za inenjera panjolca i s njim emigrirala u Caracas. Imam jednu sestrinu, Amerikanku, polucrnkinju koja je radila, ili je to barem bilo tako kada sam posljednji put uo o njoj, kao kustos u nekom muzeju u Clevelandu. Jedan moj stric koji je radio na svemirskom programu u Cape Kennedyju, nakon odlaska u mirovinu povukao se u New York i sada ivi u Upper West Sideu. to se pak mene tie, ja sam doao iz Rima u Toronto zauvijek, kako sam tada mislio a evo me ovdje u Michiganu. Sada sam tipian Amerikanac iz malog grada kojem esto nedostaje velegradski ivot Toronta. Jo uvijek pamtim zujanje u uima dok sam se udaljavao od aviona po betonu novog kontinenta, osjeajui se kao da mi je sva krv presuila. Debeo uniformirani slubenik dao mi je plavu karticu s mojim imenom i potvrdu o mom novom statusu: doseljenik. Takoer mi je uruio i novanicu od pet dolara, objasnivi da je to novac koji se dodjeljuje u znak 196

dobrodolice, te zamolio da potpiem potvrdu o primitku. Zatim mi je pokretom ruke dao na znanje da mogu poi kamo god elim. Bio bih se najradije okrenuo i vratio u Evropu, ali budui da sam imao samo kartu u jednom pravcu i manje od sto dolara, to je ukljuivalo i onaj novac dobrodolice, odvukao sam svoja tri kovega s prljavog, tronog aerodromskog terminala. Nakon to sam ugledao nepregledan, pust, tu krajolik, pokuah crpsti sranost iz svoje vlastite goleme sjene, koju je sunce bacalo na zemlju preda me. Nekoliko kilometara dalje u zraku je visio ogroman, zlokoban oblak smeeg smoga, najavljujui blizinu velegrada u kojem sam imao ivjeti. Voza taksija u koji sam uao bijae masivan ovjek, etvrtastog, spljotenog lica i bezizraajnih oiju koje nisu poticale ovjeka na razgovor. Meutim, ja nisam poznavao nikog drugog, pa sam mu rekao kako sam upravo stigao u Kanadu i da mi je potrebna jeftina soba u krugu sveuilita. Na sreu, pokazalo se da je on Austrijanac, a kad je saznao da dolazim iz Maarske i dobro poznajem Salzburg, postade ugodan i obea da e me smjestiti. Obraajui se mom liku u retrovizoru, primijetio je da sam dovoljno mlad da mu budem sin i upozorio me na to da u Torontu nema kavana i da si moram to prije nai djevojku jer su prostitutke skupe. Dok smo se vozili prema gradu Cestom kraljice Elizabete, kojoj su sa svake strane redovi visokih jablana i skupine grmova, te uz obale jezera Ontario, ja poeh razmiljati o tome kako je taj krajolik sasvim ugodan i prilino slian prirodi oko Blatnog jezera. Meutim Austrijanac me uporno uvjeravao da tu ive bia razliita od onih koja sam poznavao kod kue. Ovdje su ljudi samo ljudi kao i svugdje drugdje, ali to ne ele priznati dok se ne napiju. A tada se srue na pod taksija i 197

onesvijeste ili dou na genijalnu ideju da vas opljakaju. Ponekad zaalim to ne vozim koiju u Beu, u vrijeme Franza Josefa. Zavladala je kratka pauza u znak poasti nestalom austro-ugarskom carstvu, koje nijedan od nas dvojice nije mogao pamtiti. Kanaani na prvom mjestu vole novac, to je OK nastavio je ali zatim dolazi pie, potom televizija, hokej, a onda hrana. Seks je tek pri kraju liste. Onda kad biste vi pograbili neku djevojku, Kanaani e pograbiti jo jednu au pia. Ovo je mjesto puno debelih mukaraca i nesretnih ena. I on sam djelovao je pozamano primijetih. Ah priznao je zloslutno kad vi budete ivjeli ovdje toliko dugo koliko ja ivim, i vi ete se promijeniti. Zaustavili smo se u ulici Huron, uskoj, redovima stabala obrasloj uliici oronulih viktorijanskih zdanja od tamnocrvene cigle, s tornjiima na krovu, pretvorenih u niz soba za iznajmljivanje i hodali od vrata do vrata raspitujui se kakve su cijene. Austrijanac je prekorio desetak gazdarica zbog njihovih neumjerenih cijena prije nego to mi je savjetovao da uzmem jednu sobu u potkrovlju. Imala je nizak, kos strop, kiene tapete i linoleum na podu, ali sam jedva ekao da se negdje smjestim, makar privremeno. Vratili smo se k autu po moju prtljagu i ja mu zahvalih na neobjanjivoj ljubaznosti. Ve sutra ne bih se gnjavio s vama rekao je, podiui rastvorene dlanove da naglasi svoje rijei ali nisam mogao tek tako ostaviti ovjeka koji je prvi dan u Kanadi. I ja sam stigao ovamo sm, bilo je to 51-ve, usred zime! Prvi dan se nikada ne zaboravlja, vjerujte mi. On je najgori. Uzeo je onoliko koliko je iznosila cijena vonje, ali nije htio primiti napojnicu i mi se na rastanku srdano rukovasmo. Ponovno sam ga sreo nakon tri godine: prestao je voziti taksi i otvorio prodavaonicu bekih trudla na ulici Yonge. Bit e 198

da mu je dobro ilo, jer mi je, kad smo se zadnji put vidjeli, rekao da se upravo vratio s odmora u Japanu. Taj ponovni susret s njim koji je postao uspjean sitni biznismen i svjetski putnik, jo uvijek prekrupan, mrk zbog svog iznenadnog bogatstva, osvjeio je moje sjeanje na onaj dan kad mi se uinio gotovo mistinim vodiem na ovaj kontinent doseljenika. One stvari na koje me je upozorio, stvari koje mi ni danas nisu simpatinije nego prvog dana kada sam stigao zabave na kojima se uglavnom pije, hokej, televizija isto su tako upadljive karakteristike ivota u Sjedinjenim Dravama kao i onog u Kanadi, ali jednako je upadljiva sklonost ljudi u obje zemlje da daju strancu vremena da se snae. Zahvaljujui prijatelju gospodina Biharija, s konzulata u Rimu, upoznao sam znatan broj ljudi sa sveuilita koji su ostavljali dojam da se raduju tome to mi mogu pomoi. Prve su mi godine nali posao u mukoj koli, a zatim mi pomogli da dobijem mjesto asistenta na sveuilitu u Torontu. Nakon to sam tamo proveo pet godina, doao sam u Ann Arbor, na Sveuilite Michigan, gdje sam ostao do dananjeg dana premda razmiljam o tome da se prijavim za isto mjesto u Columbiji. Mislim da je za neke ljude nemogue vjeno ostati na jednom mjestu, nakon to jednom napuste krajolike svoje mladosti; moda se ipak radi o tome da koliko god dugo bio na ovom kontinentu, nikada se tu ne osjeam sasvim kod kue, pa je to razlog zbog kojega selim naokolo. Kako god bilo, elio bih ivjeti u gradu gdje su ulice i trgovi dobili ime po nekom velikom ovjeku, umjesto po gradonaelnicima i stablima. Ali ivot profesora lutalice ne spada u okvir ovih memoara, niti obiluje dogaajima vrijednim panje i spominjem ga samo zbog opisa nove drutvene pozadine mojem sentimentalnom odgoju. 199

Povremeno mi se inilo, osobito tokom prvih nekoliko godina u Torontu, da sam preao preko Atlantika samo zato da bih izgubio svoju toliko srcu priraslu vjeru u zrele ene. Iako na taj nain dolazim u opasnost da podrivam svoju vlastitu teoriju, moram priznati da ima ena kojima su godine ostavile samo trag na licu, ali ne i u njihovim stavovima ili karakterima. U stvari, ini se da nezanimljive djevojke sazrijevanjem postaju jo praznije. Potpuno se istroe na tatinu i lakomost, to je moda razlog zbog kojeg su me potedjele tokom mojih studentskih dana kada sam bio mlad i siromaan. Za onih rijetkih prilika kada bih privukao njihovu panju, jo dok sam bio u Budimpeti, znao sam ih prepoznati i na vrijeme pobjei. Ali spoznaja da se moram drati na odstojanju od ena koje su se divile drugu Staljinu ili ciganskoj muzici bila je slaba zatita od slino uvrnutih osoba u Sjevernoj Americi. Trebalo mi je vremena da shvatim kako se trebam uvati ena koje obaraju pogled zbog osjeaja potovanja kad se spomene telefonska kompanija Bell, koje su pretplatnice Reader's Digesta, koje pjevue reklamne melodije za deterdente, koje se ljube otvorenih oiju i ponose time da su praktine. Takve su ene esto opasne i druenje s njima uvijek je bolno, i jo i danas se s ogorenjem sjeam svoje zle kobi to sam naletio na jednu od njih ve drugog dana boravka u Novom svijetu, u vrijeme kad nije bilo potrebno mnogo da zapadnem u depresiju u toj novoj, nepoznatoj okolini. Pojavila se, to sasvim odgovara tom tipu ena, u ambijentu filmskih asopisa, TV-vodia, limenki okoladnog mlijeka, pasti za zube, lijekova, foto-aparata, karica, Kleenex maramica i raznih drugih proizvoda na prigodnom snienju u lokalu u ulici Bloor. Bilo je to pola bloka dalje od kue u kojoj sam stanovao i ja sam poao tamo na veeru da ne bih morao zai 200

dublje u grad no to je to bilo potrebno. Bio sam pojeo svoj obrok i upravo sam ispijao au mlijeka kada postadoh svjestan da mi se ona smjeka. Mislim da mi nikada osmijeh ili pogled nije bio potrebniji nego u tom trenutku. Osjeajui se potpuno sam na stranoj planeti, ne poznavajui ni jednog ivog stvora, bilo mukarca bilo enu, koga bih mogao pozvati makar i na kratak razgovor, uasnut milju da se moram sam vratiti u svoju sumornu sobu u potkrovlju, iznenada sam bio prebaen natrag na zemlju, u sjaj sunca. Imala je oko trideset pet godina, kratku, kovravu kestenjastu kosu, jako izraena usta i punano ali prilino dobro graeno tijelo, a smjekala mi se i gledala me ravno u oi, ne krijui da joj se sviam. Vie se nisam osjeao tisuama kilometara udaljen od kue. Kad sam ustao da platim raun ona je izila i vrzmala se pred vratima, gledajui me kroz staklo. Nadao sam se da je to neka usamljena, rastavljena ena kojoj je potrebna ljubavna avantura isto toliko koliko i meni i ve sam nas vidio kako sklupani jedno uz drugo zajedno provodimo no. Kad sam napustio lokal ona se nalazila samo nekoliko koraka ispred mene. Oprostite mi to vam se obraam a da se nisam predstavio rekoh kada sam je sustigao ali elio bih vas upoznati. Odlazite! zapovjedila je, glasom nabijenim ljutnjom i poela bre koraati. Izluen usamljenou vie nego eljom, ja nastavih hodati pokraj nje. Ja se zovem Andrs rekoh. A vi? Ostavite me na miru ili u zvati policiju. Neka postarija ena to je prolazila pokraj nas ula je njezine rijei i s antipatijom me pogledala. Na tren sam zastao ali potom, prisjetivi se kako mi se smjekala u lokalu, pourih za njom samo da bih uo nove prijetnje. 201

 Nastavite li me proganjati, zvat u u pomo. to ste vi, manijak? Odustao sam i gledao je kako se udaljava. Osvrnula se da vidi slijedim li je jo uvijek; a kada se drugi put okrenula, smijala se. Bio sam bijesan. Nije me toliko ljutilo to je napravila budalu od mene, ve injenica da zato nije imala nikakav shvatljiv razlog osim puke osobne pakosti. Poznavao sam mlade djevojke koje su se zabavljale sadistikim zadirkivanjem, ali ena koja nije mogla biti ni dan mlaa od trideset pet godina, a ipak se ponaala kao frustrirana tinejderka za mene je bila sasvim novo iskustvo. Praznovjeran sam u pogledu loih poetaka i taj me dogaaj ispunio zlim slutnjama u vezi s ljubavnim obiajima kanadskih ena. U stvari, neke od njih koje sam uspio odvesti u krevet ponaale su se ak jo bizarnije. Bila je tu neka knjiniarka od trideset dvije godine koja mi je rastvorila svoje udove ni pola sata nakon to smo se upoznali na zabavi, a ponudila mi brak u roku od samo jednog sata. Potom mi je odrala predavanje o novim obavezama koje u imati kao njen budui mu. Bit e mi dunost da joj omoguim ugodan ivot dok god postojim kao i nakon svoje smrti to jest, moram uzeti ivotno osiguranje. Sve u svemu, za manje od dva sata, dakle manje vremena nego to je potrebno trgovcu da sastavi sumnjiv ugovor, to je neobino bie bilo spremno udati se za mene i pokopati me. Ona je u stvari mislila da je samo praktina i nije htjela otii sve dok joj nisam objasnio da ja potjeem iz plemena u kojem udovicu ivu spaljuju s njezinim mrtvim muem. Takve neugodne, iako kratke romanse, sada mi se ine samo uvodom u moj susret s Ann, nemilosrdno nerazumnom enom koja je izvrila velik utjecaj na moj ivot kao da je htjela dokazati da je najbolji nain da se mukarca poui neemu taj 202

da ga se natjera da pati. Dvaput smo se neuspjeno upustili u ljubavnu avanturu, a izmeu oba ta pokuaja prolo je dosta godina koje su znatno izmijenile njezinu osobu, iako je njen smisao za protuslovne postupke ostao netaknut. Prvi put sam je sreo na konferenciji na jezeru Couchiching, kojoj sam prisustvovao tog ljeta da bih se upoznao s nekima od svojih buduih kolega na sveuilitu. Couchiching je jedno od tisua jezera na neindustrijaliziranom podruju sjevernog Ontarija koje je jo uvijek divlje i prekrasno, usprkos motoriziranoj invaziji iz velikih gradova do koje dolazi jednom godinje. Na obali jezera nalazi se turistiko naselje drvenih kuica, okrueno gustim umama, u kojem se svakog ljeta, tokom deset dana, odrava konferencija o najznaajnijim pitanjima u zemlji i u svijetu. S obala Atlantika i Pacifika, tri do etiri stotine Kanaana stjee se na Couchichingu: sveuilini profesori, novinari, nastavnici u srednjim kolama, televizijski komentatori, knjiniari, drutveno angairane kuanice, ak i poneki politiar ukratko, razne vrste ljudi koji vode brigu i vei dio ivota provode u zatvorenom. Takve ljetne konferencije uz neko jezero ili rijeku, stabla, i pod otvorenim nebom, vrlo su popularne meu sjevernoamerikim intelektualcima, sasvim opravdano, jer mnogo je korisnije raspravljati o ravnotei straha, automatizaciji i eksploziji stanovnitva, u kratkim hlaama i na svjeem zraku nego u neudobnom odijelu i zaguljivim dvoranama. Osim toga, ovdje ovjek nije obavezan prisustvovati svakom govoru ili raspravi. Mogue je zaplivati u jezeru, leati na suncu na pristanitu za amce i naprosto hodati bosonog kroz zamamno bockavu travu. Ljudi koji tokom jedanaest mjeseci moraju na pleima nositi teret ope cijenjenog zdravorazumskog ponaanja, mogu ovdje pljunuti na zemlju, vikati da uju 203

svoj vlastiti glas i ekati jeku, javno se ekati po trbuhu dok muevi i ene dobivaju jo i dodatnu mogunost da proiste plua od ustajalog zraka u branoj lonici. Naravno, oni koji nemaju ba nita zanimljivije za raditi, okupljaju se u dvorani za konferencije; ali prema mojim osobnim proraunima (za koje ne tvrdim da su najprecizniji) tokom svake diskusije o jednom jedinom aspektu svjetske krize poini se barem pola tuceta preljuba. Meutim, bilo bi netono kanadskoj intelektualnoj zajednici pripisivati neku izuzetnu vitalnost i tankoutnost. Bio sam smjeten s pet drugih neenja, a nemali broj veeri sva su petorica ostajala u nastambi, pijui. Svi su oni bili akademski obrazovani, dvojica doktori znanosti, a ipak, dok je umama i obalama jezera lutalo mnotvo djevojaka i usamljenih supruga, ti navodno inteligentni, daroviti, zdravi mladi ljudi radije su sjedili na svojim krevetima, drei se boce kao da im o njoj ovisi ivot, i izmjenjujui budalaste prostake viceve, kao da im je netko zabranio da iziu. Iako sam se sjeao upozorenja mog znanca, vozaa taksija, o tome da muki dio kanadske populacije daje prednost boci pred svim ostalim uicima, ipak mi se pogled na te mlade ljude koji zbog pia proputaju takve divne prilike, inio sasvim nevjerojatnim. Kada bi ih naputao da u tami okuam svoju sreu, obino su mi se smijali i, s blagonaklonim prezirom nazivali me ludim trezvenjakom. Konferenciji je prisustvovao novinar po imenu Guy MacDonald koji je za jedan veliki dnevnik izvjetavao o raspravama, iako je inae njegov posao bio da pie bezimene novinske uvodnike. Bio je nizak, mrav i krivonog, proelav, s velikim, od sunca izgorjelim nosom, a nosio je starinske, tankom icom uokvirene naoale koje su njegovom obinom licu davale neku dostojanstvenu zaokruenost. Naprotiv, njego204

va je supruga bila zgodna ena, neka vrsta raspupane engleske ljepote, ija su kosa i put bili kombinacija nijansi plavue i crvenokose ene sva od mekih tonova i obrisa, nabijena napetou. Sa sobom su bili doveli svoje dvije keri koje su, na alost, liile na oca. Starija mi je djevojica rekla da ima devet i pol godina, dakle, MacDonaldovi su morali biti u braku najmanje deset godina, ali je Guy MacDonald jo uvijek pokazivao elju da ugodi svojoj supruzi i kad god bi ona bila prisutna trudio se da je ukljui u razgovor. Ona ga je obino sluala s izrazom lica koji kao da je govorio ja sam pametnija od svog mua. Jednog jutra, dok smo zajedno sjedili na rubu drvenog pristanita, leima okrenuti suncu i s nogama u vodi, rekao mi je da je roen u Ottawi, dok Ann dolazi iz Viktorije, u Britanskoj Kolumbiji. injenica da su se njih dvoje sreli i vjenali, usprkos velikoj udaljenosti koja ih je razdvajala u asu roenja, doimala ga se kao neobina i divna. Znate rekao je, okrenuvi se da bi potapao koljeno svoje ene, ispruivi ruku dugim, sporim pokretom kao da je prua preko tisua kilometara uma, prerija, jezera i planina Ann je roena na Zapadnoj obali, odrasla je u Viktoriji. Ann je na njegovu primjedbu reagirala muenikim uzdahom ne napadnim, ali zamjetljivim. To nije poteno, ali ne mogu oprostiti Guyu to su djevojice naslijedile njegov izgled rekla mi je jednom kada sam je zatekao samu na pristanitu, gdje dri na oku keri koje su se praakale u vodi. Kasno jedne noi, dok sam tapkao kroz mrano naselje da bih stigao na sastanak s nekom djevojkom, proao sam pokraj drvene kuice u kojoj su bili smjeteni MacDonaldovi. Ann je sjedila na pragu i pozvala me poput straara: Tko to tamo ide? Zdravo! Ja sam, Andrew Vajda. 205

 Kamo si krenuo? Ne volim vikati, stoga sam joj priao kreui se kroz tamu, dok je svuda vladala tiina. Imam sastanak. Blago tebi rekla je kivno. Ja nemam nikakav sastanak. Djevojice spavaju, a Guy negdje igra brid. Nemam to raditi ve sjediti ovdje i brojati zvijezde. Ovdje ne mora uvati djecu to ne ode i ne pridrui mu se? Zato bih? Drago mi je da sam za promjenu sama. Glas joj je bio neprijateljski kao da se eli i mene rijeiti. Ipak, dodala je, s hitrim drhtajem u glasu, koji je zvuao kao priznanje o njezinoj raspoloivosti. Zato ne sjedne? Mogli bismo zajedno promatrati nebo. Nikada nisam poznavao nijednu enu ija su se raspoloenja tako brzo mijenjala: obiavala je govoriti s drastino razliitim intonacijama u jednoj jedinoj reenici. ak i na pristanitu, tokom najneobaveznijeg razgovora, Annin bi glas vijorio poput zastave na suprotnim vjetrovima, kao da joj je dua zahvaena okrutnom olujom. Tek to me mamila da sjednem pokraj nje, a ve me odbijala upozoravajui me na svoju nepokolebljivu krepost. Ja mukarce ne pozivam dalje od kunog praga rekla je znaajno stoga nemoj nita umiljati. Rado bih ti pravio drutvo, ali ve kasnim. Pa, onda dobro... Ipak, pomogni mi da ustanem, hoe li? Ve tako dugo sjedim ovdje da mi je noga utrnula. Pomogoh Ann da se osovi na noge, a ona me privue k sebi, vrsto poloivi moje ruke na svoje guzove. Mogao sam osjetiti kako se pomiu pod tankom ljetnom kouljom i nisam im uspio odoljeti, iako sam znao da me eka draga, pametna djevojka s kojom bih bio proveo daleko ugodniju veer nego s tom pro206

mjenljivom kuanicom. Prisilno sam se pokorio trenutnom uzbuenju. im su se struje naih puti spojile (u tami, dok smo bili ispunjeni slabim ali hipnotizirajuim mirisom jezera), elio sam Ann tako oajniki kao da nikada u ivotu nisam dotaknuo nijednu enu. Poveo sam je od kuice traei kakvu meku travnatu povrinu zatienu grmljem, a isprva se ona ushieno hihotala hodajui za mnom. Potom je stala i poela me vui u suprotnom smjeru. ekaj, Andy rekla je nujno. Zato, to nije u redu? Ne znam... Rekla bih samo to da volim svog mua, na neki nain. Boe me sauvaj toga da pokvarim dobar brak! rekoh, brzo ispustivi njezinu ruku. Od one nezaboravne noi sa zaarenom djevicom, Mici, postao sam imun na draenje. Ne radi se toliko o tome da ga volim dodala je jo tunijim glasom nego zna, nikada mu nisam bila nevjerna. Onda s tim ne bi smjela sada zapoinjati. Ne bi trebao tako govoriti usprotivila se s iskrenim ogorenjem. Trebao bi me zavoditi. Bit e da te netko krivo obavijestio, Ann. Ukoliko ti je potrebno uvjeravanje, vjeruj mi, to nije vrijedno toga. Mislila sam da vi Evropljani vaite za heroje u ratu spolova! Ja sam pacifist. Tako smo u razgovoru utopili sve svoje osjeaje, kakvi god oni bili, a Ann nije htjela lei u travu sve dok nismo bili umorni i siti jedno drugog. Bila je to duga agonija za kratkotrajno zadovoljstvo. Jedva da sam uao u nju kad zausmo u daljini glas Guya MacDonalda. 207

 Ann, Ann? Jesi li tu? Ann? Ja pokuah nastaviti, siguran da nas on nee pronai, ali Ann me odgurnula snagom tigrice. Ustala je, otresla suknju i bluzu i okrenula se prema meni s ispitivakim pogledom i ja joj iz kose izvadih list ili dva. Kada se uputila prema puteljku, hodajui s promiljenom nemarnou, doviknula je mirnim glasom: Evo me! Malo sam proetala. ekao sam dok nisu nestali u kui, a zatim potrao, nadajui se da me djevojka s kojom sam imao spoj jo eka. Ali nije. Sljedeeg sam jutra otiao u konferencijsku dvoranu i sasluao dva deprimantna govora o vremenu kad ljudi vie nee morati raditi za ivot i svo e svoje vrijeme moi provoditi u odmaranju. Kad sam se nakon ruka vratio u na samaki krug, moji su me drugovi doekali sa znaajnim izrazom na licu. Traila me gospoa MacDonald. Sada znamo gdje provodi veeri! rekao je visok, enskast prodava politikih nauka. Vrlo je zgodna. Nakon dramatine pauze, dodao je Toliko te silno eljela nai da bih se kladio o bocu viskija kako je odluila ostaviti mua i poeti ivjeti s tobom. Jo su se uvijek smijali svojim alama kad je Ann prola pokraj nae nastambe, oito ne prvi put, i okrenula se prema otvorenim vratima. Pojurih van da je odvedem otuda. Smatrao sam sasvim razumljivim da emo oboje brzo zaboraviti ono nae nimalo radosno spajanje i nisam mogao pojmiti to hoe od mene. Bila je odjevena u bezoblinu haljinu vreu koja nije otkrivala linije njezinog tijela i djelovala je turobno, gotovo opsjednuto. Dakle, nije se inilo vjerojatnim da eli da nastavimo nau prekinutu romansu.

208

 Moram razgovarati s tobom objavila je. Moram s nekim razgovarati. Osjeam se tako krivom. Oh, ne! usprotivih se malaksalo. Zbog ega, pobogu? etali smo izmeu kuica, trudei se da ne djelujemo suvie upadljivo. Razmiljam o tome da sve ispriam Guyu. Moda e biti ljut na mene, ali u barem to skinuti s due. Ne mogu podnijeti osjeanje krivice. Zar si religiozna? Naravno da nisam. Odgojena sam u anglikanskoj vjeri, ali sam to prerasla. U emu je onda tvoj problem? Ti ne mari stvarno za Guya. Naprosto mislim da to nije bilo u redu rekla je tvrdoglavo. Shvaam. Vie ne vjeruje u grijeh, ali te on ipak uznemirava, iz navike. Pokuao sam biti drzak kako bih sprijeio da je obuzme velianstvenost njezinog traginog raspoloenja. Nije uspjelo. Ann je uporno ponavljala da se osjea krivom. Sluaj, mi nismo stvarno vodili ljubav. Bili smo tek zapoeli kad te tvoj mu zazvao. Ann se odmah razvedrila. To je istina! uskliknula je. To nije isto kao da smo doli do ieg ozbiljnog. Oi joj neduno zasjae; sada nije bila zgodna, bila je prekrasna. Ono to je traila oito nije bilo iskupljenje ve kvalifikacija postupka rupa u zakonu, da se tako izrazim. Zaista, moglo bi se rei da smo se samo ljubakali. Malo ee ljubakanje dodala je i osmjehnula se nekom postarijem tajniku fakulteta koji je prolazio pokraj nas. 209

Trebao sam osjetiti olakanje zbog toga to je prihvatila tako neiskrenu, jeftinu la, ali ja bijah povrijeen. Bilo je to prvi put da ena koja je vodila ljubav sa mnom, smatra kako to nije uinila i jo k tome djeluje sretna zbog toga! Idem proplivati zacvrkutala je i otrala. Zdravo! A to nije bio kraj. Gospoa MacDonald poela me proganjati na zabavama, kako za vrijeme konferencije, tako i po povratku u Toronto. Kad god bi se poveo razgovor o ljubavnim avanturama onih supruga koje nisu bile prisutne, ona bi glasno i kreposno proklamirala: Ja nikada nisam spavala ni s jednim mukarcem osim sa svojim muem. Potom bi se okrenula prema meni i prkosno me motrila kao da eli vidjeti hou li se usuditi pobiti njezinu tvrdnju. To je ilo tako daleko da su svi postali uvjereni u to kako ona i ja vodimo ljubav, te me ak i njezin suprug poeo sumnjiavo gledati. Da bih povratio svoj mir (i izbjegao realnu opasnost od neugodne scene koju bi mi mogao prirediti Guy MacDonald) prestadoh odlaziti na mjesta na kojima je bilo vjerojatno da u sresti Ann, ali poeh je sanjati. Jednom sam se vozio u avionu kad je iznenada sa svog sjedita skoila Ann i povikala glasom koji je nadjaao zujanje mlaznih motora: Nikada nisam spavala ni sa kim osim sa svojim muem. Doista nisam. Tada su svi putnici ustali i poeli mi prijetiti pesnicama. Druge noi, drao sam predavanje kada je ona umarirala u dvoranu, odjevena u svoj dvodjelni ruiasti kupai kostim sa Couchichinga i doviknula mojim studentima: elim da znate da ja nikada nisam stvarno vodila ljubav s profesorom Vajdom! Probudio sam se oznojen od nelagode.

210

17 O tome kad je vie nego dovoljno

Uici smanjuju ovjekove sposobnosti isto toliko koliko i patnja.
Platon

Mislim da me je sedam godina nastavnikog zvanja uinilo podlonim ideji da se od mene moe neto nauiti: ini se da nema drugog objanjenja ovom mojem preputanju sjeanjima s namjerom da poduim mlade. Kako god bilo, drago mi je da sam ih napisao. Moda e ta sjeanja itaocu pruiti malo, ali za autora ona su bila korisna: sve tee mi je samog sebe ozbiljno shvaati. Sada mi se ini da je kad god bih mislio da sam nauio neto o ljudima ili openito o ivotu to bio samo promijenjen oblik mojeg nepromjenljivog neznanja to suutni filozofi nazivaju prirodom znanja. Ali, da kaem neto o svom traganju za sreom u ljubavi: od onog vremena kada sam bio preputen na milost i nemilost tinejderkama, nikada nisam imao toliko problema sa enama kao onda kad sam upoznao sve prednosti bezbrinog momakog ivota i imao sve uvjete za nj. Po povratku u Toronto s jezera Couchiching, preselio sam se u suvremen stan i namjestio ga kao pravo gnijezdo jednog playboya: golem krevet, knjige, grafike na zidovima, stereo plus jedan od rijetkih bidea u Sjevernoj Americi. Kasnije sam kupio ak i sportski auto. Nisam imao mnogo gotovine, ali moj mi je posao na sveuilitu omoguio povoljne kredite. Trgovci u Sjevernoj Americi smatraju korumpirane politiare, dravne slubenike i sveuiline profesore najpogodnijim osobama za 211

ulazak u kreditni rizik, jer njihov posao ima gotovo stopostotnu ivotnu garanciju. Bio sam prosjeno zgodan i u pravoj dobi: ene vole mukarce u poodmaklim dvadesetim godinama. Osim toga, postao sam i prilino vjet u prepoznavanju ena koje nisu za mene, pa su se neugodna iznenaenja poput onih koja sam ranije opisao rijetko dogaala. Sada nisam imao sree sa enama koje su bile istovremeno i mile i pune ljubavi. Moja je nevolja bila u tome da ih je bilo previe. Zaljubljivao sam se u njih kad bi koja samo bljesnula okom. kad bih ugledao dobro zaobljene grudi (ili male, iljate), kad bih uo promukao glas ili iz manje oitih razloga, bio sam u prevelikoj urbi da bih analizirao. Budui da sam imao svoj vlastiti stan i neredovito radno vrijeme, napokon sam mogao ispuniti svoje djeake snove i uivati u nekoliko ljubavnih veza istovremeno. Bio je pogodan trenutak ne samo za mene, ve i za moje ljubavnice. Veseo ivot postao je dio ope atmosfere. Kad sam stigao u Toronto mogao sam hodati glavnim ulicama grada subotom naveer, a da ne vidim ni ive due osim pokojeg pijanca. Sudei po pravocrtnim redovima runih kutija koji su se nazivali ulicama, nebrojenim oglasnim plakatima i neonskim reklamama inilo se da ljude zanima malo to osim kupnje i prodaje potroakih dobara. Slobodno su vrijeme provodili gledajui televiziju u svojim podzemnim sobama za rekreaciju, sjedei oko rotilja u svojem stranjem dvoritu ili vozikajui se naokolo u svojim novim kolima kao da su se bojali suvie udaljiti od stvari koje su nedavno kupili i od ivotnog suputnika koji im je pomogao izabrati kuu, pokustvo, automobil. Bio je to puritanski svijet, ali ja sam ga na sreu uspio vidjeti samo u prolazu. Ljudi su se poeli privikavati na svoj standard i iznenada su pokazali zanimanje za ivot. Nicale su matovite nove zgrade, itave ulice sa starim kuama 212

renovirane su i preinaene u egzotine butike, umjetnike galerije, knjiare i kavane sa stolovima postavljenim vani, a za toplih veeri toliko je ljudi izlazilo u etnju da mi je ponekad bilo potrebno etvrt sata da proem jednim blokom. Bilo je sve vie rastava braka, a isto tako i jahakih klubova, enskih odbora za potporu umjetnosti, knjievnih veeri na kojima se raspravljalo o velikim knjigama i drugih organizacija koje su svakoj supruzi mogle osigurati alibi kad bi osjetila potrebu da nae ljubavnika. Bio je to fenomen koji se prouo pod nazivom Sjevernoamerika seksualna revolucija, a ja sam se potrudio da je iskoristim to je bolje mogue. Rezultat svega toga bio je nalik vonji u jureem autu kroz prekrasan krajolik: moje je oko zamjeivalo uzbudljiva brda i doline, obrise i boje, ali kretao sam se prebrzo da bi ih mogao dobro pogledati. esto sam alio to ne mogu bolje upoznati svoje ljubavnice iako sam se morao znatno pomuiti da ih sprijeim da one mene predobro upoznaju. ene imaju obiaj u stanu svog prijatelja ostaviti spavaicu, torbicu sa minkom, par najlonki; nepokolebljive djevojke kotsko-kanadskog porijekla ostavljale su kod mene ak i svoje dijafragme. Skrivati stvari jedne od pogleda druge bio je teak i nervno iscrpljujui zadatak skupa s problemima oko usklaivanja vremena, zbrke oko njihovih identiteta i neprekidnog laganja. Ne bi se moglo rei da sam to uvijek uspjeno obavljao: dolazilo je do neizbjenih omaki i scena. Jednom sam uhvaen u lai jer nisam uspio dati zadovoljavajue objanjenje zato sam stavio dijafragmu u staru kutiju za cipele ispod hrpe prljavog rublja. Dobro sam je sakrio, to je istina, ali sam je zaboravio vratiti natrag u ormari u kupaonici prije posjeta njezine vlasnice. Postao sam nervozan i apatian, fizika i duevna ruina, i nisam se mogao ugodno provoditi, a kamoli 213

biti sretan. Ipak, nisam se mogao zaustaviti. Ta napokon, zar nisam sretan to mogu otii u krevet sa gotovo svim enama koje poelim? Ponekad sam zaviao samom sebi usred svog jada. Sve ee zaticao sam se naprosto privuen k enama koje su i same postajale istroene od ivota. Tako sam se ponovno zbliio s Ann MacDonald. Nismo se sreli kojih godinu dana, kada sam je jednog poslijepodneva vidio kako sjedi nekoliko stolova dalje od mene u novootvorenoj Maarskoj kavani. Osmjehnuli smo se i mahnuli jedno drugom, a kad je odlazila zaustavila se kraj mene. Kako si? Kako si? Nijedno od nas nije znalo to bismo zatim mogli rei. Ponudio sam joj da sjedne i popije sa mnom jo jedan espresso, ako ne uri. Rado bih rekla je napetim glasom u posljednje vrijeme imam mnogo slobodnog vremena. Bio je kraj mjeseca studenog, i ona je na sebi imala haljinu od crnog baruna koja je savreno isticala njezino zaobljeno tijelo i blistav ruiasti ten. Svia mi se ovaj maarski lokal primijetila je kad je sjela divno je imati ovakva mjesta u zaguljivom, starom Torontu. Neko smo vrijeme raspravljali o promjenama koje su evropski doseljenici donijeli gradu, a ja sam, naravno, sve to pripisao sebi u zaslugu. ao mi je rekla je naposljetku da smo na Couchichingu imali tako malo vremena da se bolje upoznamo. Mislio sam da je ak i ono vremena to smo ga imali na raspolaganju za tebe bilo previe. Da, sigurno smatra da sam se ponaala kao idiot. No kako se pokazalo, Guyu je bilo sasvim svejedno to ja inim. 214

 Zato? to se dogodilo? Ah, to je duga pria. Sada tvrdi da se zbog mene osjea star i neprivlaan. Zbog toga zavodi svoje sekretarice. Ne bih previe marila za to, ali on mi uporno eli ispriati svaku pojedinost. Imam dojam da oekuje da mu pljeem. To je zbog toga to si se uvijek trudila da djeluje pametnije od njega, pomislio sam. Ah, pa to znai da je za njega tvoje miljenje jo uvijek najvanije. To znai da te jo voli. Sumnjam u to. Ali vie ne brinem zbog svog braka. Odluila sam uivati u ivotu. Stala mi je upuivati poglede pune obeanja, ali ja sam imao spoj i ovaj ga put nisam namjeravao propustiti. Jo smo malo porazgovarali o vremenu i Torontu i prijateljski se rastali. Stari neprijatelji, novi prijatelji. Tokom sljedeih mjeseci uo sam mnogo pria o ljubavnim avanturama Ann MacDonald. Ponekad bi mi ona sama priala o njima, kad bismo se sluajno sreli. Njezino je ponaanje zadobilo novu, ulnu mirnou; posjedovala je melankolinu samosvijest ene koja ima nekoliko ljubavnika o kojima mora voditi brigu. Kako smo izmjenjivali svoje tajne, ispriao sam joj o mom problemu zbog toga to elim prevelik broj ena. Znam kako je to uzdahnula je i ja sam takva. Ti si osoba koja mi je stvarno potrebna. Ti me razumije s tobom se ne bih morao pretvarati. Bilo bi to lijepo eznutljivo je priznala, ispruivi ruku da bi stisnula moju. Ali, budimo praktini, Andy, mi bismo jedno drugom jo samo vie zakomplicirali ivot. Svoje je odbijanje popratila aljenjem koje je bilo tako puno naklonosti da sam tek kasnije shvatio da me odbacila. Nezadovoljna domaica postala je svjetska ena, i ja nisam mogao a da 215

ne budem impresioniran. Poeh razmiljati o njoj, elei da me nazove, ljubomorno se pitajui kakvi su ti mukarci iz njezinih pria. Da li je ona sa mnom razgovarala iz istog razloga iz kojeg je njezin mu njoj povjeravao svoje uspjehe? Da li me pokuavala muiti, ili joj je samo bio potreban slualac? Postepeno sam postao uvjeren, ne bez straha, da sam zaljubljen u nju. Nakon toga pokuavao sam zavesti Ann MacDonald svaki put kad bismo se sreli, ali u tome nisam uspio sve do zime 1962. Uhvatio sam je na jednoj zabavi, dok je njezin mu bio zabavljen u drugoj sobi, a nijedan od njenih ljubavnika, po svemu sudei, nije bio u blizini. Na sebi je imala duboko izrezanu veernju haljinu, i ja sam je doslovno stjerao u kut i tako se snano naslonio na nju da sam kroz smoking mogao osjetiti toplinu njezinih grudi. Ja sam dobio najgori dio tebe pobunio sam se. Sad si mudra i prekrasna ena, a ja se moram zadovoljiti uspomenom na glupavu kuku s jezera Couchiching. To nije poteno. Moramo to ispraviti. Osim toga, mislim da sam zaljubljen u tebe. U Anninim je oima bljesnulo neto to je bilo vie nalik sijevanju munje nego onom meni dobro poznatom bljesku, ali njezin je glas bio materinski i umiruju. Ti si tvrdoglav djeak, zar ne? Nemam nita protiv toga da budem djeak. U stvari, to sam stariji, sve manje se protivim tome da budem djeak. elim odmoriti glavu na tvojim grudima. Ti si drago, drago djetece. To mi se nije svidjelo, djetece je ipak premlado. Pustio sam je da ode. Poslije ponoi, kad se gosti vie nisu trudili da svoje kradomine ali strastvene zagrljaje skrivaju po mranim kutovima i kad smo 216

svi ve bili opijeni od previe iekivanja a premalo ostvarenja, ja ponovno stadoh traiti Ann. Otkrivi je u rukama naeg visokog, razbludnog domaina, tvrdoglavo sam ekao u blizini sve dok se nije pojavila naa ljubomorna domaica. Tada me je Ann s radou primijetila. Ne znam gdje je Guy rekla je, zajapurena. Ako nema u izgledu nita bolje, mogao bi me odvesti kui. Do trenutka kad smo stupili na ulicu, pristala je da navrati k meni. Moj mali auto ispunila je mirisom svog parfema i njeno me milovala po zatiljku dok smo se vozili u tiini. Ja sam bio zanesen i oputen, matajui o naoj sretnoj budunosti. Nijedno od nas vie nee morati juriti uokolo, bit u Annin rob i provodit u s njom svaki trenutak koji bude mogla odvojiti od svog mua i djece. Bit e da su Annine misli bile drugaije, jer je iznenada povukla ruku s mog vrata. uj rekla je uznemireno, vjerojatno potaknuta sjeanjem na neugodno iskustvo ne znam dovoljno o tebi, nikada nismo stvarno vodili ljubav. Nadam se da ti nisi jedan od onih mukaraca koji samo uu i ve su vani. Ve sama pomisao na to uinila ju je ratobornom. Da budem iskrena, trenutno imam dovoljno ljubavnika i nije mi potrebno minorno rvanje po krevetu, ak ni zbog uspomene na prola vremena. Ako bilo to eli, mora mi obeati da e to biti predstava. Ne znam kako se dogaaju druge nesree. Projurio sam kroz crveno svjetlo i zaletio se na plonik, zaustavivi auto upravo na vrijeme da ne udarim u stup uline svjetiljke. Sluaj rekla je bijesno uvali li me u nesreu i moje keri saznaju za nas, ubit u te. Zar ne zna voziti? Bilo je oko jedan izjutra i mi smo se nalazili u mirnoj ulici obiteljskih kua. Nitko nas nije vidio. Paljivo sam se spustio 217

autom s plonika i na trenutak poelio da ga okrenem i vratim je na zabavu. Ali pomisao na to da u dvaput ostati neobavljena posla s jednom te istom enom bila mi je nepodnoljiva. Ne brini rekao sam, dok je u meni kipjelo provest e no kakvu nikada nee zaboraviti. Nijedno od nas nije vie prozborilo ni rijei sve dok nismo uli u moj stan. Oprosti Ann je napuila usne dok sam joj pomogao skinuti kaput nisam te htjela uzrujati. Radi se samo o tome da je ena uvijek u loijem poloaju. Nikad ne zna na to je pristala. Kad ve govorimo o tome, ja sam imao namjeru navesti te da se zaljubi u mene rekoh ogoreno. Pa, jo uvijek nije kasno. Naslonila se na mene i moje ruke poloila na svoje guzove, ba kao proli put. Sad ne moramo lei na ugav komad trave podsjetila me i polako zavrtjela stranjicom da ugodi mojim dlanovima. Pokuah je skinuti, ali ona nije eljela pomo. Ako je Ann traila predstavu, bila je isto tako spremna i dati je i izvela je za mene striptiz, odbacujui odjeu uokolo s mameom gracioznou iekivanja. Usprkos tome, kad sam se pokuao smjestiti nad nju na krevetu, ona me zadrala. Ne volim da to bude odozgo rekla je jedva prikrivajui srdbu. Uini to sa strane, molim te. U trenu sam zamro. elei dobiti na vremenu, poeh se igrati njome. Nakon nekoliko oajnikih pokuaja, Ann je priznala na poraz. Nita zato, i ja sam izgubila volju, zato ne mora brinuti. Naprosto nemamo sree jedno s drugim, rekla bih. Skoila je s kreveta i poela skupljati svoje stvari, iskaljujui svoj bijes na grudnjaku koji nije mogla nai. Ja sam ga najzad 218

otkrio pod krevetom i zavukao se ispod njega da joj ga dohvatim. Hvala ti rekla je Ann divan si! Povukla se u kupaonicu, uzevi odjeu i torbicu. Nisam imao namjeru poi za njom, ali nakon nekih dvadesetak minuta odoh da vidim je li dobro. Zatekao sam je potpuno odjevenu, elegantnu i sabranu, kako mae trepavice. Kad je u zrcalu ugledala odraz mog lica na kojem se oitavala krivnja, nasmijeila mi se blagonaklonom ravnodunou. Zatim se jo jednom pomno promotrila u ogledalu. Ah, dobro zakljuila je jedan orgazam vie ili manje to zbilja nije vano, zar ne? Istinitost i ponienje tog trenutka oznaili su, vjerujem, zakanjeli kraj moje mladosti. elio sam otii u neku novu zemlju. U neko mirno, daleko mjesto. Nekoliko dana kasnije kad sam uo da se na Miigenskom sveuilitu otvara odsjek za filozofiju, prijavio sam se za mjesto nastavnika. Ann Arbor nije se pokazao tako mirnim mjestom kao to sam ja mislio, a ni ja jo nisam bio spreman da se smirim i ostarim. Ali, avanture sredovjenog ovjeka tema su za neku drugu priu.

219

SADRAJ
Namijenjeno mladiima koji nemaju ljubavnicu ................... 9 1 O vjeri i dobrohotnosti.......................................................... 12 2 O ratu i prostituciji ............................................................... 20 3 O ponosu i trinaestim godinama ........................................... 33 4 O mladim djevojkama........................................................... 43 5 O smionosti i davanju savjeta ............................................... 56 6 Kako sam postao ljubavnik................................................... 68 7 O promiskuitetu i osamljenosti ............................................. 76 8 O umiljenosti i beznadnoj ljubavi ....................................... 82 9 O tajni Don Juana ................................................................. 93 10 O leernosti ....................................................................... 106 11 O djevicama ...................................................................... 122 12 O smrtnom grijehu lijenosti .............................................. 136 13 O majkama male djece ..................................................... 141 14 O tjeskobi i pobuni ........................................................... 159 15 O srei s frigidnom enom ............................................... 175 16 O odraslim enama koje se ponaaju kao tinejderke ...... 196 17 O tome kad je vie nego dovoljno .................................... 211

220

Izdavako knjiarska radna organizacija MLADOST Zagreb, Ilica 30 Generalni direktor BRANKO VUKOVI OOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Gupeva zvijezda 3 Direktor STIPAN MEDAK Likovni urednik IRISLAV METROVI Tehniki urednik JOSIP ZDUNI

Korektori MARIJA MOLNAR SEFIJA IBRAHIMPAI

TISAK: NISPRO VJESNIK, OOUR TM, Zagreb - 1987.

Katalogizacija u publikaciji - CIP Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 820-31=862 VIZINCZEY, Stephen Pohvala zrelim enama : ljubavna sjeanja Andrsa Vajde / Stephen Vizinczey ; (prevela s engleskoga Marina HorkiPater). - I. izd. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Mladost. 1987. 195 str. : 20 cm. - (Biblioteka Gama) Prijevod djela: In praise of older woman.

ISBN 86-05-00167-4

221