PORTFOLIO

TEMA:

ANTRAKS (crni prit)

PROFESOR/ICA:

ALMA JAAREVI

RAZRED: III-5

URADIO:

TARIK NOVO

Antraks

to je antraks? Antraks je zarazna bolest ivotinja, poznata od davnina. Sinonimi su crni prit (za koni oblik) i bedrenica (za ivotinje) Uzronik antraksa je bakterija Bacillus antracis, ije spore mogu preivjeti na tlu i u ivotinjskim produktima desetljeima. Preivai (goveda, koze, ovce, konji) su najvie prijemljivi a najee se zaraze jer mogu pojesti spore koje postoje na tlu. Cijepljenje ivotinja i uklanjanje bolesnih i zaraenih znatno je smanjilo uestalost obolijevanja od antraksa. No bez obzira na to spore antraksa mogu se nai na uzorcima tla u cijelom svijetu.

TO JE ZOONOZA !!!
ovjek se moe zaraziti kroz kou, nakon konzumiranja zaraene hrane ili udisanjem spora, pa tako nastaju koni oblik koji je najei, pluni antraks ili crijevni oblik antraksa. Potrebno je udahnuti nekoliko tisua spora da bi se razvio pluni antraks. Nekada su od plunog antraksa obolijevali radnici koji su preraivali vunu. Crijevni oblik antraksa moe se javiti ako se konzumira zaraeno meso. Simptomi antraksa Simptomi ovise o tome kako se osoba zarazila. Poto je najei put zaraze kroz kou, obino se na koi javi crvena-smea kvrica koja svrbi. Nakon nekoliko dana oko nje razvije se crvenilo i elatinozna oteklina, a nakon toga u sreditu se razvije otvoreni ir iz kojeg izlazi sukrvica. Na tom mjestu stvori se crna krasta (otuda naziv "crni prit"). Moe se javiti poveanje limfnih vorova , malaksalost, bolovi u miiima, glavobolja, vruica i povraanje. Lijeenje antibioticima moe dovesti do potpunog ozdravljenja, a nelijeeni sluajevi mogu zavriti smru (jedan od 10 oboljelih)

Kod udisanja spora antraksa poetni simptomi mogu nalikovati gripi, no nakon nekoliko dana ope stanje se naglo pogorava, javljaju se problemi s disanjem, izljev u pluima, a vrlo brzo ok i gubitak svijesti. Pluni oblik je najsmrtonosniji oblik antraksa. Crijevni oblik antraksa obino poinje muninom i povraanjem, zatim se javljaju jaki bolovi u trbuhu, povraanje krvi, jaki proljev, te se razvije ok. Nelijeeni crijevni oblik takoer moe zavriti smru.

Lijeenje antraksa Prvo treba prepoznati da se radi o antraksu i to prije ga poeti lijeiti. Lijeenje se provodi antibioticima, a traje obino 7 do 14 dana. Zbog straha od antraksa nikako se ne smiju uzimati antibiotici na svoju ruku unaprijed. Kako se zatititi od infekcije antraksom? Antraks u ljudi vrlo je rijetka bolest. U nekim dijelovima svijeta npr. u afrikoj dravi Zimbabve svojedobno se razvila prava epidemija antraksa (1979- 1985) s ak 10 000 oboljelih i to uglavnom konog oblika. Antraks se smatra idealnim bio-orujem jer nije dokazan prijenos s ovjeka na ovjeka, ve se zarazi samo osoba koja je bila izloena sporama. Spore mogu preivjeti vrlo dugo. U toku drugog svjetskog rata britanska vojska eksperimentirala je sporama antraksa na jednom izoliranom otoku blizu kotske obale i spore su preivjele 36 godina. Osobe koje su izloene visokom riziku (veterinari koji rade s bolesnom stokom, laboratorijski radnici koji rade s antraksom, radnici u industriji vune) mogu se cijepiti protiv antraksa Ako ste putovali u zemlje u kojima je antraks jo uvijek jedna od vladajuih bolesti (neke zemlje Afrike), kontaktirajte epidemioloku slubu. Bedrenica (ili antraks) je akutna, septikemijska, nekontagiozna zarazna bolest razliitih ivotinjskih vrsta (najee oboljevaju biljojedi) uzrokovana bakterijom Bacillus anthracis. Na infekciju su najprijemljivije koze i ovce, potom goveda i konji, relativno su otporni svinje i psi, a perad nije primljiva na infekciju. Patolokoanatomski bolest se oituje odsutnou mrtvake ukoenosti, poput katrana tamnom, neugruanom krvi, hladetinasto-hemoraginim edemima u potkoju, pod serozama i mukozama, brojnim krvarenjima, velikom koliinom eksudata u tjelesnim upljinama te poveanom i jako mekanom slezenom. Bedrenica je zoonoza i suzbija se po zakonu.

Uzronik bolesti
Uzronik bolesti je Bacillus anthracis, negibljiv, aeroban, gram-pozitivan tapi. Na vrstim hranjivim podlogama Bacillus anthracis raste u kolonijama koje izgledom podsjeaju na uvojke kose, a u nepovoljnim ivotnim uvjetima sporulira, kao i veina bakterija iz rodova Bacillus i Clostridium. Spore Bacillus anthracis vrlo su otporne na dezinficijense, osim na one oksidirajueg djelovanja. Za razliku od spora, vegetativni oblici vrlo su osjetljivi na dezinficijense. U tlu spore mogu ostati infektivne petnaestak i vie godina, a u laboratorijskim uvjetima pedesetak i vie godina.

Izvori infekcije
Primarni izvori su izluevine bolesne ivotinje (u posljednom stadiju bolesti uzronik se u velikim koliinama izluuje prirodnim sekretima i patolokim eksudatom u vanjsku sredinu u kojoj sporulira, a spore postaju izvorom zaraze za druge ivotinje), tjelesni sokovi koji izlaze iz ivotinje prilikom razudbe, sirovine ivotinjskog podrijetla i hrana i voda zagaene sporama Bacillus anthracis, tlo (iz kojeg spore dospijevaju u hranu odatle i naziv bolest tla)

Patogeneza
Pouzdanih podataka o tome kako bolest zapoinje nema, no poznato je da uzronik u goveda i ovaca (koza) najee ulazi u organizam hranom i vodom zagaenom sporama B. anthracis. Daljnjem prodoru u organizam posebice pogoduju, gotovo uvijek prisutna, oteenja sluznice usta. Infekcija kroz kou u goveda je rijetka, a neto je ea u ovaca zbog ozljeda koje nastaju pri strii ili kastraciji. U konja i pasa uzronik takoer ulazi hranom i vodom, a oteenja sluznice i ovdje su znaajna u genezi bolesti. Patogeneza bolesti prouena je na modelu pokusno izazvanog plunog oblika bedrenice. Udahnute, ali i progutane, spore Bacillus anthracis fagocitiraju pluni makrofagi koji ih prenose do traheobronhalnih limfnih vorova. Ondje spore proklijaju, te limfnim sustavom vegetativni oblik dospijeva u krv kojom biva raznesen po cijelome organizmu, a osobito se zadrava u slezeni, tvorei na taj nain sekundarne centre infekcije i proliferacije. Vegetativni oblici Bacillus anthracis proizvode niz toksina koji potiu tvorbu antitoksinih protutijela, koja su ujedno odgovorna za imunost prema ovoj bolesti. Do danas nepotpuno su opisane tri komponente jednog od toksina: 1. edemski faktor, 2. protektivni antigen (imunogeni faktor potie tvorbu antitoksinih antitijela) i

3. letalni faktor. Vaan je podatak da tek sinergistiko djeovanje ova tri faktora ima na makroorganizam toksino tetno djelovanje; zasebno aplicirani ovi faktori ne oituju svoj toksini uinak. Spomenute komponente toksina oteuju fagocite koji propadaju, potom uzrokuju poveanu propustljivost kapilarnog sustava, te oteenje sustava zgruavanja krvi to rezultira kapilarnom trombozom, padom krvnoga tlaka te kolapsom, otkazivanjem bubrega i terminalnom anoksijom. Posljedica ovih promjena je uginue.

Dijagnostika
Epizootiolokom metodom sumnju da je posrijedi bedrenica postavljamo na temelju poznavanja epizootioloke situacije (bedrenini distrikti), dinamike nastanka, irenja, ishoda i prestanka bolesti te na osnovi poznavanja imunitetnog stanja ivotinje. Klinikom metodom bedrenica u preivaa je bolest preteito septikemijskog karaktera i perakutnog do akutnog tijeka, dok je u konja, svinja i pasa najee lokalizirana, pa govorimo o plunom ili crijevnom obliku neto duljeg tijeka. Inkubacija traje od 1 do 3 dana. U goveda, zbog brzog tijeka bolesti, iznenadno uginue ujedno je i prvi znak pojave bolesti. Znakovi koji prate akutni tijek bolesti su: poviena tjelesna temperatura (do 42C), brzo i duboko disanje, znatno ubrzano bilo, punokrvne i jako zacrvenjene sluznice, ponekad proljev, pobaaj, edematozno oticanje perineuma, drijela, trbune stijenke i krvavo obojeno mlijeko. Bedrenica se u goveda ponekad oituje i kao lokalna infekcija, i to promjenama na crijevima, drijelu odnosno pluima. Ovce i koze znatno su prijemljivije od goveda na infekciju, te kod njih nema lokaliziranog oblika bolesti. Tijek bolesti jednak je onome u goveda osim to je bri, a znakovi su: visoka tjelesna temperatura, uzemirenost, drhtavica, padanje na zemlju, kripanje zubima, mokrenje, krvava stolica i na kraju uginue. U konja se bolest oituje pojavom kolike, ponekad praene proljevom, pojavom edema u ventralnim dijelovima abdomena, toraksa, na drijelu (posljedica je dispneja), nogama, perianalnoj regiji i vanjskim spolnim organima. Bolest je obino akutnog tijeka i potraje 48 do 96 sati. Klinika slika u konja ovisi o nainu ulaska uzronika u organizam. Primjerice, ako je uzronik uao ingestijom, primarne lezije najeee se nalaze u drijelu i probavnom sustavu, te smrt moe nastupiti iako nije dolo do prodora uzronikau krv. Svinje su relativno otporne na infekciju bakterijom B. anthracis, a najee se inficiraju uzimanjem kontaminirane hrane. I u svinja se boles oituje lokalnim promjenama,

najee u drijelu nastankom edema faringealne regije i vrata (tzv. grlini edem, gronica) zbog kojeg je oteano disanje (die sa otvorenim ustima), svinja ne jede. Ponekad se javlja i proljev. Spomenute znakove bolesti prati i opi infekciozni sindrom. Svinja moe uginuti ve za 11 do13 sati, no ponekad bolest potraje i nekoliko dana. Psi su kao i svinje relativno otporni na infekciju uzronikom bederenice. Tijek bolesti moe biti raznolik, pa tako psi mogu sasvim iznenada uginuti ili se pojave znakovi lokalne bolesti. Lokalni oblik bolesti moe se oitovati edemom glave i vrata (faringelani oblik) ili pak crijevnim oblikom koji se oituje akutnim gastroenteritisom. Mikrobiolokom metodom uzronik se moe dokazati u krvnom razmasku ili razmasku eksudata. Poslije uginua Patolokoanatomskom metodom ne nalazimo potpune mrtvake ukoenosti. Leina je obino naduta, iz prirodnih otvora izlazi crvenkasta pjenuava tekuina, vidljive sluznice su cijanotine. U potkoju nalazimo hladetinasto-hemoragine edeme ukaste boje, a nalazimo ih i pod mukozama i serozama. Krv je tamne katranaste boje i neugruana. Prisutna su brojna supserozna krvarenja, a limfni vorovi su poveani, na prerezu prokvaeni, proeti krvarenjima i, ponekad, nekrozama. Slezena je napadno poveana, pulpa je mekana i tamnocrvena. Ako je leina neto starija, itava pulpa nakon otvaranja kapsule naprosto iscuri kao kaasta masa. Parenhimatozni organi su degenerativno promjenjeni, posuti krvarenjima, punokrvni i prhki. Kod svinja nalazimo grlini edem. Mikrobiolokom metodom dijagnostike nastojimo iz materijala to potjee od uginule ivotinje izdvojiti uzronika bedernice. U tu svrhu uzima se uka sa okolnim miijem ili potkoljenica, a vano je napomenuti da proces truljenja brzo ubija uzronika, te on ve za 48 sati propada u trulim organima. Osim uzgoja na vrstoj hranjivoj podlozi, mogue je dokazati uzronika u razmascima periferne cirkulacije tako da se uzme krv iz vrka repa ili iz putita. B. anthracis se u razmascima pojavljuje u kratkim nizovima od 3 do 4 stanice (bojenjem po Giemsi ili Fothu vidljiva je kapsula bakterije). Imunolokom metodom

termoprecipitacijom po Ascoliju ekstrahiramo iz materijala to potjee iz ivotinje topljivi antigen koji u doticaju sa pozitivnim Ascolijevim serumom reagira nastankom zamuenja na mjestu reakcije antigen-antitijelo. Biolokim pokusom koriste se mievi koji u sluaju pozitivne reakcije uginu za 24 sata (potrebno je izdvojiti uzronika). Inficirana zamorad uginut e za 24 do 36 sati.

Lijeenje
Lijeenje bederenice je mogue, a provodi se primjenom: 1. antibiotika koji djeluju na gram-pozitivne bakterije, prvenstveno kombinacije penicilina i streptomicina, pridravajui se uputa s obzirom na vrstu, tjelesnu teinu odnosno dob ivotinje, 2. hiperimunog seruma koji se aplicira prema uputama proizvoaa i 3. simptomatske terapije (kardijaci, vitamini itd.).

Profilaksa
Nespecifina profilaksa podrazumijeva suzbijanje odnosno spreavanje irenja bedrenice nekodljivim uklanjanjem leina, izbjegavanjem nabave hrane koja potjee iz bedreninih distrikata kao i izbjegavanje napasivanja ivotinja u tim podrujima. Specifina profilaksa ili imunoprofilaksa podrazumijeva primjenu vakcine protiv bedrenice. Cjepivo antraksa je adsorbat cjepivo protiv antraksa za konje, goveda, ovce i svinje, a sadrava suspenziju spora akapsularnog, apatogenog, imunogenog soja uzronika bedrenice (Bacillus anthracis soj Sterne 34F2) adsorbiranog na gel aluminijeva hidroksida. Cjepivo se aplicira strogo s/c, u podruju vrata (konj), repnog nabora (govedo) ili unutarnje strane buta (ovca, koza, svinja). Doza za konja, govedo, ovcu, svinju, drijebe i tele iznosi 0,5 mL, a za koze 0,2 mL. ivotinje se vakciniraju jedanput kodinje, a u bedreninim distriktima dva puta na godinu. 3-Vak vidi plinovite edeme i enterotoksemije.