354

Ratko Zelenika i Drago Pupovac*

UDK 65.01.012 Izvorni znanstveni rad

SUVREMENO PROMILJANJE OSNOVNIH FENOMENA LOGISTIKOGA SUSTAVA

Autori su elaborirali vanije logistike fenomene najvanijih logistikih podsustava: megalogistiku, globalnu logistiku, makro-mikro-metalogistiku, inter - i intralogistiku, servisnu logistiku, informacijsku logistiku, menadment logistiku, primarnu logistiku, sekundarnu logistiku, tercijarnu logistiku, kvartarnu logistiku, kvintarnu logistiku i logistiku odrivoga razvitka. Elaborirali su i poslovnu politiku logistikih tvrtki na osnovi analize njihovih pet potpolitika: kadrovske politike, trine politike (marketinga), proizvodne politike, financijske politike i razvojne politike.

Uvod Praenje procesa kretanja proizvoda, usluga i informacija, koji se odvijaju u smjeru tvrtki, unutar njih i od njih do njihovih krajnjih potroaa i korisnika, premda znaajno podruje gospodarskih djelatnosti i znaajan imbenik kreiranja trine politike gospodarskih subjekata, dugo je bilo zanemarivano, a fokus promiljanja o poveanju efikasnosti njihovoga poslovanja koncentriran je na podruje proizvodnje, odnosno tehnologija koje poveavaju efikasnost radne snage, utedu sirovina, poveanje proizvodnosti i sl. Takav pristup potjee otuda to su logistike aktivnosti dovoene u tradicionalnu vezu ne kao osnovne, ve kao neizravne ili pomone funkcije i zato to su logistike aktivnosti u glavnini bile fragmentirane na veliki broj sudionika, pa su separatni dijelovi logistikoga lanca biljeili relativno male trokove, a informacija o ukupnim trokovima logistikih aktivnosti nije ni postojala. Tako su logistiki procesi unatarnje i vanjske, prostorne i vremenske transformacije robe, sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda, zbog svoje sloenosti, osobito u pokuaju da se unutar logistikoga sustava ostvare optimalni

* R. Zelenika, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Rijeci. D. Pupovac, magistar znanosti, profesor eljezniko-tehnike kole u Moravicama. lanak primljen u urednitvu: 31. 01. 2001.

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

355

rezultati, dugo vremena za menadere ostali neistraeni tamni kontinent gospodarstva. Dalje, budui da je sasvim razumljivo da su brojne tvrtke zainteresirane da se nae naina za smanjivanje trokova, spoznaja o tome da su mogunosti za utede koje pruaju proizvodnja, odnosno tehnologija sve manje, a da logistiki izravni i neizravni trokovi u strukturi cijene kotanja suvremenih industrijskih proizvoda sudjeluju i s vie od 50% i da prema tome, logistike aktivnosti mogu biti znaajan imbenik kreiranja potranje, uputit e brojne tvrtke da teite za stjecanje konkurentskih prednosti prebace na podruje logistike. Zbog toga to logistiki sustav ostvaruje logistike zadatke od nabave inputa, priprave i izvoenja procesa proizvodnje, pa sve do opskrbljivanja outputa brojnim logistikim uslugama do trenutka njegova izdavanja finalnom potroau, pokuaji da se ostvare optimalne perfomance u logistikome sustavu ovise prije svega o razvijenosti instrumentarija planiranja, a osobito o uporabi suvremene raunalne tehnike i tehnologije. Zahvaljujui, upravo sve veim mogunostima modeliranja, a uz sve razvijeniju hardversku i softversku potporu, upravljanje logistikim sustavom kao cjelinom na osnovi totalnog sustavnoga pristupa sve vie postaje osnovicom poveanja efikasnosti, efektivnosti i fleksibilnosti poslovanja tvrtki, a time i glavne konkurentske prednosti. Tako su u posljednjem desetljeu XX. stoljea brojni aspekti primjene logistike dobili na znaenju, dajui logistikim sustavima specifinu teinu. Jedan od aspekata koji osobito dobiva na vanosti jest to da se logistika ne bavi samo problematikom nacionalnih i meunarodnih logistikih sustava, ve sve vie i problematikom globalizacije i globalnih logistikih sustava. Dalje, sve je oitija praksa outsourcinga u logistici, odnosno predaje pojedinih logistikih aktivnosti treim osobama (specijaliziranim mega- i nia-logistikim operatorima), da bi se oskudni financijski resursi i ljudski potencijali to uinkovitije usmjerili na iskoritavanje vlastitih konkurentskih prednosti, odnosno sposobnosti tvrtke. Na takav se nain znaenje outsourcinga proiruje na sve logistike aktivnosti (ulazne i izlazne), ali i na proizvodnju. Znaajne aspekte razvitka logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti ini i sve vee znaenje i razvitak povratne logistike i logistike odrivoga razvitka, kao specifinih logistika, koje predstavljaju uinkovit odgovor pred problemima dinamike ravnotee odrivoga razvitka. Iz takve problematike i problema istraivanja determinira se i predmet istraivanja: istraiti i odrediti relevantne znaajke logistikoga sustava openito, a posebno vanijih podsustava logistikoga sustava i poslovne politike logistikih subjekata, pa za svaki logistiki podsustav predloiti mjere njegove afirmacije, rasta i razvitka. Sukladno s time postavljena je radna hipoteza: Znanstveno zasnovanim spoznajama o glavnim obiljejima logistike openito, osobito o najvanijim podsustavima logistikoga sustava i poslovnoj politici logistikih subjekata, mogue

356

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

je izravno i bitno utjecati na afirmaciju, rast i razvitak glavnih logistikih podsustava, na njihovu efikasnost i na efektivnost u svim ljudskim aktivnostima. Rezultati istraivanja utjecali su na to da se cjelokupna tematika obradi u pet meusobno povezanih dijelova. Poslije uvoda, u drugom se dijelu (Glavna obiljeja logistike), nakon obrazloenja etimologije izraza logistika i pojmova logistika kao znanost i logistika kao aktivnost, analizira meuodnos logistike i distribucije; u treem dijelu (Podsustavi logistikoga sustava) koncizno su obrazloene glavne vrste logistike, odnosno razine logistikih sustava; u etvrtome dijelu (Poslovna politika logistikih subjekata), elaborira se poslovna politika logistikih subjekata analizom pet glavnih potpolitika; u posljednjem dijelu (Zakljuku) dana je sinteza rezultata istraivanja kojima je dokazivana i dokazana postavljena hipoteza.

Glavna obiljeja logistike Od brojnih obiljeja logistike elaboriraju se samo one najvanije: (1) etimologija izraza logistika, (2) logistika kao znanost i logistika kao aktivnost i (3) meuodnos logistike i distribucije.

Etimologija izraza logistika O izvoru, odnosno o korijenu pojma logistika u znanstvenoj i strunoj literaturi postoje razliita stajalita. Ta su stajalita u osnovi ispravna, zbog mogunosti segmentiranja logistike kao vieznanoga pojma. Prva poznata uporaba pojma logistike datira iz godine 1670., a zabiljeena je u vojnim dokumentima Ludwiga XIV., pa ne zauuuje injenica da prva definicija logistike potjee od baruna Antoinea Henryja de Jacominija, koji je u svojoj knjizi O ratnom umijeu, logistiku definirao kao praktinu vjetinu pomaka snaga - osim borbe, sve ili gotovo sve u podruju vojnih aktivnosti. Sukladno s time, pretpostavlja se da je rije logistique izvedena iz doasnikog ina Marechal des Logis, zadaa kojega je bila planirati sve administrativne poslove vezane uz pomak snaga u francuskoj vojsci u XVII. stoljeu. Jednako se tako tvrdi da je pojam logistika nastao od francuske rijei loger, koja znai stanovati, noiti pod vedrim nebom, smjestiti se, ukonaiti se, nastaniti se. Premda nastala u vojsci, radi rjeavanja, prouavanja i kreiranja planova za pokretanje trupa i radi njihove opskrbe iz pozadine, napravila je snaan prodor u sve gospodarske djelatnosti zbog proirenja trita, tendencija pada racionalizacijskih mogunosti u proizvodnji, elje za diferenciranjem servisima isporuke (), da bi rjeavala i odstranjivala sve ono to stoji na putu looj i skupoj proizvodnji i distribuciji proizvoda i usluga. Takvu tvrdnju potkrjepljuje i pojanjenje rijei logistics u Cambridge International Dictionary

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

357

of English [1, 837], pozorno organiziranje kompliciranih vojnih i poslovnih aktivnosti tako da se odvijaju uinkovito i efektivno. Na svretku XIX. stoljea izraz logistika preselio se i u Sjedinjene Amerike Drave, pa se u njihovoj vojnikoj literaturi rabi u znaenju vojnikih slubi pozadine, odnosno znanosti o pozadinskoj vojnikoj slubi, tj. transportu i opskrbljivanju, da bi se u drugoj polovini XX. stoljea vratio kao znanost o upravljanju. Logistika se kao znanost i kao aktivnost veoma brzo razvijala i afirmirala u civilnom, odnosno u gospodarstvenom sektoru, i to u mnogo irem i suptilnijem znaenju, posebno kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanost koja se izuava i primjenjuje u gotovo svim ljudskim aktivnostima. Ako se suvremeno pristupi etimologiji izraza logistika, ispravnije, a moglo bi se ustvrditi i znanstveno je zasnovanije, korijene pojma potraiti u grkim rijeima logos u znaenju znanosti o principima i oblicima pravilnoga miljenja i prosuivanja () i logistikos u znaenju vjetine, iskustva i znanja u ouvanju, procjeni, prosudbi svih relevantnih elemenata u prostoru i vremenu potrebnih za optimalno rjeavanje stratekih i taktikih zadataka u svim podrujima ljudskih aktivnosti.

Logistika kao znanost i kao aktivnost U poetnim stadijima razvitka logistike kao aktivnosti (i kao znanosti) dominirali su vjetina i iskustvo (tj. empirija), koji su u kasnijim stadijima svoje dominantno mjesto prepustili znanosti, znanstvenim spoznajama, znanstvenim injenicama, zakonima, zakonitostima, teorijama. Tako logistike znanosti prethode logistikim aktivnostima i u interakcijskoj sprezi omoguuju optimalna rjeenja teorijskih i praktinih zadataka u svim podrujima ljudskih aktivnosti, sa ciljem da se uz minimalne uloene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi kupaca, korisnika, potroaa (), na osnovi nuenja tritu optimalne solucije rjeavanja trinih zahtjeva u obliku konkretnih i primjerenih logistikih usluga. Imajui na umu brojne definicije pojma logistike i injenicu da se u njima ne razlikuju logistika kao znanost i logistika kao aktivnost, u nastavku se sustavno i saeto navode definicije tih pojmova (Zelenika, 1998., str. 57-71). Logistika kao aktivnost oznauje skup planiranih, koordiniranih, reguliralinih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji) kojima se funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomini procesi svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, ivih ivotinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija () u sigurne brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logistike procese, tokove i protoke materijala (), kapitala, znanja, informacija () od

358

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

poiljatelja (tj. toke isporuke: sirovinske baze, (polu)proizvoaa, skladita, terminala, prodavatelja, izvoznika) do primatelja (tj. toke primitka: (polu)proizvoaa, skladita, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potroaa). Sve to sa svrhom da se uz minimalne uloene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi trita (tj, kupca, korisnika, potroaa) na osnovi nuenja tritu optimalne solucije rjeavanja trinih zahtjeva u obliku konkretnih i primjerenih logistikih aktivnosti (proizvodnje, prerade, obrade, dorade, odravanja, pakiranja, signiranja, slaganja, sortiranja, vaganja, mjerenja, ukrcaja (utovara), iskrcaja (istovara), prekrcaja (pretovara), tramakanja, skladitenja, punjenja i pranjenja kontejnera i prijevoznih sredstava, transporta (prijevoza), fumigacije, deratizacije, dezinsekcije, pedicije, agencije, osiguranja, carinjenja, kupoprodaje, distribucije, marketinga, menadmenta, kalkulacije, financiranje, kotrolinga (), praenja izvravanja odreenih aktivnosti, pravnoekonomskog reguliranja odnosa izmeu brojnih sudionika u logistikim procesima (). Od sadraja i znaenja logistike kao aktivnosti potrebno je razlikovati znaenje pojma logistike kao znanosti, jer je logistika kao znanost najvanija osnova za logistiku kao aktivnost. Logistika kao znanost skup je interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izuavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i sloenih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomine procese svladavanja prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda, repromaterijala, ivih ivotinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija () u sigurne, brze i racionalne (tj. optimalne) jedinstvene logistike procese, tokove i protoke materijala (), kapitala, znanja, informacija () od toke isporuke do toke primitka, ali sa ciljem da se uz minimalne uloene resurse i potencijale (proizvodne, ljudske, financijske) maksimalno zadovolje zahtjevi trita (tj. kupaca robe, korisnika usluga, potroaa) na osnovi nuenja tritu efikasnije i efektivnije, primjerenije i optimalnije solucije rjeavanja trinih zahtjeva u obliku konkretnih i primjerenih logistikih usluga unutar konkretnih i postojeih logistikih sustava.

Meuodnos logistike i distribucije Svi su poslovni pothvati (biznisi) primorani osmisliti naine na koje e svoje proizvode ili usluge isporuiti potencijalnim i stvarnim korisnicima i potroaima. Budui se veina njih ne moe svoje proizvode ili usluge prodavati direktno, ve to mora uiniti uz pomo posrednika, javlja se sve vea potreba za prouavanjem trinih posrednika, konkretno trinih ili distribucijskih kanala. Rije kanal (lat.

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

359

canalis - cijev, lijeb, put, tok, sredstvo, nain veza) sa stajalita trine politike moe se definirati kao put kojim prolaze proizvodi od mjesta proizvodnje do mjesta prodaje i/ili potronje. Osnovno znaenje distribucije proizilazi iz injenice da se bez nje, ak ni superiorni proizvodi i usluge, ne mogu na tritu razmijeniti u znaajnijem opsegu. Dalje je oito da glavnina autora iz podruja trine politike u svojim radovima o distribuciji uglavnom razmatra kanale distribucije kao institucije koja sudjeluje na putu kojim se kreu proizvodi i usluge od proizvoaa do potroaa, apstrahirajui ili zanemarujui znaenje funkcija i tokova u razmatranju kanala distribucije. Funkcije kanala distribucije najee obuhvaaju znaajne poslove i aktivnosti, kao to su primjerice: pregovori, narudbe, plaanje, sortiranje, transportiranje, skladitenje, oznaivanje (EAN cod i sl.), financiranje, promidba, preuzimanje rizika, prodaja (). Kada se distribucija promatra i izuava cjelovito, odnosno interdisciplinarno i/ili multidisciplinarno u najirem smislu rijei, ona obuhvaa sveukupne tokove materijala () i sve pripadajue tokove informacija o ulazu, prolazu i izlazu iz jedinstvenoga sustava, a fizika se distribucija odnosi na fizike tokove sirovina, materijala i proizvoda, pa se ponekada tako shvaena distribucija poistovjeuje s pojmom logistike openito. Prema tome, logistika kao znanost i kao aktivnost ima mnogo ire znaenje nego distribucija robe ili usluga. To zapravo znai da je distribucija roba ili usluga samo vaan segment univerzalne logistike ili samo jedna vrsta logistike: logistika distribucije ili distribucijska logistika. No, unato tome se podruje fizike distribucije (vanjske logistike) dugo vremena u domaoj i stranoj literaturi poistovjeivalo s pojmom logistike, a u ezdesetim i u sedamdesetim godinama XX. stoljea dobiva sve vee znaenje zbog toga, to se spremnost za isporuku, promptna isporuka, efikasna i tona obrada narudbi, sve vie javljaju kao sastavnice servisa isporuke kojima se mogu efikasno osvojiti i zadrati kupci. Osim toga, zato to je informacija o ukupnim trokovima fizike distribucije postala dostupna, aktivnosti fizike distribucije postaju sve vie podrujem traenja konkurentskih prednosti. Naime, u razvijenim zemljama slobodnih trinih gospodarstava glavne imbenike ukupnih trokova fizike distribucije ine trokovi manipuliranja i transporta (35%), dranja zaliha (24%), skladitenja (21%) i administrativni trokovi (20%). Osamdesete godine XX. stoljea karakterizira pokuaj da se sustavnim pristupom obuhvate sve logistike aktivnosti, odnosno da se mjesto (place), kao jednako vana varijabla trinoga spleta sagleda sa svih motrita. Takav je pristup omoguio obuhvaanje svih imbenika upravljanja materijalima (unutarnje logistike) i svih imbenika fizike distribucije (vanjske logistike) u cjelovit sustav menadment logistike (slika 1.).

360

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

Slika 1.

MEUODNOS UPRAVLJANJA MATERIJALOM, FIZIKOM DISTRIBUCIJOM I LOGISTIKOM

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

361

Na osnovi aktivnosti menadment logistike koje su zorno i pojednostavnjeno predstavljene na slici 1., vidi se da, pored upravljanja kretanjem materijala, menadment logistika obuhvaa i upravljanje tokovima u sustavima informacija, planiranja i odluivanja. Tako, primjerice, prognoze o kretanju ponude predstavljaju znaajnu informaciju i relevantan imbenik za planiranje u sustavu logistike i nain obradbe narudbi, planiranja proizvodnje ili kontrolu kvalitete proizvoda, proizvodnih procesa (). Logistiki operatori kao proizvoai logistikih usluga koordiniraju, organiziraju i/ili izvravaju sve aktivnosti u logistikim procesima, odnosno u logistikim aktivnostima.

Podsustavi logistikoga sustava Sloeni dinamiki i stohastiki logistiki sustav ine ovi najvaniji podsustavi (slika 2.): (1) megalogistika, (2) globalna logistika, (3) makro - mikro - metalogistika, (4) inter i intralogistika, (5) servisna logistika, (6) informacijska logistika, (7) menadment logistika, (8) primarna logistika, (9) sekundarna logistika, (10) tercijarna logistika, (11) kvartarna logistika, (12) kvintarna logistika, (13) logistika odrivoga razvoja.

362
Slika 2.

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

PODSUSTAVI LOGISTIKOGA SUSTAVA

Megalogistika Osvrui se na razvitak logistike, moe se uoiti tendencija njezine sve ire primjene u brojnim profitinim i neprofitnim tvrtkama i sukladno s time u brojnim gospodarskim i negospodarskim djelatnostima. Takva je tendencija praena okrupnjivanjem logistikih tvrtki i njihovim prerastanjem u megalogistike operatore,

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

363

koji svoju logistiku djelatnost obavljaju na sve irem logistikom tritu regionalnih i/ili ekonomskih integracija nastalih udruivanjem brojnih regija i/ili zemalja, ili na cijelom kontinentu, na planetu zemlji, ali i izmeu planeta sunevoga sustava. Prema tome, neprijeporno je da se megalogistika u uemu smislu odnosi na svjetske logistike fenomene, na logistike fenomene odreenog kontinenta (npr. Europe), na logistike fenomene velike ekonomske integracije (npr., Europske unije), na logistike fenomene neke velike i razvijene drave (npr., SAD) U ireme smislu megalogistiku ine svjetski, odnosno planetarni logistiki fenomeni koji nastaju, razvijaju se, mijenjaju se, usavravaju, transformiraju () na prostorima odreenog planeta, primjerice logistiki fenomeni planeta Zemlje. Tako shvaena, megalogistika po prostornoj i vremenskoj dimenziji logistikih fenomena moe se izjedaniiti s globalnom logistikom koju ine sve globalni logistiki fenomeni na planetu Zemlja (). Megalogistiku u najiremu smislu ine logistiki fenomeni koji nastaju ili e nastati, koji postoje ili e postati izmeu planeta sunevoga sustava, primjerice izmeu Zemlje i Mjeseca, Zemlje i Marsa, ili izmeu vie planeta. Tako shvaena megalogistika moe se po prostornoj i vremenskoj dimenziji logistikih fenomena nazvati i svemirskom logistikom (). Takav je pristup megalogistici doveo do multipliciranja logistikih umijea i resursa potrebitih da se logistike usluge prue na najudaljenijim tritima i najudaljenijim kupcima, odnosno da im se omogui raspolaganje traenom koliinom proizvoda i usluga, na pravome mjestu i u pravo vrijeme, po za njih prihvatljivim cijenama. Unato tome, ili moda upravo zahvaljujui tome, megalogistika raspolae i mogunostima za uporabu mjera poticanja ili spreavanja, da bi se potaknulo eljeno reagiranje onih koji koe logistike procese i/ili postavljaju barijere za njihovo efikasno i efektivno odvijanje. Prema tome se zadaa megalogistike ogleda i u optimiziranju logistikih aktivnosti i tokova unutar megalogistikih sustava, pa na takav nain pridonosi poveanju efikasnosti i efektivnosti megalogistikog sustava kao cjeline. Takvo je sustavno promiljanje bitna odrednica suvremenog megalogistikoga menadmenta, jer je jedan od glavnih imbenika logistikih trokova - transport - sve skuplji, a o tomu svjedoe i nanovija kolebanja cijene nafte na svjetskome tritu, uz to su cestovni, pomorski i zrani promet sve optereeniji. Slijedom toga, megalogistiku bi bilo mogue definirati kao strateki konzistentan i koordiniran skup primjerenih logistikih aktivnosti i kao najvei skup logistikih znanja, zakonitosti, zakona, teorija () koji se odnose na logistike fenomene velikih planetarnih i meuplanetarnih prostornih i vremenskih dimenzija.

364
Globalna logistika

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

Proces globalizacije koji se odvija u svijetu namee potrebu da se pod utjecajem razvitka svjetskoga gospodarstva i drutva, uklanjanja trgovinskih barijera i barijera za kretanje ljudi, robe, usluga, znanja i kapitala, i pod utjecajem jaanja meunarodne, svjetske konkurencije, tehnologije, irenja mogunosti i poveanja pojedinih trita na mnogo iroj razini od nacionalne, definira i globalna logistika, zadaa koje je omoguiti tvrtkama kombiniranje domaih i meunarodnih logistikih aktivnosti tako da omogui efikasno i efektivno odvijanje logistikih usluga unutar globalnog logistikoga sustava. Globalna logistika kao znanost i kao aktivnost dobiva osobito na znaenju zbog poveanja udjela fiksnih trokova u ukupnim trokovima, zbog naputanja strategija koje su se zasnivale na varijabilnim trokovima, a i zbog oslanjanja na maksimiranje marginalnoga doprinosa fiksnih trokova na osnovi prostorne dimenzije prodaje. Naime, samo prije sto godina bilo je sve to je proizvedeno i utroeno u krugu ne irem od 75 km od mjesta proizvodnje, da bi danas intenzitet vanjskotrgovinske razmjene bio jedan od osnova razvitka narodnih gospodarstava. Takav zakljuak potvruje podatak da je ostvarenje x jedinica bruto domaeg proizvoda u glavnini narodnih gospodarstava gotovo 50% ovisno o obujmu vanjskotrgovinske razmjene. Tako se dolazi na prvi pogled do veoma kontroverznog zakljuka, po kojem su, to je otvorenost globalnih trita vea, a konkurencija jaa i brojnija, meukompanijske relacije u razvijanju poslovnih i logistikih aktivnosti u najirem smislu intenzivnije, a efikasnost i/ili efektivnost samostalnoga poslovanja bilo koje i bilo kakve tvrtke svedene su na najmanju moguu mjeru. Tako se, kocept globalne logistike moe shvatiti kao proces fokusiranja logistikih umijea, resursa i potencijala na mogunosti koje nudi globalno trite, na osnovi kombiniranja nacionalnih i meunarodnih logistikih aktivnosti, normizacije (ISO) i poslovanja iz baza u konkretnim zemljama, zadovoljenjem potreba i zahtjeva svakog konkretnoga ili pojedinanoga trita, uz potovanje naela efikasnosti i efektivnosti, ali bez obveze da svaka globalna logistika tvrtka bude nazona na svakom tritu svijeta. Naime, svaki mega- ili nia-logistiki operator koji se fokusira na pruanje vrijednosti logistikih usluga svojim korisnicima i na postizanje konkurentske prednosti sukladno s meunarodnim normama, ini glavni korak prema pravcu transformiranja u globalnu logistiku tvrtku. Slijedom toga, globalna se logistika moe definirati kao sloen, dinamiki i stohastiki sustav logistikih fenomena, oznaujui skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih globalnih logistikih aktivnosti, koje osiguravaju istodobno i sinergijsko ostvarivanje stratekih ciljeva i zadataka, i u okviru pojedinih logistikih podsustava, i u okviru globalnog logistikoga sustava, tj. planeta Zemlja. A to uz kontinuirano razvijanje i odravanje globalnog strategijskoga okvira, na osnovi normizacije i adaptibilnosti, ispunjavajui osnovna naela efikasnosti i efektivnosti,

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

365

ali sa ciljem da se kombiniranjem resursa i potencijala razliitih logistikih podsustava maksimalno zadovolje zahtjevi svakog pojedinog i ukupnog globalnoga trita.

Makro-mikro-metalogistika Makrologistika kao znanost i makrologistika kao aktivnost mnogo je ui pojam od megalogistike i globalne logistike. Makrologistiki sustav ine dva ili vie mikrologistika sustava, a u pravilu se odnose na logistike fenomene nacionalnog gospodarstva, primjerice, na logistike fenomene robnoga prometa Republike Hrvatske (). U skladu s time makrologistika je usmjerena na prilagoivanje robnih i inih tokova, strukturi i znaajkama krajnjih korisnika robe i usluga unutar narodnoga gospodarstva, pa obuhvaa logistike fenomene funkcionalnih granskih logistika, kao npr. proizvodne logistike, trgovinske logistike, prometne logistike, pediterske logistike, skladine logistike, osiguravateljne logistike (). Premda makrologistiki sustavi mogu biti i vienacionalni, odnosno meunarodni (), makrologistika se bavi i promatranjem utjecaja gospodarske, prometne, transportne, urbanistike () politike drave u odnosu na efikasnost i efektivnost logistikih tvrtki, odnosno na efikasnost funkcioniranja makrologistikoga sustava. S mikroaspekta logistika se moe promatrati i kao jedna od poslovnih (pod)funkcija unutar tvrtki, a odnosi se na logistike fenomene kojima se ele ostvariti ciljevi tvrtki za efikasno i efektivno obavljanje logistikih aktivnosti, i to poevi od nabave inputa, preko priprave i izvoenja procesa proizvodnje, pa sve do opskrbljivanja outputa brojnim logistikim uslugama do trenutka njihova izdavanja finalnom potroau. Iz toga proizlazi da se, moe govoriti o logistici proizvodnje, logistici nabave, logistici distribucije, marketinkoj logistici (), odnosno sa stajalita djelatnosti tvrtki o logistici trgovine, industrijskoj logistici, ili o uslunoj logistici. Metalogistika i kao znanost i kao aktivnost zauzima mjesto na sredini izmeu markologistike i mikrologistike, a oznauje interorganizacijske sustave, koji nadilaze pravne i organizacijske granice pojedinih sudionika (tj. organizacija, institucija ). Metalogistika u kojoj se prefiks meta moe shvatiti kao u i metafizici, a znai iznad, kritiki, moe se definirati i kao znanost i kao aktivnost koja stavlja naglasak na partnerstvo izmeu tvrtki i na podjelu odgovornosti, ime se pred logistike menadere postavljaju zahtjevi za preispitivanjem postojeega naina organiziranja logistikih aktivnosti, a naglasak se stavlja na razvijanje dugoronih odnosa s kupcima, s dobavljaima, s posrednicima, s transportnim i sa skladinim tvrtkama, ali i sa drugim logistikim tvrtkama koje imaju ili mogu imati znaajniji utjecaj na poveanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja tvrtke. Tako metalogistika proiruje svoj interes na ukljuivanje svih relevantnih tvrtki u logistiki proces sa svrhom da krajnji potroa dobije pravi proizvod, u pravo vri-

366

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

jeme, uz najnie trokove, u oekivanome stanju i u traenoj koliini. Na osnovi toga je, metalogistika kao znanost i kao aktivnost kreirala glavne prepostavke za nastajanje i za uinkovito upravljanje logistikim opskrbnim lancima, zadatak kojih je osigurati planiranjem, analiziranjem i kontrolom glavnih tokova u logistikome lancu (proizvoda, informacija i novca) prave inpute (sirovine, poluproizvode, opremu), njihovo efikasno pretvaranje u finalne proizvode i njihovu distribuciju do krajnjih korisnika i potroaa uz brojne popratne usluge koje osiguravaju dodatnu vrijednost proizvodima, uz istodobno ostvarivanje primjerene dobiti.

Inter i intralogistika Kada je rije o nainima, odnosno o koncepcijama logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti, potrebno je istaknuti injenicu da se u njezinim okvirima esto odvijaju usporedne tendencije u razvijanju logistikih veza i odnosa. Naime, rije je o dva tipa odnosa, i to o: (a) interkompanijskim odnosima u razvijanju logistikih aktivnosti (inter-firm logistics relations) i (b) intrakompanijskim odnosima u razvijanju logistikih aktivnosti (intra-firm logistics relations). Interkompanijski odnosi u razvijanju logistikih aktivnosti unutar logistikoga sustava i logistikih podsustava logistiki su fenomeni relativno novijega datuma s naglaenim razvojnim znaajkama. No, upravljanje interlogistikim aktivnostima veoma je zahtjevno, jer je veoma teko pronai optimalnu strategiju za sve sudionike u interlogistikim mreama, a i zbog toga to se poloaj pojedinih sudionika u interlogistikim mreama moe u kratkom roku promijeniti, kao posljedica pokuaja tvrtki da u kratkome roku odgovore na nove zahtjeve korisnika i potroaa. Osim toga, pojedine tvrtke mogu razvijati vie interlogistikih odnosa, ime se dodatno moe zamagliti cilj koji bi openito gledano unutar jedne interlogistike mree morao biti zajedniki konkurentski nastup za osiguranje superiornog proizvoda uz najnie logistike trokove, uz brojne i superiorne popratne logistike usluge koje se isporuuju konanim potroaima. Razvitak interlogistike kao znanosti i interlogistike kao aktivnosti afirmira se osobito zbog svuda postojeih procesa internacionalizacije poslovanja, zbog intenziviranja konkurencije, zbog razvitka transportne infrastrukture i suprastrukture, zbog razvitka telekomunikacijskih veza, razvitka stratekih saveza, a iz toga proizlazi i zbog sveukupne globalizacije poslovanja. Intralogistika kao znanost i intralogistika kao aktivnost zasniva se na razvijanju logistikih procesa i logistikih fenomena vanih za efikasno i efektivno obavljanje inter- i intrazadataka pojedinih poslovnih funkcija, a to ima posljedice na ukupnu, posebno na trinu strategiju i politiku poslovnih pothvata. No, budui da je podruje intralogistike, u glavnini, strogo omeeno, logistiki se fenomeni kojima se bavi

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

367

mogu svrstati u kategoriju fenomena koji se oslanjaju na vlastite interne resurse, potencijale i sposobnosti. Intralogistika svojom usredotoenou na tokove materijala, energije, novca, informacija i ljudi unutar tvrtke, na osnovi integracije i podoptimizacije unutarnjih logistikih podsustava i drugih podsustava, odnosno poslovnih funkcija tvrtke, pridonosi optimizaciji poslovanja tvrtke, odnosno poveanju efikasnosti i efektivnosti njezina poslovanja. Intralogistika je kao koncepcija u svojoj biti orijentirana na dinamiku i na ciljeve tvrtke kao cjeline, pa sustavnim pristupom pridonosi ostvarenju sinergijskih djelovnja razliitih poslovnih funkcija uz istodobno smanjenje ukupnih trokova i efikasno upravljanje konfliktima i intraorganizacijskim promjenama.

Servisna logistika Servisna logistika kao znanost i servisna logistika kao aktivnost moe se definirati kao sustav logistikih fenomena kojima je osnovno znaenje dizajniranje servisnih aktivnosti na naelima efikasnosti i efektivnosti, oznaujui skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logistikih aktivnosti, koje osiguravaju pruanje obeane kvalitete krajnjim korisnicima (jamstava, otklanjanja kvarova, zamjena dijelova i dr. postprodajnih aktivnosti), integriranjem potroaevog probitka i oskudnih resursa, radi maksimiziranja dobiti i potraaeva probitka u doguronom razdoblju. Servisna logistika ima opredjeljujue znaenje, osobito za poslovanje tvrtki iz raunalne industrije i industrije uredske opreme, ali i tvrtki koje se bave pruanjem usluga (posredstvom globalnih i regionalnih acount menadera), proizvodnih tvrtki koje moraju osigurati priuvne dijelove, ali svoje posebno znaenje ima u industriji visokovrijednih, snanih motora (primjerice, u zrakoplovnoj industriji), gdje se 90% dobiti tvrtki ostvaruje servisiranjem i zamjenom dijelova (Urban, Hauser, 1993., str. 377.).

Informacijska logistika Informacijska logistika moe se definirati kao sustav logistikih fenomena, oznaujui skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logistikih aktivnosti, koje osiguravaju sustavno i efikasno prikupljanje brojnih primarnih i sekundarnih podataka, pospjeuju njihovu obradu, uporabu i razmjenu sa drugim aktivnim sudionicima u logistikome lancu, potiui tvrtke da se efikasno koriste potencijalima suvremene raunalne i telekomunikacijske tehnologije, tehnologije marketing informacijskoga sustava (E-mail, Viewdata, Teletext, Telefaks, VSF), podravajui razvitak i efikasnu primjenu sustava internog raunovodstva, odnosno sustava marketing izvjeivanja, sustava istraivanja trita i usmjerivanjem toka informacija

368

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

prema onima koji odluuju o izgradnji sustava za podrku u odluivanju (Decision Support System) logistikih menadera i drugih razina menadmenta. Tako je, primjerice, tvrtka TNT (Thomas Nationwide Transport), inae jedna od najveih tvrtki za prijevoz malih poiljki na svjetskom tritu, razvila vlastiti raunalni sustav Global Link, koji slui za praenje putovanja poiljke bilo gdje na svijetu, pa TNT-u omoguuje davanje obavijesti korisnicima o tome gdje se poiljka nalazi u odreenome trenutku i koliko je vremena jo potrebno da stigne na odredite.

Menadment logistika Menament logistika moe se definirati kao sustav logistikih fenomena, oznaujui skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logistikih aktivnosti, koje osiguravaju razvitak efikasnoga sustava menadmenta tvrtke na osnovi koordinacije i kotrole zemljopisno disperziranih menadment aktivnosti, poveavajui efikasnost odluka menadmenta na svim razinama, istodobno osiguravajui potrebnu fleksibilnost u prilagoivanja trinim uvjetima i promjenama u globalnome okruenju. Menadment logistika uz o mora olakati stjecanje potrebnih menaderskih znanja i transfer strunih umijea, ideja i iskustava izmeu razliitih zemljopisnih podruja ili iz jedne faze lanca vrijednosti u drugu, istodobno razvijajui odgovarajue oblike organizacije, upravljanja, rukovoenja i instrumentarije koji omoguuju potrebne horizontalne i vertikalne veze unutar tvrtke. Takav je pristup je potreban zato to je menadment globalno disperziranim logistikim sustavima izuzetno sloen i skup, pa moe izazvati ozbiljne probleme vezane uz koordiniranost logistikih aktivnosti. Primarna logistika Primarna logistika kao znanost i primarna logistika kao aktivnost oznauje koordiniran, konzistentan i kontrolirani skup logistikih aktivnosti, zatdatak kojih je pospjeivati efikasnost onih aktivnosti predmet rada kojih je na zemlji ili pod zemljom, tj. odnosi se na ekstraktivne grane proizvodnje (poljoprivredu, umarstvo, ribarstvo, rudarstvo i vaenje). Primarna logistika mora biti u funkciji povezivanja svih sudionika koji su ukljueni u proces proizvodnje primarnih proizvoda, odnosno svih izravnih i neizravnih sudionika, koji su vie ili manje ukljueni u proizvodnju i profiliranje outputa primarnoga sektora. Na neizravan nain, kao dobavljai odreenih inputa za potrebe primarnoga sektora ukljueni su znanstveni instituti, poljoprivredni i agroekonomski fakulteti, sjemenske tvrtke, kemijske tvrtke, proizvoai transportne mehanizacije, proizvoai sustava za navodnjavanje, protugradnu obranu, transportne i skladine tvrtke, tvrtke iz preraivake industrije, trgovinske tvrtke (). Izravne sudionike ini mrea poslovnih pothvata i pojedinaca, hetoregenih po veliini, vrsti i strukturi proizvodnje.

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

369

Tako se glavni zadatak primarne logistike ogleda u efikasnom povezivanju izravnih i neizravnih sudionika u proizvodnji primarnoga sektora, osiguravajui to efikasniju uporabu inputa u primarnome sektoru, poveanje efikasnosti proizvodnje primarnoga sektora i distribucije primarnih proizvoda (itarica i drugih usjeva, voa i povra, sjemenja, sadnica, vina, stone hrane, ivih ivotinja, morske ribe, rakova, mekuaca i drugih morskih ivotinja, ugljena, kamena, nafte, drva, rude, pijeska, soli i sl.), stvarajui i razvijajui svjetsko trite za proizvode primarnoga sektora, omoguujui i podupirui na takav nain njihovu masovnu proizvodnju i industrijsku preradu.

Sekundarna logistika Sekundarna logistika kao znanost i sekundarna logistika kao aktivnost oznauje koordiniran, konzistentan i kontolirani skup logistikih aktivnosti zadatak kojih je pospjeivati efikasnost aktivnosti preraivake djelatnosti (preraivake industrije, opskrbe elektrinom energijom, plinom i vodom, graditeljstvo), fokusirajui se na logistike fenomene lokacije pojedinih grana preraivake industrije, sirovina, radne snage, transporta, veliinu proizvodnih kapaciteta, opskrbu vodom i energijom, (...). Osim toga, trendovi koji postoje u preraivakoj industriji, a vezani uz razvijanje vlastitih logistikih sustava, ukljuujui, primjerice, zalihe sirovina, usporednu nabavu i proizvodnju, posljedice nedostatka materijala, sirovina i poluproizvoda slabe kvalitete, neispravnih poluproizvoda, JIT sustavi (), dovode do sve veeg znaenja sekundarne logistike, pa logistike usluge postaju kljuni imbenik poveanja efikasnosti i efektivnosti poslovnih djelatnosti sekundarnoga sektora.

Tercijarna logistika Tercijarna logistika kao znanost i tercijarna logistika kao aktivnost oznauje koordiniran, konzistentan i kontolirani skup logistikih aktivnosti zadatak kojih je pospjeivati efikasnost aktivnosti djelatnosti tercijarnoga sektora, odnosno onih djelatnosti koje se bave pruanjem tzv. klasinih ili tradicionalnih gospodarskih usluga (trgovina na veliko i malo, hoteli i restorani, prijevoz, pedicija, skladitenje i veze), a koje su izravno vezane uz privreivanje, odnosno koje omoguuju i olakavaju podjelu rada. Glavni je zadatak tercijarne logistike kreirati i isporuivati kvalitetu ivljenja, ime se poveava blagostanje pojedinaca tako da ih tercijarna logistika meusobno povezuje i ini im dostupnim mnoge materijalne, duhovne i kulturne vrijednosti.

370

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

Kvartarna logistika Kvartarna logistika kao znanost i kvartarna logistika kao aktivnost oznauje koordiniran, konzistentan i kontolirani skup logistikih aktivnosti zadatak kojih je poveavati efikasnost djelatnosti koje proizvode znanje ili koje razvijaju kvalitetu ljudskih imbenika (obrazovanje, zdravstvena zatita i socijalna skrb i ostale drutvene, socijalne i osobne uslune djelatnosti). Zadatak kvartarne logistike, konkretno logistikih usluga koje prua, istie znaenje kreiranja to efikasnijih i efektivnijih logistikih usluga sa ciljem da se to uinkovitije promijene, oplemene i unaprijede primatelji usluga, i to duhovno, kulturno, zdravstveno, intelektualno, sigurnosno (). Tako promatrana kvartarna logistika glavni je imbenik drutvene infrastrukture u podupiranju i u skladu s time u poveavanju efikasnosti i efektivnosti rada kvartarnih djelatnosti, ali i cjelokupnoga ljudskog potencijala narodnog gospodarstva, na osnovi povezivanja razliitih ljudi i socijalnih skupina, poveavajui mobilnost i mogunost komuniciranja prema potrebama svakog pojedinca i cjelokupne drutvene zajednice.

Kvintarna logistika Kvintarna logistika kao znanost i kvintarna logistika kao aktivnost oznauje koordiniran, konzistentan i kontolirani skup logistikih aktivnosti zadatak kojih je pospjeivati efikasnost aktivnosti poslovnih usluga i poslova dravne uprave. Na takav nain kvintarna logistika sudjeluju u stvaranju neopipljivih roba, pri emu je najznaajnija informacija. Razvitak logistike nije se ograniio samo na djelatnosti primarnog i sekundarnog sektora i klasinih usluga tercijarnoga sektora, ve se proirio na sve uslune djelatnosti. Brojne djelatnosti kvintarnog sektora sastavni su dio logistike infrastrukture, kao to su banke, osiguravajue tvrtke i druge financijske tvrtke, promidbene agencije, agencije koje se bave istraivanjem trita, raunovodstvene tvrtke, rent a car tvrtke (). Iz toga proizlazi da je glavni zadatak kvintarne logistike u podruju poslovnih usluga efikasnije koritenje financijskih i ljudskih potencijala, sve ee po naelu outsourcinga, pa se brojne tvrtke iz kvintarnoga sektora odluuju na osnivanje filijala ili se meusobno povezuju u odgovarajue mree s tvrtkama iz brojnih drava, da bi uvijek bile pripravne pruati svoje usluge diljem svijeta. Kao primjer mogu posluiti rent a car tvrtke, kao to su Avis i Hertz, koje za svoju ciljnu skupinu imaju poslovne ljude koji putuju i oekuju uslugu odgovarajue kvalitete ma gdje bili. Osnovni je zadatak kvintarne logistike u podruju poslova dravne uprave poveanje efikasnosti rada dravnih institucija i tijela i njihova to vea prohodnost.

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

371

Logistika odrivoga razvitka Prekomjerno iskoritavanje prirodnih resursa, uz sve vee trokove njihove eksploatacije, i potreba da se sprijei dalje zagaivanje okolia i degradacija pojedinih prostora, uz stalno postojeu tendenciju razvijenih zemalja za kontrolom brzine rasta i razvitka gospodarskih aktivnosti, dovela je u osamdesetim godinama XX. stoljea do pojave koncepta odrivoga razvitka. Pod pojmom odrivoga razvitka (sustainable development) razumije se tenja za odgovarajuim primjerom ogranienih resursa, na naelima ekonomske efikasnosti i na obnovljivoj sposobnosti ekosustava i njegova kapaciteta, odraavajui dinamiku ravnoteu odnosa priroda-ovjek-drutvo-tehnologija [4,981 ]. Na osnovi toga moe se logistika odrivoga razvitka kao znanost i logistika odrivoga razvitka kao aktivnost definirati kao sustav logistikih fenomena. Ona oznauje skup koordiniranih, integriranih i kontroliranih logistikih aktivnosti, koje osiguravaju istodobno i sinergijsko ostvarivanje gospodarskih i ekolokih ciljeva u skladu sa zahtjevima envirnomentalistikog pokreta, sa sve stroijim ekolokim zakonima i sa zakonima za zatitu potroaa i s poveanim zahtjevima s trita za zelenim proizvodima i uslugama, koji su u funkciji oplemenjivanja ljudi, prostora i svih razvojnih resursa. Osiguravajui pritom najveu moguu razliku izmeu pozitivnih eksternih uinaka (eksterne ekonomije) i negativnih eksternih uinaka (eksterne disekonomije) najee efikasnijom i efektivnijom primjenom postojeih ili alternativnih transportnih infrastrukturnih i suprastrukturnih sadraja i razvijanjem imbenika povratne logistike, smanjivanjem ukupnih trokova u logistikom sustavu, supstituiranjem sirovina iz neobnovljivih onima iz obnovljivih izvora, uporabom ekolokih sirovina i materijala, ponovnom uporabom rabljenih materijala u proizvodnom procesu, recikliranjem ambalae ().

Poslovna politika logistikih subjekata Poslovna politika logistikih tvrtki: velikih, srednjih i malih, obuhvaa determinirane konkretne ciljeve za odreeno vrijeme, odnosno instrumente, naela, sredstva i akcije, pripadajue resurse i potencijale za ostvarivanje poslovnih ciljeva kojima bi se osigurali rast i razvitak. Bez konzistentno definirane i formirane poslovne politike logistike tvrtke ne mogu ostvariti svoju stabilnost i sigurnost u poslovanju, pa, prema tome, ni svoje ukljuivanje u logistiki sustav. Ne ulazei dublje u elaboriranje poslovne politike logistikih subjekata, takvu je politiku, zbog funkcionalne meuovisnosti njezinih osnovnih aktivnosti, mogue promatrati uz pomo analize osnovnih njihovih pet potpolitika: kadrovske politike, trine politike (marketinga), proizvodne politike, financijske politike i razvojne politike.

372
Kadrovska politika

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

Kadrovska politika logistike tvrtke najvanija je potpolitika njezine poslovne politike, jer je rad, ljudski potencijal najvaniji, osnovni i gotovo jedini imbenik proizvodnje logistikih usluga. Vanost kadrovske politike u poslovanju, rastu i u razvitku logistike tvrtke determinira bitne odrednice paradigme takve politike, primjerice: ciljeve, instrumente, naela, obrazovanje, usavravanje, osposobljavanje logistikih specijalista i menadera na sve tri razine (vioj, srednjoj i nioj razini). Takav je pristup bitan zbog toga to ljudski potencijal znaajno opredjeljuje diferenciranje logistikih usluga logistike tvrtke, ime se moe stvoriti dodatna vrijednost za krajnjega korisnika logistikih usluga, odnosno moe se razviti i ostvariti konkurentna prednost na tritu logistikih usluga. Tako e, neovisno o sofisticiranosti drugih resursa kojima raspolae logistika tvrtka, konkurentnu prednost u podruju logististikih usluga oblikovati kvalifikacijska struktura i predanost poslu djelatnika logistike tvrtke. To znai da posebnu pozornost valja posvetiti: kreativnim menaderima (npr. top menaderima, kao stratezima planiranja, donoenja poslovnih odluka i kontrolinga, kao organizatorima proizvodnje logistikih usluga, edukatorima logistikih kadrova, koordinatorima aktivnih sudionika u logistikim lancima) kao nositeljima poslovanja i razvitka logistike tvrtke; operativnim menaderima (npr. specijaliziranim menaderima za proizvodnu logistiku, za trgovinsku logistiku, za transportnu, odnosno prometnu logistiku, za peditersku logistiku, za distribucijsku logistiku, za menadment logistiku, za marketing logistiku, za informacijsku logistiku ) kao nositeljima prodaje logistikih aktivnosti, ali i specijaliziranim logistikim strunjacima kao operativnim izvriteljima pojedinih vrsta logistikih aktivnosti (). Efikasna kadrovska politika logistikih tvrtki mora biti poduprta i efikasnim internim marketingom, da bi se uklonilo mogue nezadovoljstvo zaposlenih, da bi bila omoguena jasnoa uloga, radnih zadataka i naina ponaanja i da bi u skladu s time bilo omogueno da najsposobniji i najkreativniji kadrovi budu uposleni i zadrani, odnosno da to efikasanije obavljaju svoje poslovne zadae. Kadrovska politika logistike tvrtke mora biti u funkciji usuglaivanja kvantitativnih i kvalitativnih potreba za ljudskim potencijalima po naelu kreativni rad kreativnim kadrovima, u funkciji izmjene ljudskih potencijala i efikasnog upravljanja ljudskim potencijalima prema procjeni i odabiru logistikih kadrova, u funkciji njihove obuke i usavravanja i njihove preraspodjele, a po potrebi i otputanja.

Trina politika U determiniranju trine politike (tj. marketinga) logistikih tvrtki moglo bi se rei da je logistiki marketing skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

373

kontroliranih logistikih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji ) kojima se u partnerskim odnosima s aktivnim sudionicima logistikih lanaca povezuju svi djelotvorni procesi svladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, (polu)proizvoda, repromaterijala, ivih ivotinja () od sirovinske baze do potroaa, od poiljatelja do primatelja, od prodavatelja do kupca, od skladita do skladita, od vrata do vrata, ukljuujui i pripadajue informacije, a da se pritome maksimalno zadovolje potrebe i zahtjevi aktivnih sudionika u logistikim lancima. Logistike tvrtke znanjima, aktivnostima i postupcima tipologije, segmentacije i stratifikacije logistikoga trita moraju na osnovi istraivanja trita logistikih usluga pribaviti relevantne informacije o eljama, potrebama i realnim platnim i drugim mogunostima potencijalnih korisnika njihovih usluga, a zatim promotivnim aktivnostima (ekonomskom propagandom, unapreenjem prodaje, osobnom prodajom logistikih usluga, odnosima s javnou i ekonomskim publicitetom) pretvoriti elje i potrebe aktivnih sudionika u logistikim lancima u potranju za konkretnim vrstama logistikih usluga. Logistike tvrtke na osnovi kreiranja trino orijentirane organizacijske strukture moraju kvalitetu i kvantitetu svoje ponude usluga prilagoditi potranji potencijalnih komitenata i tako se ukljuiti u logistike procese, odnosno u logistike lance. Naime, usluge ve sada ine oko 25% meunarodne razmjene, s tendencijom stalnoga poveanja. No, bitno je imati na umu da one mogu biti transportirane preko meunarodnih granica samo kada su inkorporirane u proizvode, u novac, u ljude ili u informacije. U sklopu trine politike logistike tvrtke moraju konzistentno determinirati sve aspekte, sve dimenzije i sve elemente: trine strategije i planiranja, segmentacije logistikoga trita, trinoga spleta (miksa) logistikih fenomena, trinih odluka i kontrolinga trinih aktivnosti u sustavu poslovanja, menadmenta i menadera, posebno u segmentu upravljanja prodajom logistikih usluga, marketing informacijskoga sustava.

Proizvodna politika Osnovna misija proizvodne politike logistikih tvrtki jest permanentno osiguranje pune zaposlenosti kapaciteta u proizvodnji kvalitetnih i profitablinih logistikih usluga, obavljanjem logistikih aktivnosti na efikasniji nain od konkurencije (prednost u podruju trokova) i stvaranjem vee vrijednosti za potroae (prednost diferencijacije). Proizvodnja logistikih usluga specifina je ne samo zbog toga to ih karakterizira neopipljivost, neodvojivost proizvodnje i potronje, heterogenost i nepostojanost, ve i zbog njihove sloenosti, jer je veina njih isporuiva jedino u paketu.

374

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

Elementi proizvodnje logistikih usluga specifini su - prvi, osnovni, najvaniji, kreativni i inovativni element jesu ljudski rad, ljudski potencijali, njihovo znanje, sposobnosti, vjetina (), ljudski rod koji po svojim posebnostima i znaajkama mora biti na vioj ili bar na istoj razini svojih komitenata, partnera; drugi najvaniji element jesu informacije, a trei su element razliita sredstva za rad i odreeni resursi. Da bi proizvodna politika logistike tvrtke bila to efikasnija, potrebno je posebnu pozornost posvetiti primarnim i sekundarnim logistikim aktivnostima unutar logistikoga lanca, odnosno na osnovi relacijskog marketinga ublaiti tradicionalno suparnitvo izmeu primarnih aktivnosti (npr. proizvodnog odjela i odjela marketinga) i izmeu pomonih i primarnih aktivnosti (npr. financija i proizvodnje). Ljudi koji su zadueni za proizvodnju logistikih usluga moraju uz to biti svjesni injenice da proizvodnja logistike usluge ne obuhvaa samo puko svladavanje interpersonalnog, interlokalnog i intertemporalnoga gapa, ve i brojnih i raznovrsnih informacija, reagiranja u urgentnim situacijama, ona mora pruati pomo ili potporu u rjeavanju neuobiajenih zahtjeva, odgovarajue reagirati u rjeavanju odreenih problema, rjeavanju moguih reklamacija i pritubi korisnika (). Glavne su odrednice proizvodne politike logistikih tvrtki brojne, pa se na ovome mjestu spominju samo one najvanije: (1) primjereni ljudski potencijali, (2) lepeza logistikih usluga koje se stvarno obavljaju ili koje se mogu obavljati, (3) primjereni logistiki kapaciteti kojima se stvarno koriste ili se mogu koristiti, (4) organiziranje zbirnoga prometa pri izvozu, uvozu ili provozu, (5) organiziranje brze, ekspresne paketske distribucije, (6) ponuda i operacionalizacija cjelokupnog paketa logistikih usluga po principu logistikoga inenjeringa, (7) ponuda i operacionalizacija cjelokupnog paketa logistikih usluga po principu logistikoga reinenjeringa, (8) ponuda i operacionalizacija voenja skladita, optimalnih zaliha i distribucije robe velikih trgovakih poslovnih sustava, (9) primjeren financijski kapital, (10) primjereni logistiki informacijski integralni sustavi, (11) proizvodnja logistikih usluga po principima logistike odrivoga razvitka.

Financijska politika Financijska politika logistike tvrtke jedna je od najvanijih potpolitka poslovne politike, a predstavlja novani izraz poslovne politike koja ima cilj osigurati stalno ostvarivanje potrebnoga financijskoga kapitala, uz maksimizaciju financijskoga rezultata poslovanja. Cjelovitu financijsku politiku logistike tvrtke ini vie meusobno povezanih potpolitika, a najvanije su: (1) politika pribavljanja financijskoga kapitala, (2) politika financijskih odnosa s dobavljaima, (3) politika financijskih odnosa s kupcima, (4) devizna politika, (5) politika amortizacije, (6) politika plasmana financijskoga kapitala, (7) politika utvrivanja i raspodjele ukupnog prihoda i dohotka,

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

375

(8) politika zadrane dobiti (). Posebno je znaajan segment financijske politike tarifna politika, a u okviru nje potrebno je odrediti: (1) naela, (2) vanije vrste tarifa logistikih usluga, (3) tehnike tarifiranja, (4) naine utvrivanja i modificiranja cijena logistikih usluga. Za menadment logistike tvrtke posebno je znaajno u okviru financijske politke primjereno prouavanje veza u usluno-profitnom logistikom lancu, da bi se osigurale potrebne informacije za planiranje novih investicija za razvitak logistikih usluga i za razinu satisfakcije potroaa, a sa ciljem poveanja konkuretne prednosti. Dalje je potrebno osigurati primjereno upravljanje menadmenta pokazateljima uspjenosti i stabilnosti poslovanja, a to su osobito: (1) pokazatelji likvidnosti, (2) pokazatelji zadunosti, (3) pokazatelji aktivnosti, (4) pokazatelji ekonominosti, (5) pokazatelji profitabilnosti, (6) pokazatelji investiranja. Razvojna politika Razvojna politika logistikih tvrtki svojim aktivnostima determinira misiju logistike tvrtke u budunosti, odreuje njezine razvojne odrednice i dimenzije kvalitete logistikih usluga za kratkorono, srednjorono i dugorono razdoblje. Najvaniji ciljevi razvojne politike logistikih tvrtki, koji bi se morali ostvariti u buduim razdobljima, mogli bi biti: (1) poveanje proizvodnosti rada povoljnim odnosom outputa prema inputima, (2) poveanje profitabilnosti poslovanja, (3) poveanje ekonominosti, (4) poveanje likvidnosti, (5) poveanje investiranja, (6) poboljanje poloaja na tritu logistikih usluga veim udjelom na tritu, boljom kvalitetom i niim cijenama logistikih usluga, (7) permanentno uvoenje novih ili inoviranje postojeih logistikih usluga, (8) stalno poboljanje postojee organizacije upravljanja, rukovoenja i rada i organizacijske kulture, (9) usavravanje sustava logistike mree vlastitih i partnerskih poslovnih jedinica u tuzemstvu i inozemstvu, (10) poveanje stupnja strunosti i sposobnosti, vjetine, motiviranosti () zaposlenika, (11) poveanje materijalnog i nematerijalnog standarda zaposlenika, (12) razvijanje trinih, gospodarskih, demokratskih, kulturolokih i inih odnosa u logistikom poslovnom sustavu, ali i meu partnerima u logistikim lancima, (13) ulazak u strateke saveze s drugim logistikim tvrtkama (). Razvojna politika (kratkorona ili tekua, srednjorona i dugorona) logistikih tvrtki mora osigurati logistikim tvrtkama ne samo napredak u odnosu na postojee stanje, ve i povoljniji poloaj tvrtke u budunosti, i to na osnovi: fokusiranja na kljune imbenike konkurentskog uspjeha, dogradnje relativne superiornosti vlastitih logistikih usluga u odnosu na konkurenciju, traenja agresivnih inicijativa, odnosno napada na ope prihvaene pretpostavke koje odreuju nain upravljanja i izvravanja logistikih aktivnosti (). Osim toga je, neprijeporna injenica da e temelje dugorone razvojne politike logistikih tvrtki, pored financijskih, initi i

376

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

ljudski potencijali, odnosno procesi koji razvijaju znanja, kako bi se igra izmeu ljudi, koja se na tritu logistikih usluga odvija izmeu djelatnika logistike tvrtke i korisnika i potroaa logistikih usluga, odvijala na to efikasniji i to efektivniji nain, odnosno da bi logistike tvrtke razvile sposobnost organizacijskog uenja, pa time kreiranjem sofisticiranijeg outputa, pridonosile veoj afirmaciji uslunoga sektora, kao sve znaajnijeg sektora narodnih gospodarstava i njihovoj to uinkovitijoj integriranosti. To znai da razvojna politika logistikih tvrtki mora pronai efikasan odgovor, ne samo pred tekuom trinom problematikom s kojom se sueljavaju aktivni sudionici logistikoga sustava, ve i za izazove budunosti, koji navjeuju da e uspjean poslovni pothvat definirati korisnici, a ne tvrtka, drava ili netko trei.

Zakljuak Logistika kao znanost i logistika kao aktivnost, premda posjeduje gotovo alkemijsku mo za poveanje efikasnosti i efektivnosti poslovanja brojnih poslovnih pothvata iz razliitih gospodarskih sektora i narodnih gospodarstava, dugo je za uu i iru znanstvenu, a osobito za strunu javnost, predstavljala i jo uvijek predstavlja terra incognito podruje. Iz toga proizlazi da logistika kao znanost i logistika kao aktivnost otkriva itav jedan novi kontinent za postizanje konkurentske prednosti i da je optimizacijom brojnih logistikih aktivnosti, u logistikim lancima brojnih logistikih podsustava, znaajan imbenik kreiranja potranje i proirenja trita. Dalje, pokretaka snaga logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti transformira se od orijentacije za sniavanje trokova (prva faza) i orijentacije na poboljanje servisa isporuke (druga faza), na sustavni pristup izuavanju sloenih logistikih fenomena (trea faza). Sloenost, kompromisi, efikasno koordiniranje, konflikti i potreba da se vodi rauna o odnosima izvan logistikoga sustava, kao implikacije sustavnoga pristupa izuavanju logistikoga sustava i logistikih podsustava i da se ti odnosi skrate, ukazuju na vanost logistike kao znanosti i logistike kao aktivnosti u stvaranju pozitivnog gospodarskog okruenja za aktivne sudionike logistikog i gospodarskog sustava, za njihovu afirmaciju, za rast i razvitak i za eliminiranje i neutraliziranje brojnih negativnosti logistikoga sustava u cijelosti, koje mogu izazvati subjektivni ili objektivni imbenici. Primjerena koliina interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja glavna je pretpostavka za izuavanje i primjenjivanje logistikih fenomena, pod kojima treba razumijevati sve relevantne sadraje i elemente koji se odnose na logistiku, odnosno logistikoga sustava i logistikih podsustava. Izmeu logistikih podsustava unutar logistikoga sustava potrebno je ostvariti i to veu koordiniranost, horizontalnu i vertikalnu povezanost, da bi se integracijom logistikih aktivnosti unaprijed i

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

377

unatrag, moglo izravno i bitno utjecati na efikasnost i efektivnost logistikih i drugih gospodarskih subjekata, a time i na afirmaciju, rast i razvitak logistikih podsustava. Brojnost i sloenost logistikih podsustava ukazuju na potrebu preispitivanja postojeih naina organiziranja logistikih aktivnosti, odnosno na potrebu naputanja narcisoidne zagledanosti u vlastito poslovanje na osnovi razvijanja brojnih i dugoronih veza i odnosa s korisnicima logistikih usluga i sa drugim aktivnim sudionicima unutar logistikih podsustava koji imaju ili mogu imati znaajniji utjecaj na afirmaciju, rast i razvitak poslovanja vlastite tvrtke, logistikih podsustva i logistikoga sustava u cjelini. Procesi politikog, tehnolokog, gospodarskog, kulturnog, prometnog i inog razvitka koji prelaze granice pojedinih drava i cijelih kontinenata ne bi se mogli afirmirati niti dostii pripadajue im vrijednosti, da nisu istodobno praeni i potpomognuti razvitkom sloenih podsustava logistikoga sustava. Logistiki fenomeni najvanijih logistikih podustava: megalogistika, globalna logistika, makro-mikro-metalogistika, inter- i intralogistika, servisna logistika, informacijska logistika, menadment logistika, primarna logistika, sekundarna logistika, tercijarna logistika, kvartarna logistika, kvintarna logistika i logistika odrivoga razvitka, uspostavljanjem i uspostavljanjem regionalnih i globalnih veza, odnosa i utjecaja, pridonose ruenju zapreka i poveanju efikasnosti i efektivnosti odvijanja procesa kretanja, proizvoda, usluga, ljudi i informacija, unutar i izmeu razliitih narodnih gospodarstava. Bez konzistentno definiranih, izgraenih i usuglaenih pet osnovnih potpolitika - poslovne politike (kadrovske, trine, proizvodne, financijske i razvojne politike), logistike se tvrtke ne mogu fokusirati na vlastite sposobnosti i mogunosti iz mikro i makrookruja, na stabilnost i sigurnost u poslovanju, pa, prema tome, ni na svoje efikasno i efektivno ukljuivanje u logistike podsustave, odnosno u logistiki sustav u cjelini. Zato se, da bi se na osnovi poslovne politike ostvarili determinirani kratkoroni, srednjoroni i dugoroni ciljevi logistikih subjekata, odnosno njihov rast i razvitak i rast i razvitak efikasnih logistikih sustava, mree internih i eksternih odnosa logistike tvrtke moraju zasnivati na trino orijentiranoj organizacijskoj strukturi, koja e biti dostatno fleksibilna da moe odgovoriti na promjene u podruju trine i konkurentske dinamike, a po potrebi u uspostavljanju veza s konkurentima, da bi se stekla potrebna znanja i umijea, ili da bi se postigao odreeni stupanj pokrivenosti trita pojedinih logistikih podsustava, odnosno globalnog logistikoga sustava.

378
LITERATURA:

R. ZELENIKA, D. PUPOVAC: Suvremeno promiljanje osnovnih fenomena logistikog sustava EKONOMSKI PREGLED, 52 (3-4) 354-378 (2001)

1. Cambridge International Dictionary of English, Cambridge University Press, London, 1995. 2. Zelenika, R. et. al.: Prometne i logistike znanosti u kaleidoskopu kompatibilnosti i komplementarnosti, Nae more, Veleuilite u Dubrovniku, Dubrovnik, 45, 1998., str. 1-2. 3. Urban, G., i Hauser, J.: Design and Marketing of New Products, 6th edition, Prentice Hall, Inc., New Jersey, 1993. 4. Zelenika, R.i Pupovac, D.: Transport - imbenik proboja zaaranog kruga razvitka tranzicijskih zemalja, Ekonomski pregled, Hrvatsko drutvo ekonomista, Zagreb, 51, br. 9-10, 2000., str. 970 - 986.

CONTEMPORARY CONSIDERATION OF MAIN PHENOMENA OF LOGISTIC SYSTEM Summary Although the logistics as the factor of effectiveness and efficiency in the process of moving the products, services and information during and between the business enterprises of one or more national economies has long been neglected, the logistic activities present one of the most important areas to increase the effectiveness and efficiency of both business enterprises and national economies. The logistic systems become more complicated, implying efficient coordination and organization of the great number of logistic phenomena, at the same time breaking down barriers between different business functions inter and intra business enterprises and also within and between national economies. Having concisely elaborated the basic features of logistics before the statement is proved, by definition as well as elaborations on the most important characteristics and functions of the logistic systems subsystems in order to show the contribution factors in the affirmation, growth and development of the basic logistic subsystems on the basis of systematic approach. Important logistic phenomena of the most important logistic subsystems are concisely elaborated: megalogistics, global logistics, macro-micro-metalogistics, inter and intralogistics, services logistics, information logistics, menagement logistics, primary logistics, secondary logistics, tertiary logistics, quarterly logistics, quintary logistics, logistics of sustainable development. The business policy of the logistic firms is subsequently elaborated on the basis of analyses of their five basic subpolicies: staff policy, market policy, productivity policy, finance policy and development policy.