Professional Documents
Culture Documents
ve da verujemo da onima koji u ega veruju, On daje darove, tako da oni koji nisu zadobili te darove jox (uvek) nisu poverovali u Hrista. Hrix anin se i naziva vernim zbog poverenih mu darova. Hrix anin se naziva vernim ne samo zato xto veruje u Hrista, nego i zato xto su mu od Boga poverene tajne koje ni An eli nisu videli pre nas. U tom smislu je i Gospod rekao: koji je veran u malom i u mnogom je veran (Lk. 16;10). Vidix li da je veran onaj kome je povereno? A (onaj) koji ne ose a i ne zna da mu je povereno bilo xta taj ili nije dobio blagodat Svetoga Duha ili je bezose ajan i zbog egovog je neose aa (ova blagodat) odstupila od ega. Jer Duh Sveti, koji udima daje mudrost i znae i vrline i strah Bo iji i veru ne eli da prebiva u bezose ajnima (onima koji Ga ne ose aju). Poxto niko ne mo e trgovati bez novca, Gospod svakome vernome daje po egovim mogu nostima i sposobnostima, duhovne talante (dinare), t.j. darove Svetoga Duha koji svagda prebivaju s im, u svako vreme i u svakom poslu (delu). Kome su povereni ovakvi talanti i ko ih zadobije, taj treba dobro da ih quva i sa svim usr em i trpeem da se stara da ih umno i. A posluxaj kako ih on mo e umno iti. Ako neko naprimer dobije dar vere i dar trpea: verom poveruje onome xto mu je Bog obe ao, a trpeem pretrpi nevoe i napasti koje nailaze na ega. Vide i da na ega nailazi (doqekuje ga) mnogo protivno onome xto mu je Bog obe ao, on blagoduxno trpi, oqekuju i da e na kraju do i vreme ispuea Bo ijih obe aa. Mada se na osnovu vidivog ka e da qovek sam trpi, a ustvari sila blagodati Sv. Duha koju je zadobio, ona sa im svezuje trpee i nepokolebivost (u veri). Ako on ne zaboravi na ovu silu blagodati, koja mu je darovana, darovi u emu se umno avaju i on se udostojava da zadobije ono xto je Bog obe ao da mu daruje: jer hri71ani verom i trpeem nasle uju obe aa Bo ija. A ako on zaboravi na blagodat i pomisli da sam svojom silom nosi breme ispitivaa i trpea, a ne silom blagodati Bo ije, onda gubi blagodat i ostaje obna en od e; i avo, nalaze i ga obna enim od bo anske blagodati, vodi ga kuda ho e i kako ho e i biva poslede gore od prvoga. Dakle, oni koji se po blagodati nazivaju vernima, potrebno je da se udostoje da dobiju i blagodat razuma, da zaista razumeju da trpee i blagoduxije u ima qini bo anska blagodat, i da prinose blagodaree Onome, Koji je blagoizvoleo da dejstvuje u vernima na takav naqin kako je sam On zasvedoqio: sila se moja u nemo i pokazuje (2.Kor. 12;9). U drugim podvizima onaj koji ih izvrxava (dejstvuju i) postaje pobednik, a u poodvizima vere i blagoqex a pobednik biva onaj koji strada i trpi do smrti. Koji pretrpi do kraja spasava se; ne onaj koji iznema e i ostaje na sredini ili na kraju podviga, nego onaj koji pretrpi do kraja. I nax Bog ne zove se Bogom praznoga bezdejstva i utehe, ve Bogom trpea i dugotrpea. On na delu proizvodi trpee i blagoduxije u onima koji Mu predaju sebe same, da bi oni odr ali divnu i novu pobedu, sliqnu onoj koju je odr ao Hristos Gospod. Bivxi raspet i okusivxi smrt, On je pobedio Svoje ubice i svet, i sada udeuje od Svoje pobedniqke sile i onima koji stradaju za ega, i kroz ih opet pobe uje one ubice i svet. Ovu tajnu treba da zna svaki hrix2
anin, da se ne bi pokazao uzalud veruju i u Hrista, kao ne uvedeni u tajnu hrix anstva. Jer ne samo svaki, nego Hristos sa svakim ponovo ulazi u raj, kada se (oni) naqine priqasnim Hristovoj bo anskoj blagodati i verom opet steknu ono xto su imali u poqetku i xto su izgubili neverovaem, ne poverovavxi reqima Bo ijim nego reqima zmije. Muke i trudovi svagda vode qoveka kroz ovaj ivot, po promislitenom ustrojeu qovekoubivog Boga, da inaqe on (qovek) ne bi opet izgubio ono xto je stekao trudom i mukom. Dobara, (koja su) sixla radi nas, odnosno blagodati Hristove duxa se duhovno udostojava svetim krxteem: jer qim se krsti, istovremeno se u oj izobra ava Hristos. Ali kako ve ina ne prepoznaje blagodat primenu na ovaj naqin, posebno oni koji su krxteni kao mala deca, onda malo po malo vremenom se u ima java promena i u jednima se sasvim ugasi Bo ija blagodat, a u drugima jox ostaje, premda ena mala iskra, koja po velikoj milosti Bo ijoj, nekada se opet razgori u ima verom, pastirskim poduqavaem i rukovodstvom. U onima koji se bivxi izobliqeni i nauqeni pokrenu (uzniknu) ka veri i nadi spasea blagodat se za kratko vreme opet razgara i daje osmatrae sebe u duhu. Zatim, ako ko tome pridoda s radox u i ruqicu (drxku) smirenouma i milostie (smirenouma zato xto takva milost nije od nas nego od Boga; milostie, zato xto zadobivxi milost, na kraju krajeva i sam je du an da bude milostiv), onda se u emu razgara veliki plamenm, koji osve uje jox i sve one koji ga se dotiqu - u Hristu Isusu, Gospodu naxem, Kome slava i mo u vekove. Amin.