UVOD: POJAM OBLIGACIONOG PRAVA Obligaciono pravo je dio graanskog prava i definira se u objektivnom (skup pravnih normi koje

reguliraju obligacione odnose izmeu odreenih subjekata, nezavisno od njihove volje) i subjektivnom smislu (ovlatenje jedne strane povjerioca, da od druge strane dunika zahtjeva odreeno ponaanje koje povjerilac moe po potrebi ostvariti i prinudno). Predmet obligacionog prava u objektivnom smislu su obligacioni od-

nosi. Oni nastaju izmeu povjerioca i dunika, i razlikuju se od drugih odnosa po svom obiljeju prinudnosti drava ne izdvaja sve odnose nego samo one za koje smatra da je neophodno uvesti prinudu izvrenja. PRVA GLAVA: IZVORI OBLIGACIONOG PRAVA Zakoni su najei izvor obligacionog prava, a na podruju bive Jugoslavije najznaajniji je Zakon o obligacionim odnosima (ZOO). Donesen je 30.03.1978. godine a u pravni sistem BiH je preuzet 1992. On ne regulira sve obligacione odnose (kao to su ugovor o poklonu, posluzi i ortakluku) pa sudovi mogu na ovakve sluajeve primjenjivati pravna pravila. ZOO ima 1109 lanova, od ega 453 lanova obuhvata opi dio. Tu se navode opa naela obligacija, od 26 261 lana gorovi o nastanku obaveza, tj. izvorima obligacija [ugovori, prouzrokovanje tete, stjecanje
bez osnova (neosnovano obogaenje), poslovodstvo bez naloga i jednostrana izjava volje (javno obeanje nagrade i hartije od vrijednosti)], djejstvu, prestanku i raznim vrstama obaveza, te odredbe koje reguliraju promjenu povjerioca ili dunika. U posebnom dijelu regulira obligacione i privredne ugovore [kao to su prodaja, zajam, zakup, ugovor o djelu, o graenju, o licenci, komision i dr.]. Odredbe ovog zakona koje se odnose na ugovore

primjenjuju se i na druge poslove.

[Drugi zakoni koji sadre odredbe izvore obligacionog prava: Zakoni o osiguranju imovine i lica, o prometu nepokretnosti, o nasljeivanju, o vrijednosnim papirima, o mjenici, o eku i mnogi drugi.] [Obiaji se danas rijetko javljaju kao izvor prava u sluaju pravnih praznina ili kao na ZOO koji upuuje na upotrebu trgovakih obiaja uzansi kada su ih ugovorne strane ugovorile ili ako proizlazi da su njihovu primjenu htjele.] [Sudska praksa nije neposredan izvor obligacionog prava nego kao i pravna nauka oni daju svoj doprinos ka pravilnom tumaenju pravnih normi u konretnim sluajevima ili u zakonodavnom procesu.]

DRUGA GLAVA: POJAM OBLIGACIJE Obligacija (od lat. obligatio obaveza) oznaava pravni odnos izmeu najmanje dva lica, od kojih je jedno (povjerilac) ovlateno da od drugog (dunika) zahtijeva da neto uini ili ne uini, i predstavlja jedinstvo prava i obaveza koje padaju na navedene subjekte. Kada jedno ili vie lica ima pravo zahtijevati od drugog da im neto uini ili propusti uiniti (trpi), kaemo da se ta lica nalaze u obligacionom odnosu. U obligacionom odnosu imamo dunosti na svim stranama dok obligacija podrazumjeva dunost samo na jednoj strani svaki obligacioni odnos mora sadrati obligaciju on je obligacija u irem smislu. Obligacija ima svoje karakteristike: ona je relativan odnos [niti teti niti koristi treim licima nego samo
onim kojih se tie titularu prava i titularu obaveze] imovinskog karaktera, zatien zakonom [strane stupaju u obligaciju iz nekog imovinskog interesa znajui da imaju pravo traiti naknadu pravnim putem] , sa tano odreenim sadrajem i subjektima [sadraj joj ine prava i obaveze subjekata].

Subjekti obligacije su uvijek tano odreena lica [pravna ili fizika, jedno ili vie], gdje pravu povjerioca odgovara obaveza dunika. Strana povjerioca je aktivna a dunika pasivna strana obligacije, s tim to imamo jednostrano i obostrano obvezujue odnose. Subjekti su najee poznati od poetka ali postoje obligacije koje ostavljaju jednu stranu nepoznatu do odreenog trenutka [izdavanje vrijednosnih papira] ali tako i odgaaju svoje djejstvo do trenutka saznanja ko je druga strana (jedno lice ne moe samo sa sobom biti u obligaciji).

Iz svega navedenog vidimo da povjerioevo potraivanje i dunikova obaveza, svako za sebe ine obligaciju u uem smislu [obligacija]. Cjelokupni odnos izmeu povjerioca i dunika predstavlja obligaciju u irem smislu koja se regulira i pravnim normama obligacionopravni odnos.
[Profesor ostaje pri upotrebi naziva 'obligacija' i za obligacione odnose.]

Poreenjem obligacionog sa stvarnim pravom dolazimo do specifinosti obligacionog prava: - obligaciono pravo regulira odnose nastale povodom odreenog ponaanja subjekata obligacije, dok stvarno pravo regulira odnose nastale povodom stvari; - stvarna prava djeluju erga omnes dok obligaciono samo inter partes (postoje izuzeci pravo pree kupovine nekretnine, pravo zakupa nekretnine upisano u zemljine knjige...); titulari stvarnog prava imaju negativan zahtjev prema svim treim licima da se uzdre od ometanja u njegovom pravu, dok obligacioni titular pozitivnim zahtjevo trai od dunika odreeno injenje a negativnim neko neinjenje u svoju korist, to je ovaj duan ispuniti; broj i sadraj stvarnih prava je zakonski unaprijed tano odreen i reguliran prisilnim putem, dok broj obligacionih nije i vrlo je raznolik, reguliran dispozitivnim normama.

TREA GLAVA: VRSTE OBLIGACIJA (1) Obzirom na obavezu dunika obligacije se dijele na pozitivne (aktivne) i negativne (pasivne). Kada je dunik obavezan na aktivno injenje (dare i facere) govorimo o pozitivnim obligacijama. Davanje od strane dunika se najee sastoji od predavanja stvari povjeriocu u trajni (predaja kupljene stvari) ili privremeni posjed (davanje stvari u zakup). Kod injenja dunik je oabevaz da svojim fizikim ili intelektualnim radom izvri odreeni posao u korist povjerioca Kada se od dunika oekuje samo njegovo pasivno dranje govorimo o negativnim obligacijama, u koje spadaju proputanje (non facere) i trpljenje (dare). Proputanje znai dunikovo neizvravanje radnji na koje bi inae bio ovlaten. Proputati dunik moe samo vlastitu a ne i tuu radnju. Kod trpljenja dunik se mora uzdrati od injenja ali i dopustiti povjeriocu preduzimanje odreene radnje. Kod pozitivne obligacije proputena radnja se moe naknadno izvriti a negativne ne (postupanje suprotno negativnoj obligaciji odmah povlai povredu prava). Kod pozitivnih obligacija zastarjevanje poinje prvog narednog dana kada je povjerilac imao pravo traiti ispunjenje obaveze dok kod negativnih poinje od dana kada je dunik postupio suprotno svojoj obavezi.
(2) Obzirom na izvor nastanka obaveze mogu biti ugovorne (nastaju izjavom volje i ureuju ih dispozitivne norme) i vanugovorne (nastaju na temelju radnji, svojstava ili stanja te tano odreenih injenica predvienih zakonom i za njih je dispozitivnost sekundarnog znaaja). Najei izvor obligacija je ugovor, kao saglasna izjava volje ugovornih strana kojom ele postii odre-

eno pravno djejstvo. Da bi ugovor bio temelj obligacije strane se moraju saglasiti najmanje o bitnim sastojcima ugovora. Vanugovorni izvori obligacija su: (a) prouzrokovanje tete [najei izvor poslije ugovora, jer je ope pravilo da onaj koji prouzrokuje nekom tetu (obina teta i izmakla korist, imovinska i neimovinska) tu tetu mora naknaditi osim ako dokae da je nije prouzrokovao] ; (b) neosnovano obogaenje [stjecanje imovinske koristi bez pravnog osnova iz imovine drugog lica]; (c) poslovodstvo bez naloga [kada jedno lice otklanja ili sprjeava tetu drugom licu bez ovlatenja tog lica]; (d) jednostrana izjava volje [javno obanje nagrade i izdavanje vrijednosnih papira]. (3) Obzirom na broj lica i djeljivost predmeta obligacije mogu biti jednostrano i dvostrano obvezne (za proste obligacije u kojima su samo dvije ugovorne strane povjerilac i dunik); te solidarne, djeljive i nedjeljive (kada na strani povjerioca ili dunika ili oboje imamo mnoinu subjekata). Kod solidarnih obligacija svaki od vie dunika sadunika inidbu je duan u potpunosti ispuniti (pasivna solidarna obligacija), tj. svaki od sapovjerilaca moe ispunjenje obaveze zahtijevati u cjelosti (aktivna solidarna obligacija) a obaveza naravno prestaje kada jedan od dunika ispuni cijelu obavezu i kad je primi bilo koji od povjerilaca. [Pasivne i aktivne solidarne obligacije iz knjige ako ne nakadno???]

Od toga da li se predmet dunikove obveze moe ispuniti u alikvotnim dijelovima, zavisi i da li se radi o djeljivoj ili nedjeljivoj obligaciji. Djeljive (najee novane i stvari koje se mogu podjeliti bez oteenja) se od nedjeljivih (faktika djeljivost nije mogua zbog svojstva predmeta obveze ili je pravna tj. proistekla iz pravnog posla ijim je predmetom) razlikuju samo po kvantitetu a ne kvalitetu. [Iz djeljivih obligacija mogu
nastati vie samostalnih obligacija ali i solidarne, dok kod nedjeljivih obligacija moe biti samo solidarna.] (4) Obzirom na linost dunika obligacije mogu biti line i neline. (5) Prema duini trajanja obligacije mogu biti trenutne i trajne. (6) Obzirom na odreenost radnje obligacije mogu biti individualne i generike. (7) Obzirom na mnoinu predmeta obligacije mogu biti alternativne, fakultativne (koje ovlatenje

izbora mogu dati duniku ili povjeriocu) i kumulativne.

(8) Potpune i prirodne obligacije se razlikuju po nivou pravne zatite koju uivaju. Prirodne obliga-

cije se dalje dijele na zastarjele, obligacije kod ijeg zakljuivanja nije potovana odreena (dokazna) forma i obligacije iz doputene igre ili opklade ako predmet igre ili opklade nije predat.
(9) I kao posebna kategorija obligacija se javljaju novane obligacije (mada i nenovane obligacije,

u sluaju kada nisu izvrene nikako ili u potpunosti, povlae naknadu tete izreenu u novcu ETVRTA GLAVA: OSNOVNA NAELA OBLIGACIONOG PRAVA
U lanovima od 1 do 25 navedna su osnovna naela obligacionog prava: 1. Sloboda ureivanja ugovornih odnosa, sa posebnim ogranienjima, omoguava ugovornim stranama

da svojim voljama zasnuju, mijenjaju ili ukinu obligacione odnose, dajui im ovlatenje da ugovore zakljuuju ili ne zakljuuju s kim hoe, odrede sadraj i formu ugovora kroz niz sloboda (za svaku od ugovornih strana).
2. Savjesnost i potenje (bona fides) se trai pri sklapanju ugovora od obje ugovorne strane, a ocjena

ovog naela ostaje na sudovima za svaki konkretni sluaj.

3. Ravnopravnost strana podrazumjeva pravnu a ne ekonomsku ravnopravnost ugovornih strana. 4. Zabrana zloupotrebe prava ograniava prava pojedinca pravima drugih pojedinaca ili radi zatite

javnog interesa. Zloupotrebe prava postoje kada titular svoje pravo koristi samo s ciljem da drugom nanese tetu (ikana) ali i kada titular to pravo koristi protivno svrsi radi koje je ono dato.
5. Naelo jednake vrijednosti davanja odnosi se samo na dvostrano obvezujue ugovore ali ne podra-

zumjeva matematiku podudarnost i ne primjenjuje se apsolutno ni na sve dvostrano obvezujue ugovore (primjenjuje se kod prekomjernog oteenja i zelenakog ugovora).
6. Zabrana prouzrokovanja tete (neminem laedere) ne propisuje sankciju, i ima sljedee izuzetke: kada je teta nanijeta s dozvolom nadlenog organa radi opekorisne djelatnosti moe se traiti naknada samo prekomjerne tete; uobiajene imisije, nuna odbrana, kranja nuda, doputena samopomo i pristanak oteenog. 7. Dunost ispunjenja obveza vidimo kroz injenicu da je ugovor za strane zakon pacta sund servanda, osim u sluajevima koje zakon odreuje za prestanak obaveze: ispunjenje, prijeboj, otpust duga, novacija, sjedinjenje, nemogunost ispunjenja, protok vremena i smrt. [Zastarom povjerilac ne moe traiti ispunjenje
obaveze ali je dunik moe ispuniti.]

8. Paljivo ponaanje u izvravanju obveza i ostvarivanju prava cijeni se u svakom konkretnom sluaju i zavisi od toga da li je u graansko-pravnim obligacionim odnosima, kada je dunik zasnovao odnos van svoje poslovne djelatnosti (panja dobrog domaina) ili u privredno-pravnim odnosima (panja dobrog privrednika). Ako se kao dunik javlja profesionalno lice, mora postupati sa tzv. panjom dobrog strunjaka.

9. Primjena dobrih poslovnih obiaja, bilo kodificiranih ili nekodificiranih, oekuje se od strana kada su

stupile u obligaciju sa iroko primjenjenom komercijalnom praksom. Kodificirane obiaje obino objavljuju privredne komore, i to su uzanse [ope i posebne].
10. Jedinstvenost reguliranja ugovornih odnosa, bez obzira da li ih sklapaju privredni subjekti meusobno (privredni) ili su obini obligacioni ugovori, proirena je i na sve ostale vrste pravnih poslova.

PETA GLAVA: PREDUGOVORNA ODGOVORNOST (culpa in contrahendo) Krai ili dui pregovori prethode svakom ugovoru, uz osnovno pravilo da oni ne obvezuju i svaka ih strana moe prekinuti kada eli. Vanost pregovora je u odreivanju sporednih elemenata od suda ukoliko ih ugovorne strane nisu odredile u ugovoru. Vano je da potencijalne ugovorne strane u pregovorima iskau odreeni stepen panje za sve elemente ugovora kao i namjere druge strane, te svoje namjere i uslove jasno iskazati. Iz toga zakljuuje da je 'culpa in contrahendo' odreena nepanja koja je kao blai oblik krivice dovoljna za postojanje odgovornosti u fazi ugovaranja. Predugovorni odnos je faza koja prethodi ugovoru i moe ali ne mora dovesti do zakljuenja istog, i stupanjem strana u kontakte (bilo lino ili preko zastupnika ili dopisa) poinje i trajanje c.i.c.-a. Ukoliko je strana ula u pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili je od istog odustala bez valjanih razloga, odgovarat e za nastalu tetu. Tu ne podrazumijeva izgubljenu dobit, ve negativni interes (tetnik dopunjuje imovinu povjerioca do visine koja bi postojala da nije bilo pregovora). ESTA GLAVA: UGOVOR KAO IZVOR OBLIGACIJE Obligacioni ugovori su dvostrani pravni poslovi kojim se jedna strana drugoj obavezuje neto izvriti ili propustiti, a druga to prihvata (kontrahenti). Njihova pravno relevantna saglasnost volja moe biti usmjerena na nastanak, promjenu ili prestanak obligacionog odnosa (u naem pravu relevantna je izjava volje ali se ni stvarna volja ne zanemaruje u potpunosti).
Bitni elementi ugovora neophodni za njegovo sklapanje su objektivni (navedeni u zakonu kao takvi) i subjektivni, a razlikuju se u tome to subjektivne u sluaju spora svaka strana mora dokazati. Prirodni elementi se podrazumjevaju u ugovoru ali ih strane izjavom volja mogu iskljuiti. Sporedni elementi su

osnovni uslov slobode ugovaranja i ostavljeni su u potpunosti na volju stranaka. SEDMA GLAVA: OPI USLOVI ZAKLJUENJA OBLIGACIONIH UGOVORA Za nastanak ugovora ugovorne strane se moraju usaglasiti najmanje o bitnim elementima konkretnog ugovora predugovornim radnjama dolazi do usaglaenja volje i sklapanja ugovora. Da bi jedan ugovor bio obligacioni mora ispunjavati sljedee pretpostavke: I da ugovorne strane posjeduju poslovnu sposobnost; II da postoji saglasna izjava volja ugovornih strana; III da postoji predmet ugovora; IV da postoji valjan osnov obvezivanja, a ponekad i V forma ugovora (poseban uslov samo kod pojedinih ugovora).
I POSLOVNA SPOSOBNOST UGOVORNIH STRANA dijeli se na sposobnost fizikih (naglasiti dozvolu prije zakljuenja i odobrenje nakon zakljuenja ugovora od strane ogranieno sposobnih lica iznad 15 g.) i pravnih lica (mjeri se sposobnou njegovih organa preko kojih realizira svoju poslovnu sposobnost, izjednaena je sa sposobnou fizikih lica i ograniena na okvire pravne sposobnosti tog lica).

II SAGLASNOST VOLJA UGOVORNIH STRANA je, uz slobodno davanje izjava o volji (bez prinude, zablude ili prevare), ozbiljnost i stvarnost, uslov za valjanost ugovora. Izjava mora biti data uz svijest o znaaju i posljedicama zakljuenja ugovora, te namjeru za zakljuenjem upravo tog ugovora (animus contrahendi). Relevantna volja ne smije biti simulirana ili prividna. Da bi uope dolo do ugovo-ra jedna strana (ponudilac) mora preuzeti inicijaticu i dati ponudu drugoj (ponueni).

Na pravni sistem prepoznaje tri vrste ponude neodreenom broju lica: opu ponudu, izlaganje robe i slanje kataloga i oglasa, mada se slanje kataloga i oglasa zapravo smatra kao poziv da se uini ponuda. Da bi izjava volje u obliku ponude proizvela pravno djejstvo mora: 1) sadravati najmanje bitne elemente za zakljuenje tog ugovora (predmet ili cijenu i sl.), a za svaki drugi element budueg ugovora takoe mora postojati saglasnost volja; 2) biti upuena od ovlatenog lica koje eli za svoj raun sklopiti ugovor (ponudilac) ili koje je ovlateno da zakljui ugovor (punomonik); 3) biti upuena odreenom drugom licu s kojim se eli zakljuiti ugovor ponueni; 4) sadravati jasno izraenu volju ponudioca da eli zakljuiti ugovor i to sa ponuenim pod uslovima iz ponude u suprotnom to uzimamo kao poziv na pregovore; 5) i ukoliko tako zakon nalae za budui ugovor, ponuda mora biti u pisanoj formi. Ponuda je jednostrana izjava volje usmjerena ka nastanku obligacionog odnosa, koja ne obvezuje ponudioca na izvrenje ve pridravanje njenog sadraja do trenutka kada ponueni prihvati odnosno odbije njen sadraj. Ponua moe u samoj ponudi istaknuti iskljuenje obaveznosti ponude (sa klauzulom bez obveze ili neobvezno) kao i istaknuti mogunost opoziva ponude (samo u sluaju kada taj opoziv ponueni primi prije ili u isto vrijeme sa ponudom). Rokovi za prihvatanje ponude su odmah (kada je ponueni lino prisutan), do roka navedenog u ponudi (rok za prihvat ili razmiljanje) a ako rok u ponudi nije naveden i lice je odsutno, rok je dovoljno dug da 'ponuda stigne ponuenom i on je razmotri i da svoj odgovor'. Da bi prihvat ponude bio pravno relevantan mora ispunjavati odreene pretpostavke: 1) mora potjecati od ponuenog ili njegovog ovlatenog zastupnika i biti upuen ponuau ili nje-govom zastupniku; 2) mora sadrajno odgovarati ponudi; 3) iz prihvata ponude mora biti jasna volja ponuenog da sa ponuaem sklopi ugovorom; 4) mora stii ponuau u predvienom roku (ako prihvat stigne ponuau nakon isteka roka ali je
otpo-slat na vrijeme Zakon predvia izuzetak od prestanka vaenja ponude); 5) ukoliko je propisana forma za sklapanje tog ugovora i prihvat i ponuda moraju biti u toj

formi. Spor oko vremena zakljuenja ugovora postoji samo u ugovorima izmeu odsutnih lica, a vaan je iz vie razloga: od tada proizvodi pravna dejstva, rauna se zastara potraivanja i poslovna sposobnost ugovaraa, razmatra se kod sluajne propasti stvari itd. Po razliitim teorijama postoje i razni odgovori: (1) teorija izjave - ugovor je zakljuen kada je ponueni prihvatio ponudu (francuska); (2) teorija otposlanja - ugovor je zakljuen kada je ponueni otposlao svoj prihvat ponudiocu; (3) teorija prijema - ugovor je zakljuen kada je ponua primio prihvat bez obzira da li je proitao; (4) teorija saznanja ugovor je nastao kada ponua sazna za sadraj izjave o prihvatu ponude. Nai su prihvatili teoriju prijema (l. 31 st. 1 ZOO) jer se time dijeli rizik izmeu ugovaraa. Slino teorijama o vremenu zakljuenja imamo i teorije mjesta zakljuenja ugovora, ali je kod nas Zakon odstupio od teorije prijema jer je ugovor zakljuen u mjestu gdje ponua ima sjedite ili prebivalite u trenutku kada je uinio ponudu.
III PREDMET UGOVORA je sporan samo u pravnoj literaturi ali ne i u praksi to je dunikova obaveza iz jednog obligacionog odnosa odnosno i obavezu povjerioca da primi izvrenje te dunosti (za razliku od sadraja ugovora, koji predstavlja jedinstvo prava i obaveze iz tog ugovora) . Predmet ugovora

moe biti samo radnja predviena u zakonu i zakonom zatiena, ali mora biti: 1) mogu (to nije mogue izvriti i ne obavezuje), sa posebnom panjom prema tome da li nemogu-nost postoji objektivno ili subjektivno, tj. da li postoji od poetka ili je nastala naknadno: poet-na objektivna nemogunost povlai nitavost ugovora, dok naknadna objektivna

povlai nemogunost ispunjenja ugovorne obaveze dunika i odreena odgovornosti ako nije nastala viom silom; subjektivna nemogunost poetna ili naknadna, ne povlai nitavost ugovora. Ukoliko je predmet ugovora na poet-ku nemogu ali naknadno moe postati mogu, smatra se da je punovaan.

2) doputen (nedoputenost moe biti pravna i moralna), posebice u odnosu na stvari iji je promet zabranjen (javna dobra) ili ogranien (oruje, lijekovi...); i 3) odreen ili barem odrediv ako ga pri zakljuenju ugovora nije mogue u potpunosti odrediti nego sadri podatke pomou kojih se moe odrediti (od ugovaraa ili treih lica i sudije, ili su
zakonski postavljene vie alternativnih obligacija). IV OSNOV UGOVORA (ili causa) je cilj ugovora tj. ono zbog ega se dunik obavezuje (kod dvostranoobvezujuih ugovora obaveza jedne strane predstavlja osnov za obavezu druge; kod jednoobvezujuih ugovora osnov se vidi u elji jedne strane da neto pokloni drugoj). Ukoliko je osnova nedoputena (suprotna javnom poretku), bilo zabranjena ili nemoralna, ugovor je nitav. Osnova takoe ne smije biti prividna (kada strane misle da zakljuuju jedan a zakljue drugi pravni posao; ili ako dva lica sklope ugovor koji ele ali prema treim licima iznesu sasvim drugu causu).

OSMA GLAVA: FORMA I TUMAENJE UGOVORA Obligacioni ugovori se u pravilu mogu zakljuivati bez pridravanja bilo kakve forme volja za zakljuivanje ugovora se mora izraziti rijeima, uobiajenim znacima i radnjama iz kojih se jasno moe zakljuiti da postoji usmeno, pisano, konkludentnom radnjom a nekada i utnjom u pravilu su konsenzualni ugovori. Izuzeci kod kojih se trai forma: prodaja nepokretnosti (l. 455), ugovor o prodaji sa obronim otplatama (l. 543), ugovor o graenju (l. 630 st. 2), i ugovor o licenci (l. 687), ime nae pravo spada u for-

malnije pravne sisteme. Pored zakonske odreenosti forme ugovora, i sami ugovarai mogu odrediti da li e njihov ugovor imati odreenu formu. Formalni ugovori mogu biti jednostrano i dvostrano formalni. Forma ugovora moe biti odreena kao bitan elemenat ugovora za njegovu punovanost (ad soelmnitatem) ali i samo kao dokaz da je ugovor zakljuen (ad probationem). Od pravila da sve izmjene i dopune formalnog ugovora moraju biti u istoj formi postoje dva izuzetka: kada se donesene usmene dopune odnose na sporedne take koje nisu ni odreeni u formalnom ugovoru; te kasnije usmene pogodbe koje smanjuju ili olakavaju obaveze jedne ili druge strane a forma postoji samo u interesu ugovornih strana. U pravilu konvalidirati mogu samo pobojni ugovori (najee protekom vremena i naknadnim odobrenjem od ovlatenog lica) a nitavi ugovori samo ako je zabrana bila manjeg znaaja i ako je ugovor u cijelosti ili preteitom dijelu izvren. [Zahtjev za isticanje nitavosti ne zastarijeva.] Konverzija s druge strane znai pretvaranje nitavog ugovora u punovaan u sluaju kada nitav ugovor ispunjava uslove za neku drugu vrstu ugovora od namjeravanog. Tumaiti se mogu samo punovani ugovori i najee samo njihove pojedine sporne odredbe. Najpoznatiji su subjektivno (iskljuivo za pronalaenje zajednike volje ugovaraa) i objektivno tumaenje (vea panja se poklanja znaenju rijei koje su upotrijebljene), dok se kod nas prihvata mjeovito tumaenje. DEVETA GLAVA: VRSTE OBLIGACIONIH UGOVORA
I Jednostrano i dvostrano obvezni ugovori: kod jednostrano obveznih ugovora obaveza nastaje samo na jednoj strani dunika, dok povjerilac nema nikakvih obaveza prema njemu. Tu spadaju ugovor o

prodaji, o posudbi, punomostvu bez naknade, koji imaju manji privredni znaaj od dvostrano obveznih ugovora. Najtipiniji ovakvi ugovori su ugovor o prodaji, o djelu, o zakupu itd. Praktini znaaj ove podjele ogleda se u uzajamnosti obaveza (jedna strana ispunjenje svoje obaveze moe usloviti ispunjenjem obaveze druge strane), prigovoru o raskidanju zelenakog ugovora i ustupanju ugovora koja mogu nastati samo kod dvostrano obveznih ugovora.

Teretni i dobroini ugovori: teretni ugovor postoji gdje jedna strana daje odreenu naknadu za

protu-inidbu koju dobija od druge ugovorne strane. Podjela na teretne-dobroine i jednostrano i dvostra-no obvezne ugovore nije identina svi teretni ugovori su i dvostrano obvezni ali svaki dvostrano ob-vezni ugovor nije i teretni. Ova podjela je znaajna kod odgovornosti za fizike i pravne nedostatke stvari, te kod raskidanja ugovora jer se kod dobroinih ugovora kao bitna zabluda uzima i zabluda o pobudi.

II III Formalni i neformalni ugovori IV Konsenzualni i realni ugovori: za konsenzualne ugovore dovoljno je da strane postignu saglasnost o

bitnim elementima, bez neke odreene forme ili predaje stvari drugoj strani; dok realni ugovori nastaju kada strane postignu saglasnost o bitnim elementima ugovora i kad jedna od strana preda drugoj strani stvar. Kod nas je uglavnom usvojen konsenzualni ugovor. V Kauzalni i apstraktni ugovori: za kauzalni ugovor kauza (osnov obvezivanja) mora biti jasno istaknuta kao bitan element ugovora, to ne znai da kod apstraktni ugovora nema kauzu nego se ne vidi. Apstraktnim ugovorima se ubrzava promet roba i usluga. VI Ekvivalentni i aleatorni ugovori: ekvivalentni ugovori svojim stranama pruaju od zakljuenja uvid u sva njihova prava i obaveze, dok kod aleatornih ugovarai ponekad ne znaju ni ko e biti povjerilac a ko dunik. Aleatorni ugovori najee zavise od neizvjesnog budueg dogaaja (o opkladi, igri, i sl.), te se ne mogu pobijati zbog prekomjernog oteenja.
VII Predugovor i glavni ugovor VIII Imenovani i neimenovani ugovori: imenovani ugovori imaju svoj naziv i regulisani su zakonom

zbog svoje vanosti i este upotrebe, gdje su njihovi bitni elementi taksativno navedeni u zakonu; to ne znai da neimenovani ugovori ne moraju ispunjavati ope uslove obligacionih ugovora. IX Glavni i sporedni ugovori: glavni ugovor se potpuno samostalno zasniva i regulie obligacioni odnos izmeu strana, i kojem se dodaju i dijele njegovu sudbinu sporedni ugovori. X Trajni i trenutni ugovori: podjela znaajna kod raskida i izmjene ugovora.
XI Lini i nelini ugovori XII Generalni i posebni ugovori: kod generalnih ugovora odreeni su samo opi elementi ugovora i

uslovi izvrenja, te njihovo due trajanje. DESETA GLAVA: ZASTUPANJE Kada jedno lice sklapa pravni posao u ime i za raun zastupanog, postoji neposredno zastupanje, dok u sluaju kada lice zastupa posao u svoje ime ali za raun drugog govorimo o posrednom zastupanju. Pored toga, zastupanje zavisi i o volji zastupanog: 1) Ugovorno i zakonsko zastupanje svrha zakonskog zastupanja je najee zatita zastupanog, i moe uslijediti po opem aktu (zakoni i statuti) i aktu nadlenog organa (kao i sudsko zastupanje). Sklapanje ugovora zastupnika sa samim sobom mogue je samo kada se radi o poslu u kojem je iskljuen sukob interesa izmeu zastupnika i zastupanog. 2) Neposredno i posredno zastupanje Posredni zastupnik prava steena jednim poslom na zastupanog prenosi samo internim odnosom izmeu njih dvojice, nakon to je sklopio posao znaaj kod berzanskog poslovanja i ugovora o komisionu.

Zastupanje i zastupnika treba razlikovati od posredovanja (dogovaranje sastanka dvije strane radi sklapanja odreenog ugovora) i glasnika (ivo pismo, prenosi ve formuliranu volju jedne strane drugoj). Zastupnik smije djelovati samo u granicama ovlatenja koja je dobio od zastupanog, a ako druga strana nije znala i iz okolnosti sluaja nije mogla saznati da je to lice zastupnik nekog treeg, ugovor i dalje vai, samo izmeu zastupnika i tog lica. U naem pravu kao i u nekim drugim mogue je da lice sa ogranienom poslovnom sposobnou (koje mora biti sposobno za rasuivanje) zastupa gospodara posla jer zastupanjem odgovornost za pravni posao lei na gospodaru posla. Iz toga vidimo i da kod ugovornog zastupanja gospodar posla mora biti poslovno sposoban, tj. ogranieno poslovno sposobno lice moe ovlastiti nekoga samo za poslove koje i samo moe obavljati.
[Da bi ugovor imao uinka za zastupanog potrebno je da zastupnik ima ovlatenje od zastupanog da ga zastupa u konkretnom poslu, te da se prilikom zakljuenja istog kree u granicama ovlatenja koje je dobio.] 1. Prekoraenje granica ovlatenja: kada zastupnik zakljui pravni posao van datih ovlatenja, posao

'visi' do trenutka kada ga zastupani odobri. Ukoliko zastupani to ne uini, druga savjesna strana nije vezana ugovorom, te ak ne mora ni saekati da sazna da li se zastupani slae ili ne. Za naknadu tete savjesnoj strani zastupnik i zastupani solidarno odgovaraju. 2. Zakljuenje ugovora od neovlatenog lica (falsus procuratora): ukoliko neovlateno zastupani uskrati odobrenje sklopljenog ugovora, posljedice nastupaju za: - zastupanog i drugu ugovornu stranu, kada sve zavisi o tome da li zastupani da odobrenje (da li se odnosi na sve ugovore sa tom stranom, rok 'lebdenja' ugovora); - zastupnik ne mora ispuniti ugovornu obavezu ali mora naknaditi tetu (nakon to istekne period lebdenja) u odreenom iznosu novca (ali ne restitutio in integrum).
Punomo je ovlatenje za zastupanje koje vlastodavac daje punomoniku nezavisnim samostalnim prav-

nim poslom bilo jednostranim bilo ugovorom. Po ZOO postoje tri kategorije ugovornih punomoi: a) opa ili generalna punomo za redovno poslovanje; b) generina punomo za poslove koji izlaze iz redovnog okvira poslovanja; c) posebna ili specijalna punomo za tano odreene poslove (preuzimanje mjenine obeveze,
sklapanje ugovora o jemstvu, o poravnanju, izabranom sudu niti se odrei nekog prava bez naknade).

Pored ovih u teoriji su jo na djelu i punomoi ograniene na odreeni vremenski period, u odnosu na linost i pojedinane-skupne punomoi.
[Punomo prestaje zavravanjem svih poslova zbog kojih je i dodijeljena, nastupanjem termina ili raskidnog uslova koji je njome ugovoren, jednostranim opozivom od vlastodavca ili otkazom od punomoenika, naknadnom nemogunosti ispunjenja posla, smru punomoenika ili vlastodavca ili njihovim gubitkom poslovne sposobnosti.]

JEDANAESTA GLAVA: POSEBNA DEJSTVA DVOSTRANIH UGOVORA U periodu izmeu zakljuenja i izvrenja ugovora moe proi dosta vremena, te ugovorne strane moraju predvidjeti razne situacije koje u tom periodu mogu nastupiti. Da bi se govorilo o promjenjenim okolnostima potrebno je da su nastupile nakon zakljuenja ugovora, da tako oteavaju ispunjenje obaveze jedne ugovorne strane ili se zbog njih ne moe ostvariti svrha ugovora (zbog ega bi bilo nepravino odrati taj ugovor na snazi). Na promjenjene okolnosti se ne moe pozivati strana koja ih je morala uzeti u obzir prije sklapanja ugovora ili ako je dunik u docnji ne moe raskinuti ugovor zbog takvih okolnosti. Raskid a ne i izmjena ugovora se mora traiti kod nadlenog suda, kada 'tuena' strana moe traiti izmjenu. Ugovorne strane se mogu unaprijed odrei pozivanja na odreene promjene okolnosti.
Prekomjerno oteenje je povreda jednog od osnovnih naela obligacionog prava naela jednakog davanja i postoji kada obaveze koje proizlaze iz ugovora stoje u oiglednoj nesramjeri, a da bi postojalo

mora se raditi o naplatnom ugovoru sa oitom nesrazmjerom izmeu obaveza za koju oteena strana nije znala niti je morala znati pri sklapanju ugovora. Oteena strana ima pravo traiti da se ugovor po-

niti podizanjem tube ili isticanjem prigovora na zahtjev za ispunjenje obaveze u roku od godinu dana od dana zakljuenja ugovora. Druga strana a ne oteena ima pravo izbora da li e izjednaiti svoje obaveze da odri ugovor.
Zelenakim ugovorom jedno lice koristi stanje nude ili teko materijalno stanje drugog, njegovo nedo-

voljno iskustvo, lakomislenost ili zavist, i ugovori za sebe ili nekog treeg korist koja je u oiglednoj nesrazmjeri sa onim to je drugom dato ili uinjeno. Ovdje oteena strana me traiti smanjenje svoje obaveze na pravian iznos u roku od 5 godina od dana zakljuenja ugovora.

DVANAESTA GLAVA: SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA

Ostvarenje prava uz pomo suda za povjerioca esto moe biti veoma teko i sporo ako se unaprijed ne ugovore sredstva za obezbjeenje pravilnog ispunjenja ugovora: stvarna i lina sredstva obezbjeenja. I STVARNA SREDSTVA OBEZJEENJA UGOVORA kod kojih povjerilac stie stvarno pravo na st-vari dunika ili nekog treeg iz koje se moe namiriti ukoliko dunik ne ispuni obavezu. Tu spadaju: (a) Kapara odreeni iznos movca ili drugih zamjenjivih stvari koje dunik daje povjeriocu kao znak da je ugovor zakljuen i u cilju obezbjeenja izvrenja istog. Ona je sporedan (moe se zakljuiti najranije sa glavnim ugovorom) i realan (jer predmet kapare mora biti predat povjeriocu) ugovor sa najmanje dvije svrhe: da dokae da je ugovor uope zakljuen, a onda time i podstakne dunika na ispunjenje obaveze uz to moe se javiti kao djelomino ispunjenje obaveze. Ako je ugovor potpuno ispunjen, kapara e se potpuno vratiti; ako je djelomino ispunjen, savjesna strana ne smije zadrati kaparu nego samo traiti potpuno ispunjenje i naknadu tete; ako nije ispunjen, trai se odgovornost strana: ako niko nije kriv ili ako su krive obje strane podjednako, kapara se mora vratiti; ako je kriv dunik, povjerilac se moe zadovoljiti kaparom ili traiti naknadu tete i ispunjenje obaveze; ako je kriv povjerilac, dunik moe traiti dvostruku kaparu ili ispunjenje ugovora i naknadu tete ili samu naknadu tete. (b) Kaucija odreeni iznos novca koji dunik daje u svrhu zakljuenja ugovora, akcesoran na glavni ugovor jer se u pravilu rauna kao dio izvrenja ugovorene obaveze. Najee se daje kod ugovora prilikom aukcija ili ugovora o prodaji za primljenu ambalau. Od kapare se razlikuje u smislu da za dunika propada bez obzira na razlog neispunjenja glavnog ugovora. (c) Zaloga najea je ugovorna zaloga na pokretnoj stvari, kojom se zalogodavac obavezuje zalogoprimcu predati pokretnu stvar iz koje se on moe podmiriti ukoliko mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti. Prema tome, zalono pravo se zasniva obligacionim ugovorom a stie predajom stvari povjeriocu. Zalono pravo moe postojati samo ako postoji glavno potraivanje ali ako doe do prestanka zalonog prava glavna obaveza ostaje. Zalogodavac ne mora uvijek biti i dunik iz glav-nog obligacionog odnosa jer se moe pojaviti i tree lice. Zalogoprimac nakon neispunjenja obaveze zadovoljtinu moe traiti tubom na sudu (za to potraivanje mora biti dospjelo i dunik mora biti u zakanjenju), a nakon dobivene parnice u izvrnom postupku zaloenu stvar moe samo dati sudu da je proda i iz dobivene vrijednosti u novcu podmiriti visinu duga (ovo pravilo ima dva izuzetka: kada su trokovi prodaje nesrazmjerno visoki, te sud predaje stvar da je povjerilac sam proda ili zadri; i ako je cijena zaloge propisana te sud nema potrebe da sam prodaje). Zabranjene su odredbe ugovora o zalozi kojim se ugovara da e zalog prei u vlasnitvo povjerioca u trenutku neispunjenja glavnog ugovora (osim kada ovakav prijenos vlasnitva strane ugovore nakon sklapanja glavnog ugovora). Zalogoprimac je zaloenu stvar duan uvati s panjom dobrog domaina, tj. dobrog privrednika kod pravnih lica. Pitanje kojim redom e se namiriti povjerioci kada je jedna stvar data za obezbjeenje vie potraivanja rijeeno je tako da se prvi namiruje povjerilac koji je prvi sklopio sa dunikom ugovor o zalozi a ne glavni ugovor. Zalono pravo na pravima nastaje na odreenim potraivanjima ili pravima koja dunik ima prema treim licima ugovorom o prijenosu prava na zalogoprimca. Tu su najee autorsko pravo, pravo licence i patenta i sl. prava sa imovinskom vrijednosti, samostalna i prenosiva. II LINA SREDSTVA OBEZBJEENJA UGOVORA obavezuju dunika da povjeriocu u posjed preda odreenu stvar (najee novac) ukoliko ne ispuni obavezu. Tu spadaju:

10

 Ugovorna kazna, koja se moe ugovoriti i za sluaj zakanjenja dunika i kada nikako ne ispuni obavezu. Jedini izuzetak u kojem se ugovorne kazne ne primjenjuju su novane obaveze, gdje se rezultat postie zateznim kamatama. Ako je dolo do neispunjenja obaveze, povjerilac moe traiti ili ispunjenje obaveze ili plaanje kazne, ne i jedno i drugo. Ako se radi o zakanjenju, tada povjerilac kumulativno moe zahtijevati ispunjenje obaveze i ugovorne kazne. Ugovorna kazna se moe zahtijevati i kada povjerilac uope nije pretrpio tetu ali i kada jeste. Ugovornu kaznu treba razlikovati od tzv. penala, koje plaaju lica koja ne postupe po pravnim normama za koje je predvien taan iznos koji se mora platiti. Jemstvo je ugovor zakljuen izmeu povjerioca i jemca kojim se jemac obavezuje da e povjeriocu ispuniti punovanu i dospjelu obavezu dunika ukoliko to ovaj ne uini. Glavni dunik ovdje nije ugovorna strana pa se ugovor o jemstvu moe ugovoriti i protivno njegovim eljama. ZOO trai da ugovor o jemstvu bude sastavljen u pisanoj formi da bi proizveo pravna dejstva. Povjerilac ne mora putem suda traiti ispunjenje obaveze od glavnog dunika, uslov postojanja jemstva je postojanje punovane obaveze glavnog dunika, bez obzira na njenu sadrinu, i kada jemac ispuni dunikovu obavezu sva prava sa povjerioca iz tog obveznog odnosa prelaze na njega, osim kada se jemac obavezao za poslovno nesposobno lice. Osim ovog obinog jemstva, nae pravu poznaje i solidarno (jemac platac koji se obavezao istovremeno sa dunikom); podjemstvo (jemev jemac); sajemstvo (kada se vie jemaca obavee da odgovara za ispunjenje glavne obaveze) i jemstvo za naknadu tete jemcu. Odustanica je pravo jedne ili obje ugovorne strane da plaanjem odreenog iznosa odustanu od ugovora, i odreuje se najee posebnom klauzulom u glavnom ugovoru. Ako je uz kaparu ugovoreno i pravo na odustanak od ugovora, tad se kapara smatra odustanicom i tada svaka od strana moe odustati od ugovora. Pravo zadravanja je pravo povjerioca da nakon dospjelosti potraivanja zadri dunikovu stvar, koja je u njegovom posjedu, sve dok mu ne isplati potraivanje ili ako to ne uradi, da iskoristi stvar za naplatu potraivanja kao u zalonom pravu. Stvar u njegovom posjedu ne mora poticati iz istog obligacionog odnosa kao i potraivanje. Povjerilac se ne moe namiriti od dunikovih stvari koje su mu oduzete protiv njegove volje, kao ni stvari koje su mu predate na uvanje ili poslugu te dunikovih isprava, legitimacija i sl.

TRINAESTA GLAVA: UGOVOR U KORIST TREEG LICA Ovim ugovorima dunik (promitent ili obeavalac) se obavezuje povjeriocu (promisaru ili stipulantu) da e izvriti odreenu radnju u korist treeg lica (korisnika ili beneficijara). Korisnik ne mora ni znati za postojanje tog ugovora niti se zahtijeva njegova saglasnost, ali je ovlaten odbiti prijem ispunjenja kada se smatra da ugovor nije ni zakljuen. Ugovor na temelju kojeg korisnik sam moe zahtijevati od dunika ispunjenje obaveze naziva se 'pravi' ugovor u korist treeg lica. 'Nepravi' ugovor u korist treeg je prema tome ugovor kod kojeg je korisnik ovlaten primiti ali ne i traiti prisilno ispunjenje obaveze. Na ZOO prepoznaje samo pravi ugovor u korist treeg lica. ETRNAESTA GLAVA: POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH RADNJI Nesavjestan dunik moe zloupotrijebiti slobodu zakljuenja ugovora tako da s drugim licima zakljuuje ugovore u cilju onemoguavanja naplate ve dospjelih potraivanja drugih lica (npr. poklanjanje imovine do insolventnosti). Zato se u nekim sluajevima povjeriocu daje mogunost da pobija dunikove pravne radnje na povjerioevu tetu. ZOO regulira sluajeve pobijanja kada nije pokrenut steajni postupak, kada se dunikove radnje pobijaju samo do iznosa koji duguje pojedinanom povjeriocu. Pobija tubom zahtijeva pobijanje dunikovih pravnih radnji od treeg lica (protivnika pobijanja) s kojim je dunik poduzeo osporavanu radnju. Naravno, tree lice je moglo prenijeti predmet dunikove radnje dalje, na univerzalne (njegovi nasljednici) i singularne nasljednike (druga lica koja su sklopila daljnje ugovore o preuzimanju predmeta) . U tom sluaju, ako je stvar prenesena dalje teretnim poslom, od singularnog nasljednika se moe traiti samo ako je znao da se pribavljanje njegovih prethodnika moglo pobijati. Ako je stvar dobio besplatnim poslom, tuba se podie bez obzira je li znao za pobijanje. Pored treeg lica treba tuiti i dunika jer u kondemnator-

11

nom dijelu tubenog zahtjeva postoji deklaracija o postojanju potraivanja, a utvrivanje postojanja potraivanja moe samo biti upueno prema duniku. Pobijanje dunikovih pravnih radnji moe se vriti i prigovorom povjerioca protivniku pobijanja, u dva sluaja: kada protivnik pobijanja trai od dunika ispunjenje obaveze; i dva, kada je protivnik pobijanja stekao starije i jae pravo na nekom predmetu koji se nalazi u dunikovoj imovini i zahtijeva da se taj predmet izuzme od izvrenja. Da bi uope dolo do pobijanja kumulativno moraju biti ispunjena dva opa uslova pobijanja i alternativno jedan od posebnih uslova.
Dospjelost potraivanja je jedan od opih uslova, koji nastupa momentm kada povjerilac moe traiti

izvrenje obaveze i ako moe dokazati insolventnost dunika. Drugi opi uslov je da je dunikova pravna radnja na tetu povjerioca, a to su sve radnje koje umanjuju vrijednost dunikove imovine ali ne i radnje ijim proputanjem dunik nije stekao odreenu imovinsku korist. Pobijanje je strogo individualno i povjerilac (iako pobija samo jednu radnju) za svako od svojih potraivanja mora podnijeti tube, kao i u sluaju kada dva ili vie povjerilaca pobijaju istu radnju. Posebni uslovi se tiu objektivnih i subjektivnih okolnosti na strani dunika i protivnika pobijanja, te posebnih rokova podizanja paulijanske tube. Takoe se razlikuje da li se pobija teretno ili besplatno raspolaganje. Ovi uslovi se dijele u etiri grupe koje predstavljaju etiri razraene paulijanske tube:
dolozna paulijanska tuba (podie se kada je dunik svjesno teretno raspolagao da nanese tetu povjeriocu uz upoznatost protivnika pobijanju o njegovoj namjeri; podnosi se u roku od godinu dana); kulpozna paulijanska tuba (raspolaganje mora biti teretno na tetu povjerioca, da dunik i protivnik pobijanja nisu znali ali su mogli znati da radnjom nanose tetu povjeriocima; rok je godinu dana); porodina paulijanska tuba (kada je dunikova teretna radnja poduzeta u korist njegovog branog druga ili lana blie porodice; povjerilac ne mora dokazivati da su dunik i porodica znali da njemu nanose tetu; moe se podnijeti u roku od tri godine); kvazipaulijanska tuba (pobija besplatna raspolaganja dunika na tetu povjerioca; povjerilac mora podnijeti tubu u roku od tri godine od poduzimanja pravne radnje; ne mogu se pobijati tri posebna vida ugovora o poklonu: uobiajene prigodne poklone, nagradne poklone i darove uinjene iz zahvalnosti.

Protivnik pobijanja moe izbjei pobijanje ako on ispuni dunikovu obavezu. PETNAESTA GLAVA: NEVANOST UGOVORA Nevanost ugovora moe naslijediti usljed: nesaglasnosti ili mana volje ugovaraa, njihove poslovne nesposobnosti, nevaljanost predmeta, nedoputenosti pravne osnove, neispunjenja odreene forme; ako je ugovor protivan prinudnim normama, ustavnom ureenju i moralu drutva. Prema stepenu teine ovih nedostataka i nevaei ugovori mogu biti nitavi i pobojni (pri emu nitavi ugovori odgovaraju apsolutnoj nitavosti a pobojni relativnoj).
Nitavi su oni ugovori protivni ustavnom ureenju, prinudnim normama i moralu drutva. Najee se razlog nitavosti nalazi u suprotnosti sadraja ugovora sa propisom imperativne prirode. Drugi razlozi nitavosti: poslovna nesposobnost stranaka, nesporazum prilikom izjave volja, nemogunost, nedoputenost i neodreenost tj. neo-dredivost predmeta obaveze, nedoputenost i nepostojanje osnove a u izvjesnim sluajevima i nepostojanje pro-pisane forme. Na nitavost se pozivaju sva zanteresirana lica a i sud ima obavezu ex offo paziti na nitavost. Pozivanje na nitavost ne zastarijeva, i zainteresirano lice moe samo iznijeti prigovor nitavosti ili traiti povrat stvari da bi prestalo djelovanje obligacije. U l. 104 se navodi izuzetak od potpune restitucije, tj. kada je nesavjesna strana dovela do nitavosti ugovora i sada trai restituciju, kada predmet obaveze ide opini gdje savjesna strana ima prebivalite. Savjesna strana ima i pravo na naknadu tete. Tree lice, osim u sluaju dosjelosti i savjesnog teretnog stjecanja prava vlasnitva nad nepokretnom stvari od nevlasnika, mora vratiti stvar dobivenu od strane u nitavom ugovoru a kojem je predmet bila ta stvar.

12

Ukoliko je samo nebitna odredba ugovora pogoena nitavou, ugovor e ostati na snazi ali bez nje. Da bi ugovor u naem pravu opstao usprkos nitavosti jedne odredbe, ta odredba ne smije biti bitna, da nije uslova za zakljuenje ugovora i da nije bila odluujua pobuda za zakljuenje ugovora. Pobojni ugovori proizvode pravna dejstva ali se usljed nekog nedostatka na zahtjev zainteresiranih lica mogu ponititi; ne vrijeaju javni interes. Ka razlozi pobojnosti u zakonu se navode: ograniena poslovna sposobnost ugovaraa, mane volje (zabluda, prijetnja i prevara), prekomjerno oteenje i pravne radnje dunika preduzete na tetu povjerioca. Pravo ponitenja relativno nitavog ugovora moe prestati izriitom konvalidacijom (kada se strana u iju je korist pobojnost ugovorena odrie tog prava) i preutnom konvalidacijom (kada ista strana u potpunosti ili djelimino ispuni ugovor). Ponitenje pobojnog ugovora mogu zahtijevati: zakonski zastupnik ogranieno poslovnog lica ili ogranieno poslovno sposobno lice kada postane potpuno sposobno; ugovara koji je u zabludi, prinuen ili prevaren; ugovara koji je prekomjerno oteen; povjerioc koji je oteen dunikovim pravnim radnjama; i nasljednici gore navedenih lica. Rok za pobijanje je jedna godina od dana saznanja za pobojnost odnosno prestanka prinude, a u svakom sluaju tri godine od dana sklapanja ugovora. Ovi rokovi ne vae za pobojne ugovore zbog ograniene poslovne sposobnosti jednog ugovaraa, a niti kod prekomjernog oteenja. Saugovara oteene strane koja ima pravo na pobojnost moe ostaviti rok toj strani da se izjasni o valjanosti ugovora koji ne smije biti krai od 30 dana, a nakon kojeg u sluaju da se strana ne izjasni, ugovor prestaje vaiti.

ESNAESTA GLAVA: RASKID UGOVORA Raskid moe nastati saglasnom izjavom volja saugovaraa ali pod odreenim uslovima, i izjavom volje samo jednog od njih. Iz tog razloga i razlikuje sporazumni i jednostrani raskid ugovora.
Sporazumni raskid je novi ugovor zakljuen izmeu istih ugovaraa, kojim oni sporazumno ugovaraju

prestanak vaenja do tada punovanog ugovora. Najee se dogaa kad ugovarai nisu ili su samo dijelomice ispunili svoje ugovorne obaveze. To je iz razloga jer samim ispunjenjem ugovornih obaveza od oba ugovaraa taj ugovor prestaje i postojati. Ako su ugovarai djelomice ispunili svoje obaveze, oni u raskidu sporazumno odreuju i sudbinu izvrenih obaveza. Ipak kod trajnih ugovora ne moe se sporazumnim raskidom ugovoriti dejstvo da se djelom ispunjene obaveze vrate zbog prirode tih ugovora. Po ZOO i formalni ugovori se mogu raskinuti neformalnim sporazumom ugovaraa, osim kad je zakonom drugaije propisano i kad cilj zbog kojeg je forma propisana zahtjeva istu formu i za raskid ugovora.
Jednostrani raskid ugovora se ugovara unaprijed, i nema zapreke da se ugovori za obje strane tipini

primjeri ovakvog raskida su odustanica i kapara kao odustanica. Ipak, najee se ugovor raskida zbog neispunjenja. Raskid ugovora zbog neispunjenja strana zahtijeva kada njen saugovara ne ispuni ili ne moe ispuniti svoju obavezu. ZOO je prihvatio shvatanje da nijedna strana nije duna izvriti svoju obavezu ako druga strana ne izvri svoju. Iz svega ovoga jasno vidimo da jedna strana ima pravo na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja samo ako obaveza potpuno nije ispunjena, ako je bezpogovorna krivica dunika za neispunjenje (nema vie sile ili sluaja) i ako je povjerilac ostavio primjereni naknadni rok za ispunjenje - osim kada dunik ne ispuni obavezu u odreenom roku koji je bitan sastojak ugovora - fiksni ugovori kod kojih dolazi do raskida trenutkom neispunjenja i ako je jasno da dunik svoju obavezu nikako nee ispuniti ni u naknadnom roku. O raskidu ugovora povjerilac dunika svakako mora obavjestiti. SEDAMNAESTA GLAVA: PROUZROKOVANJE TETE Prouzrokovanje tete je najei izvor obligacija poslije ugovora jer nastaje kada jedno lice svojom radnjom nanese tetu bilo imovini bilo linosti drugog lica. U ZOO je uspostavljena razlika izmeu vanugovorne i ugovorne odgovornosti za prouzrokovanje tete, jer se graanskopravnim deliktima uspostavlja novi obligacioni odnos a ugovornom odgovornosti za tetu mjenja postojei odnos. ZOO pravila o

13

vanugovornoj odgovornosti posmatra kao opa i u ugovornoj odgovornosti ureuje samo izuzetke od njih. Razlike izmeu ove dvije odgovornosti:
ugovorna nastaje voljom stranaka a vanugovorna na osnovu ve postojeih pravnih injenica; vanugovorna je ira od ugovorne (lex generalis); kod vanugovorne odgovorna mogu biti i poslovno nesposobna lica; kod vanugovorne povjerilac je svako lice kojem je nanesena teta; kod vanugovorne tetnik odgovara samo za prouzrokovanu tetu dok dunik mora ispuniti i druge obaveze.

Da bi jedna tetna radnja vodila nastanku obligacionog odnosa moraju biti ispunjeni ovi uslovi: (1) Moraju postojati dva razliita subjekta obligacije oteeni i tetnik. Samo uraunljivo lice - koje
posjeduje deliktnu sposobnost - moe odgovarati za nastalu tetu. I pravno lice u osnivanju odgovara za nastalu tetu osim ako uope ne nastane, kada po pravilima ugovorne odgovornosti odgovaraju lica koja su ga osnivala. (2) Mora postojati protivpravna radnja tetnika. Ta radnja mora biti protivna objektivnom pravu ali i usmje-rena protiv subjektivnog prava oteenog. Zakon izuzetno oduzima karakter protivpravnosti ovoj grupi tet-nih radnji: nunoj odbrani (napad je morao biti protivpravan, odbrana ne smije prei granice; za tetu koju lice u nunoj odbrani nanese treim licima mogu odgovarati i napada i on sam); stanju nude (doputena je radnja, ali za tetno stanje treim licima lice od kojeg je teta otklonjena odgovara za nju); doputena samopomo (pravo svakog lica da otklni povredu prava koja neposredno prijeti od treeg lica); pristanak oteenog i izvrenje dunosti ovlatenog lica unutar datih mu ovlatenja. (3) Mora postojati tetna radnja. (4) Mora postojati teta (bilo obina i nematerijalna teta ili izmakla korist; bilo neposredna i posredna teta; bilo konkretna i apstraktna; bilo pozitivni (teta je nastala zbog neurednog izvrenja obaveza iz ugovora) i negativni ugovorni interesi (jedna strana je pretrpila tetu jer nije znala za neispravnost ugovora dok je to druga strana znala); i (5) Mora postojati uzrona veza izmeu tetne radnje tetnika i nastanka tete na strani oteenog. Taj uzrok mora biti pravnno relevantan da bi se uspostavila veza uzrok-posljedica izmeu njega i tete na sudu. Pos-toje vie teorija o uzronoj vezi: teorija uslova tetnu radnju definie kao radnju bez koje teta uope ne bi ni nastala; teorija neposrednog uzroka pravnu relevantnost daje samo vremenski ili prostorno najbliim uzrocima tete; teorija adekvatne uzronosti govori o tipinim radnjama za svaku konkretnu tetu. Po svom meuodnosu razlikuje: alternativne uzroke (kada je teta prouzrokovana radnjom dva ili vie lica ali se ne moe tano utvrditi koja je radnja dovela do nastanka tete i svi odgovaraju solidarno); kumulativne uzroke (kada dva ili vie lica razliitim nezavisnim radnjama prouzroe tetu i svako odgovara za svoje postupke); hipotetiki uzroci (kad je jednom radnjom teta ve uinjena ali je neposredno nakon toga drugi tetni dogaaj djelovao na istu stvar kao i prethodni).

OSAMNAESTA GLAVA: RAZNE VRSTE ODGOVORNOSTI

1. Ugovorna i vanugovorna odgovornost (ova podjela je najznaajnija i sve druge vrste odgovornosti

se mogu posmatrati kao podvrste vanugovorne odgovornosti).

2. Subjektivna i objektivna odgovornost, gdje je za subjektivnu odgovornost pored opih uslova potrebna i krivica tetnika za nastalu tetu tetnik je bio svjestan ili bi uz veu dunu savjesnost i briljivost,

morao biti svjestan da e tom tetnom radnjom drugom prouzrokovati tetu pa ipak izvri tu radnju. Kod subjektivne odgovornosti ZOO je princip pretpostavljene dunikove krivice prihvatio kao pravilo koje dunik za svoju neodgovornost mora opovrgnuti i proces dokazivanja ei na njemu. Krivica se dijeli na namjeru, krajnju (grubu) nepanju (kad se tetnik ne ponaa ni kao iole paljiv ovjek) i prostu nepanju (nehat). Ta podjela je znaajna za umanjenje naknade tete za nenamjerne tetnike. Objektivna odgovornost je takva graansko-pravna odgovornost gdje krivica tetnika nije bitan element nego se za tetu odgovara tim to je teta nastala vezano za opasne stvari i djelatnosti, imisije i samo postojanje postrojenja ili fabrika. Za tetu od opasne stvari odgovara imalac te stvari i uz njega zakoniti i nezakoniti posjednik te stvari, a za tetu od opasne djelatnosti lice koje se njom bavi.

14

Od objektivne odgovornosti imalac se moe izuzeti ako dokae: (a) da je teta nastala od vis maior uzroka; (b) da je teta nastala iskljuivo radnjom oteenog, koju nije mogao predvidjeti i otkloniti njene posljedice; (c) da je teta nastala iskljuivo nepredvidivom i neotklonjivom radnjom treeg lica. ZOO poznaje i posebna pravila o odgovornosti u sluaju udesa izazvanog motornim vozilom u pokretu (objektivna odgovornost imaoca motornih vozila nastua prema treim licima) i odgovornosti proizvoaa stvari sa nedostatkom (uz proizvoaa, oteenom odgovara i prodava stvari). 3. Odgovornost za drugoga nastupa kod: odgovornosti za maloljetnike; odgovornosti za duevno bolesne i zaostale u razvoju; te odgovornosti poslodavca za radnike (za postupke na radu i u vezi s radom, osim ako ne dokae da je radnik postupao onako kako je trebao s panjom dobrog strunjaka; poslodavac pravo regresa u odnosu na radnika ima u roku od 6 mjeseci od isplaene naknade) i pravnog lica za tetu koju prouzrokuje njegov organ (bilo individualni ili kolektivni, ne moe se pozivati na to da teta nije nastala njegovom krivicom ili da je organ postupao kako je trebalo; pravo regresa stoji do 6 mjeseci). 4. Odgovornost vie lica za istu tetu zbog zajednikog djelovanja, zbog sauesnitva u podstrekavanju ili pomaganju uinioca tete, nezavisnog djelovanja na istoj teti kada se njihov udio ne moe odrediti; i ako se ne moe utvrditi ko je prouzrokovao tetu ali je nesumnjivo jasno da su na njenom nastajanju djelovala ta lica povezanim radnjama. Odgovaraju svi solidarno. 5. Odgovornost po osnovu pravinosti u sluaju kada staratelj neuraunljivog lica nikako ne moe plati-

ti naknadu tete, te sud osudi tetnika na punu ili djelominu naknadu.

6. Posebni sluajevi odgovornosti: odgovornost usljed teroristikih akata, javnih demonstracija ili manifestacija (kada drutvo naknadi tetu zbog proputanja zatite oteenih); organizatora priredbi (samo za tete na linosti); zbog uskraivanja neophodne pomoi (kod ugroenosti zdravlja i ivota jedne lice, a bez opasnosti za lice koje je pomoe uskratilo); u vezi sa obavezom zakljuenja ugovora (prijevoznik mora za-kljuiti ugovor o prijevozu sa putnikom); i u vezi sa vrenjem poslova od opeg interesa.

DEVETNAESTA GLAVA: NAKNADA TETE

Naknadom tete odgovorno lice a ne tetnik vraa imovinu oteenog u onakvo stanje u kakvom bi bila da nije bilo tete. Naknada imovinske tete vri se naturlanom ili naknadom u novcu, a naknada neimovinske tete novanom naknadom ili satisfakcijom.

Nae pravo postavlja naturalnu restituciju kao princip naknade imovinske tete novana naknada se javlja samo kada naturalna nije mogua ili kada sud smatra da uspostava ranijeg stanja nije neophodno. Naturalna naknada najee se vri popravkom oteene stvari a i davanjem druge stvari iste vrste i kvalitete ako je u pitanju generika stvar. U praksi je ipak novana naknada ea nego naturalna naknada zbog jednostavnosti izvrenja, este nemogunosti uspstave prethodnog stanja i iskljuenja daljnjih sporova. Novanu naknadu mogu ugovoriti odgovorno lice i oteeni, a u sluaju nemogunosti dogovora tu odluku donosi sud i oteeni je mora prihvatiti kao namirenje . ZOO odreuje da se novana naknada moe dati kada uspostavljanje prijanjeg stanja nije mogue, kada naturalna restitucija po miljenju suda nije nuna, kada oteeni trai naknadu u novcu, kada se restitucijom teta ne otklanja potpuno i kada stvar koja je imaocu oduzeta protivpravno propadne usljed vie sile. Tano odreenje visine naknade tete u naem pravu se odreuje po ovim kriterijima: objektivnom kriteriju ekvivalentne naknade (izuzetak samo ako je unitena ili oteena stvar imala neku linu vrijednost za oteenika); kada je tetnom radnjom na jednoj stvari nanesena teta i na ostatku imovine oteenog; visina naknade se pravi po drutvenim uslovima u trenutku donoenja presude; ZOO ne pravi razliku izmeu izmakle dobiti i proste tete obje se moraju naknaditi istovremeno i u potpunosti. Ako je oteeni svojim postupcima doprinio nastanku tete u potpunosti ili doprinio uveanju nastale tete, on odgovara i tetnik ne mora naknaditi cjelokupan iznos. Takoe se naknada moe smanjiti i u sluajevima kada oteeni ima koristi od oteene stvari, te kada je oita diskrepancija izmeu visine naknade i imovnog stanja tetnika. U sluajevima smrti, tjelesne povrede ili oteenja zdravlja naknada se odreuje u obliku novane rente, doivotno ili za odreeno vrijeme naknada za buduu tetu.

15

Nematerijalna tete se oitava u nanoenju drugome fizike ili psihike boli ili straha. Zbog toga je uspostava prijanjeg stanja mogua samo u sluaju kada lice povrijedi neko lino dobro drugog lica (slobodu, ast, ugled i sl.), i uz javno izvinjenje i objavljivanje presude ovdje se moe dodati i novana naknada. Novanom naknadom neugodan dogaaj u ivotu oteenika (smrt nekog bliskog, smanjena ivotna aktivnost) se pokuava ublaiti, tako da obuhvata kao ve nastalu tako i buduu tetu. Oblici neimovinske tete: - za pretrpljene fizike bolove (operacije, infuzije, previjanje rana, odstranjivanje avova, upotreba invalidskih
kolica, nesvjestica i dr.); - za pretrpljene duevne bolove koje oteeni i dalje trpi (zbog umanjenja ivotne aktivnosti; naruenosti; povrede ugleda, asti, slobode ili prava linosti; smrti bliskog lica; i zbog naroito tekog invaliditeta); - za pretrpljeni strah (moe prouzrokovati depresije, neurotina stanja, okove i sl.).

DVADESETA GLAVA: STICANJE BEZ OSNOVA (condictio sine causa)

Sticanje bez osnova (neosnovano obogaenje) je jedan od izvora vanugovornog nastanka obligacionog odnosa i postoji kada dio imovine jednog lica pree u imovinu drugog lica bez pravnog osnova. Pretpostavke za sticanje bez pravnog osnova: mora nastupiti poveanje imovine obogaenika i smanjenje imovine osiromaenog lica bez punovanog pravnog osnova (kada osnov nije postojao od poetka ili kada je postojao ali je kasnije otpao ili kada je ugovor poniten zbog zablude nakon to je ispunjena obaveza); i da je do obogaenja dolo na zakonit nain. Vrste sticanja bez pravnog osnova: - plaanje nedugovanog (condictio indebiti) postoji kada jedno lice u zabludi ili neznanju isplati odreeni iznos ili preda neku stvar drugom licu a pravni osnov takvog davanja uope ne postoji ili ponovo plaa ve plaeni dug. Da bi osiromaeni traio povrat treba da nije znao da plaa nepostojei dug (ne naturalnu obligaciju za koju se obogaeni ne moe prisiliti da vrati) u zabludi; - sticanje obzirom na osnov koji je kasnije otpao (condictio ob causam finitam); - sticanje obziom na osnov koji se kasnije nije ostvario (condictio causa data) postoji kada jedna strana izvri odreenu inidbu u korist druge strane i oekuje protuinidbu koja izostane; - upotreba stvari u tuu korist bez namjere; - upotreba tue stvari u svoju korist bez ovlatenje. Savjestan sticalac je duan vratiti plodove i platiti zatezne kamate od dana podnoenja zahtjeva za vraanje a nezavistan od dana sticanja. Savjesni ima pravo na naknadu i nunih i korisnih trokova, dok nesavjestan samo nunih trokova dok korisne trokove moe nadoknaditi samo do iznosa uveanja vrijednosti u trenutku vraanja.

DVADESET PRVA GLAVA: POSLOVODSTVO BEZ NALOGA (negotiorum gestio)

Poslovodstvo bez naloga postoji kada neko nepozvan svjesno obavlja tui posao. Lice koje obavlja taj posao je poslovoa bez naloga a drugo lice u iju je korist taj posao gospodar posla. Da bi postojalo potrebno je da bude ispunjeno sljedee: da je posao koji je poslovoa poduzeo tui makar dijelom; da je on ve izvrio ili preduzeo izvrenje jednog ili vie tuih poslova; da tim poslom titi interes gospodara posla a ne neki svoj; da ga obavlja bez ovlatenja a da je koristan za gospodara posla; da prije preduzimanja posla ima namjeru traiti od gospodara posla naknadu za rad i posao nije protivan zakonu i moralu. Postoje: (1) Nuno poslovodstvo bez naloga postoji kada je posao izvren da bi se od gospodara posla otklonila neposredna prijetea teta ak i u sluaju kada poslovoa ne ostvari namjeravani uspijeh. (2) Korisno poslovodstvo bez naloga postoji kada je poslovoa obavio neki posao za gospodara posla da mu pribavi neku materijalnu i linu korist. Nakon to mu pribavi korist ima pravo na naknadu trokova. (3) Poslovodstvo protiv zabrane gospodara posla je zabranjeno i poslovoa ovog posla nema pravo na naknadu trokova ve samo da odnese stvari kojim je poveao imovinu gospodara posla pod uslovom da se tim odnoenjem ne pogora stanje gospodara posla. (4) Nepravo poslovodstvo postoji kada poslovoa obavlja tui posao da bi za sebe zadrao postignutu

korist iako zna da je posao tui, gdje poslovoa opet nema nikakvih prava.

16

Naknadno odobrenje (Ratihabitatio) poslovodstva bez naloga moe nastupiti i ima retroaktivno dejstvo.

DVADESET DRUGA GLAVA: JEDNOSTRANA IZJAVA VOLJE Jednostranom izjavom se ne mogu stjecati prava prema nekome nego samo preuzimati obaveze. U ZOO jednostranim poslovima koji nastaju jednostranom izjavom volje smatraju se: 1. Javno obeanje nagrade podrazumjeva obvezu jednog lica neodreenom broju lica na isplatu nagrade jednom licu ako izvri odreenu radnju ili postigne neki uspjeh pod uslovima i u roku iz javnog oglasa. Nagradu dobije lice koje radnju izvri prvo a ako se desi da vie lica radnju obavi istovremeno, dobivaju podjednak dio nagrade. Obeanje se moe opozvati sve dok se ne izvri traena radnja na isti nain na koji je objavljeno. Ne moe se opozvati ako je oglasom odreen rok za izvrenje radnje. Obaveza davanja nagrade prestaje pored ovih navedenih razloga i godinu dana nakon objavljivanja oglasa. 2. Vrijednosni papiri su pismene isprave kojim se izdavalac obavezuje zakonitom imaocu date isprave ispuniti obavezu upisanu na tom papiru. Pravo na papir daje i pravo koje proistie iz tog papira. Dijele se na linopravne (predstavljaju pravouea u upravljanju i odluivanju u odreenom pravnom licu), stvarnopravne (njihovom predajom se zamjenjuje predaja stvari upisanih na tom papiru) i obligacionopravne vrijednosne papire (sadre odreeno potraivanje tj. dug mjenica i ek). ZOO prihvata teoriju emisije kojom obaveza nastaje stavljanjem papira u promet osim vrijednosnih papira na donosioca kada primjenjuje teoriju kreacije. Bitni sastojci bez kojih isprava nije vrijednosni papir: o tano naveden naziv vrste tog vrijednosnog papira; o tano navedeno ime izdavaoca papira i oznaka korisnika; o tana obaveza izdavaoca koja proizlazi iz papira; o mjesto, datum i serijski broj izdavanja, te potpis izdavaoca. Vrste vrijednosnih papira prema linosti titulara prava iz vrijednosnog papira: o papiri na donosioca (pravo se prenosi prostom tradicijom); o papiri na ime (pravo se prenosi samo cesijom); o papiri po naredbi (pravo se prenosi indosamentom izjavom dotadajeg povjerioca - indosanta upisana na vrijednosni papir kojom prenosi svoje pravo iz papira na drugo lice - indosatara. Papiri slini vrijednosnim papirima su legitimacioni papiri i legitimacioni znaci. DVADESET TREA GLAVA: DOCNJA
Docnja je dunikovo zakanjenje u ispunjenju obaveze ili povjerioevo odbijanje da primi ispunjenje

obaveze od dunika. Prema ZOO dunik se nalazi u docnji kada ne ispuni obavezu u roku odreenom za ispunjenje tj. nakon dospjelosti obaveze i proputanja ispunjenja obaveze i nakon odreene opomene od povjerioca. Sluajevi kada dunik ulazi u docnju i bez opomene od povjerioca su kada je rok ispunjenja obaveze tano odreen i ako iz ponaanja dunika proizlazi da ona ne bi imala efekta. Pored zahtjeva na ispunjenje obaveze dunika u docnji povjerilac ima i pravo na naknadu cjelokupne tete koju je pretrpio zbog toga, bilo kroz naknadu tetu bilo zateznim kamatama, i na raskid ugovora.
Povjerilac se nalazi u docnji ako bez valjanog razloga odbije primiti ponueno ispunjenje ili ga svojim ponaanjem sprijei. Osim toga povjerilac se nalazi u docnji ako ne izvri izbor kod alternativnih obliga-

cija ukoliko to on mora uraditi ili ako ne preduzme sve potrebne pripremne radnje za preuzimanje ispunjenja ili ako nije istovremeno spreman izvriti svoju obavezu kod dvostranih ugovora. Za ovu docnju ispunjenje dospjele obaveze dunik mora uredno ponuditi povjeriocu a on to odbiti. Ovom docnjom oe prestati dunika docnja, dunik odgovara za tetu koju je prouzrokovao namjerno ili krajnom nepanjom, na povjerioca prelazi rizik sluajne propasti stvari i dunik moe traiti protuindbu kod

17

dvostranih ugovora. Od dana povjerilake docnje prestaju ii kamate, povjerilac je duan naknaditi svu tetu koju dunik trpi zbog njegove docnje i trokove oko uvanja stvari. Dunik dugovanu stvar moe poloiti kod suda ime njegova obaveza prestaje. DVADESET ETVRTA GLAVA: ZASTARJELOST
Zastarjelost ne znai gubitak prava potraivanja, nego nemogunost realizacije tog prava protivno volji

dunika. Dunik ipak mora istai prigovor zastarjelosti da bi sprijeio prisilnu realizaciju obaveze. Zastarjevanju su podlona sva potraivanja, i poinje tei prvog dana nakon dana kad dospije potraivanje kod obaveza na pozitivinu inidbu, tj. prvog dana nakon dana kada je dunik postupio protivno svojoj obavezi kod obaveza koje se sastoje u proputanju. Ugovorom se ne mogu mjenjati zakonske odredbe o zastari, koja uz glavno potraivanje zahvata i sva sporedna potraivanja. Razlikuje ope i posebne zastarne rokove. Opi zastarni rok iznosi pet godina i primjenjuje se kada zakonom nije propisan neki poseban rok. Posebni rokovi iznose tri i jednu godinu i to: - nakon tri godine zastarjevaju: potraivanja koja dospijevaju godinje ili u kraim odreenim razmacima vremena, meusobna potraivanja pravnih lica nastalih na osnovu ugovora o prometu robe i usluga, zakupnine, naknade za uinjenu tetu i osiguravaa iz ugovora o osiguranju; - nakon jedne godine zastarijevaju: potraivanje naknade od domainstva za isporuene javne usluge, radio i televizijske pretplate, pote telegrafa i telefona i pretplate na povremene publikacije. Zastarni rok za prispjela potraivanja koja su dosuena od strane suda imaju zastarni rok od 10 godina.
Zastarijevanje ne tee izmeu branih drugova, roditelja i djece, tienika i staraoca, za dva lica koja ive

u vanbranoj zajednici, za vrijeme mobilizacije i u ratu i sve vrijeme za koje povjerioc nije mogao zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obaveze. Prestankom okolnosti zbog kojih je dolo do prekida zastare ona poinje iz poetka, a te okolnosti su kada: dunik prizna dug; povjerilac podigne tubu ili pokrene bilo koju drugu radnju protiv dunika pred sudom i drugim nadlenim organom za to povjerilac morapostupati savjesno i ustrajati u svojim radnjama. Zastarijevanje treba razlikovati od prekluzivnih rokova, koji su takvi rokovi ije je trajanje zakon jasno odredio i nakon njihovog proteka titular prava gubi to pravo. Kod ovih rokova nema prekida ni zastoja i na njih sud pazi ex offo. DVADESET PETA GLAVA: PROMJENA SUBJEKATA OBLIGACIJE Pravni osnov promjene subjekta obligacije moe biti razliit: 1) Najee je to ugovor, kojim se moe mjenjati i povjerilac (cesija ili ustupanje, personalna ugovorna subrogacija) i dunik (ugovorom o preuzimanju duga i ugovorom o asignaciji), a ustupanjem ugovora cjelokupan ugovorni odnos prelazi na tree lice i to samo kod dvostrano obvezujuih ugovora uz pristanak druge strane); 2) I zakon se javlja kao pravni osnov promjene subjekata, i to kod univerzalne sukcesije i nacionalizacije te zakonske personalne subrogacije. 3) Do promjene subjekata moe doi i odlukom suda, neovisno o volji stranaka u procesu prinudnog izvrenja. 4) Jednostrana izjava volje dovodi do promjene povjerioca kod testamenta i legata. Cesija je konsenzualni i apstraktni pravni posao izmeu starog i novog povjerioca (cedenta i cesionara) kojim cedent prenosi potraivanje koje ima prema cesusu na cesionara. Postoje i zakonska (jemac) i sud-

ska cesija. Za sklapanje cesije potrebna je samo saglasnost cesionara i cedenta, pri emu najee cedent prodaje svoje dospjelo ili nedospjelo potraivanje ak i za manji iznos od stvarne vrijednosti. Cesijom se poloaj dunika ne smije pogorati, cesija je valjana i bez njegove saglasnosti osim ako su se dunik i cedent unaprijed dogovorili da se potraivanje ne moe prenijeti bez dunikovog pristanka.

18

Predmet cesije nisu cjelokupni obligacioni odnosi ve odreeno ili barem odredivo, dospjelo ili nedospjelo potraivanje. Cesija u prazno (za budua potraivanja koja na kraju ne nastanu) ne proizvodi dejstva. Djelimino ustupanje potraivanja dijeli obavezu dunika na vie lica; kod cesije potraivanja iz dvostrano obveznih ugovora cedent odgovara za neispunjenje svoje obaveze prema duniku. Ustupiti se ne mogu sljedea potraivanja: ije je ustupanje zakonom zabranjeno (pravo na naknadu tete u obliku rente); koja su vezana za linost povjerioca (penzija, alimentacija); koja su po svojoj prirodi protivna prenoenju na drugoga (ugovor o nalogu); i iji je prijenos ugovorom iskljuen. Sporedna prava dopunjuju i osiguravaju glavno potraivanje tj. obavezu, te tako i dijele njenu sudbinu. Zaloena stvar ostaje kod cedenta dok dunik ne pristane da se prenese cesionaru. Ukoliko dunik svoju obavezu prema cedentu ispuni

prije nego je obavjeten o cesiji, njegova obaveza prestaje. Ukoliko je dunik mogao prebiti odreena potraivanja prema cedentu nakon obavjetenja o cesiji on to i dalje moe, sada prema cesionaru. Ukoliko cedent jedno potraivanje cedira vie lica, potraivanje pripada onom o ijoj je cesiji dunik prvo obavjeten. Zadatak cedenta je da cesionaru olaka naplatu potraivanja ukoliko je potraivanje ustupljeno ugovorm sa naknadom, tako to odgovara za istinitost i punovanost potraivanja u momentu cesije, te naplativost ali do visine koju je primio od cesionara.
Posebni sluajevi ustupanja potraivanja se razlikuju od obine cesije po uslovima nastanka, ciljevima koji se e-le postii i dr.: - ustupanje umjesto ispunjenja (dunik povjeriocu ustupa svoje potraivanje prema treem licu umjesto duga; ukoliko cesionar dobije vie nego to mu je cedent bio duan, to mu mora vratiti); - ustupanje radi naplaivanja (cedent cesionaru prenosi samo naplaivanje tek nakon kojeg naplaeni iznos ulazi u imovinu cesionara umjesto potraivanja koje je imao prema cedentu); - ustupanje radi obezbjeenja potraivanja koje cesionar ima prema cedentu.

DVADESET ESTA GLAVA: PROMJENA DUNIKA

1. Preuzimanje duga je ugovor izmeu dunika i treeg lica kojim preuzimaoc preuzima dunikovu

obavezu u cijelosti uz saglasnost povjerioca. Povjerilac svoj pristanak moe dati izriito ali i preutno, na jasan i nedvosmislen nain da je ispunjenje od preuzimaoca primio bez ikakvih primjedbi, i da mu je preuzimalac naglasio da je to izvrio u svoje ime. Ako bi u vrijeme povjerioevog pristanka novi dunik bio prezaduen a povjerilac to nije znao niti je trebao znati, ugovor o preuzimanju duga imao bi samo dejstva ugovora o pristupanju dugu. U pogledu jemstva i zaloge postoji izuzetak od akcesornosti, jer u sluaju preuzimanja duga, jemstvo prestaje, a ako je zalog dalo tree lice i ta zaloga mu se mora vratiti.
2. Pristupanjem dugu tree lice se obavezuje povjeriocu dae ispuniti dospjelu obavezu dunika bez su-

djelovanja dunika i ak iako se on protivi sklapanju tog ugovora. Tako se pojavljuju dva dunika na jednog povjerioca koji moe primiti ispunjenje samo od jednoga od njih.
3. Preuzimanje ispunjenja se javlja u ugovoru izmeu dunika i treeg kojim trei preuzima obavezu da

umjesto dunika ispuni dunu inidbu, pri emu povjerilac ne moe traiti ispunjenje direktno od preuzimaoca ve prava stjee samo dosadanji dunik. DVADESET SEDMA GLAVA: USTUPANJE UGOVORA
Ustupanje ugovora rjeava neke od problema nastalih kod promjena povjerioca ili dunika, jer njime ustupilac primaocu ustupa sva svoja potraivanja i dugovanja iz ugovora, pod uslovom da na to pristane i druga ugovorna strana. Pretpostavke za valjanost ustupanja ugovora: sporazum o ustupanju ugovora; predmet spora-

zuma o ustupanju ugovora je pravni poloaj ustupioca; da je ugovor koji se ustupa dvostrano obvezan i da obaveze nisu ispunjene; i uz pristanak druge ugovorne strane. Ustupilac ugovora ne garantira naplativost obaveza iz ustupljenog ugovora ali se ona moe ugovoriti sporazumom o ustupanju ugovora.

19

DVADESET OSMA GLAVA: ASIGNACIJA (UPUT)

Asignacija je apstraktni neformalan pravni posao asignanta kojom upuuje i ovlauje asignata da za

njegov raun izvri odreenu radnju asignataru a to asignatara ovlauje da inidbu primi u svoje ime. Ta indba se najee sastoji u isplati odreene novane sume, pa je tako ona sredstvo indirektnog plaanja ili kreditiranja. DVADESET DEVETA GLAVA: PRESTANAK OBLIGACIJA
[Naine prestanka obaveza posmatra u smislu da li zavise o volji subjekata ili se prestanak vezuje za nastupanje odreenih pravnih injenica.] 1. Ispunjenje je valjano izvrenje one inidbe koja je predmet dunikove obaveze, i moe biti neposredno i posredno (kompenzacija). Obavezu moe ispuniti bilo koje lice u dunikovo ime ali uz saglasnost povjerioca. U sluaju kada dunikovu obavezu ispuni tree lice, povjerioevo potraivanje personalnom subrogacijom prelazi na njega. Personalna subrogacija moe biti ugovorna (nastaje ugovorom prije ili najkasnije u isto vrijeme sa isplatom) i zakonska (kada dunikovu obavezu ispuni lice koje ima neki pravni interes za to - jemac, zalogodavac i protivnik pobijanja, i ne mogu je sprijeiti ni dunik ni povjerilac). Slinosti subrogacije i cesije su u tome da oba instituta slue za prijenos potraivanja, imaju za subjekta obligacije povjerioca i osnov zakon ili ugovor, pravni poloaj dunika se ne smije pogorati i ne trai saglasnost za zakljuenje. Razlikuju se tako to kod cesije ugovor ima samo dvije strane novog i starog povjerioca dok subrogacija moe nastati i izmeu dunika i ispunioca; kod cesije cedentovo potraivanje na cesionara prelazi zakljuenjem ugovora, dok kod subrogacije ispunjenjem obaveze; kod subrogacije nema odgovornosti za ispunjenje; na ispunioca se prenose samo prava koja su ugovorena; cesionar moe traiti punu isplatu potraivanja bez obzira na to koliko je platio. Redoslijed uraunavanja vie obaveza: prvo se ispune obaveze koje su dunik i povjerilac sporazumno odredili; ako nema sporazuma, onim redom koji odredi dunik; ako dunik ne da izjavu, onim redom kojim su obaveze dospjele za ispunjenje; ako je vie istovremenih obaveza, prvo one koje su najmanje obezbjeenje; ako su podjednako obezbjeenje, prvo one koje su duniku najvei teret; ako su u svemu ranije reenom jednake, namiruju se redom kojim su nastajale; ako su nastale istovremeno dunik sve to da rasporeuje se ravnomjerno na sve njih. 2. Prebijanjem (kompenzacijom) obaveza prestaje tako to se izvri meusobno obraunavanje potraivanja jedne strane uzajamnim potraivanjem druge strane. Mogue je na osnovu ugovora, izjave volje jedne strane i zakona. Potraivanja koja se prebijaju moraju biti uzajamna, istovrsna, utuiva i dospjela. Prebijanje je iskljueno kada se potraivanja ne mogu zaplijeniti; kada je predmet potraiva-

nja stvar data duniku na uvanje ili posudbu ili koje je dunik bespravno uzeo i zadrao; su nastala namjernim prouzrokovanjem tete; potraivanja naknade tete priinjene oteenjem zdravlja ili prouzrokovanjem smrti; i koja proistiu iz zakonske obaveze zadravanja.
3. Oprost duga nastaje sporazumom izmeu povjerioca i dunika a ne samo jednostranom izjavom

povjerioca, i moe biti oprost cijelog ili samo djela duga.

4. Prenovom povjerilac gubi staro i dobiva novo potraivanje a istovremeno se dunik oslobaa stare i

preuzima novu obavezu.

5. Sjedinjenje postoji kada isto lice u istoj obligaciji postane i povjerilac i dunik. 6. Nemogunost ispunjenja vodi prestanku obligacije kada je ispunjenje obaveze postalo naknadno ne-

mogue usljed okolnosti za koje dunik nije odgovoran.

7. Protek vremena, otkaz i smrt.

20