Sveuilite u Zadru Odjel za Francuski jezik i knjievnost Kolegij: Glotodidaktika

NASTAVNO PODRUJE RJENIKA

Mentor: dr. Tomislav Frleta

Studentica: Daniela Pintari

Zadar, 2009.

UVOD Jo poetkom dvadesetog stoljea, u sklopu gramatiko-prijevodne metode i tzv. pristupa kroz itanje izravno pouavanje i istraivanje vokabulara dobilo je golem znaaj. No, tek u posljednjih nekoliko desetljea, mnogi teoretiari i istraivai uenja stranoga jezika bave se pitanjem vokabulara u nastavi stranih jezika. Suvremeni pristupi nastavi stranih jezika predviaju uenje rijei u sklopu nastave itanja, sluanja ili govornih vjebi. Kako je svaka rije fonoloka, grafika, morfosintaktika i semantika jedinica, istrauju se i utvruju strategije uspjenog uenja vokabulara te se nastoji pronai odgovarajui nain njihove integracije u praktinu nastavu. Strategije su odreena djelovanja, ponaanja, koraci, tehnike ili pomagala koje uenici rabe kako bi poboljali svoje vjetine koritenja stranoga jezika. Osim toga one pomau da se osvijesti proces uenja vokabulara i da se razviju komunikacijske sposobnosti. Vokabular ini znaajnu komponentu svih osnovnih jezinih vjetina i bez njega, praktiki, nema uporabe jezika. Nastoji se takoer upozoriti i na korisnost razvijanja strategije koritenja rjenika i na vrijednost njegova integriranja u nastavu stranih jezika kako bi se razvila vjetina snalaenja i brzog pronalaenja informacija, te produbila korisnikova percepcija o znaenju i organizaciji leksika.

KLASIFIKACIJA STRATEGIJA UENJA VOKABULARA Za istraivanje provedeno na osjekom Pedagokom fakultetu meu trima dobnim skupinama ( osnovnokolci, uenici jezine gimnazije i studenti ), pod vodstvom Vinje Pavii, u svrhu utvrivanja najefikasnijih strategija uenja vokabulara, posluila je Schmittova klasifikacija (Schmit prema Pavii V., 2000.). To je jedina klasifikacija koja iskljuivo analizira strategije uenja vokabulara. Preuzete su dvije osnovne strategije te njihova podjela unutar skupina uz dodatak komunikacijskih strategija kao posebne kategorije: 1. STRATEGIJE OTKRIVANJA ZNAENJA LEKSIKIH JEDINICA: strategije samostalnog otkrivanja znaenja ( ODR ) i drutvene strategije ( DRU ) 2. STRATEGIJE ZA UTVRIVANJE LEKSIKIH JEDINICA: drutvene strategije ( DRU ), strategije pamenja ( PAM ), kognitivne strategije ( KOG ) i metakognitivne strategije ( MET ) 3. KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE ( KOM ) Strategije samostalnog otkrivanja znaenja leksikih jedinica uenik primjenjuje s ciljem otkrivanja znaenja nove rijei, sa ili bez pomoi drugih. To su primjerice: koritenje dvojezinog ili jednojezinog rjenika, prijevod na materinski, pogaanje rijei iz konteksta, analiza dijelova leksike jedinice ( ODR ); traenje prijevoda ili definicije npr. od nastavnika ili prijatelja ( DRU ), itd. Strategije za utvrivanje leksike jedinice nakon susreta s njom su primjerice: kada netko ispravi pogrenu upotrebu, vjeba u razgovoru s prijeteljima ( DRU ); povezivanje s kontekstom, slikom, grafikom slikom leksike jedinice, s vlastitim iskustvom, ( PAM ); pravilna upotreba leksike jedinice, ponavljanje naglas ili u sebi, biljeenje uz prijevod ili gledanje filmova ili uz itanje, snimanje na kasetu i presluavanje, kartice s leksikim jedinicama,( KOG ); sluanje pjesama ili gledanje filmova na stranom jeziku, itanje knjiga, cikliko ili redovito ponavljanje, itanje rjenika, zanemarivanje nepoznate rijei( MET ). Komunikacijskim strategijama cilj je prijenos poruke. U osnovi su drutvene a u nekim se sluajevima mogu smatrati i strategijama utvrivanja, ovisno o motivaciji koja ih pokree. To su: uporaba sinonima, opisa, gestakulacija, naputanje poruke, traenje pomoi,

Rezultati istraivanja provedenog na osjekom Pedagokom fakultetu, pokazali su da uenici engleskog jezika najee odabiru metakognitivne strategije koje ukljuuju izloenost medijima. Isto tako, istraivanja pokazuju da se uenici pri uenju vokabulara najee koriste strategijama memoriranja, a zatim ponavljanja. Schmitt (Schmit prema Pavii V., 2000.) je proveo istraivanje strategija uenja vokabulara kojim se koriste uenici engleskog jezika u Japanu, anketirajui uenike razliitih dobnih skupina. Ta istraivanja pokazuju da su najee strategije upotreba bilingvalnog rjenika, pogaanje znaenja rijei iz konteksta, pomo kolega, ponavljanje rijei, prouavanje grafije rijei, izgovora, te vjebanje izgovora naglas vie puta.
1

PRIMJENA STRATEGIJA UENJA VOKABULARA U NASTAVI STRANIH JEZIKA Objanjenje znaenja novih rijei prvi je korak u nastavi vokabulara. Postoje tri osnovna naina objanjenja znaenja novih rijei u praktinoj nastavi. Prvi nain u kojem se povezuje znaenje rijei sa predmetom ili pojmom vezuje se uz prvi stupanj uenja stranog jezika. Na tom poetnom stupnju nuna je restrikcija rjenika na najfrekventnije i semantiki najjednostavnije rijei u vezi s pojmom i situacijama koje su tim uenicima bliske. Kako te rijei preteno oznauju konkretne pojmove, lako se mogu uvjebati pomou slika, crtea, predmeta, kao i uz pokrete i mimiku ako su posrijedi glagoli. Drugi nain, povezivanje poznate rijei s nekom dugom nepoznatom rijei ili rijeima u stranom jeziku, primjerice pomou sinonimije, hiponimije, antonimije, komplementarnosti, reciprociteta, kolokacija ili pak opisivanjem samog predmeta te davanjem situacijskog konteksta, mogu je na naprednijim stupnjevima uenja stranog jezika. Svrstavanje rijei po obliku ili znaenju korisna je vjeba jer poznato je da se rijei lake pamte u skupovima po srodnosti. Isto tako uenici bi trebali upoznati i znaenja pojedinih sufiksa i prefiksa za tvorbu rijei, te vjebati asocijacije rijei po srodnosti, kao i analizirati distinktivna obiljeja rijei Kod treeg naina gdje se povezuju rijei s odgovarajuim izrazom u materinskom jeziku nuno je rijeima dati odgovarajui kontekst jer prijevodni ekvivalent materinskog jezika ne mora odgovarati onome u stranom jeziku, a mogue je i da ni ne postoji.
1

Pavii V., ''Istraivanje strategija uenja vokabulara'', Strani jezici XXIX, 1-2 4

(2000), cf.15-25

Kontekst se esto istie kao najpouzdaniji nain za davanje pravog smisla rijeima ali on je ujedno i jezini proizvod u govornom ili pisanom obliku kojem je svrha komunikacija i kojeg sam autor kreira izabiranjem pojedinih rijei. Stoga je nuno da autor dobro poznaje upotrebu i opseg znaenja rijei. Tako je ve na poetnom stupnju uenja jezika vrlo vano da uenici ne ponavljaju rijei uvijek u istom kontekstu, te da se s njima vie puta susretnu, to je esto zbog raznolikosti tema lekcija u udbenicima onemogueno. Prijevod na materinski jezik, uz demonstraciju ili ilustraciju, dobar je zbog dijagnostike funkcije, kako za nastavnika, tako i za uenika stranog jezika. Tako on nastavniku daje povratnu informaciju da su uenici dobro shvatili njegovo objanjenje, a uenicima da su njihove pretpostavke o znaenju rijei bile ispravne. Ako su u pitanju vezane kolokacije ( mrtva priroda, podnijeti molbu, uloiti albu i dr. ) ili lani parovi ( engl. protection hr. protekcija ), onda je najbolji i najbri nain uenja ba prijevod. Postoje takoer i tzv. strategije izbjegavanja ( avoidance strategy ), koje se odnose na primjenjivanje onih tema i rijei u komunikaciji koje su savladane, dok se one koje to nisu izbjegavaju. Zato je bitno sustavno vjebanje i bogaenje vokabulara i na naprednijim stupnjevima uenja stranog jezika. Navikavanje uenika na koritenje '' pravih '' rjenika takoer je od velikog znaaja za uenje vokabulara. Upotreba dvojezinog rjenika na naprednijim stupnjevima nee biti dovoljna, te bi uenici upravo zbog prijevodnih ekvivalenata trebali stvoriti naviku koritenja jednojezinih rjenika. Takoer moe pomoi i ispisivanje rijei u zasebne biljenice koje bi sluile tek kao podsjetnik, jer vaenjem rijei iz konteksta umanjuje se mogunost ispravne upotrebe pojedine rijei.2 UPOTREBA RJENIKA U NASTAVI STRANIH JEZIKA Rjenik je bez sumnje izvor informacija i takav moe posluiti kao sredstvo komunikacije. Njegov autor nastoji prikazati jezinu normu koja je prihvaena u odreenoj zajednici u odreenom vremenskom razdoblju, pa je po tome rjenik sociolingvistiki i sociokulturni dokument. Dakle, rjenik je trenutana slika organizma u pokretu, koja poput fotografije fiksira pokret, ali ga ne zaustavlja.

Petrovi E., Teorija nastave stranih jezika (1997), cf.69-76 5

Rjenik je povezan s razvitkom pismene komunikacije jer podrazumijeva transkripciju govornih oblika i njihovo svrstavanje po utvrenim kriterijima. On ima pedagoku i didaktiku funkciju, prirunik je permanentnog jezinog usavravanja. Da bi se izabrao toan element, potrebno je posjedovati jezinu kompetenciju i vjetinu brzog snalaenja u iznesenom materijalu. U rjeniku korisnik moe provjeriti podatke o gramatikoj pravilnosti rijei, o njezinoj grafiji, o izgovoru i akcentu, o semantikim vrijednostima u kontekstu, o registrima u kojima se rije koristi, itd. to ima vie informacija, to je tekst rjenika potpuniji.
3

Kada se govori o ulozi rjenika u nastavi stranog jezika, ee se uporaba rjenika podrazumijeva nego to se eksplicitno govori o strategijama njegova koritenja. No, rjenike su, moglo bi se rei zaobili svi trendovi u nastavi stranih jezika, i tradicionalnije i recentne metode, koje u sredite dovode komunikacijsku ulogu jezika i njoj podreuju nastavne strategije. Osim toga, rad sa rjenikom u nastavi, viestruko je zahtjevan. Premda su dvojezini rjenici prema veini istraivanja prvi za kojima e korisnici posegnuti i nastaviti se njima sluiti, ope je prihvaeno pravilo da u nastavi stranog jezika uenike valja primarno navikavati na upotrebu jednojezinih rjenika. Dvojezini rjenici ne daju dovoljno podataka o sintaktikom ponaanju rijei, niti pouzdan redoslijed leksikih ekvivalenata, a uostalom svakom leksemu izvornog jezika ne odgovara samo jedan leksem ciljanog jezika. Kako bi se razvila kultura i vjetina upotrebe rjenika, nastavnik moe poeti s jednostavnim smjernicama koje vode prema sugestiji koji bi rjenik uenicima bio najkorisniji. Moe im takoer, pokazati nekoliko rjenika i onda u zajednikoj raspravi na osnovi podataka koji se mogu nai na koricama, u uvodu rjenika ili brzim prelistavanjem, doi do odgovora na razna pitanja koja e potaknuti uenike da i sami ponu uoavati razliita sredstva kojima se pojedini rjenik slui, da ih usporede, zapitaju se o njegovom smislu itd. Velike mogunosti otvaraju se i sve veim izborom najrazliitijih jednojezinih i viejezinih rjenika na internetu, pa se uenicima odgovarajuih dobnih skupina i mogunosti moe zadati da sami pronau razliite dostupne leksikografske prirunike itd.
3 4

Sironi N., ''Rjenik kao izvor informacija i sredstvo komunikacije s posebnim Bratani M., ''Odgajanje kulture upotrebe rjenika u koli: uloga nastavnika 6

osvrtom na talijanski jezik'', Strani jezici XVII, 2-3 (1988), cf.157-163

4

stranih jezika'', Strani jezici XXX, 4 (2001), cf.191-200

Rjeniku se pristupa kao nastavnom pomagalu koje slui za bolju interpretaciju teksta s organiziranim zadacima, koji studenta vode u samostalnom radu na tekstu kao i u uspjenom snalaenju i traenju odgovarajuih podataka u rjeniku. Nastavnik treba kreirati tip usmjerenog zadatka, koji e studenta potaknuti na istraivanje odreenog aspekta znaenja, dodatnih aspekata znaenja, poloaj jednog leksema unutar skupine znaenjski srodnih leksema, usporeivanje pretpostavljenih znaenja iz konteksta i njihovo provjeravanje u rjeniku, doputene kolokacijske odnose i sl. Valja istaknuti da koritenje rjenika nikako ne smije postati samo sebi svrhom, nego treba sluiti kreativnom obogaivanju nastave.5 ZAKLJUAK Opi cilj istraivanja strategija uenja vokabulara jest utvrditi kako uenici mogu sami pridonijeti svom uspjehu u uenju vokabulara primjenom strategija uenja koje taj proces olakavaju, te kako im nastavnici pri tome, u sklopu nastave, mogu pomoi. No, je li mogue uspjeno poduavati strategije uenja, primjenjuju li ih uenici nakon poduke zaista samostalno, te utjeu li strategije poduavanja neposredno na razvoj i primjenu strategija uenja u uenika, otvorena su pitanja na koja bi budua istraivanja trebala potraiti odgovore. U svakom sluaju, koristilo bi uputiti uenike u strategije uenja vokabulara jer bi se uzrokovalo podizanje razine svijesti uenika o postojanju odreenih strategija, koje moe iskoristiti u svrhu razvitka vlastite vjetine koritenja stranog jezika, kao i bogaenja vokabulara, te pohranjivanja rijei u dugotrajnu memoriju. Uenike bi se motiviralo da se izvan nastave koriste razliitim strategijama uenja vokabulara, a to bi istodobno znailo pribliavanje krajnjem cilju komunikacijskoj uporabi jezika. Sposobnost sluenja rjenikom smatra se samom po sebi razumljivom vjetinom u usvajanju stranoga jezika i loginom komponentom pismenosti na materinskom jeziku. Istraivanja potvruju da takve pretpostavke nisu utemeljene te da naviku i vjetinu upotrebe rjenika valja osvjeivati i odgajati kroz razne aktivnosti u
5

Bori N., ''O rjeniku i njegovoj iskoristivosti u nastavi stranih jezika'', Strani 7

jezici XXX, 1-2 (2001), str.18

nastavi. S obzirom na injenicu da je hrvatski jezik donedavno bio vrlo siromaan jednojezinom leksikografskom literaturom, leksikografska pismenost uenika i danas se velikim dijelom gradi unutar nastave stranih jezika. Koritenjem rjenika student se preobraava iz pasivnog primatelja u aktivan subjekt nastavnog procesa to u konanici rezultira njegovim osamostaljivanjem, tj. smanjenom ovisnou o nastavniku kao izvoru informacija, poveanim samopouzdanjem, individualiziranjem tempa rada, a time i uspjenijim uenjem. estom upotrebom jednojezinih i dvojezinih rjenika u nastavi i pri izradi domaih zadaa razvit e se u uenika potreba za rjenikom kao izvorom informacija, a uz estu upotrebu razvit e se i vjetina brzog sluenja rjenikom i brzog dekodiranja gramatiih i sociolingvistikih odrednica. Samo estom i dobro planiranom upotrebom u nastavi rjenik moe postati istinski izvor permanentnog usavravanja jezine kompetencije.

LITERATURA 1. Petrovi E., Teorija nastave stranih jezika, Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera, Osijek, 1997. 2. Sironi N., '' Rjenik kao izvor informacija i sredstvo komunikacije s posebnim osvrtom na talijanski jezik '', Strani jezici (XVII, 2-3), Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1988. 3. Pavii V., '' Model stratekog pristupa uenju vokabulara engleskog jezika '', Strani jezici (XXVIII, 3-4), Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1999. 4. Pavii V., '' Istraivanje strategija uenja vokabulara '', Strani jezici (XXIX, 1-2), Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2000. 5. Bori N., '' O rjeniku i njegovoj iskoristivosti u nastavi stranih jezika '', Strani jezici (XXX, 1-2), Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2001. 6. Bratani M., '' Odgajanje kulture upotrebe rjenika u koli: uloga nastavnika stranih jezika '', Strani jezici (XXX, 4), Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 2001.