2.3.3.

2 Metode geometrijskog modeliranja

Prirodni nain posmatranja i shvatanja mainskih na ma djelova je u prostoru tj. u tri dimenzije. Zbog ogranienja u tehnici prikazivanja djelovi se prikazuju ograni u projekcijama iz kojih treba zamisliti prostorni oblik.

Primjena kompjutera omoguava da se oblik formira u omogu prostoru, a zatim po potrebi projicira u eljenim pravcima itd. Zato se modeliranje oblika mainskih ma djelova vri u prostoru dok se dvodimenzionalna vr grafika koristi u prvom redu za izradu dokumentacije. dokumentacije.

Djelimian prikaz problematike u kompjuterskoj Djelimi grafici, dat u prethodnom odjeljku, dovoljan je da ukae na sloenost postupka koji treba uka slo matematiki modelirati i programski razraditi da bi matemati se na ekranu dobila slika. Nije racionalno da korisnik kada eli da prikae prika mainski dio, razrauje sve te detalje. Pogodno je ma razrauje detalje. da se operacije koje se ponavljaju izdvoje u vidu univerzalnih programa koje korisnik moe da mo upotrebljava ne ulazei u to kako se oni ulaze ostvaruju. ostvaruju.

Tako je formiran niz paketa programa za grafiko grafi modeliranje sa razliitim namjenama. Svi razvijeni razli paketi programa za grafiko modeliranje oblika grafi mogu se prema rezultatima koje obezbjeuju, obezbjeuju, svrstati u nekoliko grrupa: paketi za crtanje kontura i dijagrama, paketi programa za modeliranje geometrijskih tijela odnosno mainskih dijelova, ma paketi programa za grafiko modeliranje ljuski. grafi

Dakle vrste grafike prezentacije bi bile: grafi modeliranje sloenih kontura i dijagrama slo iani, ivini modeli ( wire frame ) ivi povrinski modeli ( surface ) povr zapreminski modeli ( solid ) Osnovni cilj metoda geometrijskog modeliranja odnosno grafike prezentacije grafi je da se sa to manje podataka predmet projektovanja to vjernije opie odnosno opi predstavi. predstavi.

Modeliranje sloenih kontura i dijagrama slo

Ovo modeliranje ostvaruje se relativno jednostavnim programima u odnosu na ostale grafike prezentacije. Rezultat nekog prorauna je skup taaka svrstan u jednodimenzionalnoj ili dvodimenzinalnoj matrici. Programom za grafiko prikazivanje na osnovu ovih podataka, odreuju se koordinate taaka u izabranom koordinatnom sistemu na osnovu kojih se u garfikoj memoriji rasporeuju vrijednosti 0 i 1. Take kojima je dodjeljena vrijednost 1 su osvjetljene i definiu grafiku zavisnost.

500 400 p (MPa) 300 200 100 0 -0.6

-0.4

-0.2

0 x (mm)

0.2

Slika 2.13: Primjer grafikog prikazivanja rezultata prorauna u obliku dijagrama (2D)

y (m)
0.05 0.00 -0.05 -0.15 -0.1 -0.05 0 0.05 0.1

(C) 44 32 20 0.15

y (m)

(K)

Slika 2.13a: Primjer grafikog prikazivanja rezultata prorauna u obliku dijagrama (2D)

x (mm)

(C) 125 100 75 50 25

3 0.

150 KT=0.1 125 100 75 KT=0 50

KT=0.1 (C)

KT=0

h
0

( m

-0

5 .1

h
0

)
0 - 0.13

) X (mm

0.13

)
0

Slika 2.13b: Primjer grafikog prikazivanja rezultata prorauna u obliku dijagrama (3D)

Slika 2.13c: Primjer grafikog prikazivanja rezultata prorauna u obliku dijagrama (3D)

0. 3

15 0. -0.14

X (mm)

0.14

iani modeli
iani model sadri podatke o karakteristinim sadr karakteristi takama (tjemenima) i linijama (ivicama) koje opisuju ta (tjemenima) (ivicama) geometrijski izgled predmeta, ali ne sadre podatke o sadr povrinama i zapreminama koje ine predmet. povr predmet. Poto ovaj model prikazuje sve linije i sva tjemena, to Po predmet moe biti nejasan pri njegovom prikazivanju mo na ekranu. Ovi modeli se danas rjee koriste, jer ne obezbjeuju koriste, jer uslove za obrazovanje presjeka i projekcija. projekcija.

Slika 2.14: iani model

Slika 2.14a: Primjer ianog modela

Slika 2.14b: Primjer ianog modela

Slika 2.14c: Primjer ianog modela (sklop)

Povrinski modelii
Povrinski modeli pored podetaka o tjemenima i Povr ivicama sadre podatke i o povrinama koje sadr povr ograniavaju prostor u kojem se nalazi predmet. ograni Povrine se aproksimiraju nizom poligona tj. ravnih Povr povrina ogranienih ivicama u obliku trouglova, povr ograni etverouglova i vie poligonalnih linija. vi Svaku povrinu u prostoru tj. poligon pored povr tjemena i ivica definie i vektor normale iji smjer defini ukazuje da li je zapremina modela sa jedne ili druge strane povrine. povr ine.

Ovi modeli ne sadre podatke o zapremini to sadr moe da bude ogranienje u pojedinim mo ograni aplikacijama. Povrinski model moe biti formiran na jedan od Povr mo sljedeih naina: sljede na slaganjem elementarnih primitiva iz CAD biblioteke ( konus, cilindar, ravan itd) translacijom ili rotacijom 2D konture koritenjem analitikih povrina za modeliranje kori analiti povr skulptorskih povrina i ljuski povr

Slika 2.15: Formiranje povrinskih modela

U grupaciji formiranja povrinskih modela povr javljaju se modelari skulptorskih povrina i povr granini (boundary) modelari. grani modelari.
Modeliranje skulpturskih povrina i ljuski primjenjuje se povr za oblikovanje koljki automobila, brodskih korita, letjelica i drugih povrina sloenog oblika. Sloene povrine povr slo Slo povr odnosno ljuske predstavljaju se mreom linija "Curve mre Mesh". Oblici definisani mreom krivih linija nazivaju se mre splajnovi ("Spline").

Zavisno od matematikog modela pomou kojeg se ova mrea definie, razraen je niz pristupa koji se mogu razvrstati u dvije grupe. Jednu grupu ine oni modeli kod kojih se povrina definie translacijom, rotacijom ili nekim drugim pravilnim kretanjem izabrane krive linije.

Slika 2.16: Primjeri povrina definisanih mreom krivih linija

Takoer vrlo pogodan za primjenu je postupak oblikovanja sloenih povrina slo povr pomou kontrolnih taaka. pomo ta aka.

Slika 2.17: Modeliranje sloenih oblika pomou kontrolnih taaka

Parametrizovane slobodne povrine (splajnovi) posredstvom kontrolnih taaka povr ta

Krive u CAD-sistemima

Povrinski model

Vektor poloaja krive linije

Krive u CAD-sistemima

Interpolacija - kriva prolazi kroz zadane take

Aproksimacija - kriva nemora prolaziti kroz zadane take

Linearna interpolacija

Krive vieg reda (aproksimacija)

Granini modelari se koriste esto za oblikovanje Grani povrinskih modela. Postupak modeliranja zasniva se povr na imitiranju procesa crtanja. Oblici dijelova se formiraju kombiniranjem prostih geometrijskih figura uglavnom linija. Ovi elementarni oblici poznati u kompjuterskoj grafici kao entiteti u raznim programskim paketima mogu biti razliiti, razli meutim veina ih je kod svih ista (take, prave, linije, ve (ta krunice, elipse i druge vrste sloenih krivih, cilindri, kru slo sfere, konusi itd). itd).

a)

b)

Slika 2.18: Primjeri povrinskog (a) i linijskog entiteta (b)

Slika 2.18a: Primjeri povrinskog modela

Slika 2.18b: Primjeri povrinskog modela

Slika 2.18c: Primjeri povrinskog modela

10

Zapreminski modeli
Zapreminski modeli tano definiu zapreminu koju ta defini zauzima objekat koji se modelira, te se zna da li je modelira, neka taka unutar, vani ili na samoj povrini modela. ta povr Postoje tri osnovna modela pri zapreminskom modeliranju i to : modeli dobijeni konstruktivnom geometrijom elementarnih tijela tj. solid grafika prezentacija grafi CSG ( Constructive Solid Geometry ) modeli dobijeni graniom prezentacijom, B-rep. grani prezentacijom, Brotacijom ili translacijom povrina povr

Solid modeliranje (CSG ) geometrijskih oblika neophodno je za one dijelove kod kojih treba da se vre analize stanja u unutranim vr unutra takama, prorauni i slino. ta prora sli no. Modeli dobijeni ovim postupkom : Sadre infomacije o koordinatama taaka u Sadr ta unutranjosti. unutra Imaju sve druge osobine kao granini modeli. grani Ispunjeni su unutranjim takama ije se unutra ta koordinate izraunavaju pri modeliranju, zato izra postupak modeliranja due traje a memorija du raunara je optereenija. ra optere

11

Formiranje oblika mainskih dijelova solid ma modeliranjem ostvaruje se primjenom Bulovih operacija nad skupovima taaka ta unutar primitiva. primitiva. To su unija skupova kojom se ostvaruje sabiranje geometrijskih oblika, presjek skupova, razlika i sline operacije. sli

Slika 2.19: Solid modeliranje (CSG)

= = =

Slika 2.19a: Solid modeliranje (Bulove operacije primjenjene na kocki i sferi)

12

Primjer formiranja CSG modela primjenom Bulovih operacija

Oblici primitiva uvaju se u vidu matematikog matemati modela ije su ulazne veliine dimenzije kao npr. veli prenik i visina valjka , duina ivice prizme i slino. pre du sli Zavisno od kapaciteta i brzine rada raunara, ra obrazovanje primitive moe da traje relativno dugo ili mo bude skoro trenutno. Kao to se primitiv u solid-modelaru uva u solidmatematikom obliku tako se i formirani mainski dio matemati ma uva u obliku analitikog modela kombinovanog od analiti matematikog modela primitiva. matemati

Zapreminski modeli dobijeni graninom grani prezentacijom ili B-rep modeli, takoer sadre Bmodeli, takoer sadr informaciju o zapremini tijela. Do ove informacije o zapremini tijela ne dolazi se kombinacijom elementarnih tijela (primitiva), nego ograniavanjem odgovarajueg prostora stranama ograni odgovaraju i ivicama tijela. tijela. Granice modela u vidu ravnih povrina ili poligona povr odreuju njegovu zapreminu pa je po tome dobio ime.

13

Slika 2.20: Zapreminski model dobijen graninom prezentacijom (B - rep)

Zapreminski modeli mogu se dobiti i rotacijom odnosno translacijom odgovarajuih povrina. odgovaraju povr

Slika 2.21: Zapreminski model dobijen translacijom i rotacijom osnovne povrine

Slika 2.21a: Primjer solid modela

14

Slika 2.21b: Primjer solid modela

Slika 2.21c: Primjer solid modela (sklop)

Svi zapreminski modeli u CAD sistemu omoguavaju : omogu provjeru tanosti dijelova koji ine sklop, ta formiranje modela za analizu metodom konanih elemenata ( MKE, FEM ), kona analizu mehanizama i simulaciju njihovog rada, proraun teine, teita, momenta inercije i prora te te drugih karakteristika mainskog dijela, ma automatsku eliminaciju skrivenih linija i povrina i dobijanje ortogonalnih projekcija, povr promjene koje se automatski auriraju na sve a projekcije predmeta.

15

CATIA V5
Part design Assembly design Drafting

VJEBA1- Part design

Naponska analiza

16

Drafting

Assembly design

2.2.4 Prijedlog principa modeliranja mainskih dijelova pomou raunara ma pomo ra Mainski dijelovi prema pogodnosti za Ma modeliranje mogu se podijeliti u tri grupe : mainski dijelovi spline konfiguracije ma mainski dijelovi varijantnog i ponovljivog ma oblika mainski dijelovi novog oblika ma

17

Modeliranje mainskih dijelova sloene ma slo konfiguracije

Mainski dijelovi spline konfiguracije su oni ije su Ma neke povrine sloenog oblika (odlivci, presovani povr slo dijelovi i slino) ija se povrina ne moe razloiti na sli povr mo razlo pravilne oblike ili matematiki opisati. matemati Mainske dijelove ove konfiguracije nije mogue Ma mogu parametrizovati ili modelirati drugaije osim druga interaktivno. Za formiranje takvih modela potrebno je utroiti dosta vremena te je pogodno da se jednom utro formirani model sauva u grafikom obliku u sa grafi grafikoj memoriji. grafi

18

Parametarsko modeliranje

Veina mainskih dijelova je varijantnog i Ve ma ponovljivog oblika. Ove modele nije racionalno modelirati interaktivno nego je mnogo djelotvornije koristiti parametarsko modeliranje gdje se oblik modelira automatski i uva u vidu programa.

Parametarsko programiranje zasniva se na dvije pogodnosti: Prva od njih je to da se neki programski paketi za 3D prezentaciju snadbjeveni internim programskim jezicima, pomou kojih se kreiranje oblika moe jezicima, pomo mo programirati tzv. varijaciona geometrija. Druga pogodnost se sastoji u mogunosti da se mogu izmeu dimenzija jednog mainskog dijela uspostave ma meuzavisnosti. meuzavisnosti. Na ovaj nain, oblik se definie kompjuterskim na defini programom za modeliranje mainskog dijela u kojem ma su ulazne veliine nazivne mjere. veli mjere.

Najvei broj maiskih dijelova moe se definisati Najve ma mo pomou nekoliko veliina tj. dimenzija. pomo veli Neke od njih su rezultat prorauna vrstoe, prora vrsto nosivosti ili sigurnosti , a neke definiu odnos ovog defini dijela u odnosu na druge u sklopu. Radi ilustracije na slijedeoj slici je naveden primjer slijede mainskog dijela zupanika. Sve dimenzije su ma zup izraene preko tri veliine (prenik vijenca d, irina izra veli (pre vijenca b - rezultat prorauna vrstoe i trea prora vrsto tre veliina prenik vratila dV sa kojom se glavina glav veli pre zupanika spaja) zup

19

d0 s

g2

dg1 dg2 du1 dV g1 bg g1

D0

du2

df

d d a

Slika 2.22: Parametarsko modeliranje zupanika mainskih sistema

Dimenzije se izraunavaju linearnim izra transformacijama parametara tj. mnoenjem mno odgovarajuim koeficijentima transformacije. odgovaraju

{qi } = [G ] {pi }
{pi } - matrica parametara oblika

{qi }- matrica dimenzija

[G ] - matrica koeficijenata transformacije

d a 1 0 0 2 2 d f 1 0 0 - 2.4 2 d g1 0 1.6 0 0 0 d u1 1 d dv d u2 1 {qi } = [G ] {pi } d g 2 = 0 b m d 0 0.25 0 xm b g . . . . . .

20

Modeliranje u okviru ekspertnog sistema

Modeliranje mainskih dijelova podrazumjeva ma donoenje veeg broja odluka. To su odluke dono ve u vezi sa formiranjem konture, odreivanjem odreivanjem parametara i dimenzija, usklaivanjem sa usklaivanjem tehnolokim uslovima, materijalom, funkcijom tehnolo itd. Odluke donosi konstruktor tokom procesa modeliranja, ako nisu prenesene na softver za modeliranje.

S obzirom da je grafiko prikazivanje zavrna grafi zavr radnja procesa modeliranja to se u ekspertnom sistemu izdvajaju sljedei modeli: sljede modeli za obradu podataka na osnovu znanja tj. za proraune i analize, prora moduli za odluivanje i odlu izvrni modul izvr modela. koji obezbjeuje stvaranje

KORISNIK

KORISNIKA KOMUNIKACIJA

ADMINISTRACIJA EKSPERTNOG SISTEMA BAZA ZNANJA I STICANJE ZNANJA

BAZA PODATAKA

DONOENJE ODLUKA

IZVRAVANJE OPERACIJA MODELIRANJA OVJEK EKSPERT INENJERSKO ZNANJE

Slika 2.23: Struktura ekspertnih sistema za modeliranje mainskih sistema

21

Mogua su dva pristupa u razvoju ekspertnih Mogu sistema za modeliranje mainskih dijelova i to : ma modeliranje u sklopu razvoja odnosno konstruisanja cjelokupne strukture mainskog ma sistema i ekspertnih sistemi za razvoj novih oblika odnosno novih mainskih sistema ma

2.3 Analiza stanja dijelova i sklopova mainskih konstrukcija ma

2.3.1 Analiza raspodjele napona u mainskom dijelu ma

Utvrivanje ekstremne veliine napona zahtjeva veli poznavanje odnosno utvrivanje raspodjele napona u mainskom dijelu. Raspodjela napona, ma sa razliitim stepenom tanosti, utvruje se na razli ta utvruje nekoliko naina. na Lokalne veliine napona mogu se utvrditi pomou veli pomo faktora koncentracije napona i nominalnih vrijednosti koje se izraunaju na osnovu jednaina izra jedna iz otpornosti materijala.

Mjerenje optereenja odnosno radnih optere napona vri se neposredno na dijelovima vr konstrukcije, pri radu u izabranim uslovima eksploatacije. Postupak mjerenja sastoji se u pretvaranju dilatacije karakteristinih dijelova karakteristi konstrukcije u mjerljivu elektrinu veliinu. elektri veli Ovo pretvaranje ostvaruje se pomou pomo mjernih traka tj. primjenom eksperimentalne tenzometrijske metode

22

Slika 2.25: Principska ema mjerenja dilatacija pomou mjernih traka

mazivo =50 C

F
nd=5 min-1

epruveta - CuSn12

Koritena maziva: Mineralno ulje Sinteticko ulje

ispitni disk - C.4320

Hrapavost povrine ( m): Ra1= 0.3 , Rp =2.2 Ra1= 0.6 , Rp =3.6 Hertzov pritisak P0 (MPa):

EM

mjerno vratilo termopar

65 , 210, 300

Uproceni prikaz modelnog uredaja prema Timkenu

23

ISPITIVANJE STEPENA ISKORITENJA PUNOG PRENOSNIKA

PUO KOLO

PU

Ispitno postolje za ispitivanje punih prenosnika

Ispitni prenosnik - presjek

Metoda krtog laka omoguuje da se omogu utvrdi raspodjela napona bez mogunosti mogu dobijanja i veliine napona. veli Mainski dio se premae specijalnim krtim Ma prema lakom, a zatim nakon suenja izloi su izlo optereenju. Usljed deformacija u laku optere nastaju prskotine. Tamo gdje su prskotine gue naponi su gu vei i obrnuto. Ovim jednostavnim ve postupkom dobija se naponska slika u dijelovima vrlo sloenog oblika. slo

Fotoelastinom metodom osim Fotoelasti raspodjele napona u mainskom dijelu, ma dobija se i veliina napona u pojedinim veli takama. U odnosu na prethodnu, ova ta metoda je sloenija. slo Potrebno je izraditi model mainskog dijela ma od specijalne plastine mase - aroldita. plasti aroldita. Kada se model optereti i propusti polarizovana svijetlost, naponske linije postaju vidljive. Mogu se snimati i fotografisati, na osnovu gustine izraunati izra veliine napona. veli

90 0,03

24

Metoda konanih elemenata omoguava kona omogu da se primjenom raunar dobiju veliine ra veli napona ili deformacija u cijelom mainskom dijelu, slino eksperimentalnim ma sli postupcima, meutim uz znatno vie meutim vi podataka. Usljed sloenosti i obimnosti postupka, slo ova metoda tek u novije vrijeme dobija iru primjenu i to zahvaljujui viem stepenu zahvaljuju vi razvijenosti raunara i razraenim ra programima za njihovo izvoenje. izvoenje.

25

Generisanje mree konanih elemenata mre kona

Slika 4.5 Mrea konanih elemenata nejednake veliine sa sitnijim konanim elementima u zoni koncentracije napona

Formiranje matrinih jednaina matri jedna

Osnovu predstavlja Hukov zakon po kome je veza izmedju napona i deformacije linearne sa koeficijentom medjuzavisnosti koji je jednak modelu elastinosti E:

= E
- Jednaina ravnotee

[K ] { } = {F }

- Jednaina za definisanje stanja napona i deformacija je

= [D] { } = [D] [B] { }

{ } = [B] { }
[B]
- veza izmedju dilatacija i pomjeranja u vornim takama,uspostavlja se pomou matrice za diferenciranje pomjeranja

26

27

Matrica krutosti K

28

29

30