Bierbrauer V., Gepiden im 5.

Jahrhundert Eine Spurensuche u: Miscellanea Romano-Barbarica, Editura Academiei Romne, Bucureti, 2006 Bierbrauer se bavi Gepidima u vremenu od 1. do 4. stoljea tj. Gepidima carskog vremena. Gepidi carskog vremena su veinom istoni susjedi Gota. Doli su iz Pomerije i Velike Poljske. Seoba Gepida se moe objasniti u dvije reenice: prva, da su odselili iz svojih starih postojbina krajem 3., poetkom 4. stoljea i druga teza, da su krajem 4., poetkom 5. stoljea, otili pred hunskom navalom. Bierbrauer smatra prvu tezu preciznijom. 1998. godine Bierbrauer je objavio grupu nalaza Artand-Tiszadob u SI Maarskoj. Ta grupa nalaza je bila kljuna za rjeenje pitanja seobe Gepida. Gepidi u 5. Stoljeu Sebastian Brader je pokuao diskreditirati pitanje etnikog podrijetla Gepida, to nikako ne stoji, jer se itakako migracije populacija mogu pratiti arheoloki. Pogotovo se to moe tada kada bazina kultura neke grupe kroz prostore migracije ostaje ista (nepromijenjena). Tada se i same te grupe Gepida koje su se selile moraju smatrati homogenim, odnosno nekako povezanim. Bitno je koja metoda se rabi, a ne da se ne moe arheoloki dokazivati seoba. ak i povijesni izvori iz kasne antike govore o seobama naroda i daju vrsta uporita koja objanjavaju arheoloke nalaze. Takav nain bi se trebao gledati i u Poljskoj, Rumunjskoj i Maarskoj, jer se bazina kultura treba gledati na onim prostorima na koje dolaze. (npr. ako se kultura Romana u nekom trenutku mijenja, znai da im je netko u tom trenutku doao). Kljuno pitanje je gdje su Gepidi ostali nakon carskog vremena, odnosno u 5. stoljeu. (169STR) Povijesni izvori i njihovo vrednovanje Walter Pohl i Istvan Bona su pisali o Gepidima pod Atilinom vlau. U Origo Gothica Iordannes je 551. godine spomenuo kralja Gepida Fastidu, koji je traio od svog bratskog naroda Gota, koji je bio pod vodstvom kralja Ostrogota, zemlju koja je bila okruena strmim brdima i obrasla gustom umom. U jednom povijesnom izvoru se spominju Goti (Trvingi) koji su se borili kod oppidum Galtisa protiv Gepida. Takoer se spominje da su se nakon te borbe i Goti i Gepidi vratili u svoju staru domovinu. Ponovo kod tog povijesnog izvora ostaje nejasno odakle su doli Gepidi. Bierbraur predlae da je to prostor Karpata, jer je to prostor okruen brdima i gustim umama. Takoer je problematino i pitanje kad se ta borba odvila. Bierbrauer ju datira u sredinu 3. stoljea. Citira C. B. Schumadera. (170) Iako se opet pokualo povijest sa Fastidom povezati s ratom izmeu Tervinga i Taifala i jednom gepidsko-vandalskom koalicijom koja se spominje na Maximijanusu 21. Jula 291. godine odranom Panegrisu. Ali takoer ovdje mora ostati ovoreno kako su se protivnici sukobili i opet od kud su ti narodi doli. Kada se gleda na neuvrene tj. spekulativne pokuaje lokaliziranja, pogotovo izvora koji spominje Fastidu tako ne ostaje nita to bi se moglo interdisciplinarno istraivati arheolokim nalazima kasnog 4. do sredine 5. Stoljea, to bi pomoglo poznavanju Gepida u 5. stoljeu. Takoer iz oba povijesna izvora se moe iitati da su prostori ivljenja Gepida u 4. stoljeu potpuno razliiti od onih u 3. stoljeu. U 3. stoljeu su u SI Poljskoj, tamo nema brda i uma. Takoer je nepoznato gdje tono je bio sukob izmeu Fastide i Ostrogota (171) Povijesni izvor sugerira da je Gepidski gens daleko od svoje pradomovine, mada povijesni izvori spominju da je Fastida proirio rasprostranjenost svog djedovskog prostora (pov. izvor su Iordannes i Maximus 291. godine). Da bio se u sljedeim arheolokih tragovima Gepida u

kasnom 4. stoljeu ostalo na vrstom tlu, poziva se na usporedbu grobova tj. obiaja prilaganja priloga u grobova u SI Poljskoj gdje se nekropole, ali i naselja oko 400. godine prekidaju. Gepidi u Atilinom carstvu O tome se jako malo zna. Iskljuivo je poznato da je gepidski kralj Ardarich pokraj istonogotskog kralja Walamira i knez Skira Edikon bio jedan od najuih savjetnika Atile. Ardarich se kod Iordannesa spominje kao visoko poznat i istie se pred ostalima po svojoj mudrosti i bliskom odnosu s hunskim kraljem. Jedino sto Iordannes ne spominje nita konkretno o prostorima koje naseljavaju Gepidi u vremenu Huna. Tako i dalje ostaje nepoznato od kad su Gepidi bili na protoru Karpatske kotlinegh. (172 str.) Gepidi nakon 454. Godine Tek nakon bitke kod rijeke Nedao 454. godine povijesni izvori imaju vrsto tlo. Borba Atilinih sinova 453. godine nakon njegove smrti dovela je do pada gepidskog kralja Ardaricha i tek kod kljune bitke kod rijeke Nedao 454. godine u kojoj su se razliiti narodi koji su bili pod Atilinim vlau /ovisnou borili Gepidi koji su iz te bitke izali kao pobjednici, tj. ojaani (ovo nam je jako udna reenica, Karlek ;). Gepidi su, naime, zauzeli prostore koji su bili pod hunskom vlau i to silom te su tako postali pobjednici tj. osvajai cijele Dacije i postigli prijateljski savez s Romanima/Rimljanima, ali i od njih dobivali godinji danak. Walter Pohl nije pretpostavio mjesto te borbe na rijeci Nedao u Junoj Panoniji, ve na prostoru uz rijeku Tisu. Ali, kljuno je to to geografski moe biti cijela Dacija. Walter Pohl se poziva na Gaeticu i smatra da se Dacija koju su oni osvojili ne smatra u granicama za vrijeme Trajana ve u granicama za vrijeme Aurelija. Ako su doli 454. godine na neki prostor, tek krajem stoljea su imali znaajan utjecaj na prostor na koji su doli. (173) Walter Pohl je napisao da je sredite Atilinog kraljevstva bilo uz Rijeku Tisu u Sedmogradskoj. Taj prostor su zauzeli Gepidi pod vodstvom kralja Ardaricha. O osvajanju sri Atilinog kraljevstva od strane Gepida govore povijesni izvori. Tako su svoje prostore proirili i na jug, ali i prema istoku, odnosno na prostore Trajanove Dacije. Gepidija je tako potisnula Gotiju. To sve nije utemeljeno arheoloki, nego povijesno. Zakljuak U pokuaju etnike interpretacije Gepida povijesni izvori ne mogu biti fundament ve je to arheologija. Kao prvo, nepoznato je mjesto i vrijeme stanovanja Gepida do 454. godine, ako se ne bavimo spekulacijama. Kao drugo, nakon 454. godine Gepidi su samo grubo opisani, to Walter Pohl pogreno preuzima, tj. preuzima prekonkretno, tako da sam prostor cijele Dacije koju su zauzeli ostaje i dalje nepoznat. O tome je pisao Schmauter M. podosta optimistino, te napisao da je bitka kod rijeke Nedao prvi povijesni izvor o prostornoj naseljenosti Gepida. Isto tako u 2. polovini 5. stoljea se dosta spekulativno opisuje prostor Sarmata i Skira. Tako da bi povjesniari ponekad morali uzeti u obzir i arheoloke izvore. (174) Arheoloki izvori pregled istraenosti Diskusija o Gepidima od kraja 3. stoljea do tree etvrtine 5. stoljea u Maarskoj, o kojoj Bierbrauer ima svoj stav, tako se pozicije maarskih istraivaa mogu povezati s radovima prijanjih godina, ak i u priznatoj literaturi, kao npr. radovi M. Nagyija, A. B. Toth, V. Kulcszar i na kraju Dombroczkia (ovo nam je isto super reenica:P). Za rane Gepide Toth pie kod toga oni nisu toliko jedinstveni u usporedbi s npr. grobovima na redove i prema njoj arheologija trai dostupne povijesne podatke o Gepidima za sebe,

ali bez uspjeha. Bona npr. juno od Karpatskog bazena u maarskoj ravnici su nastanjeni u 4. Stoljeu Sarmati (175), a potom da su Sarmati protivnici Vandalo Gepida su susjedi?! Bierbrauer pie da to misljenje nema vrste arheoloke dokaze. Maarska arheologija tvrdi da se tek od hunskih vremena, tj. od kraja 4. stoljea mogu Gepidi arheoloki dokazati, ali ih regionalno dijele u one Gornje, uz rijeku Tisu i druge koji su uz Koros rijeke. (valjda na Donjoj Tisi). Za Gornju Tisu se pozivaju na nekropolu Tiszavalk i Tisadobsiget i juna groblja Biharkorostesartand. Za prostor Gornje Tise u posljednjoj treini 4. stoljea se javlja populacija iji materijal podsjea na Cernjahov Sintana De Mures kulturu, ali je ta kultura obogaena sarmatskim elementima, dok je veina nalaza ipak istocnogermanskih crta: kao limene fibule, pojasne kope i esljevi, ali ima ukopa koji po svom nainu podsjeaju na iranski etnik prema orijentaciji SJ, JS i kasnije ZI, to pretpostavlja razliito podrijetlo grupa. (176) Pogotovo, javljaju se grobovi s maem, titom, kopljem? koji iskljuuju Gote, jer oni ne nose oruje u grobove. Slino se interpretiraju i grobovi uz Donju Tisu. Gdja. Toth, prema I. Bon,i pie da bi ti razliiti etnici, tj kulturni elementi u zajednikim grobovima mogli pripadati iskljuivo Vandalima ili asimiliranim Gepidima koji su zauzeli prostor izmeu Mesesa i Sesmogradske. Nestor maarske ranosrednjovjekovne arheologije, Bona je 1990. godine izrekao tezu o Gepidima prije Hunske prevlasti. To je zakljuio prema novim skeletnim elementima koji dolaze iz Cernjahovske kulture, a za razliku od Gota su bogati orujem. Takvi grobovi se esto javljaju u SI Maarskoj i SZ Rumunjskoj, ali to nije rimska Dacija niti povijesna Sedmogradska. Prve zemlje Gepida na rijekama Koros koje su Berettio, Er, Krasna bile su opisane od Toth. Ali gdja. Toth tvrdi da je poetkom 5. stoljea velik dio stanovnitva na tom prostoru bio istonogermanski, ali se on ne moe promatrati kao homogeni narod zbog bogatog horizonta nalaza. Takoer, nedostaju i novija istraivanja, koja bi mogla rijeiti ta pitanja. Bierbrauer pie da se jo u 5. stoljeu mora misliti na znaajnu populaciju Sarmata, ali ipak su se Gepidi u Hunsko vrijeme naselili u nizini (vjerojatno Panonskoj). Bona je konkretno napisao da prostor Gepida u vrijeme Hunske vlastije bio istono od Bodro Tisa linije i sjeverno od Koros rijeka. (177) Isto je tako smatrao i Attila Kis. Mesterhazy je priloge oruja u grobovima pripisao Gepidima, sto je preuzela i Toth. Gdja. Nagy je otklonila sumnje u gepidski prostor nakon 454. godine receniom nakon propasti Hunskog kraljevstva u 2. pol. 5. stoljea, gepidsko kraljevstvo je zauzelo centralne prostore Huna u mjarskoj ravnici. Tako se, za vrijeme kralja Ardaricha i njegovih potomaka, gepidsko kraljevstvo sastojalo od tri regije: prva u z Tisu, druga, juna uz Dunav i trea u Sedmogradskoj. Takodjer, iz 5. stoljea su poznati enski grobovi u Balsi, Barabasi, Erdengelecku, Ngywardu, Perjamosu, Tiszalocku, Hodmezovasharely-soshalom, Gyula. Ali kod toga se ne proputa ukazati na nonju gepidske plemkinje kao nadregionalno istonogermanske. O kasnijim kompleksima govori bogati grob iz Gave i pojedinani ukopi na sjeditima plemstva uz rijeku Tisu. Teite gepidskog naseljavanja preselilo se u Sedmogradsku, etniki interpretirano povezivanje s Iordannesom tj. cijelom Dacijom, a arheoloki povezivano s grobovima u Apahidi 1-3 (178) HORT KAJ ZNACI i Cluj-Someseni koje se povezuje s kraljevskom rezidencijom, kao to se takoer povezuje s grobljima na redove u Sedmogradskoj s prelaza 5. u 6. stoljee. 1999. godine objavila je gdja. Istvanovits i gdja. Kulcar vanu studiju o prostoru Gornje Tise i Alflda. Taj rad se ne razlikuje puno od teza gdje. Toth. U toj studiji teiste je na nekropolama u Tisza Karat, Tisza Dom, Tisza Vak, ali i Taper Malajdok i Csongrad. Takoer, ukazuju nepodudarnost arheoloke i povijesne kronologije, jer je prostor

Gornje Tise most neuralgic region izmeu tzv. sarmatskog i gepidskog doba. Protiv Bonine hipoteze govori itav niz arheoloskih nalaza nemamo na raspolaganju nikakav arheoloki gepidski materijal koji bi se mogao datirati u 3. stoljee ili prvu polovinu 4. stoljea. U detaljnoj analizi obiaja pokapanja i prilaganja priloga u grobove kojim se detaljnije formulira da se od kraja 4 stoljea javljaju novi etniki elementi na prostoru Gornje Tise, ali i junim dijelovima velike maarske ravnice. Tako se na junim dijelovima javljaju jasnije sarmatske zajednice, kao npr. Sandorfalva. Moemo vidjeti da na jugu moramo raunati s oito istim sarmatskim zajedicama (Sandorfalva). Novodoseljenici nisu dosegli razliite regije na jednakoj mjeri razvoja, odnosno nisu dospjeli na njihov stupanj. U sjevernoj grupi ( Tiszakarad-TiszavalkTiszadob)mogu se ustanoviti features: utjecaju MarosszentannaCherniahov kulture (pr. Abb 4, 2.8, 5, 1-4), ti ni na koji nacin utjecajui??? Ali drugaije juzna grupa na grobljima u Artaldu i onima na Csonzgradu jai je utjecaj Cherniahov (germanske) kulture )npr. brojno oruje, flexed zakrivljeni maevi (npr. Abb 8,1-3: V.B). Tako moemo predloiti(pretpostaviti) da su groblja Artand i Csongrad bila naputena od populacije kod koje je proces asimilacije lokalnih starosjedioca s doseljenicima, koji su imali snaan Cserniahov karakter (npr. B 7, 1-4, 8, 1-3: V.B), ve otpoeo Huni su prilikom osvajanja Karpatskog bazena u istonim dijelovima naili na lokalno i novopridolo iransko stanovnitvo s germanskim elementima. To jo jednom ukazuje na nau panju prema vanosti istraivanja iranskih elemenata hunskog doba. (Istvanovits/ Kulcsar, 1999). Pozivajui se na kronologiju Ivanovits, mogu se odrediti vremenski rasponi nekropola, kao prvo Tiszadob. Sziged od kraja 4. do prve treine 5. stoljea, to vai i za Tiszavalda i Tiszakarad, drugo: Artand Kisfarkasdomb i Artand-Nagyfarkasdomb koji vjerojatno predstavljaju samo jedno groblje do druge polovine 5. stoljea, kao i Csongrad groblje. Pod iranskim narodnosnim grupama razumiju se kasne sarmatsko alanske grupe (180) koje se istiu po orijentaciji grobova J-S, skeletnih deformacija, perla na nogama i ostataka gara u grobovima. Dosad jo nepublicirane nekrpole u Artand Nagyfarkasdomb i Artandkisfarkasdomb su u ovoj studiji na tabeli 6, 7, 1-4, 8, 1-3 prikazani ti nepublicirani nalazi. Te nalaze bi gdja. Istvanovic mogla obraditi za ediciju studija sto je ona sama napisala, ali bi se to moralo razlikovati od stava A. B. Toth i Nagyja, jer Gepide do sredine 5. stoljea ne moe prepoznati gdja. Itvanovi, jer ne argumentira mijeano. Od kraja 4. stoljea ona vidi pridolice koje ne moe etniki interpretirati i u njima vidi jo jaki sarmatski utjecaj (prema nainu pokapanja J-S. Kad bi grobovi Tiszadob tipa bili povezivani s Gepidima na pocetku 5 stoljeca bili prekinuti, kako su onda nastali pravi ukopi s limenim fibulama). (181) U 5. stoljeu na tom prostoru koji su povezani s Gepidima? Studija Esther Istvanovic i Valerije Kulcsar je dosta detaljna, ali se ipak razlikuje od dosadanjih na maarskom prostoru koje su bile pod velikim utjecajem Istvana Bone. U dvije studije je Istvanovic pokusala rijeiti probleme kroz objavu pogrebnih obiaja. U tim radovima se precizirala razlika izmeu Tiszabold grupe i Artand grupe. Ona naglaava da se obje grupe unato povezanosti sa Sintana de mures Csernjahov kulture mogu od nje dobro razlikovati i jasno je da su grobovi orijentacije Z-I mlai od grobova orijentacije J-S. j-s je u Tiszadolb. Orijentacija S-J se vrsto moe interpretirati kao sarmatska. Na Tiszadob podruju dominiraju iranski elementi, ali i germanske infiltracije, dok u Artandu, uz jaki iranski utjecaj ipak dominiraju germanski elementi. Vane su oko etnike refleksije i interpretetacije t. i Artand grupe. Tako se nekropole Tisadobkeres

interpretiraju kao pripadnici jedne etnike grupe, dok na drugom mjestu se prostor Tisadob grupe opisuje kao vietniki prostor. (182). Artand grupa je takoer podosta pod iranskim utjecajem, ali sadrava germanske, odnosno gepidske crte. Tisadob grupa se povezuje s iranskim kulturnim krugom u kojem se rauna na sarmatsko alanski utjecaj koji je povezan sa stanovnicima ravnice (stepe) i dijelom na novopridolo stanovnitvo s istoka. Opet se mora pogledati na maarska istraivanja kako se Tisadob grupa poklapa unutar tzv. kruga limenih fibula 5. stoljea. Taj krug limenih fibula esto se povezuje s Gepidima. Rad gospoe Istvanovi je najbolji rad koji se bavi tom problematikom zbog diferencirane argumentacije. No, mora se izuzeti njezina interpretacija da je Artand grupa gepidska. Istvanovi je kritizirana od mnogih, posebno poto povezuje 25 rimskih grobova povezuje sa sarmatskom vojskom. (183). Kritika se takoer poziva na njenu interpretaciju da nekropole jednog kruga ne tvore etniku grupu. Sarmati koji su sahranjeni u Tiszadob i Tiszavalk grupama mogu moda biti jedan od naroda slinim populaciji meuprostora, koji su pobjegli od Gota, Huna i Gepida u vrijeme vandalske i avarske selidbe. Takve i sline analize ne vode niemu. Potraga za tragovima Gepida u 5. stoljeu Dosadanja istraivanja povijesti Gepida bila su pod velikim utjecajem I. Bone, ali istraivanje Bierbrauera se temelji na nalazima iz prostora u koji su Gepidi doli uz rijeku Weichsel. (184) Najvaniji kriteriji za ova istraivanja su obiaji pokapanja, obiaji prilaganja u grob i sam materijal. U ranijem carskom dobu bi ti kriteriji bili kulturni model. U gepidskom prostoru iz kojeg su iselili karakteristike su muki grobovi bez priloga oruja i openito skromno prilganje priloga i kao drugo biritualnost, ali sa sve veom i veom inhumacijom pogotovo uz rijeku Weichsel i kao tree orijentacija grobova S-J te etvrto irok spektar priloga u grobovima kao to je nonja orue i religiozni predmeti. Vrijeme od kraja 3. stoljea do posljednje treine 4. stoljea Ako uope prve seobe Gepida zapoinju krajem 3., poetkom 4. stoljea (C2/C3 faza), njihovi tragovi se mogu iskljuivo nai u Cernjahov Sintana di Mures kulturi tako da za to vrijeme bilo kakvi pokuaji lokaliziranja vremena i prostora otpadaju, to je Istvan Bona pokuavao. Arheoloki se ne moe nita povezati i uz rijeku Weichsel, to bi to dokazivalo. Mada su neki pokuavali na temelju nekropole Artand grupe (Bihakeresztes) kojom je Bona pokuavao dokazati Gepide krajem 3. stoljea u Karpatskoj kotlini. Isto je pokusavano i s grobom iz Ujharyana koji ima prilog oruzja.(185) Unatoc dobroj dataciji grobova Artand grupe (grobova iz Nagyfarkasdomb i Kisfarkasdomb) tek od posljednje etvrtine 4. stoljea koji dokazuju da se spomenuta kultura u 150 godina seobe promijenila. U to vrijeme su Gepidi doli pod jaki vandalski utjecaj kao i utjecaj Cernjahov kulture. Vrijeme posljednje trecine 4. stoljea do druge polovine 5. stoljea K. Mesterhazy koja je obradjivala materijal i ocijenila spomenike u Kotlini Sarmatskima, tj. pod sarmatskim utjecajem kao i germanski karakter grobova Artand grupe. Neosporivo je da su Gepidi u posljednjoj etvrtini 4. stoljea bili na prostoru maarske ravnice sjeverno od rijeke Maros, mada i to moe biti pretjerano. Danas je maarska arheologija pod velikim utjecajem Istvanovic i

Kulcar (186) kroz diferenciranje sjeverne i juzne grupe iz nekropola u blizini Csongrada. Nekropole Tisadob grupe pripadaju prijelaznoj fazu C3 D1 vjerojatno i D2 (370/80-420/30g). Kao sto Artand grupa zapocinje isto kao i Tisadob grzupa. Problematini su pokusaji interpretacije grobnih nalaza kraja 4. stoljeca koje pokuavaju dokazati nove etnike grupe, tj. Tisadob grupu ija najvanija etnika komponenta bi bila iranska pod velikim germanskim utjecajem. Grobovi Artand grupe se interpretiraju kao germanski tj. moda gepidski koji su pod velikim iranskim utjecajem. (187) Neosporivo je da ni Artand ni Tisadob grupa nisu s onog prostora s kojeg su Gepidi doli. Kao medjuzakljuak Bierbrauer navodi: krajem 3., ali i do posljednje treine 4. Stoljea, odnosno do 5. stoljea fale arheoloki potvrdi Artand i Tiszadob grupe koji bi se korektno pripisati Gepidima. Nalazi bi se mogli iskljuivo etniki interpretirati kroz povijesne izvore, ali oni nedostaju do 454. godine. Povezivanje dviju grupa Tisadob i Artand ne vodi niem, jer se ne moe dati odgovor gdje su Gepidi do sredine 5. stoljeca. Istvanovic s pravom pie da je nekropola Tisadob pokazatelj velikih veza izmeu kultura novopridole kulture i Sintana de Mures Cernjahov kulture, Przevorske kulture, ali i utjecaj iranskog kult. Kruga. (188) J. Tejral koji je najbolji poznavatelj srednjovjekovnog barbarika nije pronasao kljuc problema Gepida. Zasto npr. sjeverna Tisadob grupa zavrsava u D2 fazi. U daljnjem tekstu bit ce govora o nalazima iz naselja Szilagysomlyo i Msezesgorja. Najcee se to nalazite pripisuje Gepidima, posebno od I. Bone. Ali Bierbrauer to ne smatra tako. (189) Prema J. Tejralu je nekropola Artand grupe iz Csongrada see do 2. pol. 5. st. i po svojim izmijenjenim miljeom nalaza je pod utjecajem Istonih Germana i Sarmata, dok se nekropole iz okolice Csongreada pripisuju dunavskom istono-germanskom kulturnom krugu. U nekropolama Artand grupe mogu se datirati nalazi oruzja od 2. treine 5. stoljea, ali vani su i enski grobovi koji su poveznica s Tisadob grupom, a oni su vani za razumijevanje pojave gepidskih grobova na redove. Fibule od srebrnog lima iz Kisfarkasdomba datiraju se u D2 A-B fazu (410-420/30 g) (190) i one su istovremene sa enskim grobovima iz hODMEZOVARSARHELY somhalom kao i s nalazom kope iz Artandkisfarkasdomba. Prema miljenju Bierbrauera, fibule sa ljebljastim urezivanjem se javljaju jo i u D3 fazi, t.j sredini 5. stoljea. Bez ulaska u detaljnu kronologiju moe se zakljuiti da su Artander nekropole vremenski inkorporirane u grupu enskih grobova s lokaliteta Tiszarof, Gjulavary, Mezokovec, Perjamos te enski grobovi iz Tisadob grupe u Csani, Madu, Balsi (191). U svim tim grobovima nekropolama je utjecaj Csernjahov kulture, ali i nomadskih utjecaja. Rnomorjasto? je utjecaj hunske ekspanzije prema zapadu. Kod istonogermanskih visokih slojeva, moe se govoriti o ujednaenim kulturnim inventarima koje J. Tejral interpretira kao dunavski ili dunavsko-germanski kulturni kompleks. Istono germanski pokopi pojedinanih, ali i manjih grupnih grobova nastavljaju se i u prijelaznoj fazi D2/D3 (enski grob iz Barabasa, Tiszaloka, Szekely, Gava, Zalkot, Koice), a ti svi grobovi su od Tejrala i Bierbrauera interpretirani kao istonogermanski, ne detaljnije. (192)Tejral je interpretirao grob iz Barabasa etniki Gepidima (muke i enske grobove) te tu Gepidiju je unutar hunskog vremena geografski smjestio u liniju Gjulavarykiskunfelekhazu, emu je i istvan Bona ostao sklon pripisivanjem tog ranim Gepidima. Maarska arheologija, prema Boninom miljenju, smatra da su Gepidi, nakon bitke kod rijeke Nedao 454. godine zauzeli sredite Sedmogradske u svome kraljevstvu pod vodstvom Ardaricha te u tom prostoru imali sredite svog kraljevstva, a kao dokaz toga

objavljuju grobove iz Apahide i Clujsomesenija iz 2. pol. 5 st. Te grobove iz Apahide interpretiraju kao kraljevsku rezidenciju te produljuju odnos izmedju Gepida i Bizanta do 530. god. Sve to se interpretira na temelju Iordannesa koji pie da su Gepidi bili na tom prostoru jo u hunsko doba, to ba i ne potvruju arheoloki nalazi, jer se groblja na redove u Sedmogradskoj javljaju tek u prijelazu 5. u 6. stoljee. (193)

Zakljuak Potraga za Gepidima preko arheologije ne donosi puno rezultata, a nema ni povijesnih izvora do 454. Godine, tj. bitke kod Nedao-a, dok pozivanje na puno kasniji izvor Iordannesa ne moze biti relevantno. Sjeverni Gepidi se datiraju rano, od 4. Stoljea, dok pov izvori to ne mogu dokazati. Da bi arheoloki izvori bili relevantni, ne smiju se interpretirati kroz povijsne izvore to do sad nije raeno. Prostor iz kojeg su Gepidi doli se ne moe odrediti (194). Pogled zato su gepidski grobovi na redove gepidski Veina grobova na redove uz rijeku Tisu su dat u 2. pol 5. st. Oko 470.g. narod Gepida se odselio prema jugu s gornje Tise, te se te nekropole smatraju drugim tipom. Istvan Bona je interpretirao groblje iz HodmezovarhelyKishomok. (196) Do sad se vjerovalo da su gepidski grobovi na redove povezani s istonim merovinkim grobovima na redove, emu pripadaju i Langobardi. Vrlo esto Maari ne preciziraju kod takvih grobova jesu li Gepidski. Utjecaj na gepisko kraljevstvo imalo je i kasnoromansko stanovnitvo. Do sad se vjerovalo da su Gepidi nosili nonju koja je slinija Langobardima nego evropskoj merovinkoj modi, ali gepidska nonja odudara od langobardske. Takoer, nema smisla interpretirati orlovske kopce kao gepidske, prema Boni. (197) Takoer, jasnije postaje kada se gleda na iroki spektar nalaza (nakita s kraja 5. i po. 6 stoljea, kao npr. fibule koje se iskljuivo mogu pripisati Francima, Alemanima, Gepidima i pralangobardima (Herulima ili Svevima). Tako da iskljuivo bi mjesto nalaza govorilo o gepidskoj interpretaciji. Teko je govoriti o gepidskom gensu, jer su na kraju 5. stoljea na Srednjem Dunavu i Lansobardi i Gepidi te bi tome mogao pomoi samo logiki zakljuak da su u to vrijeme istono od Tise i u Sedmogradskoj grobovi na redove gepidski, ali to ne objanjava sva prijanja nalazita, dok neki kontinuitet od kraja 4. stoljea Bierbrauer ne moe prepoznati, a kamoli da se govori o Gepidima u Karpatskoj kotlini od kraja 3. stoljea.