AKIDA ISLAMSKO VJEROVANJE

UVOD Hvala i Zahvala pripadaju Allahu Gospodaru svih svjetova i neka je Selam i salavat na Njegovog miljenika Muhammeda na njegovu asnu porodicu, na njegove ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana. Potovana brao i sestre, potovani itaoci predstavljavamo vam nekoliko brouri sa eri'atske akademije Mus'ab ibn Umejr. Odmah na poetku elimo da se zahvalimo svim profesorima i direktoru medrese bratu Abdurrahmanu na velikoduno ustupljenim istim (to se tie autorskih i drugih prava) i djelomino obraenim tekstovima za ove skripte,

a zatim elimo da preporuimo ove tekstove

svim onim koji su eljni

istog i ispravnog znanja i studentima svih erijatskih medresa. Napominjemo da e jedan dio sredstava ostvarenih distribucijom ove skripte biti ustupljen eri'atskoj akademiji Mus'ab ibn Umejr, a drugi dio e biti upotrebljen za pokrivanje trokova tampanja i u davetske svrhe Inallah.

Aktivna Islamska Omladina Linz

Hvala i zahvala pripada Allahu delleanuhu, salavat i selam na Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, a zatim: Prije svega na samom poetku ove nae akademije mi vam srdano elimo toplu dobrodolicu, jer je to od sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, to moemo vidjeti iz sluaja kada mu je doao Safvan radijallahu anhu i rekao da eli da ui i da studira eri'atsko znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Dobro doao, o ti koji trai znanje!'' Dakle, od sunneta je da se poeli dobrodolica, te vam je mi elimo uz molbu Allahu delleanuhu da nam dadne bereket u ovome naem projektu i da se kasnije iri i uzdie isto i ispravno eri'atsko znanje, a zatim estitamo vam na odabiru ovoga puta i elimo da budete nasljednici Allahovih poslanika, jer kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Uenjaci su nasljednici Allahovih poslanika.'' Nasljednici Allahovih poslanika su sa dva aspekta: sa aspekta traenja znanja i sa aspekta prenoenja tog znanja, jer su to radili Allahovi poslanici. Dakle, sutinska zadaa Allahovih poslanika je bila prenoenje, dostavljanje

i objanjavanje ljudima Allahove delleanuhu Objave. Ova stvar povlai za sobom velike sevabe i nagrade, meutim, da bi se do njih dolo postoje odreeni uvjeti kao i odreeni adabi koji se moraju nai pri onome ko ui eri'atsko znanje da bi ga prenosio i da bi dobio te nagrade i sevabe. Ako se ti uvjeti ne nau pri nama ovo sjedenje ovdje ili drugdje moe biti gubljenje vremena i umjesto da dobijemo nagradu i sevabe za ono to sjedimo ovdje i boravimo i trudimo se, to moe da nas kota i da zato dobijemo neke grijehe.

UVJETI ZA STICANJE ZNANJA 1. Ihlas (iskrenost u nijjetu) Prvi i najvaniji od uvjeta je ihlas (iskrenost) u nijetu i nemijeanje tog nijeta s bilo im to bi ga moglo naruiti bilo da se radi o rija'u ili o elji za kakvim eksponiranjem ili oholosti, bilo da se radi o bilo kojoj bolesti koja naruava ovjekove nijete. Kao to kae Allah delleanuhu: ''I Mi emo pristupiti djelima njihovim koja su uinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.'' (El-

Furkan, 23.ajet) Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u poznatom hadisu kae: ''Da je prvi ovjek sa kojim e biti potpaljena dehennemska vatra izmeu ostalih i uenjak koji je traio znanje, pa e doi pred Allaha delleanuhu,

a On e ga upitati: 'Zbog koga si traio to znanje?, - a on e rei: 'Zbog Tebe moj Gospodaru.',- a On zna njegove nijjete i ta je elio sa tim znanjem, pa e mu rei Allah s.v.t.: "Slagao si, traio si to znanje da bi se reklo da si uen, te e biti, utjeemo se Allahu od toga, na licu odvuen do Dehennema i baen u njega.'' Kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko bude traio znanje kojim se trai Allahovo zadovoljstvo, a bude ga traio radi neke dunjaluke koristi na Sudnjem danu nee osjetiti ni miris Denneta.'' Ovo bi bila kratka napomena prvo nama, a onda i vama radei po ajetu u kojem kae Uzvieni: ''Opominji, opomena e koristiti vjernicima.'' (Ed-

Dariat, 55. ajet) Uenjaci su knjige uglavnom poinjali hadisom: "Doista se djela vrednuju prema nijjetu" Muttefekun alejhi 2. Takvaluk (bogobojaznost) Drugi uvjet koji je takoer bitan, je bogobojaznost kroz injenje onoga to je Allah delleanuhu naredio i ostavljanje onoga to je On zabranio. Kae Allah delleanuhu: ''bojte se Allaha i Allah e vas poduiti.'' (ElBekara, 282. ajet),

takoer kae Allah delleanuhu: ''O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On e vam sposobnost darovati pa ete istinu od neistine moi rastaviti i

preko runih postupaka vaih e prei i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.'' (El-Anfal, 29.ajet),

odnosno dat e vam svjetlo kojim ete moi jasno rastavljati istinu od zablude. Traenje znanja, ukoliko ne bude protkano bogobojaznou i radom, te ostavljanjem onoga to se naui da je loe, u najmanjem sluaju je gubljenje vremena, a moe biti puno gore od toga, tj. moe biti injenje onoga to e ovjeka odvesti u vatru. Mi u naem svakodnevnom ivotu viamo one za koje se tvrdi da su uenjaci, meutim, oni u sutini sliku islama samo ocrnjuju, samo je pred ljudima prikazuju loom i za njih se ne moe rei da su uenjaci. Neke najosnovnije stvari iz islama jednostavno preskau i zaobilaze, pa kako onda da putem njih doe do prosperiteta islama, a oni dre mjesta odakle se govori o islamu itd. Dakle, ovo znanje i bereket od ovjeka neminovno odstranjuju grijehe i grijeenje, a ovo znanje ne moe dobiti onaj ko grijei, kao to ree imam Vaki' ibn Derrah imamu afiji kad je upitao zato ne moe da ui, na to mu je odgovorio: ''Nauka je Allahovo svjetlo, a Allahovo svjetlo ne moe dobiti grjenik.'' Dakle, mi kao uenici i traitelji Allahova delleanuhu svjetla ne smijemo sebi dozvoliti ni najmanje, ni najsitnije grijehe i ne smijemo te grijehe omalovaavati, jer kau selefi: ''Ne gledaj u to koliko je mali grijeh koji ini, nego gledaj u to koliko je velik Onaj prema Kome ini taj grijeh.'' Pa se pripazimo grijeha

koji su mali, a koji ovjeka mogu odvesti u veliku fitnu, pa da onda padne na njemu. 3. Sabur (strpljenje) Trei uvjet je strpljenje (sabur). A ta je to sabur? Sabur je neminovnost za svakog onog koji neto eli, bilo da se radi o dunjalukim ili ahiretskim stvarima, pa kako je tek onda za ovjeka vjernika koji eli da naui Allahovu delleanuhu vjeru. Dakle, put traenja znanja potrebuje za velikim saburom, jer on nije nimalo jednostavan, naprotiv taj put je teak i potrebuje za saburom i samosavladavanjem u lijenostima, tekoama i situacijama kad je ovjek umoran itd. I sigurno na ovom putu ovjek mora zaloiti velika djela; svoje vrijeme, novac, ivce, zdravlje, sve to ovjek mora zaloiti da bi postigao cilj. Ako budemo iitavali ivotopise naih prethodnika koji su nas pretekli u dobru, vidjet emo lijepe primjere po ovom pitanju. Neki od njih ak nisu imali novca da putuju da bi nauili, nego bi pjeke prelazili stotine kilometara kako bi se sreli sa nekim uenjakom da bi im on prenio samo jedan hadis. Imami Buhari, Muslim, Ahmed i drugi su prelazili hiljade kilometara da bi nali jednog uenjaka koji zna jedan hadis od Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da bi ga uli od njega, zapamtili, a taj put nije bio nimalo jednostavan i taj put su koristili u osvjeavanju onoga to znaju. Spominju uenici imama Buharije da je znao ustajati navee po petnaest puta, upaliti svijeu i zapisati neto to mu na um padne u snu od hadisa, ak i dok je spavao razmiljao je o nauci i hadisima i onom ime se bavi. A o emu mi to razmiljamo u naim danima i noima, a imamo sve uvjete: svjetlo, grijanje, sveske, stolove itd. Pojedini od uenjaka spominju da su godinje troili desetak dirhema, kao sada kad bi mi rekli da smo za

godinu dana potroili desetak maraka. Znai neto simbolino, jako malo, a mi troimo hiljade i opet nismo zadovoljni. Navest emo vam jedan primjer; imam Hafiz Bakijj ibn Mahled koji je bio ''Hafiz panije'' i koji je napisao knjigu ''Musned'' veu od istoimene knjige imama Ahmeda, dok je traio znanje godinama je jeo listove kupusa koji se bace na pijaci. Kad je preselio iz panije u Irak da se sretne sa imamom Ahmedom i da od njega ui, naao je imama Ahmeda u iskuenju. Tadanji vladar je zabranio imamu Ahmedu da pria o islamu i odredio mu je kuni pritvor, no Hafiz se dosjetio jedne varke kako da iskoristi znanje imama Ahmeda. Oblaio bi se u odjeu prosjaka i svaki dan je iao i kucao na vrata imama Ahmeda, pa kad bi on izaao on bi zatraio hadis ili ta od znanja i tako je radio svakodnevno, te je na taj nain nauio puno od imama Ahmeda. Dakle, uprkos tome to imamo idealne uvjete za uenje i traenje znanja mi se ne okoritavamo od tog, nego troimo svoje vrijeme uzalud. Molimo Allaha delleanuhu da nas opskrbi ihlasom, saburom i bogobojaznou, te da u nas ubaci veliku brigu kako da pristupimo ovom velikom djelu kojeg smo poeli, te da nas naui onom to e nam koristiti, On je kadar da to uini, On je Taj koji se odaziva naim dovama i nema snage niti moi bez Njega. Nastaviemo sa ovim kratkim napomenama o uenju znanja i zato ueniku treba sabur. Prije svega, jer je traenje znanja veliki ibadet, a svaki ibadet potrebuje za saburom. Svaki ibadet u sebi sadri tegobu, potekou i neku vrstu obaveze (koju ovjek moe izdrati). Dua ovjekova tei ka rahatluku, odmoru, oputanju itd., a ibadet je suprotan od toga. Dakle, ovjekova ga dua sprjeava da bude saburljiv. Sve to je ibadet vredniji i na veem stepenu kod Allaha delleanuhu i vie ga vrednuje i veu nagradu

daje za njega, sve je tee duu nagovoriti na njega, sve se vie otima, odbija itd. Traenje znanja je jedan od najveih ibadeta, jedna od stvari koja najvie pribliava Allahu delleanuhu, i iz tog razloga ovjekova dua bjei od njega. Traenje znanja koje ne slijedi djelo, je poput drveta koje ne daje plodove ili poput onoga koji kopa rupu u vodi. Svaki ajet, hadis, svaka stvar koja se naui treba da se sprovede u praksu, u protivnom ima grijeh povodom toga. Pa ako se ovjek boji Allaha delleanuhu, nee dozvoliti da naui neto, a da se zatim okrene od toga. Ako to uradi onda se nalazi u velikoj opasnosti i bolje mu je da ostavi ovaj put i da ne ui. Aia radijallahu anha je vidjela jednog ovjeka kako trai znanje, ui, trudi se itd., meutim, njegov ibadet nije potpun, imao je propusta, kao npr. ima ruan ahlak, pa mu je rekla: ''ta je s tobom? Skuplja dokaze protiv sebe kod Allaha delleanuhu!'' Dakle, onaj ko skuplja eri'atsko znanje, ui ga, ako ga ne sprovodi u praksu skuplja dokaze protiv sebe na Sudnjem danu. I ne samo to, nego to znanje potrebuje i za troenjem, tako to emo poduiti onog ko ne zna ili to emo odvratiti onoga ko je skrenuo, upozoriti onoga ko je u nemaru, tako to emo ljude poduavati onome to ne znaju. Iz svih ovih razloga zakljuujemo da traenje znanja nije nimalo jednostavno, da traenje znanja nije stvar koju moe raditi svako, jer rekli smo da je nephodno da ovjek bude jak, odluan, vrst, da se pri njemu nalaze mnoge osobine kako bi mogao da se nosi sa iskuenjima koja ga ekaju na putu traenja znanja. Obzirom da je vrijednost znanja neprocjenjiva, kako za jedinku, tako i za komplet zajednicu, kroz to to ta jedinka utie na sve, ejtan ne ostavlja ovjeka koji trai znanje nego, koristi sve metode kako bi ovjeka odvratio od ovoga puta, kako bi mu ga omrzio i sl., jer je znanje svjetlost i vatra.

Svjetlost koja osvjetljava tmine ejtanovih spletki i vatra za njegove ubhe i lukavstva koja priprema ovjeku. Razlog je taj to je znanje jako opasno po ejtana, pa ne dozvoljava da se ono iri i tjera ljude od toga i sl. U jednoj predaji stoji da je jedan uenjak tei ejtanu od hiljadu pobonjaka. Ova predaja ima svoju sliku u naem ivotu, jer je mnotvo pobonjaka koji su u zabludi i druge odvode za sobom. To moemo vidjeti u poznatom hadisu kad je ubica devedeset devet ljudi doao kod pobonjaka da ga pita ta da radi i da li za njega i njegovu situaciju postoji rjeenje, pa mu je ovaj u svom neznanju odgovorio da ne postoji rjeenje, te je i njega ubio, a zatim otiao do uenjaka i pitao ga isto pitanje, a on mu je odgovorio znanjem, rekavi mu da ide u tu i tu zemlju, gdje su dobri ljudi i tamo uini tevbu, i time mu dao rjeenje za njegov problem. Mnotvo je hadisa koji govore o vrijednosti uenjaka nad pobonjakom. U jednom od njih se kae da je prednost alima nad pobonjakom, kao prednost Poslanika sallallahu alejhi ve sellem nad najslabijim ashabima, a u hadisu kojeg biljei Tirmizi se kae: ''Prednost uenjaka nad pobonjakom je kao prednost Sunca nad ostalim zvjezdama.'' Kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko se uputi putem traenja znanja, Allah e mu olakati put do Denneta.'' Ovim to smo kazali nije nam bio cilj da vas preplaimo i da vas rastjeramo, pa da kaete ovo je teko, naprotiv, eljeli smo da vam predstavimo realnu sliku i da vas upoznamo kako to izgleda, te da ovo sjedenje ne bude gubljenje vremena. Molimo Allaha delleanuhu da se okoristimo od ovoga i da ovo bude dokaz za nas, a ne protiv nas na Sudnjem danu. OPTI UVOD U AKIDU

1. Definicija akide Akida je vjerovanje u skup gajb stvari, koje su nam nareene da vjerujemo u njih, vrsto i bezrezervno, kao to je vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, Sudnji dan itd. Rije akida znai neto to se u srcu prihvata bez sumnje, sa potpunim ubjeenjem. Nauka o akidi bavi se dokazivanjem vjerskih ubjeenja kroz eri'atske i razumske dokaze. eri'atski dokazi su osnov na kojima se ona gradi, a potom se ona uvruje na razumskim dokazima. Meutim, sljedbenici novotarija su promijenili ovaj raspored i zapali u mnotvo zabluda. Njihova osnova bila je nauka ilmul-kelam. 2. Druga imena ove nauke a) Iman To je zbog toga to akida jeste iman. ''Oni koji vjeruju u gajb.'' (ElBekare, 3. ajet)

Osnova ove nauke je predanost, pokornost i bezrezervno prihvatanje onoga to je vezano za vjeru. b) Tevhid Zato to je tevhid sutina (najvaniji dio) i izvor ostatka akide. Jer su rijei tevhida (la ilahe illallah) kao drvo, a iz njega rastu ostale grane. c) Usulud-Din (temelji vjere). d) Es-Sunne Ova rije se koristi u mnogim kontekstima i znaenjima. Opte znaenje Sunneta je ivot i praksa Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem do najsitnijih detalja. Dakle, sve ono i tajno i javno. Najbitniji dio je

onaj unutarnji, tj. da ovjek bude na onome na emu je bio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Novotari akidu nazivaju ilmul-kelam (nauka o govoru ). Oni sami za sebe kau da izuavaju govor ili nauku o govoru. Ona je kod selefa bila nepoznata, a kada se pojavila svi su je imami, a i kasniji ispravni uenjaci kritikovali, zato to je ona otvorila vrata novotarijama, zabludama i iskrivljenjima u akidi. Ovi naunici (ilmul-kelama) su pokuavali da ujedine isti vahj i izmiljotine i razmiljanja filozofa. Tako je dolo do mijeanja istine i zablude. A nakon istine nema nita drugo osim zablude. U istu greku zapadaju i nai savremenici, koji pokuavaju da objedine islam i demokratiju, ili kao to je to bilo 50.-60.-tih god. kad se govorilo: 'Islam je isto to i komunizam,' i sl., to je svakako zabluda. To je ilo dotle da neki ak kau da je islam sekularizam. 3. Propis uenja akide Obaveza svakog mukellefa (eri'atski punoljetna i sposobna osoba) je da spozna akidu i da spozna Allaha delleanuhu. Kae Allah delleanuhu: ''Znaj da nema boga osim Allaha''

(Muhammed, 19. ajet), a zatim da poznaje Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i da vjeruje u njega i njegovu iskrenost po pitanju poslanstva i da zna mudrost njegova (svog) stvaranja na ovom svijetu, da zna gdje e zavriti nakon smrti itd. Ova nauka ima neke stvari koje su fardi-ajn svakom muslimanu (to je da svaki musliman poznaje akidu u njenim okvirima da bi time izgradio ispravno vjerovanje u kojem nema greaka i zabluda), a ima stvari koje su

fardi-kifaje, tj. ako ih poznaju neki sa ostalih spada obaveza, a to su detalji pitanja koja nisu optepoznata i sl. (Npr. ko nema uslove za obavljanje hadda, ne mora uiti propise obavljanja hadda, ali mora vjerovati da je obavezan.) 4. Vanost i ugled ove nauke. Ova nauka je najuglednija islamska nauka uopteno, to zbog vanosti tema i pitanja kojima se bavi, vee se za Allaha delleanuhu, Njegova imena i svojstva, i za poslanike, Njegov govor, Knjige, meleke, Sudnji dan, kada i kader. Ne postoje vanija pitanja od ovih pitanja. Vanost ove nauke se oituje i u koristima koja proizilaze iz nje. Izmeu ostalih su: a) Spoznaja Allaha delleanuhu i Njegovih imena, svojstava, prava itd. b) Ispunjenje tevhida i apsolutne pokornosti Allahu i izbjegavanje irka i ostalih zabluda od kojih su najopasnije novotarije. c) Poveanje jekina u ovjekovom srcu, straha od Allaha delleanuhu, ljubavi i sl. d) Ispravljanje pogrenih ubjeenja i vjerovanja koja su se uvukla u na razum. e) Odbrana Allahove delleanuhu vjere i borba protiv Njegovih neprijatelja meu kojima su murici, ateisti, munafici i dr. f) Ostvarenje sree na dunjaluku, jer iman ima slast i onaj ko je nije iskusio veliko ga je dobro prolo, i uspjeha i spasa na Ahiretu. Kao to kae jedan od selefa: ''Kad bi kraljevi i njihovi sinovi znali kakvu slast osjeamo u ibadetu, borili bi se protiv nas sabljama da nam to oduzmu.''

Kae ibn Tejmijje: ''Allah ima Dennet na dunjaluku, ko ne ue u njega nee ui ni na Ahiretu.'' Dennet na dunjaluku je slast imana. 5. Izvori islamske akide Akida je izdefinisana i nema mjesta idtihadu niti miljenjima, a jedini izvor je vahj (Objava). Objava kao to znamo svodi se na Kur'an i Sunnet. Ovo je zbog toga to o Allahu delleanuhu niko ne zna vie od Njega Samog. Kae Allah delleanuhu u suri El-Bekare, 139. ajet: ''Reci: 'Znate li bolje vi ili Allah?''

Isto tako o Allahu delleanuhu, poslije Njega, ne zna niko bolje od Njegovih poslanika. Iz tog razloga ih Allah delleanuhu hvali i kae u suri Es-Saffat, 180.-182. ajeta: ''Velianstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! I mir poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!''

To je zbog toga to poslanici najdostojanstvenije oboavaju Allaha i to su najbogobojazniji. Najbolje znanje o Allahu delleanuhu od svih Allahovih poslanika imao je Muhammed ibn Abdullah. Akida se bavi gajbom, a gajb ne poznaje niko osim Allaha, a On je neke od Svojih robova upoznao sa nekim od dijelova gajba (to su bliski meleci i poslanici).

Mi razumijemo tekstove Kur'ana i Sunneta onako kako su ih shvatili ispravni prethodnici (selefu-salih, ashabi, tabi'ini i oni koji ih slijede do Sudnjeg dana). Kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Moj ummet se nee sloiti na zabludi.'' Neophodno je da akidu shvatimo na spomenuti nain iz navedenih razloga: a) Jer su oni generacija koja je najupoznatija sa Objavom, povodima objavljivanja, derogiranim i derogirajuim ajetima itd. b) Zato to su oni generacija koja je najupoznatija sa arapskim jezikom. c) Zato to su oni (selefus-salih) bili najbogobojazniji ljudi nakon Resula sallallahu alejhi ve sellem Ova bogobojaznost ih sprjeava da iskrive Allahovu delleanuhu vjeru, ili da sakriju neke tekstove, ili da se poigraju sa njihovim znaenjima, ili da ih protumae neadekvatno. Novotari nemaju ovu bogobojaznost. d) Ispravni prethodnici su bili originalni i isti od neislamskih gledita i stavova. Oni nisu bili uprljani raznim teorijama i stavovima itd. KO SU EHLI SUNNET VEL DEMAT? 1. Sunnet Jeziki, znai nain, put bilo da je pozitivan ili negativan. Sunnet u ovom sluaju ima jako velik spektar znaenja, a eri'at to suava na praksu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Sunnet u eri'atskim definicijama je u zavisnosti od oblasti kojom se bavi: a) Kod uenjaka hadisa Sunnet je sve to je pripisano Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem od rijei, djela, potvrda ili svojstava.

b) Kod uenjaka fikha to je ono to je preneseno od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a to nije fard. c) Kod uenjaka usuli fikha Sunnet je izvor pored Kur'ana. d) Kod uenjaka akide (to je ono to se nas tie), to je uputa na kojoj su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi znanjem i djelom, javno i tajno, tj. akida u koju je vjerovao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ashabi, a iz koje proizilaze propisi, adabi, ahlak i sve ostale stvari. 2. Demat Jeziki, demat znai skup, zajednicu suprotno od razbijenost i sl. U eri'atu znai skupina ispravnih prethodnika, ashaba i tabi'ina koji su se okupili na jasnoj istini iz Kurana i Sunneta, i svako ko je doao nakon njih, povodei se za njima i za njihovim ostavtinama, pripada dematu, bilo ih puno ili malo, ak jedna osoba moe predstavljati demat. Kae Imam afija u knjizi ''Novotarije'': "Kad je dola naredba obaveznosti demata u Kur'anu i Sunnetu, pod njom se podrazumijevala obaveznost istine i njeno slijeenje'', iako je broj sljedbenika istine mali, a sljedbenika zablude veliki. Zato to je istina ono na emu je bila prva skupina, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi, i ne gleda se na mnotvo sljedbenika zablude nakon njih. Kada je Abdullah ibn Mubarek upitan za demat, rekao je: "Ebu Bekr i Omer.'' Reeno mu je: ''Oni su umrli.'' Pa je rekao: ''Taj i taj, (i spomenu imena dva velika uenjaka u njegovo vrijeme)." Kae Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu: ''Demat je ono to je u skladu sa istinom, pa makar bio sam.'' Ima uenjaka, poput Buharije, koji smatraju da je demat skupina uenjaka fikha i hadisa. Nema kontradikcije izmeu ova dva stava, jer su uenjaci dokaz protiv ljudi, ako budu iskreno traili znanje. Izmeu ostalih znaenja

demata je i kad se muslimani sloe oko odabira eri'atskog voe koji sprovodi eri'atske kazne, pokree dihad i sl. Slijeenje tog demata u toj situaciji je vadib, i haram je borba protiv tog voe i odbijanje pokornosti njemu je razbijanje jedinstva ummeta. Ehli sunnet vel demat su sljedbenici onog na emu su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ashabi, oni koji slijede Sunnet i koji su ustrajni na istini, koji izbjegavaju izmiljene novotarije i rasturanje muslimanskog jedinstva, ima ih na svakom mjestu i u svako vrijeme i tako e biti do Sudnjeg dana. Kae Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''U mom ummetu e uvijek biti skupina koja e biti jasno na istini, nee im nauditi ko im se suprostavi, sve dok ne doe Allahova naredba, a oni na tom." Hadis sahih, biljee ashabu sunnen i ostali 3. Zato je ovako nazvan? Nazvani su ovako zato to pripadaju Sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i zato to ga poznaju, i to vode rauna o njemu, i zato to ga estoko tite, i zato to su objedinjeni u njegovom prakticiranju i javno i tajno, i zbog njihove brige o zajednici muslimana. Zbog straha da se ne razbije saff, da ne propadnu rtve, i zbog brige o dihadu zajedno sa imamima i pokornost istima, dok su ovi pokorni Allahu delleanuhu 4. Drugi nazivi ehli sunneta vel demata a) Selefus-Salih To su imami upute iz tri prva stoljea islama: ashabi, tabi'ini i tabitabi'ini koji su spomenuti u rijeima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve

sellem, kada kae: ''Najbolje je ovo moje stoljee, zatim ono koje ga slijedi." Biljei Buhari Svako ko ih slijedi spada u selefus-salih, bez obzira koliko bio vremenski udaljen od njih. Dok onaj ko se ne slae s njima u akidi i shvatanjima, nije od njih, pa makar ivio s njima. b) Spaena grupa Spaena je od zla novotarija i zabluda na dunjaluku i vatre na Ahiretu. To zato to slijede Sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rade po islamu u potpunosti. U poznatom sahih hadisu se kae: ''Jevreji su se podijelili na 71 skupinu, krani na 72 skupine, a muslimani e se podijeliti na 73 skupine, i sve e u vatru izuzev jedne.' Upitan je: ''A ko su oni?'' - pa je odgovorio: ''To su oni na emu sam danas ja i moji ashabi." c) Pomognuta skupina Skupina hadisa govori da ima u sklopu ehlu sunneta vel demata posebna grupica ljudi koja izvrava obavezu dihada na Allahovom putu. Kod te skupine se nalaze povodi za pomo od Allaha delleanuhu, i konkretni i apstraktni, kao ispravno vjerovanje, zuhd, ahlak, veliko znanje uz snagu i pripremu oruja, obuku, sakupljanje informacija o neprijatelju itd. d) Ehlul-hadis (sljedbenici hadisa) Ulau trud u izuavanju hadisa i esera i u prakticiranju istih u njihovom ivotu te izbjegavaju suprotno od poruka koje se nalaze u njima. KARAKTERISTIKE AKIDE SELEFA 1. Da je ona od Allaha, i u sebi nema primjesa ljudskih, razumskih rezona.

Ona je svim svojim kako temeljima, tako i granama od Gospodara. Iz tog razloga je bila, a i danas je, jedina ispravna akida, spaena od iskrivljenja, zabluda i novotarija. 2. vrstoa i vjenost To je akida vrsta, postojana, ne prihvata dodavanja niti oduzimanja, potpuna i savrena, ne treba je mijenjati niti ispravljati, a kako da potrebuje za tim kad je od Mudrog i o svemu Obavjetenog. 3. Jasnoa Zahvaljujui Allahu delleanuhu, to je akida koja je veoma jasna jednostavna za shvatanje svakome, jer u sebi nema komplikacija i nejasnoa, i nema tajnih stvari koje ne poznaju izuzev ''odreeni veliki ljudi. 4. Njeno slaganje sa fitrom (prirodnom vjerom na kojoj je Allah stvorio ovjeka), kao to se slae i sa zdravim razumom istim od bolesti i sumnjienja. Islamska akida se slae sa zdravim razumom, koji je ist od bolesti, ubhi i sl. Bolestan razum je kontradiktoran islamskoj akidi. 5. Ona je izgraena na potpunoj predanosti Allahu delleanuhu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem Kae Allah delleanuhu: ''Tako mi Gospodara tvoga, oni nee biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se

sasvim

ne

pokore.''

(En-Nisa',

65.)

Dakle, mora se pokoriti prvenstveno onome to kae Allah delleanuhu i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, to je zapravo znaenje rijei islam. Bez ove norme islam jednog insana nije potpun i ispravan. Uprkos tome to je izgraena na pokornosti i predanosti ona ima dokaze za sva pitanja, poev od vjerovanja u Allaha, Njegovu jednou, pravo na oboavanje preko vjerovanja u poslanike, Knjige, kader i u Sudnji dan. Moda ima nekih stvari koje zbunjuju razum koji je ogranien, poput pojedinih predznaka Sudnjeg dana, kaburskih iskuenja (azaba) i naslada, Sirata i drugih gajb stvari. Meutim, u razumu ne postoji nita to bi te stvari apsolutno negirale. Mi kroz hiljade dokaza putem tog istog razuma vjerujemo u postojanje Allaha delleanuhu, te da je On slao poslanike, zatim u iskrenost Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i samim tim mi se povinujemo onome o emu nas obavjetava On delleanuhu, bez obzira to nam to zabranjuje razum. 6. Sredina u kojoj nema odlaska ni u jednu krajnost niti pretjerivanja. Kae Ibn Tejmijje ejhu-l-islam: ''Sunnet je uvijek izmeu dvije krajnosti (novotarije)." Ehli sunnet vel demat najbolje predstavlja sredinu u svim poglavljima akide. U pitanju imana oni su sredina izmeu murdija

koji djela ne svrstavaju u iman, i haridija koji za injenje velikih grijeha ovjeka proglaavaju kafirom. Po pitanju Allahovih svojstava ehlu sunnet vel demat su u sredini izmeu onih koji su pretjerali po pitanju svojstava Allaha delleanuhu, pa Ga poistovjetili sa stvorenjima, to su muebbihe i onih koji su pretjerali s druge strane i Allahu delleanuhu negirali neka svojstva, ovo su mua'ttile. 7. Zatienost od kontradiktornosti Ona je od o svemu Obavijetenog, kao to kae: ''A da je on (Kur'an) od nekog drugog mimo Allaha, u njemu bi nali mnotvo razilaenja." (En-

Nisa, 82.ajet) 8. Ona je povod pomoi i nadmoi na dunjaluku i spasa i uspjeha na Ahiretu. 9. Povezanost njenog lanca prenosilaca sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, plemenitim ashabima radijallahu anhum i onima koji ih slijede u dobru, poput imama mudtehida. MENHED (METOD) SELEFA U PRIHVATANJU AKIDE 1. Allahova Knjiga je izvor izvora, temelj temelja, a sahih Sunnet je slijedi i pojanjava, razlae njene cjeline. ak i ahad predaje prihvatljive su kao eri'atski dokaz i niko ih ne moe osporiti.

2. Sve to se slae sa Kur'anom i Sunnetom, ehlu sunnet vel demat prihvata, a sve to se ne slae ne prihvataju i odbijaju bez obzira ko to rekao. Dakle, Ehlu sunnet vel demat se najvie boje izlaska i davanja prednosti neemu nad Allahom delleanuhu i Njegovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, jer znaju da suprotstavljanje Allahu i Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem znai nifak ili kufr. 3. Nema bezgrjena ovjeka pored Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Imami, uenjaci od vremena ashaba pa do dananjih dana nisu bezgrjeni. Kao to kae imam Malik: "Svaije rijei se prihvataju i odbijaju izuzev rijei onog ko lei u ovom kaburu'', pokazao je na kabur Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Dakle, miljenja, stavovi, idtihadi uenjaka, ni u kom sluaju ne mogu biti ispred Kur'ana i Sunneta, nego moraju biti podloni istim. 4. Idma' selefus-saliha (konsenzusslonost), kod njih je eri'atski dokaz obavezujui i za druge, jer su oni nakon Resula sallallahu alejhi ve sellem najupoznatiji sa Allahovom delleanuhu vjerom i najbogobojazniji. Iz tog razloga ono oko ega su se sloili po pitanjima vjere, akide itd. je bez greke i niko im se ne moe suprotstaviti. 5. Pojanjenje akaidskih injenica u potpunosti izbjegavajui kompliciranja i nejasnoe, te mogunosti iskrivljenja tumaenja. Zato u mnogo situacija pojanjenje akide se svodi na ajet ili hadis. Ukoliko ima njihovih rijei, onda ih je veoma malo. Ajeti u Kur'anu su jednostavni i jezgroviti. 6. U njihovoj akidi sve se svodi na eri'atske termine spomenute u Kur'anu i Sunnetu.

Odbijaju sve vrste termina koji mogu nositi vie znaenja. Izbjegavaju koritenje izmiljenih filozofskih termina npr. Allahovo ime El-Evvel znai Prvi. U jednom od ajeta se kae: "On je Prvi i Zadnji!" (El-Hadid, 3.ajet),

a u Sunnetu se kae: "On je Prvi i poslije Njega nema nita!" Pa su sljedbenici ilmul-kelama umjesto rijei El-Evvel stavili rije El-Kadim (Stari) i nisu upotrijebili eri'atski, nego filozofski termin, jer kada se kae El-Evvel, to znai da je On uvijek Prvi ili apsolutno Prvi, a kada doe rije El-Kadim, to ne znai da je On delleanuhu Prvi. 7. Uzimanje ispravnih dokaza (sahih) za akaidska pitanja. Poinju sa Allahovom Knjigom, zatim jasnim Sunnetom, te konsenzusom selefus-salih (idmaom), zatim eserima od ashaba i imama, velikana ummeta, potom zdravih razumskih dokaza (postoje razumske ubhe, za koje ovjek misli da su dokazi). U globalu filozofi su upravo te ubhe prihvatili kao osnovu i s njima se suprotstavljali Kur'anu i Sunnetu. Zatim zdrava fitra koja nije izmijenjena, zatim osjetilni realni dokazi. Ovdje vidimo da je osnov Kur'an i Sunnet. KARAKTERISTIKE EHLI SUNNETA VEL DEMATA 1. estina u slijeenju tekstova i esera, u slijeenju selefa i izbjegavanje svih novotarija, te upozoravanje ljudi na njih, njene nosioce i sljedbenike.

2. estina voenja brige o poznavanju Sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i briga o poznavanju njegovih djela, stanja, osobina i sl. Iz tog razloga ga najvie vole, povode za njim i njegovim Sunnetom. 3. Ehlu sunnet su sljedbenici sredine, ne zalaze u bilo koju od krajnosti u svemu; akidi, ahlaku, adabu, ibadetu i sl. 4. Ehlu sunnet objedinjuje kompletan islam i znanjem i djelom, tajno i javno. Iz tog razloga se dre istog, bijelog i jasnog pravca, ija je no jasna kao dan, i iz kojeg ne skree izuzev onaj kome propast predstoji. Uzimaju eri'atske naredbe i zabrane bezrezervno u rahatluku, kao i u tekoj situaciji, zadovoljstvu i srdbi i sl. 5. Okupljaju sve eri'atske dokaze vezane za jednu mes'elu i samim tim jednostavno dolaze do istine, za razliku od raznih sekti, koje na tekstove gledaju zatvorenog oka, pa prihvataju dio a dio odbijaju, to je opasan izvor zablude. 6. Ehlu sunnet vel demat objedinjuje nauku i ibadet, strah i nadu, oslonac na Allaha delleanuhu i uzimanje za povode, objedinjuje rad na dunjaluku i zuhd prema njegovim nasladama. U svim ovim stvarima dolazi do pretjerivanja u jednu ili drugu krajnost. Onda sekte uzimaju jednu ili drugu krajnost istovremeno zabranjujui onu koju nisu uzeli. 7. Nerazmimoilaenje u temeljima vjerovanja. Zbog toga su njihova vjerovanja po pitanjima temelja vjere jednaka, to ih je zatitilo od meusobnog proglaavanja kafirima, novotarima, velikim grijenicima za razliku od sljedbenika strasti i novotara koji se unutar jedne sekte tekfire i proglaavaju novotarima. 8. Izbjegavanje nepotrebne rasprave i razmimoilaenja u vjeri. Izbjegavaju novotare i odriu se pozivaa i tvoraca novotarija. Izbjegavaju

takoer ula kazala, te mnotvo zapitkivanja kao i raspravu o onome to se ovjeka ne tie, od vjerskih ili dunjalukih pitanja provodei hadis: "Od lijepog islama jednog ovjeka je da ostavi ono to ga se ne tie." 9. Boje se izdavanja fetvi da ne bi rekli neto bez znanja na Allaha delleanuhu, to je jedan od najveih grijeha. U sutini ovo je jako blisko irku, ili se moe kazati da je irk dio govora o Allahu bez znanja. Ashabi i imami selefa su izbjegavali izdavanja fetvi, jer su se bojali odgovornosti za to. Od karakteristika Ehli sunneta vel demata je i estoko provjeravanje vijesti (habera) prilikom prihvatanja i prenoenja dalje, veliki emanet kod rada sa eri'atskim tekstovima i rijeima uenjaka i njihovim stavovima, kao i rijei onih koji su im se suprotstavili od novotara i sl. Iskrenost, emanet i pravda moraju postojati i sa prijateljima i sa neprijateljima, kao to kae Allah delleanuhu: ''O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte i pravedno svjedoite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite, nikako ne navede da nepravedni budete!'' (El-Ma'ide, 8.ajet)

Od metoda nevjernika je da dodaju i lau, izvru i potpuno mijenjaju rijei, bilo da se radi o rijeima naeg Poslanika , ashaba, uenjaka i ovako takoer postupaju i novotari, za razliku od ehli sunneta koji pravedno prenose vijesti. 10. Ne ure u donoenju stavova, kao i proglaavanju odreenih ljudi kafirima ili novotarima i optuivanju ljudi na osnovu miljenja.

11. Vode veliku brigu o stvarima muslimana, jer znaju da onaj ko ne vodi brigu o stvarima muslimana nije od njih. Isto tako objedinjavaju muslimane na dobru. 12. Imaju potpuni el-vela samo na osnovima istine, to znai ljubav, privrenost, pomaganje itd. Oni nemaju el-vela ni prema kome osim na osnovima vjere i ne dre se fanatino nijedne grupe, mezheba, demata i sl., nego se fanatino dre istine i demata muslimana u njegovom izvornom znaenju.To je demat koji die zastave Kur'ana i Sunneta, dri se upute selefus-saliha, i bori se na tom putu daleko od imena i praznih deviza. 13. Vode rauna o istoi due i zdravlju srca od bolesti. Rade na zadovoljavanju Allaha u svakom vremenu, ta god to vrijeme trailo i sadravalo. U vrijeme dihada oni su ratnici, u noima oni su pobonjaci, ako postoji potreba za njegovim znanjem i njegovim irenjem oni su uenjaci i daije. Ako se proire grijesi, novotarije, razvrat i sl. oni rade na njihovom spreavanju. 14. Ehlu sunnet su najkorisniji ljudima, najmilostiviji ljudima, kao to kau uenjaci; poznaju istinu i milostivi su prema stvorenjima (najvie ine dobroinstva ljudima), najvie vode brigu o tome da okoriste ljude bilo dunjaluki, bilo ahiretski, najvie podnose ezijeenja od ljudi i najstrpljiviji su u pozivanju istini. OPASNOST NOVOTARIJE U VJERI Definicija: Novotarija je novouvedena stvar u vjeru, suprotna istini koja nam je dola od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bilo da je znanjem ili djelom, kao produkt ubhe ili svianja odreene stvari. VRSTE NOVOTARIJA

 Dijele se na dvije velike vrste: 1. Novotarije u obinim dunjalukim stvarima (auto, telefon, oruje, mikrofon i sl.). Osnova kod ovih novotarija je da su halal, osim ako ima neto to vodi u zabludu, ubhu ili slino (TV i sl.) 2. Novotarije u vjeri One su opasne i u eri'atu su jako nepoeljne i haram su, jer osnova u vjeri je da se ne improvizuje i da je vjera upotpunjena i usavrena. Ove novotarije se dijele na dvije vrste: a) novotarija u ubjeenju (akidi) poput irda', i'izma, haridija i sl.
a) b)

novotarije u djelima poput namaza elja, mevluda, posta na

suncu i stojei i slino. Sve ove novotarije su haram. Meutim, postoji velika razlika meu njima. Ima novotarija koje su kufr i koje izvode iz islama, poput nekih sekti meu i'jama koje pretjeruju, idu u krajnost. Meu i'jama ima nekih koji oboavaju Aliju radijallahu anhu, ili novotarija panteizma (jednoa postojanja) koju zagovaraju neke sufije, dakle ekstremni dio sufija. Postoje novotarije koje vode ka irku: poput graenja kubeta nad kaburovima mauzoleja i njihovo velianje, obavljanje namaza u takvim mjestima. Postoje novotarije koje su zabluda u akidi i opasna iskrivljenja poput novotarije irdaa, zatim ilmul-kelama. I ima novotarija koje su veliki grijeh, poput novotarija u djelima, zikru i slino. Naravno, ne mogu se poistovjetiti oni koji slijede te novotarije sa onima koji su ih izmislili. Postoji velika razlika u davanju hukma o novotarima. Postoje novotari koji su u svojoj novotariji munafici i otpadnici, a postoje takoer oni koji su jednostavno pogrijeili (o ovome emo govoriti kasnije).

OPASNOST NOVOTARIJE PO ISLAM

a) a)

Novotarija je glavni razlog irka.

U Buharijevom Sahihu od Ibn Abbasa radijallahu anhu se prenosi, komentariui rijei Uzvienog u suri Nuh, 23. ajet: "I rekoe: 'Nikako boanstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne naputajte.",

a da je rekao: "Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhova alejhi selam naroda. Kad su ovi ljudi umrli ejtan je nagovarao Nuhov alejhi selam narod da na mjestima gdje su se oni okupljali izgrade (nisu to bili klasini kipovi) kipove koji e ih na njih podsjeati, da ih zovu imenima ovih ljudi, pa su tako i uradili. Ovi se kipovi u poetku nisu oboavali, pa kad su ovi prvi umrli (oni koje je ejtan nagovarao) i kad je ovo zaboravljeno, ovi su se kipovi poeli oboavati." Kae imam Ibnul Kajjim: "ejtan uvijek oboavaocima kaburova objavljuje da izgraivanje nad kaburovima i njihovo posjeivanje ulazi u dio ljubavi prema dotinim umrlim osobama, poslanicima ili dobrim ljudima, i da je dova kod ovih kaburova primljena kod Allaha.'' Zatim ih vodi u drugi stepen, tj. uenje dove na ovim kaburovima, a zatim ih ponu oboavati, potom ih uzimaju kao kipove u pravom smislu, na njih stavljaju i pale svijee, kite ih, ine tavaf oko njih, dodiruju ih, ljube, obavljaju hadd

kod njih, prinose rtve itd. Ima ih koji hiljade kilometara preu da obave "Hadd," te jedu zemlju oko kaburova, ine zinaluk itd. b) Novotarija je povod mnogim zabludama, kao i ulasku u vatru. Za to ima potvrda u hadisima, jer kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "uvajte se novih stvari, jer je svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru." Ovo ne znai da svaka novotarija vodi vjeno u vatru. c) Novotarija je povod ne prilaska Havdu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nemogunost pijenja iz njega nakon kojeg nema ei. Kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I bie dovedeni pred mene narodi koje poznajem i koje ne poznajem, pa e biti razdvojeno izmeu mene i njih, ja u rei oni su moj ummet, a bit e reeno ti ne zna ta su oni uveli nakon tebe, pa u rei teko, teko onom ko izmijeni nakon mene." Biljei Muslim d) U uvoenju novotarija je indirektna tvrdnja nepotpunosti eri'ata i indirektna potvora na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da nije dostavio kompletnu vjeru i da je prevario. Kae Uzvieni: "Danas Sam vam upotpunio vau vjeru i blagodat Svoju prema vama ispunio, i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera." (ElMai'de, 3.)

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije ostavio nijedan hajr, a da nije ukazao na njega, ashabe je poduavao svemu, ak i kako e nudu vriti.

U Darimijevom ''Sunenu'' se navodi da je Abdullah ibn Mesud radijallahu anhu kad je saznao za grupu ljudi koji su se izdvojili u mesdid, formirali halke u iju sredinu je stao ovjek koji im je govorio: "Recite 100 puta subhanallah, recite 100 puta elhamdulillahi, 100 puta Allahu ekber,'' otrao i rekao: ''Vi ili otvarate vrata zablude ili ste na putu boljem od puta Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem" Pa rekoe: "Mi smo htjeli samo dobro." Pa je rekao: "Koliko je onih koji ele dobro, pa ga ne uspiju nai." Kae ravija tabi'in: ''Vidio sam veinu tih da se bore protiv nas na dan Naharavana.'' (tj. postali su haridije i borili se protiv ashaba). e) U irenju novotarije krije se ruenje Sunneta i eri'atskih propisa, Kau predhodnici: 'Nije oivljena nijedna novotarija, a da nije umrtvljen jedan sunnet.' f) Novotarija je sutinski razlog razmimoilaenja meu muslimanima. Istinski, ispravni islam je onaj kojeg se dri ehli sunnet vel demat, pa ako se pojave novotarije, posebno u akidi, to prouzrokuje raspad jedinstva muslimana. g) Novotarija je sutinski razlog naruavanja lijepe slike islama. Naravno ovo vodi ka tjeranju ljudi od Allahove delleanuhu vjere kroz bjeanje ljudi od iskrivljenja, izopaenih vjerovanja, sujevjerja i slinog. PRAVILA U ODGOVORU NOVOTARIMA a) eri'at je potpun i dovoljan da bi se ostvarile koristi Allahovih dellea'nuhu robova na dunjaluku i na Ahiretu.

b) Svako djelo na kojem nije ova naa stvar se odbija, kao to kae Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, dakle ne prima se bez obzira koliko se trudio. Kae imam Malik: ''Ono to nije bilo vjera u prvom vremenu, nije ni u ovom dananjem'', a umro je rahimehullah 179. g.p.h., nakon njega su se pojavile raznorazne i mnogobrojne novotarije. Kao to se u hadisima kae da se drimo zubima kutnjacima Sunneta hulefair-raiduna, jer njihovi postupci nisu izlazili iz okvira Sunneta. c) Svaka novotarija je zabluda, ak iako je ljudi vide lijepom, kao to kae Abdullah ibn Umer radijallahu anhu. d) Allah dellea'nuhu se ne oboava osim onim to je propisao, jezikom Svoga Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je znaenje naeg ehadeta Muhammedur Resulullah, a i drugi temelj primanja naih djela je dosljednost u slijeenju Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. e) Osnov kod korisnih stvari je da su dozvoljene (halal), a u ibadetima je suprotno i osnova kod njih je da su zabranjene (haram), osim ako postoji eriatski dokaz koji dozvoljava da se ine. f) Lijepi nijjeti bez obzira koliko bili iskreni kod Allaha dellea'nuhu ne koriste. Kae Abdullah ibn Mesud radijallahu anhu: ''Koliko je onih koji ele istinu pa je ne pogode.'' g) Umjerenost u Sunnetu bolja je od velikog zalaganja u novotariji. Neki od selefa kau: ''Novotaru njegova novotarija prema Allahu dellea'nuhu poveava samo udaljenost.'' OPTA SVOJSTVA NOVOTARA

Novotari se odlikuju odreenim posebnim svojstvima koja su u globalu suprotna Ehli sunnetu vel dematu, izmeu ostalih to su: a) Nepoznavanje istine i slijeenje strasti. b) Ostavljanje jasnih dokaza, a slijeenje sumnjivih dokaza. Kae Allah dellea'nuhu u 7. ajetu sure Ali 'Imran: ''On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena eljni smutnje i svog tumaenja slijede one to su manje jasni. A tumaenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upueni govore: Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg! A samo razumom obdareni shvaaju.''

c) tekstove onako kako odgovara njihovim strastima.

Tumae

d) Bore se protiv Sunneta i mrze njegove sljedbenike. Odbijaju sahih hadise koji su suprotni njihovim miljenjima. e) Pretjeruju u vjeri u pojedinim dijelovima, a olakavaju i umanjivaju u drugim. A ima ih koji samo pretjeruju u odreenim dijelovima, kao to je to kod haridija koji samo pretjeruju, za razliku od murdija koji olakavaju. f) Njihova estoka razmimoilaenja, meusobno neprijateljstvo jednih prema drugima, to onda vodi ka tekfirenju unutar iste sekte. g) estoki fanatizam uz mrnju i neprijateljstvo prema svima koji suprotno misle, to ih normalno vodi u brzi tekfir.

h) Izmeu sebe odaberu ovjeka kojeg proglase bezgrijenim imamom, voom. Njegov govor preferiraju nad govorom Allaha dellea'nuhu i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a ako se suprotstavi njihovom stavu odgovaraju: 'je li ti to zna bolje od tog ejha'? Svi novotari se svode na isto, srca su im slina kao to to kae Allah dellea'nuhu. OSNOV SEKTI PROIZALIH IZ EHLI SUNNETA Kod veine uenjaka je pet: a) Haridije. b) Rafidije. c) Kaderije (pitanje kadera). d) Murdije (iman je dovoljan samo u srcu). e) Dehmije (oni su u mnogim pitanjima akide otili u zabludu). Kae Abdullah ibn Mubarek kad je upitan o osnovama sekti koje su proizale, rekao je da su to ove prve etiri koje smo naveli, a upitali su za dehmije, a on je odgovorio, da to su kafiri.

Stav ehli sunneta spram novotara Karakteristika ehli sunneta je da se dre sredine u svemu, kao to smo to prije rekli, ljudima sude pravedno, ne ure sa presudama, ne optuuju na osnovu miljenja, oni su najbolji ljudi prema ljudima, najmilostiviji itd. Polazei od ovoga njihov stav spram novotarima odlikuje se da: 1) Prave razliku meu novotarima koji se okreu prema Kibli, bez obzira kolika im novotarija bila, i izmeu kafira u osnovi, poput politeiste,

ehlul-kitabije, ateiste itd. Novotar koji priznaje Poslanika u osnovi (ak iako izgovori ili uradi neto to je kufr) nije na istom stepenu kao onaj ko zanijee Poslanika i u pojedinostima i u globalu. 2) Dove Allahu da uputi novotare i da im se smiluje sve dok se njihov nifak, kufr ne potvrdi. 3) Smatraju da oni koji ne slijede sunnet nisu svi isti: a) Meu njima ima onih koji pogreno tumae tekstove (ovakvi imaju opravdanje kod Allaha , a moda ak i nagradu ako su im nijeti ispravni, a nije im pojanjeno da su u krivu, pa da su se onda uzoholili i uz inatili, podrazumijeva se ako mu se donese dokaz pa on odbije). b) Meu njima ima neznalica po pitanju tekstova i nisu do njega doprli tekstovi koji govore suprotno od novotarije koju je izmislio. c) Meu njima ima lijenih, onih koji mogu doi do istine, meutim, lijeni su i nemarni, te se okreu novotariji, iz tog razloga oni su nasilnici sami prema sebi.

d) Meu njima ima onih koji su dijelom u zabludi i koji smatraju da ine dobro i da se pribliavaju Allahu oni potpadaju pod rijei Uzvienog: ''Reci: Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti, iji e trud u ivotu na ovome svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da je dobro ono to rade? (El-Kehf, 103/104. ajet)

e) Meu njima ima onih koji pri sebi imaju neke vrste kufra ili irka, a da to i ne znaju. f) Meu njima ima munafika koji novotariju koriste da bi jeli bespravno imetak ljudi ili da bi ruili Islam. 4) Kao to ehli sunnet pravi razliku izmeu novotara isto tako pravi razliku izmeu novotarija (o ovome smo govorili kad smo spominjali vrste novotarija), ovdje se moramo vratiti na pravilo ehli sunnet vel demata po pitanju tekfira (proglaavanju kafirom) odreenih osoba, to je razlika izmeu opeg hukma (propisa) i hukma prema jednoj odreenoj osobi. Moemo za odreenu novotariju kazati da je kufr (to ona i jeste), meutim, nije svako ko je prihvati i uz vjeruje kafir. Odreenu novotariju moemo okarakterizirati kao zabludu ili grijeh, meutim, isto tako nije svako ko je uz vjeruje ili prakticira u zabludi, kafir i slino. Odreenoj osobi se ne moe pripisati kufr sve dok se kufr ili zabluda javno ne ispolji, ili da je novotar i slino sve dok se ne ispune uvjeti i dok se ne otklone zapreke, dok se ne ukloni svaka sumnja i dok se ne donese argument protiv. 5) Uz sve to obaveza ehli sunneta je da nakon pozivanja novotara u istinu, ako se ne odazovu i uz inate, da upozore Ummet od njihova zla i da ispoljavaju sunnet svim moguim nainima i sredstvima i da se suprotstavljaju neprijateljstvu novotara, sve ovo u okvirima mudrosti i pridravanja pravde i emaneta (neemo dodavati niti oduzimati na njihove rijei, ili lagati na njih). Moramo voditi rauna o postepenosti, moramo

poznavati koristi i tete, u eri'atu je pree otklanjanje tete, nego pridobijanje koristi, ovo se posebno akcentira na vrijeme kad je sunnet jak, ope poznat, kad je eri'at prakticiran, kad postoji voa muslimana, kad je kadija (sudija) sljedbenik ehli sunneta (ovdje razumijemo uenjake koji upozoravaju na izbjegavanje rasprave sa novotarima ovo se odnosi na sadanje vrijeme), meutim, ako su ehli sunnet malobrojni, potlaeni, sunnet nepoznat kao u dananje vrijeme ovdje kod nas, odgajat emo ljude postepeno, poduavati ih sunnetu i graditi vrst saff neemo govoriti bespotrebno, niti postupati naivno, da nas novotari ne bi napali. Da li emo ostaviti raspravu sa novotarima? Dakle, pozivat emo ih mudro, postupati blago prema njima, ostavljajui raspravu na grub i estok nain. 6) Onaj ko skriva svoju novotariju ehli sunnet ga gleda razliito od onog koji je ispoljava i koji ustrajava na njoj, isto tako pravi razliku u odnosu prema obinom ovjeku naspram da'ije, tj. pozivaa u novotariju. to se tie prvog; na greku e mu se ukazati tajno, posavjetovat emo ga blago i sakriti njegovu mahanu, jer je njegova teta svedena na njega, dakle sam sebi teti, za razliku od drugog ija teta utie i na druge zbog ega se na njega ukazuje javno, a ponekad e biti i kanjen onim to e moda sprijeiti njegovu novotariju poput; izoliranja, progonstva, ne klanjanja za njim, ne prihvatanja njegovog svjedoenja, ak zatvaranja (ako ima halifa). Izolacija novotara je propisano ako se ispuni sljedee: a) Ihlas kod nas, dakle ne izoliramo ga ni zbog eg drugog do zbog Allahovog zadovoljstva. b) Da ova izolacija ostvaruje neku eri'atsku korist, a to je da se njome oivljava sunnet i unitava novotarija ili nada da e se taj novotar vratiti

sunnetu kroz tu kaznu, ili odvraanje obinih ljudi da se ne povedu za njim. Meutim, ako iz te izolacije moe proizii vee zlo poput: razdora meu muslimanima, ili da taj novotar povea svoje zlo, ili da to vodi ka jo veem otuivanju sljedbenika sunneta, jer su recimo u osnovi malobrojni, izolacija moe biti zabranjena. teta je vea od koristi. Ovaj eri'atski propis povodom svega navedenog u dananje vrijeme u Bosni ne ostvaruje koristi koje su predviene, samim tim njegovo provoenje se prolongira, a Allah opet najbolje zna. Upoznavanje sa ruknovima imana (Pogledaj u knjigu Iman, str.15.) a) U sutini pet je ruknova imana, jer iman u kader dobra i zla se ne odvaja od imana u Allaha (vee se za tewhidur-rububijje i tewhidul-esmai ves-sifat); Allahov Poslanik ga posebno spominje u hadisu od Dibrila , da bi potvrdio njegovu vanost, kae Ibn Abbas : ''Iman u kader je sistem tewhida.'' tj., a ako neko zanijee kader poremetio je ili naruio kompletan iman. b) Izmeu mnogih kur'anskih ajeta koji govore o kaderu izdvajamo ajete: ''Mi smo sve stvorili sa kaderom.'' (El-Qamer, 49.)

Zatim: ''I sve stvorio i precizno ga odredio.'' (El-Furqan, 2. ajet)

c) Rijei pisca: ''Zato niiji iman nije potpun niti primljen sve dok ovjek ne bude vjerovao u est spomenutih temelja imana na nain koji je oznaio Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika .'' ovo je dokaz vanosti slijeenja selefa povodom imana u ove temelje, jer mnotvo sekti i grupa tvrdi da vjeruje u ove temelje, meutim, to su samo tvrdnje bez dokaza, jer ne slijede put Kur'ana i Sunneta kojim je iao selefu salih. d) I rijei pisca: ''A ko zanijee ita od njih, izaao je iz imana i postao nevjernikom.'' Neophodno je dakle kazati da se ovdje izuzimaju oni koji su tek primili Islam, te oni koji su u mjestu u kojem preovladava dehl. Znaenje imana u Allaha (Pogledaj u knjigu, str. 17.) a) Kroz rijei pisca moemo shvatiti da iman u Allaha sadri dvije stvari: 1) Potvrda rububijjeta i lijepih imena, i potpunih svojstava, i potvrda prava na uluhijjet jedino Allahu . 2) Negacija svega ovoga od bilo koga drugog. b) Ima uenjaka koji ove vrste tewhida skrauju na samo dvije: 1) Tewhid spoznaje i potvrde (teoretski tewhid).

- Tewhidur-rububijjeta. - Tewhidul-esmai ves-sifata. 2) Tewhid namjere i traenja (praktini tewhid), tj. tewhidul-uluhijje. Tewhidur-Rububijje 1) Globalno znaenje: to je vrsto uvjerenje da je Allah Gospodar svega i da nema drugog gospodara. 2) Pojanjenje: a) Rije Rabb u arapskom jeziku; kad se kae rabbul-bejti, to znai; vlasnik i Upravitelj kue, a kad se kae Rabbul-alemine, to znai; Gospodar svih svjetova, svih stvorenja i upravitelj svima njima. b) Iz ovog jezikog znaenja uzeto je eri'atsko znaenje.* 3) Pojanjenje Kur'ana o ovoj vrsti tewhida. Allah je o ovoj vrsti tewhida govorio puno i jasno, moemo kazati da nema sure ili stranice u Kur'anu u kojoj nema spomena ovog tewhida od poetka do kraja Mushafa, dakle od rijei elhamdulillahi rabbil-alemin do rijei: ''Reci: Utjeem se Gospodaru ljudi,'' a takoer, i u prvim ajetima sure El-Alek koji su Poslaniku poslani: ''Ui u ime Gospodara, tvoga koji stvara.'' 4) Vanost ove vrste tewhida.* Ako je tewhidur-rububijje, temelj tewhidul-uluhijjeta i tewhidul-esmai ves-sifata, on je samim tim temelj kompletne vjere.

5) Bez obzira na njegovu vanost i vrijednost, sam po sebi nije dovoljan; nije dovoljan da bi se ovjek spasio na Sudnjem danu. Napomena: ovjek koji priznaje Allaha za Gospodara, ali Mu ini irk u 'ibadetu, jasan je dokaz da je njegovo vjerovanje u tewhid nepotpuno i neispravno, jer da je njegovo vjerovanje ispravno ne bi inio irk Allahu u 'ibadetu i zbog toga takvo vjerovanje nee biti primljeno na Sudnjem danu, niti e ga spasiti Dehennema.

* (Pogledati u knjizi Iman na 20. str. do rijei: ''A to se tie onih koji priznaju'') * (Prijevod 106. ajeta sure Jusuf u knjizi Iman, str. 20. nije ispravan!) * (Pogledaj str. 18. do rijei ''i da Mu se u svemu tome niko ne pridruuje''). * (Knjiga str. 18. od rijei on je kao temelj ostalim vjerovanjima do u Svome govoru i Svojim djelima.) 6) Vjerovanje u Allahov rububijjet je prirodna stvar: a) Zbog toga Allah ne govori mnogo u Kur'anu o dokazima Njegovog postojanja, jer zdrava ljudska priroda ne samo da potvruje postojanje Allaha , nego potvruje i obavezu injenja 'ibadeta samo Njemu, to znai da zdrava priroda, zdrava fitra potvruje i tewhidul-uluhijje. Kao to kae Allah : ''Ti okreni svoje lice pravoj vjeri, prirodnoj vjeri po kojoj je Allah stvorio ljude nema promjene u Allahovom stvaranju to je

istinska

vjera.''

(Er-Rum,

30.

ajet)

Postoji jedan fenomen kojeg su otkrili uenjaci vjera i historije, a takoer i nauka koja se zove antropologija (veina njih nisu muslimani, naprotiv oni su ateisti), a taj fenomen jeste, da su svi narodi, prvi i posljednji pripadali oni knjizi ili bili murici vjerovali; svi su imali vjeru. b) Ovdje postoji jedna ubha (sumnja) koja glasi: ''Ako je usmjeravanje ka Allahu u 'ibadetu prirodna stvar, zato se onda desio irk i zato su ljudi uzeli druga boanstva mimo Allaha ?'' Odgovor na ovu sumnju: ''Osnova u prirodi svakog ovjeka jeste 'ibadet Allahu , meutim, ovjeka okruuju mnoge stvari koje ostavljaju traga na njega, kao to su: porodica, drutvo, kole i esto puta to bude uzrok skretanja s prirodnog puta.'' Na tu stvar je skrenuo panju Poslanik u sahih hadisu rekavi: ''Svako dijete se rodi iste fitre u prirodnoj vjeri, pa ga roditelji uine idovom, nasranijom ili medusijom.'' I nije rekao da ga uine muslimanom, jer je on po prirodi musliman. c) Druga sumnja: ''Ako bi dijete kad se rodi odvojili, od svih ovih stvari koje smo nabrojali, da li bi ono ostalo u istoj vjeri?'' Odgovor je: ''Ni u ovom sluaju; ovjek ne ostaje bez vanjskog djelovanja, jer ejtan stalno

zavodi ovjeka i udaljava ga od pravog puta.'' Poznato je da je najvei ejtan uzeo ugovor i zavjetovao se da e zavoditi ljude do Sudnjeg dana, rekavi: ''Tako mi Tvoje veliine, ja u ih zavesti sve, osim meu njima, robova Tvojih iskrenih.'' Hadis kudsi u kome kae Resul da je Allah rekao: ''Stvorio sam Svoje robove u ispravnoj vjeri (prirodna vjera), pa su im prili ejtani i udaljili ih od te prirodne vjere.'' d) Koja je najpoznatija linost koja je negirala rububijjet i pripisala rububijjet sebi naredivi ljudima da ga oboavaju? Faraon, iako je pozivao narod da ga veliaju i slave kao boga, znao je u dubini svoje due da rububijjet pripada Allahu , kao to mu je rekao Musa , o emu nas obavjetava Allah : Ti zna da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao oigledna znamenja, i ja mislim da e ti, o faraone, sigurno nastradati. (El-Isra', 102. ajet)

Takoer, kae Allah : ''I oni ih, nepravedni i oholi, porekoe, ali su u sebi vjerovali da su istina, pa pogledaj kako su skonali smutljivci.'' (En-Neml, 14. ajet)

e) Taj osjeaj fitre kod nekih ljudi moe biti skriven, zbog mnogih utjecaja (ejtanovih vesvesa, dunjaluka, strasti, ubhi i slino), meutim, ako ovjeka snae kakva nedaa; teka situacija i slino, taj pokriva ovjekova srca spada i on se okree Allahu traei od Njega izbavljenje bez da to i osjea, to je dokaz da u dubinama ovjeka postoje tragovi te fitre, pa ak i ako su jako slabi.

Allah na mnogim mjestima u Kur'anu ukazuje na ovu injenicu, kao npr.: ''On vam omoguava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u laama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naie silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da e nastradati, iskreno se mole Allahu: Ako nas iz ovoga izbavi, sigurno emo biti zahvalni! (Junus, 22. ajet)

Zatim: ''A kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova ine nered na Zemlji! O ljudi, nepravda koju inite da bi ste u ivotu na ovom svijetu uivali samo vama teti; Nama ete se poslije vratiti i Mi emo vas o onome to ste radili obavijestiti!'' (Junus, 23. ajet)

f) Unato snazi i dubini tog nutarnjeg osjeaja kod ovjeka, on sam nije dovoljan, zato Uzvieni alje poslanike koji e donositi radosne vijesti i opominjati, i objavljuje knjige da bi vodile ljude; izvodile ih iz tmina na svjetlo. 7) Kur'anski nain potvrde postojanja Allaha i Njegova rububijjeta: a) Pravo mjesto usmjeravanja ovjekova razmiljanja jesu svemirska prostranstva, te ovjek; kao to kae Allah u prijevodu znaenja: ''Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten?'' (Fussilet, 53. ajet)

Allah nas u mnogim ajetima potie na razmiljanje i udubljivanje s ciljem uvianja znakova u Njegovim stvorenjima, sunnetima da bi nam bilo jasno da je On istina. Stvoritelj je kreirao ovaj velianstveni svemir, uredio ga Svojom moi, te je on udo (mu'diza) u svom ureenju, rasporedu i koordinaciji; pojedine njegove dijelove uinio je da se meusobno

proimaju, na njima vladaju razliiti zakoni, ali ne staju, ne dolazi do nereda i slino. b) Onaj ko razmilja o Kur'anu primijetit e da; kad Allah govori o pitanjima temelja imana (pitanja rububijjeta, uluhijjeta, risaleta itd.) ne govori o njima na jedan oit, teoretski nain, nego ih usporeuje sa znakovima u svemiru i kao dokaz za te injenice koristi ispoljenja Njegove moi razastrta po cijelom svemiru, poevi od najsitnijih stvorenja, pa do najkrupnijih. Kur'an za iznoenje ovih pitanja imana koristi metodu koritenja za dokaz injenica iz svemira. c) U isto vrijeme primijetit emo da Allah mnogo govori o ovim znakovima (pojedina ulema ih je prebrojala i kau da ima preko 750 ajeta koji govore o tome) s jasnim ciljem, a to je njihovo koritenje za dokazivanje imanskih pitanja primjeuje se da u velikom dijelu tih ajeta Allah na samom poetku nareuje da se razmilja, a u nekim drugim situacijama to govori odnosno nareuje na kraju, a takoer, u mnogim situacijama poinje i zavrava naredbama o razmiljanju. Treba spomenuti i to da Allah mnoge sure poinje zakletvama o tim Svojim ispoljenjima moi u Njegovim stvorenjima. d) Odavde zakljuujemo da je razmiljanje ustvari najbolji nain za spoznaju i izgradnju vrste akide, potvrdu Allahova rububijjeta i shvatanja Kur'ana na ispravan nain, kao i otkrivanje pravila i zakona koji vladaju svemirom; da bi kroz njih uvidjeli Allahovu veliinu i mo, kao i jednou. Kae pjesnik: ''A u svemu ima znak koji ukazuje da je On Jedan.''

e) Kur'an nas, takoer, upuuje na neke lagahne, proste, razumske dokaze, koji potvruju dokaze postojanja Uzvienog ovi dokazi su suprotni filozofskim dokazima koji su dugi, komplicirani i neshvatljivi. 8) Neki kur'anski razumski dokazi koji ukazuju na Allahovo postojanje i Njegov rububijjet: I) Nita ne moe stvoriti neto stvorenje mora imati stvoritelja. a) Pojanjenje ovog pravila je: - Nita, dakle ne postojanje niega ne moe ni u kom sluaju stvoriti neto, jer u osnovi ono ne postoji, jer kako e neto to ne postoji stvoriti neto to postoji. - Sve to je stvoreno to postoji, nemogue je razumski da je nastalo bez Stvoritelja. - Ovaj svemir sa zvijezdama, planetima, ljudima, drveem, biljem i svim ostalim to ima na njemu razum pod sredstvom mnogih naunih, razumskih i drugih dokaza prihvata samo kao stvorenje, koje prije nije postojalo. Razumski je neprihvatljivo da je ovaj svemir sam sebe stvorio, obzirom da on, prije, nije bio nita mora postojati Stvoritelj koji ga je stvorio, taj Stvoritelj je Allah . b) Allah ovaj razumski dokaz pojanjava u dva ajeta u vrhuncu jasnoe, rjeitosti i lahkoe objanjenja, pa kae Uzvieni: ''Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju

stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju.'' (Et-Tur, 35/36. ajet)

Kae Dubejr ibn Mut'am , prije nego je primio Islam, da je uo Poslanika kako ui ovu suru na akamu: ''Srce mi je htjelo poletjeti.'' Od strahopotovanja, a ovo je bio njegov poetak prihvatanja Islama. Ova dva ajeta emo pojasniti u sljedeem: - Allah donosi dokaz protiv onih koji negiraju, govorei im: ''Vi postojite, pa je li mogue da ste nastali od niega, ili da ste stvoreni bez stvoritelja.'' - Zatim nastavlja: ''Ako ste zanijekali Allaha , moete li tvrditi da ste vi sami sebe stvorili?'' - A ako ove dvije tvrdnje padnu, onda je donesen dokaz protiv njih i duni su da vjeruju da imaju Stvoritelja. c) Ovaj jasni dokaz moe shvatiti svaki insan, obzirom da je vrlo jednostavan, ak i pastir u pustinji koji kae: ''Balega ukazuje na devu, trag ukazuje na prolaznike, pa nebesa prepuna zvijezda, Zemlja prepuna brda i dolina, zar ne ukazuju na Sveznajueg i o svemu Obavijetenog?!'' Ovo se kod uenjaka Islama kao i kod uenjaka prirodnih nauka naziva: ''Zakon uzronika'' tj. nita to postoji ne moe samo sebe uiniti postojeim, nego mora postojati njegov Tvorac, sasvim je logino da ne moe stvoriti ni neto drugo. Prije nekoliko godina vjetrovi su na arapskom polu-otoku skinuli

pijesak sa jednog grada, pa su doli arheolozi i historiari, te poeli izuavati ta je bilo u tom gradu nijednom od njih nije na um palo, da su te zidine ustvari poetak nastanka novog grada kojeg stvaraju vjetrovi, kie i slino. Kako bi tek bilo da je neko ustvrdio da je taj grad nastao iz niega, prije milione godina negdje u nebu, pa se poslije spustio na Zemlju, dakle ovaj drugi je jo vei ahmak (budala). II) Bilo ta da se desi mora neko biti sebeb (uzrok) da se to desi, to znai da mora biti radnja, a neto to je stvoreno vodi ka Tvorcu, odnosno ono to je stvoreno ima svog Tvorca. Pojasnit emo ovo u dvije take: a) Ovo je logiki dokaz i govori sam po sebi. b) Za ovaj drugi imamo tri primjera: Ono to je stvoreno vodi ka tome i pojanjava pojedina svojstva Stvoritelja:

Ako vidi vrata od drveta lijepo uraena, bit e ti jasno da onaj koji ih je napravio ima iskustvo da bi napravio ta vrata; ima snagu da bi napravio ta vrata, ima znanje i iskustvo da bi napravio ta vrata, ima sluh, vid, iv je, te po toj stvari vrednujemo tog koji je napravio. Vidimo po tragovima da su to napravili ljudi koji posjeduju neko znanje, imaju preciznost prilikom izgradnje tih zgrada, imali su snagu, posjedovali su imetak da bi napravili te graevine. Kroz tu gradnju gledamo svojstva i kvalitete tih ljudi koji su napravili taj grad.

Sve promjene koje se deavaju na ovoj planeti; sve to ima svoja posebna pravila i svaka ta novina ili promjena povlai za sobom nekog ko je uzrok toga; Koji je mudar, Koji je jak, Koji je u mogunosti da neto napravi, taj Tvorac ne moe biti niko drugi osim Allah sa ovim svojstvima koja smo spomenuli.

III) Onaj ko neto ne posjeduje to ne moe ni dati, a pojanjenje ovog pravila slijedi: a) Onaj ko ne posjeduje novac i ne traimo od njega novac, a tako isto od neznalice ne moe se traiti znanje. Zato? Pa onaj ko neto ne posjeduje ne moe to ni dati. b) Gledanjem i promatranjem ovog kosmosa uvidjeli smo da Onaj Ko je stvorio taj kosmos ima neka svojstva; kroz ovo vidimo posjedovanje snage, znanja, moi, mudrosti itd. c) Ateisti kad govore da je ovo sve stvoreno od materije, znai da je priroda sve ovo stvorila ili da je ovo sve sluajno nastalo. Oni su miljenja suprotno od razumnog i suprotno od vjere, i normalno suprotno znanju. Zato? Ova priroda je nijema, i nema razum, znanje, mudrost, nema elju i kako su oni doli do zakljuka da priroda moe sve ovo da stvori to smo spomenuli. d) Za sve ovo to smo spomenuli mora da bude onaj koji posjeduje mudrost, snagu, mo itd., a to je Allah .

Tewhidul-esmai ves-sifat Znaenje u globalu: a) Tenzih (ureenje) (Pogledaj prvu definiciju na strani 24.) Princip tewhida esmai ves-sifata. Razlika u snazi postoji meu stvorenjima kao to snaga ovjeka nije ista snazi slona, ili poreenje snage ovjeka sa snagom jednog mrava, a kakva li je tek razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja po pitanju snage, da ne spominjemo znanje, mudrost itd? b) Isbat (potvrda) (Pogledaj na strani 25.) c) El-kef an et-Tekjif. (Pogledaj na strani 25. i 26.) IV) Neto to naruava ili neto to se negira u vjerovanju tewhida esmai ves-sifat u etiri stvari: a) Et-Tebih poreenje Allahovih svojstava sa svojstvima stvorenja. Ova bolest se dijeli na dva stepena: - Uporeivanje stvorenja sa Stvoriteljem kao to murici porede svoje kipove sa Allahom ili kao krani to porede Isaa sa Allahom , a ova podjela naruava tewhidur-rububijje i tewhidul-esmai ves-sifat i vodi kao irku tewhidul-uluhijje. Ova podjela je ve odavno i dosta je proirena.

- Uporeivanje Stvoritelja sa stvorenjem ili pojedina svojstva Stvoritelja sa svojstvima stvorenja; sa ovom boleu je pogoen manji broj ljudi, ova grupa se zove el-muebbihe, a zovu se tako zato to su uporedili svojstva Stvoritelja sa svojstvima stvorenja, pa kau da je Allahovo lice slino licu stvorenja, te da je Allahova ruka slina ljudskoj, a Allah je daleko od toga to oni govore. b) Et-Tahrif (iskrivljavanje) (Pogledaj stranicu 26. br. 2.) c) Et-Ta'til (negiranje Allahovih svojstava u potpunosti ili pojedinih svojstava, a u ovoj bolesti ima razliitih stepena): - Totalno negiranje svojstava Stvoritelja to vodi u nevjerstvo (ateizam), i to je najopasnija verzija. - Negiranje 'ibadeta prema Stvoritelju , negiranje Njegovog svojstva da je On dostojan 'ibadetu, ova taka se odnosi na neke sufije koji kau da su doli na neke stepene, pa ne moraju klanjati Allahu , tj. kao da ovi kau da je 'ibadet samo za masu ljudi, a za posebne ljude nema obaveze da 'ibadete. - Negiranje svih Allahovih lijepih imena i svojstava uz priznavanje postojanja Stvoritelja (sekta koja se zove dehmije, koji su bili pod utjecajem filozofa). Zbog ega su negirali svojstva Allaha ? Kau ako Ga opiemo sa ovim svojstvima onda Ga poredimo sa stvorenjima i inimo irk, tako da priznaju samo vudud (postojanje) Allaha . - Potvrivanje Allahovih imena uz negiranje Njegovih svojstava ovi su malo opasniji od prethodnih (to su mu'tezile, uenici dehmija).

- Potvrivanje Allahovih imena i nekih Njegovih svojstava, a negiranje ostalih svojstava (to su ea'rije i maturidije). Od ovih je malo manja opasnost; oni sami sebe negiraju, razumski i eri'atski. d) Et-Tekjif. To je odreivanje kakvoe osobine Allaha i pokuaj istraivanja kakva je ona u stvarnosti (prethodno je naveden odgovor u treoj osnovi principa tewhida esmai ves-sifata). Ove stvari koje negiraju tewhidulesami ves-sifat se meusobno sukobljavaju i one na kraju dovode do dvije opasne bolesti srca: - Pretjerivanje u tenzihu iz ega su proizvedene bolesti et-ta'tila i ettahrifa. - Pretjerivanje u isbatu to je proizvelo dvije bolesti: tebih i tekjif. Svako ko se razie od programa selefa i da prednost svome razumu nad tekstom (Kur'an i Sunnet) pae bez sumnje u neku od ovih zabluda ili e otii jo dalje. to se tie ehlu sunneta oni su ostali u sredini, u isbatu i u tenzihu tako da su pogodili istinu i sauvali se od ovih bolesti. V) Program selefu saliha u akidi. To je jasan i jednostavan put udaljen od svake zapetljanosti i nejasnoe zato to je u skladu sa Kur'anom i Sunnetom, i on se ogleda u potvrivanju svega to je potvrdio Poslanik i Allah , i negiranju svega to je Allah negirao za Sebe i to je Poslanik negirao u vezi Allaha . Ovaj isbat nema tebiha poistovjeivanja, a ovo negiranje nema ta'tila kao to kae Allah : ''Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi.'' (E-ura, 11. ajet)

Ovdje vidimo isbat i negiranje. Selefu salih razumijevaju ovo polje u svjetlu arapskog jezika i tumae ga u njegovom vanjskom znaenju, sve to bez voenja rasprave o imenima i svojstvima; u strahu od padanja u neku od novotarija, tako da je njihova preokupacija bila u radu u onome to proizilazi iz njih, pa ako je Allah Onaj koji sve zna, uje i vidi to znai da trebamo biti oprezni u padanju u Njegove zabrane, zbog Njegovog nadzora nad nama, u isto vrijeme stidei se Njega . Zato to je Allah Silan, Moan, estoko kanjava iz toga proizilazi da Ga se trebamo bojati i prema Njemu osjeati strahopotavanje pokuavajui Mu se to vie pribliiti, a u isto vrijeme bjeati od stvari zbog kojih bi se mogao rasrditi na nas. Ako je Allah Milostiv, Samilostan, Onaj koji prima pokajanje to znai da Mu trebamo initi tewbu i da Ga trebamo voljeti teei ka Njegovoj nagradi i oprostu sa srcem koje ne gubi nadu u Njegovu milost, i ovako je i u vezi sa ostalim svojstvima Allaha . Allahova lijepa imena 1) Definicija lijepih imena: To su Njegova vlastita imena kojima se On priziva, sa kojima se trai Njegova pomo i sa kojima se predstavio Svojim stvorenjima, i ona su put ka Njegovoj spoznaji. Iz imena kojima se nazvao u Objavi izvlae se Njegova uzviena svojstva (iz svakog imena izvlai se jedno svojstvo; iz rijei Onaj koji sve zna izvlai se svojstvo znanja, Moni izvlai se svojstvo moi, Mudri izvlai se svojstvo

mudrosti, meutim, ne vai isto i u suprotnom, tj. iz osobine se ne izvlai ime Allaha , pa npr. jedno od svojstava je Allahova srdba, te Ga neemo nazvati 'srditi'. Njegova imena su nazvana lijepim kako bi se time ukazalo na najljepi naziv i najplemenitija znaenja. 2) Na ta ukazuju ova lijepa imena? Ukazuju na skupinu uzvienih znaenja: a) Ukazuju na Allahovo bie (zat). b) Ukazuju na svojstva izvedena iz njih, kao to smo gore ve prije naveli. c) Ukazuju na druga svojstva koja se ne izvlae direktno iz njih npr. ime: 1) Er-Rahim ukazuje na postojanje Allahovog bia. 2) Ukazuje da Allah ima milost koja je svojstvena Njegovoj uzvienosti i potpunosti. 3) Ukazuje da je On ivi, Onaj koji uje, Onaj koji vidi Jer nije mogue da bude milostiv onaj koji nije iv, koji ne uje, niti vidi. Ista stvar je i sa ostalim Allahovim imenima, dok u suprotnom takvo stanje nije i kod stvorenja, npr. ovjek se moe nazivati mudrim ili plemenitim, a da bude najvea krtica, ili pravednim, a da bude najvei nasilnik. Sva ova Allahova imena su meusobno povezana i imaju stvarno znaenje. Ona su

spomenuta od strane Allaha i Njegovog Poslanika zbog sljedeih ciljeva: kako bi se preko njih spoznao Allah , njegovo negiranje svih manjkavosti i greaka u vezi s Allahom , najljepa hvala Allahu . d) Dozivanje Allaha njima, kao to Allah kae: ''Reci: Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete zvali, Njegova imena su najljepa. (El-Isra', 110. ajet)

e) Rad po onome to proizilazi iz njih, kao to je ihlas radi Allaha , ljubav prema Njemu, strah, nada, oslonac itd., kao to smo ve naveli. 3) Broj lijepih imena. (Vidi knjigu, str. 29/30.) 4) ta znai pobrojati u ovome hadisu? Znaenje ''obuhvatanja'' u ovome hadisu (vidi na 29. str. ima rije ''obuhvatanje!'') Najvanije je oboavati Allaha sa ovim imenima i raditi po onome to ona uvjetuju, dok samo uenje ovih imena bez obraanja panje na njihovo znaenje i uz ostavljanje rada po njima moe biti samo dokaz protiv ovjeka. 5) Znaenje nekih imena: a) Koje je zajedniko ime koje obuhvata znaenje svih imena? to je Allah , zbog toga ostala imena dolaze tek nakon njega i dolaze kao njegove osobine, dok u isto vrijeme ime Allah ne dolazi iza nekog drugog imena.

b) Znaenje imena El-Ehad Jedini, tj. Onaj Kome niko slian ni ravan nije. On nema suprotnog Sebi, niti istog Sebi, niti ima sudruga u Svome gospodarstvu, niti boanstvenosti i nema Mu slinog u Njegovoj savrenoj potpunosti, niti Njemu slinog u lijepim imenima i velianstvenim svojstvima On je Sam u svemu tome, poput Njega nije nita i On je Taj koji sve uje i sve vidi.

c) Znaenje Allahovog imena Es-Samed On je Taj Kome se obraaju Njegova stvorenja u svojim potrebama, nevoljama i nedaama, On je neprikosnoveni Gospodin (Sejjid), koji ima krajnju potpunost, On je Velianstveni, Sveznani i Onaj koji ostaje nakon Njegovih stvorenja (sve ovo ulazi u znaenje imena Es-Samed). Tirmizi biljei sa svojim senedom od Ubejja ibn Ka'ba da su murici rekli Poslaniku : ''Navedi nam rodoslov svoga Gospodara !'' pa je Allah objavio suru Ihlas: ''Reci: On je Allah Jedan! Allah je Utoite svakom! Nije rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije! Zbog vanosti ove sure po miljenju uenjaka ova sura ima vrijednost treine Kur'ana kao to se to navodi u hadisima to je zbog toga to unato svojoj kratkoi sadri temelje akide i obuhvata sve tri vrste tewhida kao i odgovor i negaciju na vjerovanja sljedbenika irka i zablude.

Kao to je i ajetul-kursijj najuzvieniji ajet u Allahovoj Knjizi, to dolazi u nekim hadisima da je Poslanik rekao. On (ajet) je takav zato to obuhvata stubove tewhida i najuzvienija Allahova lijepa imena: Govor Allaha : ''Allah je nema boanstva, osim Njega ivi i Vjeni! Ne obuzima Ga ni drijeme ni san! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji! Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga bez doputanja Njegova?! On zna ta je bilo i prije njih i ta e biti poslije njih, a od onoga to On zna drugi znaju samo onoliko koliko On eli. Mo Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi odravanje njihovo; On je Svevinji, Velianstveni!'' (El Beqare,255. ajet)

U izrazu Allah je nema boanstva, osim Njega vidimo potpunu negaciju boanstvenosti bilo ega drugog osim Allaha , ali i potvrdu Allahove boanstvenosti. Govor Allaha ivi i Vjeni. (Vidi knjigu na str. 31. i naui u skraenom obliku). U rijeima ne obuzima Ga ni drijeme ni san vidimo potvrdu Allahovih svojstava El-Hajjul-Kajjum Nakon toga ovaj ajet se zavrava sa dva velika imena, a to su El-Alijj i El-Azim. El-Alijj obuhvata

sva znaenja uzvienosti (to je uzvienost bia, tj. da je Allah iznad Svojih stvorenja, odvojen od njih, uzdignut iznad Svoga Ara. Takoer, to znai i uzvienost u moi tako da nema onoga ko Ga moe pobijediti, niti onoga ko se moe nadmetati sa Njime u Njegovoj vlasti. Sve stvari su podinjene Njegovoj vlasti i Njegovoj velianstvenosti. To znai i uzvienost poloaja i mjesta, jer je On ist od svih mahana i nedostataka koje bi mogle negirati Njegovu potpunost u sve tri vrste tewhida). El-Azim, tj. Vlasnik apsolutne velianstvenosti tako da nema stvari velianstvenije od Njega u bilo kom stanju. Sa ovim zavravamo na govor o tewhidul-esmai ves-sifatu. 'Ibadet Jeziki 'ibadet znai poniznost i pokornost, dok terminoloki 'ibadet obuhvata sve ono to Allah voli i sa ime je zadovoljan od dijela i rijei kako javnih, tako i tajnih. Uenjaci poput Ibnul-Kajjima, rahimehullah, 'ibadet definiraju kao potpunu ljubav, uz potpunu poniznost Allahu . Ruknovi primljenog 'ibadeta: 1) Ihlas iskren nijet.

2) Mutabe'a,1 tj. da odgovara Sunnetu Poslanika . 'Ibadet nee biti primljen sve dok u svom vanjskom obliku ne bude u skladu sa eri'atom i dok u svojoj biti ne bude samo zbog Allaha i ni zbog kog drugog. Kae Allah : Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog

jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf, 110. ajet)

3) Tewhidul-uluhijje obuhvata ostale vrste tewhida (knjiga Iman vidi na str. 21.).

4) Znaenje rijei la ilahe illellah je isto kao i znaenje tewhidululuhijjeta, jer se poklapaju u znaenju, tj. nema boanstva koje se istinski oboava, niti bilo kojeg drugog boanstva koje to zasluuje, osim Allaha Kome se moraju usmjeriti sve vrste 'ibadeta, zato to je On na Stvoritelj, Gospodar, Opskrbljiva i Onaj koji se brine o svim naim potrebama, kao to je i savren u Svojim lijepim imenima i uzvienim svojstvima. Neispravna ili djelomina znaenja la ilahe illellah: a) Nema tvorca osim Allaha (neispravno je zato to nije potpuno, jer se ograniava samo na tewhidur-rububijjetu, i kada bi ovo bilo pravo znaenje la ilahe illellah Arapi bi ga prihvatili od prvog dana i ne bi se sukobili sa Poslanikom niti jednog trenutka). b) Nema Gospodara osim Allaha (ova definicija je djelomina i slina je onoj prethodnoj, tako da ona nije dovoljna za spas roba).

c) Ne postoji niko osim Allaha (ovo je kufr i ovo nema nita sa Islamom, nego je to staro-indijska filozofija koju su naslijedili pojedini grki filozofi, a od ovih odreene skupine krana i dio sufija. Ta teorija se naziva vahdetul-vudud). 2 1 Mutabe'a znai slijeenje Kur'ana i Sunneta. 2 Vahdetul-vudud vjerovanje da je sve to vidimo Allah. 5) Ruknovi la ilahe illellah: a) Negiranje irka (pridruivanje druga Allahu ) i ruenje svega to se oboava osim Allaha , svejedno bio to melek, dinn, Poslanik ili velij, kabur, drvo, kamen, krava itd., i nevjerovanje u sve to, te smatranje nevjernikom onoga ko to ini. Pa kae Allah : ''Onaj ko ne vjeruje u ejtana, a vjeruje u Allaha dri se za najvru vezu, koja se nee prekinuti. A Allah sve uje i zna.'' (El-Beqare, 256. ajet)

Uenjaci definiraju rije tagut kao svakog ko se oboava mimo Allaha , a on zadovoljan s tim. Poslanik kae: ''Ko kae la ilahe illallah i uznevjeruje u ono to se oboava, osim Allaha, njegova krv i imetak e postati zabranjeni.'' (Biljei Muslim)

b) Isbat,3 tj. potvrivanje potpune boanstvenosti Allaha , smatrajui Ga dostojnim 'ibadeta. 6) artovi la ilahe illellah. Ovaj ehadet nije rije koja se samo jezikom ponavlja, niti je samo mrtva teorija, nego ona mora obuhvatiti sedam artova, kako bi njen vlasnik mogao imati koristi od nje, i kako bi bila potpuni ivotni pravac. Ovih sedam artova je sabrano iz vie tekstova, i od strane uleme koji su se potrudili da ih sakupe. (Izvucite skraeno iz knjige El-vela vel-bera!). a) Znanje 'ilm, ta se sa njim htjelo negirati, a ta potvrditi, kae Allah : ''Znaj, da nema drugog boga osim Allaha!'' (Muhammed, 19. ajet)

b) Ubjeenje jekin, koje ne ostavlja nikakva mjesta sumnji, a kae Allah : ''Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i ivotima svojim oni su iskreni!'' (El-Hudurat, 15. ajet)

c) Prihvatanje kabul, tj. da se srcem i jezikom iskreno prihvati sve to se pod ovim rijeima podrazumijeva. Na vie mjesta u Kur'anu Allah navodi primjere i pouke kako je spasio one koji su prihvatili, a kaznio minule narode koji su odbili da u njih ovako povjeruju: ''Poslije smo spaavali poslanike Nae i one koji su

vjerovali. Eto, tako je dunost Naa da spasimo vjernike.'' (Junus, 103. ajet)

''Kad im se govorilo: Samo je Allah bog! - oni su se oholili i govorili: Zar da napustimo boanstva naa zbog jednog ludog pjesnika? (Es-Saffat, 35/36. ajet)

d) Pokornost inkijad, tj. pokornost svemu onome to rijei kelime i ehadeta nalau: ''I tako Mi Gospodara tvoga, oni nee biti vjernici dok za sudiju u sporovima meusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u duama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.'' (En-Nisa', 65. ajet)

e) Istinoljubivost sidk, tj. da se rijei kelime i ehadeta ne izgovaraju lano, nego da se ono to se izgovori jezikom u potpunosti slae sa osjeajem u srcu: ''Elif Lam Mim. Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo! i da u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau.'' (El-Ankebut, 1-3. ajet)

f) Iskrenost ihlas, tj. da djela budu sa ispravnim nijetom i bez ikakvih primjesa irka: ''Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu.'' (EzZumer, 3. ajet)

g) Ljubav mehabbet, tj. ljubav prema rijeima ehadeta, prema onome to one podrazumijevaju i na to upuuju, prema onima koji ih se pridravaju i po njima postupaju, s jedne, i mrnja prema svemu onome to se sa njima kosi, s druge strane: ''Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao to se Allah voli, ali pravi vjernici jo vie vole Allaha. A da znaju mnogoboci da e onda kada doive patnju svu mo samo Allah imati i da e Allah strahovito kanjavati.'' (ElBeqare, 165. ajet)

3 Isbat-potvrivanje. 7) Vanost tewhida uluhijjeta. Zbog ove vrste tewhida Allah je propisao dihad i borbu protiv nevjernika rekao je Poslanik : ''Nareeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoe da nema boanstva

osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, pa ako to uine sauvali su od mene svoju krv i svoje imetke, osim ako ne ispune njegovo (ehadet) pravo, a svoj raun e polagati pred Allahom .'' (Muttefekun alejhi) - Ovaj tewhid je Allahovo pravo nad svim Njegovim robovima, kao to Poslanik kae Mua'zu u poznatom hadisu: Da li zna koje je Allahovo pravo nad ljudima? Mu'az ree: ''Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.'' Pa ree Poslanik : Njegovo pravo je da Ga oboavaju i da Mu nita ne pripisuju za sudruga - Ovaj tewhid je klju Denneta i faktor koji razdvaja Islam i nevjerstvo, kao to je i vrsto ue za koje onaj, koji se dri za njega, nikada nee zalutati, to je rije kojom se izraava bogobojaznost i iskrenost. 8) Dunosti koje proizilaze iz tewhidul-uluhijjeta: a) Negiranje irka i nevjerovanje u taguta (ve smo govorili o tome). b) Vjerovanje u ostale ruknove imana, kao to je vjerovanje u meleke, poslanike i u sve ono to nas je obavijestio Allah u Svojoj Knjizi i Poslanik u svome Sunnetu. c) Prihvatanje svih propisa i pokoravanje Allahovom Zakonu, kao i nezadovoljstvo nevjernikim zakonima kojima ljudi meusobno sude, a onaj koji takvim zakonima da prednost nad Allahovim Zakonom bez prisile, poinio je irk u pokornosti. Kae Allah : ''Ako im se pokorite vi ete tada

biti murici.'' (El-En'am) Allah takoer kae: ''Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono to Allah nije naredio? Da nije Rijei prije izreene, meu njima bi ve bilo presueno. A nevjernike, doista, eka patnja nesnosna.'' (E-ura, 21. ajet)

Isto tako Allah kae: ''Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a nareeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.'' (Et-Tewba, 31. ajet)

d) Iskrenost u obavljanju svih 'ibadeta samo Allahu . Iman u meleke Znaenje vjerovanja u meleke To je jako ubjeenje u postojanje meleka i da ih je Allah stvorio od svjetlosti na nain iju sutinu samo Allah poznaje, kao i da oni nisu nepokorni Allahu u onome to im naredi, i oni izvravaju nareeno: to je vjerovanje da oni izvravaju dunosti kojim ih je Allah zaduio. Njih ima

vie vrsta i razliitih osobina, ukratko vjerovanje u meleke obuhvata vjerovanje u sve ono to je dolo u Kur'anu i Sunnetu, a vezano je za njih, bez dodavanja, oduzimanja ili iskrivljavanja.

Iman u meleke obuhvata sljedee: a) Vjerovanje u njihovo postojanje. b) Vjerovanje u njihov uzvieni poloaj na koji ih je Allah postavio i potvrivanje da su oni plemeniti Allahovi robovi, i oni su pod naredbom od strane Allaha i zadueni su odreenim dunostima i poslovima, oni nisu u stanju uiniti, osim onoga to im je Allah omoguio. c) Vjerovanje u njihove osobine prenesene u Kur'anu i Sunnetu, kao i raznovrsne dunosti i poslovi kojim ih je Allah zaduio. d) Pojedinano vjerovanje u svakog meleka kome znamo ime putem Objave poput: Dibrila , Mikaila, Israfila (oni su predvodnici svih meleka). Dibril je zaduen prenoenjem Objave, Israfil je zaduen puhanjem u rog, a Mikail je zaduen za sputanje kia i padavina, Malik je uvar Vatre, a to se tie imena meleka smrti ''Azrail'' ono nije tano i nalazi se u slabim predajama, to se tie meleka kojima ne znamo imena u njih openito vjerujemo i u njihove dunosti i poslove. 2) Osobine meleka (vidite pojedinosti u knjizi): a) Oni su davno stvoreni (prije Adema ).

.b) Stvoreni su od svjetlosti c) Oni imaju tijela od svjetlosti koja nisu materijalna i razlikuju se od prirode ovjekovog tijela zato ne jedu, ne piju, ne spavaju i ne ene se, isti su od grijeenja i nepokornosti. d) Allah im je dao sposobnost da se ukazuju u ljudskom obliku. Takoer, u sunnetu se prenosi da je Dibril esto uzimao lik jednog od ashaba Dihje el-Kelbija . e) Oni imaju krila i njihov broj se razlikuje od meleka do meleka. f) Oni su veoma brzi, kao to kae Allah : ''K Njemu se penju meleki i Dibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.'' (Me'arid, 4. ajet)

Zatim kae Uzvieni : ''A ja u ti ga donijeti ree onaj koji je uio iz Knjige prije nego to okom trepne. I kad Sulejman vidje da je prijesto ve pored njega postavljen, uzviknu; Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskuava da li u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit.'' (En-Neml, 40. ajet)

Taj melek se zove Asif. g) Postoje mnogi dokazi koji govore o njihovoj velikoj snazi. h) Brojni dokazi nam govore da oni imaju razum i znanje, sluh, vid, da mogu govoriti. i) Oni vole ono to voli Allah , a mrze ono to mrzi Allah - dinni i ejtani su suprotni njima. j) Uznemiruje ih ruan miris, pa je zato mekruh da muslimani jedu luk koji nije kuhan, a posebno petkom kad se ide na dumu. k) Oni prisustvuju sijelima zikra i znanja, i trae oprosta za vjernike, posebno za one u prvom saffu. 3) Broj meleka. Od Ibn Mesuda se prenosi da je Poslanik rekao: ''Na Sudnjem danu doi e se sa Dehennemom i imat e 70. 000 sveza, a na svakom svezu 70. 000 meleka koji ga vuku.'' (Biljei Muslim) A svakog ovjeka prate etiri meleka, takoer se biljei od Ebu Zerra da je rekao Poslanik : ''Ja vidim ono to vi ne vidite i ujem ono to vi ne ujete

nebesa su zakripala, a kako i ne bi kada na njima nema mjesta koliko je etiri prsta, a da na njemu melek ne ini tesbih, kada bi znali ono to ja znam malo bi se smijali a mnogo bi plakali i ne bi se sa enama u posteljama naslaivali i izili bi na poljane i prizivali Uzvienog Gospodara.'' (Biljee Tirmizi, Ibn Made i Bezzar) Kae Ebu Zerr : ''Da sam bogdo drvo i da me odsijeku.'' Odnos meleka prema ovjeku Odnos meleka prema ovjeku ogleda se u njihovoj potpunoj panji u uvanju ovjeka od svakog zla i poticanju na dobro i na pokornost Uzvienom Gospodaru : 1) Meleki koji su zadueni za dostavljanje Objave (Upute) od Allaha do Poslanika , a odgovoran za to je njihov poglavar Dibril . 2) To su oni meleki koji nadahnjuju ovjeka za istinom i dobrom, za razliku od ejtana koji suprotno ine, zato svaki ovjek osjea unutar sebe borbu izmeu dvije sile sile zla i sile dobra. esto ovjek osjea potekoe pri slijeenju istine i razne tegobe emu je razlog ejtan i njegovo odvraanje od istine. 3) Meleki mole za vjernike i trae oprost od Uzvienog Gospodara i prisustvuju sijelima na kojima se spominje Allah .

4) Podravaju ovjeka u dobrom djelu i potiu ga na to, a naroito u borbi na Allahovom putu i traenju eri'atskog znanja. 5) Prate ovjeka i uvaju ga od svakog zla. Meleki su zadueni ovjekom od momenta kada je on kap sjemena, pa sve dok mu Allah ne uzme duu, zatim se njihova veza sa ovjekom nastavlja i poslije smrti u zagrobnom ivotu gdje su neki meleki zadueni za kaburske azabe (patnje), a neki za kaburska uivanja. A nakon zagrobnog ivota neki meleki su zadueni za kanjavanje stanovnika Dehennema, a neki su zadueni da pripreme Dennet za vjernike i da im priute svaki uitak. ast i vrijednost meleka: 1) Vjerovanje u meleke je drugi sastavni dio imana. 2) Allah ih je stvorio od svjetlosti i nura, to takoer ukazuje na njihovu ast i njihovu vrijednost. 3) Allah ih pripisuje Sebi iz poasti. U jednom od ajeta Uzvieni kae: ''Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove'' (El-Beqare, 285. ajet)

4) Allah ih opisuje svojstvima asti i ugleda, pa kae Uzvieni : '' u rukama pisara

asnih, estitih'' ('Abese, 15/16. ajet)

5) Dogmatiari ili ehlul-kelam su pokrenuli dilemu ili raspravu oko pitanja da li su meleki bolji od ljudi, a s druge strane su zapostavili korisno izuavanje ovog sastavnog dijela Islama i pored toga ovo pitanje je viak i nepotrebno znanje kojim nas Allah ne zaduuje i u kojem Allahov Poslanik nije doao sa nepotpunim dokazom i miljenjem. Da je u poznavanju toga neko dobro za ovjeanstvo Poslanik bi nas o tome obavijestio. Inae dogmatiari raspravljaju o drugorazrednim pitanjima, a zapostavljaju osnovna pitanja vjere na kojima se ona temelji.

Plodovi vjerovanja u meleke 1) Poveavanje imana u Allaha i spoznaja Njegove veliine i moi, jer veliina i mo stvorenja upuuje na veliinu Stvoritelja . Ukazivanje hvale i zahvale Uzvienom Allahu koji je stvorio ova velika stvorenja da budu u slubi ovjeka, da ga uvaju od zla i piu njegova djela. 2) Ljubav prema ovim stvorenjima, asnim Allahovim robovima koji su Mu pokorni i ine ono to im naredi. 3) Poveavanje bogobojaznosti i strahopotvanja prema Allahu i ustrajnosti na Allahovom putu, jer ko je ubijeen u postojanje meleka koji ive oko njega i prate ga, stid ga je da poini grijeh ili razvrat bez obzira bilo to javno ili tajno.

4) Strpljivost i ustrajnost na putu dihada, odbacivanje beznaa, osjeaja smirenosti i sigurnosti i drugih stvari koje su plodovi vjerovanja u meleke. Iako musliman u svojoj sredini ivi kao stranac i tuinac i u stalnom sukobu sa nosiocima zabluda i zla, on nije sam na tom putu. Naprotiv, sa njim je najvei broj meleka koji istinski robuju Allahu i pomau ovjeku da ustraje na putu vjere. Nema razloga da ovjek osjea strah, usamljenost i poraz sve dok je pod Allahovim okriljem i pod zatitom i podrkom plemenitih meleka koji ga uvaju. Vjerovanje u Knjige Definicija: To su Knjige koje je Allah objavio Svojim vjerovjesnicima i poslanicima kao podrka njima i uputu ovjeanstvu u ovodunjalukim i u ahiretskim stvarima. Uistinu, Knjige koje su objavljene ovjeanstvu su velika milost. ta to znai vjerovanje u Knjige? Vjerovanje u Knjige znai vrsto ubjeenje da su one istina od Allaha , Allahov govor u kojem je uputa i svjetlost. Allah je te Knjige objavio Svojim odabranim poslanicima kao milost Svojim robovima da im pojasni ispravno vjerovanje koje e urediti njihov ivot i na dunjaluku i na Ahiretu. Vjerovanje u Allahove Knjige ili Objave sadri sljedee stvari: Openito i pojedinano vjerovanje u te Knjige. Openito vjerovanje je u one Knjige koje Allah nije spomenuo ni u Kur'anu, a ni Poslanik u Sunnetu, a obavijestio nas je da je svaki poslanik imao Objavu: ''Mi smo

izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvoe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moan i silan.'' (El-Hadid, 25. ajet)

Ovo je dokaz da je svaki poslanik imao Objavu. Pojedinano trebamo vjerovati u one Objave ili Knjige koje su spomenute u Kur'anu i Sunnetu, a njih je pet: 1) Tevrat, a on u prijevodu znai eri'at ili zakon i objavljen je Musau . Kae Uzvieni : ''Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allahu posluni i estiti ljudi, i ueni, od kojih je traeno da uvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, ve se bojte Mene, i ne zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome to je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.'' (El-Ma'ide, 44. ajet)

2) Zebur (knjiga) objavljen je Dawudu , kae Uzvieni : ''Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.'' (El-Isra', 55. ajet)

3) Indil (radosna vijest), objavljen je Isau , kae Uzvieni : ''Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoer bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali.'' (El-Ma'ide, 46. ajet)

4) Suhufi Ibrahima i Musaa , kae Uzvieni : ''Zar on nije obavijeten o onome ta se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim: koji je obaveze potpuno ispunjavao.'' (En-Nedm, 36. ajet)

5) Kur'an objavljen posljednjem Allahovom poslaniku Muhammedu : ''Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti!'' (ElHidr, 9. ajet)

ta sadravaju ove Knjige? Sve Knjige pozivaju monoteizmu (tewhidu), vjerovanju i oboavanju jednog Boga. Kae Uzvieni : ''Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato Me oboavajte. (EnEnbija, 25. ajet)

Tevrat sadri propise (ahkame), kae Uzvieni : ''Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bie mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom to je Allah objavio pravi su nasilnici.'' (El-Ma'ide, 45. ajet)

U Tevratu je zabrana da se jede sve ono to ima kande i kopite, a bio im je zabranjen i loj. U Indilu je dola olakica za sinove Israilove, pa su im neke stvari bile dozvoljene: '' i da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim neto to vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaza od Gospodara vaeg, - zato se Allaha bojte i mene sluajte.'' (Ali-'Imran, 50. ajet)

I u Tevratu i u Indilu je bila radosna vijest o Poslaniku Muhammedu . Vjerovanje u sadraj tih Knjiga to se tie Kur'ana nema sumnje da je u njemu sve istina. Svakako, onaj ko sumnja u autentinost Kur'ana je nevjernik. Kae Uzvieni kada govori o Kur'anu: ''Oni koji ne vjeruju u Kur'an, poto im je objavljen... A on je, zaista, Knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga.'' (Fussilet, 41/42. ajet)

Zatim kae Allah u prijevodu znaenja: ''Mi smo, uistinu, Kur'an (Zikr) objavili i Mi emo nad njim bdjeti.'' (El-Hidr, 9. ajet)

to se tie sadraja prethodnih Knjiga on moe biti u tri stanja: 1) Da u Kur'anu ili sahih sunnetu postoji ono to ih potvruje. U ovom sluaju obaveza je da vjerujemo u taj sadraj. 2) Da Kur'an ili Sunnet negira neki sadraj ili ga ini lanim. U ovom sluaju duni smo takve sadraje odbiti i vjerovati da su oni od stvari koje su dodate toj Knjizi, kao npr. optuivanje poslanika, salavatullahi alejhim edme'in, od strane idova da su inili grijehe i zinaluk. 3) Vijesti za koje ni u Kur'anu ni u Sunnetu ne postoji tekst koji ih potvruje ili negira. Takve vijesti neemo smatrati ni istinom, ni neistinom. Rad po propisima koji se nailaze u tim Knjigama I ovo je za narode kojima je objavljena ta Knjiga, a to se tie ovoga Ummeta, oni su duni da provode samo propise koji su u Kur'anu.

Kako postupiti sa propisima prethodnih Knjiga (Objava)? Ovdje, takoer, imamo tri sluaja: 1) Da na te propise upuuje Kur'an i Sunnet i u ovom sluaju smo obavezni provoditi te propise, kao npr. post, jer je poznat i kod njih: ''O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.'' (El-Bekare, 183. ajet)

2) Da u naem eri'atu postoje propisi koji se opreni propisima prethodnih Knjiga. U ovom sluaju obavezni smo da ih ostavimo. 3) Propisi za koje ni u Kur'anu ni u Sunnetu ne postoji tekst koji ih potvruje ili im je oprean. Duni smo da se ustegnemo od takvih propisa. Propis itanja i izuavanja prethodnih Knjiga Sunnet upuuje da je itanje ovih knjiga zabranjeno iz razloga to su iskrivljene i to su doivjele devijacije. Biljei imam Ahmed, rahimehullah, da je Omer ibn Hattab jedne prilike donio stranicu Tevrata i poeo da je ita Allahovom Poslaniku - tada je lice Allahovog Poslanika poelo da mijenja boju, pa je neko od ashaba gurnuo Omera , a on je bacio list i poeo da govori zadovoljni smo Allahom kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom kao Poslanikom i sve je tako ponavljao dok sa Poslanikovog lica nije otila srdba, zatim je Poslanik rekao: ''Tako mi Onoga u ijoj ruci je moj ivot, da je Musa u pitanju morao bi me

slijediti.'' Islamski uenjaci izuzimaju jednu situaciju, a to je ako se njihovim izuavanjem eli obznaniti njihova patvorenost, zabluda i nevjerstvo. Peta Knjiga je Kur'an asni ona je posljednja Objava koja je objavljena posljednjem Poslaniku i Vjerovjesniku Muhammedu , objavljivanje je trajalo 23 godine i Kur'an je peat svim Objavama i islamski eri'at koji je sadran u Kur'anu je dokinuo sve prethodne eri'ate ili zakone, kae Allah : ''I kao Kur'an sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao i prema potrebi ga objavljujemo.'' (El-Isra', 106. ajet)

Kako da vjerujemo u Kur'an? 1) Duni smo da vjerujemo da je Kur'an Allahov govor, da ga je uistinu On izgovorio na nain koji dolikuje Njegovoj savrenosti, kae Allah : ''Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato to oni pripadaju narodu koji ne zna.'' (Et-Tewba, 6. ajet)

2) Vjerujemo da je Kur'an posljednja Objava od Allaha i ona je peat svim prethodnim Objavama kao to je Muhammed peat svim poslanicima i vjerovjesnicima.

3) Vjerujemo da je Allah u Kur'anu objavio sr islamskog uenja i da je u njemu sabrano ono to je bilo razdijeljeno u prethodnim Knjigama. 4) Vjerujemo da je u Kur'anu sadran vjeni Zakon ili eri'at koji vai i odgovara za sve ljude i za sve prostore i vremena i on donosi sreu na oba svijeta, kae Allah : ''Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.'' (El-Ma'ide, 3. ajet) ovim ajetom upotpunjena je vjera Islam i ovoj vjeri nita ne fali. Kur'an je sveobuhvatan Zakon, savren i kompletan i obaveza ga je prakticirati i po njemu suditi u svim sferama ivota, pa ko Kur'an odbije kao pravac i Zakon postaje nevjernik. Zato je grijeh i nevjerstvo da se trai neki drugi zakon mimo Kur'ana. 5) Vjerujemo da je Kur'an lijek za sve bolesti; duevne i tjelesne, kae Allah : ''Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost za vjernike, a nevjernicima on samo propast poveava.'' (El-Isra', 82. ajet)

meutim, nije svako sposoban da se njime lijei i da lijei druge, neophodno je da se ispune neki uvjeti i da se uklone zapreke. Nema ni jedne duevne i tjelesne bolesti, a da Kur'an ne upuuje na uzrok bolesti, lijek i zatitu od nje. 6) Kur'an je objanjenje za sve to je potrebno ovjeku i od ega zavisi njegova srea i na dunjaluku i na Ahiretu, kae Allah : ''I tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao Uputu i milost za muslimane.'' (En-Nahl, 89. ajet)

7) Vjerujemo da je Kur'an mu'diza i po izrazu i po znaenju. Njegove mu'dize su mnogobrojne i on sadri razne znanosti, vijesti i kazivanja o prethodnim poslanicima i njihovim narodima i on je bio izazov najrjeitijim arapskim pjesnicima i niko nije mogao doi s neim slinim Kur'anu, niti e ikada doi do Sudnjeg dana. Kae Allah : ''Reci: Kada bi se svi ljudi i dinni udruili da saine jedan Kur'an, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali.'' (El-Isra', 88. ajet)

8) Vjerujemo da smo obavezni da izvravamo kur'anske naredbe i da se klonimo njegovih zabrana, da ohalaljujemo ono to je Kur'an ohalalio i da oharamljujemo ono to je on oharamio. Treba da uzimamo ibret (pouku) iz primjera koje Kur'an navodi, da nam njegova kazivanja budu pouka i da zastajemo kod njegovih granica. 9) Vjerujemo da je Kur'an jedini izvor koji je originalan i sauvan od izmjena, pomno uvan u prsima i pisanim redovima, mutevatir je i u znaenju i u izrazu. Kategoriki tvrdimo da Kur'an potie od Uzvienog Allaha i On je uzeo na Sebe da ga uva.

Zato se Allah nije obavezao da sauva i ostale Objave? Prethodni zakoni su privremenog karaktera i bili su objavljeni samo odreenom narodu, za razliku od Kur'ana koji je peat svim prethodnim zakonima. U uvanju Kur'ana od patvorenja je velika mudrost da bi ostao nepobitan dokaz protiv ljudi do Sudnjeg dana. Vjerovanje u patvorenost Tevrata i Indila Uzvieni Allah nas obavjetava da je ulemi ehlul-kitabija bilo povjereno uvanje Objave i da su oni prvi koji su iznevjerili taj emanet i prodavali su Allahove ajete za neto to malo vrijedi, pa kae Allah : ''Neki od njih uvijaju svoje jezike itajui knjigu da biste pomislili da je to iz knjige, a to nije iz knjige.'' (Ali 'Imran, 78. ajet)

Neki dokazi da su prethodne Objave iskrivljene 1) Da su se originalni primjerci Knjiga zagubili i da u rukama ljudi postoje danas samo njihovi prijevodi. 2) U ovim Knjigama izmijeale su se rijei Allaha s rijeima ljudi koji su ih tumaili i govorili o historiji i ivotopisu poslanika.

3) Ne moe se nauno dokazati povezanost ni jedne od tih knjiga s poslanikom kojem se pripisuje. 4) Jedan od dokaza iskrivljenosti tih Knjiga je i postojanje razliitih primjeraka koji se bitno razlikuju po svome sadraju. 5) Jedan od nepobitnih dokaza iskrivljenosti Biblije je i to to ona sadri neispravna vjerovanja i pogrene predstave o Bogu i Njegovim asnim poslanicima. Stav ljudi naspram Objava 1) Oni koji su potpuno odbili Allahovu Objavu, a to su neprijatelji ove vjere: nevjernici, murici i filozofi, meu njima moemo svrstati komuniste, sekulariste. 2) Oni koji vjeruju u sve Knjige i Objave, a to su sljedbenici Islama koji priznaju sve Objave s kojima su dolazili poslanici. 3) Oni koji vjeruju u neke Knjige, a u neke ne vjeruju; to su idovi i krani. idovi zbog svoje pristrasnosti i rasizma vjeruju samo u Tevrat ili Toru kako oni kau, dakle ne priznaju ni Kur'an, ni Indil kao objavu. Krani vjeruju u Svetu knjigu koja sadri Stari i Novi zavjet ili Tevrat i Indil.

- Stari zavjet sadri kazivanja kako je poelo stvaranje, vijesti o ovjeanstvu u prvim njegovim vremenima, prijanja poslanstva, historiju i vlast idova i radosnu vijest o dolasku Mesiha, Isaa . - Novi zavjet sadri etiri evanelja: Evanelje po Mateju, Marku, Ivanu i Luki, i poslanice, iji je broj 22, a etrnaest tih poslanica je napisao Pavle (aul, idov koji je iznenada, nakon to je bio najgori neprijatelj Isaovih uenika, postao izaslanik i misionar kranstva). On je namjerno patvorio Allahovu vjeru i od nje napravio idolopokloniku vjeru i uveo tri novotarije: 1) Tvrdio je da je Mesih ili Isa bog. 2) Da je razapet, da bi se ovjeanstvo iskupilo od grijeha. 3) Da je njegova poslanica za sve ljude. Odlike Kur'ana Kur'an kao posljednja Boija Objava odlikuje se sljedeim stvarima: 1) Allah je uzeo na Sebe da je sauva od patvorenja: ''Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti!'' (El-Hidr, 9. ajet)

2) Ostat e do Sudnjeg dana kao Zakon i pravac za cijelo ovjeanstvo i Allah e ga uoi Sudnjeg dana dignuti sa Zemlje tako to e poslati vjetar koji e usmrtiti sve vjernike i na Zemlji nee ostati niko ko zna za Allaha . 3) Kur'an u sebi sadri mnoge gajb (skrivene) stvari koje su se desile i koje e se desiti, od onih koje su se desile je npr. stvaranje Adema i kazivanja o vjerovjesnicima i njihovim narodima od onih koje se nisu desile je npr. proivljenje, okupljanje pred Allahom i polaganje rauna, dogaaji Sudnjeg dana i vijesti o Dennetu i Dehennemu. 4) Uzvieni Allah je izazvao sve ljude da naine neto slino Kur'anu, a naroito za pjesnike iz arapskih plemena: ''Reci: Kad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan ovakav Kur'an, oni, kao to je on, na bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali.'' (El-Isra', 88. ajet)

Cilj objavljivanja Knjiga Sve nebeske Knjige su objavljene radi jednog cilja, a to je da se jedino Allah oboava i da Mu se ne pripisuje sauesnik, da te Knjige budu uputa na ovome svijetu ka srei i Allahovom zadovoljstvu i svakom dobru i da budu duhovna svjetlost koja e oivjeti ljudske due.

Zajednike stvari za sve Objave. Sve Objave imaju nekoliko zajednikih stvari: 1) Jedinstven izvor sve Knjige potiu od Uzvienog Allaha : ''Elif lammim. Allah je nema boga osim Njega - ivi i Vjeni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvruje, a Tevrat i Indil objavio je jo prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. One koji u Allahove rijei ne vjeruju eka teka patnja; - a Allah je silan i strog.'' (Ali 'Imran, 1-4. ajet)

2) Jedinstven cilj sve Knjige pozivaju u oboavanje Jedinog Allaha koji nema sauesnika: ''Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte, a kumira se klonite! I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali.'' (En-Nahl, 36. ajet)

3) Akaidska pitanja kao to je vjerovanje u gajb (skrivene stvari): proivljenje i Sudnji dan. 4) Opa pravila kao to je pitanje nagrade i kazne, da e ovjek odgovarati za svoja djela i da niko nee nositi tue grijehe. 5) Pravednost svi poslanici su pozivali pravednosti: ''Mi smo izaslanike nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvoe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i posalnike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, usitinu, moan i silan.'' (El-Hadid, 25. ajet)

6) Borba protiv fesada (nereda) i pokvarenosti sve Objave se bore protiv ovih negativnosti, kao to je iskvarenost u vjerovanju, moralu, prirodnim osobitostima i neprijateljstvu prema ljudima.

7) Pozivanje lijepom ponaanju: ednosti, potenju, strpljivosti, blagosti i pratanju. 8) 'Ibadeti i obredi, kao to su namaz i post, to se tie namaza i zekata dokaz je: ''I uinismo ih vjerovjesnicima da upuuju prema zapovijedi Naoj, i objavismo im da ine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.'' ajet) (El-Enbija, 73.

to se tie posta: ''O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas, da biste se grijaha klonili.'' (El-Beqare, 183. ajet)

to se tie hadda: ''I oglasi ljudima hadd!" dolazie ti pjeke i na kamilama iznurenim; dolazie iz mjesta dalekih.'' Hadd, 27. ajet) (El-

Po emu se razlikuju Objave Objave se razlikuju u zakonima i eri'atima, tako se eri'at Muhammeda razlikuje od eri'ata Musaa i Isaa - kae Allah : ''A svima vama smo zakon i pravac propisali.'' (El-Maide, 48. ajet)

Ovo ne znai da se zakoni u cjelosti razlikuju, jer ako razmotrimo vidjet emo da se zakoni slau po osnovnim i temeljnim pitanjima, a razlikuju se samo u nekim detaljima, tako se broj namaza, sastavnih dijelova i artova, koliina zekata, mjesta obreda razlikuju od eri'ata do eri'ata. Allah neke stvari u jednom eri'atu zabrani, dok ih u drugom dozvoli zbog odreene mudrosti koju samo On zna, a ljudi je ne moraju znati, npr. post post je u prethodnom eri'atu bio nareen, ali je bilo propisano da se posta iftari poslije zalaska sunca i bilo je dozvoljeno jelo i pie i odnos sa enom sve do zore, ali pod uvjetom da se ne spava ako bi zaspao to bi mu postalo zabranjeno tu no, pa sve do zalaska sunca narednog dana. Allah je to olakao ovome Ummetu i dozvolio iftarenje od zalaska sunca pa do zore, bez obzira spavao ili ne. Dokaz je u Kur'anu gdje Allah kae: ''Dozvoljava vam se da se u noima dok traje post sastajete sa svojim enama; one su odjea vaa, a vi ste njihova odjea. Allah zna da vam je bilo teko, pa je prihvatio pokajanje vae i oprostio vam. Zato se sada sastajte sa njima u elji da dobijete ono to vam je Allah ve odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore; od tada postite sve do noi. Sa enama ne smijete imati snoaja dok ste u i'tikafu u damijama. To su Allahove granice, i ne pribliujte im se! Eto tako Allah objanjava

ljudima propise Svoje da bi se onoga to im je zabranjeno klonili.'' (ElBeqare, 187. ajet) Drugi primjer je pokrivanje stidnog mjesta pri kupanju. Sinovima Israilovim idovima nije bilo nareeno da pokrivaju stidna mjesta pri kupanju, a ovom je Ummetu to nareeno, misli se na kolektivno kupanje. Rekao je Poslanik : ''Sinovi Israilovi su se kupali goli; jedni su druge gledali, a Musa se kupao sam.'' (Biljee Buharija i Muslim) Trei primjer su zabranjene stvari primjer da je Allah dozvolio Ademu da udaje svoje kerke za svoje sinove, zatim je to poslije zabranio, takoer je bilo dozvoljeno da se ovjek oeni u isto vrijeme sa dvjema sestrama, kao to je uradio Jakub koji je oenio svoje dvije dajidine Lejju i Rahelu, pa zatim je to u Tevratu zabranjeno. Od stvari koje je Allah bio zabranio idovima su stvari koje se spominju: ''Jevrejima smo sve ivotinje koje imaju kopita ili kande zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s lea ili s crijeva, ili onog pomijeanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.'' (El-En'am, 146. ajet) Zatim je Isa u Indilu dozvolio neke stvari koje su bile zabranjene i na kraju eri'at Muhammeda je dozvolio sve lijepe stvari, a zabranio sve rune i neugodne stvari. Zabludjele sekte po pitanju vjerovanja u Knjige 1) idovi oni u potpunosti poriu Kur'an i ne vjeruju da je Boija Objava i na taj nain poriu sve druge nebeske Objave. 2) Krani oni takoer poriu Kur'an kao Boiju Objavu.

3) Rafidije ili ije oni tvrde da je Kur'an manjkav i patvoren i da posjeduju

9

/10 ispravnog Kur'ana, oni takoer vjeruju da e se sa

kompletnim Kur'anom pojaviti oekivani Mehdi u ahir i zemanu (posljednjim vremenima) ovoga svijeta, zatim, takoer, neispravno tumae Kur'an, tako to tvrde da poznaju skriveno znaenje Kur'ana. 4) Babije i behaije oni tvrde da je Kur'an derogiran i da je islamski eri'at dokinut sa eri'atom s kojim je doao baba i beha. 5) Tidanije oni imaju neispravan stav prema Kur'anu i smatraju da su njihove molitve i zikrovi kao to je namaz ''el-fatih'' bolji od Kur'ana. Oni kau da je prouiti salatul-fatih jedanput bolje nego proitati Kur'an est hiljada puta. 6) Ortodoksne sufije oni tvrde da posjeduju skriveno znanje koje im se objavljuje i da nemaju potrebu za Kur'anom kod njih su izvori eri'ata: snovi, snovienja, otkrovenja, a ne Kur'an i Sunnet 7) Nusajrije, Druzi i sve ostale batinijske sekte koje neispravno tumae Kur'an i tvrde da postoji skriveno znaenje Kur'ana, a neki od njih tvrde da je Islam derogiran kao to je Ali ibn Fadl batinija, sve je ovo otvoreni kufr (nevjerstvo). 8) Zakonodavci savremenog doba koji su u potpunosti zapostavili islamski eri'at Allahov Zakon i zamijenili ga svojim prljavim idejama tvrdei da eri'at ne odgovara savremenom dobu i da ne ispunjava njegove potrebe.

Da li je dozvoljeno ikome da slijedi Tevrat i Indil nakon Kur'ana? Na osnovu onoga to smo spomenuli u prethodnim lekcijama nikome nije dozvoljeno da slijedi Tevrat i Indil nakon objave Kur'ana, jer su te objave dokinute Kur'anom i bile su objavljene odreenom narodu i za odreeno vrijeme iz ovoga zakljuujemo da je zabranjeno slijediti Tevrat i Indil, osim u onim stvarima koje je Kur'an potvrdio, a dokaz su rijei Allahovog Poslanika koji kae: ''Ko god od ovoga Ummeta (misli se na Ummet da'we) uje za mene, bio idov ili kranin, pa zatim umre a ne povjeruje u ono s im sam ja doao, bit e od stanovnika Vatre. '' (Biljei Muslim poglavlje o imanu 153.) Plodovi vjerovanja u Knjige ili Objave: 1) Saznanje da se Allah brine o Svojim robovima, tako to im je objavio Knjige koje su uputa i milost i izvor sree i na ovome i na onome svijetu. 2) Spoznaja Allahove mudrosti, tako da je Allah svakom narodu propisao ono to mu odgovara i to odgovara okolnostima u kojima ivi. 3) Kretanje ispravnim putem koji su nam zacrtale ove Objave, jer taj put jedino vodi ka Allahovom zadovoljstvu. 4) Poveavanje zahvalnosti i hvale Uzvienom Allahu na ovim velikim blagodatima (misli se na Objave).

Vjerovanje u Poslanike Vjerovanje u poslanike je sastavni dio imana na koji upuuje Kur'an, Sunnet i idma. to se tie Kur'ana kae Allah : ''A nije bilo naroda kojem nije doao onaj koji ga je opominjao.'' (Fatir, 24.ajet)

Zatim govor Uzvienog: ''Svaki narod je imao poslanika.'' (Junus, 47. ajet)

to se tie Sunneta i on upuuje na vjerovanje u poslanike, a dokaz je poznati hadis o Dibrilu kada je doao Poslaniku i upitao ga o Islamu, imanu i ihsanu to se tie idmaa svi se slau da su poslanici dolazili sa Objavama. Od dokaza koji upuuju na vjerovanje u poslanike je hadis u kome se prenosi da je Poslanik uio kada bi se nou probudio: ''Gospodaru, Ti si istina, Tvoj govor je istina, susret s Tobom je istina i vjerovjesnici su istina.'' (Biljei Buhari) U Kur'anu je spomenuto dvadeset i pet poslanika u surama: ''To su dokazi nai koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi vie stepene dajemo onima kojima Mi hoemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajui. I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo a Nuha smo jo prije uputili i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna eto, tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i

Il'jasa svi oni su bili dobri i Ismaila i El-jese'a i Junusa i Luta i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu njih smo odabrali i na pravi put im ukazali.'' (ElEn'am, 83-87. ajet), zatim ajet: ''I Adu brata njihova Huda. O narode moj govorio je on Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.'' (Hud, 50. ajet) zatim: ''A Adu njegova brata Huda. O narode moj, govorio je on Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?'' (El-'Araf, 65. ajet) zatim: ''I Semudu brata njihova Saliha. O narode moj, - govorio je on klanjate se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da ivite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.'' (Hud, 61. ajet) zatim ajet: ''A Semudu njegova brata Saliha. O narode moj, govorio je on "Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vaeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne! I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kue kleete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne inite zlo po Zemlji nered pravei! A glaveine naroda njegova, one koje su se oholile, upitae potlaene, one meu njima koji su vjerovali: Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga? Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono to je po njemu objavljeno odgovorie oni. A mi, doista, ne vjerujemo u to u to vi vjerujete rekoe oni koji su bili oholi. I zaklae onu kamilu, i zapovijed Gospodara svoga ne posluae i rekoe: O Salihu, uini da nas snae to ime prijeti, ako si poslanik. I zadesi ih straan potres i oni u zemlji svojoj osvanue mrtvi, nepomini, a on ih je ve bio napustio i rekao: O narode

moj, prenio sam vam poslanicu Gospodara svoga i opominjao sam vas, ali vi ne volite one koji opominju. I Luta kad ree narodu svome: Zato inite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije inio? Vi sa strau prilazite mukarcima, umjesto enama. Ta vi ste narod koji sve granice zla prelazi! A odgovor naroda njegova glasio je: Istjerajte ih iz grada vaeg, oni su ljudiistunci! I Mi smo njega i porodicu njegovu spasili, osim ene njegove; ona je ostala sa onima koji su kaznu iskusili. I na njih smo kiu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skonali. A Medjenu njegova brata uajba. O narode moj, - govorio je on Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vaeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.'' (El-'Araf, 73-85. ajet) zatim: ''I Medjenu brata njihova uajba. ''O narode moj, - govorio je on Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da u obilju ivite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.'' (Hud, 84. ajet) zatim: ''Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom.'' (Ali 'Imran, 33. ajet) zatim: ''I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.'' (El-Enbija, 85. ajet)

Zatim ajet: ''Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na

licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku.'' (El-Feth, 29. ajet)

Oni su Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, u'ajb, Musa, Harun, Eljesa, Zulkifl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, salavutullahi vesselamuhu alejhim edme'in. Vjerovanje u poslanike i vjerovjesnike sadri sljedee stvari: 1) Allah ih je odabrao da budu vjerovjesnici i poslanici, iz Svoje milosti prema robovima da ih upute na ono to e im biti od koristi i na ovome i na onome svijetu. 2) To su ljudi sa najpotpunijim moralom, znanjem i djelom.

3) Oni su potpuno isti od lai, prevare, obmane i skrivanja istine. Allah ih je poslao kao uputu ovjeanstvu i bilo bi besmisleno da se od njih desi la ili prevara, jer tada bi bili izvor nesree i zablude, a ne izvor upute. 4) Poslanici su zatieni od velikih grijeha, a od malih grijeha nisu sauvani u onim stvarima koje se ne tiu objave, a i pored toga odmah se kaju od malih grijeha primjer zato je Nuh kada mu se sin utopio njegova oinska ljubav ga je potakla da zamoli svoga Gospodara da mu spasi sina koji je bio nevjernik, pa ga je Allah zbog toga ukorio, nakon ega se Nuh pokajao i zamolio Allaha da mu oprosti zbog toga to Ga je molio za ono o emu nema znanja. 5. A to je vjerovanje da su oni u potpunosti prenijeli i dostavili poslanicu bez manjkavosti i propusta, Allah ih nije uzeo Sebi dok u potpunosti nisu dostavili dokaze protiv svojih naroda, kae Allah : ''O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.'' (En-Nisa', 165. ajet)

Ko su najodabraniji poslanici? Veina islamskih uenjaka je na stanovitu da je pet najodabranijih Allahovih poslanika (ulu-l-azm): Muhammed, Ibrahim, Nuh, Musa i Isa,

salavatullahi ves-selamuhu alejhim edme'in. Ajeti koji govore o njima: ''Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa, braa su vaa po vjeri i tienici su vai. Nije grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite; a Allah prata i samilostan je.'' (El-Ahzab, 5. ajet) zatim: ''On vam propisuje u vjeri isto ono to je propisano Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teko je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoe i upuuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.'' (E-ura, 13. ajet)

zatim: ''Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! A onoga Dana kada doive ono ime im se prijeti, uinit e im se da su ostali samo jedan as dana. I dosta! A zar e ko drugi biti uniten do narod raskalani!'' (El-Ahkaf, 35. ajet)

Poslanici se meusobno razlikuju po stepenu i vrijednosti ili po dobru koje je nekome od njih dato, a drugima nije. Tako se Adem odlikuje nad ostalim vjerovjesnicima to je otac ovjeanstva, Allah ga je stvorio Svojom rukom udahnuo je u njega Svoga ruha i naredio je melekima da mu uine seddu. Nuh je odlikovan s tim to je prvi poslanik koji je poslan ljudima na Zemlji i Allah ga je nazvao abden-ekura1. Ibrahima je Allah odlikovao s tim to ga je uzeo za halila2: ''Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja.'' (En-Nisa', 125. ajet)

Musa je odlikovan nad Allahovim poslanicama i time to je Allah razgovarao sa njim, kae Allah : ''O Musa ree On Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Ono to ti dajem uzmi i zahvalan budi!'' (El-A'raf, 144. ajet)

1 2

Zahvalni rob Prisnog prijatelja

Isa je odlikovan s tim to je Njegova rije koju je dostavio Merjemi, radijallahu anha, i duh od Njega govorio je ljudima dok je bio u beici i kao malo dijete. Nekada vjerovjesnik biva samo vjerovjesnikom, a nekada biva i vjerovjesnik i vladar, a nekada Allahov rob i poslanik. Biti rob i poslanik je bolje, nego biti vjerovjesnik i vladar, zbog toga to vjerovjesnik vladar na ovome svijetu uiva dobrote vodstva i imetka koji posjeduje, dok to, robposlanik, nema. Zbog toga su Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edme'in, bolji od Davuda, Sulejmana i Jusufa , jer su oni bili vjerovjesnici i vladari. Kae Allah : ''Neke od tih poslanika odlikovali smo jedne nad drugima.'' (El-Beqare, 253. ajet)

Prenosi se od Ebu Se'ida el-Hudrija da je Poslanik rekao: ''Nemojte smatrati neke vjerovjesnike boljim od drugih.'' (Muttefekun alejhi) a slian hadis se prenosi i od Ebu Hurejre . Postavlja se pitanje da li postoji kontradiktornost izmeu ajeta i hadisa? Ne postoji nikakva kontradiktornost izmeu ajeta i hadisa, jer se zabrana vrjednovanja jednih poslanika nad drugima u spomenutom hadisu odnosi na vrjednovanje iji je uzrok pristrasnost, omalovaavanje ili preziranje nekih poslanika, i ako to vodi ka svai i smutnji. Na ovo upuuje povod hadisa. Biljei se u Buharijinom Sahihu od Ebu Hurejre da su se posvaali jedan idov i jedan musliman i da je

musliman rekao: ''Tako mi Onoga koji je odabrao Muhammeda nad svim svjetovima.'' A idov je rekao: ''Tako mi Onoga koji je odabrao Musaa nad svim svjetovima.'' tada je musliman digao ruku i oamario idova, a idov je otiao Poslaniku i obavijestio ga o onome to se desilo.'' Na to je Poslanik rekao: Ne smatrajte me boljim od Musaa . Kae Ibn Hader, rahimehullah, po ovom pitanju: ''Ovo je zabranjeno kada se govori po svom miljenju, a ne kada se govori sa dokazom i zabranjeno je ako vodi ka omalovaavanju nekog vjerovjesnika ili svai.'' Razlika izmeu Resula (poslanika) i Nebijja (vjerovjesnika) Neki islamski uenjaci smatraju da nema razlike izmeu resula i nebijja, meutim, ovo miljenje nije ispravno, a na njegovu neispravnost upuuje hadis u kojem se spominje broj poslanika i broj vjerovjesnika. U tom hadisu Poslanik je pitan od Ebu Zerra o broju vjerovjesnika i poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edme'in, pa je rekao: ''Stotinu dvadeset hiljada, a od toga tri stotine poslanika.''3 Drugi dokaz je dao Allah u nekim ajetima kada spominje poslanike spominje i vjerovjesnike, primjer za to je: ''Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da ejtan nije, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio; Allah bi ono to bi ejtan ubacio uklonio, a zatim bi rijei Svoje uvrstio Allah sve zna i mudar je.'' (ElHadd, 52. ajet) Ono to je poznato kod uenjaka da je rije poslanik iri pojam od rijei vjerovjesnik i ovo miljenje je najispravnije, prema tome poslanik je onaj kome je objavljen novi eri'at4, a vjerovjesnik je onaj koji je poslan da
3

Hadis je sahih, biljei ga Ahmed u svom Musnedu, zatim Ibn Hibban u skraenoj verziji, takoer ga navodi Omer Sulejman el- Ekar u djelu Er- Rusulu ver- Risale , str. 14, hadis je sahih 4 Zakon

potvrdi Zakon poslanika koji je bio prije njega, kao primjer Jahje . Prema ovoj definiciji Sulejman, Zekerijja, Jahja i drugi su bili vjerovjesnici. Vjerovanje u Allahove poslanike i vjerovjesnike je sastavni dio imana i ko vjeruje u Allaha , a ne vjeruje u poslanike on je nevjernik, pa ak ko ne vjeruje u samo jednog poslanika koji je spomenut poimenino u Kur'anu ili Sunnetu izlazi iz okvira islama. Kae Uzvieni Allah : ''Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku meu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo.'' (Ali 'Imran, 84. ajet)

Prema tome krani i idovi i svi oni koji nisu povjerovali u Muhammeda su nevjernici. Broj poslanika i vjerovjesnika je veliki broj, Allahova je mudrost da je svakome narodu poslao opominjaa, a cijelom ovjeanstvu je poslao posljednjeg Poslanika Muhammeda . Iz Svoje neizmjerne pravednosti i milosti nije nikoga kaznio dok mu dokaz ne bi dostavio.

Kae Allah : ''Onaj koji ide pravim putem, od toga e samo on koristi imati, a onaj ko luta na svoju tetu luta, i nijedan grijenik nee tue grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!'' (El-Isra', 15. ajet)

Zatim: ''Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosi i da opominje; a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao.'' (El-Fatir, 24. ajet)

Prenosi se od Ebu Zerra da je rekao: ''Allahov Poslanie, koliko je poslanika?'' A on je odgovorio: Velika skupina, 310 i nekoliko. A u predaji od Ebu Umame se prenosi da je Ebu Zerr rekao: ''Allahov Poslanie, koliki je broj vjerovjesnika?'' A on je odgovorio: Njih je 124. 000, a od toga je velika skupina poslanika njih 315. (Hadis je sahih, a biljei ga Ahmed) etvorica od poslanika su bili Arapi, a to su: Hud, Salih, u'ajb i Muhammed a ovo se biljei u Sahihu Ibn Hibbana, rahimehullah. El-Esbat

Esbat su sinovi ili potomci Jakuba i na njihovo poslanstvo ukazuje Kur'an: ''Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono to je dato Musau i Isau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo." (El-Beqare, 136. ajet) bilo ih je dvanaest, jedan od njih je Jusuf , a imena ostalih jedanaest su nepoznata, ali Kur'an spominje da je i njima dolazila Objava. Postoje i vjerovjesnici o kojima smo saznali iz sunneta, a nisu spomenuti u Kur'anu, a oni su it ibn Nuh i Jo'ea ibn Nun. Kae Ibn Kesir, rahimehullah, u svome djelu El-Bidaje ve-n-Nihaje5. it je bio vjerovjesnik koji je spomenut u sunnetu u hadisu kojeg biljei Ibn Hibban, rahimehullah, u svome Sahihu od Ebu Zerra , a u njemu se navodi da je itu objavljeno pedeset sahifa6. Drugi je Jo'ea ibn Nun . ''Prenosi se od Ebu Hurejre u hadisu kojeg biljei Ahmed i Muslim da je Jo'ea ibn Nun vjerovjesnik i vojskovoa koji je s vojskom krenuo prema Kudsu i da je Allah zaustavio sunce da ne izlazi onoliko vremena koliko je njemu trebalo da doe do Kudsa.'' (Hadis je sahih-vjerodostojan) Dobri ljudi ije je vjerovjesnitvo sporno Postojali su dobri ljudi za koje se ulema razila da li su bili vjerovjesnici ili ne:

5 6

Poetak i kraj Listova

1. Zulkarnejn on je spomenut u posljednjim ajetima sure El-Kehf kada Uzvieni Allah kae: ''Kad stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nae u blizini njegovoj jedan narod. ''O Zulkarnejne. rekosmo Mi "ili e da ih kazni ili e s njima lijepo da postupi?" (El-Kehf, 86. ajet) Postavlja se pitanje da li su ove rijei upuene direktno njemu kao vjerovjesniku ili preko nekog drugog vjerovjesnika koji je bio sa njim?! ta kau uenjaci? Fahr er-Razi tvrdi da je Zulkarnejn bio vjerovjesnik. Kae Ibn Hader: ''Ovakav stav se prenosi i od Abdullaha ibn Amra , a Alija ibn Ebi Talib negira da je on bio vjerovjesnik.'' 2. Tubba' u Kur'anu se spominje i Tubba', kae Uzvieni Allah : ''Da li su silniji oni ili narod Tubba' i oni prije njega? njih smo unitili jer su nevjernici bili.'' (Ed-Duhan, 37. ajet)

Ne zna se precizno da li je Tubba' bio vjerovjesnik kojeg je njegov narod u la utjerivao, pa ih je zbog toga Allah unitio. Kakav stav mi trebamo imati? Kada je u pitanju vjerovjesnitvo Zulkarnejna i Tubba' najispravnije je da budemo suzdrani, jer se prenosi u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik rekao: ''Ne znam da li je Tubba' bio vjerovjesnik ili ne i ne znam da li je Zulkarnejn bio vjerovjesnik ili nije.'' (Hadis biljee Hakim i Bejheki) Pa ako Poslanik nije znao da li su ova dvojica bili vjerovjesnici ili ne, onda je pree da i mi to ne znamo. 3. Hidr je poboni Allahov rob s kojim je Musa putovao da bi od njega uzeo znanje, o njemu Allah govori u suri El-Kehf.

Kada je u pitanju vjerovjesnitvo Hidra postoji razmimoilaenje meu islamskim uenjacima sam kontekst kazivanja u ovoj suri upuuje da je on, uistinu, bio vjerovjesnik, a ovo emo potkrijepiti sljedeim dokazima: a) Kae Allah : ''I naoe jednog Naeg roba kome smo milost Nau darovali i onome to samo Mi znamo nauili.'' (El-Kehf, 65. ajet)

Oito je da je ova milost, koja se spominje u ajetu, milost poslanstva, a znanje Objava koja mu se objavljuje. b) Musa je rekao Hidru : ''Mogu li da te pratim?" upita ga Musa. "Ali da me poui onome emu si ti ispravno pouen?" "Ti sigurno nee moi sa mnom da izdri." ree onaj. "A i kako bi izdrao ono o emu nita ne zna?" "Vidjet e da u strpljiv biti, ako Bog da!" ree Musa. "I da ti se neu ni u emu protiviti." "Ako e me ve pratiti," ree onaj onda me ni o emu ne pitaj, dok ti ja o tome prvi ne kaem!" (El-Kehf, 6670. ajeta) Da nije bio vjerovjesnik ne bi Musa , taj odabrani i plemeniti poslanik, udio da se susretne sa evlijom koji nije sauvan pogreke i da od njega uzme znanje. Dokaz njegovog vjerovjesnitva je injenica da je posjedovao ispravno znanje, koje ni Musa nije posjedovao. c) Hidr je po ovom kur'anskom kazivanju ubio maloljetnog djeaka, a to moe biti samo objavom od Znanog i Mudrog . Ovo je jedan zaseban dokaz njegovog vjerovjesnitva i sauvanosti od pogreke, a to je osobina vjerovjesnika, jer evliji nije dozvoljeno da nekoga ubije samo zbog toga to on misli da je tako ispravno, jer njegovi postupci nisu sauvani pogreke.

Prema tome, injenica da je Hidr ubio ovog malodobnog djeaka, znajui da e biti nevjernik kad odraste i da e na nevjerstvo natjerati i svoje roditelje zbog njihove prevelike ljubavi prema njemu, upuuje da je on bio vjerovjesnik i da mu je dolazila Objava7. Nevjerovanje u jednog poslanika je nevjerovanje u sve njih Kae Allah : ''I Nuhov narod je smatrao lanim poslanike.'' (Eu'ara, 105. ajet) Takoer kae Allah : ''I Ad je smatrao lanim poslanike.'' (E-u'ara, 123. ajet) I kae Uzvieni : ''I Semud je smatrao lanim poslanike.'' (E-u'ara, 141. ajet) Poznato je da je svakom od ovih naroda doao samo po jedan vjerovjesnik, ali se smatraju da su u la utjerivali sve poslanike, jer nevjerovanje u jednog poslanika je nevjerovanje u sve zato je to tako? To je zbog toga to su svi dolazili s jednom poslanicom, pozivali u jednu vjeru, sve ih je slao Allah i svaki od njih je nagovjetavao dolaenje narednog poslanika. Ova tri ajeta su dokaz da nevjerovanje u jednog poslanika je nevjerovanje u sve ostale poslanike. Navest emo jo jedan dokaz za ovo, kae Uzvieni: ''Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i ele da izmeu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; "U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo." i ele da izmeu toga nekakav stav zauzmu oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju.'' (En-Nisa', 150/151. ajet)

to se tie sufija oni opravdavaju injenje nekih harama, tako to obini ljudi ne znaju sutinu toga, a sufijski ejhovi to znaju

Da li je razum neovisan od Objave i slanja poslanika? Neki tvrde da nemaju potrebe za Objavom i poslanicima i da im je dovoljan razum kojeg im je Allah darovao, pa zbog toga vidimo kako izmiljaju zakone mimo boanskog Zakona i ohalaljuju i oharamljuju na osnovu svog ogranienog razuma. Zar pored boanskog Zakona, koji je doao od Boga, postoji nuda za drugim zakonom?! to je samo opomena. Ovakvih ima i meu muslimanima, naalost, a istomiljenici su im i filozofi koji tvrde da je uzaludno slanje poslanika i da je razum dovoljan. Zato emo nai da razum moe da raspozna tetno od korisnog ovjek raspoznaje ta je korisno, a ta tetno, kao to zna da su duhan i alkohol tetni, takoer i ivotinje znaju ta je tetno: gazela kada primijeti lava bjei. Razum ne moe da dokui neke stvari i zato je Allah poslao poslanike. Ljudski razum ne moe dokuiti sve stvari 1. Postoje stvari koje su od koristi za ovjeka, ali ih ovjek svojim ogranienim razumom ne moe dokuiti, npr. kako da razum dokui

Allahova imena i svojstva, odakle da sazna pojedinosti i detalje eri'ata, odakle da sazna pojedinosti i detalje o onome svijetu. 2. Ljudski razum samo povrno i openito moe dokuiti ta je dobro, a ta zlo, ali ne i detaljno i pojedinano, npr. razum moe dokuiti da je pravda dobro, ali ne moe zasebno za svaki postupak ili in rei da je pravedan ili nepravedan. 3. Ponekad je razum u nedoumici i dvoumljenju kada je u pitanju neki postupak koji sadri korist i tetu, ne znajui da li je vea teta ili korist. Zadaa poslanika Poslanici imaju veliku zadau, jer su oni odabranici od Allaha : 1. Prenoenje istine i njeno pojanjenje. Isto tako i uenjaci, jer su oni nasljednici poslanika. Kae Allah : ''O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu a Allah e te od ljudi tititi. Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji nee da vjeruje.'' (El-Ma'ide, 67. ajet)

Nekada prenoenje istine biva samo itanjem teksta Objave, kao to je sluaj Musaa , Muhammeda , na taj nain su iznoeni dokazi, a nekada to biva pojanjavanjem naredbi i zabrana ako ne postoji doslovan tekst. Da poslanik pojasni ono to kazuje, jer nije dovoljno da ljudima samo kae, jer on najbolje zna ta se time namjerava, primjer toga je ajet, gdje

kae Allah : ''Bit e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom8 ne mijeaju; oni e biti na pravom putu."(El-En'am, 82. ajet)

2. Pozivanje Allahu . Zadaa poslanika nije samo da dostave istinu i da je obznane, nego im je obaveza i da pozivaju ljude toj istini, i da je prihvate i prakticiraju u svome ivotu. Za ovu taku imamo primjer u Kur'anu: ''Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im aputao.'' (Nuh, 8/9. ajet) Prenosi se u hadisu da je Poslanik rekao: ''Jedne prilike sam u snu vidio kako mi Dibril stoji pored glave, a Mikail kod nogu, i jedan od njih ree drugom: Navedi mu primjer! a on ree: Posluaj i shvati! Primjer tebe i tvog Ummeta je kao primjer vladara koji je odredio stanite, zatim na njemu napravio kuu, zatim u kui postavio sofru, a zatim poslao izaslanika da pozove ljude na jelo: neki od njih e se odazvati izaslaniku, a neki e ga ostaviti. Allah je Vladar, stanite je islam, kua je Dennet, a ti Muhammede si izaslanik ko ti se odazove uao je u islam, a ko ue u islam ui e u Dennet, a ko ue u Dennet jest e ono to je u njemu.'' (Hadis biljee Buhari i Tirmizi)

Rije zulum u ovom ajetu znai injenje irka Allahu

3. Opominjanje i donoenje radosne vijsti. Kae Allah : ''Mi aljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju. A nevjernici se raspravljaju, sluei se neistinama, da bi time opovrgli Istinu, i rugaju se dokazima Mojim i Mojim opomenama.'' (El-Kehf, 56. ajet)

Donoenje radosne vijesti je za one koji su pokorni Allahu , kae Allah : ''Izlazite iz njega svi!" ree On. ''Jedni drugima ete neprijatelji biti!" ''Od Mene e vam Uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju nee zalutati i nee nesretan biti.'' (Ta ha, 123. ajet) To je dokaz da je opomena za grjenike. Kae Allah : ''A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio On e u Vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja.'' (En-Nisa', 14. ajet)

Zato emo nai da su svi poslanici opominjali, upozoravali na kaznu kojom Allah prijeti i donosili su radosne vijesti. 4. ienje i popravljanje ljudskih dua. Allah je milostiv prema Svojim robovima i iz Svoje milosti poslao je Objave koje oivljavaju ljudske due i osvjetljuju ih svojom svjetlou.

Kae Allah : ''Na takav nain Mi i tebi objavljujemo ono to ti se objavljuje. Ti nisi znao ta je Knjiga, niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi uinili svjetlom pomou kojeg upuujemo one robove Nae koje elimo. A Ti, zaista, upuuje na pravi put.'' (E-ura, 52. ajet) Takoer kae Allah : ''Allah je zatitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju zatitnici su ejtani oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni e biti stanovnici Dehennema, oni e u njemu vjeno ostati.'' (El-Beqare, 257. ajet) ienje dua biva upoznavanjem Allahovih imena i svojstava, injenjem dobrih djela kao to su molitve, namazi i sadaka. Upoznavanje meleka, Allahovih Objava, poslanika i svega onoga to koristi i to teti ovjeku. Dokaz da je zadaa Poslanika ienje i popravljanje ljudskih dua je: ''On je neukima poslao Poslanika, jednog izmeu njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih oisti i da ih Knjizi i mudrosti naui, jer su prije bili u oitoj zabludi.'' (El-Duma, 2. ajet) 5. Ispravljanje pokvarenih ideja i vjerovanja. U poetku su ljudi bili na zdravoj ljudskoj prirodi i jedino su Allaha oboavali i nisu Mu sauesnike pripisivali, ali su se oni razili i razjedinili u vjerovanju, pa im je Allah poslao poslanike da ih povrate na ispravan put i na ispravno vjerovanje. Kae Allah : ''Svi ljudi su sainjavali jednu zajednicu9, i Allah je slao vjerovjesnike10 da donose radosne vijesti opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima u onome u emu se ne bi oni slagali. A povod neslaganju je bila meusobna zavist, ba od strane onih kojima je data, i to kada su im ve bili doli jasni dokazi; i onda bi Allah,
9 10

Sa ovim se misli da su ispovijedali jednu vjeru kako se navodi u sahih hadisima da je izmeu Adema i Nuha bilo deset stoljea

voljom Svojom, uputio vjernike da shvate pravu istinu o onome u emu se nisu slagali. a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe.'' (ElBeqare, 213. ajet) Svaki poslanik je popravljao ono zlo koje se bilo rairilo u njegovom narodu: Nuh je pozivao da ne oboavaju kipove. Hud je pozivao svoj narod da se ne ohole. Lut se borio protiv homoseksualizma. 6. Iznoenje dokaza da ljudi ne bi imali opravdanja na Sudnjem danu, na Danu obrauna. Kae Allah : ''O poslanicima, koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je Silan i Mudar.'' (En-Nisa', 165. ajet) 7. Voenje Ummeta, tj. sljedbenika istine. Oni koji se odazovu poslaniku predstavljaju zajednicu i Ummet koji ima potrebu za voom da ih vodi i da upravlja sa njima u ratu i u miru. Kae Allah : ''O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji uinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strau da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreu s Allahova puta eka teka patnja na onome svijetu zato to su zaboravljali na Dan u kome e se raun polagati.'' (Sad, 26. ajet) Ovaj ajet je primjer da su poslanici bili halife i namjesnici.

Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik rekao: ''Sinove Israilove su vodili vjerovjesnici, pa kad bi god umro vjerovjesnik dolazio bi drugi.'' (Hadis biljee Buhari, Muslim, Ahmed i Ibn Made)

Objava Vahj Vjerovjesnitvo je boanska naklonost i dar osobama koje samo Allah odabire. Vjerovjesnitvo se ne postie eljom i htijenjem, marljivou i trudom, ono je boanski odabir.

Kae Allah : ''I eto tako, Gospodar tvoj e tebe odabrati, i tumaenju snova te nauiti, i milou Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao to je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je." (Jusuf, 6. ajet) Nain dolaska Objave poslanicima

Kae Allah : ''I jo kau: "Trebalo je da ovaj Kur'an bude objavljen kakvom uglednom ovjeku iz jednog od ova dva grada!" 11 ''Zar oni da raspolau milou Gospodara tvoga? Mi im dajemo sve to im je potrebno za ivot na ovome svijetu i Mi jedne nad drugima uzdiemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge sluili. A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga to oni gomilaju.'' 12(Ez-Zuhruf, 31/32. ajet) Odgovor na ovo nalazimo u ajetu: ''Nijednom ovjeku nije dato da mu se Allah obraa, osim na jednom od tri naina: nadahnuem, ili iza zastora, ili da poalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono to On eli. On je, zaista, Uzvien i Mudar!'' (E-ura, 51. ajet)

Objava moe dolaziti na jedan od tri naina: 1. Nadahnuem, tj. da poslanik bude nadahnut neim u to ne sumnja da je Objava. Islamski uenjak Ibn Devzi, rahimehullah, smatra da se rije vahj koja je spomenuta u ajetu odnosi na Objavu u snu. Biljei Ibn Hibban da je Poslanik rekao: ''Ruhu-l-Kudus'' 13me je nadahnuo da ovjek nee umrijeti sve dok ne potroi svoju nafaku i svoj edel14, pa bojte se Allaha i kada traite lijepo traite.'' Snovi poslanika su takoer istinita Objava. Ibrahim je htio da ispuni Allahovu naredbu koja mu je dola u snu i da zakolje svoga sina
11

Murici su rekli: Trebalo je da ta objava bude sputena u jednom od ova dva velika grada, a to su Mekka i Taif I jednom od ove dvojice, a to su Velid ibn Mugire i Urve ibn Mesud 12 U ovom ajetu im je odgovor 13 Dibril 14 Svoj vijek ivljenja

Ismaila , kao to kae Allah : ''I kad on odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim ree: "O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa ta ti misli?" "O oe moj," ree "onako kako ti se nareuje postupi; vidjet e, ako Bog da, da u sve izdrati." I njih dvojica posluae, i kad ga on elom prema zemlji poloi, Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine.'' (Es-Saffat, 102-105. ajet) Prenosi se hadis od Aie, radijallahu anha, da je rekla: ''Prvo to je poelo dolaziti Poslaniku od Objave bili su istiniti snovi i sve to bi u snu vidio ostvarivalo se i dolazilo jasno kao jutarnje svjetlo.'' (Hadis biljee Buhari i Muslim) 2. Da se Allah direktno obraa Poslaniku , ali Ga on ne vidi, kao to je razgovarao sa Musaom . Kae Allah : ''I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on ree: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" "Ne moe Me vidjeti" ree, ''ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjet e Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!" (El-E'araf, 143. ajet) Takoer kae Allah : ''A kad do nje doe, neko ga zovnu; "O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio!" (Ta ha, 11-14. ajet) Allah je takoer razgovarao i sa Ademom , kao to kae Allah : "O Ademe" ree On "kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza nazive njihove, Allah

ree: "Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!" (El-Beqare, 33. ajet) Takoer je Allah razgovarao sa Muhammedom u noi Mi'rada. 3. Objava koja dolazi Poslaniku preko meleka, taj melek je uglavnom Dibril , a nekada su bili i drugi meleki, ali vrlo rijetko.

Forme u kojima je dolazio melek sa Objavom: 1. Dolazio je u svom liku u kojem je stvoren i tada bi ga Poslanik vidio. Vidio ga je nakon povratka iz Taifa i vidio ga je na Mi'radu 2. Da mu doe Objava kao zvonjenje zvona. 3. Da mu melek doe u liku ovjeka, a to se desilo u peini Hira.

Osobine poslanika Poslanici su ljudi i u tome se krije Allahova mudrost, kao to On kae: ''Reci: "Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog jedan Bog. Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra djela i neka, klanjajui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!" (El-Kehf, 110. ajet) Ovdje je odgovor kranima koji kau da je Isa Bog.

Oni koji smatraju da je neprihvatljivo da ljudi budu poslanici, jer jedu, piju i spavaju, gledaju u njihove izglede i tijela, a ne gledaju bit i sutinu ovjeka, takvi govore kao to su govorili murici svojim rijeima, a koje objanjava Allah : ''I oni govore: "ta je ovom poslaniku, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebalo je da mu se jedan melek poalje da zajedno sa njim opominje.'' (Furqan, 7. ajet)

I sam Poslanik je odrastao pod Allahovim prismotrom i panjom to vidimo iz rijei Allaha : ''Zar nisi siroe bio, pa ti je On utoite pruio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio.'' (Ed-Duha, 6/7. ajet)

Dibril doao je Poslaniku da ga pripremi pred Isra i Mi'rad to se prenosi u hadisu koji je muttefekun alejhi. Poslanik kae: ''Dok sam bio u Mekki otvori se krov moje kue i spusti se Dibril , otvori mi prsa i opra ih

zemzem vodom, zatim doe sa posudom punom mudrosti i imana i izli je u moja prsa, a zatim ih zatvori.'' ------------------------------------------------------------------------------------

Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kad si nam ve na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje Ali Imran 8.

lektor:Abdulmedid Nezo,... obrada teksta: Abdurrahman Kalabi, Hamza Alagi...

erijatska recenzija: prof. sa medrese Mus,ab ibn Umejr, dizajn i tampa: AIO Linz