SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAUNARSTVA

ZAVOD ZA PRIMJENJENU MATEMATIKU

Seminarski rad iz poslijediplomskog predmeta PRIMJENA NUMERIKIH POSTUPAKA

PRIMJENA METODE KONANIH DIFERENCIJA U RJEAVANJU OBINIH DIFERENCIJALNIH JEDNADBI

Nika aja

Zagreb, Travanj 2005.

Sadraj:
1 UVOD......................................................................................................................................4 U ovom radu prikazana je primjena metode konanih diferencija na rjeavanje obinih diferencijalnih jednadbi sa zadanim rubnim vrijednostima(engl. two point boundary value problems).Kao primjer je uzeta jednostavna eliptika diferencijalna jednadba sa zadanim rubnim uvjetima Dirichletovog tipa. Za navedeni primjer postoji analitiko rjeenje pomou kojega je mogue kontrolirati tonost izraunatog numerikog rjeenja.Cilj je poveanjem broja intervala doi do granica tonosti upotrijebljenih tipova podataka (npr 7 decimalnih mjesta za float, 14 za double). U sluaju float tipa podatka vrlo brzo se postie granica tonosti(ve pri podjeli na oko 70 intervala) dok se kod koritenja double tipa podatka mora izvriti podjela na ak 8000 intervala da bise dolo do granice tonosti.Pri tome matrica sustava ima 64 000 000 elemenata pa vrijeme izraunavanja postaje veliko(oko 20 sekundi na Pentiumu 4 3 GHz).Zbog veliine matrice sustava nije mogue doi do granica tonosti za tip long double(19 decimalnih mjesta). Za rjeavanje sustava upotrijebljena je Gaussova metoda eliminacije s povratnom supstitucijom...........4 2 DIFERENCIJALNE JEDNADBE......................................................................................5 2.1 OBINE DIFERENCIJALNE JEDNADBE.................................................................5 2.3 PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADBE.......................................................7 3 METODA KONANIH DIFERENCIJA..............................................................................8 4 GAUSSOVA METODA ELIMINACIJE.............................................................................12 5 OCJENA GREKE...............................................................................................................16 6 OPIS APLIKACIJE.............................................................................................................18 7 ZAKLJUAK........................................................................................................................19 8 LITERATURA...................................................................................................................20

UVOD

U ovom radu prikazana je primjena metode konanih diferencija na rjeavanje obinih diferencijalnih jednadbi sa zadanim rubnim vrijednostima(engl. two point boundary value problems).Kao primjer je uzeta jednostavna eliptika diferencijalna jednadba sa zadanim rubnim uvjetima Dirichletovog tipa. Za navedeni primjer postoji analitiko rjeenje pomou kojega je mogue kontrolirati tonost izraunatog numerikog rjeenja.Cilj je poveanjem broja intervala doi do granica tonosti upotrijebljenih tipova podataka (npr 7 decimalnih mjesta za float, 14 za double). U sluaju float tipa podatka vrlo brzo se postie granica tonosti(ve pri podjeli na oko 70 intervala) dok se kod koritenja double tipa podatka mora izvriti podjela na ak 8000 intervala da bise dolo do granice tonosti.Pri tome matrica sustava ima 64 000 000 elemenata pa vrijeme izraunavanja postaje veliko(oko 20 sekundi na Pentiumu 4 3 GHz).Zbog veliine matrice sustava nije mogue doi do granica tonosti za tip long double(19 decimalnih mjesta). eliminacije s Za rjeavanje sustava upotrijebljena je Gaussova metoda povratnom supstitucijom.

U nastavku su prikazane osnove diferencijalnih jednadbi,tipovi rubnih uvjeta , metoda konanih diferencija te rjeavanje matrice sustava.

DIFERENCIJALNE JEDNADBE

2.1

OBINE DIFERENCIJALNE JEDNADBE

Neka je Jednadbu y = f(x,y)

podruje u R X R te neka je f :

- > R neprekidna funkcija na

(1)

gdje je y = dy/dx zovemo obinom diferencijalnom jednadbom 1. reda. Osnovni problem je rijeiti diferencijalnu jednadbu a to znai nai funkciju y klase C1 na nekom intervalu I = <a,b> tako da je

Takva funkcija, ako postoji, zove se rjeenje jednadbe (1). Govoriti o samo jednom rjeenju ima smisla ako stavimo neki dodatni uvjet. S tim u vezi imamo sljedeu definiciju. Problem poetnog uvjeta ili Cauchyjev problem se sastoji u tome da za danu toku (x0,y0) iz treba nai interval I i funkciju y na I tako da je x0 iz I te vrijedi

Druga jednakost se naziva poetni uvjet. U jednadbi (1) se pojavljuju samo prve derivacije pa se naziva diferncijalnom jednadbom prvog reda.

Slino se definira diferencijalna jenadba n-tog reda . U praksi se esto javljaju diferencijalne jednadbe sa zadanim rubnim vrijednostima. Pogledajmo jedan jednostavan primjer u(x) = u(x) na intervalu 0<x<1 uz propisane uvjete na rubu : u(0) = 0 u(1) = 1 Navedena jednadba ima analitiko rjeenje koje glasi: u(x) = e /(e^2 -1 )(exp(x) exp(-x)) Lako je vidjeti da navedeno rjeenje zadovoljava i rubne uvjete i diferencijalnu jednadbu. Navedeni primjer bit e rijeen metodom konanih diferencija

2.1.1. Rubni uvjeti Navedimo sada neke jednostavne rubne uvjete. Dirichletov ( prirodni ) rubni uvjet. Dirichletov rubni uvjet je uvjet koji odreuje vrijednost funkcije na rubovima npr. u(0) = 0 ili u(1) = 1

Neumannov( esencijalni ) rubni uvjet. Neumannov rubni uvjet je uvjet koji odreuje vrijednost derivacijefunkcije na rubovima npr. u'(0) = 0 ili u'(1) = 1

2.3

PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADBE

Definicija: Izraz oblika F(D^k u(x), D^(k-1)u(x),..., Du(x), u(x),x) -- 0 (x iz U) Pri emu je U otvoreni podskup od R x R x R ... x R n dimenzionalnog Euklidskog prostora se naziva parcijalna diferencijalna jednadba k-tog reda pri emu je F proizvoljna funkcija. U nastavku su navedeni neki primeri parcijalnih diferencijalnih jednadbi:

2V = f
2V =

Poissonova jednadba odnosno

2V ( x, y, z ) 2V ( x, y, z ) 2V ( x, y, z ) + + = f ( x, y , z ) x 2 y 2 z 2 Helmholtzova jednadba

2V = a V

valna jednadba

jednadba provoenja

3 METODA KONANIH DIFERENCIJA

Neka je dan rubni problem

Podijelimo segment [0,L] na n jednakih podsegmenata.

Toke Toke

se zovu vorovi. se zovu unutranji vorovi, a se zovu rubni vorovi.

Svaki segment ima duljinu h =L/n. Broj se zove korak. On se izabire malen, da tonost bude vea, ali sa

smanjivanjem koraka se javljaju drugi nepoeljni efekti, pa u odabiru koraka treba biti oprezan. Ideja metode se sastoji u tome da se u svakom voru diferencijalna jednadba zamijeni odgovarajuom algebarskom jednadbom i zatim rijei tako dobiveni sustav algebarskih jednadbi. U tu svrhu treba derivacije zamijeniti odgovarajuim algebarskim aproksimacijama. Rjeenje koje tako dobijemo predstavlja pribline vrijednosti rjeenja u vorovima. Uoimo jedan unutranji vor x(i) . Koristit emo sljedee oznake

Na temelju Taylorovog teorema srednje vrijednosti imamo

(3.1)

Zanemarimo zadnji lan pa dobivamo priblinu vrijednost

Odatle

Ova aproksimacija derivacije se zove aproksimacija s desna. Umjesto aproksimacije s desna ponekad se koriste aproksimacija s lijeva ili centralna aproksimacija. Polazei od formule (3.1), u kojoj zamjenimo h s -h

dobivamo, zanemarivanjem zadnjeg lana aproksimaciju s lijeva

Centralnu aproksimaciju dobivamo, ako Taylorove formule

oduzmemo i podijelimo s

Tada imamo

pa ako zanemarimo zadnji lan s dobivamo

Za aproksimaciju druge derivacije, uzimamo

Zbrojimo ove jednakosti

te dobijemo

Zanemarimo zadnji lan dobivamo

U i- tom voru diferencijalna jednadba iz rubnog problema glasi

Zamijenimo li drugu derivaciju s njezinom aproksimacijom, dobijemo algebarsku jednadbu za -ti vor

Pa imamo

U rubnim vorovima imamo zadan rubni uvjet. Tako je na lijevom rubu

a na desnom

tj.

Na taj nain smo dobili sustav od n-1 -ne linearne algebarske jednadbe. Rubni uvjeti imaju utjecaja samo na prvu jednadbu koja postaje

i na zadnju jednadbu koja postaje

10

Sustav moemo zapisati u matrinom obliku. Ako uzmemo prirodan poredak jednadbi poevi od vora preko sve do n-1 imamo vektor nepoznanica

matricu sustava

i vektor desne strane

Tada sustav moemo zapisati matrino

Za kvadratnu matricu je

kaemo da je striktno dijagonalno dominantna ako

Moe se pokazati da iz striktne dijagonalne dominantnosti matrice regularnost. Ako je onda je matrica

slijedi njezina

striktno dijagonalno

dominantna, pa je regularna. Prema tome postoji jedinstveno rjeenje.

11

4 GAUSSOVA METODA ELIMINACIJE

Za sustav s m jednadbi s n nepoznanica oblika

kaemo da ine sustav linearnih algebarskih jednadbi. Brojeve zovemo koeficijentima sustava, se zovu nepoznanice, a brojeve zovemo desnom stranom ili slobodnim lanovima.

Koeficijenti i slobodni lanovi su zadani, a nepoznanice treba odrediti. Ako je onda sustav zovemo kvadratnim. Ako je desna strana sastavljena od samih nula, onda sustav zovemo homogenim, u protivnom zovemo ga nehomogenim. U vezi sa sustavom moemo uoiti dvije matrice

Matricu sustava.

zovemo matricom sustava, a matricu

zovemo proirenom matricom

12

4.1 Pojam rjeenja Rjeenje sustava je ureena -torka brojeva koja zadovoljava

svaku od jednadbi u sustavu. Sustav moe imati jedno rjeenje, vie rjeenja i niti jedno rjeenje. Ako ne postoji rjeenje onda kaemo da je sustav nekonzistentan ili nemogu ili protuslovan.

Ako je sustav homogen, onda je oito

-torka

rjeenje. To rjeenje se

zove trivijalno. Pravi problem kod homogenih sustava je da li postoje rjeenja razliita od trivijalnog, tj. da li postoje netrivijalna rjeenja. 4.2 Ekvivalentni sustavi Za dva sustava, koji ne moraju imati isti broj jednadbi, kaemo da su ekvivalentni, ako je skup svih rjeenja jednog od njih jednak skupu svih rjeenja drugog. U elji da rijeimo zadani sustav vrimo nad njim odreene operacije kako bismo ga pojednostavili. Operacije, koje smijemo vriti su one koje vode na ekvivalentni sustav. To su 1. 2. 3. zamjena redosljeda jednadbi u sustavu, mnoenje proizvoljne jednadbe sustava brojem razliitim od nule, mnoenje proizvoljne jednadbe sustava brojem, i dodavanje rezultata bilo kojoj

drugoj jednadbi sustava. 4.2.1 Gaussov postupak eliminacije

Gaussov postupak eliminacije je metoda rjeavanja sustava linearnih algebarskih jednadbi. Ideja je sljedea. Operacijama, koje smo gore naveli, zadani sustav svesti na njemu ekvivalentan, tako da iz dobivenog sustava lako naemo skup svih rjeenja.

Premjestimo jednadbe u sustavu, ako je potrebno, tako da koeficijent uz

u prvoj

jednadbi bude razliit od nule. Zatim prvu jednadbu podijelimo s koeficijentom uz pomnoimo brojem koji je suprotan koeficijentu uz u drugoj jednadbi, i

13

dodamo je drugoj jednadbi, zatim prvu jednadbu podijelimo s koeficijentom uz pomnoimo brojem koji je suprotan koeficijentu uz u treoj jednadbi, i dodamo je pomnoimo

treoj jednadbi, zatim prvu jednadbu podijelimo s koeficijentom uz brojem koji je suprotan koeficijentu uz

u etvrtoj jednadbi, i dodamo je etvrtoj

jednadbi, i t.d. Na taj nain smo izbacili do ekvivalentnog sustava oblika

iz druge, tree,

-te jednadbe i doli

pri tom je

odnosno openito

za Sad uinimo isto s podsustavom, koji se sastoji od druge, tree, ..., Time iz tree i daljnjih jednadbi eliminiramo jednadbi izbacimo -te jednadbe.

Zatim na isti nain iz etvrte i daljnjih

i t.d. Budui da sustav ima konano mnogo jednadbi,

postupak staje nakon konano koraka. Dobije se ekvivalentan sustav, po obliku ``trokutast''. Sada najprije rijeimo zadnju jednadbu, rjeenje uvrstimo u predzadnju, pa nju rijeimo, pa uvrstimo u treu straga i t.d. sve do prve jednadbe. Metoda, koju smo opisali, zove se Gaussova metoda eliminacije. Dakle ideja Gaussove metode eliminacije se sastoji u tome da se pomou navedenih operacija izbace nepoznanice koje se nalaze ispod glavne dijagonale.

14

Primjer 1.9 Treba rijeiti sustav

Mnoenjem prve jednadbe s -1 i dodavanjem treoj, i zatim mnoenjem prve jednadbe s -2 i dodavanjem etvrtoj, dobivamo

Zamijenimo mjesta tree i druge jednadbe, i zatim drugu mnoimo s -2 I s -1 i dodamo redom treoj i etvrtoj jednadbi.

Pomnoimo treu jednadbu s -3 i dodajmo etvrtoj

Dobili smo ``trokutast'' oblik, i sada rjeavamo jednadbe odozdo prema gore. Iz zadnje slijedi slijedi uvrstimo to u treu, pa slijedi uvrstimo u prvu, pa slijedi uvrstimo u drugu, pa

15

5 OCJENA GREKE
Brojni su uzroci pogreaka u numerikoj analizi. Meu najvanije ulaze: -pogreka odsjecanja - pogreka zaokruivanja - pogreka modela odnosno originalnih podataka - pogreka prenoenja - ljudske pogreke 5.1. Pogreka odsjecanja Posljedica je raunanja redova pomou konanog broja lanova.Na primjer u aplikaciji se tono rjeenje rauna pomou eksponencijalne funkcije te na taj nain unosi pogreka 5.2. Pogreka zaokruivanja Posljedica je koritenja aritmetike s pominim zarezom to dovodi do tzv. upljikavog brojevnog pravca te na taj nain nastaje pogreka zaokruivanja.Manja je kod koritenja tipova s veom mantisom (double o odnosu na float). 5.3. Pogreka modela odnosno originalnih podataka Posljedica je netonog mjerenja te nesavrenog matematikog modela kojim se opisuje fizikalna pojava. 5.4. Pogreka prenoenja Javlja se kao posljedica uzastopnog raunanja s aproksimiranim vrijednostima npr. prilikom izraunavanja novih korjena funkcije koristei stare.

16

5.5.Ljudske pogreke To su subjektivne pogreke iji je uzrok nepoznavanje svojstava koritenih tipova podataka,naina rada raunala i sl.

Slika 1 . Ovisnost pogreke metode konanih diferencija o veliini intervala Moe se pokazati da je ovisnost pogreke metode konanih diferencija o veliini intervala kao na slici 1. S usitnjavanjem intervala minimum. smanjuje se pogreka diskretizacije ali i poveava

pogreka uslijed zaokruivanja tako da ukupna pogreka na jednom mjestu ima

17

6 OPIS APLIKACIJE
Kao demonstracija napravljena je aplikacija u programskom okruenju Visual C++ .

Slika 2 . Izgled aplikacije

Mogue je zadati broj intervala,tip podatka te koordinatu vora o koj traimo rjeenje. Na slici se vidi izgled aplikacije pri dostizanju granica tonosti za tip float. Za samo 10 elemenata postie se tonost na 5 decimala. Granica tonosti za tip double se postie pri otprilike 5000 elemenata.

18

7 ZAKLJUAK

U ovom radu je ukratko opisana metoda konanih diferencija na primjeru obine diferencijalne jednadbe sa zadanim rubnim vrijednostima. Ukazano je na uzroke pogreaka osobita panja. Metoda konanih diferencija primjenjiva je i na probleme s poetnim i rubnim kojima se u numerikoj analizi mora posvetiti

uvjetima (valna jednadba te jednadba provoenja topline) kod kojih postoje dvije sheme : eksplicitna i implicitna. Kod eksplicitne se provodi iterativni postupak poevi od poetnog vremenskog trenutka ali postupak je stabilan samo za uz odreene uvjete (tzv. Courantov kriterij). Implicitna shema je uvijek stabilna , meutim moramo na poetku ograniiti vrijeme. Karakteristika metode konanih diferencija je jednolika diskretizacija (mrea) to moe dovesti do jako velikog broja jednadbi. U sluaju da diskretizacija. se na nekim dijelovima podruja raunanja moemo zadovoljiti s

manjom tonosti tada se koristi metoda konanih elemenata te proizvoljna

19

LITERATURA

[1] [2]

Sadiku: Numerical Techniques in Electromagnetics CRCPress 2002. Press: Numerical recipes in C Cambridge university press 1992.

[3] Bulirsch, Stoer : Introduction to numerical analisys, Springer Verlag 1991. [4] Neven Elezovi: Linearna Algebra, Element, Zagreb, 1995. [5] Ivan Ivani : Numerika matematika,Element Zagreb 1995.

20