Sociologija I Prostor 2007-1

Potovani/e itatelji/ce i suradnici/ce, asopis Sociologija i prostor koji je pred vama, nastavak je asopisa Sociologija sela, koji je izlazio
duge 43 godine. Sociologija sela bila je jedan od rijetkih specijaliziranih asopisa iz ruralne sociologije u svijetu i najstariji hrvatski sociologijski asopis, koji je reflektirao osnovne probleme hrvatskoga sela i poljoprivrede te sudjelovao u razvitku ruralne sociologije. Viegodinja injenica smanjivanja broja kvalitetnih tekstova iz podruja te esto ponavljanje istih autora, doveli su 1998. godine do irenja koncepcije asopisa i do promjene podnaslova asopis za istraivanje prostornoga i sociokulturnog razvoja. Sadraj asopisa je s vremenom sve manje odgovarao njegovu nazivu, a sam naziv je demotivirao za suradnju potencijalni iri krug suradnika iz drugih podruja sociologije te drugih znanstvenih disciplina. Stoga je Urednitvo asopisa zakljuilo da je promjena naziva ne samo svrsishodna nego i nuna za nastavak njegova uspjenog izlaenja. U prilog promjeni naziva govorile su i injenice vezane uz promjene samoga sela povezivanje sela s drugim tipovima naselja; heterogenizacija seoske socijalne strukture iznutra i izvana; promjene u tipu rada, kulture, izgleda sela; globalizacija cijeloga prostora i interakcija tipova naselja (mrea) te injenica da svjetska literatura tretira globalno lokalno kao jedno i povezano. Takoer, rastao je broj istraivanja i tekstova iz podruja urbane sociologije i sociologije prostora uope. Novi naziv, Sociologija i prostor poziv je na suradnju irem krugu potencijalnih suradnika, jer su socioloke analize pojedinih segmenata drutva (obrazovanje, znanje, religija, mladi, rod, kultura...) vezane i uz prostornu dimenziju. Selo i dalje ostaje temom asopisa, pa pozivamo stare i nove suradnike koji se bave selom da i dalje piu tekstove za Sociologiju i prostor.
Glavna i odgovorna urednica Ankica Marinovi Bobinac
asopis za istraivanja prostornoga i sociokulturnog razvoja Godina 45. Zagreb, sijeanjoujak 2007. Broj 175 (1) str. 1143
Sadraj
lanci Ivan Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot 3 Anelina Sviri Gotovac, Jelena Zlatar: Prehrana i zdravlje kao elementi kvalitete ivota u mrei naselja Hrvatske 29 61 Zlatko ram: Kulturni i politiki konzervativizam bunjevakih Hrvata u Vojvodini Ale rni: Hare Kristos: usporedba religioznosti sljedbenika Zajednice za svjesnost Krine i katolika 85 Benjamin Perasovi, Sunica Bartoluci: Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu 105 Recenzije i prikazi Irena Borowik (ed.): Religions, Churches and Religiosity in Post-Communist Europe (Branko Ani) Vladimir Lay, Kreimir Kufrin, Jelena Puak: Kap preko ruba ae: klimatske promjene svijet i Hrvatska (Tomislav nidari) Nacionalni socioloki kongres: Metodoloki izazovi u sociologiji: drutveni problemi u Hrvatskoj (Jelena Zlatar) Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva (Dunja Potonik) In memoriam Tadeusz Doktr (1950. 2007.) (Ankica Marinovi Bobinac) 121 128 131 135 139
Sociologija
prostor
Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies Volume 45. Zagreb, JanuaryMarch 2007. Number 175 (1) pp. 1143
Content
Articles Ivan Cifri: Animal species right to life Anelina Sviri Gotovac, Jelena Zlatar: Nutrition and health components of the quality of living in the settlements network in Croatia Zlatko ram: Cultural and political conservatism of the Croatian Bunjevci in Vojvodina Ale rni: Hare Kristos: comparison between religiosity of adherents to Krishna Consiousness Community and Catholics Benjamin Perasovi, Sunica Bartoluci: Sociology of sport in Croatia Reviews and presentations Irena Borowik (ed.): Religions, Churches and Religiosity in Post-Communist Europe (Branko Ani) Vladimir Lay, Kreimir Kufrin, Jelena Puak: A drop too many: climatic changes world and Croatia (Tomislav nidari) National Congress of Sociology: Methodology challenges in sociology social issues in Croatia (Jelena Zlatar) The second Congress of Croatian scientists from Croatia and abroad (Dunja Potonik) In memoriam Tadeusz Doktr (1950 2007) (Ankica Marinovi Bobinac) 121 128 131 135 139 3 29 61 85 105
Sociologija
prostor
UDK 316.334.5:179.3 Izvorni znanstveni rad
Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Ivan Cifri
Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska e-mail: icifric@ffzg.hr
SAETAK lanak prikazuje rezultate empirijskog istraivanja o pravu ivotinjskih vrsta na ivot dobivene u sklopu istraivanja na prigodnom uzorku studenata/ica (N = 492, 2005.) na pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu. U obradi su koritene tehnike univarijatne, bivarijatne i multivarijatne statistike (komponentna analiza pod GK-kriterijem). Istraivano je miljenje ispitanika o trima konceptima: biolokog egalitarizma jednaka prava svih ivih bia, antropolokog ekscemptionalizma ovjekova vea prava od ostalih ivotinjskih vrsta i darvinistikog koncepta pravo vrsta steeno u borbi za ivotni prostor. Utvreno je da niti jedno stajalite nije izrazito dominantno: 58,1% prihvaa jednaka prava ovjeka i ivotinjskih vrsta, 32,5% vea ovjekova prava, a 20,6% izboreno pravo. Korelacijske analize pokazale su povezanost miljenja o pravu na ivot i faktora utvrenih na instrumentima: odgovornost za ivot, biocentrizam, socijalno-ekoloke orijentacije i vjerovanje. Bioloki egalitarizam (jednako pravo ivotinjskih vrsta) vie prihvaaju ispitanici skloni ovjekovoj odgovornosti za sav ivot, potovanju ivota, ekocentrizmu i kozmikoj religiji, te ispitanici orijentirani lijevo, polaznici PMF-a, Strojarskog i Filozofskog fakulteta. Antropoloki ekscemptionalizam (ovjek ima vee pravo na ivot) vie prihvaaju ispitanici skloni antropocentrizmu i kranskom vjerovanju, te ispitanici mukoga spola, desno orijentirani i ispitanici s KBF-a; darvinistiki koncept (izboreno pravo u borbi vrsta za ivotni prostor) vie prihvaaju ispitanici skloni ovjekovoj odgovornosti samo za ljudski ivot i antropocentrizmu, te ispitanici s Medicinskog, Filozofskog i Strojarskog fakulteta. Kljune rijei: biocentrizam, odgovornost za ivot, pravo ivotinjskih vrsta na ivot, socijalno-ekoloke orijentacije, vjerovanje
prostor
Primljeno: svibanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.
Copyright 2007 Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridrana All rights reserved
Sociologija
Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327
1. Uvod
Zato i ivotinje ne bi imale bolji ivot i traile pravo na ivot bolji od dananjega?1 Otkud ivotinjama uope neko pravo, pravo na neto, kad nisu razumna bia kao ovjek i ne misle u kategorijama prava niti su priznati subjekt prava? Pravo i svijest o pravu obiljeje je samo ljudskog drutva. Izvan drutva ne postoji pravo, a prava se mogu mijenjati ovisno o volji drutva. Zato se drutvo (ovjek) treba i mora upitati kako one ive i u kakvim uvjetima ive. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot znai pravo na prirodne uvjete njihova opstanka. Rasprave o stanju prirode i uvjetima ivota u njoj, koje se odraava na ivot ovjeka i na drutvo, formulirale su ekoloki problem i kao pitanje o pravima i pravnim relacijama ovjeka i prirode ivotinjskog svijeta. ovjek je svoje pravne steevine proirio na podruje izvan drutva, na biotiki svijet, kao prirodno pravo na zajedniko prirodno dobro. Moda je za to kljuni argument da je tijekom povijesti ovjek bio upuen na ivotinjski svijet, kako pokazuje Viskovieva opsena studija (Viskovi, 1996.). Pravima ivotinjskih vrsta moe se pristupiti pragmatino, uvaavanjem injenice pogoranja uvjeta njihova ivota i uvjeta cjelokupne biotike ekumene (Cifri, 2006.a). Da stanje nije zabrinjavajue, ne bi se govorilo o pravima prirode i zatiti ivotinja2. Ali, moe se pristupiti i uvaavanjem teorijskog stajalita koje prihvaa postojanje zajednice ivota (community of life), zajednice svih ivih bia, koliko god takvo stajalite djelovalo kao konstrukcija. Procjenjuje se da je u svijetu ugroeno oko 40% ivotinjskih i 30% biljnih vrsta. Napredak je u posljednjih nekoliko stoljea djelovao kao razorni utjecaj kulturne ekumene na biotiku ekumenu, to je proizvodilo koloniju (Fischer-Kowalski, 1997.) koja se ubrzano poveava na raun biotike ekumene. Drutvo je krajem 19. st. poduzelo korake da zatiti neke dijelove prirode kao zatienu divljinu. Pojam divljina postao je paradigmatian u zatiti prirode: divlje nasuprot kulturnom pa sukladno tome divlje treba tititi od kulturnog. Divljina moe posluiti kao motiv zatite, ali ne i kao paradigma razvoja. U Hrvatskoj je zakonom zatieno preko 10% teritorija (s ciljem do 15%) u devet kategorija zatite meu kojima su prirodni rezervati i nacionalni parkovi, a zatiene su i odreene vrste. Ukupno su zatiene
prostor
1 lanak je napisan u sklopu projekta Modernizacija i identitet hrvatskog drutva. Socio-
kulturne integracije i razvoj (130-1301180-0915).

2 Deklaracija o pravima ivotinja (Paris, 1978.; eneva, 1990.) u etrnaest lanaka progla-
sila je da su ivotinje po roenju jednake pred ivotom i imaju ista prava na postojanje, da imaju pravo na potovanje, da ne smiju biti podvrgnute maltretiranju, naputanju, eksperimentiranju koje izaziva patnju, itd., da imaju pravo na prirodni prostor kao i na normalne uvjete u ambijentalnom prostoru, itd. U civiliziranim drutvima postoje zakoni o zatiti ivotinja. Prvi zakon o zatiti ivotinja u Europi usvojen je u Engleskoj 1822. godine. Pokret za zatitu ivotinja datira od objavljivanja lanka Petera Singera Animal Liberation 4. travnja 1973. godine (a 1975. godine i knjige). Takoer treba spomenuti da je o zatiti ivotinja kod nas pisano i u pretprolom stoljeu. Tako su, naprimjer, L. Strizalkowski i A. Hofman na temelju triju nagraenih djela D. Gehringa, P. Weisera i E. Renka priredili brouru pod naslovom titite ivotinje (Strizalkovski, Hofman, 1896.).
Sociologija
I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot
572 ivotinjske vrste i 44 biljne vrste. Na taj nain su im priznata neka prava, a drutvo je preuzelo obvezu njihove zatite. ivotinjskim vrstama sve je vie ogranien ivotni prostor. ive u svojevrsnom getu, prirodnom zatvoru, mnoge osuene na izumiranje, unato tome to su im ponegdje na cestovnim i eljeznikim prometnicama izgraeni kanali za komunikaciju. Imaju li i ivotinje pravo na pristup svojim mreama ivota, pravo na neiskljuenost iz biotike ekumene u doba sve veeg irenja kolonije, kao to se to zahtijeva za ovjeka (Rifkin, 2005.). Imaju, jer su i one kozmika bia, ali ga ne mogu izrei, nego to mora uiniti ovjek kao njihov branitelj, u ime obrane ivota. Da bi ih zatitio, mora razumjeti jezik prirode.
2. Teorijski i metodoloki pristup u istraivanju

2.1. Konceptualni pristup istraivanju Na kritici antropocentrizma, poglavito njegove prakse i ugroenosti ivoga svijeta razvio se iroki pokret za zatitu ivotinja i prava ivotinja, koji ima svoja teorijska uporita (naprimjer, Tom Regan, 1983.; Peter Singer, 1998.; Desjardins, 2003.:121 137), a kojega se u kontekstu ekoloke etike nominira kao individualizam (Armstrong; Botzler, 1993.:318368). ovjek ivi u (prirodnom i kulturnom) okoliu objektivnim organskim i anorganskim strukturama, a u vrijednosnom smislu okruen ivim prirodnim svijetom susvijetom. ivotinjske vrste dio su ovjekova prirodnog susvijeta (Meyer-Abich, 1992.) pa naelno dijele i pravo toga susvijeta, naravno, pod pretpostavkom da prihvatimo postojanje prava susvijeta. Prava prirodnog susvijeta nisu apsolutna, kao to nisu ni prava svijeta, nego ovise o tome kako ovjek zamilja svoju zajednicu samo kao ljudsku ili zajedno sa susvijetom u nekom vremenu i prostoru. Zato su bioetika pitanja povezana s napretkom ovjeka to mu ga omoguavaju znanost i tehnika, ali i s napretkom kulture, ovjekovim duhovnim napretkom, kako to istie Albert Schweitzer (Schweitzer, 1997.:48). Koliko god se inila autonomna i vrijednosno neutralna, tehnika je odreena potrebama i ciljevima kulture (drutva), a njezin proizvod, ili mogui proizvod, provocira bioetika pitanja. U kontekstu istraivanja biocentrine orijentacije istraivana je percepcija prava ivotinjskih vrsta na ivot. To pitanje moe se istraivati kao zaseban problem iako je pitanje ivotinjskih prava povezano i s pitanjem o pravu prirode. Ako se prirodnom susvijetu bar implicitno ne prizna pravo na ivot, teko se priznaju prava i nekim njegovim dijelovima ivotinjama. Priznavanje prava konceptualno je oteano kartezijanskim razdvajanjem ovjeka (res cogitans) i prirode (res extensa), to je dovelo do razlike u percepciji ovjeka i ivotinje ne samo na razini svijesti, nego i u praksi. U povijesnom smislu o pravu prirode moglo se govoriti u okolnostima u kojima se oblikovalo ovjekovo pravo prava ovjeka kao prirodno pravo, pa se prirodno pravo tek tada moglo prenijeti i na prirodu i razumjeti kao
Sociologija
prostor
pravo prirode (Nash, 1989.). No, najprije je trebalo priznati ljudima jednaka prava kao su-ljudima, to je plod prosvjetiteljstva, a potom razmiljati o pravu prirode. Moda e ovjek 21. stoljea priznati pravo prirode na ivot, kao to je ovjek 20. stoljea priznao jednaka prava svim ljudima (Deklaracija, 1948.). Ono se moglo razumjeti kao izvedeno, od ovjeka priznato pravo prirodi ili njezino izvorno pravo. Postoje autori koji zagovaraju vlastita (izvorna!) prava prirode (Eigenrecht der Natur) i njegu prirode, naprimjer, Frank Fraser-Darling; L. Triebe; M. Rock (Birnbacher, 1980.:6), te govore o prirodi kao pravnoj zajednici prirode jer ljudi, ivotinje, biljke i elementi prirodno-povijesno su povezani i tvore pravnu zajednicu prirode (Rechstgemeinschaft der Natur). Pravna zajednica jest moda problematina konstrukcija, ali i ovjeanstvo je konstrukcija. Meyer-Abich prava prirode pojanjava u listi od deset toaka (Meyer-Abich, 1984.:190191; 1992.). U pravnoj regulaciji drava bi trebala biti aktivnija. Prema analogiji ovjekova apsolutizma prema prirodnom svijetu s onim apsolutistike drave, predstavljam si da takoer i u prirodi treba nastupiti moderna pravna drava na mjesto apsolutizma. Na taj nain proistekla bi pravna drava prirode koja bi u jednakoj mjeri obuhvaala ovjeanstvo i prirodni susvijet (Meyer-Abich, 1984.:139). U literaturi se navodi nekoliko tipova argumentacije za samovrijednost (Selbstwert) i pravo (Eigenrecht) prirode: evolucijsko-teorijski argument priroda je nastala prije ovjeka, koji se pojavljuje znatno kasnije nego biljke i ivotinje; etiki argument porastom svijesti iri se ovjekov etiki horizont u koji ulazi i priroda kao ovjekov susvijet; antropoloki argument ovjek kao suprirodno bie ima dvostruku ulogu: kao protuprirodno bie suprotstavlja se prirodi, mijenja je, ali kao prirodno bie ostaje i dalje unutar prirode (Ksters, 1993.:2728). Prava prirode i njezinih dijelova (vrsta, ekosustava) proizlaze iz vrijednosti koje ima po sebi ili vrijednosti koju ima za ovjeka. U oba sluaja jedino ovjek definira i priznaje ta prava, sukladno polazitu u vrednovanju prirode, ali mora definirati i svoju odgovornost prema njima. Bez svijesti o vrijednosti prirode kao takve i bez subjekta koji e priznati takvu vrijednost ne moe se govoriti o pravu ili pravima dijelova prirode svega neljudskog svijeta. Ekocentrino stajalite polazi od samovrijednosti prirode, a antropocentrino stajalite od vrijednosti koju joj pripisuje ovjek. Obje paradigmatske pozicije u svojim su temeljima suprotne, nisu sposobne za konsenzus i zato su nedjelotvorne (Ksters, 1993.:27). U prvom sluaju radi se o pravu prirode ili dijela prirode kojemu je prirodno pravo imati pravo i biti (pravno) zatien jer ima neporecivu prirodnu vrijednost po sebi, bez obzira to i ovjek ima takvu vrijednost. ovjek kao dio prirode, zajedno s prirodom, ima neporecivo pravo na ivot i opstanak. Oba prava nisu u koliziji jer se temelje na jedinstvenosti i jedinstvu prirode i kulture. U drugom sluaju radi se o vrijednosti koju priroda ili dijelovi prirode imaju za ovjeka, koliko mu, dakle, na razliite naine i u razliitim prilikama koriste. ovjek tada prema stupnju koristi priznaje pravo prirodi ili dijelovima prirode na opstanak i obvezuje sebe na njihovu zatitu. Ovo pravo prirode temelji se na razdvojenosti prirode i ovjeka, neljudskih bia i ljudskih bia, u kojoj je ovjek postigao vii stupanj evolucije (mozga) i sposoban je vrednovati svijet oko sebe, naravno prema svojim kriterijima. Ali, i ti kriteriji mogu biti definirani kao vrijednost cjeline prirode ili pak kao vrijednost samo dijela pri-
Sociologija
prostor
rode ovjek i njegov svijet. Djelotvornost suprotstavljenih pozicija treba promatrati ne na nain argumenata i protuargumenata, nego da se svestranije propituje smisao i granice ovjekove dobrobiti u suvremenom post/modernom stanju. Predmet istraivanja bilo je pravo vrste na ivot. Pravo ivotinjske jedinke na ivot u ovom sluaju percipirano je kao pravo ivotinjske vrste na ivot. Neki autori zastupaju individualno blagostanje, ne uzimajui u obzir iru zajednicu kao sustav, to im se zamjera. Pravo ivotinja, a onda i ovjekova moralna obveza prema njima (Regan, 1983.) argumentira se postojanjem dovoljno svijesti kod ivotinja da budu subjekt ivota (subject-of-a-life), pa imaju pravo ne biti reducirane samo na objekt. (Theodor Geiger napisao je lanak 1931. godine ivotinja kao drueljubiv subjekt). Slino ovom pojmu, Taylor kae da su iva bia teleoloki centar ivota (teological-centers-of-life) (Taylor, 1986.:121122). ivotinje, dodue samo sisavci, po neemu su jednake ljudima pa imaju samostalnu vrijednost. Oni nisu moralni agenti, nego moralni pacijenti (Desjardins, 1993.:127). Usprkos tome, imaju moralna ovlatenja po kojima imaju pravo na zatitu svojih objektivnih interesa jer su pasivni subjekti (kao i neka ljudska bia koja ne shvaaju moralne radnje i ne mogu biti aktivni subjekti). Drugi smatraju da ivotinje imaju vlastite interese (Singer, 1998.) za odranje i irenje ivota (to podrava biocentrina etika okolia), koji su naelno jednaki kao kod ljudi, to izaziva i prijepore. Interes ljudi smanjivanje je ljudske tjelesne patnje, ali i kod ivotinja, koje nisu svjesne. ovjek zna da bol moe krae ili dulje trajati, da smru prestaje itd. Za Singera je bitan osjeaj patnje ivotinje kao kriterij prava na zatitu. injenica da odreena bia ne pripadaju ljudskom rodu ne opravdava nas da ih iskoritavamo, a jednako tako injenica da su druga bia manje inteligentna nego mi, ne znai da njihovi interesi smiju biti zlorabljeni... Nije pitanje: mogu li misliti? ili: mogu li govoriti?, nego: mogu li trpjeti?... Ako neko bie nije sposobno za trpljenje ili nije sposobno iskusiti veselje ili sreu, tada nema nita to bi se moglo uzeti u obzir. Zato je granica sposobnosti sjeanja jedina granica koju se moe zastupati pri uzimanju u obzir interesa drugih (Altner, 1991.:3334). Dieter Birnbacher takoer zastupa sposobnost patnje kao granicu ljudske dunosti prema ivotinjama, a ta granica su visoke ivotinje. U nekim situacijama (domae ivotinje, kuni ljubimci...) iz odnosa prema pravima ivotinja moe se zakljuiti stav prema cijeloj vrsti. U zakonima o zatiti rije je o zatiti cijele vrste. Neka ugaanja koja ljudi ine svojim ljubimcima nisu njihova prava, nego postupanje kao izraz ljubavi njihovih vlasnika. Iako se najee govori o pravima ivotinja u cjelini (ili pravima neljudskog ivog svijeta uope) u odnosu na prava ovjeka, u etikom pristupu mogu se razlikovati dvije kategorije ivih bia i njihovih vrsta: divlje (prirodne) ivotinje i pripitomljene (kultivirane) ivotinje. Jasno je da prirodne, divlje ivotinje, pripadaju prirodnom svijetu, onom kojega ovjek jo nije izmijenio biotikoj ekumeni. A kojemu svijetu pripadaju udomaene ivotinje prirodi ili kulturi? Drimo da su one dio ovjekove kolonije, tj. antropobiotike ekumene. Neki autori smatraju da su domae ivotinje lanovi ivotinjsko-ljudske zajednice (animal-human community) kao mjeovite zajednice (Midgley, 1984.:112124). Takva tvrdnja na neki nain otklanja opasnost od holizma na koju je upozorio J. Baird Callicott.
Sociologija
prostor
Pristup pravima ivotinja razlikuje se u odnosu na problem ljudskih prava (jedinki i skupina) utoliko to se ne pitamo ima li ljudska vrsta (homo sapiens) pravo na ivot, nego ima li ovjek kao pojedinac neko (i koliko) pravo, pa tako i pravo na ivot. U odnosu na pravo neljudskog ivog svijeta kojemu ovjek priznaje i pripisuje neka prava (na zatitu ili uope na ivot), pravo ovjeka se pretpostavlja kao apriorna kategorija, pa je rije o ovjekovom prirodnom pravu. Pravo ovjeka kao pojedinca (Deklaracija UN-a o pravima ovjeka, 1948.) odnosi se i jami pravo i cijeloj ljudskoj vrsti, takoer i ljudima (skupinama) s razliitim fizikim i kulturnim obiljejima (religija, boja koe itd.). Moe se postaviti pitanje otkud ovjeku prirodno pravo koje mu daje ovlasti da ima vee pravo od ostaloga prirodnog susvijeta? Zato to ima razum, slobodnu volju (a drutvo kulturu) ili zato to je prirodno bie (istina kultivirano, kao to donekle ivotinje i biljke mogu biti kultivirane)? Netko mu daje takvo prirodno pravo ili ga sam uzima kao racionalno bie? U monoteistikoj religiji pravo mu je dano po injenici da je bie slino Bogu (Post 1,26, 27) pa je problem naelno jednostavniji. A u svijetu koji to ne prihvaa, nego se oslanja na znanost ili filozofiju nailazimo na drugaiji svjetonazor. Prirodno pravo ovjek sam prisvaja i to samo za sebe (vrstu) na temelju postojanja razuma, autonomije i slobodne volje kriterijem subjektivnosti kao i proglaavanjem da je sve izvan njegova biolokoga bia jednostavno stvar. Na tu stvar po prirodnom pravu polae pravo na vlasnitvo i to ne samo u smislu vlasnitva vrste, nego i privatnog vlasnitva na dijelove prirode. Danas se pod vlasnitvom podrazumijeva i vlasnitvo nad genetskim nasljeem koje se proglaava intelektualnim vlasnitvom. Postavlja se pitanje kakva je razlika u vlasnitvu kao kontroli dijelova prirode (prostora ili DNK) i intelektualnog? Odgovor je jednostavan samo u vlasnikom objektu, a nikako u prisvajanju tog objekta. Kad se bude priznalo prirodnom susvijetu, prirodi biotikoj ekumeni, da nije stvar ili samo stvar, tada postoji mogunost da se prihvati da i neljudski svijet ima prirodno pravo na ivot, barem na suivot s ovjekom. Kao to sebi pripisuje prava, tako ovjek, pritisnut nunou suivota s prirodom, mora priznati i prirodi pravo na ivot. U novom drutvenom prirodnom stanju koje obiljeava i socijalno-ekoloka kriza, pitanje prava ovjeka i prirode na dobrobit je cijeloga ovjeanstva, a ne samo jedne kulture ili civilizacije. Pravo na ivot ivotinjskih vrsta u naem sluaju konkretizirano je i istraivano kao percepcija u relacijskom odnosu prava ivotinjskih vrsta prema pravu ovjeka jer stvarna prava u drutvu mogu se razliito primjenjivati pa tako i prava ivotinja, ovisno o tome tko je ovjek i to su ivotinje. U koncipiranju istraivanja postavljene su tri teze: 1. teza: ivotinjske vrste imaju jednako pravo na ivot kao i ovjek ili bar u naelu jednaka prava teza biolokog egalitarizma. Po toj tezi ovjek je izjednaen s ostalim ivim biima u pravu na ivot. Ona je zasnovana na shvaanju da je ovjek samo jedno od ivih bia u prirodi kao velikoj prirodnoj zajednici ivota ivih bia u ekosferi. Ideju sline zajednice ivota (Cifri, 2006.:48) susreemo i u Bibliji, u tekstu o opem potopu, kada je Jahve zapovjedio Noi da primi primjerke svih
prostor Sociologija i
vrsta ivotinja u korablju i da ih kao vrste tako spasi od potopa (Post 7,2) jer su i oni Boji stvorovi. Leopold von Wiese smatrao je da je zadaa sociologije uenje o meusobnom utjecaju ivih bia. Arne Naess je 1972. godine u svom ekozofskom pristupu formulirao biospherical egalitarianism in principle (Naess, 1989.; Marietta, 1995.:34) po kojemu postoji jednakost, ali samo u naelu jer su odnosi bia u prirodnoj zajednici shvaeni kao relacijski, kao odnosi meuovisnosti, a ne antipodski odnosi. Egalitarizam je osobito zastupljen u zagovornicima duboke (deep) ekologije (Devall; Sessions, 1985.; Katz et al., 2000.). Naroito se radikalizira u (animalizmu) animalnom egalitarizmu. U interpretaciji ove teze moe se govoriti o uzdizanju ivotinje na razinu ovjekovih prava ili o reduciranju ovjeka na razinu ivotinje (Matuli, 2006.). Navedena se teza moe takoer objanjavati i na druge naine. ivotinje kao prirodna bia imaju prirodno pravo ivjeti, kao to i ovjek kao prirodno bie ima pravo ivjeti. Dakle, obje skupine, ljudska i neljudska bia, naelno imaju jednako pravo na ivot. Koliko e ga ostvariti i kako dugo, pitanje je koje najvie ovisi ipak o ovjeku. 2. teza: ovjek ima vea prava od ivotinjskih vrsta teza kulturnog, odnosno antropolokog ekscepcionalizma, tj. ovjekove rodne izuzetnosti po svojstvima i zbog njih rodne izuzetosti od prirode. U biblijskoj tradiciji Bog je ovjeka (muko i ensko) stvorio kao bie na svoju sliku (Post 1,26; 1,27) na kraju svega stvaranja i dao mu vlasnitvo nad zemljom (Post 1,28) i obvezu da uva vrt edenski (Post 2,15) kojega je nasadio i u njega namjestio ovjeka (Post 2,8). ovjek je tako u teolokoj interpretaciji Postanka svijeta postao kruna stvaranja, gospodar ivog svijeta (Post 1,26) i dobio ovlasti imenovanja pojedinih ivotinja (Post 2,19). On je neto izuzetno, ali ne i izuzeto iz ivoga svijeta. U sekularnom pogledu teza o ovjekovim veim pravima zasnovana je na HEP-u (human exceptional paradigm), tj. takoer na shvaanju o izuzetnosti ovjekovih sposobnosti u odnosu na ostala iva bia, ponajprije po tomu to je tijekom niza generacija proizveo kulturu koja mu omoguava izdvojenost, izuzetost iz svijeta prirode i dominaciju nad ostalim ivim biima i rjeavanje problema opstanka (Catton; Dunlap 1978.; Dunlap; Catton, 1994.)3 to je obiljeje zapadne kulture (Devall, 1985.:4243). Teza o eksceptionalizmu moe se dvojako shvatiti: prvo, kao ovje-
3 Ovdje su koritena dva pojma: ovjekova izuzetnost (exceptionalism) u smislu svojstava koja ima ovjek kao vrsta u odnosu na druge vrste i na izuzetost (excemptionalism) od svijeta prirode jer moe prevladati ekoloke krize. Vidi i Kufrin, 2002.:283. Tvrdnja o veim ovjekovim pravima na ivot od ostalih neljudskih bia moe se argumentirati s oba argumenta: ovjekove izuzetnosti i ovjekove izuzetosti. U prvom sluaju pretpostavlja se da je ovjek dio zemaljske ivotne zajednice, biosferne zajednice u kojoj je hijerarhijski na vrhu piramide i otuda mu vee pravo. U drugom sluaju pretpostavlja se odvojenost prirode i kulture, nadreenost kulture prirodi, ovjekova subjektivnost i sloboda, pa otuda i vee pravo. U naem sluaju u odgovorima ispitanika postoji mogunost jedne ili druge ili obje argumentacije.
Sociologija
prostor
kova izuzetost, izdvojenost od prirode (excemptionalism); drugo, kao ovjekova izuzetnost, neobina kvaliteta u odnosu na druga prirodna bia (exceptionalism). Ovo drugo je prihvatljivije za biocentriste i zastupnike deep ecology koji stupnjevito razlikuju vrijednost ivih bia na ijem je vrhu ovjek upravo zbog njegove izuzetnosti. Postavlja se pitanje, je li mu u ime umjetnosti doputeno primjenjivati tehnika sredstva manipulacije ivotinjama, kao naprimjer na izlobi Eduarda Kaca.4 S idejom napretka drutvo je sve vie koristilo prirodne resurse neorganske i organske, za svoje potrebe i potrebe industrijske proizvodnje, a ovjek je uz pomo znanosti i tehnike postajao sve moniji i agresivniji prema prirodi (biolokoj ekumeni), ali i samoj kulturi (kulturnoj ekumeni). Svoje potrebe za lagodnijim ivljenjem ovjek je zadovoljavao na raun prirode pa je prisvojio pravo neogranienog koritenja na tetu ivota (prava na ivot) drugih ivih bia. Openito se moe rei da je moderno drutvo izmiljenim sekundarnim potrebama ugrozilo njihove primarne potrebe i ivot mnogih ivih vrsta. To nije nita drugo nego etablirana praksa ugroavanja njihovog prava na ivot vie ne u lokalnim, nego u globalnim razmjerima. 3. teza: Svaka vrsta (ukljuujui i ovjeka) ima pravo na ivot toliko koliko sama izbori i na nain na koji umije to izboriti u odnosu na druge vrste teza biolokog opstanka, odnosno borbe vrsta za opstanak. Ova teza polazi od teorije evolucije u kojoj dominira selekcija i eliminacija kao naini odabira unutar vrste, a preivljavanje (opstanak) vrsta ovisi o sposobnosti prilagodbe vrste okoliu i njezinoj uspjenoj borbi s drugim vrstama u okoliu. Evolucija se ne zbiva mirno tijekom stotina tisua ili vie milijuna godina, ne onako kako sebi katkada zamiljamo kao progresivna nit organskog razvoja vrsta i njihovo rasprostiranje u prirodi. Ne zaboravimo da je evolucija nemilosrdna i restriktivna sama u sebi, odbacuje sve to je na putu njezinoj strategiji teleoloke sluajnosti. Pojedine su vrste razvile i svoje strategije: s-strategija (tolerancija na stres, naprimjer, pomanjkanje vode, visoka temperatura), c-strategija (sposobnost konkurencije u prilagodbi) ili r-strategija (sposobnost odranja visoke populacije) itd. (Eser, 1999.:147148). ovjek ljudska vrsta, takoer je suoen s borbom za svoj opstanak, a promatramo ga kroz tri dimenzije : kao bioloko bie bori se unutar biotike zajednice, kao kulturno bie bori se unutar kulturne ekumene za presti svoje skupine koja pripada jednoj kulturnoj subekumeni, naime zapadnoj kulturi. Koncepcije razvoja nisu nita drugo nego koncepcije strategija opstanka tree borbe, borbe kulturnog bia s prirodom u sutini konflikt kulturne i biotike ekumene. Rezultat tih triju dimenzija sukoba ovjekov je kulturni razvoj, razvoj ovjeanstva. Teza o borbi vrsta izraava darvi-
prostor
Sociologija
4 Na izlobi je prikazan fluorescentni zec, kojemu je (zahvaljujui francuskim znanstvenici-
ma) ubrizgan zeleni svijetlei protein pacifike meduze, a koji je trebao vjerojatno potaknuti etika pitanja o postupanju prema ivotinjama. Kao to je u znanosti nedopustiv nepotreban eksperiment sa ivotinjama, tako je i u umjetnosti nedopustiv ovakav eksperiment o etici umjetnika. Umjetnik je mogao sebi ubrizgati svijetlei protein pa bi bio moda uvjerljiviji u postupanju ne samo prema ivotinjama, nego i u onom to moda oekuje ovjeka, a to se time nagovjeuje.
10
nistiku koncepciju i logiku opstanka, po kojoj pravo vrsta na ivot ovisi o sposobnosti i uspjenosti vrste da tijekom dugog vremena izbori svoju poziciju unutar ivotne zajednice. Meutim, s obzirom na sposobnost ljudske vrste da stvara kulturu (znanost, tehnika) kojom mijenja okoli, ovjek ima najvee mogunosti u borbi s drugim vrstama za ivotni prostor. Kulturna ekumena ovjeku omoguava prednost u konkurenciji s drugima vrstama biotike ekumene. Postavljenim tvrdnjama o ovjekovu pravu i pravu ostalih ivotinjskih vrsta na ivot, u istraivanju su najjednostavnije konkretizirana tri teorijska pristupa: pristup egalitarizma, segregacije i borbe za opstanak. Svaki se od ovih pristupa (teza) moe operacionalizirati u niz tvrdnji koje bi tvorile zasebne instrumente, ime bi se dobila precizna slika o percepciji pojedinog pristupa. S obzirom na cilj, a to je da se preliminarno i najopenitije utvrdi percepcija teorijskih pristupa, u istraivanju smo se opredijelili za nekoliko iskaza u obliku tvrdnji koje pokazuju koliko je svaki od teorijskih pristupa ispitanicima prihvatljiv.
2.2. Metodoloka napomena Ciljevi rada 1. prikazati rezultate empirijskog istraivanja percepcije(a) prava ivotinjskih vrsta na ivot; 2. prikazati povezanost izmeu miljenja o pravu ivotinjskih vrsta na ivot i miljenja o odgovornosti za ivot, biocentrizmu, socijalno-ekolokim orijentacijama i vjerovanju. Istraivaki problem Pravo na ivot bilo je sredinja tema istraivanja u kojemu su prikupljena miljenja studenata/ica o pitanju imaju li ivotinje jednako pravo na ivot kao i ovjek.
U radu je postavljeno nekoliko hipoteza. Prva hipoteza (H1) odnosi se aspekt prava. Meu studenti/ca/ma postoji senzibilnost za pitanje prava ivotinja. Velika veina ispitani/ka/ca prihvaa jednako pravo na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta, to se konkretno izraava na taj nain da se veina ispitanika: (a) slae da svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek, tj. prihvaa bioloki egalitarizam; (b) ne slae da ovjek ima vea prava na ivot, tj. ne prihvaa antropoloki ekscempcionalizam; (c) ne slae da prava vrsta na ivot ovise o tome koliko si izbore u odnosu na druge vrste, tj. ne prihvaa koncept borbe vrsta za opstanak.
11
Sociologija
prostor
Hipoteze rada
Druga hipoteza (H2) odnosi se na povezanost varijabli o pravu na ivot ivotinjskih vrsta s dimenzijama na nekim drugim instrumentima (odgovornost za ivot, biocentrizam, socijalno-ekoloke orijentacije i vjerovanje. Pretpostavili smo da su to relevantne okolnosti (strukture) s kojima postoje specifine korelacije. Za svaku korelacijsku analizu postavljena je konkretna istraivaka hipoteza (H2a H2d) koja je u tekstu analizirana i komentirana. Trea hipoteza (H3) odnosila se na socijalna obiljeja ispitanika. Njome se tvrdilo da postoje znaajne razlike izmeu ispitanika u percepciji triju tvrdnji, odnosno koncepata s obzirom na sociodemografska obiljeja.
Instrumenti Rezultati istraivanja odnose se samo na dio pitanja iz anketnog upitnika (38 pitanja) sa 192 varijable, u kojemu su prikupljena miljenja o razliitim bioetikim pitanjima i njihovim aspektima. Za istraivanje prava ivotinjskih vrsta na ivot postavljene su tri tvrdnje. Ne radi se, dakle, o provjerenom instrumentu s utvrenim metrijskim karakteristikama, nego o tvrdnjama koje reprezentiraju znaenje tri prethodno elaborirana pristupa u tezama. Primijenjeni su takoer i zasebni instrumenti za ispitivanje ostala etiri problema: odgovornost za ivot, s 8 varijabli; biocentrizam, s 14 varijabli (11 je ulo u faktorsku analizu); socijalno-ekoloke orijentacije, s 12 varijabli i vjerovanje, s 20 varijabli5. (Rezultati ovih instrumenata koriste se u tumaenju oba aspekta: prava ivotinjskih vrsta i motiva ovjekova postupanja prema ivom svijetu.) U upitniku su takoer prikupljeni podaci o sljedeim obiljejima ispitanika: spol, fakultet, godina studija, naselje najdueg boravka, procjena imovinskog stanja obitelji i samoprocjena politike orijentacije.
Uzorak i provedba istraivanja

prostor
Istraivanje je provedeno 2005. godine (travanj svibanj) u sklopu projekta Modernizacija i identitet hrvatskog drutva metodom ankete na prigodnom uzorku od (planiranih 500 ispitanika) ukupno 492 ispitanika prve i zavrne godine studija na pet fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Sociologija
5 Rezultati i sadraj ovih instrumenata prethodno su objavljeni u nekim radovima i na njih
e biti upozoreno u tekstu lanka.
12
Realizirani uzorak: 60,9% ispitanika prve i 39,1% zavrne godine studija; 44,3% studentica i 55,7% studenata; po fakultetima: Fakultet strojarstva i brodogradnje 28,0% (prva 57,3%, zavrna 42,7%), Filozofski fakultet 27,8% (prva 56,9%, zavrna 43,1%), Katoliki bogoslovni fakultet 19,9% (prva 68,4%, zavrna 31,6%), Medicinski fakultet 13,2% (prva 50,8%, zavrna 49,2%), Prirodoslovno-matematiki fakultet 11,0% (prva 79,6%, zavrna 20,4%).
Statistika obrada U statistikoj obradi primijenjene su tehnike univarijatne (postoci) i bivarijatne korelacije (Pearson). Korelacije su raunate izmeu tri varijable o pravu ivotinjskih vrsta na ivot i utvrenih faktora drugih instrumenata: odgovornost za ivot, biocentrizam, socijalno-ekoloke orijentacije, vjerovanje. Za utvrivanje znaajnosti razlika na obiljejima ispitanika primijenjena je analiza varijance6.
3. Prikaz rezultata istraivanja

Pravo vrsta, prije svega ivotinjskih vrsta, na ivot ovisi o tome (1) kako shvaamo sklop u kojemu ive: (a) kao biosfernu zajednicu u kojoj je ovjek samo jedno od ivih bia ili (b) kao stanje ive prirode u kojemu je ovjek izdvojen iz biosferne zajednice i razdvojen od drugih ivih bia i ivi samo u svojoj ljudskoj zajednici; i o tome (2) kako shvaamo odnos ovjeka i ivotinjskih vrsta: (a) da je ovjek (Homo sapiens) izuzetno bie nadreeno ivotinjskim vrstama i ostalim biima (i da samo on moe ne/priznati pravo na ivot i drugim ivotinjskim vrstama) ili (b) da se ovjek kao vrsta bori u ekolokom prostoru za svoju dobrobit i perspektivu kao i ostale ivotinjske vrste.
Tablica 1. Percepcija prava ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot (u %)
TVRDNJE
Ne slae se 1+2 2 24,8 49,0 53,9
Nesiguran 3 3 17,1 18,5 25,6
Slae se 4+5 4 58,1 32,5 20,6
1 1. Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek 2. ovjek ima vea prava na ivot od ivotinjskih vrsta 3. Svaka vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori u odnosu na druge vrste
6 Podatke je obradio Krunoslav Nikodem.
13
Sociologija
prostor
U istraivanju percepcije prava ivotinjskih vrsta na ivot postavljene su tri tvrdnje. Svaka od njih saeto predstavlja specifian teorijski pristup razumijevanju prava na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta. Prvom tvrdnjom oznaena je egalitarnost u pravima vrsta na ivot, drugom je izraena dominacija ovjeka, a treom borba vrsta za opstanak. Vidi se (kolona 4) da neto vie od polovice ispitanika (58,1%) podrava egalitarni pristup o pravima ivotinja na ivot izjednaujui u tome ovjeka i ivotinju (tablica 1.); da jedna treina ispitanika (32,5%) podrava ovjekovu superiornost u pravu na ivot u odnosu na druge ivotinjske vrste, izdvajajui ovjeka iz ostalih vrsta u pravima na ivot (tablica 2.); da jedna petina ispitanika (20,6%) podrava pravo na ivot kao pravo jaega, prihvaajui ivotnu kompeticiju i borbu vrsta za opstanak (tablica 3.). Ipak, ovdje treba kritiki rei da ovi postoci samo simbolino (preko tvrdnji) indiciraju moguu prihvatljivost pojedine koncepcije prava na ivot i nisu neka vrsta potvrda moguem zakljuku koji bi smjerao istaknuti postojanje jednog nedvojbeno koncepcijskog opredjeljenja ispitanika o pravu na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta. Vjerojatno je populacija mladih u dvojbama glede pitanja o ljudskim i ivotinjskim pravima. Ipak, podaci sugeriraju hipotetiki zakljuak o postojanju dva kontingenta u populaciji. Jedan, koji je (barem naelno) sklon egalitarnosti, jednakom pravu ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot, i drugi koji je sklon stajalitu o pravima na temelju ovjekove izuzetnosti iz ivog svijeta i uspjeha u borbi za opstanak. Osvrnemo li se na postavljenu hipotezu (H1) o postojanju senzibiliteta za pravo vrsta na ivot, koju se ovdje provjeravalo samo na distribucijama rezultata, moemo rei da rezultati ne pokazuju oekivani stupanj senzibilnosti glede diskursa o pravu na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta. Hipotetiki se oekivao znatno vei postotak ispitanika koji prihvaaju jednako pravo na ivot (tablica 1.) i znatno vei postotak ispitanika koji negiraju vea ljudska prava na ivot (tablica 2.) i pravo na ivot kao rezultat borbe vrsta (tablica 3.), a dobiveni postoci su nii. Moemo se upitati jesu li oekivani rezultati dobar kriterij za procjenu postojanja senzibilnosti i je li hipoteza moda trebala drugaije glasiti. Rezultate (tablica 1.) smo usporedili s rezultatima faktorskih analiza nekih drugih instrumenata i to raunanjem korelacija izmeu svake pojedine tvrdnje i faktorskih struktura utvrenih na instrumentima: odgovornost za ivot, odnos prema ivotu (biocentrizam), socijalno-ekoloke orijentacije i vjerovanje. Distribucije frekvencija kao i strukture faktora na tim instrumentima ve su objavljene pa ih uzimamo kao osnovu u nastavku analize. Korelacijske analize odnose se na treu, opu hipotezu (H3) u sklopu koje je za svaku od etiri korelacijske analize postavljena konkretna hipoteza.
prostor
14
Sociologija
3.1. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i odgovornost za ivot
Tablica 2. Korelacije faktora odgovornost za ivot i tvrdnji o pravu ivotinjskih vrsta

F1 Odgovornost samo za ljudski ivot (antropocentrina) F2 Odgovornost za sav ivot (biocentrina) .108* .046 .238**
TVRDNJE
1. Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek 2. ovjek ima vea prava na ivot od ivotinjskih vrsta 3. Svaka vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori u odnosu na druge vrste **p<0,01; *p<0,05
.026 .085 .260**
U ovoj analizi postavljena je hipoteza (H2a) da odgovornost samo za ljudski ivot negira ivotinjskim vrstama jednako pravo na ivot kao i ovjeku, a podrava borbu vrsta (u kojoj je ovjek u nadmoi) za razliku od ispitanika sklonim odgovornosti za sav ivot. Korelacijska analiza izmeu tvrdnji o pravu na ivot s faktorima odgovornost za ivot7 utvrdila je postojanje statistiki znaajne povezanosti samo u tri sluaja. Ispitanici skloni faktoru odgovornost samo za ljudski ivot (F1) u pravilu su skloniji tvrdnji da svaka vrsta ima prava na ivot toliko koliko se sama izbori (.260), dok su ispitanici skloni faktoru odgovornost za sav ivot (F2) relativno skloniji tvrditi suprotno (.238), tj. da vrste nemaju prava koliko se izbore u borbi vrsta. Ovi isti ispitanici takoer su u pravilu skloniji prihvatiti tvrdnju da svaka vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek (.108). U objanjenju rezultata korelacijske analize moe se rei da prihvaanje odgovornosti za sav ivot indicira sklonost priznavanju jednakih prava na ivot ovjeku i ivotinjama, ali ne znai ujedno i prihvaanje (darvinistikog) koncepta borbe vrsta za opstanak (u kojemu je izvjesno da je ovjek kao vrsta pobjednik). S druge strane odgovornost samo za ljudski ivot ukljuuje prihvaanje koncepta borbe vrsta za ivotni prostor kao naina ostvarivanja prava na ivot. Po rezultatima se prepoznaju dva pristupa u percepciji prava na ivot i odgovornosti za ivot: biocentrina odgovornost za ivot koja ukljuuje jednakost prava na ivot i antropocentrina odgovornost za ivot koja ukljuuje borbu vrsta.
7 Distribucije frekvencija i faktorska struktura objavljeni su na stranicama 206 i 207 u auto-
rovu lanku Antropocentrina i biocentrina odgovornost za ivot (Cifri, 2005.)
15
Sociologija
prostor
3.2. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i biocentrizam Slijedom prijepornog pitanja ima li priroda kao cjelina prava i kakva su prava ivih vrsta u odnosu na ljudska prava, zanimalo nas je kakav je odnos izmeu prava ivotinjskih vrsta na ivot i odnosa prema ivotu (biocentrizma). Za utvrivanje tog odnosa raunata je korelacija svake tvrdnje s faktorima dobivenim na instrumentu biocentrizam (potovanje ivota F1, autonomija prirode F2 i zatita ivota F3). S obzirom na primarne rezultate (tablica 1.) ovoj korelacijskoj analizi prethodila je hipoteza (H2b) kojom se tvrdilo da su ispitanici koji cijene ivot kao takav, tj. skloniji faktoru potovanje ivota (F1), istodobno relativno skloniji egalitarnosti u pravu svih ivotinjskih vrsta, ukljuujui i ovjeka.
Tablica 3. Korelacije faktora biocentrizma i varijabli o pravu ivotinjskih vrsta na ivot

Potovanje ivota (F1) Autonomija prirode (F2) Zatita ivota (F3)
TVRDNJE 1. Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava kao i ovjek 2. ovjek ima vea prava od ivotinjskih vrsta 3. Svaka vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori u odnosu na druge vrste **p<0,01; *p<0,05
.275** .156**
.029 .098*
.048 .088
.306**
.067
.030
prostor
Niti jedna tvrdnja nije znaajno korelirana s treim faktorom zatita ivota (F3), dok je s drugim faktorom autonomija prirode (F2) znaajno, ali nisko korelirana samo jedna tvrdnja. Objanjenje se vee uz logiku njihova sadraja. U prvomu je rije o zatiti ivota, a u drugom o neovisnosti sustava prirode. Zatita se moe odnositi samo na ljudski ivot ili sav ivot, kao uostalom i odgovornost za ivot, o emu je ve pisano (Cifri, 2005.; 2005.a).8 Zatita ivota ima logian smisao samo onda ako se prethodno nekomu prizna pravo na ivot koji se tada mora i tititi. Slino je s tvrdnjom broj 2 koja je negativno korelirana s faktorom autonomija prirode (F2). Logika interpretacije negativne i niske korelacije faktora autonomija prirode (F2) i tvrdnje o priznavanju veih prava ovjeku (.098; p<0,05) moda je u tome to prihvaanje autonomije prirode, kao cjelovitog sustava Zemlje koji ima svoju evolucijsku logiku, za ispitanike znai prihvaanje ovjeka kao dijela prirode, a time i manju sklonost priznavanju ovjeku veih prava na ivot od ostalih vrsta.
Sociologija
8 Strukturu faktora potovanje ivota vidi u autorovu lanku Odnos prema ivotu. Kon-
tekst biocentrine orijentacije (Cifri, 2006.:56).
16
ovjek je jednostavno dio prirode i u tom sluaju ne moe mu se priznati vee pravo na ivot nego drugim ivotinjskim vrstama. Znaajne korelacije (p<0,01) izmeu triju tvrdnji (teoretskih pozicija) i triju faktora odnosa prema ivotu utvrene su samo na prvom faktoru potovanje ivota (F1). Ispitanici skloni potovanju ivota (F1) skloni su poziciji o jednakosti ivih bia u pravu na ivot (.275), a istodobno relativno neskloni priznati ovjeku vea prava (.156), niti priznati prava vrstama na ivot na osnovi izborene pozicije u borbi vrsta (.306). Takvi se stavovi ine sasvim loginim jer se kod ovoga faktora radi o ivotu svih (vrsta) neljudskih ivih bia i priznavanju ivotu vrijednosti po sebi. Sadraj tvrdnji koje su oblikovale faktor potovanje ivota (F1)9 argumentira takvo razumijevanje odnosa prema ivotu, odnosno korelacije faktora s tvrdnjama. Takvo shvaanje odnosa prema ivotu (potovanja ivota) i shvaanje prava na ivot odraava svojevrsnu egalitaristiku poziciju bilo da se ivotu vrste priznaje intrinzina vrijednost (vrijednost po sebi), bilo da se jednako vrednuje ivot vrsta (bez obzira na priznanje intrinzinosti) i zato se razliitim oblicima ivota (a u ovom sluaju ivotinjskim vrstama) priznaje jednako pravo na ivot.
3.3. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i socijalno-ekoloke orijentacije
Tablica 4. Korelacije faktora socijalno-ekolokih orijentacija i varijabli o pravu ivotinjskih vrsta na ivot
TVRDNJE 1. Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek 2. ovjek ima vea prava na ivot od drugih ivotinjskih vrsta 3. Svaka vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori u odnosu na druge vrste **p<0,01 Antropocentrizam .246** .275** .205** Ekocentrizam .392** .288** .029 Tehnocentrizam .050 .011 .155**
9 Strukturu faktora potovanje ivota vidi u autorovu lanku Odnos prema ivotu. Kon-
tekst biocentrine orijentacije (Cifri, 2006.:56).
17
Sociologija
U analizi odnosa socijalno-ekolokih orijentacija i percepcije prava vrsta na ivot postavili smo sljedeu hipotezu H2c: antropocentrina orijentacija bit e pozitivno korelirana s tvrdnjama o veim ovjekovim pravima na ivot i konceptom borbe vrsta, a negativno s tvrdnjom o jednakim pravima ivotinja i ovjeka na ivot, dok e ekocentrina orijentacija pokazati sasvim suprotne korelacije. Kod ekocentrizma oekuje se pozitivna korelacija s tvrdnjom o izborenom pravu vrsta na ivot.
prostor
Korelacijska analiza izmeu triju varijabli o pravima na ivot i triju faktora na instrumentu socijalno-ekolokih orijentacija (antropocentrizam, ekocentrizam, tehnocentrizam)10 utvrdila je nekoliko statistiki znaajnih povezanosti. Ispitanici skloni antropocentrizmu relativno su vie skloni ovjeku priznati vea prava (.275) i borbi vrsta za opstanak (.205), to ukljuuje i ovjekove tehnike prednosti, a istodobno su manje skloni priznati jednaka prava na ivot ovjeku i ivotinjama (.246). Korelacije odraavaju logiku samoga antropocentrizma HEP (human excemptional paradigm) po kojoj je ovjek izuzetno, kulturno bie i izuzet iz ostalog ivoga svijeta, te mu nadreen. Otuda potjee nesklonost jednakosti prava i sklonost veim ovjekovim pravima i borbi za opstanak. Nasuprot antropocentristima, ekocentristi su znaajno skloniji jednakim pravima (.392), a znaajno manje skloni prihvatiti da ovjek ima vea prava (.288). Ispitanici skloni tehnocentrizmu relativno su skloniji prihvatiti koncept borbe za opstanak vrsta (.155) kao osnove prava na ivot. U njoj ovjek zbog svog kulturnog bia ima veliku tehniku nadmo pred ivotinjskim vrstama. Ovo je takoer logian rezultat jer prihvatiti svijet tehnike znai prihvatiti stalnu konkurenciju u tehnikim inovacijama, pa time i neku vrstu borbe za ivot.
3.4. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i vjerovanje
Tablica 5. Korelacije faktora vjerovanja i varijabli o pravu ivotinjskih vrsta na ivot

Kransko vjerovanje .192** .282** .093* Praznovjerje nadnaravno .023 .017 .096* Kozmika religioznost .163** .187** .042 Praznovjerje stereotipi .099* .090* .059
TVRDNJE 1. Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek 2. ovjek ima vea prava na ivot od ostalih ivotinjskih vrsta 3. Svaka vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori u odnosu na druge vrste **p<0,01; *p<0,05
prostor
Sociologija
Utjeu li i kako razliita vjerovanja na percepciju prava ivotinjskih vrsta na ivot? Temelj za postavljanje ovoga pitanja injenica je da su religije moralni sustavi koji utjeu na ovjekovo poimanje odnosa prema prirodi i na njegovo ponaanje. Upravo stoga stavovi o navedenom pitanju mogu se pronai u tekstovima svih svjetskih religija, pa tako i u Bibliji i Kuranu. Iako se u religijskim sustavima svjetskih religija
10 Frekvencije i strukturu faktora socijalno-ekolokih orijentacija vidi u autorovu lanku (Cifri, 2006.:6364).
18
nalaze zajednike vrijednosti i moralne norme, tendencije post/modernog drutva kao to su privatiziranje i individualiziranje (Luckmann, 1967.), odnosno dualiziranje religije (Campische, 2004.) potvruju nastanak alternativne religioznosti i vjerovanja. Zato se i u drutvima u kojima je izraena religioznost (ili bar deklarativno) moe oekivati postojanje alternativnih oblika religioznosti i njihov utjecaj na percepciju prava ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot. U hrvatskom drutvu empirijski su utvrene sline pojavnosti. Na instrumentu vjerovanje sastavljenom od 16 estica, utvrena su etiri faktora koja su nazvana kransko vjerovanje, praznovjerje nadnaravno, kozmika ireligija i praznovjerje stereotipi.11 Zanimalo nas je kakva je povezanost razliitih dimenzija vjerovanja i percepcije o pravu na ivot. Upravo stoga postavljena je hipoteza (H2d): ispitanici skloni faktoru kransko vjerovanje (u povratak Krista, postojanje raja, pakla, osobnog Boga itd.) bit e relativno vie skloni tvrdnji da ovjek ima vea prava na ivot od drugih ivotinjskih vrsta, a relativno neskloni animalnom egalitarizmu izjednaavanju ovjekovih i ivotinjskih prava. Razlog tome su poznate interpretacije ovjekove pozicije u judejsko-kranskoj religiji (Post 1,26 30; 2,15); ispitanici skloni faktoru kozmika ireligija (postojanje vie svemira, svemir kao tvorevina superinteligentnih bia itd.)12 bit e relativno vie skloni jednakosti prava na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta, a ispitanici skloni faktorima praznovjerje (kontakt s mrtvima, postojanje duhova, bacanje uroka, horoskop, broj 13, itd.) podjednako e pokazivati sklonost prema pitanju prava vrsta. Iz korelacijska analize (tablica 5.) vidljivo je da postoje pozitivne korelacije faktora kransko vjerovanje i (varijable 2) priznanja veih prava ovjeka na ivot od prava ivotinjskih vrsta (.282), te izmeu faktora kozmika ireligija i varijable jednakih prava ovjeka i ivotinjskih vrsta (.163). Istodobno postoje negativne korelacije izmeu faktora kransko vjerovanje i (varijable 1) jednakih prava (.192), te izmeu faktora kozmika ireligija i (varijable 2) veih prava na ivot od ostalih ivotinjskih vrsta (.187). Korelacije ostalih dvaju faktora praznovjerja i varijabli o pravima vrlo su male. Zakljuno se moe rei da percepcija o veem ovjekovu pravu na ivot ima svoj temelj i u kranstvu, a percepcija jednakoga prava ovjeka i ivotinjskih vrsta u nekim oblicima alternativne religioznosti, odnosno alternativnim vjerovanjima. U kranstvu je stajalite o odnosu ovjeka i ivotinjskih vrsta eksplicitnije, nego u oblicima alternativne religioznosti.
11 Distribucije frekvencija i faktore vidi u lanku Genetiki inenjering i nova duhovnost (Nikodem, 2005.). 12 O pojmu kozmika ireligija vidi u lancima: autorov lanak Odgovornost za ivot u kontekstu bioetikih pitanja (Cifri, 2005.) u biljeci na str. 306 i lanku Genetiki inenjering i nova duhovnost (Nikodem, 2005.:183).
19
Sociologija
prostor
3.5. Zakljuno o pravu vrsta na ivot Provjera pojedinih hipoteza i analiza rezultata omoguava nam tablino prikazati i saeto opisati rezultate percepcije prava vrsta na ivot (tablica 6.). Korelacije pojedinih tvrdnji o pravima vrsta s faktorima drugih instrumenata pokazale su relativno veu sklonost ispitanika: tvrdnji da svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek (tablica 1.) relativno su skloniji ispitanici koji su skloni prihvatiti: odgovornost za sav ivot, potovanje ivota, ekocentrizam i kozmiku ireligiju. tvrdnji da ovjek ima vea prava na ivot od drugih ivotinjskih vrsta (tablica 2.) relativno su skloniji ispitanici koji su inae skloni faktorima: antropocentrizam i kransko vjerovanje. tvrdnji da svaka vrsta ima prava toliko koliko sama se izboriti u odnosu na druge vrste (tablica 3.), relativno su skloniji ispitanici koji su inae skloni faktorima odgovornost samo za ljudski ivot i antropocentrizam.
Tablica 6. Pozitivne korelacija tvrdnji o pravima s faktorima na instrumentima odgovornost za ivot, biocentrizam, socijalno-ekoloke orijentacije i vjerovanje
Odgovornost za ivot Za sav ivot (p<0,05) Socijalno-ekoloke orijentacije Ekocentrizam
TVRDNJE 1. ovjek i ivotinjske vrste imaju jednako pravo 2. ovjek ima vee pravo 3. ivotinjska vrsta ima prava toliko koliko se sama izbori
Biocentrizam Potovanje ivota
Vjerovanje Kozmika ireligija Kransko vjerovanje
Antropocentrizam Samo za ljudski ivot Antropocentrizam; Tehnocentrizam
prostor
3.6. Pravo vrsta na ivot i sociodemografska obiljeja Na kraju ove analize provjeravali smo hipotezu (H3) o postojanju znaajnih razlika na sociodemografskim obiljejima: spol, politike orijentacije, procjena imovnog stanja obitelji, mjesto najdueg stanovanja, pripadnost fakultetu i godina studija (prva i zavrna) i tvrdnji o pravu vrsta na ivot. Primijenjena je analiza varijance za svako obiljeje i tvrdnju. Statistiki znaajne razlike pokazale su se samo na tri obiljeja: spol, politike orijentacije i pripadnost fakultetu. Spol (tablica 7.): S obzirom na spol znaajno se razlikuju odgovori mukih i enskih ispitanika samo na jednoj tvrdnji: ovjek ima vea prava na ivot od drugih ivotinjskih vrsta. Muki ispitanici znaajno vie prihvaaju ovu tvrdnju. U obrazloe-
20
Sociologija
nju ovih rezultata moe se, izmeu ostalog, najkrae rei da su ene vjerojatno manje sklone diskriminaciji i vie osjetljive na prava prirode, kao prava ivog svijeta.
Tablica 7. Pravo ovjeka i ivotinja na ivot s obzirom na spol

SPOL Muki enski N = 492 274 218 OVJEK IMA VEA PRAVA (t. 2); F = 5.128 2.843 2.573 M>
Statistiki znaajne razlike meu skupinama uz p<0,01
Politike orijentacije (tablica 8.): Znaajne razlike utvrene su na dvije tvrdnje: Svaka ivotinjska vrsta ima jednaka prava na ivot kao i ovjek i ovjek ima vea prava na ivot od drugih ivotinjskih vrsta. (a) Tvrdnji o jednakim pravima (tablica 1.) najskloniji su ispitanici koji sebe politiki pozicioniraju lijevo, a najmanje skloni oni koji se pozicioniraju desno. Izmeu ove dvije skupine utvrene su najvee razlike s tim da lijevo skloni ispitanici vie podravaju ovu tvrdnju. (b) Tvrdnju (tablica 2.) da ovjek ima vea prava najvie podravaju ispitanici koji sebe pozicioniraju lijevo, a najvee znaajne razlike utvrene su izmeu politiki pozicioniranih desno i ostale dvije skupine. Desno orijentirani ispitanici vie podravaju ovu tvrdnju, nego ispitanici drugih dviju politikih orijentacija.
Tablica 8. Pravo ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot s obzirom na politike orijentacije
JEDNAKA (tablica 1.); F = 8.802 3.883 3.554 3.175 lijevo>desno OVJEK IMA VEA PRAVA (tablica 2.); F = 11.211 2.281 2.739 3.144 ostali<desno
POLITIKE ORIJENTACIJE
N = 492
Lijevo Centar Desno
103 292 97
Pripadnost fakultetu (tablica 9.): Pripadnost fakultetu pokazala se kao znaajno diskriminacijsko obiljeje na sve tri tvrdnje. (a) Jednako pravo na ivot ivotinjskih vrsta i ovjeka najvie podravaju studenti PMF-a i strojarstva, a najmanje ispitanici KBF-a i medicine. Najvee znaajne razlike utvrene su izmeu ispitanika s KBF-a s jedne te ispitanika s Filozof-
21
Sociologija
prostor
skog, Strojarskog i PMF-a s druge strane, s tim da ispitanici s KBF-a znaajno manje podravaju bioloki egalitarizam. (b) Da ovjek ima vee pravo na ivot, najvie su skloni tvrditi ispitanici s KBF-a, a najmanje ispitanici s PMF-a i Filozofskog fakulteta. Najvee znaajne razlike utvrene su izmeu skupine ispitanika s KBF-a i ispitanika s ostalih fakulteta. Tezi antropolokog ekscempcionalizma znaajno vie skloni su ispitanici s KBF-a. (c) Tvrdnju da svaka vrsta (ukljuujui i ovjeka) ima toliko prava koliko ekolokog prostora uspije izboriti u odnosu na druge vrste, najvie podravaju ispitanici s Medicinskog fakulteta, a najmanje ispitanici s KBF-a. Znaajne razlike utvrene su izmeu skupine ispitanika s KBF-a s jedne strane, i ispitanika s Filozofskog, Strojarskog i Medicinskog fakulteta. Ispitanici s KBF-a znaajno manje podravaju ovu tvrdnju, tj. tvrdnju o borbi vrsta za opstanak.
Tablica 9. Pravo ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot s obzirom na pripadnost fakultetu
OVJEK IMA VEA PRAVA (tablica 2.); F = 13,936 2.394 2.601 3.530 2.370 2.753 KBF>ostali TOLIKO KOLIKO SAMA IZBORI (tablica 3.); F = 4,103 2.635 2.630 2.153 2.537 2.692 KBF<FF, STR, MED
FAKULTETI
N = 492
JEDNAKA (tablica 1.); F = 5,353 3.664 3.724 3.102 3.796 3.400 KBF<FF, STR, PMF
Filozofski Strojarski KBF PMF Medicinski
137 138 98 54 65
prostor
Objanjenje razlika s obzirom na pripadnost fakultetu vjerojatno moemo pripisati prirodi kurikulumskih obiljeja tih fakulteta, pri emu je vidljivo da se ispitanici s KBF-a znaajno razlikuju od ispitanika sa svih ostalih fakulteta. Zakljuno se moe rei: da jednaka prava na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta relativno vie prihvaaju ispitanici politiki lijevo orijentirani, te s Medicinskog, Strojarskog i Filozofskog fakulteta; da vea ovjekova prava na ivot znaajno vie prihvaaju ispitanici mukog spola, politiki desno orijentirani i ispitanici s KBF-a; da tvrdnju o izborenim pravima na ivot u borbi vrsta za opstanak najvie prihvaaju ispitanici sa Strojarskog, Filozofskog i Medicinskog fakulteta, a najmanje s KBF-a.
Sociologija
22
4. Zakljuak
U ovom radu analizirali smo miljenja ispitanika o odnosu ovjeka i jednog segmenta njegova susvijeta. Termin pravo inio nam se prikladnim, a populacija mladih (kao lakmus-papir) je relevantna, utoliko to e uskoro kao odrasla generacija oblikovati drutvenu svijest o ekolokoj i bioetikoj problematici. Na istraivanje nas je potaknuo nedostatak sociolokih empirijskih bioetikih istraivanja u Hrvatskoj. Unato nekim nedostacima kojih smo i sami svjesni, drimo da je svaka implicitna ili eksplicitna kritika dobro dola u istraivanjima bioetikih pitanja, a ponajprije ona iz empirijske perspektive. Polazei od postavljenih hipoteza i analize rezultata empirijskog istraivanja, moe se izvesti nekoliko zakljuaka s kraim komentarima. U zakljucima se slijedi hipotetski sklop, to nam se inilo primjerenijim od ireg osvrta na rezultate. Prva hipoteza (H1) odnosila se na percepciju prava na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta. Istraena su miljenja o trima stajalitima prava na ivot: (a) egalitarnosti jednako pravo ovjeka i ivotinjskih vrsta; (b) ovjekove izuzetnosti/izuzetosti ovjekovo vee pravo i (c) borbe vrsta pravo na temelju izborena pozicije. Svako od njih bilo je zastupljeno samo s jednom tvrdnjom, to ne iscrpljuje sadraj o pravu na ivot. Distribucije frekvencija o pravu vrsta na ivot pokazuju da nema izrazito veinskog opredjeljenja ispitanika niti o jednom od spomenutih triju stajalita. Samo u jednom sluaju utvrena je tanka natpolovina veina. Naime, 58,1% ispitanika podrava jednako pravo na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta, 32,5% misli da ovjek ima vea prava i tek 20,6% da pravo vrste na ivot ovisi o tome koliko se sama izbori (tablica 1.). Iako izgleda moda nedovoljno uvjerljivo i pomalo paradoksalno, ipak se moe zakljuiti da postoji senzibilnost za ovu problematiku, ali ne tolika i takva, kolika i kakva se hipotetski oekivala. Rezultati se u naelu mogu dvojako tumaiti: (a) sa stajalita izdvojenosti ovjeka iz ostalog ivog svijeta antropocentrinog stajalita, rezultati ne idu ba u prilog potpori ovjekove izdvojenosti i nadreenosti ivom svijetu jer tek treina ispitanika (32,5%) podupire tezu o veem ovjekovom pravu na ivot; (b) sa stajalita uklopljenosti ovjeka u ivi svijet biocentrinog stajalita, rezultati takoer ne idu u prilog prihvaanja teze o jednakosti jer tek neto vie od polovice (58,1%) ispitanika podupire tezu o jednakom pravu ovjeka i ivotinjskih vrsta. Druga hipoteza (H2) odnosila se na opi sklop povezanosti izmeu pojedinih varijabli aspekata: prava na ivot s jedne i faktorskih struktura etiriju instrumenata (odgovornost za ivot, biocentrizam, socijalno-ekoloke orijentacije i vjerovanje) s druge strane. Tako su postavljene tri konkretne hipoteze (H2a H2d). Rezultati njihove provjere prikazani su u tablici 6., pa ih ovdje neemo posebno
23
Sociologija
prostor
navoditi ni komentirati. Zakljuno se moe rei da je sukladno opoj hipotezi (vidi metodoloku napomenu) utvreno da postoji znaajno vie onih koji prihvaaju jednaka prava na ivot ivotinjskih vrsta od onih ispitanika koji znaajno vie prihvaaju odgovornost za sav ivot, potovanje ivota, ekocentrizam i alternativnu religioznost. Za razliku od njih, ispitanici koji prihvaaju odgovornost samo za ljudski ivot, antropocentrizam (i kransko vjerovanje) znaajno vie prihvaaju tvrdnju da ovjek ima vea prava i da ivotinjske vrste imaju prava toliko koliko se same izbore. Treom hipotezom (H3) provjeravala se sklonost ispitanika prema svakoj tvrdnji kao indikatoru jedne od triju koncepcija. Analiza varijance utvrdila je da jednaka pravo na ivot ovjeka i ivotinjskih vrsta (bioloki egalitarizam) najvie prihvaaju ispitanici sa Strojarskog i Filozofskog fakulteta kao i s PMF-a; da ovjekovo vee pravo na ivot od ivotinjskih vrsta (antropoloki ekscempcionalizam) vie prihvaaju ispitanici mukog spola, politiki desne orijentacije, te ispitanici s KBF-a.; da izboreno pravo na ivot (borba vrsta) vie prihvaaju ispitanici sa Strojarskog i Filozofskog fakulteta, a najmanje s KBF-a. Istraivanje percepcije razliitih stajalita o pravu ovjeka i vrsta na ivot relevantno je u kontekstu bioetikog diskursa. Ono otkriva neke aspekte ekolokog i bioetikog senzibiliteta mladih ispitanika, a moda i cijeloga drutva, to je ovdje tek sporadino eksplicirano. Meutim, drimo da rezultati istraivanja kao takvi neposredno ukazuju na bioetiku senzibilnost, a posredno i na stanje svijesti i sustav vrijednosti mladih. U Hrvatskoj, uz ve postojei nedostatak sociolokih aspekata bioetikih pitanja, javlja se i pomanjkanje interesa relevantnih imbenika, ponajprije odgojno-obrazovnog sustava. Samokritiki reeno, unato nekim ogranienjima (uzorka i instrumenta) vjerujemo da je istraivanje dodalo mali kameni znanja u naem bioekolokom prostoru jer na drugi nain otvara pitanje osobne i drutvene osjetljivosti na ivot, a posredno i pitanja sustava vrijednosti koji utjeu na percepciju ivoga svijeta. Dodali bismo jo jednu opasku. Odnos prema ivotu moe se empirijski istraivati i kao odnos ispitanika prema nekim specifinim relacijama kao to su, naprimjer, ovdje analizirane. Za svaku od tvrdnji moe se izraditi instrument od seta estica koji bi bolje pokazao odnos prema pravima ivotinjskih vrsta na ivot. Dakako, ovdje se radilo o percepciji (miljenju) ispitanika, a ne o analizi konkretne ivotne prakse.
24
Sociologija
prostor
Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. Altner, G. (1991). Leben in der Hand des Menschen. Die Brisanz des bioethischen Fortschritts. Darmstadt: Primus Verlag. Armstrong, A. J.; Botzler, R. G. (1993). Environmental Ethic. Divergence and Convergence. New York at al.: McGraw-Hill, Inc. Birnbacher, D.; Hrsg. (1980). kologie und Ethik. Stuttgart: Reclam. Campiche, R. J. (2004). Die zwei Gesichter der Religion. Faszination und Entzauberung. Zrich: Theologischer Verlag (TVZ). Catton, W. R. Jr.; Dunlap, R. E. (1978). Environmental Sociology: A New Paradigm. American Sociologist, 13:4149. Cifri, I. (2005). Antropocentrina i biocentrina odgovornost za ivot. Socijalna ekologija, 14 (3):195216. Cifri, I. (2005a). Odgovornost za ivot u kontekstu bioetikih pitanja. Socijalna ekologija, 14 (4):295326. Cifri, I. (2006). Odnos prema ivotu. Kontekst biocentrine orijentacije. Socijalna ekologija, 15 (12):4379. Cifri, I. (2006a). Bioetika ekumena. Potreba za orijentacijskim znanjem. Socijalna ekologija, 15 (4):283310. Desjardins, J. H. (1993). Environmental Ethics. An Introduction to Environmental Philosophy. Belmont (Cal.): Wadsworth Publishing Company. Devall, B.; Session, G. (1985). Deep Ecology. Layton (Utah): Gibbs M. Smith, Inc. Dunlap, R. E.; Catton, W. Jr. (1994). Struggling with Human Exeptionalism: The Rise, Decline and Revitalization of Environmental Sociology. The American Sociologist. (Spring): 530. Eser, U. (1999). Der Naturschutz und das Fremde. kologische und normative Grundlagen der Umweltethik. Frankfurt; New York: Campus. Fischer-Kowalski, M. et al. (1997). Geselschaftlicher Stoffwechsel und Kolonisierung von Natur. Ein Versuch in Sozialer kologie. Amsterdam: G+B Verlag Fakultas. Katz, E.; Light, A.; Rothenberg, D. (2000). Beneath the Surface. Critical Essays in the Philosophy of Deep Ecology. Cambridge (Mass); London: MIT Press. Ksters, W. (1993). kologische Zivilisierung. Verhalten in der Umweltkrise. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft. Kufrin, K. (2002). Skala nove ekoloke paradigme jo jedna provjera i pokuaj revizije. Socijalna ekologija, 11 (4):277296. Luckmann, T. (1967). The Invisible Religion: The Problem of Religion in Modern Society. New York: Macmillan. Matuli, T. (2006). Ideja antropocentrizma u ozraju biocentrike paradigme. Socijalna ekologija, 15 (12):2341. Marietta, Don E. (1995). For People and The Planet. Holism and Humanism in Environmental Ethics. Philadelphia: Temple University Press. Meyer-Abich, K. M. (1984). Wege zum Frieden mit der Natur. Praktische Natusphilosophie fr die Umweltpolitik. Mnchen; Wien: Carl Hanser. Meyer-Abich, K. M. (1992). Samovrijednost prirodnog susvijeta i zajednica prava prirode. Socijalna ekologija, 1 (3):335345. Midgley, M. (1984). Animals and Why They Matter. Athens: University of Georgia Press. Naess, A. (1989). Ecology, Community and Lifestyle. Cambridge: Cambridge University Press. Nash, R. F. (1989). The Rights of Nature. A History of Environmental Ethics. London: The University of Wisconsin Press.
13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.
25
Sociologija
prostor
26. Nikodem, K. (2005). Genetiki inenjering i nova duhovnost. Smisao ivota i smrti u poslijeljudskom kontekstu. Socijalna ekologija, 14 (3):171193. 27. Regan, T. (1983). The case for Animal Rights. Berkeley: University of California Press. 28. Rifkin, J. (2005). Doba pristupa. Zagreb: Alt F4. 29. Schweitzer, A. (1997). Ehrfurcht vor dem Leben. Mnchen: Beck. 30. Singer, P. (1998). Osloboenje ivotinja. Zagreb: Ibis grafika. 31. Strizalkowski, L.; Hofman A. (1896). titite ivotinje. Zagreb: Drutvo sv. Jeronima. 32. Taylor, P. W. (1986). Respect for Nature. A Theory of Environmental Ethics. New Jersey: Princeton University Press. 33. Viskovi, N. (1996). ivotinja i ovjek. Split: Knjievni krug.
26
Sociologija
prostor
Original scientific paper
Ivan Cifri Department of Sociology, Faculty of Philosophy in Zagreb, Zagreb, Croatia e-mail: icifric@ffzg
Animal species right to life
Abstract The article presents results of the empirical research into animal species right to life which was carried out in 2005, on the sample of students at five faculties at the University of Zagreb (N=492). Techniques of univariate, bivariate and multivariate statistics were used in the interpretation (component analysis by GK criterion). Respondents were asked to give their opinion about three concepts: biological egalitarianism equal rights for all living beings, anthropological exemption human kind has bigger rights than animals and Darwinian concept species rights gained in the fight for living space. The analysis showed that none of the views was greatly predominant: 58.1% of respondents accepted equal rights for human kind and animal species, 32.5% considered human rights superior to animals and 20.6% chose Darwinian theory. Correlation analyses have shown a connection between those views and the results of survey about responsibility for life, biocentrism, socioecological orientation and religious beliefs. Biological egalitarianism (equal rights for all living beings) is largely accepted by respondents who favour mans responsibility for all life, respect for life, ecocentrism and cosmic irreligion, the left-oriented, students of science, mechanical engineering and the Faculty of Philosophy. Anthropological exemption (mans rights are bigger) is embraced by respondents close to anthropocentrism and Christian beliefs, male respondents, the right-oriented and students of Catholic Theological Faculty. Darwinian theory (species rights gained in the fight for living space) is mostly acceptable to respondents who are inclined to the ideas of mans responsibility for mankind only and anthropocentrism and examinees from the Faculty of Medicine, Philosophy and Mechanical engineering. Key words: biocentrism, responsibility for life, animal species right to life, socioecological orientation, beliefs Received on: May 2007 Accepted on: June 2007
prostor
27
Sociologija
UDK: 316.334.52:316.728]:613(497.5) Izvorni znanstveni rad
Prehrana i zdravlje kao elementi kvalitete ivota u mrei naselja Hrvatske

Anelina Sviri Gotovac Jelena Zlatar
Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska e-mail: svircic@idi.hr; jelena@idi.hr
SAETAK Tekst se odnosi na istraivanje odreenih elemenata kvalitete ivota, odnosno elemenata prehrane i zdravlja u sociologiji. Kvaliteta ivota kao socioloki koncept odnosi se na odreenje razine zadovoljenosti osnovnim i ostalim potrebama stanovnika, ivotnim uvjetima, te standardom ivota. Postoje brojni elementi kvalitete ivota proizili iz razliitih podruja ivota ljudi kao to su stanovanje, uvjeti rada, obrazovanje, slobodno vrijeme, zdravlje, prehrana, itd. Prehrana i zdravlje segmenti su kvalitete ivota koji se mogu promatrati i kao posebne socioloke poddiscipline, a u dananjem turbulentnom vremenu zauzimaju sve vee podruje interesa, pod nazivima sociologija prehrane i sociologija zdravlja (medicinska sociologija). Upravo njih se nastojalo dijelom prikazati i ovim radom. Ovdje izneseni podaci dobiveni su istraivanjem koje je proveo Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu 2004. godine pod nazivom Socioloki aspekti mree naselja u kontekstu tranzicije na reprezentativnom uzorku od 2.220 ispitanika na prostoru cijele Hrvatske kao mree naselja. Prema dobivenim podacima stvorena je slika o trenutnoj situaciji kod nas u podrujima prehrane i zdravlja za koju se moe rei da je relativno zadovoljavajua, ali i da se moe mijenjati, te poboljavati za veinu stanovnika. S obzirom na dobivene rezultate, koji su dijelom i oekivani, potvruje se tranzicijski i transformacijski kontekst istraivanih podruja. Isto tako sve se vie potvruje meusobna i nerazdvojna veza prehrane i zdravlja koja se oituje u stalnoj brizi za zdravi ivot u suvremenim uvjetima. Kljune rijei: prehrana, zdravlje, mrea naselja, kvaliteta ivota, tranzicija, Hrvatska Primljeno: svibanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.
1. Prehrana i zdravlje kao elementi kvalitete ivota

Razliiti i mnogobrojni elementi kvalitete ivota proizili su iz razliitih podruja ivota ljudi: stanovanja, uvjeta rada, obrazovanja, slobodnog vremena, te zdravlja i prehrane. Od brojnih aspekata kvalitete ivota u radu e se analizirati elementi
29
Sociologija
prostor
prehrane i zdravlja koji se mogu promatrati i kao posebne socioloke poddiscipline, a u dananjem turbulentnom vremenu zauzimaju sve vee podruje interesa, pod nazivima sociologija prehrane i sociologija zdravlja (medicinska sociologija). Ova dva podruja meusobno su povezana i srodna pa na slian nain iznose vezu izmeu naina ivota i dostignute razine kvalitete ivota na koju i direktno utjeu. Daljnji tekst temeljit e se na analizi podataka o prehrani i zdravlju dobivenih istraivanjem koje je proveo Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu 2004. godine pod nazivom Socioloki aspekti mree naselja u kontekstu tranzicije na reprezentativnom uzorku od 2.220 ispitanika na prostoru cijele Hrvatske1. Socioloka analiza elemenata prehrane i zdravlja odnosi se i na prostorni kontekst, tj. na mreu naselja cijele Hrvatske. Ukupni hrvatski prostor moe se promatrati i kao mrea naselja koju ine razliiti tipovi naselja od ruralnih do urbanih, odreenih prema veliini i teritorijalnom statusu. U mrei naselja postoje razliiti tipovi naselja klasificirani prema postojeem teritorijalnom ustroju Republike Hrvatske. Istraivanje je provedeno na uzorku od 154 naselja: 47 od ukupno 123 gradska naselja, 19 upanijskih sredita (od ega su, ne raunajui metropolu, tri makroregionalna centra i 27 ostalih sluajno izabranih gradskih naselja, te 107 sluajno izabranih (od ukupno 6.531) ostalih, odnosno seoskih naselja od kojih su 33 opinska sredita, a 74 ostala seoska naselja. Planirana veliina uzorka bila je 2.200, a anketirano je 2.220 ispitanika (Hodi, 2005.). Distribucija funkcija (politikih, privrednih i kulturnih) na teritoriju RH bila je temelj za klasifikaciju naselja koritenu u istraivanju. Obuhvaa podjelu od najsloenije naseljske strukture (Zagreb) do najjednostavnije (seoska naselja u kojima se ne nalazi nijedna funkcija za stanovnike drugih naselja). Prema tome, sva su naselja Hrvatske podijeljena u est tipova: 1. glavni grad Zagreb, 2. makroregionalni centri (Split, Rijeka i Osijek), 2. regionalni centri (u pravilu upanijski centri), 3. iri lokalni centri (manja gradska naselja), 4. seoski lokalni centri (u pravilu opinski centri), 5. seoska naselja.
prostor
1 Kvalitetom ivota u IDIZ-ovim istraivanjima bavili su se zadnjih 30-ak godina neki au-
tori, ali je od 90-ih godina 20. stoljea kod nekih elemenata kvalitete ivota istraivaka tradicija prekinuta, te se obnavlja 2004. godine spomenutim istraivanjem. Tih se godina dogodio odlazak pojedinih znanstvenika u druge institucije (domae i meunarodne) pa je zbog niza nastalih okolnosti ovaj segment sociolokih istraivanja doivio stagnaciju. Tako su odlaskom V. Popovski, A. Stojkovia, S. oli i dr. iz Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu dijelom zapostavljeni elementi prehrane, zdravlja i slobodnog vremena pa ih se ovim radom nastoji vratiti u interes sociolokih prouavanja. Kvaliteta stanovanja kao element ukupne kvalitete ivota ima neprekinutu dugogodinju tradiciju istraivanja od strane nekoliko autora unutar Instituta za drutvena istraivanja u Zagrebu, naroito Duice Seferagi i Alije Hodia, kontinuirano u zadnja tri desetljea.
30
Sociologija
A. Sviri Gotovac, J. Zlatar: Prehrana i zdravlje kao elementi kvalitete ivota u mrei naselja Hrvatske
Hrvatska ima sustav od gotovo 700 sredinjih naselja. Osim gradova u toj je mrei oko 75% seoskih sredita (upani, 2005.:617). Prema popisu stanovnitva iz 2001. godine vie je od dvije treine seoskih naselja u kategoriji do 300 stanovnika, a naroito je povean broj najmanjih: 37% sela ima manje od 100 stanovnika (upani, 2005.:629). Ovi nam podaci govore o dananjoj slici hrvatske mree naselja u kojoj je u nekim njenim dijelovima teko postii zadovoljavajuu razinu kvalitete ivota koju prvenstveno odreuje i implicira mjesto stanovanja i ivljenja. Kvaliteta ivota stoga u veini naselja ostaje odreena kvalitetom opremljenosti (infrastrukturne i institucionalne) tih naselja. Stoga je teko usporeivati nae najvee gradove kao to su Zagreb i Split, s ostatkom brojnih, naroito seoskih naselja u kojima se kvaliteta ivota esto svodi na osnovnu egzistencijalnu razinu dok se ostale razine tee postiu za veinu stanovnika u njima. Urbane aglomeracije u nas, tj. makroregionalni centri, daleko su ispred veine ostalih (gradskih i seoskih) naselja po kvaliteti ivota iako zbog svoje veliine imaju i brojne nedostatke, pa se openito moe rei da kod nas i nadalje gradovi odnose bolje rezultate. Upravo stoga, gradovi su i stalna mjesta privlaenja i primanja novih stanovnika, a naroito je to sluaj sa Zagrebom kao najveim urbanim sreditem. Moe se, meutim, pronai i neke seoske primjere u kojima je ivot, po nekim preduvjetima kvalitete ivota, bolji nego u gradovima, ali ih je jo uvijek nedovoljno2. Zbog tako neravnomjernog odnosa ruralnih i urbanih naselja moe se pretpostaviti da e i prehrana i zdravlje kao elementi kvalitete ivota biti nejednake kvalitete, ovisno o tipu naselja. Hipotetski se moe rei da je oekivano da se kvaliteta i nain prehrane kod nas, kako u odnosu na razdoblje bive drave tako i u vremenu tranzicije, nisu znaajnije mijenjali. Meutim, tranzicijski uvjeti i privatizacija trita rada doveli su do brojnih promjena u nainu ivota veine stanovnika u zemlji to utjee na kvalitetu njihova ivota, pa tako i prehranu i zdravlje. Prema rezultatima istraivanja analiziranih u daljnjem tekstu moe se vidjeti da su najee konzumirane namirnice kruh, krumpir, tjestenina i ria, odnosno namirnice nezamjenjive u svakodnevnoj prehrani. Zatim slijede povre i mlijeni proizvodi, a neto rjee se konzumiraju meso i riba. Neki utjecaji, kao to su alternativni pravci prehrane (vegetarijanstvo i makrobiotika), novija su pojava uglavnom prisutna u gradovima, za razliku od seoskih naselja u kojima se javljaju rjee ili nikako. Kod elementa zdravlja situacija je neto kompleksnija jer se od poetka 90-ih godina 20. stoljea pojavio privatni zdravstveni sektor koji je donio brojne promjene u pruanju zdravstvenih usluga. Meutim, premda je povean ukupan broj lijenika na broj stanovnika3, njihov broj u javnom zdravstvenom sektoru smanjen je ime
(3):579617 i M. upania (2005): Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja. Sociologija sela, 43, 169 (3):617659, te magistarski rad A. Sviri Gotovac (2006): Socioloki aspekti mree naselja u zagrebakoj regiji, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 180 str. 3 Vidjeti poglavlje 3.1. Pregled novijih podataka iz podruja prehrane i zdravlja o broju lijenika na broj stanovnika u proteklim godinama 19712004. (tablica 3.)
31
Sociologija
2 Vidjeti tekst D. Seferagi (2005): Piramidalna mrea gradova. Sociologija sela, 43, 169
prostor
se kvaliteta zdravstva dijelom pogorala. Iako velik dio lijenika radi u privatnom zdravstvenom sektoru, njihove usluge veina stanovnika sebi ne moe priutiti. Kvaliteta ivota kao teorijski koncept u sociologiji ukljuuje mnoga podruja ljudskog rada i djelovanja i ovisi o brojnim imbenicima (vanjskim i unutarnjim), te je takoer ovisna i o stalnim transformacijama u drutvu. Kvaliteta ivota je cjelovit proces proizvodnje, raspodjele i potronje upotrebnih vrijednosti i ljudskih odnosa primjerenih neotuenim potrebama svih grupa i pojedinaca (Seferagi, 1988.:17). Postignutu i postojeu razinu kvalitete stanovanja, obrazovanja, uvjeta rada, zdravlja, odmora i rekreacije (slobodnog vremena), prehrane, te opremljenosti kuanstava i neposredne okoline ivljenja stanovnika, moe se prikazati kao pojedinane elemente i indikatore u ukupnoj kvaliteti ivota. U tom kontekstu osnovni je cilj postizanje zadovoljavajue razine pojedinog elementa kvalitete ivota, od primarne ili osnovne razine do sekundarne i ostalih viih razina (duhovnih, psiholokih). Zadovoljavajua razina teko je odrediva na jednak i objektivan nain za ukupnu populaciju, naroito jer na nju utjeu razliite preferencije i izbor stanovnika, ali se ipak postie mjerenjem odreenog dogovorenog minimuma za pojedinu razinu (Sviri Gotovac, 2006.:107). Ipak, istraivanjem kvalitete ivota nastoje se odrediti naini i metode kojima se moe utvrditi njena objektivna razina za veinu stanovnika. Neki glavni elementi koji su izabrani i dogovoreni jesu tzv. indikatori blagostanja ili osnovnih potreba stanovnika, a to su: prehrana, zdravlje, stanovanje, uvjeti rada, odmor i rekreacija (slobodno vrijeme), obrazovanje, itd. Svaki se od ovih elemenata koristi odreenim brojem varijabli da bi se dobili indeksi kvalitete ivota (Sviri Gotovac, 2006.:12). Zdravlje i prehrana su, prema tome, indikatori koji utjeu na odreenje ukupne kvalitete ivota. U suvremenim uvjetima kvaliteta ivota neodvojiva je od tranzicijskih uvjeta ivota i rada koji na nju zatim utjeu i mijenjaju je. Sintagma kvaliteta ivota moe se povezati sa sintagmom drutvenog kapitala P. Bourdieua, koja takoer na opoj razini govori o postojanju ili nepostojanju kvalitetnog naina ivota za razliite skupine, populacije ili klase, a iz kojega zatim slijede odreene posljedice. Spomenuto je da se veza i meuodnos izmeu socioekonomskih obiljeja pojedinaca i grupa s npr. zdravljem objanjava na nain da ljudi koji su angairaniji u drutvu u raznim drutvenim mreama, imaju vei pristup novcu, prijevozu, kunoj njezi i ostalim stvarima koje zatim poboljavaju njihov zdravstveni status ili ishod bolesti. Prema tome, drutveni se kapital definira i kao kvaliteta drutvenih odnosa, u ovom sluaju i kao posrednik izmeu nejednakosti i zdravstvenog statusa. Prema toj hipotezi, s porastom drutvenih nejednakosti u drutvu zalihe drutvenog kapitala smanjuju se, to negativno utjee na zdravlje. Istraivanje veza koje postoje izmeu drutvenog kapitala i zdravlja jo je u zaecima, ali je nesumnjivo nain objanjenja dananjeg poloaja pojedinca u sve kompleksnijem i nesigurnijem drutvu (prema Putnam, 1996.; Ritzer, 2007.). U spomenutom istraivanju iz 2004., iji se rezultati o prehrani i zdravlju kasnije obrauju u tekstu, pojavljuju se drutveno uvjetovane teme kao to su: kako nain
32
Sociologija
prostor
ivota (puenje, konzumiranje alkohola, droge, vitamina i dr.) utjee na neije zdravlje; kako pojedinac procjenjuje vlastito zdravstveno stanje; kakav je odnos pojedinca prema lijenikoj pomoi; koliko posee za njom radi preventive, a koliko radi zdravstvenih problema; koritenje privatnih lijenikih usluga i dr. U sociolokom smislu to znai da se zdravlje prouava kroz iri drutveni kontekst pokuavajui otkriti povezanosti izmeu naina ivota, socioekonomskog poloaja, dobi, spola, obrazovanosti, itd., i zdravlja. Drutveni poloaj pojedinca esto nam nudi razliite odgovore o njegovom ponaanju unutar neke drutvene grupe ili zajednice, a takoer i u odnosu na pojavu brige o zdravlju ili pojavu neke bolesti. Stoga brojni istraivai ispituju izravne ili neizravne utjecaje socioekonomskih osobina, dobi, spola, religije, rase, etnike pripadnosti, branog stanja, zanimanja i irokog niza drugih demografskih i strukturalnih osobina na zdravlje (tifani, 2001.:40). Uvidjeti u kakvom su odnosu obrazovanje, dob, spol i mjesto stanovanja ispitanika prema zdravstvenim tekoama, odlascima lijeniku i ostalim indikatorima zdravlja i bolesti, nain je utvrivanja kvalitete zdravlja kao posebnog elementa kvalitete ivota. Na isti nain se, a prema razliitim sociostrukturnim obiljejima, odreuje i kvaliteta prehrane, takoer poseban element kvalitete ivota, a preko sljedeih tema: uestalosti koritenja pojedinih namirnica, razliitim utjecajima na nain prehrane, konzumaciji hrane izvan kue (u restoranima, gostionicama) ovisno o tipu naselja ili obrazovnom statusu, konzumaciji brze hrane ili fast fooda, uestalosti koritenja alternativne prehrane prema spolu i obrazovanosti, te zadovoljstvu kvalitetom prehrane prema tipu naselja stanovanja i slinim obiljejima. Brojni su autori nastojali mjeriti kvalitetu zdravlja ili zdravstvenog stanja pojedinca, a jedan od postojeih pokuaja je Thienhaus-Grothjanova (1978.) podjela faktora koji determiniraju zdravstveno stanje u pet skupina: 1. oni koji zavise samo o pojedincu: npr. dob, spol, nasljee; 2. oni koji zavise o pojedincu i njegovoj okolini: prehrana, imunitet, socijalna pripadnost i dr.; 3. oni koji zavise o fiziko-kemijskom okruenju: stanovanje, radno mjesto, klima, itd.; 4. oni koji zavise o biologijskom okruenju: virusi, bakterije, ivotinje, itd.; 5. oni koji zavise o psihosocijalnom okruenju: obitelj, drutvo, kola (Culyer, 1981.:48, prema Letica, 1989.:17). Prema ovoj podjeli faktora moemo primijetiti kako se zdravlje, odnosno bolest, smatra posljedicom djelovanja nasljednih, socijalnih i okolinskih faktora, te zdravstvene zatite. Zdravlje i bolest postaju ovisni o pojedinoj skupini faktora to znai da oni nisu ovisni samo o pojedincu, ve i njegovoj iroj okolini (okruenju). Na osnovi tih zakljuaka i na globalnoj se razini nastoji bolest prvo sprijeiti, a zatim tek lijeiti jer je to nesumnjivo najuinkovitiji pristup. Tako je i osnovna zadaa Pokreta za unapreivanje zdravlja4 pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) orijentacija na preventivu, a ne na izljeenje bolesti. Suprotno medicinskim institucijama taj se pokret fokusirao na brigu pojedinca o vlastitom zdravlju (Popovski, 1990.:107). U tom smislu Pokret za unapreivanje zdravlja povezan je s kvalitetom ivota budui da i samo zdravlje definira kao iznimno vaan dio kvalitete ivota.
4 Povelja o unapreenju zdravlja, Otawa, 1986.
33
Sociologija
prostor
2. Prehrana i zdravlje kao socioloki fenomen

2.1. Prehrana Ve je spomenuto da je prehrana jedan od elemenata kvalitete ivota na koju utjeu drutvo i kultura u cjelini, ali i tradicija kao njihov nerazdvojni dio. Prehrana, kao nain pripremanja i konzumiranja hrane, te kao osnovna i egzistencijalna potreba ljudi, najee se nastavlja na ve naslijeene vrijednosti i obiaje. Stoga je prehrana dugo bila predmet interesa samo antropolokih i etnolokih istraivanja5 (C. Levi-Strauss, F. Braudel, M. Mead), a tek poetkom 20. stoljea postaje i interesom sociologije (Simmel, Bourdieu, Elias, Parsons). Simmel je u svom lanku The Sociology of the Meal (1910.) istaknuo ceremonijalnu upotrebu hrane u religiji od pradavnih vremena, te posljedice socijalizacije obroka (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:9), odnosno usvajanja nametnutih normi ponaanja pri jelu koje zatim utjeu na doivljaj obroka u cjelini budui da imaju psiholoki utjecaj na razvoj pojedinca. Simmel naglaava kako primitivni narodi nisu uzimali hranu u odreeno vrijeme ve stihijski, prema osjeaju gladi, to predstavlja prvu pobjedu nad instinktivnim uzimanjem hrane (Simmel, 1910.:245, prema Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:9). Danas s uvrijeenom socijalizacijom obroka nezamislivo je da se pojedini dani u godini, bilo crkveni, dravni, obiteljski, itd. ne obiljeavaju u krugu obitelji ili prijatelja uz brojne vrste jela najee tradicionalnih. Isprva su se sociolozi prehranom bavili tek parcijalno ili u nekom irem kontekstu, najee u kontekstu emancipacije i osuvremenjivanja tradicionalne obitelji, odnosno pojave nuklearne obitelji i uloge ene unutar nje. Tradicionalno su prehrana i kuhanje uglavnom bili vezivani uz enu i njenu ulogu hraniteljice i kuanice u obitelji, te ulogu majke, to je veinom bila tema etnolokih i antropolokih istraivaa. U sociologiji je prehrana takoer vezivana uz diferencijaciju prema spolu i dobi, te razlikama koje iz njih proizlaze, ali je prvenstveno bila usmjerena na drutvenu stratifikaciju i razliitost ponaanja pri jelu, ovisno o pojedinom drutvenom sloju ili klasi. Tako se Eliasovo analiziranje cjelokupnoga procesa civilizacije nadovezuje i na promjene unutar segmenta ishrane, odnosno na tzv. civiliziranje drutva kroz prehranu. Naini ponaanja pri jelu mijenjali su se kroz povijest, ali su esto bili uvjetovani drutvenom strukturiranou i stratifikacijom. Civiliziranost nije samo stanje, to je i proces koji se mora nastaviti. To je ono novo to dolazi do izraaja u pojmu civilisation (Elias, 1996.:95). Bourdieu navodi posebna pravila satkana u nain ivota (habitus) niih i viih klasa koje se snano razlikuju po drutvenom statusu, a povezana su sa spolom i dobi (primjerice nedjeljom dok su ene na nogama, stalno posluuju i iste stolove, mukarci ostaju sjediti, jedui i pijui) (Bourdieu, 2002.:195). Kod radnike klase ne slijedi se praktina diferencijacija kao kod viih klasa (gdje postoji podjela na
Sociologija
prostor
5 Vidjeti tekstove M. Randi, poznate etnologinje koja istrauje prehranu, naine kuhanja i
jela kod nas ve dui niz godina, ovisno o pojedinoj regiji u zemlji.
34
dnevnu sobu i kuhinju u kojoj jede posluga i ponekad djeca), te se ne slijedi ni tono odreeni raspored jela (sva jela odmah se stavljaju na stol i svi mogu jesti razliita jela istovremeno, od glavnoga jela do deserta, dok je to kod buroazije nezamislivo). U suprotnosti s obrocima slobodne i jednostavne radnike klase, via klasa (buroazija) usmjerena je na obroke sa svim formalnim pravilima. U odnosu prema hrani kao primarnoj potrebi i uitku, vidi se samo jedna dimenzija odnoenja vie klase (buroazije) prema drutvenom svijetu (Bourdieu, 2002.:196). Bourdieu eli naglasiti kako su usvojeni maniri i naini ponaanja za stolom i pri jelu kod svih klasa svojevrsna stilizacija kojom se namjerava prenijeti naglasak sa sadraja i funkcije na formu i nain jer se tako nijee okrutna stvarnost ina jedenja i konzumiranja hrane (Bourdieu, 2002.:196). Tom tvrdnjom autor se nadovezuje na ve postojeu temeljnu opoziciju izmeu forme i sadraja, kojom se ustvari obnavlja suprotstavljenost izmeu dva suprotna stava o tretiranju hrane i jedenja. U prvom sluaju hrana se smatra materijalnom realnou kojom se odrava tijelo i daje mu se snaga, a u drugom se prvenstveno naglaava forma, formalnost, stavljajui sadraj u drugi plan (prema Bourdieu, 2002.:197199). Prema tome slijedi da nii drutveni slojevi veu vanost pridaju samo sadraju dok vii slojevi vanost pridaju formi, a znatno manje sadraju. I kroz povijest se, pa tako i danas, prehrana smatrala klasno strukturiranom o emu postoje brojni primjeri koji pokazuju velike razlike i u kvaliteti namirnica i u njihovoj pripremi u odnosu na razliite slojeve stanovnitva. Hrana je oduvijek jedan od statusnih simbola viih slojeva stanovnitva, kojoj se stoga pridavao velik znaaj i u pripremi i posluivanju, dok je ostalim slojevima stanovnitva hrana najee bila dostupna u neto nioj kvaliteti, te pripremana na jednostavnije i gotovo neizmijenjene naine do danas, po tzv. tradicionalnim recepturama. Obino se smatra da vie socioekonomske grupe troe bogatiju i raznolikiju hranu od onih na drutveno nioj ljestvici (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:63). I koliina i vrsta hrane uglavnom se smatrala povijesno i klasno odreenom, ali uz to i kulturalnim pritiskom i kontrolom apetita koji se uvjetovao spolnom i strukturnom diferencijacijom. Nije ista koliina hrane bila dozvoljena mukarcima ili enama i djeci, a takoer je i vrsta namirnica imala vie muko ili vie ensko odreenje. Tako, naprimjer, u Britaniji u ribarskim selima mukarci smatraju da je vino dobro za jaanje krvi, snano je i crveno, kakva bi trebala biti i krv u mukaraca, te se smatra suprotnim mlijeku koje je bijele boje i slabe uinkovitosti, pa je pie za ene i djecu. Takoer se vjeruje da loe utjee na probavu i zdravlje odrasla mukarca (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:65). Socioloka istraivanja esto su usmjerena na odnos spolova i njihovu ulogu unutar moderne obitelji, te na podjelu kuanskih poslova na tzv. muke i enske. Naroito je feministiki nain gledanja usmjerio socioloku panju na odnos snaga spolova u proizvodnji, serviranju i konzumiranju hrane, odnosno naglaavao kako je ena odreena kao osoba koja posluuje, a mukarac kao osoba koju se posluuje (prema Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:112). Meutim, to je samo jedan nain poimanja ove discipline koji ipak ne daje odgovore na mnoga pitanja iz navedene tematike, ali je zasigurno potakao njihovo odgonetavanje i daljnje istraivanje. Danas se sociologija prehrane
35
Sociologija
prostor
kao socioloka poddisciplina sve intenzivnije bavi utjecajem modernog vremena na prehranu i zdravlje, stalno otvarajui nova pitanja. Oduvijek se isticala vanost pojedinih vrsta namirnica za zdravlje ljudi, ali tek je u novije vrijeme pojam prehrane neodvojiv od pojma zdravlja, tako da zajedno zaokupljaju iznimno veliko podruje interesa brojnih znanosti i disciplina, pa i sociologije prehrane i medicine. Danas nutricionisti u zapadnim zemljama ponovo naglaavaju vanost povezanosti hrane i zdravlja. Oni utvruju standarde kvalitetne prehrane i savjetuju ljudima da se pridravaju razboritog naina prehrane kako bi ouvali zdravlje (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:44). Suvremena prehrana sjedinjuje mnotvo razliitih utjecaja, od tradicionalnih etnikih i regionalnih kulinarskih utjecaja do modernih stilova prehrane (vegetarijanstva, makrobiotike, veganstva i dr.), te tzv. brze hrane (fast fooda). Modernu prehranu esto ine kombinacije raznih etnikih kuhinja prilagoenih suvremenom nainu pripreme jela pa se moe rei da su tradicionalne kuhinje svijeta doivjele potpunu obnovu i da su znatno prihvaenije nego prije. Naroito se to odnosi na brojne azijske i mediteranske kuhinje u kojima je prisutno mnogo povra i zaina u pripremanju hrane to ih ini zdravijima i atraktivnijima, posebno danas kad postoje brojna istraivanja koja govore u prilog zdravoj prehrani. Iz istih su se razloga razvili i brojni alternativni pravci i naini prehrane irom svijeta, naroito u najrazvijenijim zemljama, a nastali su kao otpor tetnoj ili nezdravoj vrsti prehrane. Njima se nastojalo pronai prihvatljiviji nain prehrane koji je dijelom zaboravljen, a naslijeen iz razliitih spomenutih nezapadnih prehrambenih tradicija koje nisu ni doivjele ovakav razvoj poremeaja u prehrani, dijelom stoga to nisu ni tako razvijeni i bogati, ali jo vie jer nisu izgubili svoje zdrave prehrambene vrijednosti kako u nainu pripreme tako i njenoj konzumaciji. Zdrava prehrana stoga je esto u suprotnosti s brzom hranom u svim njenim oblicima, to je injenica koja nesumnjivo vrijedi na globalnom planu. Tako danas u zemljama razvijenoga ili prvog svijeta pretilost i ostali poremeaji vezani uz prehranu preuzimaju sve vanije mjesto meu zdravstvenim poremeajima6 dok se u nerazvijenim zemljama treega svijeta jo uvijek umire i od gladi. Sve to prehranu ini globalnim fenomenom usko povezanim s najvanijim drutvenim problemima pojedinih zemalja, ali takoer uvjetovanog i globalizacijskim kontekstom podravanja i produbljivanja nejednakosti. Poraavajua je injenica da broj gladnih i pothranjenih u svijetu stalno raste i da su najugroenija djeca, a realna pomo tim stanovnicima ne pristie ili je premala. Siromatvo i pothranjenost kao socijalna nejednakost u prehrani i zdravlju (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:4647) nesumnjivo je meu najveim problemima danas, ali je isto tako i posljedica stalne nejednakosti i daljnjeg produbljivanja jaza izmeu bogatih i siromanih, ili razvijenih i nerazvijenih. U posljednje vrijeme fokus istraivanja o konzumiranju hrane okrenuo se prema
Sociologija
prostor
6 Ni Hrvatska ne zaostaje po pretilosti. 38,5% njezinih stanovnika pretilo je to je iznad eu-
ropskog prosjeka, koji iznosi 37%, to je poprilino alarmantan podatak (Izvor: istraivanje provedeno od strane Zavoda za javno zdravstvo RH, 2003. godine).
36
problemima prehrane i zdravlja povezanim s uvjetima ivota u suvremenim industrijaliziranim drutvima obilja. Vrlo je vano pitanje debljine i njezinih posljedica takozvanih bolesti blagostanja, kao to su kardiovaskularne bolesti i neke vrste raka. irok spektar poremeaja u prehrani kao to su pretilost, bulimija i anoreksija, takoer su primjeri istoga (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.:4647). Dananje poimanje brze hrane ili fast fooda najee se ograniava na suvremeno ili moderno vrijeme i ini se njezinim produktom. Meutim, njegova je pojava znatno starija i datira u dalju prolost. Jo su kod europske aristokracije (na francuskim i engleskim dvorovima 17. i 18. st.) kao predjela sluena brojna jela koja se danas mogu smatrati preteom fast fooda razne vrste mini sendvia, tzv. kanapea spravljenih od kruha i priloga, namijenjenih za jedan zalogaj uz ples i druenje. Iz navedenoga primjera vidi se da jelo poprima prvenstveno formalnu i sekundarnu dimenziju koja tako postaje vanija od primarne i sadrajne. Danas se ta sekundarnost brze hrane moe smatrati njenim osnovnim obiljejem koje sve vie, s omasovljenjem proizvodnje i potronje ove vrste hrane, zamjenjuje osnovne prehrambene navike hranjenja u obrocima (doruak, ruak i veera). Brza hrana esto je zamjena za ruak ili veeru velikom broju stanovnika razvijenoga zapadnog svijeta. Stoga je unazad nekoliko desetljea, naroito od kraja 20. st. kad je i znanstveno dokazana sva tetnost takve vrste prehrane, zapoela (a traje i dalje) stalno prisutna znanstveno-medijska propaganda, kao nain educiranja ljudi o posljedicama te vrste prehrane7. O konzumiranju tetnih vrsta namirnica po zdravlje osvijeteni su milijuni ljudi, a kao najjai argument u prvi plan istaknute su brojne vrste tekih bolesti kao to su razni karcinomi, kardiovaskularne i ostale sline bolesti8. Ve su spomenuti pojedini primjeri poremeaja u prehrani nastali u suvremeno vrijeme, a najei su: gojaznost ili pretilost kao posljedica prehrane brzom hranom, ali i neumjerenosti u njihovom uivanju, te anoreksija i bulimija kao stvarni medicinski poremeaji (ne)uzimanja hrane koji imaju psiholoki uzrok s vrlo tekim posljedicama po zdravlje. Ovim je poremeajima skloniji mlai dio enske populacije (adolescentske), koji je, optereen vlastitim izgledom zbog nedovoljne izgraenosti stavova, podloan mnogim modnim imperativima kojima se istie pretjerana mravost mlade ene (u njima su primjer enske ljepote manekenke, mrave i visoke, esto nedostian uzor mnogim djevojkama, to rezultira spomenutim poremeajima (ne)uzimanja i odbijanja hrane).
prostor
7 Mnoge kulture i kuhinje irom svijeta imaju svoje vlastite tipove onoga to danas zovemo
fast food ili brza hrana iako se najee misli na ameriki fenomen takve hrane iz multinacionalnog lanca McDonalds. Njegov utjecaj zadnjih je nekoliko desetljea toliko povean da se itav pravac prouavanja posljedica proizilih iz konzumiranja i usvajanja takve hrane naziva mekdonaldizacija. Ameriki sociolog Ritzer koristi ovaj pojam za objanjenje mnogih suvremenih pojava, a ne samo onih usko vezanih uz prehranu i naziva ga amerikanizacijom. Amerikanizacija, kao dodatak mekdonaldizaciji, ukljuuje mnoge druge stvari (izvoz drutvenih pokreta, popularnu glazbu, kreditne kartice, itd.) (Ritzer, 1998.:71). 8 Najvei je nedostatak brze hrane manjak prehrambenih vlakana, tzv. balastnih tvari koji pomau u probavi, te viak zasienih masnih kiselina kojima fast food hrana obiluje, a ima nisku hranjivu vrijednost.
37
Sociologija
Uz spomenutu tzv. normalnu prehranu, koja ukljuuje konzumaciju mesa, postoje i brojni tzv. alternativni ili drugaiji pravci i naini prehrane koji se protive jedenju mesa. Prije svega vegetarijanstvo i svi njegovi podoblici, makrobiotika i sl., ije pristalice svjesno odabiru takav nain prehrane, najee zbog ekoloke svijesti i brige za ivotinje i okoli, ali i zbog brige za vlastito zdravlje. Za njih je meso uzrok mnogih zdravstvenih i ekolokih problema dananjice9. Moe se rei da i jedni i drugi koriste razliite argumente kako bi potvrdili da je njihov izbor zdraviji. Oni koji jedu meso najee koriste argument evolucije, tj. ovjeka na vrhu hranidbenog lanca. Vegetarijanci pak ee koriste argument zdravlja, nego etinosti prema ivotinjama, kao svojevrsnu obranu od prozivanja moralizatorima (prema David i Sobal, 1998. u: Wilson, Weatherall and Butler, 2004.:569). Isto tako, veina osoba koje konzumiraju meso i mesne preraevine svjesna je i njihove tetne strane, osim one visokoprehrambene, pa sve ee usvaja svijest o umjerenosti konzumiranja mesa, te odabiru vrste mesa (crveno je tetnije, a bijelo je zdravije). Mnogi nastoje ograniiti unos masnih tvari, a poveati unos zdravih namirnica (ribe, povra, voa). Nove prehrambene spoznaje iskristalizirale su se pod utjecajem rezultata moderne nutricionistike znanosti koja u suradnji s medijima (naroito televizijom) te rezultate ljudima svakodnevno prenosi. Meutim, obinom ovjeku istovremeno se nude savjeti o prehrani i zdravom ivotu s jedne strane, a s druge strane reklamiraju se i esto nameu mnogobrojni proizvoai fast food hrane i pia pa ljudi kontinuirano primaju kontradiktorne poruke o nainu ivota, to svakako oteava njihov odabir. Te kontradiktornosti slabo pridonose smanjenju tekih bolesti dananjice (naprimjer raka, sranih bolesti i bolesti krvoilnog sustava), te pretilosti i ostalih spomenutih poremeaja prehrane (bulimije i anoreksije). Uz sve ove globalno prisutne promjene u prehrani trebala bi se spomenuti i pojava genetski modificirane hrane s kojom se susreemo ivei u dananjem vremenu, a o ijim posljedicama na zdravlje ljudi jo ne znamo. I sama znanost nekoherentna je u svojim zakljucima vezanima uz zdrav ivot ili pospjeivanje kvalitete ivota, te nam, esto s proturjenim zakljucima, dodatno oteava pravilan izbor. Kada god netko odlui to e jesti, ili dorukovati, ili hoe li piti kavu sa ili bez kofeina, ta osoba donosi odluku u kontekstu proturjenih i promjenjivih znanstvenih i tehnolokih podataka (Giddens, 2005.:49).
prostor
2.2. Zdravlje I zdravlje kao jedan od elemenata kvalitete ivota, zajedno s prehranom, utjee na ukupnu kvalitetu ivota. Dananje je vrijeme s pojavom sve veeg broja novih i nestanka nekih starih bolesti samo otvorilo put razvoju posebne socioloke
Sociologija
9 Tako je, naprimjer, u britanskom istraivanju iz 1995. godine koriteno pitanje o razlozima
postajanja vegetarijancima. Razlozi su podijeljeni u dvije skupine: 1. osnovna motivacija jesu zdravstveni razlozi; 2. osnovna motivacija jesu etika pitanja koritenja ivotinja kao hrane (prema David i Sobal, 1998. u: Wilson, Weatherall and Butler, 2004.:569).
38
discipline koja bi objasnila fenomene bolesti i zdravlja ljudi, odnosno njihove preduvjete i meusobne utjecaje. Tako medicinska sociologija, ije poetke nalazimo sredinom i krajem 20. stoljea primjenjuje teorije i metode empirijske sociologije, da bi analizirala fenomene zdravlje i bolest kao i ustanove i zanimanja u zdravstvu u njihovoj interakciji s pacijentima (tifani, 2001.:1617). Socioloka analiza koja se bavi zdravljem polazi od toga da zdravlje10 i bolest nisu samo medicinski problemi, ve i drutveno uvjetovani fenomeni. E. Durkheim je na specifian nain analizirao zdravlje i bolest pa ga se smatra i prvim sociologom medicine budui da je zdravlje i bolest pokuao definirati kao zaseban socijalni fenomen kroz svoje djelo Samoubojstvo (1987.). Njegov je rad djelovao na R. K. Mertona koji je formulirao vezu izmeu socijalne strukture i anomije. M. Weber je bio drugi potporni stup medicinsko-socioloke znanstvene discipline sa svojom sustavnou tipova socijalnih radnji, dok je trei potporni stup kola simbolikog interakcionizma (G. H. Mead, C. H. Cooley, W. J. Thomas i F. Znaniecki) koji su postavili neke medicinsko-socioloke i socijalno-psiholoke analize (tifani, 2001.:2021). Povijesno gledano, medicinsku sociologiju moemo podijeliti na pretpovijesno (marginalnoznanstveno) razdoblje (do 50-ih godina 20. stoljea) i povijesno-znanstveno razdoblje (nakon 1950. godine). Teorijske koncepte i teorije u medicinskoj sociologiji razvili su od 40-ih do 80-ih godina 20. stoljea Parsons, Coser, Homans, Glaser, Levi Strauss. Nakon prvobitne akumulacije konceptualnoga, teorijskoga i metodologijskoga znanja, zapadna medicinska sociologija ulazi u zrelu profesionalnu fazu (Cerjan-Letica; Letica, 2003.:2). Meutim, sociologija nije zdravlje i medicinu shvaala kao vaan dio svog podruja prouavanja do T. Parsonsa. Za razliku od drugih, Parsons ukljuuje analizu medicine u svoju drutvenu teoriju i zakljuuje da bolesna osoba ima posebno mjesto i posebno je oznaena u drutvu. Njegov model objanjava kako biti bolestan nije samo iskuenje fizikog stanja bolesti ve i drutvenoga budui da ukljuuje ponaanje utemeljeno na drutvenim normama koje ne mora odgovoriti na ta oekivanja. Glavno oekivanje jest da su bolesni nesposobni brinuti se o sebi i stoga je za bolesnika nuan lijenik i medicinski savjet. Bolest sprjeava pojedince u ispunjavanju svoje drutvene funkcije (Parsons, 1972.:257278). S Parsonsom su se pojavile i prve definicije zdravlja i bolesti: bolest je oznaena nekim prekidom sposobnosti pojedinca za drutveno funkcioniranje izvravanje normalno oekivanih zadaa ili uloga. Zdravlje, dakle, nije vano samo za normalno funkcioniranje pojedinca, ve je i nuna pretpostavka ouvanja drutvenog sustava (Parsons, 1979.:120144). Tek nakon Parsonsova djela Drutveni sustav, objavljenog 1951. godine, sociolozi su shvatili
nal Dictionary zdravlje se oznaava kao fiziko i duevno (mentalno) blagostanje; ilost (jedrina); normalnost mentalnih i fizikih funkcija... zdravlje se razlikuje od snage; zdravlje je openito dobro stanje (Unbriged, 2000.). Zatim, Britanski medicinski rjenik (1963.) odreuje zdravlje kao normalno fiziko stanje, tj. stanje cjelovitosti, slobode od fizike i duevne bolesti i bola, tako da svi dijelovi tijela adekvatno ispunjavaju svoju funkciju (prema Cerjan-Letica; Letica, 2003.:37).
39
Sociologija
10 Definicije zdravlja prisutne su u mnogim rjenicima. U Websters Third New Internatio-
prostor
medicinu ozbiljno, tj. kao dio suvremenog drutvenog sustava, a zdravstvenu kulturu kao dio suvremene ope kulture (Cerjan Letica; Letica, 2003.:1). Prema Anshutzu (1992.) meu znanstvene discipline koje se bave pitanjem zdravlja i bolesti spada i sociologija. Kao znanstvena disciplina, vezano uz podruje djelovanja, sociologija se poinje baviti zdravljem i bolestima prvo u Engleskoj, a zatim u Njemakoj. Danas je medicinska sociologija najprisutnija u SAD-u (Cerjan-Letica; Letica, 2003.:1011)11. Meunarodno socioloko udruenje (International Sociological Association) na posljednjem svjetskom kongresu predloilo je da se naziv sociologija medicine zamijeni nazivom sociologija zdravlja (Newsletter, 1986.:18). Danas postoje i drugi nazivi poput sociologija u medicini, sociologija bolnice, sociologija medicinskih sestara, sociologija lijenike profesije, klinika sociologija, i dr. (egota, 1995.:2), to sve zajedno moemo podvesti pod naziv sociologija medicine (tifani, 2001.:55)12. Drutvena istraivanja zdravlja i bolesti13 zadnjih godina prouavaju tetne imbenike po ljudsko zdravlje koji mogu izazvati razne bolesti. Takoer se nastoji pronai takve oblike drutvenog ivota koji unaprjeuju zdravlje i sprjeavaju nastanak bolesti i umiranje. Tipino pitanje kojim se drutvena istraivanja zdravlja i bolesti bave jest kako stil ivota, spol, dob, rasa, drutveno-ekonomska i sociokulturna pripadnost utjeu na kvalitetu zdravlja i pojavu bolesti i umiranje (tifani, 2001.:10). Sociolozi i politolozi u svojim se istraivanjima zdravlja i bolesti bave pitanjima utjecaja drutvenih imbenika, primjerice naina ivota na zdravlje i pojavu bolesti, zatim koje su drutvene funkcije zdravstvenih institucija i organizacija, nain razumijevanja vlastite bolesti i traenja lijenike pomoi, itd. (prema tifani, 2001.). Ni zdravlje ni bolest nisu jednodimenzionalni fenomeni i stanja ve sloeni procesi, tako da suvremene definicije zdravlja i bolesti uz biologijsku ukljuuju i druge dimenzije (socijalnu i mentalnu, te esto psihologijsku i bihevioralnu) s ime problem definiranja zdravstvenih pokazatelja postaje sve kompleksnijim. Ono to moemo primijetiti kod gotovo svih definicija zdravlja i bolesti jest tendencija povezivanja zdravlja s dobrim
11 Tri vodea struna asopisa iz podruje medicinske sociologije su: The American Journal of Health and Social Behavior, Sociology of Health and Illness i Social Science and Medicine. 12 Socioloka prouavanja zdravlja vrlo su brojna i u ovom radu samo emo ih nabrojati budui da bi ulaenje u svaku od njih posebno bilo preopirno. U definiranju zdravlja pojavljuju se razne dihotomije. Spomenimo samo da je mogue razlikovanje izmeu: zdravlja pojedinca i zdravlja stanovnitva, zdravlja kao ideala i/ili kao norme iskustvenog (subjektivnog) i dijagnosticiranog (objektivnog) zdravlja, te laikog i profesionalnog (CerjanLetica; Letica: 4148). 13 Kao i kod zdravlja, spomenut emo i brojne teorije bolesti. Medicinski su sociolozi, potaknuti Parsonsom, razvili u drugoj polovici 20. stoljea nekoliko teorija bolesti: 1. bolest kao devijantnost; 2. oznaka ili etiketa; 3. otuenost ili neprilagoenost; 4. slom (koje se tiu primarno somatskih bolesti) (Cerjan-Letica; Letica, 2003.:5663). Bolest, dakle, ima i svoje drutvene posljedice, a biti bolestan povlai za sobom i socijalnu percepciju bolesne osobe. Ona postaje stigmatizirana sa svojom boleu od strane drutva i kao takva i sama sebe poinje promatrati. Biti bolestan aktivira dva osnovna polarizirana oblika socijalnog odstupanja s ijim se uvjetima bavi medicinska sociologija: razdvajanje i kontrolu s jedne strane, a pomo i uporite s druge strane (tifani, 2001.:17).
40
Sociologija
prostor
i optimalnim stanjem organizma te odsutnou boli i nenormalnosti. Takoer treba ukazati i na to da je fiziko zdravlje samo jedan aspekt promatranja zdravlja i da se, kad se govori o zdravlju, uzima u obzir i psihiko zdravlje. Meutim, u ovom radu orijentirat emo se samo na socioloki aspekt fizikog zdravlja.
3. Rezultati istraivanja
3.1. Pregled novijih podataka iz podruja prehrane i zdravlja Za procjenu kvalitete prehrane i zdravlja vaan su indikator ukupni trokovi kuanstva koji nam govore o mogunostima izdvajanja pojedinog kuanstva za osnovne i sve ostale potrebe, meu njima za hranu i zdravstvene usluge. Dravni zavod za statistiku godinje prati osnovne karakteristike potronje i primanja kuanstava i izraunava ih na osnovi podataka prikupljenih istraivanjem Ankete o potronji kuanstava. Struktura osobne potronje kuanstva iskazana je pomou 12 osnovnih skupina potronje, odnosno izdacima za proizvode i usluge kojima se podmiruju ivotne potrebe lanova kuanstva. U 2005. osobna potronja po kuanstvu u prosjeku je iznosila 69.683 kuna, to je porast za 1,69% u odnosu na 2004. (www. dzs.hr). Taj se porast vidi i u potronji hrane i bezalkoholnih pia u kuanstvu koja je u 2005. bila vea nego u 2004. za 1,71%, te u padu potronje za zdravstvo od 2,40% u 2004. na 2,20% u 2005. Dobiveni podaci govore o porastu cijena hrane i zdravstvenih usluga to istovremeno ne ide u prilog i njihove kvalitete (tablica 1.).
Tablica 1. Osobna potronja, prosjek po kuanstvu (u %)

Struktura prosjene osobne potronje Skupine potronje 2003. Osobna potronja ukupno Hrana i bezalkoholna pia Alkoholna pia i duhan Odjea i obua Stanovanje i potronja energenata Pokustvo, oprema za kuu i redovito odravanje Zdravstvo Prijevoz Komunikacije Rekreacija i kultura Obrazovanje Hoteli i restorani Ostala dobra i usluge 100,00 32,60 4,19 8,33 13,78 5,37 2,11 11,45 4,97 6,18 0,67 2,76 7,59 2004. 100,00 31,50 4,06 8,06 13,02 5,35 2,40 11,85 5,35 6,54 0,74 3,41 7,72 2005. 100,00 33,21 4,00 7,72
5,09 2,29 10,86 5,32 6,22 0,76 3,39 7,58
Izvor: Statistiko priopenje, Osnovne karakteristike potronje i primanja kuanstava od 2003. do 2005., www.dzs.hr.
41
Sociologija
prostor
13,56
Prema tablici 1. i Statistikom priopenju, najvei udio u 2004., oko treine osobne potronje (31,50%), inili su upravo izdaci za hranu i bezalkoholna pia. Na drugom mjestu po visini udjela potronje nalazi se stanovanje i potronja energenata, iji je udio u 2004. iznosio 13,02% (www.dzs.hr). Ovi podaci zajedno, odnosno trokovi za prehranu kuanstva i trokovi za stanovanje i potronju energenata (tzv. komunalni trokovi u kuanstvu reije), ine gotovo 50% ukupnih trokova kuanstva, pa se moe rei da dovoljno govore o samoj kvaliteti ivota u zemlji. Kvaliteta ivota kod nas se esto odnosi uglavnom na ispunjavanje osnovnih ili egzistencijalnih potreba stanovnika, odnosno na ispunjavanje njene primarne razine koja stoga oduzima najvei udio ukupnog dohotka jednog kuanstva14. Trokovi za prijevoz na treem su mjestu po visini udjela u osobnoj potronji i u 2004. iznose 11,85%. Sve ostale skupine u osobnoj potronji sudjeluju s udjelom manjim od 5%, dok je jedino udio za obrazovanje 2004. bio manji od 1%, odnosno 0,74% (www.dzs.hr). I trokovi za zdravstvo bili su niski, samo 2,40%, to govori o nedovoljnom izdvajanju za zdravlje kod veine stanovnika, te nemogunosti realnog izdvajanja za zdravstvene potrebe koji bi bio vei od nunog. U tablici 2. vidi se usporedba Hrvatske prema ukupnim trokovima s nekim europskim zemljama kroz indekse potroakih cijena. Moe se primijetiti porast ukupnih trokova, odnosno potroakih cijena, meu njima i trokova za hranu od 2004. do 2006. godine u gotovo svim zemljama Europe, a najvei u Srbiji i Crnoj Gori (iako za njih ne postoje podaci za 2006. godinu moe se pretpostaviti da nisu manji od onih u 2004.) i Letoniji. Zanimljivo je to Hrvatska ima indeks potroakih cijena slian indeksu razvijenih zemalja (primjerice Austriji i Belgiji), a ne slian ostalim tranzicijskim zemljama. Meutim, u Hrvatskoj je porast trokova za hranu od 2004. do 2006. bio znatno vei od porasta u razvijenim zemljama i iznosio je 103,3 odnosno 112,7.
Sociologija
prostor
14 Ukupan dohodak kuanstva jest ukupan neto dohodak koji prima kuanstvo i svi nje-
govi lanovi. Obuhvaa dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalnog rada, dohodak od vlasnitva, mirovine (starosne i obiteljske), socijalne transfere i ostale transfere koje kuanstvo prima od osoba izvan kuanstva. U ukupan dohodak nisu ukljueni transferi plaeni drugim kuanstvima i imputirana stambena renta (prema Metodolokim objanjenjima Dravnog zavoda za statistiku, www.dzs.hr).
42
Tablica 2. Indeksi potroakih cijena, 2000. = 100

2004. Hrvatska Ukupno Hrana Austrija Ukupno Hrana Belgija Ukupno Hrana eka Ukupno Hrana Grka Ukupno Hrana Letonija Ukupno Hrana Srbija i Crna Gora Ukupno Hrana 267,2 224,5 114,2 119,5 129,5 138,1 114,2 116,7 122,6 123,0 109,7 109,0 114,7 110,0 108,0 109,1 113,2 115,3 108,1 109,5 112,4 112,9 105,6 103,3 113,3 112,7 2006. (5. mj.)
Izvor: Meunarodni pregled, Mjeseno statistiko izvjee 1/2007., www.dzs.hr
Tablica 3. Broj lijenika i stomatologa prema broju stanovnika 1971. 2004.

Godina ukupno lijenika i stomatologa u RH broj privatnih lijenika i stomatologa broj stanovnika na 1 lijenika i stomatologa 1971. 6.692 / 661,4 1981. 9.782 / 470,4 1991. 11.378 / 420,5 2001. 14.082 6.303 315,1 2004. 14.953 6.764 296,5
Izvor: Statistiki ljetopis 1994. i Statistiki ljetopis 2005. (www.dzs.hr)
Ukupan broj lijenika i stomatologa u Hrvatskoj, kao i broj stanovnika na jednog lijenika i stomatologa svojevrstan je pokazatelj standarda medicinskih usluga. U usporedbi sa stanjem u proteklim godinama pokazuje se koliko se stanje o
43
Sociologija
prostor
brojnosti lijenika promijenilo. U odnosu na protekle godine moemo primijetiti znatan porast ukupnog broja lijenika i stomatologa u Hrvatskoj, te u skladu s tim i manji broj stanovnika na jednog lijenika i stomatologa, to govori o boljoj kvaliteti medicinske usluge. Meutim, od 90-ih godina 20. stoljea pojavio se i privatni lijeniki segment unutar ukupnog broja lijenika, koji stalno raste, pa je broj lijenika i stomatologa u javnom sektoru 2001. i 2004. smanjen u odnosu na 1991. Naprimjer, 1991. u javnom sektoru bilo je 11.378 lijenika i stomatologa, a 2001. samo 7.779 to govori o nedovoljnom broju lijenika na ukupnu populaciju jer veina ih ne koristi usluge privatnog sektora. Plaanje privatnih, esto skupih, medicinskih usluga veina stanovnika sebi ne moe priutiti, pa ostaju prisiljeni lijeiti se u sklopu javnog zdravstvenog sektora u kojemu zbog velikog broja ljudi kvaliteta usluge nije uvijek zadovoljavajua. U tablici 4. prikazani su podaci o oekivanom trajanju ivota u Hrvatskoj i nekim susjednim zemljama. Moe se primijetiti kako se kod nas oekivano prosjeno trajanje ivota, u razdoblju od 1990. do 2004. godine, povealo i za mukarce i za ene (kod ena sa 76,38 godina 1990. na 79,8 godina 2004., a kod mukaraca sa 68,69 godina 1990. na 72,13 godine 2004.). Na duinu ivotnog vijeka utjecali su poboljanje i razvoj medicinskih usluga i spoznaja uope. Sve vea osvijetenost o zdravlju i zdravijem nainu ivota takoer utjee na duinu trajanja ivota. Meu ovdje navedenim zemljama najdue oekivano trajanje ivota je u Austriji, a najkrae u Maarskoj.
Tablica 4. Oekivano trajanje ivota od roenja, u godinama

1990. Drava mukarci Hrvatska Austrija eka Slovenija 68,69 72,47 67,63 69,88 65,21 ene 76,38 79,13 75,54 77,90 73,88 mukarci 69,12 75,60 71,75 72,31 67,61 ene 76,68 81,47 78,61 80,02 76,25 mukarci 72,13 76,52 72,62 73,58 68,39* ene 79,08 82,18 79,24 80,87 76,75* 2000. 2004.
prostor
Maarska
Izvor: Hrvatski zdravstveno statistiki ljetopis za 2005. godinu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Web izdanje, Zagreb, 2006., 6566 (www.hzjz.hr) * Podatak iz 2003. godine
Sociologija
3.2. Rezultati istraivanja prehrana Iz provedenoga istraivanja izdvojeni su neki vaniji i zanimljiviji rezultati iz segmenta prehrane koji e biti prikazani u nastavku teksta. U analizi podataka ukrtana su obiljeja spola, obrazovanja i naselja stanovanja s elementom prehrane, a oni znaajniji podaci prikazani su u tablicama 59. U obradi ovih podataka koritena
44
su sljedea obiljeja o prehrani: uestalost koritenja pojedinih namirnica, razliiti utjecaji na nain prehrane, konzumacija hrane izvan kue (u restoranima, gostionicama), koritenje alternativne prehrane, te zadovoljstvo kvalitetom prehrane. Uestalost konzumiranja pojedinih namirnica iznesena je rangom aritmetikih sredina, pri emu je najnia vrijednost 1, a najvia 6, a vide se u tablici 5. Prema tako dobivenom rangu vidi se da su kod nas najee konzumirane namirnice kruh, tjestenina, ria i krumpir (aritmetika sredina 5,59), odnosno skupina ugljikohidrata koja se konzumira svakodnevno i nezamjenjiva je u prehrani stanovnika openito, pa tako i u nas. Ova je skupina i najjeftinija to takoer ide u prilog njenoj uestalosti konzumiranja15. Nakon nje slijedi povre (aritmetika sredina 5,16) mlijeko i mlijene preraevine (aritmetika sredina 5,12), pa su ove tri vrste namirnica najee koritene. Na etvrtom mjestu je voe (aritmetika sredina 4,86), a na petom meso (aritmetika sredina 4,72). Meso se jede relativno esto (ukupno 31,5% stanovnika jede ga etiri do est puta tjedno, a svaki dan 28,2% stanovnika). Svaki dan meso se jede najvie na selu (32,2%), a manje u gradovima, u Zagrebu 17,2%, a u upanijskim ili regionalnim centrima 11,8%. Zanimljivo je da se kod nas rijetko jede riba koja je na zadnjem mjestu po uestalosti konzumiranja (aritmetika sredina 2,68). Iako smo zemlja koja dijelom ima tradiciju konzumiranja ribe (Dalmacija, Istra, Slavonija), pri dnu smo ljestvice europskih zemalja po uestalosti njezinog konzumiranja. Naprimjer, koristimo samo 8 kg po stanovniku godinje u odnosu na panjolsku koja koristi 40 kg (Izvor: Poslovni dnevnik, 26. 10. 2006.).
Tablica 5. Najee konzumirane namirnice u aritmetikim sredinama

Uestalost konzumiranja pojedinih namirnica Kruh, tjestenina, ria, krumpir Povre Mlijeko, mlijeni proizvodi Voe Meso Slatkii Grahorice (lea, grah i sl.) Riba Aritmetika sredina 5,59 5,16 5,12 4,86 4,72 3,58 3,24 2,68 Std. Devijacija ,849 1,116 1,322 1,300 1,093 1,675 1,142 ,944
15 U IDIS-om istraivanju iz 1989. autorica V. Popovski bavila se analizom podataka o prehrani i zdravlju (Popovski, Vesna: Ishrana i zdravlje u gradu i selu, u: Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada, Zbornik radova, IDIS, 1990.). Prema tom istraivanju kruh je najea namirnica u Hrvatskoj, a ak 99% stanovnika (str. 113) tada je jelo kruh, to se moe usporediti s dananjim podacima o estom konzumiranju kruha i slinih namirnica.
45
Sociologija
prostor
U tablici 6. prikazani su i rangirani prema aritmetikim sredinama najei utjecaji na prehranu kod nas pri emu je najnia vrijednost 1, a najvia 5. Kod nas tradicija i navika (3,45) imaju najvei utjecaj na prehranu stanovnika, zatim slijede ekonomske mogunosti (3,23), te zdravstveni razlozi (2,18), pa svi oni zajedno imaju velik utjecaj na prehranu. Openito se moe rei da veina stanovnika odabire tzv. normalnu ili standardnu prehranu, a samo jedan manji dio odabire tzv. alternativnu prehranu (1,62). Alternativne ili druge vrijednosti u prehrani kao to su zdrava hrana, vegetarijanstvo i makrobiotika, te ostale, najprisutnije su u gradovima i to u Zagrebu kao najveem, ali i najotvorenijem za nove promjene (na pitanje koliko te vrijednosti utjeu na njihov nain ishrane uglavnom utjee i izrazito utjee zajedno, odgovorilo je 16,3% ispitanika iz Zagreba, a samo 7,6% ispitanika iz sela). U veini razvijenih industrijskih zemalja Zapada vea je vjerojatnost da e vegetarijanci biti pripadnici srednje klase (Mennell; Murcott; van Otterloo, 1998.: 64), odnosno oni obrazovaniji i esto imuniji koji onda radije eksperimentiraju i mijenjaju svoje prehrambene navike.
Tablica 6. Utjecaji na nain prehrane u aritmetikim sredinama

Utjecaji na nain prehrane Tradicija / navika Ekonomske mogunosti Zdravstveni razlozi Razliiti dnevni ritmovi ukuana Nedostatak vremena za spremanje obroka Dijeta Druge vrijednosti (zdrava hrana, makrobiotika, vegetarijanstvo, upoznavanje novih prehrambenih navika) Aritmetika sredina 3,45 3,23 2,18 2,04 2,03 1,63 1,62 Std. Devijacija 1,317 1,391 1,360 1,279 1,295 1,133 1,073
46
Sociologija
U tablici 7. prikazan je utjecaj zdravstvenih razloga na nain prehrane, prema naseljima. Zdravstveni razlozi gotovo podjednako utjeu na nain prehrane kod stanovnika svih tipova naselja, a neto malo vie u Zagrebu nego u ostalim naseljima (16,3% izrazito utjee i 9,3% uglavnom utjee, ukupno 25,5%). Iz tih podataka slijedi da zdravstveni razlozi nisu izrazito vani u prehrani (u svim naseljima kod oko 50% ispitanika ovi razlozi uope ne utjeu na nain prehrane), to govori u prilog tome da ivimo u drutvu u kojem svjesnost o konzumiranju nezdrave hrane jo nije na dovoljno visokoj razini kod veine stanovnika, te da se tradicijom steene prehrambene navike teko mijenjaju. Slino pokazuje i relativno niska korelacija (koeficijent kontingencije KC = 0,224) izmeu zadovoljstva prehranom i procjene vlastitog zdravstvenog stanja ispitanika to govori da prehrana gotovo ne utjee na procjenu vlastitog zdravstvenog stanja ispitanika.
prostor
Tablica 7. Utjecaj zdravstvenih razloga na nain prehrane prema tipu naselja (u %)

Naselje stanovanja Zagreb Uope ne utjee Uglavnom ne utjee Niti utjee niti ne utjee Uglavnom utjee Izrazito utjee Ukupno 40,7 19,4 14,4 16,3 9,2 100,0 Makroupanijski regionalni centar centar 50,4 13,3 15,0 13,8 7,5 100,0 45,6 16,6 12,1 17,8 8,0 100,0 iri lokalni centar 45,9 22,7 15,0 12,1 4,3 100,0 Seoski lokalni centar 52,5 17,2 14,3 9,5 6,6 100,0 Ukupno Selo 46,7 16,5 14,1 12,3 10,5 100,0 47,0 17,4 14,1 13,4 8,2 100,0
U tablici 8. vide se alternativni utjecaji i vrijednosti (zdrava hrana, makrobiotika, vegetarijanstvo, upoznavanje novih prehrambenih navika) na prehranu po spolu. Ovdje se pokazala razlika prema spolu gdje 11,8% ena (uglavnom utjee i izrazito utjee zajedno) drugim vrijednostima u prehrani pridaje vie znaaja nego mukarci (6,0%). Moe se rei da su ene sklonije veim promjenama i eksperimentiranju s ishranom, a time i nainom ivota u cijelosti16. Openito se za vegetarijanstvo kao alternativan prehrambeni odabir moe rei da je podjednako zdrav i nezdrav. Isto tako i konzumacija mesa takoer moe biti i zdrava i nezdrava, a mnogi nalazi moderne znanosti potvruju taj spoznajni paradoks iako ee potvruju konzumaciju mesa zdravijim i normalnijim nainom prehrane. Stoga je sveprisutna dilema danas moe li hrana uzrokovati probleme zdravlja i bolesti odnosno kako se hrana moe konzumirati sigurno? (Wilson, Weatheral i Butler, 2004.:576). Brzu hranu ili fast food hranu nikad ne konzumira 55,1% ispitanika iz Zagreba, a 74,8% ispitanika iz sela. Isto tako u Zagrebu 8,7% stanovnika tjedno jede fast food hranu, dok u selu samo 3,6% tjedno jede takvu hranu. U Zagrebu 37,5% stanovnika nikad ne jede u restoranima i gostionicama, dok 59,6% stanovnika sela nikad ne jede u njima. U gotovo svim gradovima tjedno se ee jede u restoranima i gostionicama, nego u selima (u Zagrebu tjedno jede u njima 9,4% ispitanika, u ostalim makroregionalnim centrima Splitu, Rijeci i Osijeku 7,5%, a u selima samo 2,8% ispitanika). Openito se u restoranima i gostionicama, odnosno izvan kue, jede vie u gradskim, nego u seoskim naseljima.
16 Lloyd (1993.) naglaava binarnu podjelu na racionalnost i emocionalnost, te time obja-
njava vei broj vegetarijanki ena nego mukaraca jer se mukarac povezuje s umom, racionalnou dok je ena povezana s tijelom, emocionalnou i sl. Prema tome i jedenje mesa povezano je s racionalnou i muevnou (prema Wilson, Weatheral i Butler, 2004.:578).
47
Sociologija
prostor
Tablica 8. Alternativni utjecaji na prehranu (zdrava hrana, makrobiotika, vegetarijanstvo, upoznavanje novih prehrambenih navika), po spolu (u %)
Alternativni utjecaji na prehranu Uope ne utjee Uglavnom ne utjee Niti utjee niti ne utjee Uglavnom utjee Izrazito utjee Ukupno Spol Ukupno Muki 72,3 11,4 10,2 4,3 1,7 100,0 enski 66,8 11,6 9,8 7,9 3,9 100,0 69,4 11,5 10,0 6,2 2,8 100,0
Prema obrazovanosti ili kolskoj spremi ispitanici s fakultetom (VSS) najee jedu u restoranima ili gostionicama i to 21,3% njih vie puta tjedno, a dnevno u restoranima ili gostionicama jede njih 8,4%. Ispitanici s nezavrenom osmogodinjom kolom i s osmogodinjom kolom jedu izrazito rijetko u restoranima ili gostionicama, svega 0,9% njih jede vie puta tjedno u njima. Izmeu ove dvije varijable, kolskoj spremi i konzumaciji hrane u restoranima (gostionicama) postoji relativno visoka korelacija (koeficijent kontingencije KC = 0,412). Vee obrazovanje u pravilu znai i vei drutveni status, a time i poveanje mogunosti konzumiranja hrane izvan kue, to ulazi i u stil ivota obrazovanijih drutvenih slojeva. Prema podacima o zadovoljstvu prehranom (tablica 9.) zanimljivo je kako prema tipu naselja gotovo nema razlike. Veina je stanovnika u njima (iznad 70% u svim naseljima) uglavnom zadovoljna i izrazito zadovoljna svojom prehranom. Takoer je zanimljivo to su stanovnici sela (ak 78,4) i stanovnici Zagreba (78,0%) podjednako zadovoljni prehranom. Nepostojanje razlike u zadovoljstvu prehranom moe se dijelom objasniti velikim utjecajem tradicije i navike na prehranu kod nas jer su oekivanja manja i stanovnici ih lake ispunjavaju. Stoga, ne moe se rei je li kvaliteta prehrane bolja u selu ili gradu, ali se moe pretpostaviti da stanovnici sela ipak imaju kvalitetnije namirnice, esto uzgojene na domai nain. U gradovima je pak prisutan vei broj novih i alternativnih prehrambenih utjecaja koji donekle mijenjaju stare prehrambene navike, ali utjeu i na zadovoljstvo prehranom. Tako na zadovoljstvo prehranom utjeu podjednako i subjektivne preferencije i aspiracije pojedinaca kao i objektivni elementi mjerljivi za veinu stanovnika. Kvaliteta prehrane stoga je kod nas zadovoljavajua, ali se relativno sporo mijenja.
48
Sociologija
prostor
Tablica 9. Zadovoljstvo prehranom prema tipu naselja (u %)

Naselje stanovanja Zagreb Izrazito nezadovoljan Uglavnom nezadovoljan Niti nezadovoljan niti zadovoljan Uglavnom zadovoljan Izrazito zadovoljan Ukupno 1,3 6,6 14,2 62,5 15,5 100,0 Makroupanijski regionalni centar centar 1,7 8,8 12,5 60,8 16,3 100,0 2,1 6,8 13,0 61,8 16,3 100,0 iri lokalni centar ,5 6,3 19,8 58,0 15,5 100,0 Seoski lokalni centar 2,3 6,1 14,0 60,0 17,6 100,0 Ukupno Selo 1,3 7,0 13,2 62,1 16,3 100,0 1,6 6,8 14,1 61,2 16,4 100,0
3.3. Rezultati istraivanja zdravlje Iz provedenog istraivanja izdvojeni su i neki vaniji rezultati iz segmenta zdravlja koji e biti prikazani u nastavku teksta. Dobiveni podaci o zdravlju ukrtani su s obiljejima spola, obrazovanja i naselja stanovanja, a oni znaajniji prikazani su u tablicama 1016. U obradi ovih podataka koritena su sljedea obiljeja o zdravlju: najee zdravstvene potekoe u posljednjih 12 mjeseci, sklonosti puenju i konzumaciji alkohola, uzimanje lijekova i vitamina u posljednjih 12 mjeseci, odlazak lijeniku radi preventive u zadnjih 12 mjeseci, odlazak lijeniku zbog zdravstvenih problema u zadnjih 12 mjeseci, koritenje privatnih lijenikih usluga, individualna procjena zdravstvenog stanja, te koritenje alternativne medicine. Tablica 10. pokazuje uestalosti zdravstvenih potekoa izraenih u aritmetikim sredinama, pri emu je najnia vrijednost 1, a najvia 3. Moemo primijetiti kako su sve dobivene aritmetike sredine ispod prosjeka, to znai da niti jedna zdravstvena tekoa nije znaajnije zastupljena. Prema dobivenim vrijednostima najuestalija zdravstvena potekoa su bolovi u kostima (1,71). Nakon toga slijede opi umor (1,68) i glavobolja (1,66), kao openite zdravstvene tegobe, te prema tome i esto zastupljene kod ispitanika. Neto specifinije tegobe poput tekoa s tlakom, srcem i krvnim ilama, te zubima i elucem znatno su manje prisutne. A najmanje zdravstvenih potekoa ispitanici imaju s ginekolokim problemima i prostatom (1,15). to se tie dobi ispitanika, oekivano je da vee tekoe s bolovima u kostima imaju ispitanici iznad 66. godine ivota (45,0%), a tu dobnu skupinu najvie pogaaju i tekoe s tlakom (34,9%), te srcem i krvnim ilama (31,0%). Takoer, 55,7% ispitanika u dobi izmeu 46. i 65. godine ivota ima vee tekoe s bolovima u kostima, dok 28,5% ispitanika izmeu 55. i 65. godine ima vee tekoe s tlakom, a 13,5%
49
Sociologija
prostor
iste dobne skupine osjea opi umor. Openito gledano, ali i oekivano, ispitanici iznad 66. godine ivota imaju najvie zdravstvenih problema, a oni do 25. godine ivota najmanje. Kod mlae skupine ispitanika (do 25. godine) prisutne tekoe su opi umor (7,9%), a zatim tekoe sa zubima (6,3%) i glavobolja (5,0%).
Tablica 10. Najee zdravstvene potekoe u aritmetikim sredinama

Najuestalije zdravstvene potekoe Bolovi u kostima Opi umor Glavobolja Tekoe s tlakom Tekoe sa srcem I krvnim ilama Tekoe sa zubima Tekoe sa elucem Ginekoloki problemi ili problemi s prostatom Aritmetika sredina 1,71 1,68 1,66 1,55 1,39 1,38 1,34 1,15 Standardna devijacija ,800 ,685 ,662 ,750 ,678 ,647 ,598 ,425
Iz segmenta zdravlja vani podaci su i o puenju i konzumiranju alkohola koji dijelom utjeu i na kvalitetu zdravlja. S obzirom na mjesto stanovanja najvie je onih koji ne pue i nikada nisu puili na selu (53,9%), zatim seoskim lokalnim centrima ili opinskim centrima (51,6%) i irim lokalnim centrima ili gradskim naseljima (47,8%). Prema istraivanju iz 1989. godine koje je proveo IDIS17, na selu ne pui i nikada nije puilo 47,2% ispitanika, naspram grada u kojem ne pui i nikada nije puilo 41,5% ispitanika. Prema rezultatima iz 2004. godine pokazalo se da pui vie mukaraca, nego ena. Vie mukaraca pui do jedne i preko jedne kutije dnevno (38,9%), dok toliko pui 28,2% ena. Prestalo je puiti ukupno 18,5% ispitanika gledano prema spolu, od kojih je takoer vie mukaraca (25,3%), nego ena (12,3%).
prostor
Usporedbom rezultata istraivanja iz 2004. s onima iz 1989. godine iji se istraivaki interes kretao u okviru promjena u svakodnevnom ivotu u selu i gradu18, moe se primijetiti da je tada takoer vie mukaraca (21,3%) nego ena (8,6%) prestalo puiti. Interpretacije ovoga podatka kreu se u raznim smjerovima: 1. e-
Sociologija
17 Istraivanje o kvaliteti ivota na selu i gradu provela je grupa autora: Seferagi, Stojkovi,
Popovski i dr., a rezultati su objavljeni u zborniku: Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada, Zbornik radova, Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1990. 18 Popovski, Vesna: Ishrana i zdravlje u gradu i selu, u: Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada, Zbornik radova, IDIS, 1990.
50
ne puenje doivljavaju kao svojevrstan oblik emancipacije (Popovski, 1990.:117). Danas moda vie ne bi moglo biti govora o emancipaciji kao vanom ili kljunom imbeniku vezanom uz puenje, budui da je vrijeme radikalnog feminizma iza nas, dok bi druga dva razloga navedena u spomenutom istraivanju: 2. anksioznost je u ena vea nego u mukaraca i 3. ene su upornije u raznim oblicima ovisnosti (Popovski, 1990.:117), dijelom i danas bila dobro objanjenje istoga. Meutim, stalno prisutna medijska propaganda protiv puenja u zadnjih desetak godina, naroito u zapadnoj Europi i Americi, ali i kod nas, rezultirala je rastom broja nepuaa i openito veim prestankom puenja. Prema podacima o konzumiranju alkohola moemo primijetiti da 39,2% ispitanika tvrdi da nikad ne pije i nije pilo, od ega je 16,6% mukaraca i 59,8% ena, to je dio tradicionalno prihvaenog ponaanja kod nas. enama koje to ponaanje ne slijede pridaje se tzv. drutvena stigma jer se kae: nema nita gore nego vidjeti pijanu enu (Popovski, 1990.:118). Prema naselju stanovanja, u Zagrebu 52% ispitanika tvrdi da pije prigodno (blagdani, svadbe i sl.), kao i 53,1% onih u irem lokalnom centru ili gradskom naselju. Prema obrazovanju, najvie19, piju ispitanici sa zavrenom osmogodinjom kolom (6,5%), a zatim oni sa zanatskom i industrijskom kolom (4,7%), iako su ti postoci vrlo niski. Redovito, ali manje od ve navedenoga ( litre vina, 3 piva ili 3 aice estokog pia na dan) pije 14,2% ljudi iz makroregionalnih centara (Split, Rijeka i Osijek) i 12,7% ljudi iz regionalnih ili upanijskih centara, a toliko i vie od toga pije 6,8% ljudi iz seoskog lokalnog centra (opinskog centra), te 6,4% ljudi iz sela. U tablici 11. vidi se redovito uzimanje ostalih lijekova20 prema naseljima u posljednjih godinu dana. Ono je najmanje u irim lokalnim centrima ili manjim gradskim naseljima (21,3%) i seoskim lokalnim centrima ili opinskim centrima (24,0%). Redovito i najvie lijekovi su koriteni u Zagrebu (27,6%), to je, mogue je, povezano s veom dostupnou lijekova i zdravstvenih ustanova. U seoskim naseljima podjednako se redovito koriste lijekovi (26,1%). Prema spolu, 20,0% mukaraca i 29,6% ena redovito je uzimalo lijekove u posljednjih 12 mjeseci. To moemo povezati s procjenom zdravstvenog stanja kod ena i mukaraca, prema kojoj emo vidjeti da ene procjenjuju svoje zdravstveno stanje slabijim u odnosu na mukarce, pa time moemo objasniti i koliinu lijekova koje koriste. Podaci iz 1989. godine takoer su pokazali kako ene svoje zdravstveno stanje procjenjuju loijim te zato uzimaju vie lijekova (Popovski, 1990.:122). Kod uzimanja vitamina prema naseljima, najvie ispitanika na selu (61,1%) ne uzima vitamine. U Zagrebu i makroregionalnim centrima gotovo jednak broj ispitanika redovito uzima vitamine (19,2% u odnosu na 19,6%). To moemo povezati s
19 Misli se zajedno na one koji piju litre vina, 3 piva ili 3 aice estokog pia na dan i
na one koji piju vie od toga. 20 Pitanje se odnosilo na konzumiranje: a) vitamina, b) umirujuih sredstava i c) ostalih lijekova.
51
Sociologija
prostor
vie imbenika: veom informiranou i zdravstvenom osvijetenou ljudi u gradu i gradskim naseljima, stresnijim tempom ivota u gradu, u kojem se o zdravlju ponekad brine i eim uzimanjem razliitih lijekova i vitamina. Na selu se meutim vie koristi zdravija i prirodno uzgojena hrana to takoer govori u prilog manjoj potrebi uzimanja vitamina ili slinih dodataka prehrani. Porast uzimanja vitamina moemo objasniti podjednako i poveanom zdravstvenom svijeu, ali i utjecajem farmaceutske industrije na zdravlje stanovnika i njihov svakodnevni ivot.
Tablica 11. Uzimanje lijekova u zadnjih 12 mjeseci prema naselju stanovanja (u %)

Naselje stanovanja Uzimanje lijekova Zagreb 32,0 40,4 27,6 100,0 Makroregionalni centar 43,8 31,7 24,6 100,0 Regionalni centar 37,6 38,2 24,3 100,0 iri lokalni centar 39,1 39,6 21,3 100,0 Seoski lokalni centar 46,2 29,9 24,0 100,0 Ukupno Selo 45,6 28,3 26,1 100,0 41,4 33,6 25,0 100,0
Ne Povremeno Redovito Ukupno
Moemo primijetiti takoer i da 63,9% ispitanika sa zavrenom viom kolom i fakultetom, povremeno ili redovito uzima vitamine, kao i 59,6% ispitanika sa zavrenom srednjom kolom, dok to ini tek 36,1% ispitanika s nezavrenom osmogodinjom kolom i 42,2% ispitanika sa zavrenom osmogodinjom kolom. Navedeni podaci upuuju na interpretaciju utjecaja stupnja obrazovanja na koritenje vitamina, a i na razlike u obrazovnoj strukturi sela i grada, pa prema tome i niem stupnju obrazovanja na selu. Redovito vitamine uzima 10,0% mukaraca i 16,5% ena dok ih povremeno koristi 40,1% ena i 30,3% mukaraca. Uzimanje vitamina danas je svakako prisutnije nego to je bilo devedesetih, kao i uzimanje lijekova openito.
prostor
Podaci u tablici 12. upuuju na to koliko ispitanika odlazi lijeniku radi preventive, to govori o svjesnosti i brizi ispitanika za vlastito zdravlje. Pokazalo se kako je ukupno 60,7% ispitanika ilo na preventivni pregled lijeniku. Takvih je najvie u Zagrebu (71,4%), a najmanje u seoskim lokalnim centrima (55,2%). Prema spolu, 46,8% mukaraca i 32,4% ena odgovorilo je da nije ilo na preventivne preglede. Vie je ena nego mukaraca (67,6% : 53,2%) ilo na preventivne preglede, to je u skladu s podacima o koritenju lijekova i procjeni vlastitog zdravstvenog stanja. ene su osvjetenije to se tie vlastitog zdravlja, to moemo povezati i s veim brojem pregleda na koje trebaju odlaziti (npr. ginekoloki), te s uestalijom upotrebom ostalih lijekova i slabijom individualnom procjenom svoga zdravstvenog stanja (tifani, 2001.).
52
Sociologija
Tablica 12. Odlazak lijeniku radi preventive u zadnjih 12 mjeseci prema naselju stanovanja (u %)
Naselje stanovanja Preventivan odlazak lijeniku Ne Da Ukupno Zagreb 28,6 71,4 100,0 Makroregionalni centar 32,9 67,1 100,0 Regionalni centar 40,5 59,5 100,0 iri lokalni centar 41,1 58,9 100,0 Seoski lokalni centar 44,8 55,2 100,0 Ukupno Selo 43,1 56,9 100,0 39,3 60,7 100,0
Odlazak na preventivni lijeniki pregled moe se objasniti i porastom brige o vlastitom tijelu i zdravlju, higijeni i zdravom nainu ivota. Openito se moe rei da su zdravlje i zdrav ivot neto emu se kod veine ljudi tei kao idealu, te je sve ono to se smatra zdravim automatski i dobro i poeljno, kao to je ono to se smatra nezdravim loe i potrebno izbjegavati (Wilson, Weatheral i Butler, 2004.:577578). Po uestalosti odlaska lijeniku zbog zdravstvenih problema u zadnjih 12 mjeseci prema naseljima istie se Zagreb sa 66,1% ispitanika, regionalni ili upanijski centri sa 64,2% ispitanika, te seoski lokalni centri ili opinski centri sa 60,4% ispitanika koji su odlazili lijeniku radi zdravstvenih tegoba. U gradovima se ee odlazi lijeniku radi zdravstvenih tegoba, nego na selu (Zagreb 66,1% : selo 58,8%) iako ne mnogo vie, to moemo pripisati stresnijem nainu ivota u gradu koji stoga pogoduje porastu zdravstvenih tekoa. Ukupno gledano, 61,3% ispitanika ilo je lijeniku zbog zdravstvenih problema u posljednjih 12 mjeseci, dok 38,7% ispitanika nije. Prema kolskoj spremi, lijenicima su zbog zdravstvenih tegoba najvie ili ispitanici s nezavrenom osnovnom kolom (75,1%), a najmanje oni sa zavrenom zanatskom ili industrijskom kolom (56,2%), te moemo primijetiti kako ni prema obrazovanju, kao ni prema mjestu stanovanja, razlike meu ispitanicima nisu velike. Prema spolu (tablica 14.), vie je ena nego mukaraca ilo lijeniku zbog zdravstvenih tegoba (67,5% : 54,5%), to moemo povezati s ve spomenutom loijom samoprocjenom zdravstvenoga stanja kod ena, kao i eim koritenjem lijekova i vitamina, te cjelokupnom veom brigom o zdravlju u odnosu na mukarce.
Tablica 13. Odlazak lijeniku zbog zdravstvenih problema u zadnjih 12 mjeseci prema spolu (u %)
Odlazak lijeniku zbog zdravstvenih problema Ne Da Ukupno 3. Spol Ukupno Muki 45,5 54,5 100,0 enski 32,5 67,5 100,0 38,7 61,3 100,0
53
Sociologija
prostor
Privatne lijenike usluge (tablica 14.) povremeno ili redovito koristi 44,9% ispitanika s viom i visokom strunom spremom. Koritenje privatnih lijenikih usluga odreeni je pokazatelj vieg ekonomsko-socijalnog statusa prvenstveno zbog vee financijske mogunosti koritenja ovih usluga, ali je i pokazatelj odreenoga zdravstvenog elitizma. Samo 1,8% pripadnika nezavrene osmogodinje kole i 5,9% ispitanika zavrene osmogodinje kole koristi privatne lijenike usluge, iz ega moemo primijetiti kako nastale drutveno-ekonomske promjene poveavaju diferencijacije i u zdravstvu, to se odraava na koritenje privatnih lijenikih usluga. Prema naselju stanovanja, privatne usluge najvie koriste ispitanici iz veih gradova, Zagreba (40,2%) i makroregionalih centara (40,9%), dok je na selu taj postotak znatno manji (17,6%). Glavno je pravilo da osobe koje imaju vii drutveni status uivaju bolju prehranu, odnosno kvalitetnije ive, znaju bre prepoznati i objasniti simptome i bre potrae lijeniku pomo, te imaju mogunost dobiti kvalitetnije medicinske usluge. (Karen, Gold, Makuc, 1981.; u: tifani, 2001.:38).
Tablica 14. Koritenje privatnih lijenikih usluga prema kolskoj spremi (u %)

kolska sprema Privatne lijenike usluge Nezavrena osmogodinja kola 87,7 10,6 1,8 100,0 Osmogodinja kola 82,2 12,0 5,9 100,0 UP (zanatska, industrijska kola) 75,4 16,6 8,0 100,0 Srednja kola 63,0 26,1 10,9 100,0 Via kola, fakultet 55,1 29,5 15,4 100,0 Ukupno
Ne Povremeno Da Ukupno
73,3 18,5 8,2 100,0
Sociologija
Vlastiti kriteriji procjene kvalitete ivota i zdravstvenog stanja (tablica 16.) vaan su kriterij zdravlja i nezaobilazni element u definiranju zdravlja. Procjena svoga zdravstvenog stanja subjektivna je kategorija jer ne postoji sasvim jasna granica u razdvajanju zdravoga od bolesnog i jer zbog tih razlika u ulogama zdravih, tj. individualnih razlika u drutvenim obvezama, ne postoje vrsti kriteriji za oznaavanje granica zdravlja i/ili bolesti (Cerjan-Letica; Letica, 2003.:61). Dakako, neke se bolesti dijagnosticiraju kao teke i nisu podruje subjektivne procjene ta se procjena uglavnom odnosi na relativno zdravu osobu i njezin doivljaj istog. Najvei broj osoba u gradu procjenjuje svoje zdravstveno stanje kao dobro ili vrlo dobro (61,4% ispitanika u Zagrebu i 60,5% u ostalim makroregionalnim centrima.). ak 34% pripadnika nezavrene osnovne kole procjenjuju svoje zdravstveno stanje kao loe ili vrlo loe, dok najvei broj osoba sa zavrenom visokom kolom i fakultetom procjenjuje svoje zdravstveno stanje kao dobro ili vrlo dobro (72,5%), a samo 3,3% kao loe ili vrlo loe. Za to moemo navesti razloge kao to su bolji zdravstveni uvjeti, vea mogunost prevencije bolesti ili poboljanja zdravstvenoga
54
prostor
stanja, no i injenica da obrazovane osobe openito imaju veu motivaciju za disciplinirano ponaanje i ivotni stil koji ih odrava u boljem zdravlju i duljem ivotu (tifani, 2001.:48). Drutvena istraivanja potvruju da su postupci povoljni za zdravlje povezani s viim socioekonomskim razinama, budui da je pripadnost tim razinama povezana s provoenjem zdravstveno-preventivnih ponaanja kao to su dobre prehrambene navike, kontrolni medicinski pregledi, itd., dok e se osobe niskoga socioekonomskog statusa manje angairati u postupcima koji spreavaju stanja koja dovode do bolesti (Jonji, 1983.:19; u: tifani, 2001.:4849). Vrlo loim ili loim svoje zdravstveno stanje procjenjuje oko 14% ljudi sa sela, to moemo dovesti u vezu sa slabim zdravstvenim prilikama na selu, te u nekim sluajevima ne postoje ni mogunosti lijeenja ili odlaska lijeniku budui da zdravstvenih usluga i nema dovoljno. Prema spolu, svega 2,5% mukaraca i 4,4% ena procjenjuje svoje zdravstveno stanje kao vrlo loe, dok ukupno gledano kao vrlo loe svoje zdravstveno stanje procjenjuje svega 3,5% ispitanika. Najvie mukaraca (42,8%) i ena (37,6%) procjenjuje svoje zdravstveno stanje dobrim, dok ga kao vrlo dobrim ocjenjuje 19,5% mukaraca i 12,6% ena. Vie mukaraca nego ena smatra svoje stanje dobrim ili vrlo dobrim, to se pokazalo i u prijanjim varijablama o uzimanju lijekova i vitamina.
Tablica 15. Individualna procjena zdravstvenog stanja prema kolskoj spremi (u %)

kolska sprema Procjena vlastitog zdravstvenog stanja Vrlo loe Loe Osrednje Dobro Vrlo dobro Ukupno Nezavrena osmogodinja kola 9,7 24,3 40,8 19,6 5,6 100,0 Osmogodinja kola 3,3 13,0 40,7 33,3 9,8 100,0 UP (zanatska, industrijska kola) 2,6 4,0 28,6 45,8 18,9 100,0 Srednja kola 2,1 4,7 24,8 46,4 22,0 100,0 Via kola, fakultet ,7 2,6 24,3 51,5 21,0 100,0 Ukupno
3,5 9,0 31,6 40,1
100,0
Alternativnu medicinu (tablica 16.) koriste ispitanici sa srednjom kolom (18,8%) i viom kolom i fakultetom (23%) u neto veoj mjeri od ostalih, te osobe izmeu 46. i 55. godine starosti (18,9%) takoer neto vie od ostalih. Ovisno o naselju stanovanja, moemo primijetiti gotovo padajui niz povremenog i redovitog koritenja alternativne medicine od najveeg naselja, Zagreba (21%) preko makroregionalnih centara (20,8%), regionalnih ili upanijskih centara (21,9%), irih lokalnih centara ili gradskih naselja (15,4%), seoskih lokalnih centara ili opinskih centara (10%) do sela (8,8%).
55
Sociologija
prostor
15,9
Tablica 16. Koritenje alternativne medicine prema naselju stanovanja (u %)

Koritenje alternativne medicine i lijekova Ne Povremeno Da Ukupno Naselje stanovanja Glavni grad 79,0 12,6 8,4 100,0 Makroregionalni centar 79,2 13,3 7,5 100,0 upanijski centar 78,1 16,6 5,3 100,0 Gradsko naselje 84,5 10,1 5,3 100,0 Opinski centar 90,0 6,8 3,2 100,0 Ukupno Selo 91,2 5,7 3,1 100,0 85,0 10,0 5,0 100,0
Alternativna medicina21 (primjerice travarstvo, kiropraktika, kineska medicina, homeopatija, aromaterapija, akunpunktura i dr.) esto se koristi kao nain prevencije bolesti, pa ta tzv. preventivna medicina ima sve vie pristalica koji je uzimaju kao prvi izbor, tj., ispred konvencionalne medicine. Dijelom je to i logian izbor dananjega ovjeka koji tako lake podnosi suvremeni nain ivota koji je esto stresan pa mnogi objanjenje i lijeenje svojih zdravstvenih tegoba pronalaze upravo u alternativnim pravcima. esto se ini da su pristalice alternativne medicine najee i pristalice alternativne prehrane (primjerice vegetarijanstva i makrobiotike), koji usvajanjem novih prehrambenih vrijednosti doista radikalno utjeu na brigu o vlastitom zdravlju. Meutim, korelacija izmeu tih dviju varijabli, koritenja alternativnom medicinom i lijekovima i utjecaja alternativnih vrijednosti na prehranu pokazala se relativno niskom (koeficijent kontingencije KC = 0,224). Alternativna medicina kao i vegetarijanstvo, a i pristup zdravlju openito, kontroverzne su teme oko kojih od strane znanosti postoje razne proturjene informacije. Mnogo izbora koji se stavljaju pred pojedinca vode u nesigurnost i dileme pri odabiru kako ivotnog stila tako i odnosa prema zdravlju. Pojam nesigurnosti moe se promatrati i kroz pojam dilema osobe22 koji se kod pojedinaca esto javlja u odnosu na veliku mogunost izbora koji im se svakodnevno nude.
prostor
21 Alternativnu medicinu bitno obiljeava drugaije (neznanstveno) objanjavanje prirode bolesti. Tu spada lijeenje narodnih vidara (prisutno stoljeima), hidroterapija, travarstvo, homoterapija, antropozofija, manipulativna terapija, osteopatija, kiropraktika, refleksoterapija, terapija vjebama i pokretima (joga, tai chi, akido, plesoterapija...) te svjetski poznata tradicionalna kineska medicina i indijska ayurvedska medicina. Izvor: dr. Jure Murgi u Bolesnikim novinama, Klinike bolnice Sestara milosrdnica, Zagreb, travanj 2006. 22 Sintagma A. Giddensa, u njegovom djelu Modernity and Self Identity iz 1991.
56
Sociologija
4. Zakljuak
Analizirane podatke o elementima kvalitete ivota prehrani i zdravlju nastojalo se prikazati preko nekoliko socio-ekonomskih obiljeja: dobi, spola, obrazovanja te postojee tipologije naselja unutar hrvatske mree naselja. Ta tipologija obuhvaa sve tipove naselja od ruralnih do urbanih, a naslanja se na dogovoreni teritorijalni ustroj u zemlji. U dananjim tranzicijskim uvjetima situacija u kvaliteti prehrane i zdravlja dijelom je izmijenjena u odnosu na vrijeme prije tranzicije. Prema prethodno iznesenim podacima moe se rei da je kod oba elementa, prehrane i zdravlja, ispunjena osnovna razina, odnosno da je za veinu stanovnika njihova kvaliteta zadovoljavajua, ali i da se jo moe poboljavati. Meutim, zbog brojnih transformacija u drutvu nastalih u vremenu tranzicije, kao to je primjerice privatizacija kapitala i trita rada, znatno se promijenila kvaliteta ivota veine stanovnika. Moe se rei da je dotadanja sigurnost u podruju rada zamijenjena nesigurnou i porastom nezaposlenosti to je dovelo do smanjene mogunosti utjecanja na vlastitu kvalitetu ivota, a time i kvalitetu prehrane i zdravlja. To se moe povezati s podacima o pojedinanim trokovima u kuanstvima iz kojih se vidi da treina ukupnih trokova odlazi samo na hranu i pie to je relativno visoki izdatak za jednu prosjenu obitelj. Isto tako, godinji indeksi potroakih cijena hrane svake su godine vii, odnosno cijene prehrambenih proizvoda rastu, to direktno utjee na ukupnu kvalitetu ivota, a time i kvalitetu prehrane. S druge pak strane, tranzicijski i globalizacijski utjecaji donose znatan pomak u osvijetenosti veine stanovnika o brizi za zdravu prehranu i brizi za zdravlje koje su danas meusobno povezane. U dananjem vremenu angairana briga za zdravlje nemogua je bez brige za prehranu i tek zajedno ine osnovne preduvjete zdravog ivota. Meutim, zdravstvena situacija kod nas nije na zadovoljavajuoj razini za veinu stanovnika, ve se moe znatno poboljavati. Izdaci za zdravstvo u ukupnim trokovima kuanstva u 2006. bili su meu najmanjim izdacima, to je ipak premalo za njegovu kvalitetnu razinu. Pored toga i pojava sve veeg broja privatnih lijenika i privatnoga lijenikog sektora, ije usluge veina stanovnika sebi ne moe priutiti, takoer utjee na ukupnu kvalitetu zdravlja. Meu analiziranim podacima iz istraivanja u tekstu ne postoji potpuna sistematska povezanost prehrane i zdravlja s tipom naselja, ve samo djelomina. Iz analiziranih podataka o prehrani stanovnika pokazalo se kako se kod nas najvie jedu kruh, tjestenina, ria i krumpir, tzv. skupina ugljikohidrata i to svakodnevno, zatim slijedi povre, dok se meso i riba jedu znatno rjee. Prema nekim vanijim nalazima kod elementa zdravlja moe se openito rei da su najee zdravstvene potekoe bolovi u kostima i opi umor, tekoe specifine za stariju populaciju, ali i ne samo za nju. Kao noviji fenomeni koji se mogu istai iz istraivanja su koritenje privatnih lijenikih usluga i pojava alternativnih pravaca prehrane (vegetarijanstva, makrobiotike i sl.), a uglavnom se pokazalo da se odnose na vie i obrazovanije slojeve stanovnitva, te na najvee makroregionalne centre. Takoer je zamjetna i pojava alternativne medicine koja se koristi kao sve ea metoda lijeenja brojnih zdravstvenih tegoba, ali i kao kombinacija s konvencionalnom
57
Sociologija
prostor
medicinom. Sve te pojave rezultat su globalizacijsko-tranzicijskih utjecaja vidljivih gotovo posvuda, pa tako i na naim prostorima. Na kraju se moe ponoviti da je stanje u podrujima prehrane i zdravlja kod nas u transformacijskoj fazi koju e jo neko vrijeme obiljeavati brojne promjene i problemi tipine za tranzicijske zemlje, a time i za Hrvatsku. Proces prilagodbe novim nainima ponaanja u svim segmentima drutva po uzoru na razvijene zemlje zapadne Europe jo nije zavren to direktno utjee na ukupnu kvalitetu ivota, a time i prehrane i zdravlja.
Literatura
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.
prostor
16. 17.
18. 19. 20. 21.
Anketa o potronji u domainstvima 1988. (1990). Zagreb: Republiki zavod za statistiku. Anshutz, F. (1992). Medicina umanistica. Rim: Citta'Nuova. Bourdieu, P. (2002). Distinction: A Social Critique of the Judgment of Taste. Cambridge. Massacusets: Harvard University Press. Britanski medicinski rjenik (1963). London: Caxton. Cerjan-Letica, G.; Letica, S.; Bobi-Bosanac, S.; Mastilica, M.; Orekovi, S. (2003). Medicinska sociologija. Zagreb: Medicinska naklada. aldarovi, O. (1995). Socijalna teorija i hazardni ivot. Zagreb: Biblioteka Razvoj i okoli. Elias, N. (1996). O procesu civilizacije 12. Sociogenetska i psihogenetska istraivanja. Zagreb: Izdanja antibarbarus. Giddens, A. (2005). Odbjegli svijet. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Hodi, A. (2005). Mrea naselja u umreenom drutvu. Sociologija sela, 43, 169 (3): 497525. Hrvatski zdravstveno-statistiki ljetopis za 2005. godinu (2006). Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Zagreb: Web izdanje. Jonji, A. (1983). Zato puiti i piti. Rijeka: Tiskara Rijeka, d.d. Lang, S. (20042005). Hrvatski asopis za javno zdravstvo. Zdravstvena politika u Hrvatskoj. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (www.zdravlje.hr). Letica, S. (1989). Zdravstvena politika u doba krize. Zagreb: Naprijed. Lefebvre, H. (Anri Lefevr) (1974). Urbana revolucija. Beograd: Nolit. Little, C. B. (2007). Social Capital and Health. In: The Blackwell Encyclopedia of Sociology. Ritzer, G. (ed.): Blackwell Publishing. Blackwell Reference Online. (www.epnet. com). Mennell, S.; Murcott, A.; van Otterloo, H. A. (1998). Prehrana i kultura. Sociologija hrane. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, HSD. Parsons, T. (1972). Definition of Health and Illness in the Light of American Values and Structure. Patiens, Psychicians and Illness. New York: Free Press. Parsons, T. (1979). Teoria sociologica e societa moderna. Milano: Etas. Popis stanovnitva 2001. kontingenti stanovnitva po gradovima/opinama (2007). Zagreb: DZS. (http://www.dzs.hr). Popovski, V. (1990). Ishrana i zdravlje u gradu i selu. Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada (Zbornik radova). Zagreb: IDIS. Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada (1990). Zbornik radova. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu.
58
Sociologija
22. Ritzer, G. (ed.) (2007). The Blackwell Encyclopedia of Sociology. Blackwell Publishing: Blackwell Reference Online (www.epnet.com). 23. Putnam, R. D. (1996). In: Ritzer, George (ed.) (2007). The Blackwell Encyclopedia of Sociology. Blackwell Publishing: Blackwell Reference Online (www.epnet.com). 24. Seferagi, D. (1988). Kvaliteta ivota i nova stambena naselja. Zagreb: Socioloko drutvo Hrvatske. 25. Seferagi, D. (1990). Razlike u stanovanju izmeu grada i sela. U: Promjene u svakodnevnom ivotu sela i grada. Zbornik radova. Zagreb: IDIS. 26. Seferagi, D. (2005). Piramidalna mrea gradova. Sociologija sela, 43, 169 (3):579617. 27. Standage, T. (2006). Povijest svijeta u 6 aa. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk 28. Statistiki ljetopis RH 1994. Zagreb, prosinac, 1994. 29. Statistiki ljetopis RH 2005. Zagreb: DZS. 2006. (http://www.dzs.hr) 30. Statistiki godinjak SR Hrvatske 1985. Zagreb: Republiki zavod za statistiku, kolovoz 1985. 31. Statistiki godinjak SR Hrvatske 1987. Zagreb: Republiki zavod za statistiku, rujan 1987. 32. Statistiko priopenje, Osnovne karakteristike potronje i primanja kuanstava od 2003. do 2005. (www.dzs.hr) 33. Sviri Gotovac, A. (2006). Kvaliteta stanovanja u mrei naselja Hrvatske, Sociologija sela, 171 (1):105127. 34. Sviri Gotovac, A. (2006). Socioloki aspekti mree naselja u zagrebakoj regiji, Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, magistarski rad: 180 str. 35. egota, I. (1995). Medicinska sociologija. Rijeka: Medicinski fakultet 36. tifani, M. (2001). Medicinska sociologija. Rijeka: Adami 37. Websters Third New International Dictionary (2000). Springfield, MA: Merriam-Webster 38. Wilson, M. S.; Weatheral, A.; Butler, C. (2004). A Rhetorical Approach to Discussions about Health and Vegetarianism, Journal of Health Psychology, Sage Publications, London, Vol 9 (4), 567581. 39. Warde, A.; Martens, L.; Olsen, W. (1999). Consumption and the Problem of Variety: Cultural Omnivorousness, Social Distinction and Dining out, Sociology, Vol. 33, No 1: 105127. 40. upani, M. (2005). Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja. Sociologija sela, 43, 169 (3):617659.
59
Sociologija
prostor
Anelina Sviri Gotovac Jelena Zlatar Institute for Social Research in Zagreb, Zagreb, Croatia e-mail: svircic@idi.hr; jelena@idi.hr
Nutrition and health components of the quality of living in the settlements network in Croatia
Abstract The text analyses some components of the quality of living, namely nutrition and health. In sociology, the quality of living is defined by the level of satisfaction people experience regarding their basic and other needs, living conditions and their standard of living. Numerous elements in the quality of living comprise different areas of human life, such as accommodation, working conditions, education, free time, health, diet etc. The last two life segments can be examined as separate branches of sociology, which in turbulent modern times become more and more interesting and known as sociology of nutrition and sociology of health (medical sociology). This paper presents the results of research carried out at the Institute for Social Research in Zagreb in 2004. Its representative sample were 2.220 respondents all over settlements network in Croatia and it was called Sociological aspects of the settlements network in the context of transition. Nutrition and health data obtained in the research were satisfactory, although there is always room for change and improvement for the majority of people. The expected results place the areas of research in the context of transition and transformation. They also confirm the inseparable connection between health and diet, reflected in permanent concern for healthy life in modern day conditions. Key words: nutrition, health, settlements network, quality of living, transition period, Croatia Received on: May 2007 Accepted on: June 2007
60
Sociologija
prostor
UDK 329.11:316.75(497.113=163.42) Izvorni znanstveni rad
Kulturni i politiki konzervativizam bunjevakih Hrvata u Vojvodini

Zlatko ram
Hrvatsko akademsko drutvo Sekcija za sociologiju, psihologiju i politike znanosti, Subotica, Srbija e-mail: sram.had@tippnet.co.yu
SAETAK Na uzorku bunjevakih Hrvata u Vojvodini nastojali smo utvrditi (1) povezanost sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti s kulturnim i politikim konzervativizmom kao jednodimenzionalnim konstruktima; (2) utjecaj sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti na latentnu konfiguraciju dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma i (3) predikativnu vanost dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma u pogledu preferencija razliitih politikih opcija. Istraivanje je izvreno na uzorku od 489 punoljetnih bunjevakih Hrvata u Subotici od kojih se polovica nacionalno izjasnila Hrvatima, a druga samo Bunjevcima. Rezultati su pokazali da je politiko-kulturni obrazac nazvan tradicionalna autoritarnost i socijalistiki mentalitet u veoj mjeri izraen kod nie obrazovanih ispitanika koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci i kod kojih je prisutan manji stupanj religioznosti. Dimenzije politikog konzervativizma ili socijalistikog mentaliteta, za razliku od kulturnoga, pokazale su se vanim prediktorima preferencija onih politikih opcija koje Bunjevcima negiraju pripadnost hrvatskoj naciji. Autoritarnost, netolerantnost dvoznanosti, izbjegavanje neizvjesnosti i dogmatizam jesu oni koncepti pomou kojih se pokuava objasniti i razumjeti politiko-kulturni konzervativizam jednoga dijela bunjevakih Hrvata. Kljune rijei: konzervativizam, tradicionalna autoritarnost, socijalistiki mentalitet, politike opcije, bunjevaki Hrvati, Vojvodina Primljeno: svibanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.
prostor
1. Uvod
Jedan od problema u drutvenom i politikom ivotu bunjevakih Hrvata u Vojvodini njihova je podjela na samo Bunjevce s jedne i na Hrvate s druge strane. Takvo odreenje drastino je dola do izraaja u popisu stanovnitva iz 1991.
61
Sociologija
Buenje srpskog nacionalizma krajem 80-ih i agresija na Republiku Hrvatsku poetkom 90-ih godina prologa stoljea jednim su dijelom svakako doprinijeli ovoj podjeli. Hrvati su, naime, od strane Miloevieva reima bili optuivani za razbijanje bive Jugoslavije i politiki percipirani kao neprijateljski raspoloeni prema svemu to je srpsko. U ozraju takve srbijanske ratne politike propagande vri se popis stanovnitva, i bunjevakim se Hrvatima nudi politika odstupnica na nain da se odreknu pripadnosti hrvatskom narodu uz istodobno isticanje tzv. bunjevake nacionalne samobitnosti. I u ranijoj povijesti, kad su bunjevaki Hrvati ivjeli u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, njihova je elita znala da bi poticanje samosvijesti Bunjevaca o njihovoj pripadnosti hrvatskoj naciji zasigurno izazvalo represivnu reakciju maarskih vlasti... (Bui, 2004.:169). Izgleda da je bunjevtina u razliitim politiko-povijesnim kontekstima imala funkciju odreenog politikog obrambenog mehanizma. Unato tome, povijesna je znanost utvrdila kako su Bunjevci velika skupina hrvatskoga naroda koja je bila naseljena u raznim dijelovima Kvarnerskog primorja, Dalmacije, Like i Bosne i Hercegovine (Sekuli, 1990.). Udaljenost i teritorijalno-politika izdvojenost od modernizacijskog sredita matinog etnikog prostora (hrvatskog, Z. .) tijekom 19. i u prvoj polovici 20. st. za posljedicu ima slabljenje svijesti u dijelu bunjevake populacije o zajednikom kulturnom identitetu s matinom hrvatskom nacijom. Napose se to ogleda u jezinoj povezanosti kao jednoj od glavnih sastavnica kulturnog identiteta jer Hrvati-Bunjevci dijele s veinom hrvatskog stanovnitva najraireniji narodni govor tokavsku ikavicu (Bui, 2004.:86). Drugim rijeima, neovisno o tome izjanjavaju li se bunjevaki Hrvati u Vojvodini na popisu stanovnitva samo kao Bunjevci, oni pripadaju hrvatskom nacionalnom korpusu. Ipak, socioloka je injenica da se danas bunjevaki Hrvati u Vojvodini na popisima stanovnitva meusobno dijele na Hrvate s jedne i na samo Bunjevce s druge strane. Imajui na umu ovu socioloku tvrdnju vodili smo rauna da imamo podjednak broj jednih i drugih ispitanika u uzorku na kojem e biti izvreno ovo istraivanje. Za oekivati je bilo da nakon pada Miloevieva reima nova demokratska vlast vie nee potencirati bunjevaku nacionalnu samobitnost i kako bunjevaki Hrvati nee imati potrebu koristiti bunjevtinu kao socijalni i politiki obrambeni mehanizam. Ova se oekivanja ne samo nisu ostvarila, nego je u meuvremenu od strane demokratske vlasti dolo do priznavanja Bunjevaca kao nacionalne manjine omoguivi im legalno formiranje Bunjevakog nacionalnog vijea, a broj je onih koji se izjanjavaju jedino kao Bunjevci prema popisu stanovnitva iz 2002. godine ostao isti kao i 1991. godine. Politika i svaka druga potpora bunjevtini esto se doivljava i tretira kao asimilacija Hrvata u Vojvodini, te se u tom kontekstu upuuju pozivi za njenu politiku prevenciju. Primjerice, u jednom stranakom priopenju za javnost Demokratski savez Hrvata u Vojvodini poziva domicilnu i matinu dravu da reagiraju, i to sljedeim rijeima: ... pozivamo vlasti domicilne drave Republike Srbije da prestanu materijalno i logistiki favorizirati asimilaciju hrvatskog naroda u Vojvo-
62
Sociologija
prostor
Z. ram: Kulturni i politiki konzervativizam bunjevakih Hrvata u Vojvodini
dini i ujedno pozivamo tijela matine drave Republike Hrvatske da poduzmu politike mjere radi zatite manjinskih prava Hrvata u Vojvodini (Hrvatska rije, 15. prosinca, 2006.). Oigledno se ovdje radi o eksplicitnom pozivu hrvatskoj vanjskoj politici da intervenira u prevenciji asimilacije Hrvata u Vojvodini na taj nain da se odreenim diplomatskim mjerama i postupcima ukljui u aktualni problem nacionalne samoidentifikacije bunjevakih Hrvata. Namee se, meutim, pitanje je li realno oekivati da bi specifine ad hoc diplomatske intervencije u znaajnoj mjeri doprinijele konsolidaciji nacionalne svijesti bunjevakih Hrvata u sluaju da su razlike u pogledu strukturiranosti i stupnja internalizacije odreenih stavovskovrijednosnih obrazaca koji postoje izmeu Bunjevaca i Hrvata takve prirode da ne podlijeu lakim i relativno brzim promjenama. Isto se tako moe postaviti pitanje bi li dolo do znatnijeg smanjenja broja onih koji se nacionalno izjanjavaju samo Bunjevcima u sluaju da srbijanska dravna politika odustane i prestane davati materijalnu i logistiku potporu bunjevakoj politikoj opciji. U svakom sluaju vidimo da se problem bunjevakog pitanja odnosi na eksplicitno unutarnje i implicitno vanjskopolitiko pitanje na koje je teko dati odreene odgovore ako se vizija i budunost vojvoanskih Hrvata ne temelji na recepciji kako nasljea i aktualnog stanja unutar zajednice tako i srbijanskog drutva u cjelini... (igmanov, 2006.:6162), odnosno ako se pored povijesnog nasljea ne uzima u obzir i percepcija drutvene stvarnosti (Iliin, 2002.:162). Drugim rijeima, slijedei Parsonsov konceptualni okvir teorije drutvenih sustava zadovoljavanje individualnih ili kolektivnih potreba ne dogaa se u nekom vrijednosno-kulturalnom i drutvenom vakuumu ve uvijek u nekom odreenom vrijednosno-kulturnom referentnom okviru konkretne zajednice ili drutva u cjelini (Duli, 2006.:12). Na konzervativni drutveni karakter bunjevakih Hrvata ukazivali su razliiti autori. Govorei o drutvenom ivotu bakih (bunjevakih) Hrvata Ante Sekuli (1990.) naglaava patrijarhalni karakter zajednice u kojoj su ivjeli i za koju je karakteristina autarkijska ekonomija (sama sebi dovoljna). Subotiki biskup Ivan Antunovi, koji je ivio i djelovao u 19. stoljeu, ukazuje na zadrugarstvo kao jednu od najznaajnijih odrednica drutvenog ivota i zajednice bunjevakih Hrvata. Na jednom mjestu on kae: Razmatro ti ovjeka u pogledu udorednom, tvarnom il politikom, svagdi e nai, da je za njeg koristnije, ako u zadrugi to dulje obstoji. Zadrugu trieba smatrat kao vrilo, gradjanskog ia svakog ovjeka, u pogledu duevnom i tvarnom... Zadruga je dakle ogledalo, u kom se zrca udoredan, i gospodarski ivot svakog ovjeka (Antunovich, 1879.:426). Patrijarhalni karakter zadrunog ivota na slikovit nain opisuje Alojzije Stanti, suvremeni subotiki autor koji i danas pie na izvornoj bunjevakoj ikavici: Ko u svakoj zajednici tako i u obiteljskoj zadrugi domain, obino najstariji mukarac dida, bio je glava zadruge s dvadesetak i vie eljadi. Njega su svi sluali: kako su dida kazali, tako mora bit su rii na kojima je poivao odnos eljadi u zadrugi. Dida je drao buelar (lisnicu, raspolagao je s novcem), zapovido ko e ta radit, kako e i ta radit... (Stanti, 2006.:46).
63
Sociologija
prostor
Zadruna kultura, koja upuuje na prisutnost konzervativnog, patrijarhalnog, autokratskog i autoritarnog drutvenog karaktera, u izvjesnoj mjeri korespondira s konceptom one drutvene skupine koju Ferdinand Tnnies naziva zajednicom, nasuprot onoj drutvenoj skupini koju naziva drutvom (prema: Luki, 1987.). Krvna, prostorna i intelektualna bliskost, te prevladavanje obiaja, tradicije, solidarnosti i prisnosti, navode se kao temeljne karakteristike Tnniesovog koncepta zajednice (prema: Gurvitch, 1965.). Ova se kultura, odnosno otpor prema promjenama, prema Sekulievim rijeima odrala gotovo sve do naih dana: I dok je u rad i slubu zemlji, salau, posjedu i njivama prodiralo novo..., u obitelji su se uporno, ljubomorno uvali odnoaji koji su neko davno uvedeni na temelju ivotnog iskustva, puko-vjerskog svjetonazora. Tako je bilo tijekom vjekova, nepromijenjeno i postojano, sve do sredine naeg stoljea (20. stoljea, Z. .) (Sekuli, 1990.:146). Drugim rijeima, konzervativizam se kao stil ivota i svjetonazor kod bunjevakih Hrvata odravao unato nastalim tehnolokim, politikim i drutvenim promjenama. Upravo pomou koncepta konzervativizma nastojimo barem djelomino rasvijetliti one segmente drutvene svijesti bunjevakih Hrvata na temelju kojih bi bilo mogue razumjeti ne samo njihovu podvojenost u etnikoj samoidentifikaciji, ve i sklonost odreenim politikim opcijama. Upravo stoga ovdje emo poblie odrediti sam koncept konzervativizma i njegov dinamiki karakter. Konzervativizam se uobiajeno definira kao otpor prema promjenama i kao tendencija da se preferiraju sigurni, tradicionalni, konvencionalni i autoritarni oblici ponaanja i miljenja (Altemeyer, 1988.; Muller, 2001.; Wilson, 1973.). Valja napomenuti kako povijesno nasljee i situacijski faktori ne utjeu samo na stupanj internalizacije, ve i na samu strukturu razliitih konzervativnih orijentacija (Golubovi, 2005.; Suedfeld, 1997.; iber, 1998.a). Pored toga, koncept konzervativizma ne ukazuje samo na sindrom drutvenih stavova nego i na sindrom specifinih osobina linosti poprimajui pri tom karakteristike jednog socijalno-psiholokog hibrida (Milas, 2002.). Mogue je, dakle, na temelju poznavanja odreenih drutvenih stavova ili pak vrijednosnih orijentacija djelomino zakljuivati o postojanju specifine strukture linosti (Adorno i sur., 1950.; Christie, 1991.; Milas, 1998.; ram, 2006.; 2007.), odnosno na temelju poznavanja specifinih osobina linosti prognozirati pojavljivanje odreenih konzervativnih stavovsko-vrijednosnih obrazaca koji u krajnjoj liniji mogu upuivati na postojanje odreene konzervativne ideologije (Duckitt, 2001.; ram, 2000.; Tomkins, 1995.). Upravo povezanost specifinih psiholokih motiva i procesa s odreenim stavovsko-vrijednosnim sadrajima omoguuje kompleksniju interpretaciju znaenja i funkcije konzervativizma unutar odreene drutvene skupine, te prua temelj za razliite teorijske pristupe konzervativizmu (Jost i sur., 2003.). Budui da se konzervativizam manifestira u razliitim podrujima i aspektima drutvenog ivota (Johnson i Tamney, 2001.), bilo je potrebno definirati prostore konzervativizma koje emo ispitivati u ovom istraivanju. Poli smo od pretpostavke da e konstrukt kulturnog i politikog konzervativizma u znaajnoj mjeri doprinijeti razumijevanju razliitih nacionalnih samoidentifikacija bunjevakih Hrvata i preferencija
64
Sociologija
prostor
odreenih politikih opcija. Kulturni konzervativizam najee sadri one stavovske strukture koje upuuju na postojanje razliitih autoritarnih tendencija i tradicionalnih vrijednosti (Durrheim, 1997.). Iz ovih se razloga za kulturni konzervativizam ponekad naizmjenino koriste termini kao to su autoritarni konzervativizam, konzervativna autoritarnost i tradicionalni konzervativizam (Miller i sur., 1981.). U naem istraivanju konstrukt kulturnog konzervativizma definirali smo kao onaj stavovskovrijednosni obrazac koji u svojoj strukturi sadri dimenzije kao to su patrijarhalnost, autoritarna poslunost i sklonost pokoravanja dravnom autoritetu. Konstrukt politikog konzervativizma definirali smo kao onaj stavovsko-vrijednosni obrazac koji u svojoj strukturi sadri dimenzije kao to su antizapadna orijentacija, jugonostalgija i militaristiki sentiment. Drugim rijeima, sa stajalita aktualne tranzicijske politiko-ekonomske filozofije jedna vrsta socijalistikog mentaliteta daje temeljno znaenje politikog konzervativizma (ram, 2001.a). Neka su istraivanja u bivim komunistikim zemljama ukazala na povezanost autoritarnih tendencija i preferiranja politikih vrijednosnih orijentacija bivih socijalistikih sustava (McFarland i sur., 1992.; ram, 2006.), odnosno na povezanost politikog konzervativizma i preferiranja nacionalistikih politikih opcija (McFarland i sur., 1996.; ram, u tisku). Realno bi stoga bilo za oekivati pojavljivanje strukturalne povezanosti izmeu odreenih dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma unutar pojedinih sociodemografskih skupina bunjevakih Hrvata, odnosno povezanosti pojedinih (sub)dimenzija konzervativizma s razliitim politikim opcijama. Pored autoritarnih tendencija religioznost se gotovo u pravilu pokazuje kao znaajan prediktor konzervativnih vrijednosnih orijentacija (Labus, 2005.; Sekuli i porer, 2006.; ram, 2001.c). Za pretpostaviti je onda bilo da e i kod bunjevakih Hrvata deklarativna religioznost (religijska samoidentifikacija) biti pozitivno korelirana barem s nekima od dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma. U ovom smo istraivanju nastojali utvrditi sljedee: (1) povezanost sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti s kulturnim i politikim konzervativizmom kao jednodimenzionalnim konstruktima; (2) utjecaj sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti na latentnu konfiguraciju faktorski ekstrahiranih dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma; (3) prediktivnu vanost dimenzija kulturalnog i politikog konzervativizma u pogledu preferiranja razliitih latentnih politikih opcija.
2. Metoda
2.1. Ispitanici Uzorkom je obuhvaeno 489 ispitanika na teritoriju opine Subotica sa sljedeim sociodemografskim karakteristikama: Rezidencijalni status: grad: 64%, selo: 36%. Spol: muki: 47%, enski 53%.
65
Sociologija
prostor
Dob: 1830 god. = 24,3%; 3145 = 32,5%; 4655 = 21,1%; 5665 = 13,9%; 66 i vie god. = 8,2%. kolska naobrazba: nezavrena osnovna kola = 5,8%; osnovna kola = 15,1%; srednja trogodinja kola za radnika zanimanja = 26%; srednja etverogodinja kola = 37,4%; via kola = 8,7%; fakultet = 7%. Nacionalna samoidentifikacija: Bunjevci = 46%, Hrvati = 54%. Deklarativnu religioznost mjerili smo na temelju religiozne samoidentifikacije i dobili sljedee rezultate: nije vjernik = 4,3% (ateisti); vjernik je samo utoliko to potuje i dri se obiaja svoga naroda = 34,2% (tradicionalni vjernici); vjernik je ali ne prihvaa sve to njegova Crkva nauava = 25,4%; uvjereni je vjernik i prihvaa sve to njegova Crkva nauava = 36,1%. Istraivanje je izvreno u srpnju 2005. godine, u sklopu jednog ireg istraivakog projekta, a za potrebe Nacionalnog vijea hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji.
2.2. Mjerni instrumenti Kulturni konzervativizam. Skalu kulturnog konzervativizma konstruirali smo na temelju izbora estica koritenih u nekim ranijim istraivanjima (Fine-Davis, 1989.; iber, 1984.; ram, 2001.c). Od ispitanika je traeno da izraze stupanj slaganja ili neslaganja sa svakom ponuenom tvrdnjom na petostupanjskoj skali Likertovog formata u rasponu potpunog neslaganja (1 = uope se ne slaem) do potpunog slaganja (5 = u potpunosti se slaem). Verbalizacija koritenih estica ili tvrdnji vidi se iz prikaza faktorske strukture (tablica 1.). Veliina koeficijenta unutarnje konzistencije, za skalu od 9 estica, izraena Cronbachovom alfom iznosi .84 to ukazuje na visoku pouzdanost skale. Kako bismo provjerili dimenzijski prostor kulturnog konzervativizma, izvrili smo faktorsku analizu pod komponentnim modelom uz kosokutu rotaciju (oblimin) jer smo pretpostavili da e faktori biti meusobno korelirani. Ekstrahirana su tri faktora kojima je objanjeno 73,05% varijance. Visoki postotak varijance govori o tome da skala u cjelini mjeri jedan dobro definirani konstrukt. Faktore smo nazvali: 1. Patrijarhalni sindrom; 2. Autoritarna poslunost i 3. Pokoravanje dravnom autoritetu (tablica 1.). Pored rezultata faktorske analize prikazani su sumarni postoci odgovora uglavnom se slaem i u potpunosti se slaem sa svakom tvrdnjom koja definira strukturu ekstrahiranog faktora. Veliine interfaktorskih korelacija (tablica 2.) upuivale su na postojanje faktora viega reda kojim je objanjeno 57,84% varijance. Ne samo da je faktorska analiza drugoga reda pokazala da je kulturni konzervativizam jedan relativno homogeni konstrukt drutvenih stavova, ve na to upuuje i faktorska struktura prve glavne komponente (faktorska zasienja se kreu od .54 do .74) kojom je objanjeno 44,43% varijance.
66
Sociologija
prostor
Tablica 1. Faktorska struktura skale kulturnog konzervativizma (oblimin)

F1: PATRIJARHALNI SINDROM Varijabla Rukovodea mjesta u poslovnom svijetu trebaju biti u rukama mukaraca Mukarac treba imati glavnu rije u obitelji ene se ne trebaju mijeati u politiku ene trebaju sluati svoje mueve F2: AUTORITARNA POSLUNOST Oni koji ne potuju autoritete velika su opasnost za zajednicu u kojoj ive Posluni ljudi uvijek su korisniji drutvu negoli oni koji se stalno zbog neega bune Posluni graani garancija su stabilnosti svake drave F3: POKORAVANJE DRAVNOM AUTORITETU Dravne vlasti najbolje znaju koji su pravi interesi i potrebe njihovih graana Drava najbolje zna tko su njeni neprijatelji, a tko prijatelji .89 .87 22,5 30,9 .91 .83 .82 32,0 39,8 40,5 Zasienje .85 .83 .80 .78 Slae se (%) 21,0 30,4 20,0 33,2
Tablica 2. Matrica interfaktorskih korelacija dimenzija kulturnog konzervativizma

F1 F1 Patrijarhalni sindrom F2 Autoritarna poslunost F3 Pokoravanje dravnom autoritetu 1.00 .43 .29 1.00 .37 1.00 F2 F3
67
Sociologija
Politiki konzervativizam. Skalu politikog konzervativizma konstruirali smo takoer na temelju izbora estica koritenih u ranijim istraivanjima (ram, 2001.a; 2001.b). Veliina koeficijenta unutarnje konzistencije, za skalu od 11 estica, izraena Cronbachovom alfom iznosi .86. Faktorskom analizom pod komponentnim modelom uz oblimin rotaciju ekstrahirana su tri faktora kojima je objanjeno 73,36% varijance. Faktore smo nazvali: 1. Antizapadna orijentacija; 2. Jugonostalgija i 3. Militaristiki sentiment (tablica 3.). Veliine interfaktorskih korelacija (tablica 4.) upuivale su na postojanje faktora viega reda kojim je objanjeno 56,96% varijance. Osim toga, faktorska struktura prve glavne komponente (faktorska zasienja kreu se od .58 do .79) i postotak varijance kojim je ona objanjena (43,13%) ukazuje da je politiki konzervativizam relativno homogeni konstrukt drutvenih stavova.
prostor
Tablica 3. Faktorska struktura skale politikog konzervativizma (oblimin)

F1: ANTIZAPADNA ORIJENTACIJA Varijabla Zapadni svijet eli nau zemlju pretvoriti u svoju koloniju Od lanstva u Europskoj uniji naa e zemlja imati vie tete nego koristi Ulaskom stranog kapitala u nau zemlju veina radnika ostat e bez posla Vie nikada neemo biti slobodni ako budemo radili ono to od nas trai meunarodna zajednica (Europa i Amerika) F2: JUGONOSTALGIJA U bivem komunistikom sustavu bilo je vie pravde, morala i reda Josip Broz Tito bio je najbolji dravnik kojeg smo ikada imali Uvoenjem viestranakog sustava dobili smo samo ekonomsku katastrofu i raspad bive nam domovine Trebalo bi obnoviti bivu Jugoslaviju F3: MILITARISTIKI SENTIMENT Nae drutvo mora izdvajati znatno vie novca za modernizaciju nae vojske i proizvodnju oruja Disciplinirana, dobro obuena i velika vojska jedina je garancija da se nitko nee usuditi napasti nau zemlju U sluaju veih drutvenih nemira vojska je ta koja treba preuzeti vlast u zemlji .91 .89 .78 30,6 26,8 25,7 .89 .89 .79 .69 55,4 61,1 54,5 39,8 Zasienje .88 .85 .82 .79 Slae se (%) 36,0 27,6 38,7 34,5
Tablica 4. Matrica interfaktorskih korelacija dimenzija politikog konzervativizma

F1 F1 Antizapadna orijentacija F2 Jugonostalgija 1.00 .28 .44 1.00 .32 1.00 F2 F3
prostor
F3 Militaristiki sentiment
Politike opcije. Dimenzije politikih opcija definirali smo hipotetskim viestrukim stranakim preferencijama. Ispitanicima smo postavili sljedee pitanje: Kad bi bilo mogue istovremeno glasovati za vie politikih stranaka, kojim biste od dolje navedenih stranaka dali svoj glas na buduim lokalnim izborima? Od ispitanika je traeno da se za svaku politiku stranku opredijele na skali Likertova formata od potpunog odbacivanja (1. ne bih nikada glasovao) do potpunog prihvaanja (5. sigurno bih glasovao). Na temelju korelacijske matrice od 11 stranakih preferencija faktorskom su analizom uz oblimin rotaciju ekstrahirana tri faktora odnosno
68
Sociologija
tri latentne politike opcije kojim je objanjeno 58,61% varijance. Politike smo opcije nazvali: 1. Bunjevaka opcija (definira je skup stranaka iji elnici negiraju injenicu da su Bunjevci dio hrvatskog naroda, odnosno propagiraju i bore se za nacionalnu samobitnost Bunjevaca); 2. Hrvatsko-maarska i srbijanska demokratska opcija i 3. Srbijanska nacionalistika opcija (definirana je preferiranjem Miloevievih socijalista, eeljevih radikala i Kotuniinih demokrata). Faktorska struktura politikih opcija prikazana je u tablici 5. Matrica interfaktorskih korelacija ukazala je na postojanje pozitivne korelacije izmeu Bunjevake opcije i Srbijanske nacionalistike opcije (r = .25) (tablica 6.).
Tablica 5. Faktorska struktura politikih opcija ekstrahiranih na temelju viestrukih stranakih preferencija (oblimin)
F1: BUNJEVAKA OPCIJA Varijabla Narodna demokratska stranka (Mirko Baji) Ekoloka stranka (Blako Gabri) Bunjevaka stranka (Darko Babi) Demokratska stanka Srbije (Vojislav Kotunica) F2: HRVATSKO-MAARSKA I SRBIJANSKA DEMOKRATSKA OPCIJA Savez vojvoanskih Maara (Jozsef Kasza) Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (Petar Kunti) Liga socijaldemokrata Vojvodine (Nenad anak) Demokratska stranka (Boris Tadi) G 17 Plus (Mlaan Dinki) F3: SRBIJANSKA NACIONALISTIKI OPCIJA Socijalistika partija Srbije (Ivica Dai) Srpska radikalna stranka (Tomislav Nikoli) Demokratska stranka Srbije (Vojislav Kotunica) .79 .74 .50 .75 .72 .71 .64 .63 Zasienje .85 .68 .60 .35
Tablica 6. Matrica interfaktorskih korelacija dimenzija politikih opcija

F1 F1 Bunjevaka opcija F2 Hrvatsko-maarska i srbijanska demokratska opcija F3 Srbijanska nacionalistika opcija 1.00 .02 .25 1.00 .06 1.00 F2 F3
69
Sociologija
prostor
3. Rezultati
3.1. Povezanost sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti s kulturnim i politikim konzervativizmom kao jednodimenzionalnim konstruktima Metrijske karakteristike skala kulturnog i politikog konzervativizma doputaju nam da ih tretiramo kao jednodimenzionalne konstrukte. Prve glavne komponente ovih konstrukata stavili smo u relaciju sa sociodemografskim karakteristikama i varijablom deklarativne religioznosti. Kako bismo utvrdili razlikuju li se ispitanici razliitog spola, dobi, kolske naobrazbe, etnike samoidentifikacije, rezidencijalnog statusa (grad selo) i deklarativne religioznosti u pogledu stupnja internalizacije kulturnog i politikog konzervativizma, izraunati su prosjeni faktorski bodovi na promatranim varijablama, a znaajnosti razlika testirane su postupkom jednosmjerne analize varijance. U tablici 7. vidimo da vei stupanj kulturnog konzervativizma izraavaju muki ispitanici /F(1,487) = 31.01, p<.001/, stariji od 55 godina /F (4,484) = 12.02, p<.001/, nie obrazovani ispitanici /F(5,478) = 12.46, p<.001/, oni koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci /F(1,487) = 33.93, p<.001/, te ateisti i tradicionalni vjernici (vjernici utoliko to potuju i dre se obiaja svoga naroda) /F(3,484) = 5.11, p<.01/. Rezidencijalni status nije se pokazao kao varijabla koja statistiki znaajno razlikuje ispitanike u pogledu stupnja internalizacije kulturnog konzervativizma /F(1,487) = 0.47, p>.05/. Takoer, u tablici 7. vidimo da vei stupanj politikog konzervativizma izraavaju enski ispitanici /F(1,487) = 7.34, p<.01/, nie obrazovani /F(5,478) = 10.66, p<.001/, oni koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci /F(1,487) = 62.10, p<.001/, koji ive na selu /F(1,487) = 9.41, p<.01/, i tradicionalni vjernici /F(3,484) = 7.28, p<.001/. Dob ispitanika nije se pokazala kao varijabla koja statistiki znaajno razlikuje ispitanike u pogledu stupnja internalizacije politikog konzervativizma /F(4,484) = 2.03, p>.05/.
prostor
Tablica 7. Analiza varijance prosjenih faktorskih bodova postignutih na varijabli kulturnog konzervativizma i politikog konzervativizma kao jednodimenzionalnih konstrukata
Kulturni konzervativizam Spol Muki enski M .25 .23 F (1,487) = 31.01** Politiki konzervativizam M .12 .11 F = 7.34*
70
Sociologija
Kulturni konzervativizam Dob 1830 godina 3145 4655 5665 66 i vie godina .06 .30 .01 .45 .59 F (4,484) = 12.02** kolska naobrazba Nezavrena osnovna kola Osnovna kola Trogodinja srednja kola etverogodinja srednja kola Via kola Fakultet .92 .29 .20 .23 .29 .44 F(5,478) = 12.46** Etnika samoidentifikacija Bunjevac Hrvat .27 .23 F(1,487) = 33.93** Rezidencijalni status Grad Selo .02 .04 F(1,487) = .47nz Deklarativna religioznost Ateist Tradicionalni vjernik Vjernik je, ali ne prihvaa sve doktrine Uvjereni je vjernik i prihvaa sve doktrine .20 .21 .21 .07 F(3,484) = 5.11* *p<.01, **p<.001, nz = F-omjer nije znaajan
Politiki konzervativizam
.02 .15 .13 .11 .15 F = 2.03nz
.70 .38 .15 .20 .37 .47 F = 10.66**
.36 .31 F = 62.10**
.10 .18 F = 9.41*
.04 .22 .05 .26 F = 7.28**
71
Sociologija
prostor
3.2. Utjecaj sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti na latentnu konfiguraciju dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma Kako bismo utvrdili imaju li i u kojoj mjeri sociodemografske karakteristike i deklarativna religioznost utjecaj na latentnu konfiguraciju dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma, primijenili smo kanoniku diskriminacijsku analizu. Po jedna je statistiki znaajna diskriminacijska funkcija (ili latentna dimenzija) derivirana na temelju spola, dobi, kolske naobrazbe, etnike samoidentifikacije i rezidencijalnog statusa ispitanika. Na temelju deklarativne religioznosti derivirane su dvije statistiki znaajne diskriminacijske funkcije. Drugu diskriminacijsku funkciju nismo uzeli u razmatranje jer se tek oko 4% ukupnog varijabiliteta u skupu ispitivanih varijabli (dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma) moe pripisati razlikama u religijskoj samoidentifikaciji. U tablici 8. prikazane su strukture diskriminacijskih funkcija ili faktora, a centroidi skupina koji predstavljaju skupne srednje vrijednosti na pojedinoj diskriminacijskoj funkciji prikazani su u tablici 9. Centroidi skupina pokazuju kolika je meusobna udaljenost pojedinih sociodemografskih i (ne)religioznih skupina na odreenom latentnom stavovsko-vrijednosnom obrascu kojeg predstavlja diskriminacijska funkcija ili faktor. Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju spola ispitanika u pozitivnom smjeru definira patrijarhalni sindrom (.81), a u negativnom smjeru antizapadna orijentacija (.25). Centroidi skupina pokazuju da je patrijarhalni sindrom u veoj mjeri prisutan kod ispitanika, a antizapadna orijentacija kod ispitanica. Jedino su ove razlike meu spolovima doprinijele da ispitanici imaju vee faktorske bodove na dimenziji kulturnog konzervativizma, odnosno ispitanice na dimenziji politikog konzervativizma. Oko 20% varijance u skupu ispitivanih varijabli mogu se pripisati razlikama meu spolovima. Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju dobi definiraju patrijarhalni sindrom (.70), autoritarna poslunost (.85), pokoravanje dravnom autoritetu (.51) i militaristiki sindrom (.49). Centroidi skupina pokazuju da je ovaj tip kulturnog konzervativizma u veoj mjeri prisutan u dobnoj skupini izmeu 56 i 65 godina i skupini od 66 i vie godina. Oko 10% varijance u skupu ispitivanih varijabli moe se pripisati dobnim razlikama.
prostor
Sociologija
Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju kolske naobrazbe definiraju sve dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma. Centroidi skupina pokazuju da je generalni konzervativizam u veoj mjeri prisutan kod ispitanika s nezavrenom i zavrenom osnovnom kolom i trogodinjom srednjom kolom za radnika zanimanja. Postoji gotovo pravolinijska koreliranost kolske naobrazbe i generalnog konzervativizma. Oko 17% varijance u skupu ispitivanih varijabli moe se pripisati razlikama u obrazovnom nivou. Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju etnike samoidentifikacije takoer definiraju sve dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma. Centroidi skupina pokazuju da je generalni konzervativizam u veoj mjeri prisutan kod onih ispita-
72
nika koji su se nacionalno izjasnili samo kao Bunjevci. Oko 14% varijance u skupu ispitivanih varijabli moe se pripisati razlikama u etnikoj samoidentifikaciji. Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju rezidencijalnog statusa definiraju antizapadna orijentacija (.70), jugonostalgija (.50), militaristiki sentiment (.56) i pokoravanje dravnom autoritetu (.36). Centroidi skupina pokazuju da je ovaj tip politikog konzervativizma u veoj mjeri prisutan kod ispitanika koji ive na selu. Premda je ova diskriminacijska funkcija statistiki znaajna, veliina kanonike korelacije je niska (r = .17) to ukazuje kako rezidencijalni status ima razmjerno skromno znaenje pri iskazivanju politikog konzervativizma. Tek oko 3% varijance u skupu ispitivanih varijabli moe se pripisati razlikama u rezidencijalnom statusu. Diskriminacijsku funkciju deriviranu na temelju deklarativne religioznosti definiraju patrijarhalni sindrom (.56), pokoravanje dravnom autoritetu (.59), jugonostalgija (.45) i militaristiki sentiment (.69). Centroidi skupina pokazuju da je jedna vrsta paternalistiko-socijalistikog mentaliteta u veoj mjeri prisutna kod ateista i tradicionalnih vjernika. Oko 4% varijance u skupu ispitivanih varijabli moe se pripisati razlikama u iskazivanju deklarativne religioznosti.
Tablica 8. Koeficijenti strukture diskriminacijskih funkcija deriviranih na temelju sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti
Etnika samoident. F1 .56 .44 .40 .70 .41 .78 Rezid. status F .17 .02 .36 .70 .50 .56 Deklarativna religioznost F1 .56 .18 .59 .13 .45 .69
Varijabla
Spol F
Dob F1 .70 .85 .51 .16 .08 .49
kola F1 .76 .54 .33 .52 .56 .52
Patrijarhalni sindrom Autoritarna poslunost Pokoravanje dravnom autoritetu Antizapadna orijentacija Jugonostalgija Militaristiki sentiment Statistici diskrim. funkcija: Wilksova lambda Svojstvena vrijednost Kanonika korelacija p<
.81 .05 .04 .25 .11 .15
.79 .26 .45 .001
.88 .11 .31 .000
.80 .20 .41 .001
.85 .17 .38 .001
.97 .03 .17 .050
.87 .09 .29
73
Sociologija
.001
prostor
Tablica 9. Centroidi skupina na diskriminacijskim funkcijama deriviranim na temelju sociodemografskih karakteristika i deklarativne religioznosti
Spol Muki enski Dob 1830 godina 3145 4655 5665 66 i vie godina kolska naobrazba Nezavrena osnovna kola Osnovna kola Trogodinja srednja kola etverogodinja srednja kola Via kola Fakultet Etnika samoidentifikacija Bunjevac Hrvat Rezidencijalni status Grad Selo Deklarativna religioznost Ateist Tradicionalni vjernik .31 .39 .24 .23 .12 .23 .44 .38 1.10 .44 .26 .30 .47 .68 .07 .33 .01 .56 .60 C .53 .49
prostor
Vjernik, ali ne prihvaa sve doktrine Uvjereni vjernik i prihvaa sve doktrine
Sociologija
3.3. Dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma kao prediktori politikih opcija Kako bismo utvrdili doprinos pojedinih dimenzija kulturnog i politikog konzervativizma u predikciji rezultata na dimenzijama politikih opcija, primijenili smo multipluregresijsku analizu koja omoguuje uvid u odnos izmeu nekoliko nezavisnih ili prediktor varijabli i pojedinane zavisne ili kriterij varijable. Nastojali
74
smo utvrditi koje se od prediktor varijabli (dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma) nalaze u statistiki znaajnim korelacijama s pojedinanom kriterij varijablom ili dimenzijom politike opcije. Sumarni rezultati regresijskih analiza prikazani su u tablici 10. Kao znaajnim prediktorima bunjevake opcije pokazali su se antizapadna orijentacija, jugonostalgija, militaristiki sentiment i pokoravanje dravnom autoritetu. Oko 18% varijance kriterij varijable objanjeno je prediktor varijablama. Vidimo da se politiki konzervativizam nalazi u pozitivnoj korelaciji s preferiranjem bunjevake politike opcije. Kao znaajnim prediktorima hrvatsko-maarske i srbijanske graanske opcije pokazali su se u negativnom smjeru antizapadna orijentacija, militaristiki sentiment i jugonostalgija, a u pozitivnom smjeru autoritarna poslunost. Oko 16% varijance kriterij varijable objanjeno je prediktor varijablama. Politiki konzervativizam nalazi se u negativnoj korelaciji s preferiranjem hrvatsko-maarske i srbijanske graanske politike opcije. Valja uoiti kako dimenzije kulturnog konzervativizma nemaju nikakvu ili vrlo malu vanost u predikciji rezultata na ovoj politikoj opciji. Kao znaajnim prediktorima srbijanske nacionalistike opcije pokazali su se u pozitivnom smjeru antizapadna orijentacija, militaristiki sentiment i pokoravanje dravnom autoritetu, a u negativnom smjeru jugonostalgija. Oko 12% varijance kriterij varijable objanjeno je prediktor varijablama. Vidimo kako se jedan tip politikog konzervativizma nalazi u pozitivnoj korelaciji s preferiranjem srbijanske nacionalistike opcije.
Tablica 10. Sumarni rezultati regresijske analize prediktora kulturnog i politikog konzervativizma na dimenzijama politikih opcija
Bunjevaka opcija Prediktori Patrijarhalni sindrom Autoritarna poslunost Pokoravanje dravnom autoritetu Antizapadna orijentacija Jugonostalgija Militaristiki sentiment F-omjer (6,482) R R2 (beta) .08 .06 .17*** .15** .14** .17*** 18.72 .43 .18 Hrvatsko-maarska i srbijanska demokratska opcija (beta) .06 .10* .05 .25*** .10* .19*** 15.44 .40 .16 Srbijanska nacionalistika opcija (beta) .02
.13** .18*** .09* .16** 11.19 .35 .12
*p<.05, **p<.01, ***p<.001
75
Sociologija
prostor
.00
4. Rasprava
Na temelju veliina interfaktorskih korelacija koje postoje izmeu patrijarhalnog sindroma, autoritarne poslunosti i pokoravanja dravnom autoritetu vidimo da se koncept kulturnog konzervativizma, kako smo ga definirali u ovom radu, moe tretirati kao jednodimenzionalni konstrukt drutvenih stavova na razini faktora drugog reda to ukazuje na visoku unutarnju konzistentnost (Cronbachov alfa = .84). Drugim rijeima, prihvaanje tradicionalnih uloga meu spolovima, preferiranje autoritarno-konformistikog naina miljenja i sklonost podvrgavanju politikom autoritetu jesu strukturalne komponente naega koncepta kulturnog konzervativizma koji u izvjesnoj mjeri korespondira sa socijalno-psiholokim sadrajem autoritarnog konzervativizma (Miller i sur., 1981.), odnosno Altemeyerovim konceptom desne autoritarnosti (1988.). Povezanost izmeu patrijarhalnog sindroma i autoritarne poslunosti (r = .43, p<.001) ukazuje da se u pozadini politikog podvrgavanja omnipotentnoj dravi nalazi jedan kulturno-konzervativni obrazac. Drugim rijeima, patrijarhalno-autoritarni drutveni karakter u znaajnoj mjeri generira sklonost pokoravanju institucionalno utemeljenom politikom autoritetu. U tom sluaju ljudi lako i bez otpora prihvaaju uiniti neto ili misliti na nain kako se to od njih zahtijeva, premda ti zahtjevi ne samo da ne moraju biti obrazloeni i opravdani, nego se dogaa da nisu u skladu s odreenim etikim normama (Pennington, 2001.) ili pak stvarnim nacionalnim interesima. Rezultati analize na deskriptivnoj razini pokazali su da je u prosjeku kod svakog treeg ili kod 30% bunjevakih Hrvata prisutan ovaj obrazac kulturnog konzervativizma (tablica 1.). Veliine interfaktorskih korelacija dimenzija politikog konzervativizma ukazale su na jednodimenzionalnost ovog stavovsko-vrijednosnog konstrukta na razini faktora drugoga reda kojega takoer karakterizira visoka unutarnja konzistentnost (Cronbachova alfa = .86). Zakljuujemo da se antizapadna orijentacija, jugonostalgija i militaristiki sentiment nalaze u takvim korelacijama da na latentnoj razini viega reda formiraju sindrom socijalnog mentaliteta (Zvonarevi, 1989.) koji u izvjesnoj mjeri korespondira s reliktom socijalistike ideologije (ram, 2001.a). U prosjeku oko 40% bunjevakih Hrvata iskazuje ovaj stavovsko-vrijednosni sindrom socijalistikog mentaliteta (tablica 3.). Oito je da se u socijalno-psiholokoj pozadini ove vrste politikog konzervativizma nalazi osjeaj egzistencijalne, ali implicite i nacionalne ugroenosti, na to ukazuje nalaz da je kod neto vie od 50% ispitanika prisutna svijest o socijalnoj, politikoj i ekonomskoj superiornosti biveg komunistikog sustava (U bivem komunistikom sustavu bilo je vie pravde, morala i reda, Josip Broz Tito bio je najbolji dravnik kojeg smo ikada imali i Uvoenjem viestranakog sustava dobili smo samo ekonomsku katastrofu i raspad bive nam domovine). Stoga, nije neobino da 40% ispitanika smatra kako bi trebalo obnoviti bivu Jugoslaviju. Veliina povezanosti izmeu antizapadne orijentacije i militaristikog sentimenta (r = .44, p<.001) ukazuje na postojanje latentne strukture jednoga politiko obrambenog mehanizma. Europske integracije i trina (kapitalistika) ekonomija doivljavaju se kao izvori egzistencijalnih frustracija i deprivacija, a razrjeenje ovih
76
Sociologija
prostor
konflikata trai se u militarizaciji drutva. S obzirom na utvrenu strukturalnu povezanost dimenzija politikog konzervativizma, vidimo da se i jugonostalgini sentiment moe tretirati kao jedan aspekt politiko-obrambenog mehanizma. Rezultati analize varijance pokazali su da se ispitanici razliitih sociodemografskih karakteristika meusobno statistiki znaajno razlikuju u pogledu stupnja izraavanja kulturnog i politikog konzervativizma kao jednodimenzionalnih konstrukata. Meutim, ne doprinose sve sociodemografske varijable podjednako njihovoj internalizaciji. Kulturni konzervativizam u veoj je mjeri prisutan kod mukih ispitanika, starijih, nie obrazovanih, kod ateista i tradicionalnih vjernika koji se nacionalno izjanjavaju samo kao Bunjevci, i to neovisno o tome ive li na selu ili u gradu. Politiki je pak konzervativizam u najveoj mjeri prisutan kod Bunjevaca s niim stupnjevima kolske naobrazbe i tradicionalnih vjernika, i to neovisno o njihovoj kronolokoj dobi. Postoji takoer odreena tendencija da ispitanice i oni na selu u neto veoj mjeri iskazuju sindrom politikog konzervativizma. Na temelju ovih nalaza moemo zakljuiti kako je kulturni i politiki konzervativizam u veoj mjeri prisutan kod nie obrazovanih samo Bunjevaca koji su tradicionalni vjernici, praktini ateisti (vjernik je samo utoliko to potuje i dri se obiaja svoga naroda). I rezultati kanonike diskriminacijske analize ukazali su na postojanje jednog generalnog faktora konzervativizma u ijoj se strukturi nalaze sve dimenzije kulturnoga i politikog konzervativizma, tj. patrijarhalni sindrom, autoritarna poslunost, pokoravanje dravnom autoritetu, antizapadna orijentacija, jugonostalgija i militaristiki sentiment. Latentna konfiguracija ovoga kanonikog faktora, koji je u najveoj mjeri internaliziran kod nie obrazovanih i ispitanika koji se nacionalno izjanjavaju samo kao Bunjevci, potvruje nalaze onih istraivanja koja su utvrdila strukturalnu povezanost autoritarnih tendencija i preferiranja politikih vrijednosti bivih komunistikih sustava (McFarland i sur., 1992.; ram, 2006.) te povezanost izmeu autoritarnih predispozicija i percipiranja socijetalnih prijetnji (Feldman i Stenner, 1997.). Vidljivo je da su se kolska naobrazba i nacionalna samoidentifikacija pokazali kao najbolji prediktori kulturnog i politikog konzervativizma, odnosno generalnog konzervativizma kojeg smo nazvali tradicionalna autoritarnost i socijalistiki mentalitet. Drugim rijeima, nie obrazovani Bunjevci u veoj mjeri iskazuju onu politiku ideologinost koja korespondira sa socijalistikim mentalitetom u ijoj se kulturnoj i psiholokoj pozadini nalazi jedna vrsta tradicionalne autoritarnosti. Ostale sociodemografske varijable nemaju takav utjecaj na pojavljivanje jednoga ovakvo definiranog faktora generalnog konzervativizma. Naime, za pripadnike pojedinih sociodemografskih skupina karakteristini su razliiti obrasci konzervativizma. Tako je, primjerice, kulturni konzervativizam ili tradicionalna autoritarnost dominantnija kod starijih ispitanika, dok je politiki konzervativizam ili socijalistiki mentalitet dominantniji kod onih koji ive na selu. A jedan tip paternalistiko-socijalistikog mentaliteta karakteristian je za ateiste i tradicionalne
77
Sociologija
prostor
vjernike. Ovi nalazi samo ukazuju da pojavljivanje generalnog konzervativizma nazvanog tradicionalna autoritarnost i socijalistiki mentalitet ne ovisi toliko o dobi i rezidencijalnom statusu koliko o formalnom stupnju naobrazbe, prisutnosti bunjevakog sindroma u nacionalnoj samoidentifikaciji i manjem stupnju religioznosti. Oito je da visok stupanj religioznosti u populaciji bunjevakih Hrvata nije u pozitivnoj korelaciji s autoritarnim i konzervativnim tendencijama na to su ukazala istraivanja provedena na nekim drugim uzorcima (Labus, 2005.; Sekuli i porer, 2006.; ram, 2001.c). Dapae, vei stupanj religioznosti povezan je s manjim stupnjem izraavanja autoritarno-konzervativnih tendencija. Drugim rijeima, autoritarno-konzervativne tendencije u veoj mjeri izraavaju bunjevaki Hrvati kod kojih je prisutan manji stupanj deklarativne religioznosti. (Spol ispitanika pokazao se irelevantnim za pojavljivanje bilo kakve interpretabilne konfiguracije dimenzija kulturalnog i politikog konzervativizma.) Latentna konfiguracija kanonikih faktora deriviranih na temelju kolske naobrazbe i nacionalne samoidentifikacije daje dovoljno dokaza da koncept konzervativizma kao faktor viega reda nije samo sindrom drutvenih stavova nego i sindrom specifinih osobina linosti (Milas, 2000.), odnosno da se na temelju poznavanja odreenih drutvenih stavova moe jednim dijelom zakljuivati o postojanju specifine strukture linosti (Christie, 1991.) ili pak da se na temelju poznavanja specifinih osobina linosti moe prognozirati pojavljivanje odreene konzervativne ideologije (Duckitt, 2001.; ram, 2000.; Tomkins, 1995.) ili politikih vrijednosnih orijentacija (Caprara i sur., 2006.). Faktorska struktura politikih opcija, definirana hipotetskim viestrukim stranakim preferencijama ukazala je da u politikoj svijesti bunjevakih Hrvata postoji bunjevaka opcija, hrvatsko-maarska i srbijanska demokratska opcija i srbijanska nacionalistika opcija. Vidljiva je dakle politika heterogenost ovoga birakog tijela. Poli smo od pretpostavke da pojedine dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma u znaajnoj mjeri doprinose preferiranju razliitih politikih opcija to su i potvrdili rezultati regresijske analize. Sve tri dimenzije politikoga i jedna dimenzija kulturnog konzervativizma (pokoravanje dravnom autoritetu) pokazale su se znaajnim prediktorima preferencije bunjevake opcije. Drugim rijeima, u politiko-psiholokoj pozadini preferiranja onih politikih stranaka koje negiraju pripadnost bakih Bunjevaca hrvatskom narodu lei relikt socijalistikog mentaliteta kojega karakterizira jedan tip politike dominantno-submisivne autoritarnosti (militaristiki sentiment i pokoravanje dravnom autoritetu). Vrlo slinu konfiguraciju prediktor varijabli imaju bunjevaka opcija i srbijanska nacionalistika opcija (preferiranje Miloevievih socijalista, eeljevih radikala i Kotuniinih demokrata). U pozadini ovih politikih opcija nalazi se onaj aspekt politikog konzervativizma kojeg karakterizira jedan antieuropski etatistiko-militaristiki sindrom. Upravo iz ovog razloga i postoji pozitivna korelacija izmeu ove dvije politike opcije (r = .25, p<.001). Meu njima ipak postoji stanovita razlika. Naime, jugonostalgini sentiment nalazi se u pozitivnoj korelaciji s preferiranjem bunjevake opcije, a u
78
Sociologija
prostor
negativnoj je korelaciji s preferiranjem srbijanske nacionalistike opcije. Ovaj nalaz ukazuje na injenicu da razliiti motivi mogu leati u pozadini, na prvi pogled, istog stavovsko-vrijednosnog obrasca (Jost i sur., 2003.). Nalaze naega istraivanja potvruju ona koja su ukazala na povezanost politikog konzervativizma i preferencija nacionalistikih politikih opcija (McFarland, 1996.; ram, u tisku), te povezanost odreenog profila linosti i stranakih preferencija (Caprara, Barbaranelli i Zimbardo, 1999.; iber, 1998.b). Radi se o tome da se u psiholokoj pozadini i kulturnog i politikog konzervativizma nalaze razliite vrste autoritarnih tendencija. Treba meutim razlikovati koji se tip autoritarnosti nalazi u pozadini jednoga ili drugog stavovsko-vrijednosnog konstrukta. U tom smislu moe nam pomoi razlikovanje ego-obrambene autoritarnosti i kognitivne autoritarnosti. Ego-obrambena autoritarnost obrazac je stavova i ponaanja koji se temelji na eksternalizaciji obrane ega u kojem se naglaava iracionalnost, tj. ulaganje velike energije u uspostavljanje unutarnje ravnotee (Greenstein, 1987.:108). U tom sluaju dolazi do krive percepcije stvarnosti, a istovremeno se pojavljuje, kae Greenstein, neosjetljivost za nijansirane i suptilne meuljudske odnose koja je popraena jednom vrstom agresivnosti. S obzirom na psiholoku strukturu komponenti kulturnog konzervativizma mogli bismo zakljuiti da ovaj stavovskovrijednosni konstrukt u znaajnoj mjeri korespondira s jednom vrstom ego-obrambenog mehanizma. Komponente politikog konzervativizma vie korespondiraju s jednom vrstom kognitivne autoritarnosti koja se temelji na nauenim koncepcijama stvarnosti vie negoli u labirintu procesa ego-obrambene tipologije, odnosno vie je refleksija aktualnih uvjeta u kojima pojedinac ivi (Greenstein, 1987.:109), ali isto tako i refleksija socijalnog i politikog nasljea. Radi se o tome da je socijalistiki mentalitet kao relikt komunistike ideologije jedan naueni obrazac autoritarnih stavova i ponaanja. Imamo li na umu injenicu da sve dimenzije kulturnog i politikog konzervativizma sudjeluju u latentnoj konfiguraciji kanonikih faktora deriviranih na temelju razlika u kolskoj naobrazbi i nacionalnoj samoidentifikaciji, onda moemo zakljuiti da je kod nie obrazovanih Bunjevaca istovremeno prisutna i ego-obrambena i kognitivna autoritarnost. Prisutnost snanog super ega i slabog ega navodi ih na kruto prihvaanje gotovo svakoga, ali primarno politikog autoriteta. Drugim rijeima, prisutnost stavovskovrijednosnog obrasca tradicionalna autoritarnost i socijalistiki mentalitet moe kod niih obrazovnih slojeva samo Bunjevaca dovesti do krae ili due kolektivne suspenzije realnosti zbog kognitivne rigidnosti koja se nalazi u njegovoj psiholokoj pozadini. Naime, razliiti aspekti autoritarnih tendencija esto su povezani s kognitivnom rigidnou (Durrheim, 1997.) i onom vrstom dogmatizma kojeg karakterizira kratkorona orijentiranost na budunost i jaka orijentacija prema autoritetu (Rokeach, 1960.). injenica da dimenzije kulturnog konzervativizma kao to su patrijarhalni sindrom i autoritarna poslunost ne sudjeluju znaajno u predikciji rezultata na dimenzijama politikih opcija govori o tome da je prisutnost jednoga tipa politikog konzervativizma (antieuropski etatistiko-militaristiki sindrom) kod bunjevakih Hrvata
79
Sociologija
prostor
sklonih bunjevakoj ili srbijanskoj nacionalistikoj politikoj opciji vie u funkciji obrane pred vieznanom i nesigurnom drutvenom stvarnou (Foxman, 1976.) negoli je u psihoanalitikom znaenju neki isti ego-obrambeni mehanizam. Isto tako moemo zakljuiti da tradicionalna autoritarnost bunjevakih Hrvata nije onaj kulturni obrazac koji e nuno sam po sebi dovesti do preferiranja nehrvatskih politikih opcija. To znai da neke tradicionalne vrijednosti zajednice kao tipa drutvene skupine u Tnniesovom znaenju ne moraju nuno biti onaj vrijednosno-kulturni referentni okvir koji e znaajno doprinijeti pojavljivanju razliitih politikih opcija. Najbolji je dokaz za ovu tvrdnju nalaz da nijedna od dimenzija kulturnog konzervativizma ne sudjeluje znaajnije u predikciji rezultata na dimenziji hrvatsko-maarske i srbijanske graanske opcije. Oigledno je da politiki liberalizam, karakteristian za bunjevake Hrvate koji preferiraju hrvatsko-maarsku i srbijansku graansku opciju, ne podrazumijeva nuno odsutnost tradicionalne autoritarnosti ili kulturnog konzervatizma. Drugim rijeima, tradicionalna autoritarnost ili kulturni konzervativizam ne mora biti inhibirajui faktor niti u suprotnosti s preferiranjem liberalnih i demokratskih vrijednosti i politikih opcija. Rekli smo ve ranije da povezanost specifinosti psiholokih motiva i procesa ili osobina linosti s odreenim drutvenim stavovima i vrijednosnim orijentacijama u znaajnoj mjeri odreuje teorijski pristup konzervativizmu. ini nam se da bi za razumijevanje tradicionalne autoritarnosti i socijalistikog mentaliteta bilo najprikladnije koristiti teorijski pristup koji polazi od teorije linosti i individualnih razlika premda i drugi pristupi nisu sasvim iskljueni. Kod nie obrazovanih i manje religioznih samo Bunjevaca prisutan je visok stupanj podlonosti autoritetima (autoritarna poslunosti ili submisivnost), jedna vrsta autoritarne agresivnosti (militaristiki sentiment) i visok stupanj konvencionalnog i tradicionalnog miljenja i ponaanja to se oituje u prisutnosti visokog stupnja patrijarhalnog sindroma (Altemeyer, 1988.). Prisutnost antizapadne orijentacije zacijelo je jednim dijelom produkt netolerantnosti dvoznanosti koja predstavlja tendenciju da se dvoznane socijalne ili politike situacije percipiraju kao izvor prijetnje. Naime, s poveanjem kognitivne i motivacijske potrebe za sigurnou, netolerantnost dvoznanosti dovodi do toga da se pojedinac ili odreene socijalne skupine priklanjaju pouzdanim stvarima i situacijama, da donose preuranjene zakljuke i da odravaju razliite stereotipe (Frenkel-Brunswik, 1949.). Visok stupanj jugonostalginog sentimenta ukazuje na prisutnost razliitih oblika izbjegavanja neizvjesnosti (Wilson, 1973.) koja se pojavila raspadom bive Jugoslavije i ekonomskog poretka socijalistikog sustava. Rije je o jednoj generalnoj osjetljivosti na iskustvo prijetnje i anksioznosti u stanju nesigurnosti. Svi ovi kognitivni i motivacijski mehanizmi doprinose pojavljivanju jednog generalnog faktora konzervativizma koji se manifestira u razliitim oblicima dogmatizma ili zatvorenog uma (Rokeach, 1960.). Vidimo da potreba za kognitivnim referentnim okvirom (znati i razumjeti), te potreba za izbjegavanjem ili odbacivanjem prijeteih aspekata realnosti dovodi do pojavljivanja i manifestiranja one vrste konzervativizma koju smo nazvali tradicionalna autoritarnost i socijalistiki mentalitet. Ukoliko je potreba za izbjegavanjem prijetnje jaa, utoliko e potreba za znanjem i razumijevanjem stvarnosti biti
80
Sociologija
prostor
slabija. Ovo nuno dovodi do zatvorenog sustava vjerovanja ili razliitih oblika socijalne, politike i nacionalno-identifikacijske rigidnosti, odnosno do kognitivne zatvorenosti koja e uvelike smanjiti konfuznost, nesigurnost i meunacionalnu nesigurnost drutva ili zajednice u kojoj se ivi (Webster i Kruglanski, 1994.). Moemo dakle uoiti da se u latentnoj strukturi generalnog konzervativizma, karakteristinog za nie i manje religiozne socijalne slojeve samo Bunjevaca, nalazi povezanost izmeu razliitih epistemikih, egzistencijalnih i ideolokih motiva. Ako i ovu vrstu konzervativizma tretiramo kao motivarnu socijalnu kogniciju (Jost i sur., 2003.), tek onda moemo razumjeti zato kod dijela bunjevakih Hrvata postoji povezanost izmeu politikog konzervativizma ili socijalistikog mentaliteta s preferiranjem bunjevake politike opcije s jedne i srbijanske nacionalistike opcije s druge strane. Pojavljivanje i razvoj konzervativizma nije samo produkt drutvenog nasljea, socijalnog statusa i odgojnih faktora, ve je jednim dijelom uvjetovan hereditarnim faktorom u smislu postojanja naslijeenih osobina linosti koje mogu biti povezane s internalizacijom odreenih drutvenih stavova (Bouchard i sur., 2003.; Wilson, 1973.). Kao takav socijalno-psiholoki hibrid konzervativizam ne podlijee lakim i brzim promjenama (Kelman, 1972.; McGuire, 1972.). Vrlo je teko oekivati da bi podjele bunjevakih Hrvata na samo Bunjevce s jedne i na Hrvate s druge strane brzo i lako nestale kada bi srbijanska politika i drava prestale davati politiku i svaku drugu potporu bunjevakoj nehrvatskoj opciji, pa ak i onda kad bi srbijanske vlasti nedvosmisleno potvrdile da su Bunjevci dio hrvatskog naroda i da se svi trebaju nacionalno izjanjavati kao Hrvati. Hrvatska vanjska politika i njena diplomacija jo bi manje doprinijele konsolidaciji hrvatske nacionalne svijesti u sluaju aktivnog ukljuivanja u rjeavanje postojeeg problema nacionalnog identiteta bunjevakih Hrvata. Ova podjela i njihova politika zloporaba ostat e sve dotle dok se na popisu stanovnitva bude pruala mogunost da se bunjevaki Hrvati nacionalno mogu izjasniti samo kao Bunjevci. Nerealno je oekivati da e drava Srbija od toga odustati i uskratiti ovu vrstu ljudskih prava na nacionalno samoopredjeljenje. Isto tako, nerealno je oekivati da e bilo kakav domai politiki marketing imati znaajnijeg uspjeha u konsolidaciji hrvatskog identiteta bakih Bunjevaca.
Literatura
1. 2. 3. 4. Adorno, T. W.; E. Frenkel-Brunswik; D. L. Levinson; R. Nevitt Stanford (1950). The Authoritarian Personality. New York: Harper & Sons. Altemeyer, R. A. (1988). Enemies and Freedom: Understanding right-wing authoritarianism. San Francisco: Jossey-Bass. Antunovich, I. (1879). Bog s oviekom. U Vacu: Tiskom G. Serdy obrtna zavoda gluhoniemih. Bouchard, T. J. Jr.; N. L. Segal; A Tellegen; M. Mcgue; M. Keyes; R. Krueger (2003). Evidence for the construct validity and heritabiliti of the Wilson-Patterson conservatism scale: a reared-apart twins study of social attitudes. Personality and Individual Differences, 34 (6):959969.
81
Sociologija
prostor
5.
6. 7. 8.
9. 10.
11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.
18. 19.
20.
prostor
21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.
Bui, K. (2004). Migracije i kulturni identitet Hrvata-Bunjevaca. U: J. Temunovi (ur.). Zbornik radova o biskupu Laji Budanoviu (119188). Subotica: Zadubinski odbor Zadubine biskupa Budanovia. Caprara, G. V.; C. Barbaranelli; P. G. Zimbardo (1999). Personality Profiles and Political Parties. Political Psychology, 20 (1):175197. Caprara, G. V.; Shalom Schwartz, C.; Capanna, M. V.; C. Barbaranelli (2006). Personality and Politics: Values, Traits, and Political Choice. Political Psychology, 27 (1):128. Christie, R. (1991). Authoritarianism and related constructs. U: J. P. Robinson, P. R. Shaver; L. S. Wrightsman (Eds.). Measures of personality and social psychological attitudes. San Diego: Avademic Press: 501571. Duckitt, J. (2001). A dual-process cognitive-motivational theory of ideology and prejudice. In: M. P. Zanna (Ed.). Advances in Experimental Social Psychology. Vol. 33:41113. Duli, J. (2006). Modernizacija istonoevropskih drutava u konceptualnom okviru teorije drutvenih sistema. Seminarski rad na postdiplomskom studiju. Novi Sad: Filozofski fakultet, Odsjek za sociologiju. Durrheim, K. (1997). Theoretical Conundrum: The Politics and Science of Theorizing Autoritarian Cognition. Political Psychology, 18 (3):625647. Feldman, S.; Stenner K. (1997). Perceived Threat and Authoritarianism. Political Psychology, 18 (4):741770. Fine-Davis, M. (1989). Attitudes Toward the Role of Women as Part of a Larger Belief System. Political Psychology, 10 (2):287308. Foxman, P. (1976). Tolerance for Ambiguity and Self-Actualization. Journal of Personality Assessment, 40 (1):6772. Frenkel-Brunswik, E. (1949). Intolerance of ambiguity as an emotional perceptual personality variable. Journal of Personality, 18:108143. Greenstein, F. I. (1987). Personality and Politics. Princeton: Princeton University Press. Golubovi, Z. (2005). Authoritarian Heritage and Obstacles to Development of Civil Society and Democratic Political Culture. U: Vujadinovi, D.; Veljak, L.; Goati, V.; Pavievi, V. (Eds.). Between Authoritarianism and Democracy. Belgrade: CEDET: (255270). Gurvitch, G. (1965). Savremeni poziv sociologije. Sarajevo: Izdavako preduzee Veselin Maslea. Iliin, V. (2002). Mladi i politika. U: Iliin, V.; Radin, F. (ur.), Mladi uoi treeg milenija. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu i Dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei: 155202. Johnson, S. D.; Tamney, J. B. (2001). Social traditionalism and economic conservatism: Two conservative political ideologies in the United States. Journal of Social Psychology, 141 (2):233243. Jost, J. T.; Glaser, J.; Kruglanski, A. W.; Sulloway; F. J. (2003). Political Conservatism as Motivated Social Cognition. Psychological Bulletin. 129 (3):339375. Kelman, H. C. (1972). Processes of opinion change. In: Cohen, J. B. (Ed.). Behavioral Science and Consumer Behavior. New York: The Free Press: 293305. Labus, M. (2005). Vrijednosne orijentacije i religioznost. Sociologija sela, 168 (2):383 408. Luki, R. D. (1987). Formalizam u sociologiji. Zagreb: Naprijed. Mcfaraland, S. G.; Ageyev, V. S.; Abalakina-Paap, M. A. (1992). Authoritarianism in the former Soviet Union. Journal of Personality and Social Psychology, 63 (6):10041010. Mcfarland, S. G., Ageyev, V. S.; Djintchaeadze, N. (1996). Russian authoritarianism two years after communism. Personality and Social Psychology Bulletin, 22 (2):210217. Mcguire, W. J. (1972). The current status of cognitive consistency theory. In: Cohen, J. B. (Ed.). Behavioral Science of Consumer Behavior. New York: The Free Press: 253274.
82
Sociologija
28. Milas, G. (1998). Korelacijska i eksperimentalna studija odnosa temeljnih dimenzija drutvenih stavova, linosti i drutvene poeljnosti. Doktorska disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju. 29. Milas, G. (2002). Mjerenje posvaanih sestara: dispozicijska objanjenja u psihologiji linosti i socijalnoj psihologiji. Drutvena istraivanja, 6061 (45):577601. 30. Miller, J.; Slomczynski, K.; Schoenberg, R. J. (1981). Assessing Comparability of Measurement in Cross-National Research: Authoritarian-Conservatism in Different Sociocultural Settings. Social Psychology Quarterly, 44 (3):178191. 31. Muller, J. Z. (2001). Conservatism: Historical aspects. In: Smelser, N. J.; Baltes, P. B. (Eds.). International Encyclopedia of the Social and Behavioral Sciences. Amsterdam: Elsevier: 26242628. 32. Pennington, D. C. (2001). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada slap. 33. Rokeach, M. (1960). The open and closed mind. New York: Basic Books. 34. Sekuli, A. (1990). Baki Bunjevci i okci. Zagreb: kolska knjiga. 35. Sekuli, D.; porer, . (2006). Religioznost kao prediktor vrijednosnih orijentacija. Revija za sociologiju, 37 (12):119. 36. Stanti, A. (2006). Bunjevaka obiteljska zadruga I. dio. Subotica: Hrvatska rije, br. 191, 13. listopada. 37. Suedfeld, P. (1997). Reactions to Societal Trauma: Distress and/or Eustress. Political Psychology, 18 (4):849861. 38. iber, I. (1984). Psihologija i drutvo. Zagreb: Centar za kulturnu djelatnost. 39. iber, I. (1998a). Povijesni i etniki rascijepi u hrvatskom drutvu. U: Kasapovi, M.; iber, I.; Zakoek, N. Birai i demokracija. Zagreb: Alinea: 5171. 40. iber, I. (1998b). Autoritarna linost, politiki svjetonazor i stranaka preferencija. Politika misao, 35 (4):193209. 41. ram, Z. (2000). Ideologijski obrasci i osobine linosti. Subotica: Hrvatski kulturni centar Bunjevako kolo. 42. ram, Z. (2001a). Antizapadna orijentacija kao komponenta ire ideologijske matrice: sluaj Vojvodine. Politika misao, 38 (2):91110. 43. ram, Z. (2001b). Dimenzije agresivnosti kao psiholoka pozadina politikih orijentacija i etnocentrizma: komparacija razliitih sociodemografskih skupina u Vojvodini. Migracijske i etnike teme, 17 (4):353375. 44. ram, Z. (2001c). Religioznost i drutvena svijest: analiza odnosa na uzorku graana Subotice. Crkva u svijetu, 36 (4):389418. 45. ram, Z. (2006). Socijalni stavovi i osobine linosti kao komponente politike kulture. U: Mihailovi, S. (ur.). Pet godina tranzicije u Srbiji II. Beograd: Socijaldemokratski klub i Fondacija Friedrich Ebert: 200218. 46. ram, Z. (2007). Drutveni karakter, politika kultura i struktura linosti: komparativna analiza zagrebakih i beogradskih studenata. Doktorska disertacija. Zagreb: Fakultet politikih znanosti. 47. ram, Z. (u tisku). Konstrukt socijalnog konzervativizma i stranake preferencije: sluaj Srbije. Politika misao. 48. Tomkins, S. S. (1995). Ideology and affect. In: Demos, E. V. (Ed.). Exploring affect: The selected writings of Silvan S. Tomkins. New York: Cambridge University Press: 109167. 49. Webster, D. M. (1994). Individual differences in need for cognitive closure. Journal of Personalty and Social Psychology, 67(6):10491062. 50. Wilson, G. D. (1973). The psychology of conservatism. London: Academic Press. 51. Zvonarevi, M. (1989). Socijalna psihologija. Zagreb: kolska knjiga. 52. igmanov, T. (2006). Hrvati u Vojvodini danas traganje za identitetom. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
83
Sociologija
prostor
Zlatko ram Croatian Academic Association Section of sociology, psychology and political sciences, Subotica, Serbia e-mail: sram.had@tippnet.co.yu
Cultural and political conservatism of the Croatian Bunjevci in Vojvodina
Abstract On a sample of the Bunjevci Croats in Vojvodina (the Republic of Serbia) we tried to find out (1) how sociodemography and declared religiousness are connected with cultural and political conservatism, (2) the impact of sociodemography and declared religiousness on latent dimensions of cultural and political conservatism, and (3) the anticipated significance of various dimensions of conservatism regarding preferences for different political options. The data reported here were obtained by standard survey methods on a sample of adult population in Subotica (N=489), where one half of subjects declared themselves Croats and the other half just Bunjevci. The results showed that the political-cultural pattern called traditional authoritarianism and socialist-communist mentality was more present in the poorly educated who declared themselves just Bunjevci and at the same time expressed a lower level of religiousness. Political conservatism or socialist-communist mentality, but not cultural conservatism, proved a significant indicator of preferred political options which negate the Bunjevci Croats affiliation to the Croatian nation. Political-cultural conservatism of one part of the Croatian Bunjevci should be explained and understood by concepts of authoritarianism, intolerance of ambiguity, avoidance of uncertainty and dogmatism. Key words: conservatism, traditional authoritarianism, socialist-communist mentality, political options, Bunjevci Croats, Vojvodina Received on: May 2007 Accepted on: June 2007
prostor
84
Sociologija
UDK: 294:282]:316.347(497.4) Izvorni znanstveni rad
Hare Kristos: usporedba religioznosti sljedbenika Zajednice za svjesnost Krine i katolika

Ale r ni1
Fakulteta za drubene vede, Ljubljana, Slovenija Oddelek za kulturologijo e-mail: ales.crnic@fdv.uni-lj.si
SAETAK U lanku su analizirane razlike u intenzitetu vjerske prakse slovenskih sljedbenika pokreta Hare Krina i katolika, zatim je provjeren utjecaj tih razlika na svakodnevni ivot sljedbenika Krine i katolika te njihov odnos prema drutvu. U analizi su koriteni podaci prve sustavne socioloke analize nekog novog religijskog pokreta u Sloveniji koji su usporeeni s podacima ispitivanja javnog miljenja Aufbruch (1997 (SJM 97/2) i ISSP 1998 (SJM 98/1). Potvrena je pretpostavka o mnogo intenzivnijoj vjerskoj djelatnosti sljedbenika pokreta Hare Krina, koji su u svom svakodnevnom ivotu, gledano sa stajalita primjene vjerskih naela, prilino ortodoksni, to u suprotnosti s opim vjerovanjem ne rezultira izrazitom zatvorenou Zajednice za svjesnost Krine i njezinom odvojenou od okoline i drutva openito, kao ni nekom natprosjenom konzervativnou njezinih pripadnika. Kljune rijei: religioznost, Hare Krina, novi religijski pokreti, kultovi, katolicizam, Slovenija Primljeno: lipanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.
1. Uvod
Iz teorije koja je postepeno nastala na temelju viegodinjih istraivanja s podruja sociologije novih religijskih pokreta, znamo da se male, alternativne vjerske skupine razlikuju od velikih, etabliranih vjerskih institucija uglavnom po organizacijskoj strukturi i odnosima s okolinom. Istraivanja novih religijskih pokreta u pravilu se
prostor
1 Dr. Ale rni je docent na Odsjeku za kulturologiju Fakulteta drutvenih znanosti u
Ljubljani. Godine 2005. izdao je monografiju V imenu Krine: druboslovna tudija gibanja Hare Krina (U ime Krine: socioloka studija pokreta Hare Krina).
85
Sociologija
usredotouju na drutvene uzroke, okolnosti njihova nastanka, posljedice i na drutvene reakcije na njihovo pojavljivanje i djelovanje, a esto se podrobno analizira i tko su njihovi sljedbenici i zato se pridruuju takvim vjerskim skupinama. Kad usporeujemo male, alternativne vjerske skupine s velikim, etabliranim vjerskim institucijama, mi sociolozi rjee se usredotoujemo na razlike u vjerskoj praksi. U ovom lanku2 autor je pokuao upravo ovo posljednje: zanimaju ga razlike u intenzitetu vjerske prakse sljedbenika pokreta Hare Krina i katolika, a u sljedeem koraku i eventualne posljedice tih razlika u svakodnevnom ivotu jednih i drugih vjernika i u njihovom odnosu prema drutvu. Pretpostavljamo naime, da su sljedbenici pokreta Hare Krina u Sloveniji mnogo aktivniji u svojim neposrednim vjerskim aktivnostima, no zanimalo nas je jesu li onda (to esto ujemo u javnosti) i nuno konzervativniji i zatvoreni u svoju zajednicu, te tako na odreeni nain odvojeni od ire drutvene zajednice. Za usporedbu s katolikom religioznou izabrali smo novi religijski pokret, koji u Sloveniji postoji ve dva desetljea, ali koji je ipak dovoljno velik, vidljiv i prepoznatljiv da o njemu moemo sresti itav niz stereotipa koje javnost u suvremenim zapadnim drutvima ve desetljeima pripisuje sektama: prvenstveno autoritativnost, fanatizam, zatvorenost i izdvojenost iz drutva u kojemu djeluju. Pomou dubinske, sveobuhvatne socioloke analize usmjerene po prvi put u Sloveniji na neku od manjih, alternativnih vjerskih zajednica, pokuali smo prouiti neke od tih stereotipa. Nakon kratkog opisa nastanka, razvoja i temeljnih doktrina pokreta Hare Krina u lanku emo ocrtati metodoloki okvir istraivanja iji e rezultati biti primijenjeni na usporedbu intenziteta vjerske prakse sljedbenika pokreta Hare Krina i katolika. U prvom dijelu analize istrait emo vjersku prolost sljedbenika pokreta Hare Krina, u sredinjem dijelu usporedit emo vrijeme koje jedni i drugi vjernici troe na neposredne vjerske aktivnosti i pokuat emo osvijetliti razlike izmeu ta dva usporeena tipa religioznosti, dok emo u zavrnom dijelu analizirati utjecaj izuzetno intenzivnog tipa religioznosti na socijalnu i doktrinarnu otvorenost/zatvorenost Zajednice za svjesnost Krine, kao i ortodoksnost i konzervativnost njezinih sljedbenika.
2. Geneza i doktrina pokreta Hare Krina

prostor
Meunarodna zajednica za svjesnost Krine (slubeno meunarodno ime: ISKCON International Society for Krishna Consciousness), poznata pod imenom pokret Hare Krina,3 nakon etiri desetljea djelovanja na Zapadu jedan je od poznatijih,
Sociologija
2 Slovenska je verzija lanka bila objavljena 2005. u Teoriji i praksi, 42 (2/6), str. 674690. 3 Poistovjeivanje Meunarodne zajednice za svjesnost Krine (ISKCON) s pokretom Hare
Krina openito gledano nije posve ispravno. elimo li biti jako precizni, onda je ISKCON samo jedan ogranak pokreta Hare Krina, ali ogranak koji je na Zapadu daleko najmasovniji, pa ga zbog toga za potrebe ovoga lanka moemo bez vee tete poistovjetiti s cjelokupnim pokretom.
86
A. rni: Hare Kristos: usporedba religioznosti sljedbenika Zajednice za svjesnost Krine i katolika
djelomice i kontroverznijih, a po mnogim znaajkama i specifinijih novih religijskih pokreta. Od mnotva pokreta indijskog podrijetla, ovo je jedna od rijetkih skupina koja dosljedno ustraje na potivanju starodrevne indijske tradicije i to ne samo kad se radi o doktrini i o obredima, ve esto i kod posve obinih, svakodnevnih stvari, kao to su prehrana, odjea, i slino. Zbog toga se ivotni stil sljedbenika pokreta vidljivo razlikuje od veinske kulturne okoline, a posljedica su razliite, esto i dosta suprotne reakcije na sljedbenike pokreta i na njihovo djelovanje. Pokret Hare Krina neposredno proizlazi iz vainavizma, koji je jedna od triju glavnih vjerskih struja klasine Indije, a u ijem se sreditu nalazi tovanje boga Vinua. Sljedbenici pokreta Hare Krina tuju ga u obliku Krine i to kao sveprisutnog i svemogueg vrhovnog boga, koji je ujedno i osoba. Temeljne svete spise pokreta predstavljaju Bhagavad-gita (Gospodinova pjesma) 4 i Bhagavata-purana, jedna od opsenijih purana5 poznata i pod imenom rimad Bhagavatam. Prema predaji, svevinje boanstvo Krina izgovorio je prije 5.000 godina Bhagavad-gitu i u njoj uspostavio pojam religije, koja je nemotivirano ljubee sluenje Svevinjemu takva potpuna predaja bogu naziva se bhakti. Prema miljenju veine znanstvenika konana verzija Gite, u obliku u kome se sauvala do danas, nastala je negdje izmeu 2. i 4. stoljea6. Za nastanak pokreta od kljune je vanosti srednjovjekovni, preporodni duhovni pokret koji je predvodio ri Krina ajtanja (Caitanya) Mahaprabhu (1486. 1533.), za kojega sljedbenici pokreta Hare Krina vjeruju da je (posljednja) inkarnacija Krine. ajtanjina reformirana grana vainavizma, koja naglaava da je jedini put do boga odano i ljubee tovanje, a glavna pozornost namijenjena je Krini i njegovoj pratilji Radhi, poznata je pod imenom gaudijski vainavizam (neki je nazivaju bengalski vainavizam). Gaudija (Gaudya) odnosno Gaudadea ili Gaud, ime je podruja koje obuhvaa zapadni Bengal i dio drugog indijskog teritorija na kome je djelovao ri ajtanja Mahaprabhu. S vremenom je zemljopisna oznaka postala ime za sve ajtanjine bhakte. Nakon to je Krina napustio Zemlju, izvorni su nauk prenosila etiri duhovna uitelja nasljea (sampradajah). Pokret Hare Krina spada u prvo nasljee zadnji
prostor
4 Na slovenskom imamo ak dva prijevoda: Bhagavadgita: Gospodova pesem (vidi Pachei-
ner-Klander, 1990.) i prijevod s opsenim komentarima Zajednice za svjesnost Krine (vidi Prabhupada, 1998.). 5 Slino kao i veliki epovi Mahabharata (iji je dio i Bhagavadgita) i purane (purana doslovce znai starodrevna tradicija) su nastale u okviru bardske usmene tradicije. Najranije meu njima navodno su svoj konani oblik dobile negdje u 5. st. nae ere, dok su najkasniji tekstovi unosili u korpus uvijek nove sadraje. 6 Da vjernici odreene vjere njezin izvor i izvor temeljnih tekstova postavljaju u drevnu prolost i tako se suprotstavljaju prevladavajuem znanstvenom datiranju, nije nita neobino jer na taj nain samo izraavaju i legitimiraju svoje vjerovanje u vjene istine, a istodobno time svome religioznom vjerovanju daju dodatnu teinu i veu legitimnost.
87
Sociologija
u tom nasljeu duhovnih uitelja (sve od Krine preko ajtanje) bio je osniva pokreta A. . Bhaktivedanta Svami Prabhupada,7 koji nedvojbeno spada u najuspjenije promotore hinduistike vjere i kulture. Godine 1965. uz pomo domaih i jednog amerikog sponzora doputovao je teretnim brodom iz Kalkute u SAD. Nakon napornog putovanja na kojemu je preivio dva infarkta, stigao je u New York donijevi sa sobom svoju jedinu imovinu dvjesto kompleta svojih prijevoda i komentara rimad Bhagavatama na engleskom jeziku. Bez iskustava ivota na Zapadu i bez financijskih sredstava, u New Yorku je 1966. osnovao Meunarodnu zajednicu za svjesnost Krine, koja se strelovito proirila i to prvo po SAD-u, a ubrzo zatim i po Velikoj Britaniji, a kasnije i po zapadnoj Europi. Svami Bhaktivedanta Prabhupada bio je tako prvi koji je uspjeno prenio vainavizam na Zapad i tako sa sedamdeset godina ispunio zadau koju mu je etiri desetljea prije zadao njegov guru. U sljedeih deset godina nekoliko je puta proputovao zemaljsku kuglu, osnovao preko 100 centara svjesnosti Krine u 49 zemalja svijeta, meu ljudima potakao i probudio na tisue uenika i pribliio vainavsku kulturu milijunima ljudi.8 Napisao je preko osamdeset knjiga s prijevodima i tumaenjima vedskih spisa. Umro je 17. studenoga 1977. u svetom gradu Vrindavanu u Indiji. Doktrinarni sustav pokreta Hare Krina temelji se na hinduistikom vjerovanju u univerzalni zakon karme (sustav uzroka i posljedica, koji na temelju rada i djelovanja nekog pojedinca odreuje tijek njegova sadanjeg i buduih ivota) i u beskonani krug reinkarnacija. Pojedinac, koji je uvjetovana dua uhvaena u spone materijalnoga svijeta, doivljava potisnutu, neistu savjest. U svjesnosti Krine, koja je ista ljubav prema bogu, pojedinac moe iskusiti prvobitnu boansku svijest savjesnim ispunjavanjem osnovnoga ovjekova poslanstva sluenja bogu. Tako je sredinji koncept pokreta Hare Krina koncept svijesti. Temeljni cilj svih vjerskih aktivnosti jeste biti u svakom trenutku svjestan svojega odnosa s bogom (to je Prabhupada naglasio ve u samom imenu Meunarodne zajednice za svjesnost Krine). Najdjelotvornije sredstvo za uspostavljanje ovakve permanentne svijesti i iste ljubavi prema Krini, trebalo bi biti ponavljanje maha-mantre (velike mantre ), sastavljene od svetih bojih imena: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina, Hare Hare. Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Krinine bhakte mantraju (ponavljaju mantru) na dva naina: mogu je glasno pjevati u skupini uz pratnju glazbala (ovaj nain esto prati ekstatian ples), ili tiho
Sociologija
prostor
7 Za podrobniji opis Prabhupadovoga ivota i rada vidi njegovu biografiju (Satsvarupa,
1994.).
8 Tako se navodno ispunilo proroanstvo zapisano neposredno nakon njegova roenja u
osobnom horoskopu, da e kao sedamdesetogodinjak prijei ocean i postati veliki duhovni uitelj, te osnovati 108 hramova (Klostermaier, 2000.:155).
88
izgovarati u sebi pomou krunice sa 108 drvenih kuglica (dapa-mala). Kod obje metode nema ni strogih ni krutih pravila, pa se zato moe mantrati bilo kada. Krinine bhakte trebale bi svaki dan najmanje 1.728 puta izgovoriti maha-mantru Hare Krina, to predstavlja 16 krugova na dapi sa 108 kuglica (a to u prosjeku traje oko dva sata). esto na javnim mjestima izvode kirtan, zajedniko pjevanje uz pratnju glazbenih instrumenata. Sredinja doktrinarna ideja, koja bitno odreuje svakodnevni ivot svih sljedbenika pokreta Hare Krina, izraena je u takozvana etiri regulativna naela, odnosno etiri naela slobode: 1. milosti (uivanje iskljuivo vegetarijanske prehrane); 2. strogosti (odrei se uivanja svih vrsta droga, kao to su opijati, alkohol, duhan, prava kava i pravi aj); 3. istoi (suzdravanje od spolnih odnosa izvan braka, a u okviru braka iskljuivo s namjenom raanja djece); 4. tenji za istinom (odrei se igara na sreu i svih oblika financijskih spekulacija). Navedena naela u svakodnevnom ivotu morao bi potivati svaki bhakta jer se smatra da e mu ona pomoi u oslobaanju iz kozmike iluzije maje, koja neprestano tjera pojedinca na zadovoljavanje materijalnih poriva. Na neki nain radi se o podreligijskim naelima, koja pojedincu omoguavaju stvaranje nunih uvjeta za duhovni ivot. ISKCON je ve preko dva desetljea aktivno prisutan i u Sloveniji, u kojoj od 1983. godine ima status vjerske zajednice. Zajednica za svjesnost Krine unato svojoj relativnoj malobrojnosti (prema zavrnim procjenama istraivanja aktivnu jezgru zajednice ini najvie 150 jako predanih sljedbenika oko kojih se okuplja najvie dva puta toliko manje aktivnih lanova i onih koji po svojim uvjerenjima i aktivnostima nisu toliko vjerni slubenoj doktrini ISKCON-a, ali osjeaju bar slabu pripadnost Zajednici).9 Zajednica je u Sloveniji jako prepoznatljiva (vjerojatno najvie od svih kod nas postojeih religijskih pokreta), ali teko da bismo mogli rei da ira javnost ima o njezinom djelovanju bilo kakve podrobnije informacije. U djelovanju Zajednice mogu se zapaziti dvije jasno prepoznatljive faze. U prvom, na odreeni nain pionirskom razdoblju, za Zajednicu je bilo karakteristino intenzivno djelovanje njezinih lanova, koji su uglavnom bili mladi ljudi, a itav su svoj ivot posvetili Zajednici. Tako je Zajednica bila veoma vidljiva u javnosti, u kojoj je pobuivala pomijeane osjeaje, a mnogo puta i proturjene reakcije. Za ovo prvo razdoblje bio je znakovit
9 Odgovor na pitanje o broju sljedbenika slovenskog pokreta Hare Krina nije tako jed-
nostavan, kao to se to moda ini. Sama Zajednica ne vodi tonu evidenciju o lanstvu, a ne postoje ni jasni kriteriji na temelju kojih bi se moglo lako odrediti tko je uope lan Zajednice. No, dojam da je Zajednica malobrojna valja postaviti u odgovarajui kontekst jer u Sloveniji Zajednica za svjesnost Krine nedvojbeno spada u najvee nove religijske pokrete.
89
Sociologija
prostor
i brzi rast Zajednice, to je u velikoj mjeri bio plod intenzivnih javnih aktivnosti njezinih pripadnika. Istodobno je za to razdoblje znaajno i relativno neselektivno primanje novih lanova, koji bi dobili inicijaciju ve nakon vrlo kratkog razdoblja uvoenja. Negdje oko 1997. i 1998. godine Zajednica prelazi u drugu fazu djelovanja, kad se veina starijih lanova postepeno seli iz hrama i poinje takozvani laiki ivot. Mnogi su se oenili i stvorili obitelj, to je imalo vane posljedice za njihov odnos prema Zajednici i vjeri openito. Tako je Zajednica za svjesnost Krine, slino kao i ISKCON-ove zajednice u veini zapadnih zemalja desetljee ili vie prije toga, doivjela prijelaz iz hramovske u kongregacijsku ili stambenu fazu djelovanja, to je bilo popraeno sloenim posljedicama za samo djelovanje Zajednice, ali i za odnose s okolinom. Zajednica se primjetno otvara na van, kontakti s okolinom i irim drutvom se intenziviraju, veina sljedbenika ivi u krugu svojih obitelji, a hram posjeuju samo zbog obavljanja vjerskih aktivnosti i slinih razloga.
3. Metodoloki okvir istraivanja

Osnovni metodoloki pristup istraivanja pokreta Hare Krina karakterizira kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda istraivanja. U prvoj smo fazi etnografskim metodama (prvenstveno promatranjem, sudjelovanjem i nestrukturiranim i polustrukturiranim intervjuima) skupljali osnovne informacije o Zajednici za svjesnost Krine i o njezinim sljedbenicima. Intenzivno smo sudjelovali u razliitim aktivnostima u ljubljanskom hramu, a posjeivali smo i sljedbenike Zajednice koji nisu ivjeli u hramu, ve u samostalnim kuanstvima. Na temelju informacija i znanja dobivenoga pomou etnografskih istraivakih metoda, u jesen 2000. godine sastavili smo upitnik sa 79 varijabli. Nakon viekratnog zajednikog pregleda i korekcija upitnika s jednim od vodeih predstavnika Zajednice, u uoj skupini od 13 osoba proveli smo pokusno anketiranje. Na temelju pripomena anketiranih i na temelju vlastitih konstatacija napravili smo konanu verziju upitnika. Samo anketiranje zapoelo je poetkom prosinca 2000. i trajalo do kraja veljae 2001. Neposredno prije poetka anketiranja, na jednom od posjeenijih nedjeljnih susreta u hramu, predstavili smo istraivanje, cilj i nain provedbe. Pri tome nam je pomoglo i vodstvo Zajednice, koje je naglasilo korist istraivanja za samu Zajednicu i vie puta pozvalo sljedbenike na suradnju. U nekim ljubljanskim i u jednoj mariborskoj skupini, gdje se bhakte 10 tjedno sastaju i zajedniki obavljaju religijsko aenje (ti se susreti nazivaju nama-hate i sanghe), organizirali smo zajedniko ispunjavanje upitnika, koje smo osobno nadzirali i vodili. Pri tome smo veliku pozornost posvetili privatnosti i tajnosti anketiranih, a istodobno smo naglaavali
Sociologija
prostor
10 Sljedbenike pokreta Hare Krina, za razliku od medija i ope javne uporabe, u kojoj ih nazivaju krinovci, harekrinovci ili harekrine, iz naelnih razloga imenujemo rijeju kojom se nazivaju sami: bhakte (bhakta za sljedbenika mukog spola i bhaktin za pripadnicu enskoga spola), a oznaava vjernike koji boga Krinu tuju i aste potpunom, ljubeom predanou.
90
znaenje iskrenih odgovora za same rezultate istraivanja (naglaavajui pri tome tajnost svih osobnih podataka). Vei dio anketiranih upitnike je ispunio samostalno. Osim upitnika pripremili smo i kuverte s nalijepljenim markama i napisanom adresom Fakulteta na koju je svaki anketirani mogao vratiti ispunjeni upitnik. Dio upitnika zajedno s kuvertama razdijelili smo po sanghama i veim nama-hatama, a glavninu smo stavili na posebno oznaeno mjestu na recepciji hrama u Ljubljani (gdje su se upitnici nalazili i itavo vrijeme provoenja ankete tj. itava tri mjeseca). Posjetitelji su mogli sami uzeti upitnik i kuvertu, a ispunjenu anketu vratiti u zatvorenu kutiju, koja se nalazila na istom mjestu uz upitnike, ili su je mogli ubaciti u potanski sandui. Tako smo u najveoj moguoj mjeri osigurali intimnost i tajnost ispunjavanja upitnika. Na taj smo nain do kraja veljae 2001. prikupili 116 ispunjenih upitnika,11 koji dodue ne ine reprezentativan uzorak, ve je, strogo metodoloki, uzet samo sluajan skup jedinki. Ipak, zbog relativno dugoga vremenskog intervala u kome smo provodili anketiranje (puna tri mjeseca) i zbog razliitih mjesta na kojima se provodilo samo istraivanje, moemo s velikom vjerojatnou zakljuiti da je anketni upitnik ispunila veina aktivnih pripadnika Zajednice, to potvruje i ocjena broja svih sljedbenika Zajednice, po kojoj uzorak obavljenog istraivanja obuhvaa veinu aktivnih pripadnika Zajednice. Tako moemo usprkos nereprezentativnosti uzorka, dobivene rezultate poopiti na cjelokupnu populaciju sljedbenika slovenske Zajednice za svjesnost Krine. Dobivene upitnike kodirali smo u elektroniki oblik, a podatke obradili pomou statistikog programskog paketa SPSS12. Vrijednosti izabranih varijabli usporedili smo s vrijednostima izmjerenima na reprezentativnom uzorku slovenske populacije i vrijednostima izmjerenima meu katolicima iz toga uzorka. Kod te usporedbe za slovensku populaciju i za katolike koristili smo podatke istraivanja Slovensko javno mnenje 97/2 Mednarodna raziskava o veri in odnosu do cerkve/Slovensko javno miljenje 97/2 Meunarodno istraivanje o religiji i odnosu prema crkvi (dio meunarodnog istraivanja Aufbruch 1997.) i Slovensko javno mnenje 98/1 mednarodna raziskava o neenakosti in religiji/Slovensko javno miljenje 98/1 meunarodno istraivanje o nejednakosti i religiji (dio meunarodnog istraivaprostor
11 Osim ovih upitnika dobili smo i tri upitnika koji su zbog svoje nepotpunosti bili posve neupotrebljivi dok su dva upitnika ispunili anketirani koji se ne smatraju sljedbenicima pokreta Hare Krina. Te smo upitnike izdvojili i u istraivanju koristili preostalih 116 upitnika. U tako dobivenom uzorku tri petine anketiranih bili su mukarci, a dvije petine ene. U vrijeme istraivanja anketirani su bili stari od 15 do 61 godine. Prosjena starost bila je 30 godina, a preko tri etvrtine anketiranih bilo je izmeu 21 i 35 godina. 12 Kod analiza smo zbog malog uzorka uzeli u obzir i neke rezultate koji formalno ne ispunjavaju kriterije stupnja karakteristinosti jer moemo oekivati, da bi se uz vei uzorak poveao i stupanj karakteristinosti. Kod prikaza rezultata stupanj karakteristinosti posebno je naveden.
91
Sociologija
nja ISSP 1998.), koje je proveo Centar za ispitivanje javnoga miljenja i masovnih komunikacija Fakulteta za drutvene znanosti u Ljubljani. Nakon zavrenog anketiranja i statistike obrade rezultata nastavili smo empirijsko prouavanje Zajednice za svjesnost Krine kvalitativnim istraivakim metodama. Zimi 2003. godine posjetili smo brojna sveta mjesta pokreta Hare Krina u Indiji (Majapur, Vrindavan, Mathura, itd.), a dodatno promatranje sa sudjelovanjem unutar slovenske zajednice i intervjue s njezinim lanovima (kako sadanjim tako i s nekim bivima) provodili smo sve do kraja 2005. godine. Dodatne informacije, dobivene u toj zadnjoj fazi istraivanja bile su izuzetno korisne (a esto i kljune) za razumijevanje i interpretaciju anketnih rezultata.
4. Vjerska prolost sljedbenika Zajednice za svjesnost Krine

Prije no to ponemo analizu vjerske prakse slovenskih bhakta, pogledajmo koliko su bili religiozni prije stupanja u pokret Hare Krina. Polovica sljedbenika nije pripadala niti jednoj religiji, krtenih je bilo gotovo tri etvrtine anketiranih (to je malo ispod slovenskog prosjeka),13 a manje od polovice bilo je odgojeno u kranskom duhu (u usporedbi s 80% Slovenaca, koji su odgojeni u katolikom duhu). O slabijem intenzitetu vjerskog odgoja najzornije svjedoe podaci o pohaanju vjeronauka, koji je u usporedbi s cjelokupnom slovenskom populacijom pohaalo znatno manje Krininih bhakta (oni koji su pohaali vjeronauk pohaali su ga krae nego to je slovenski prosjek).
Tablica 1. Pohaanje vjeronauka, priprema za prvu priest ili krizmu (usporedba pripadnika pokreta Hare Krina i cjelokupne slovenske populacije) (u %)
Cjelokupna slovenska populacija (SJM 97/2) 65,9 13,8 2,9 1,8 0,8 14,8 100,0
Uestalost pohaanja itavo vrijeme osnovnog kolovanja Nekoliko godina
Hare Krina 37,8 9,0 5,4 0,9 6,3 40,5 100,0
prostor
Nekoliko mjeseci Nekoliko tjedana Prigodno Nije pohaao/la
Sociologija
Ukupno
13 Podaci o krtenjima prikupljaju se i arhiviraju na temelju izvjea iz upa pastoralne
slube slovenskih biskupija. Prema tim podacima krteno je 81,5% stanovnika Slovenije (Potonik, 2001.:203).
92
Predstavljeni podaci o vjerskom odgoju pripadnika slovenskog pokreta Hare Krina, koji je u prosjeku slabijeg intenziteta, ne govore nuno i o potpunom izostanku duhovnosti u obiteljima sadanjih bhakta. L. V. u intervjuu za dnevne novine Delo:14 U obitelji smo bili ateisti. To znai da, dodue, nismo ili u crkvu, ali je duhovnost unato tome kod nas imala veliku vanost. Otac je prouavao zen-budizam, a mama se bavila jogom, dok sam ja otkako znam za sebe na odreeni nain traio. Bio sam dobar uenik i dobio sam stipendiju za nadarene u srednjoj koli, pa su svi raunali da u mnogo toga postii u ivotu. No, ja sam traio duhovnog uitelja, itao ivot svetaca i sa esnaest godina otkrio literaturu pokreta Hare Krina, ortodoksne grane hinduizma. Nakon zavrene gimnazije u Mariboru doao sam na studij u Ljubljanu. Pohaao sam, dodue, predavanja na Filozofskom i Teolokom fakultetu, ali to nije bilo ono pravo. Traio sam uitelja, a ne predavaa. S devetnaest godina napustio sam studij i stupio u hram pokreta Hare Kina u Ljubljani. No, i iz analize anketnoga dijela studije jasno se vidi da se u sluaju pokreta Hare Krina veinom radi o vjerskim preobraenicima. Gotovo polovica (45%) anketiranih, naime, prije ulaska u Zajednicu nije uope vjerovala u boga.15 Na temelju analiziranih rezultata moemo, dakle, ustvrditi da su slovenske bhakte prije ulaska u Zajednicu u prosjeku bile manje religiozne od Slovenaca, da dolaze iz manje religioznih sredina i da su u djetinjstvu imali manje vjerskog odgoja.
5. Vjerska praksa pripadnika Zajednice za svjesnost Krine i katolika

Na temelju analiziranih rezultata istraivanja (mjerili smo uestalost posjeivanja hrama i sudjelovanja na redovitim tjednim susretima, broj sati koje su pojedinci posvetili neposrednim vjerskim aktivnostima, kao i udjel onih koji kod kue imaju oltar) moemo postaviti hipotezu da se u sluaju pripadnika Zajednice za svjesnost Krine radi o veoma intenzivnoj vjerskoj praksi. Preko dvije treine ispitanika sudjeluju u obredima u hramu bar jednom tjedno (vie od jedne treine anketiranih dolazi u hram vie puta tjedno ili ak svaki dan), emu valja pridodati i sudjelovanje na nama-hatama, odnosno sanghama, koje Zajednica prireuje u razliitim gradovima i krajevima diljem Slovenije. Na sanghama, odnosno nama-hatama sudjeluju, dodue, rjee, ali vie od treine anketiranih najmanje jednom tjedno. Nekim pripadnicima Zajednice, a napose onima koji ive daleko od Ljubljane, sanghe predstavljaju neku vrstu nadomjeska za hramske aktivnosti, dok su veem dijelu bhakta sanghe samo dodatak redovitim (najee tjednim) odlascima u hram.
14 Delo, 3. 2. 2002. 15 Usporedimo li to s aktivnim katolicima (oni pojedinci koji izraavaju pripadnost Rimo-
katolikoj crkvi i vlastitu religioznost, te koji prisustvuju vjerskim obredima bar jednom mjeseno, a mole bar jednom tjedno), dobit emo sasvim drugaiju sliku: velika veina (97%) odavno vjeruje u boga.
93
Sociologija
prostor
Vjerskim aktivnostima u hramu i na sanghama valja dodati i one koje pripadnici i sljedbenici izvode kod kue. Velika veina bhakta (etiri petine) kod kue, naime, ima bar manji oltar sa slikama, a mnogi imaju i s likovima boanstava i svim ostalim pomagalima za dnevno obredno aenje, nuenje hrane Krini (prasadam), i slino. lanovi Zajednice tako u prosjeku utroe na mantranje, aenje boanstava i itanje svetih tekstova vie od tri sada dnevno. Moe se zapaziti da neposrednim vjerskim aktivnostima vie vremena namjenjuju mukarci, to se podudara i s tvrdnjama iz kvalitativnog dijela studije prema kojima su muki sljedbenici pokreta Hare Krine u prosjeku aktivniji u svojim vjerskim aktivnostima od ena.
Tablica 2. Broj sati mantranja i aenja koje utroe sljedbenici pokreta Hare Krina u jednom danu (usporedba po spolu) (u %)
Broj sati Do 2 sata Od 2 do 5 sati Vie od 5 sati Ukupno sig. = 0.097 Ukupno 43,0 44,9 12,1 100,0 Mukarci 37,7 45,9 16,4 100,0 ene 56,4 38,5 5,1 100,0
Sociologija
prostor
Ako ove podatke usporedimo s vjerskom aktivnou slovenskih katolika, jasno emo vidjeti da Krinine bhakte imaju neusporedivo intenzivniju vjersku praksu. Zbog usporedbe analizirali smo uestalost odlaska na vjerske obrede (mise) i molitve meu samodeklariranim pobonim katolicima (onima koji su se izjasnili da su pripadnici Rimokatolike crkve i koji su istodobno prilino, jako ili duboko poboni). Odlazak na mise i molitve katolika nemaju, dodue, isto znaenje kao i odlazak bhakta u hram i mantranje te tovanje boga kod kue, ali usporedba podataka ipak nam razotkriva znatne razlike u vremenu koje i jedni i drugi vjernici posveuju neposrednim vjerskim aktivnostima. U usporedbi s bhaktama, koji prisustvuju vjerskim obredima (i/ili sanghama) u hramu najmanje jednom tjedno i neposrednim vjerskim aktivnostima posvete nekoliko sati dnevno, samodeklarirani katolici vjernici neusporedivo su manje aktivni priblino jedna treina sudjeluje u vjerskim obredima bar jednom tjedno, a neto vie njih mole bar jednom dnevno. Iz podataka se vidi da u toj skupini katolika jednostavno ne moemo govoriti o dnevnoj vjerskoj praksi. Upravo stoga, intenzivnost vjerske prakse bhakta usporedili smo i s jo aktivnijim katolicima s onima koji pohaaju vjerske obrede najmanje jednom mjeseno i mole najmanje jednom tjedno16. Vidimo da se inten-
16 Prema podacima istraivanja SJM-a 98/1 bilo je na temelju tako postavljenih kriterija u
cjelokupnoj slovenskoj populaciji 33% samodeklariranih katolika vjernika, meu kojima je bilo aktivnih katolika priblino polovica (to je 16% od cjelokupne slovenske populacije). Ovaj posljednji udjel po svojoj je veliini usporediv sa skupinom crkveno religioznih Slovenaca, kao to ju je u svojoj sloenoj dvostupanjskoj multivarijatnoj i clusterskoj analizi iskristalizirao To (1999.). Prema rezultatima njegove analize 19% Slovenaca su crkveno religiozni, 21% su autonomno religiozni, a 60% su nereligiozni.
94
zivnost vjerskih aktivnosti tako definiranih aktivnih katolika neto vie pribliava intenzivnosti u bhakta (iako je razlika jo uvijek velika): veina aktivnih katolika, naime, sudjeluje u vjerskim obredima bar jednom tjedno, a vie od polovice i moli bar jednom dnevno.
Tablica 3. Uestalost molitve i pohaanja vjerskih obreda meu katolicima (SJM 98/1) (u %)
Samodeklarirani katolici vjernici Uestalost Molitva Nikada Manje od jednom godinje Priblino jednom do dva puta na godinu Vie puta na godinu Priblino jednom mjeseno Dva do tri puta mjeseno Skoro svaki tjedan Svaki tjedan Vie puta na tjedan Jednom dnevno Vie puta dnevno Nema odgovora Ukupno 1,8 0,9 3,6 14,7 3,0 6,9 8,1 12,0 11,4 24,3 11,1 2,1 100,0 0,4 100,0 100,0 100,0 Pohaanje vjerskih obreda 3,0 2,1 14,4 15,3 8,1 9,3 12,6 31,8 3,0 21,9 18,9 38,8 20,6 4,4 11,8 18,1 59,4 6,3 Aktivni katolici Molitva Pohaanje vjerskih obreda
Religioznost slovenskih sljedbenika pokreta Hare Krina ne razlikuje se samo po intenzitetu vjerske prakse, ve i po sadraju. Unato nekim slinostima s kranstvom (obje su teologije vie usmjerene k nekom drugom svijetu koji nastupa nakon smrti, nego na mijenjanje svijeta u kome ivimo, obje poznaju boga koji
95
Sociologija
Glede velike razlike u intenzivnosti vjerske prakse izmeu slovenskih bhakta i katolika, u nastavku smo tamo gdje usporeujemo odreene podatke za pripadnike Zajednice za svjesnost Krine i za katolike koristili podatke za aktivne katolike (one anketirane koji su se deklarirali kao pripadnici Rimokatolike crkve i kao vjernici, a koji su istodobno sudjelovali u vjerskim obredima bar jednom mjeseno, a molili bar jednom tjedno). Pretpostavljamo da intenzivnost vjerske prakse znatno utjee na odnos pojedinaca prema doktrinarnim, ali i prema svakodnevnim i opim drutvenim pitanjima. Na taj smo nain usporedili stajalita sljedbenika pokreta Hare Krina sa stajalitima onih katolika (u nastavku ih nazivamo aktivni katolici), ija se vjerska praksa svojom intenzivnou bar uvjetno pribliava intenzivnosti vjerske prakse bhakta.
prostor
je osoba, koji je istodobno i punovrijedan ovjek i svemogui bog). Vainavistiko aenje Krine bitno se razlikuje od kranstva i to prvenstveno po odnosu prema bogu Krini, kojeg valja tovati i astiti s ljubavlju i potpuno mu se predati. Takav bog ima u ivotu bhakta sredinje mjesto, a pojedinac gaji prema njemu izrazito osoban odnos. S toga bismo vidika religioznost pokreta Hare Krina mogli nazvati mnogo mistinijom od oblika kranstva koji prevladavaju na Zapadu to se iskazuje u osjeaju ivog, osobnog dodira s Krinom, odnosno Isusom, koji doivljavaju i jedni i drugi vjernici. I dok dvije treine bhakta navodi est ili povremeni ivi osobni doivljaj Krine, slian doivljaj Krista navodi samo petina aktivnih katolika dok takav osjeaj nikada (ili samo iznimno) nije doivjelo 19% bhakta i ak 71% aktivnih katolika (SJM 97/2).
6. Ortodoksnost pripadnika Zajednice za svjesnost Krine

Na temelju jasno vidljive intenzivnosti neposredne vjerske prakse kojoj sljedbenici pokreta Hare Krina posveuju neusporedivo vie vremena od katolika, mogli bismo oekivati da su bhakte jako dosljedne i pri potivanju temeljnih vjerskih zapovijedi. Zbog toga smo analizirali i ortodoksnost pripadnika Zajednice za svjesnost Krine mjerili smo u kojoj se mjeri Krinine bhakte u svakodnevnom ivotu pridravaju ve spomenutih etiriju regulativnih naela. Dodatno smo provjerili u kojoj bi mjeri eljeli svoja pravila primijeniti na itavo drutvo, odnosno u kojoj bi mjeri bili spremni prilagoditi se drutvenim pravilima koja bi bila u suprotnosti s njihovim vjerskim naelima. Na temelju analiziranih rezultata moemo utvrditi da su pripadnici Zajednice za svjesnost Krine dosta dosljedni u potivanju temeljnih vjerskih naela. Veina u velikoj mjeri potuje propisana regulativna naela, pri emu se u najveoj mjeri pridravaju naela istinoljubivosti (zabrana igara na sreu) i milosra (vegetarijanstvo), a u neto manjoj mjeri naela strogosti (zabrana uivanja opojnih droga) i jo manje naela istoe (zabrana spolnih odnosa koji ne slue reprodukciji). I rezultati kvalitativnog dijela istraivanja pokazuju da je strogo naelo istoe za mnoge jedan od glavnih razloga za istupanje iz Zajednice. No, ipak valja naglasiti da i ovo posljednje naelo dosljedno potuje polovica anketiranih17.
prostor Sociologija i
17 Uvaiti moramo i ne/iskrenost odgovora na ovako intimno pitanje jer postoji mogunost
da, unato svim jamstvima glede tajnosti istraivanja, anketirani ipak nisu odgovorili u skladu s pravim stanjem.
96
Tablica 4. Uestalost krenja temeljnih regulativnih naela (u %)

Igre na sreu 72,4 19,8 6,0 0,9 0,9 100,0 Uivanje mesa, riba ili jaja 75,7 13,9 1,7 3,5 5,2 100,0 Uivanje opojnih tvari 57,7 23,3 6,0 7,8 5,2 100,0 Nedozvoljeni spolni odnosi 50,0 17,2 10,3 17,2 5,2 100,0
Uestalost Nikada Iznimno Povremeno esto Moda pogrekom/ Ne elim odgovoriti Ukupno
O prilinoj ortodoksnosti sljedbenika pokreta govori i njihov odnos prema opeprihvaenim pravilima irega drutva. Veina sljedbenika eljela bi zakonski zabraniti uivanje mesa (gotovo 60%, dok bi se daljnjih 30% samo djelomino sloilo s ovakvom zabranom). Kod interpretacija ovih rezultata valja uzeti u obzir da se kod vegetarijanstva radi o temeljnom etikom naelu, koje je u uzrono-posljedinoj povezanosti s karmom i reinkarnacijom neodvojivi dio same doktrine ISKCON-a18, pa su stoga tako visoki postoci onih koji bi se sloili s potpunom zabranom uivanja mesa razumljivi. Unato tome, ove rezultate moemo shvatiti i kao dokaz razmjerno visokog stupnja ortodoksnosti slovenskih bhakta. Na sline zakljuke jo vie upuuju odgovori anketiranih na dilemu u sluaju suprotnosti izmeu dravnih zakona i vjerskih naela, odnosno nauka. ak dvije treine bhakta u takvom bi se sluaju odluili za vjerska naela, to je vrlo slino odgovorima na isto pitanje kod aktivnih katolika (68%). No, samo bi manjina anketiranih bhakta (7%) sigurno ili vjerojatno potivala zakon koji bi bio u suprotnosti s njihovim vjerskim naelima, dok bi se od aktivnih katolika za potivanje takvog zakona odluio znatno vei dio (22%).
7. Socijalna i doktrinarna otvorenost/zatvorenost Zajednice

Jedan od najeih stereotipa o novim religijskim pokretima, a napose o onima koji njeguju takozvani nain ivota u komuni, jest uvjerenje da su zatvoreni i izdvojeni iz svoje okoline. Smatra se da je za njih karakteristian ekstremni nain ivota te da zbog iznimno intenzivne vjerske prakse i zbog sredinjeg znaenja vjerskoga
prostor
18 Vegetarijanstvo na odreeni nain predstavlja u okviru doktrinarnoga sustava pokreta
Hare Krina mnogo bitnije pitanje, kao to je to npr. u okviru katolike doktrine pitanje pobaaja. Govorei o pobaaju postavlja se pitanje koje nikako nije jednoznano, a to je kad poinje ivot? Navedeno pitanje omoguava razliite interpretacije i etike dileme, dok je vegetarijanstvo nedvojbeno etika zapovijed koja je apsolutna.
97
Sociologija
identiteta u veoj ili manjoj mjeri prekidaju odnose s okolinom. Ovaj prigovor izuzetno esto nalazimo i u vezi s pokretom Hare Krina. Sama doktrina pokreta Hare Krina zaista preporuuje uglavnom druenje s bhaktama, dok se kontakti s onim ljudima koji ne vjeruju u Krinu, a koje nazivaju karmiji, to oznaava njihovu usredotoenost na materijalnu stranu ivota i kao posljedicu toga gomilanje negativne karme, ne preporuuje. Zbog toga bismo logino mogli oekivati da e Zajednica za svjesnost Krine biti bar do odreene mjere zatvorena i odvojena od ostatka svijeta. Stoga ne iznenauje to vie od polovice anketiranih ocjenjuje da ima vie kontakata s bhaktama, nego s drugim ljudima to su potvrdili i rezultati iz kvalitativnog dijela istraivanja. Ipak, s tvrdnjom da bi najradije imali to manje dodira s ljudima koji nisu u bhakti-jogi , u cjelini se slae samo etvrtina anketiranih, dok se gotovo polovica slae s ovom tvrdnjom samo djelomino, a neto vie od etvrtine anketiranih s time se uope ne slae. Tako bismo unato miljenju vie od dvije treine anketiranih, da njihovo vjersko uvjerenje (jako ili umjereno) utjee na odnose s drugim ljudima (znatno vie nego kod aktivnih katolika) teko mogli govoriti o socijalnoj zatvorenosti i o izdvojenosti Zajednice od ostalog drutva. Podatke o socijalnoj otvorenosti, odnosno zatvorenosti Zajednice i njezinih pripadnika nadopunili smo jo simbolinom doktrinarnom otvorenou (inkluzivnou/ ekskluzivnou), koje smo provjerili pomou odnosa anketiranih prema drugim religijama. Iz rezultata je vidljivo da ak devet desetina anketiranih pripadnika smatra da temeljne istine sadre mnoge religije (to je osjetno vie nego u cijele slovenske populacije i u aktivnih katolika), dok treina ispitanika smatra da se odrjeenje moe dosei u svakoj religiji.
Tablica 5. Na koji nain moe pojedinac postii odrjeenje? (usporedba izmeu sljedbenika pokreta Hare Krina, cjelokupne slovenske populacije i aktivnih katolika) (u %)
Slovenska populacija (SJM 97/2) 35,7 26,0 32,9 5,3 100,0 Aktivni katolici (SJM 97/2) 49,0 28,5 22,0 0,5 100,0
Nain postizanja odrjeenja Samo unutar religije ispitanika
Hare Krina 24,8 33,9 41,3 / 100,0
prostor
Mogu postii u svakoj religiji Postiem izvan organizirane religije Odrjeenje ne postoji Ukupno
Sociologija
Na temelju predstavljenih podataka moemo zakljuiti da su pripadnici Zajednice za svjesnost Krine, unato intenzivnoj i ortodoksnoj vjerskoj praksi, iznenaujue otvoreni prema drugim religijama. U usporedbi s aktivnim katolicima znatno manje lociraju vjerske istine iskljuivo u svoju religiju. ak vidimo da je u usporedbi s
98
cjelokupnom slovenskom populacijom meu pripadnicima ISKCON-a mnogo manje onih koji smatraju da je istina sadrana samo u jednoj religiji (takvih je meu bhaktama 10%, u cjelokupnoj populaciji 20%, a meu aktivnim katolicima 41%). Slino je i s odrjeenjem, koje u usporedbi s cjelokupnom slovenskom populacijom i aktivnim katolicima, rjee povezuju iskljuivo sa svojom religijom. Udjel onih koji smatraju da se odrjeenje moe postii izvan organizirane religije kod pripadnika ISKCON-a ak je vei nego u cjelokupnoj slovenskoj populaciji. Ove, na prvi pogled iznenaujue konstatacije, jasno rue stereotip o pretpostavljenoj ekskluzivnosti sekte Hare Krina, ali ako dobro poznajemo i inae tolerantan i otvoreni vainavizam, to moda i nije tako neoekivano.
8. Konzervativnost pripadnika Zajednice

Do sada smo utvrdili da su slovenski sljedbenici pokreta Hare Krina jako aktivni u svojim neposrednim vjerskim djelatnostima, da su glede potivanja temeljnih vjerskih naela prilino ortodoksni, ali da unato tome ostaju u socijalnom i doktrinarnom smislu dosta otvoreni. A sad pogledajmo u kojoj mjeri doktrinarna predanost i ortodoksnost slovenskih bhakta utjeu na njihov odnos prema nekim drutvenim pitanjima. Odnos pripadnika pokreta prema obitelji i drutvenoj ulozi ene jeste s obzirom na opi poloaj ene unutar indijske tradicije oekivano konzervativan, ali je u usporedbi s cjelokupnom slovenskom populacijom (posebice s aktivnim katolicima) manje konzervativan nego to bismo to oekivali. S tradicionalnom podjelom obiteljskih uloga po kojoj je osnovna zadaa ene brinuti se za kuu i obitelj, a mukarca osigurati financijska sredstva za preivljavanje, slae se isti postotak pripadnika Zajednice za svjesnost Krine kao i stanovnika Slovenije (30%), ali je manji postotak onih koji se protive takvoj podjeli (20% bhakta i 53% Slovenaca).19 Aktivni se katolici s takvom konzervativnom podjelom uloga spolova u obitelji slau u mnogo veoj mjeri (43%).20 Slian, razmjerno nekonzervativan odnos prema podjeli uloga po spolovima u obitelji, vidljiv je i iz odgovora na postavljenu tvrdnju da obiteljski ivot trpi kad je ena zaposlena. Vie od polovice anketiranih (56%) slae se s time. Slino kao i kod prethodne tvrdnje: ene se s navedenim slau u manjoj mjeri nego mukarci, ali u manjoj mjeri su i protiv ove tvrdnje (znatno vie je neopredijeljenih). Usporedimo li te rezultate s rezultatima za cjelokupnu populaciju (63%) i za katolike (74%), vidimo da se slino kao i u prethodnoj tvrdnji pripadnici ISKCON-a u manjoj mjeri
19 Prema oekivanju, muki pripadnici Zajednice u veoj se mjeri slau s ovakvom podje-
lom uloga nego ene. Iznenauje da su ene u manjoj mjeri izrazito protiv nje i da su vie neopredijeljene. 20 A protiv je 35% aktivnih katolika.
99
Sociologija
prostor
slau s ovom tvrdnjom u odnosu na stanovnike Slovenije, a jo u manjoj mjeri u odnosu na aktivne katolike, ali su u manjoj mjeri i protiv nje. Pripadnici Zajednice za svjesnost Krine imaju izrazito konzervativne, odbijajue stavove prema predbranim spolnim odnosima (mnogo vie od aktivnih katolika, a posebno vie od stanovnika Slovenije openito).
Tablica 6. Usporedba stavova o predbranim spolnim odnosima (u %)

Slovenska populacija (SJM 98/1) 2,6 3,4 16,0 72,6 5,4 100,0 Katolici (SJM 98/1) 6,5 11,6 30,2 45,2 6,5 100,0
Predbrani spolni odnosi Uvijek su neto loe Gotovo uvijek su neto loe Samo ponekad su neto loe Nikada nisu neto loe Ne znam Ukupno
Hare Krina 31,9 22,4 19,0 6,0 20,7 100,0
Jo negativniji stav bhakte imaju prema homoseksualnim spolnim odnosima, ali pri tome se ne razlikuju bitno od aktivnih katolika. Priblino 70% pripadnika ISKCON-a i aktivnih katolika smatra da su homoseksualni odnosi uvijek ili gotovo uvijek neto loe. Odnos cjelokupne slovenske populacije prema homoseksualnim spolnim odnosima u mnogo je manjoj mjeri negativan, iako je protiv takvih odnosa jo uvijek vie od polovice anketiranih.
9. Rasprava i zakljuci
Na temelju predstavljene analize moemo zakljuiti da sljedbenici slovenskoga pokreta Hare Krina imaju vrlo intenzivnu vjersku praksu, koja je, s obzirom na njihovu prethodnu podprosjenu religijsku socijaliziranost i oekivana,21 emu znatno pridonosi i sama doktrina pokreta. Njihova se religioznost od katolike religioznosti ne razlikuje samo po vremenu koje utroe na neposredne vjerske aktivnosti (ili u hramu ili kod kue), ve i po tome to je mistinija (u smislu da pojedinac ima mnogo intenzivniji, osobni odnos s bogom). Religijski ideal je potpuno predavanje bogu, koje ne bi smjelo biti ogranieno na posebno vrijeme rezervirano za obrede
Sociologija
prostor
21 Brojne rasprave ukazuju, naime, na to da su konvertiti u pravilu predaniji svojoj zajed-
nici i aktivniji u vjerskim djelatnostima od onih vjernika koji su socijalizirani u odreenoj religiji.
100
ve bi trebalo biti stalno u tom smislu kod bhakta nema jasnog odvajanja vjerskih (svetih) poslova od svakodnevnog ivota. Tako moemo govoriti o dva razliita tipa religioznosti: u sluaju pokreta Hare Krina radi se o izuzetno intenzivnoj i mistinijoj religioznosti, dok je katolika religioznost vie formalni oblik aenja, koji ima u velikoj mjeri prvenstveno kulturni karakter u smislu pripadnosti i identiteta, a ne u tolikoj mjeri i karakter sadrajne religioznosti (tip moderne religioznosti, koji je britanska sociologinja Grace Davie (2000.) okarakterizirala sintagmom pripadam, a ne vjerujem)22. Ovo plastino potvruju podaci o vjerovanju u temeljne doktrinarne postavke kod katolika: prema podacima istraivanja SJM-a 97/2 u boga vjeruje 74%, u nebesa 49%, u pakao 29%, u sotonu 20,5%, a u uskrsnue nakon smrti, to je temeljna doktrinarna postavka kranstva, samo 36% samodeklariranih pobonih katolika. Na temelju predstavljenih podataka moe se zakljuiti da veina slovenskog stanovnitva pripada sekulariziranim katolicima (Smrke, 1999.). Ovakav tip formalne religioznosti esto prevladava, to ponekad dovodi do izjednaivanja vjerskog i nacionalnog identiteta, a to je posebno jako prisutno u nekim dravama postsocijalistike Europe najbolji je primjer zasigurno Poljska, ali valja spomenuti i Slovaku, kao i neke drave nastale na podruju nekadanje Jugoslavije. U tim se dravama nekako oekuje da je recimo Poljak (Hrvat, Slovak, Slovenac...) katolik (onaj koji nije katolik ne moe biti pravi Hrvat, Slovak, Slovenac...), da je pravi Srbin pravoslavac, a pravi Bonjak musliman. Za razliku od ovakvog shvaanja, tip religioznosti predstavljen na primjeru pokreta Hare Krina, koji nerijetko moemo nai kod manjinskih, alternativnih vjerskih zajednica, nacionalnu pripadnost jasno zapostavlja na raun vjerske pripadnosti (zbog ega su ovakve vjerske zajednice nerijetko predmet drutvenih kontroverzi jer ih okolina shvaa kao prijetnju nacionalnom identitetu naroda) (Barker, 1997.). O tome zorno svjedoe i rezultati predstavljenog istraivanja, prema kojima slovenski bhakte, u usporedbi sa slovenskim prosjekom i aktivnim katolicima, znatno nie vrednuju pripadnost naciji i dravi; u pravilu im je vjerski identitet mnogo vaniji od nacionalnog (ak 92% anketiranih pripadnika Zajednice smatra da je vanije biti bhakta nego Slovenac). To ne udi, s obzirom na doktrinarno poimanje ovjeka kao u prvom redu duhovnoga bia (u svojoj biti svi smo due, a tek se na drugim razinama dijelimo po spolu, nacionalnosti, vjerskoj pripadnosti, i slino). U skladu s time kod bhakta je razumljiv i znatno nii stupanj nacionalne svijesti. S tvrdnjom Radije sam slovenski dravljanin nego dravljanin bilo koje druge dra-
22 Ovom sintagmom oznaava tip suvremene institucionalne religioznosti, za koji je nada-
sve znakovit visoki stupanj kulturne, identitetne pripadnosti i niski stupanj religioznosti u smislu vjerovanja u temeljne doktrinarne postavke. Taj tip Grace Davie opisuje kao suprotnost suvremenoj neinstitucionaliziranoj religioznosti (vjerujem, a ne pripadam), koji po njezinom miljenju sve vie prevladava (u Velikoj Britaniji i openito u zapadnom svijetu), temeljei se vie na vjerovanju u sadraj nego na pripadnosti vjerskim institucijama.
101
Sociologija
prostor
ve slae se samo 12% (usporeeno sa 78% Slovenaca i 86% aktivnih katolika), a protivi joj se 59% (usporeeno s 11% Slovenaca i 9% aktivnih katolika). Tako jasno vidimo da pripadnici Zajednice za svjesnost Krine imaju mnogo slabije izraen nacionalni identitet od slovenskog prosjeka, osjeaju manju pripadnost slovenskoj dravi, manje idealiziraju osobine Slovenaca23 i na neki su nain i vie internacionalistiki. Dodue, kao to smo to i vidjeli, sljedbenici slovenskoga pokreta Hare Krine prilino su ortodoksni pri potivanju temeljnih doktrinarnih zapovijedi u svome svakodnevnom ivotu, a jasno je prepoznatljiva i ambicija primjene tih pravila na itavo drutvo ak i ako je primjer vegetarijanstva zbog svoga temeljnog doktrinarnog znaenja sasvim specifian, o tome nedvojbeno svjedoi znatno manja spremnost (u usporedbi s aktivnim katolicima) potivanja zakona koji bi bili u direktnoj suprotnosti s vjerskim zapovijedima. Teko bismo im mogli pripisati veliku konzervativnost glede tradicionalne podjele uloga meu spolovima u obitelji i drutvu (uglavnom su neopredijeljeni), dok su neusporedivo konzervativniji glede spolnog morala. Oekivanja o zatvorenosti i izdvojenosti skupine od okoline i drutva u detaljnoj se analizi nisu potvrdila. U socijalnom smislu bhakte imaju mnogo kontakata prvenstveno unutar Zajednice, ali ti kontakti nikako nisu ogranieni na Zajednicu. Sam je pokret iznenaujue otvoren (mnogo vie od katolika) u doktrinarnom smislu, to se prvenstveno odraava u neekskluzivnosti glede posjedovanja vjerskih istina. Tako se hipoteza o pretpostavljenom neposrednom utjecaju izrazito intenzivnoga tipa religioznosti i razmjerno velike ortodoksnosti na konzervativnost, te nadasve na socijalnu i doktrinarnu zatvorenost Zajednice nije potvrdila. U tom smislu u sluaju pokreta Hare Krina ne moemo govoriti o idealnotipskoj autoritarnoj sekti, kao to emo se teko sloiti i s britanskim sociologom Royem Wallisom, koji pokret svrstava u idealni tip novih religijskih pokreta za koje je karakteristino odricanja od svijeta (world-renouncing ) (Wallis, 1984.). Za religijske skupine toga tipa znakovito je poimanje svijeta kao u osnovi pokvarenoga, pa se nastoje to intenzivnije udaljiti i odvojiti od njega. Na taj nain postoji strogo razgranienje izmeu zajednice i vanjskog, grenog svijeta, jasna podjela na mi i oni, a onda su kao posljedica toga ogranieni i kontakti s vanjskim svijetom, dok sebe shvaaju kao vie ili manje ekskluzivne nositelje vjerskih istina. Pokretu Hare Krina moemo pripisati samo dio nabrojenih osobina i to samo u prvoj hramovskoj fazi njegova djelovanja. Na temelju analiziranih rezultata danas je mnogo primjerenije svrstati pokret u zajednice koje se prilagoavaju svijetu (world-accommodating ) za njih je karakteristino da ne otklanjaju u potpunosti drutvene vrijednosti i norme te da ne vide rjeenje u odricanju od svijeta, ve u obnovi osobnoga
Sociologija
prostor
23 I dok samo 1% anketiranih pripadnika ISKCON-a smatra da bi svijet bio bolji kad bi
ljudi iz drugih drava bili vie sliniji Slovencima, u cjelokupnoj je populaciji takvih jedna petina, a meu aktivnim katolicima 28%.
102
duhovnog ivota i u unutranjem usavravanju.24 Zajednica za svjesnost Krine doktrinarno je, naime, veoma otvorena, a ima i mnotvo socijalnih kontakata s okolinom i sa irim drutvom.
Literatura
Barker, E. (1997). But Whos Going to Win? National and Minority Religions in Post Communist Society. U: I. Borowik and G. Babiski (eds.): New Religious Phenomena in Central and Eastern Europe. Krakw: Nomos Publishing House: 2562. 2. rni, A. (2002). Devotees of Krishna in Slovenia. ISKCON Communications Journal, 10 (1):3550. 3. Davie, G. (2000). Religija u suvremenoj Evropi: Mutacija sjeanja. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga. 4. Klostermaier, K. K. (2000). Hinduism: A Short Introduction. Oxford: Oneworld. 5. Pacheiner-Klander, V. (prev.) (1990). Bhagavadgita Gospodova pesem. Ljubljana: Mladinska knjiga. 6. Potonik, V. (2001). Religiozni obredi prehoda v prehodnem asu. asopis za kritiko znanosti, 29 (202203):197211. 7. Prabhupada, A. C. B. Swami (prev.) (1998). Bhagavad-gita. The Bhaktivedantna Book Trust International. 8. Satsvarupa, D. G. (1994). Prabhupada: lovek, modrec, njegovo ivljenje, njegova dediina. The Bhaktivedanta Book Trust International. 9. Smrke, M. (1999). Proselytism in Post-socialist Slovenia. Journal of Ecumenical Studies, 36 (12):202220. 10. To, N. (1999). (Ne)religioznost Slovencev v primerjavi z drugimi Srednje in Vzhodnoevropskimi narodi. U: To, N. (in drugi): Podobe o cerkvi in religiji (na Slovenskem v 90-ih), Ljubljana: FDV, IDV-CJMMK.: 1180. 11. Wallis, R. (1984). Elementary Forms of the New Religious Life. London: Routledge in Kegan Paul. 1.
24 Osim predstavljenih dvaju tipova Wallis navodi i trei idealni tip, takozvane nove reli-
gijske pokrete s potvrdnim odnosom prema svijetu (world-affirming ) koji prihvaaju veinu vrijednosti i ciljeva irega drutva, te nude samo nove naine kako ih ispuniti. Spomenute su kategorije idealni tipovi, pa zbog toga neki novi religijski pokret moe imati karakteristike vie razliitih kategorija.
103
Sociologija
prostor
Ale rni Faculty of Social Sciences, Ljubljana, Slovenia Department of Culturology e-mail: ales.crnic@fdv.uni-lj.si
Hare Kristos: comparison between religiosity of adherents to Krishna Consiousness Community and Catholics
Abstract The article analyses the differences in intensity of religious practices of Slovenian adherents to Hare Krishna and Catholics. Furthermore, it measures their influence on everyday life of believers. It uses the data of the first systematic case study research of any new religious movement in Slovenia and compares them with some results of international surveys Aufbruch 1997 and ISSP 1998. The findings prove that Krishna adherents are considerably more active in their religious activities than Catholics and quite orthodox when it comes to applying religious rules in everyday life. But contrary to popular belief, it does not lead to noticeable shutting off or isolation of the Krishna community from the society, nor to higher than average conservatism of its members. Key words: religiosity, Hare Krishna, new religious movements, cults, Catholicism Received on: June 2007 Accepted on: June 2007
104
Sociologija
prostor
UDK: 316.723:79(497.5) Pregledni rad
Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu

Benjamin Perasovi
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska e-mail: ben.perasovic@gmail.com
Sunica Bartoluci
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska e-mail: suncica.bartoluci@kif.hr
SAETAK Sociologija sporta, kao jedna od mlaih posebnih sociologija, u svijetu se snanije razvija od 60-ih godina 20. stoljea. U Hrvatskoj u tom razdoblju (takoer i ranije) djeluje Miro Mihovilovi kojega zbog opsega i sadraja njegovih radova moemo smatrati osnivaem discipline u naem kontekstu. U drugoj fazi razvoja znaajni su radovi Kree Petrovia i Ankice Hoek-Momirovi, koji disciplinu u nastajanju vre veu uz kineziologiju. Uoi tree faze razvoja postoji odreeni nesklad izmeu teorijskih radova (gdje meu najdublje i najprofiliranije, sistematine radove spada autorski doprinos Srana Vrcana) i empirijskih istraivanja koja smjeraju na aplikativnost. Pojava nogometnog huliganizma i socioloka istraivanja toga fenomena, koja kreu od kraja osamdesetih i poetka devedesetih, oznaavaju treu fazu razvoja nae sociologije sporta, koja sada ujedinjuje teorijski i empirijski dio, ravnopravno se sluei kvantitativnim i kvalitativnim dijelom istraivake metodologije. U treoj fazi razvoja inspirativnim se pokazalo nasljee sociologije (sub)kultura mladih, u pokuaju razumijevanja novih aktera stadionskog rituala, koji su poetkom osamdesetih izgradili specifini subkulturni stil. U nedostatku sustavnog istraivanja posljednjih petnaestak godina, za potrebe ovoga rada ostvareni su kontakti s utjecajnim akterima nogometnog huliganizma, kako bi se neke teze (poput Lalieve tipologije navijaa iz prijanjeg razdoblja) testirale u dananjim uvjetima. Sociologija sporta, pod uvjetom da sociolozi nastave istraivanja, ima dobru i raznoliku perspektivu iz vie razloga zbog znaenja koji sport ima u svakodnevnom ivotu velikog broja ljudi u Hrvatskoj, zbog potrebe objanjenja velikih rezultata tako male zemlje, kao i niza drugih aspekata sporta kao drutvenog fenomena. Kljune rijei: sociologija sporta, nogometni huliganizam, subkultura mladih, hrvatsko drutvo Primljeno: svibanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.
105
Sociologija
prostor
1. Uvod
U suvremenom drutvu sport postaje predmetom interesa razliitih profila znanstvenika, kako kineziologa, tako i sociologa, psihologa, medicinara, ekonomista, komunikologa, itd. Ako pokuamo podijeliti populaciju vezanu za podruje sporta (aktivni sportai, rekreativci, gledatelji sportskih dogaaja, konzumenti putem masovnih medija, treneri, suci, lanovi sportskih organizacija, populacija koja dri kako sport zauzima neznatniji dio njihova ivota kada primjerice prate sportske vijesti, razgovaraju o sportskim temama na poslu ili u obitelji), vidjet emo kako je najmanje onih koji ni na koji nain nisu ukljueni u to podruje. Sport je jedna od temeljnih drutvenih institucija, neodvojiv od strukture drutva i institucija obitelji, gospodarstva, medija, politike, obrazovanja, religije i sl., kao i sastavni dio svakodnevnog ivota ljudi irom svijeta. Na to nam ukazuju i dogaaji poput zimskih i ljetnih olimpijskih igara, svjetskog nogometnog prvenstva, biciklistike utrke Tour de France, teniskog turnira Wimbledon i sl., koji zaokupljaju panju milijuna ljudi neovisno o dobi, spolu, rasi ili socijalnom statusu. Iako je sport moda najvaniji kulturni i politiki fenomen nae epohe (Harrison, u: Vrcan, 2003.) jo uvijek znamo premalo o njegovim socijalnim aspektima. Sport je dio kulture drutva, ljudska tvorevina koja se mijenja paralelno s drutvom u cjelini sportovi poprimaju razliite oblike i znaenja ovisno o kontekstu promatranja npr. borilaki sportovi poput sumo-hrvanja u Japanu drugaije su organizirani i imaju drugaije znaenje nego borilaki sportovi poput boksa i hrvanja u Americi ili Europi. Isto tako, znaenje, organizacija i svrha koarke promijenila se od 1891. kada je nastala na YMCA-u u Massachusettsu kao dvoranska aktivnost za mukarce koji nisu htjeli igrati nogomet vani tijekom zime (Coakley, 2007.:5). Za sport kaemo da je zrcalo modernoga drutva. Upravo je iz toga razloga vano kritiki promiljati sport i promjene koje se u njemu dogaaju jer je znanje o sportu ustvari znanje o drutvu (Elias; Dunning, 1986. U: Bodin; Robne; Has, 2007.).
2. Sport kao drutveni fenomen

Budui da koncept sporta nije jednoznaan, i da nema jedinstvene definicije, sociolozi se uglavnom slau da se trebamo pitati koje su aktivnosti i zato definirane kao sport u odreenom drutvu. Prema jednoj od njih, sport je institucionalizirana natjecateljska aktivnost jer se temelji na standardiziranim, unaprijed odreenim pravilima, a ukljuuje snano tjelesno naprezanje ili upotrebu relativno kompleksnih tjelesnih vjetina u kojemu je sudjelovanje motivirano kombinacijom osobnoga zadovoljstva i vanjskih nagrada (Coakley, 2007.). Ovakva definicija za sobom povlai itav niz pitanja i nejasnoa, primjerice, je li kompeticija nuna karakteristika sporta? Znai li to da se rekreativno bavljenje tjelesnom aktivnou (npr. pjeaenje, preskakanje ueta) ne moe smatrati sportom? Istraivanja pokazuju kako bavljenje sportom moe u veoj mjeri utjecati na stvaranje identiteta i ivotnoga stila od bilo kojega drugog segmenta masovne kulture. Iz
106
Sociologija
prostor
B. Perasovi, S. Bartoluci: Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu
tog nas razloga i zanima zato je neka sportska aktivnost dominantna u odreenom okruenju. Kao drutvena institucija, sport uvelike ovisi o dominantnoj kulturi tj. normama i vrijednostima drutva kojega je dio. U tom je smislu znakovit primjer Vaterpolo kluba ibenik, osnovanog 1953. godine pod imenom Vaterpolo klub Solaris. U gradu duge sportske tradicije (vaterpola i koarke) nakon privatizacije objekta u kome su se odvijali treninzi osam mjeseci u godini, klub ostaje bez osnovnog resursa potrebnog za opstanak sporta zatvorenog bazena. Navedeni dogaaj bio bi dovoljan razlog za gaenje kluba jer vie nije bilo uvjeta neophodnog za treninge. No, tada se javljaju elementi prkosa i otpora, kao i drugih emotivnih i simbolikih struktura ljudskoga djelovanja. Fenomen postaje socioloki interesantnim upravo zbog kontinuiranog razvoja vaterpola svih dobnih skupina, ne samo seniora ve i etiri mlae kategorije (mlaih kadeta, kadeta, mlaih juniora i juniora), koji, unato gotovo nemoguim uvjetima (svakodnevno tri godine putuju na treninge u stotinjak kilometara udaljeni Split1) ostvaruju velike sportske rezultate. Upravo stoga, 2004. godine nagraeni su i Dravnom nagradom sporta Franjo Buar. Miljenja smo kako je upravo kulturna ukorijenjenost ovoga sporta u drutvenu sredinu o kojoj je bila rije od presudne vanosti i razlog njegova opstanka2. Ako je tona tvrdnja kako sport nije puno drugaiji od drutva kojeg je dio, nuno je usredotoiti se na istraivanje njegova dubljeg znaenja unutar irega drutvenog konteksta. U tom smislu sociolozi kritiki promiljaju sport postavljajui pitanja, zato u nekom drutvu ljudi toliku pozornost pridaju stvaranju vrhunskih sportaa po principu bre, vie, jae, to nam to govori o vrijednosnom sustavu odreenoga drutva, kako sport utjee na irenje obrazaca patrijarhata, drutvenih klasa, rase i etniciteta, (ne)jednakosti ansi, fair-playa, nasilja i agresivnosti.
3. Nastanak i razvoj sociologije sporta u Hrvatskoj

Poznati ameriki sociolog sporta Jay Coakley smatra kako je sport vaan dio naeg drutvenog ivota koji ima znaenje i utjecaj koji nadilaze statistiku rezultata i izvedbe (Coakley, 2007.:4). Iz tog razloga nuno je istraivati drutvenu utemeljenost sporta, pa nas stoga i zanima njegov razvojni tijek u hrvatskom drutvu. Sociologija sporta jedna je od najmlaih disciplina sociologije, a istrauje sport kao
prostor
1 Ljubav prema portu i Klubu bila je tako jaka da im nije bilo teko odlaziti na kompleks
bazena prilino udaljen od grada. Uloeni trud iznjedrio je tri juniorska reprezentativca (Samodol, Petkovi i Petirevi) koji su na posljednjem Europskom prvenstvu na Malti, u rujnu 2004. godine, s hrvatskom reprezentacijom osvojili srebrnu medalju. Kao iz tradicionalnog rasadnika talenata i kvalitetnog rada s djecom iz Vaterpolo kluba ibenik izali su veliki vaterpolisti poput Perice Bukia, Renata Vrbiia, Dalibora Perinia... (Obrazloenje Odluke o dodjeli Dravne nagrade porta Franjo Buar u 2004. godini. http://public.mzos. hr/Default.aspx?art=5751&sec=2403) 2 Danas klub postie zavidne rezultate na domaem i meunarodnom terenu, a izgraen je i zatvoreni bazen te time rijeen navedeni problem.
107
Sociologija
cjelovitu i specifinu drutvenu pojavu, drutvene odnose i procese koji utjeu na tjelesni odgoj, sport i sportsku rekreaciju i njihov utjecaj na razvoj pojedinca (Petrovi; Hoek, 1986.; ugi, 1996.; 2000.). Iako prve tekstove nalazimo jo poetkom 19. st., i to kod klasika sociologije poput M. Webera i W. G. Sumnera, sport je u njima razmatran u irem drutvenom kontekstu (Coakley; Dunning, 2004.:XXII). Proces institucionalizacije discipline u svijetu poinje sredinom 60-ih godina 20. st. kada sveuilini profesori tjelesnog odgoja uviaju vanost sporta kao drutvene pojave i njegovu kulturnu i povijesnu uvjetovanost3. Tih se godina sociologija sporta poinje predavati na sveuilitima velikoga broja zapadnih zemalja. Sport je drutveni fenomen i integralni dio suvremenog drutva pa stoga postaje predmetom zanimanja sociologa polovicom prolog stoljea, meutim pravi zamah u istraivanjima doivljava 1980. godine. Razvoj discipline u Hrvatskoj mogue je pratiti kroz tri, dodue nejednako plodonosna razdoblja: 1950. 1970.; 1970. 1990. i 1990. do dananjih dana.
4. Miro Mihovilovi Prometej sa Sedmog kontinenta

U Sociologiji sporta, prvom sveuilinom udbeniku u nas iz ovoga podruja, Zoran ugi navodi kako se prva domaa istraivanja sociologije sporta javljaju poetkom sedamdesetih godina (ugi, 1996.). Taj podatak nije u potpunosti toan. Naime, prva istraivanja drutvene utemeljenosti sporta javit e se dvadesetak godina ranije u radovima Mira A. Mihovilovia, osnivaa sociologije sporta u Hrvatskoj. Njegov osobni doprinos razvitku ove znanosti je viestruk. Miro A. Mihovilovi kozmopolit, erudita, uspjean sporta i znanstvenik, najstariji je ivui hrvatski sociolog. Na njegovu inicijativu, nakon studije koju je napisao (Izvjetaj o fizikom odgoju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kolske godine 1948./49.) uvodi se nastava tjelesnog odgoja na prvu godinu studija svih fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Jedan je od osnivaa Zavoda za fiziki odgoj u Zagrebu 1952. i Visoke kole za fiziku kulturu, pretee dananjega Kineziolokog fakulteta. Uz edukaciju i istraivanja tjelesnog vjebanja i sporta, unutar Zavoda na kojemu je proveo trinaest radnih godina, istraivale su se i pomone kinezioloke discipline kao to su portska medicina, psihologija porta i rekreacije, pedagogija, sociologija porta i rekreacije, te urbanizam, prostorno planiranje u svrhu izgradnje portskih objekata, rekreacijskih centara i djejih igralita (Afri, 2000.:XXIII). Iako nikada nije predavao sociologiju sporta (predmet ulazi u studijski program ak. god. 1970./71. kada Mihovilovi radi u Institutu za drutvena istraivanja u Zagrebu), njegovi se radovi mogu smatrati prvim pokuajima elaboriranja drutvenih problema vezanih uz tjelesno vjebanje, sport i rekreaciju.
Sociologija
prostor
3 Prvi radovi iz podruja sociologije sporta u Hrvatskoj javljaju se 50-ih godina 20. st.
108
Pedesetih godina svojim istraivanjima (Krivulja uspona atletike i plivanja: od 1945. do 1954.) utire put sociolokim promiljanjima sporta kao drutvenog fenomena. Brojna sudjelovanja na meunarodnim skupovima i izlaganja rezultata provedenih istraivanja (1954. na Internacionalnom kongresu sociologa u Beaunneu, u Francuskoj referira na temu: Socijalni sastav osnovnih sportskih organizacija i uloga sporta u suvremenom drutvu; 1959. u Parizu na meunarodnoj konferenciji Journees detudes internationales na teme: Sistematika sredstava fizikog odgoja, Uloga fizikog odgoja kod enske radnike omladine nekih profesija i Socijalni sustav osnovnih sportskih organizacija NR Hrvatske i uloga sporta u suvremenom drutvu; 1958. u Bruxellesu na Svjetskom kongresu fizikog odgoja na temu: Psihosocijalni i drugi motivi koji utjeu na bavljenje portom) pokazat e kako i u zemljama tadanjeg socijalistikog lagera postoje znanstveni radovi koji su po svojim osnovnim znaajkama integralan dio svjetske znanosti (Afri, 2000.:XXVI). Mihovilovi radi i prva sociopsiholoka istraivanja u nas: Sociometrijska istraivanja u sportskim kolektivima (1957.); Smjena generacija u sportu: sociopsiholoka studija (1959.); Utjecaj domaeg terena na sportske rezultate (1960.); Utjecaj psihosocijalnih faktora na pripremu nogometne momadi (1960.); Istraivanja u malim grupama u sportu (1966.). Utemeljitelj je i voditelj Sekcije za sociologiju slobodnog vremena, rekreacije i turizma (od 1964. god.) unutar Instituta za drutvena istraivanja i udruenja za sociologiju bive drave (JUS). Posebno su interesantni njegovi radovi nastali u okviru projekta istraivanja biolokih, psiholokih, sociolokih, ekonomskih i sportskih elemenata iz ivota i rada vrhunskih sportaa Jugoslavije, kao npr. rad The Status of Former Sportsmen objavljen 1968. godine u eminentnom asopisu International Review of Sport Sociology (Mihovilovi, 1968.:7396). Smatra ga se i osnivaem sociologije slobodnoga vremena i sociologije mladih. Svojim je radom uvelike pridonio i nastanku i razvoju sociologije turizma. Predavao je na nekoliko europskih i amerikih sveuilita. Veliki broj radova (oko 400) i projekata, koje je ovdje nemogue pobrojati, ukazuju na ranu recepciju sociologije sporta u Hrvatskoj. Moe se rei kako se sociologija sporta u Hrvatskoj razvija paralelno sa svojom matinom znanou, sociologijom. Ovi podaci prilog su tezi o znanstveno-istraivakom proboju iz ideolokog diskursa koji je u to vrijeme vladao na naim prostorima i utemeljenju empirijske istraivake znanstvene prakse u drutvenoznanstvenim istraivanjima onoga vremena (Afri, 2000.:XXVI).
5. Sociologija sporta na Sveuilitu u Zagrebu

Druga faza razvitka sociologije sporta u Hrvatskoj kree akademske godine 1970./71. ulaskom sociologije sporta u studijski program na Fakultetu za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. Prvi predavai kolegija Kinezioloka sociologija, Sociologija slobodnog vremena i Sociologija sporta bili su Kreimir Petrovi s ljubljanskog Fakulteta za telesno kulturo (1970.1978.) i Ankica Hoek-Momirovi (1978.1992.). Kao rezultat suradnje navedenih autora, 1986. izlaze Prilozi za so-
109
Sociologija
prostor
ciologiju sporta, svojevrstan pregled tekstova objavljivanih od 1970. godine u raznim domaim i meunarodnim asopisima. Budui da je sport refleksija drutva u cjelini, problemi koji se javljaju u iroj okolini utjeu na sve njegove aspekte. Glavna zadaa sociologije sporta sastoji se u objanjavanju obrazaca ponaanja, procesa i problema u svijetu sporta. Da bi ispunili svoj cilj, sportski sociolozi moraju koristiti valjane i vjerodostojne kvantitativne i kvalitativne podatke kao relevantne pokazatelje socijalne zbilje (McPherson; Curtis; Loy, 1989.). U tom smislu, objavljena teorijska i empirijska istraivanja raena su vie u interdisciplinarnom, nego intradisciplinarnom okruenju u okviru kineziologije i psihologije sporta (ugi, 1996.), a mogue ih je podijeliti u nekoliko tematskih podruja. Radovi koji tematiziraju problem drutveno-politike uloge sporta (Sport u samoupravnom drutvu (Petrovi, 1982.); Sportski spektakli, idolatrija i problem sportskih rukovodioca (Petrovi, 1984.); Nacionalizam kot oblika nasilja in reprimitivizacija ivljenja (Petrovi, 1986.)) ukazuju na njegovu vanost u konstituiranju vrijednosnog sustava tadanjeg, socijalistikog drutva, te utjecaj ope drutvene klime na poloaj, ulogu i razvoj meunarodnog sporta. Istraivanjima socijalne strukture utvrivao se utjecaj socijalno-demografskih karakteristika na razvoj antropolokih dimenzija (Teoretini model socijalne stratifikacije. Pokus kvantitativne verifikacije. (Saksida; Petrovi, 1972.); Utjecaj sociolokih karakteristika na motorike sposobnosti (Hoek, 1979.); Utjecaj nekih sociolokih inilaca na brzinu izvoenja jednostavnih pokreta (Hoek, 1978.)). Utjecaj kineziolokih aktivnosti na proces socijalizacije tema je tree, vrlo opsene skupine radova (Relacije sociolokih i demografskih karakteristika i kinezioloke aktivnosti maloljetnih delinkvenata (Petrovi; Momirovi; Hoek, 1973.); Relacije izmeu nekih vrijednosnih sustava i angairanosti kineziolokim aktivnostima (Mrakovi; Hoek; Juras; Sabioncello, 1974.); Varijable za procjenu efikasnosti procesa socijalizacije (Hoek, 1980.)). Socijalne determinante kinezioloke aktivnosti i problem socijalne diferencijacije istraivan je u radovima kao to su: Diskriminativna analiza sportske aktivnosti u prostoru manifestnih stratifikacijskih dimenzija (Petrovi, 1974.); Povezanost izmeu indikatora poloaja roditelja na nekim stratifikacijskim dimenzijama i angairanosti njihovih sinova u sportskim organizacijama (Petrovi, 1974.); Effects of social stratification and socialization in various disciplines of sport in Yugoslavia (najder; Hoek, 1976.). Sociometrijska istraivanja strukture i dinamike sportskih grupa izuavala su primjerice ulogu kolektiva, zajednikih normi i vrijednosti, status pojedinca u grupi, koheziju grupe i njenu strukturu (Group dynamics in child and cadet alpine skiing; Sociometrijska struktura in odnosi v rokometni reprezentanci SFRJ (Petrovi, 1970.); Utjecaj socijalnog statusa na formiranje grupa u jednoj vrhunskoj odbojkakoj momadi (Petrovi, 1985.)).
110
Sociologija
prostor
Posljednju grupu ine studije sociolokih aspekata vrhunskog sporta (Vrhunski jugoslavenski sportai o sebi i sportu; Nasilje u sportu segment nasilja u suvremenom svijetu (Petrovi, 1984.)), istraivanja aktualnih i neiscrpnih tema poput nasilja u sportu, koja e svoju recepciju dosei u iduem razdoblju razvitka sociologije sporta u Hrvatskoj, od 1990. godine do dananjih dana. Sociologija sporta dobila je svoju novu dimenziju istraivanjima nogometnog huliganizma. Jednim dijelom, moemo zakljuiti o plodnom metodologijskom susretu do tada ne ba uvijek zdruenih elemenata istraivakog rada; teorijsko i kritiko nasljee sociologije sporta (u kome je Vrcanovo djelo gotovo paradigmatskog karaktera) spojilo se s empirijskim istraivanjem kakvoga je u prethodnom razdoblju ee karakterizirao imperativ aplikativnosti ili ua intrakineziologijska rasprava.
6. Socioloka istraivanja navijakog ponaanja

U drugoj polovici 80-ih godina 20. stoljea zapoinje jedno specifino poglavlje u razvoju hrvatske sociologije sporta, obiljeeno istraivanjima nasilnikog ponaanja sportske publike, odnosno sociologijskim zahvatima u stvarnost tada sve profiliranijeg fenomena nogometnog huliganizma. Buzov, Magdaleni, Perasovi i Radin (1989.) autori su prvoga istraivanja, koje je pod naslovom Socijalni i psiholoki aspekti nasilnikog ponaanja sportske publike zapravo predstavljalo istraivaku studiju naruenu od tadanjeg SSRNH-a, objavljenu najprije u asopisu Pitanja, a zatim objavljenu i kao zasebnu studiju naslovljenu Navijako pleme. Fanuko, Magdaleni, Radin i ugi (1991.) nastavili su istraivanje i zaokruili portret zagrebakih navijaa s BBB-om u sreditu, a Lali (1993.) se pridruio ovom valu istraivanja svojom studijom Torcida pogled iznutra. Potrebno je naglasiti kako spoj teorijskoga i empirijskog dijela sociolokih istraivanja pokriva i sve metodologijske tradicije, pa su ovim radovima u hrvatskoj sociologiji definitivno rehabilitirane metode poput sudjelujueg promatranja, grupnoga intervjua, uz ve priznatu anketu ili individualne intervjue. Zoran ugi (1996.; 2000.) je u prvom domaem, sveobuhvatnom i sustavno napisanom udbeniku iz sociologije sporta, posvetio ovim istraivanjima posebno poglavlje. Ve na poetku istraivanja postalo je jasno da klasini instrumentarij nije bio dovoljan, da kategorija sportske publike nije bila primjerena akterima o kojima je rije, da promatranje i tumaenje dijela suvremenih navijakih aktera na temelju stare Le Bonove teorije i interpretacije prelaska sportske publike u aktivnu, ekspresivnu ili destruktivnu gomilu, ne omoguuje potpuno razumijevanje tih aktera. Upravo stoga, skovan je pojam permanentne gomile, uz znanje autora o kontradiktornosti toga pojma iz perspektive klasine teorije i njenih definicija, prema kojima je gomila, naravno, prolazni oblik, ona nastaje i nestaje, dakle po definiciji ne moe biti trajna. Ipak, koliko god taj pojam bio u sebi kontradiktoran, on opisuje elju autora da iz horizonta klasine teorije sportske publike i njenoga eventualnog pretvaranja u gomilu, pokae specifinosti ponaanja, odnosno karakteristike okupljanja i djelovanja aktera poput Bad Blue Boysa ili Torcide.
111
Sociologija
prostor
Razumijevanje novih navijakih aktera, koji su se po mnogim obiljejima (dob, izgled, strana stadiona, preferencije droga, sleng, rekviziti, koreografija, nazivlje, komunikacija sa slinim grupama, fokusiranost na navijanje vie nego na samu igru, itd.) poeli simboliki i stvarno odvajati od svojih roditelja, omogueno je nasljeem sociologije (sub)kultura mladih. Od kraja 70-ih godina 20. stoljea na stadionima i oko njih zapoeo je proces koji je bio posredovan brojnim elementima kulture mladih, ukljuujuu glazbu i mnoge druge elemente izvansportskog sadraja. Taj proces je izazivao uenje promatraa, kako ostalog dijela sportske publike koja je uoavala promjene u izgledu i ponaanju navijakih aktera, tako i publike na rock-koncertima i srodnim manifestacijama, koja se udila neuobiajenoj prisutnosti stadionskih obiljeja u jednom drukijem i potpuno izvansportskom kontekstu. Za istraivaa koji je bio svjedokom toga procesa neminovno se nameu usporedbe s prirodno-znanstvenim uvjetima otkria, s obzirom na nastajanje jednoga aktera, jedne simbolike strukture, jednoga fenomena koji sam stjee svoje ime i prezime, koji za upueni pogled tako jasno i oigledno mijea do tada nespojive obrasce ponaanja i simbolike strukture stvorene na drugim mjestima i u drugim razdobljima. Kao to bi prirodni znanstvenik bio ushien otkriem novog leptira, gljive ili nekog vulkana (neovisno o moguim tekim posljedicama, primjerice vulkanske erupcije blizu naseljenog mjesta), tako se sociolozima koji su pratili proces stjecanja stila i identiteta neformalnih grupa mladih okupljenih oko navijanja na sportskim stadionima, ve sama takva usporedba ini dovoljno slikovitom. Ovdje to nipoto ne znai ponavljanje starih i nepotrebnih frustracija drutvenih znanosti koje esto pate od nedostatka egzaktnosti kakva je moda primjerenija prirodnim znanostima, samo se eli naglasiti transparentnost procesa koji je krenuo krajem sedamdesetih i bio dovren do sredine osamdesetih, a to je nastajanje subkulturnog stila nogometnog huligana, kojemu je sportski stadion primaran i konstitutivan, ali nikako ne i jedini prostor izgradnje identiteta i ivotnog stila. Teza o subkulturi mladih koja vie ne stoji s obje noge na stadionu uronjena u tijek utakmice, odluke suca, ponaanje igraa i slino, nego je u znatnoj mjeri odreena ponaanjem suparnikih navijaa, policije, a esto jednom nogom iskorauje sa stadiona ili sportske dvorane u kafi, na koncert, u diskoteku ili bilo koje srodno okupljalite urbane (sub)kulture mladih, izraena u prvom istraivanju, dobila je svoju potvrdu u drugom istraivanju, kada su Fanuko, Magdaleni, Radin i ugi (1991.) pokazali kako jedna urbana frakcija zagrebakih navijaa (nazvanih za tu prigodu agresivni BBB) ima vie slinosti u provoenju slobodnog vremena s nenavijaima, nego s drugim navijakim frakcijama istoga kluba. Rije je upravo o onim adolescentima koji su stvorili subkulturni stil nogometnog huligana, koji su se u izgradnji toga stila posluili drugim urbanim novostvorenim tradicijama (rock i srodne kulture, image, sleng, odreena autorefleksija) pojaavajui klasine patrijarhalne koncepte mukosti, uvanja asti, iz ruralnog razdoblja nae povijesti, te stilizirajui nasilje u svome simbolikom, ali i drastino stvarnom obliku.
112
Sociologija
prostor
Domaa istraivanja pokazala su realnu sliku uvjetovanosti nogometnog huliganizma drutvenim kontekstom, u kome socioekonomski status aktera (naprimjer tvrdnja o dvije treine prvih Boysa iz radnikih obitelji) ne stri u smjeru klasnog determinizma kao to je to bio sluaj u veini studija britanske sociologije o ovom fenomenu. Ni Boysi ni Torcida, kao dvije nae najvee navijake grupe, ne mogu se u potpunosti objasniti navoenjem slinih primjera iz britanske sociologije, dobrim dijelom potpuno opsjednute klasnim determinizmom u tumaenju nogometnog huliganizma, kao i mnogih drugih subkulturnih stilova mladih. Uostalom, najsvjeiji radovi koji usporeuju britanski nogometni huliganizam s europskim zemljama (Bodin; Robene; Heas, 2007.) takoer pokazuju kako je mogue usvojiti image i ikonografiju skinheadsa, primjerice u Francuskoj, a pripadati srednjoj i vioj klasi, bez obzira to su skinheadsi u zemlji svoga nastanka, Engleskoj, oznaeni kao tipini akteri radnike klase koji svojim vanjskim izgledom ele vratiti tradicionalne vrijednosti radnitva.
7. Nogometni huliganizam u Hrvatskoj u razdoblju bez sociolokih istraivanja

Rat u Hrvatskoj izazvao je sociologe na komentiranje tih dogaaja u svjetlu sudjelovanja navijaa u ratu, ili povezivanja drutvenoga konteksta, rata i navijakih aktera (Perasovi, 1995.; Vrcan; Lali, 1999.), no sudjelovanje navijaa u ratu bilo je jednim dijelom najavljeno jo prije nego se dogodilo, u prvom istraivanju (Buzov i sur., 1988.). Osim knjige Srana Vrcana (2003.) koja opisuje i neke dogaaje koji su obiljeili devedesete godine 20. stoljea, socioloka istraivanja nogometnog huliganizma su zamrla, a novinarski diskurs poeo je prevladavati nad (u jednom razdoblju djelomino u javnosti izborenim) sociologijskim diskursom. Tipian primjer odnosi se na prve vee nerede u Splitu nakon to je HDZ izgubio vlast, a na hrvatskoj drutvenoj i politikoj sceni poeo nastajati specifian pokret okupljen oko oporbenjatva hakim optunicama i koaliciji na vlasti, oko ponovnog romantiziranja nacionalnih osjeaja i hrvatskog nacionalizma kao samodovoljne platforme djelovanja. Nesumnjivo je da su u tom pokretu sudjelovali i navijai, kao to je takoer nesumnjivo da su mogui pokuaji manipulacije i instrumentaliziranja navijakih grupa, no medijski diskurs tada je jednoznano i suglasno, potpuno uniformno zakljuio kako je rije o zavjeri tajnih slubi, o desniarskoj manipulaciji i pokuaju destabilizacije legalno izabrane vlasti. Tada nije bilo mjesta za sociologijski diskurs koji bi, uz duno potovanje prema moguim (i stvarnim) manipulacijama, ipak pronaao jednako stvarne elemente dugog pripremanja smjene generacija u Torcidi, elje mlaih za huliganskim dokazivanjem i okonanjem razdoblja u kojem je Torcida zanemarila nasilniku reputaciju iz osamdesetih godina. Drugim rijeima, a mimo teorija zavjere koje su dominirale medijima, smjena generacije i provala nasilnitva dogodila bi se u Splitu i da je HDZ ostao na vlasti, to je zakljuivanje na temelju dugogodinjeg praenja, istraivanja i poznavanja aktera nogometnog huliganizma, u ovom sluaju Torcide.
113
Sociologija
prostor
Razdoblje u kojem nije bilo sustavnoga istraivanja nogometnog huliganizma donekle je pokriveno Vrcanovom knjigom (2003.), prije svega kada je rije o sukobu izmeu Bad Blue Boysa i tadanjeg establishmenta u Hrvatskoj, na elu s predsjednikom Tumanom. Vjebe iz socioloke imaginacije, kako je autor naslovio poglavlje koje se tim sukobom bavi, pokrivaju sve glavne aspekte sukoba, osim to nedostaje socioloki zahvat u svakodnevni ivot tadanjih aktera, pojedinih Bad Blue Boysa odvojenih generacijski, kvartovski i na druge naine, a ujedinjenih represijom sustava i zajednikom borbom za povratak imena Dinamo. Takoer, bez pravog istraivakog odgovora ostalo je razdoblje u kojemu se masovnije na stadionima pojavljuju skinheadsi, kojima sam stadionski ritual postaje konstitutivan za vlastiti image, to u malobrojnim grupicama skinsa prije sredine devedesetih nije bilo pravilo. Meutim, dok organiziranog istraivanja domaih nogometnih plemena nije bilo, kod nas su u proteklih desetak godina objavljene knjige o nogometu i nogometnom huliganizmu. Rije je o literaturi koja nema veze sa sociologijom niti bilo kojom srodnom znanosti, o prozi kroniarskog, novinarskog, knjievnog, autobiografskog tipa, no te su knjige dragocjen sekundarni izvor podataka, u nekim sluajevima prava ilustracija sociologijskih pojmova drutvene klase, maskulinizma, seksizma, raznolikih ovisnosti (mimo psihijatrijske definicije), poput ovisnosti o samom nogometu ili pak nasilju. Hornby (2001.), King (2003.), Brimson (2006.), Foer (2006.) predstavljaju taj trend i mogu posluiti kao dodatno tivo koje varira u kvaliteti, stupnju ponavljanja istoga, duhovitosti ili dosadi, no to ovdje ne prosuujemo, samo pronalazimo mogunosti razumijevanja fenomena i iz neznanstvenih radova. Lalieva (1993.) tipologija navijaa (navija-navija, navija-politiki aktivist, navija-nasilnik i navija iz trenda) trebala bi biti ponovno provjerena u dananjem kontekstu. Koliko su danas prisutni tipovi koji su dobijeni Lalievim istraivanjem, posebno u svjetlu injenice da je Lali svoje istraivanje Torcide provodio u posljednjim godinama Jugoslavije, kada je hrvatska orijentacija navijaa predstavljala politiku injenicu i donosila etiketu neprijatelja, a banalna pjesma o banu Jelaiu prijetila prijavom i dvomjesenim zatvorom. Na temelju praenja aktualnih stadionskih aktera i razgovora s nekima od utjecajnijih navijaa, svi su ovi tipovi ostali, iako s neto razliitijom uestalou i brojnou. Navija-navija je naravno i dalje prisutan, to je osnovni tip i ne treba ga brkati sa starim tipom navijaa ili sjedilakom, kazalinom publikom. Rije je o vatrenim navijaima, o ljudima koji e putovati, bodriti, brinuti o transparentima, zastavama, pjevanju, koordinaciji, organizaciji. Unutar toga tipa mogue su brojne specijalizacije (poput, recimo, izrade zastava ili poznavanja raunala i odravanja web-stranica). No, navedeni tip podrazumijeva zaokruenost navijakog iskustva i bez nasilja ili primarno politiki konotiranog djelovanja. Meutim, to ne znai da e na stadionu postojati jasna razlika u svemu u skladu s navedenim tipovima. Ovdje je rije o sociologijski inspirativnom modelu, a ne o izravnoj i iskljuivoj podudarnosti sa stvarnim akterima, pa emo zatei predstavnike jednoga tipa (recimo navija-navi-
114
Sociologija
prostor
ja) kako sudjeluju u tunjavi ili nekom politikom skandiranju, ali uglavnom nee zapoeti tunjavu niti e im politiko skandiranje biti primarno. Navija-nasilnik takoer je snano prisutan, pa iako se u pojedinim razdobljima naglasci mijenjaju, a neke navijake grupe poznaju i viegodinja razdoblja u kojima ovaj tip nije dominirajui, ipak je krajem devedesetih, a posebno posljednjih godina, u obje nae najvee navijake grupe ovaj tip meu dominirajuim obrascima navijakog subkulturnog stila. Politiki aktivist nije vie tako vidljiv ni lako itljiv kao u razdoblju prije promjene politikog sustava, u doba Jugoslavije i jednostranaja, no to ne znai da je nestao sa stadiona. Ono to se na samom stadionu moglo vidjeti i uti podrka je hrvatskim generalima i protesti protiv optunica tribunala u Haagu, no koju godinu ranije i masovna podrka NATO paktu za vrijeme akcija protiv Srbije. Ono to na stadionu nije uvijek vidljivo, esto je podrka dijela navijaa razliitim radikalnim politikim akcijama, uglavnom ekstremno desnim, to ukljuuje djelovanje skinheads frakcije ili drugih aktera spremnih baciti suzavac na Gay pride paradi, Bajaginom koncertu, pretui posjetitelje filmske veeri u Movari, i slino. U takvim akcijama (koje ne izvodi neka homogena grupa niti su kod tih aktera prisutni uvijek konzistentni politiki stavovi) nogometni navijai se mijeaju s akterima koji uope nisu navijai, ili barem nemaju nita sa subkulturnim stilom nogometnih huligana. Navija iz trenda takoer je opstao, no taj tip navijaa ovisi o tome koliko je i kada neka navijaka grupa u trendu. Dominacija navijaa nasilnika moe privui nenavijake aktere sklone nasilju, ili voajerski fascinirane nasiljem, no istovremeno odbiti druge koji bi se prikljuili navijakoj grupi ako bi prevladali drukiji trendovi, pa naglasak s nasilja preao na klasino bodrenje ili pak na ekstatika stanja i dobar provod prilikom gostovanja, navijakih putovanja. Jednom stvoren, subkulturni stil nogometnog huligana ne ostaje nepromjenjiv. Mijenjaju se konkretni akteri, a s njima i dijelovi simbolike strukture, zadravajui neke temeljne odrednice, poput maskulinizma, kompeticije, rivalstva, ritualnih netrpeljivosti, alkohola, teritorijalnosti, gradskih, regionalnih i nacionalnih identifikacija. Vanjska obiljeja se mijenjaju kroz razdoblja; naprimjer jakna spitfajerica koja je bila jako vana na poetku, pa poslije masovno prisutna, poela je nestajati, a danas u nekim grupama doivljava svoj revival, a negdje iezava ekajui novu plimu. U uvjetima potroakog kapitalizma s jedne strane i pojaane represije ojaane zakonom o navijaima s druge strane, domai navijai koji se smatraju huliganskom avangardom, sve ee slie engleskim huliganima iz jednog prijanjeg razdoblja (koje za dio Engleza nije posve zavrilo). Rije je o engleskoj specifinosti (koju su poeli prihvaati i drugi) naputanja huliganstva obiljeenog neselektivnou u stvaranju nereda, panike, destrukcije i nasilja prema bilo kome izvan grupe, posebno prema teritoriju suparnikog kluba, ukljuujui ene, djecu, starce ili imovinu. Takvo razdoblje orgijastike destruktivnosti i nasilja irokog spektra u Engleskoj je
115
Sociologija
prostor
zavrilo osamdesetih, paralelno s uvoenjem novih zakona, otrijih, restriktivnijih mjera, te irenjem kamera i drugih oblika nadzora, to je engleske huligane uvelo u novu fazu koja se odlikuje odbacivanjem klasinih i prepoznatljivih obiljeja koja policiji jo uvijek sugeriraju sliku tipinog navijaa (alovi, kape, zastave, dresovi u bojama kluba). Od druge polovice osamdesetih prema devedesetim godinama 20. stoljea u Engleskoj je meu huliganskim akterima nogometnog plemena prisutno nastojanje za obinim ili pak minkerskim izgledom, skupom odjeom poznatih marki i visokom selektivnou u nasilju. Ta selektivnost izraava se orijentacijom na sukobe sa slinim pripadnicima suparnikih navijakih (huliganskih) grupa, zaobilazei (uglavnom) ostale navijae koji nisu zainteresirani za obraun. U Hrvatskoj je ta tendencija takoer primjetna, a meu Boysima i Torcidom sve je vie Londsdale, Fred Perry i drugih poznatih marki (brandova) omiljenih u britanskom i irem navijakom svijetu jo od ezdesetih godina. Jedna od specifinosti hrvatskog konteksta iz razdoblja u kome su istraivanja zamrla jest primirje meu hrvatskim navijaima na dan kada igra hrvatska nogometna reprezentacija. To je primirje trajalo osam godina, od razdoblja nakon utakmice Hrvatska Danska u Splitu, kada je dolo do obrauna Boysa i Torcide, pa sve do nekoliko dana uoi utakmice Hrvatska Engleska, kada su sukobi obnovljeni. Ova tema i dalje eka svoje istraivae, a zbog raznolikih dimenzija hrvatskoga drutva koje ujedinjuje, za oekivati je interdisciplinarnost u buduim pristupima. Bez obzira to e se istraivanja nogometnog huliganizma vjerojatno nastaviti, trea faza razvoja hrvatske sociologije sporta ini se zavrenom. Odreeni diskurs je uspostavljen, bez obzira na dominaciju senzacionalizma u javnosti, barem u akademskim krugovima zainteresiranih istraivaa nee vie biti potrebno kretati iz poetka, dokazivati kako nasilje na stadionima nije mogue izdvojiti iz drutvenog konteksta, kako sport nije jednoznaan fenomen i kako je potrebno koristiti cjelokupno nasljee sociologije i srodnih znanosti u razumijevanju ovoga drutvenog fenomena. Kao to je sociologijsko istraivanje (sub)kultura mladih (u svijetu vrlo bogato i preko pola stoljea prisutno), pomoglo sociologiji sporta u razumijevanju fenomena nasilnikog ponaanja navijakih aktera, tako i druge tradicije, od antropologije do socijalne psihologije, mogu pomoi buduim istraivaima u sociologiji sporta.
prostor
Sociologija (sub)kultura mladih nije omoguila samo bolje razumijevanje fenomena nogometnog huliganizma krajem osamdesetih, nego i bolje razumijevanje ivotnih stilova mladih koji su posredovani izravnim sportskim aktivnostima. Poznato je da su na urbanoj adolescentskoj sceni ivotnih stilova i identiteta, uz brojne zajednike nazivnike koji su u vezi s raznolikim glazbenim pravcima, uz pojmove poput punker, metalac, darker, kora, reper, partijaner, (od sredine osamdesetih i nogometni huligan, u svojoj grupi poput BBB ili Torcida) prisutni i pojmovi poput skejter, roler, bajker, boarder, to ukazuje na identitete vezane uz same sportove, od kojih su neki bili nazivani ekstremnima, ali je taj pojam neprecizan i prilino upitan nakon to su neki od tih sportova (primjerice snowboard ili brdski biciklizam) postali slubenim olimpijskim sportovima. Nasljee sociologije omladinskih
116
Sociologija
(sub)kultura omoguilo je razumijevanje procesa stjecanja identiteta u slobodnom vremenu, na temelju raznovrsne recepcije i prerade iskustva s proizvodima masovne kulture, oblikovano u interakciji s vrnjacima i drugima, kao lepeza subkulturnih ivotnih stilova. Sam pojam subkulture esto je bio podloan raznovrsnim mistifikacijama, pa treba podsjetiti na njegovu analitiku prirodu, mimo vrijednosnih konotacija koje su uvijek mistifikacije, bilo da je rije o negativnim mistificiranjima (to obino idu u smjeru proglaavanja svega subkulturnoga devijantnim, nemoralnim i nepoeljnim) ili pak pozitivnim (to obino sugeriraju neku obvezatnu buntovnost, nekonvencionalnost, artikuliranost, antiestablishment stavove, itd.). Subkultura oznaava odstupanje samo jednoga dijela vrijednosti i normi nekoga aktera od njegove ue i ire roditeljske kulture, pa ju ne treba brkati s pojmom kontrakulture, koja se u sociologiji najee odnosi na skup drutvenih pokreta i drugih aktera koji bi eljeli izgraditi radikalno drukije drutvo od postojeega. Neki e subkulturni stilovi biti povezani s kontrakulturnim intencijama (poput dijela punk ili neohipi stila), no teko emo takve intencije nai u podruju nogometnog huliganizma, prije svega zbog uronjenosti u patrijarhalne i maskulinistike obrasce odrastanja i ponaanja.
8. Perspektive
Ove tri navedene faze razvoja sociologije sporta svjedoe o potrebi daljeg istraivanja i irenja perspektiva, prije svega jer zahvaaju mnoge druge, vie etablirane dijelove sociologije od socijalizacije, obrazovanja, kulturne antropologije, preko samog istraivanja sporta kao drutvenog fenomena i suradnje s disciplinama poput kineziologije, povijesti, psihologije i filozofije, do sociologije hrvatskoga drutva u kome sport predstavlja vrlo snanu drutvenu injenicu. to sport znai za svakodnevni ivot ljudi u Hrvatskoj i kako je mogue da jedna tako mala zemlja bude sportska velesila? Kao to je u drugoj fazi razvoja psihologija (uz istraivanja socijalne strukture) pripomogla profiliranju tema i spoznaja, u treoj je to bila sociologija (sub)kultura mladih. Moda e etvrta faza donijeti propitivanje temeljnih pojmova sporta, zdravlja, odnosa natjecateljske i rekreativne dimenzije, ili pak sustavnu interdisciplinarnu analizu znaenja sporta u hrvatskom drutvu. Naravno, ovako mlada posebna sociologija nije mogla obuhvatiti sve, mnogo toga iz meuodnosa sporta i drutva ostalo je neistraeno. Uz navedena pitanja, djelo Srana Vrcana, izmeu ostaloga i kao riznica europske kritike tradicije u sociologiji sporta, dovoljan je izazov buduim istraivaima za nastavljanjem ili propitivanjem zapoetog.
117
Sociologija
prostor
Literatura
1. Afri, V. (2000). Prometej sa Sedmog kontinenta. Intelektualni ivotopis Mira A. Mihovilovia. U: V. Afri (ur.) Izabrani radovi Mira A. Mihovilovia (XIXXXXVI). Zagreb: Hrvatsko socioloko drutvo. Bako, N. (Ur.). (1969). Bibliografija radova nastavnika, suradnika i diplomskih radnji studenata Visoke kole za Fiziku kulturu u Zagrebu. Zagreb: Visoka kola za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu. Bodin D.; Robne, L.; Has, S. (2007). Sport i nasilje u Europi. Zagreb: Knjiga trgovina. Brimson, D. (2006). Tajne nogometnog huliganizma. Zagreb: Celeber. Brimson, D. (2006). Nogometno nasilje u Europi. Zagreb: Celeber. Buzov, .; Magdaleni, I.; Perasovi, B.; Radin, F. (1988). Navijako pleme. Zagreb: RZ RH SSOH. Coakley, J.; Dunning, E. (eds.) (2004). Handbook of Sports Studies. London, Thousand Oaks, New Delhi: SAGE Publications. Coakley, J. (2007): Sports in Society: Issues and Controversies. New York: McGraw-Hill. Fanuko, N.; Magdaleni, I.; Radin, F.; ugi, Z. (1991). Zagrebaki nogometni navijai: grupni portret s BBB u sreditu. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja Sveuilita u Zagrebu. Foer, F. (2006). Kako nogomet objanjava svijet. Zagreb: Celeber. Hornby, N. (2001). Nogometna groznica. Zagreb: Celeber. King, J. (2003). Tvornica nogometa. Zagreb, Celeber. Lali, D. (1993). Torcida. Zagreb: AGM. McPherson, B. D.; Curtis, J. E.; Loy, J. W. (1989): The social significance of sport: an introduction to the sociology of sport. Champaign, Illinois: Human Kinetics Books. Obrazloenje Odluke o dodjeli Dravne nagrade porta Franjo Buar u 2004. godini. http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=5751&sec=2403. Perasovi, B. (1989). Nogometni navijai kao dio omladinske subkulture. Potkulture, 2/4:7586. Perasovi, B. (1995). Navijako pleme: do nacije i natrag. Erasmus: asopis za kulturu demokracije, 6167. Petrovi, K. (1983). Kritiki osvrt na dosadanji razvoj sociologije sporta. Fizika kultura, 37/5:346350. Petrovi, K.; Hoek, A. (1986). Prilozi za sociologiju sporta 1 i 2. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. Vrcan, S. (1990). Sport i nasilje danas u nas i druge studije iz sociologije sporta. Zagreb: Naprijed. Vrcan, S. (2003). Nogomet politika nasilje. Ogledi iz sociologije nogometa. Zagreb: Jesenski i Turk; Hrvatsko socioloko drutvo. Vrcan, S.; Lali, D. (1999). From Ends to Trenches, and Back: Football in the former Yugoslavia. In: G. Amstrong; G. Giulianotti (ed.) Football Cultures and Identities. London: MacMillan. ugi, Z. (1996). Uvod u sociologiju sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu. ugi, Z. (2000). Sociologija sporta. Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu.
2.
3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
prostor
22.
118
Sociologija
23. 24.
Overview scientific work
Benjamin Perasovi Institute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb, Croatia e-mail: ben.perasovic@gmail.com Sunica Bartoluci Faculty of Kinesiology, Zagreb, Croatia e-mail: suncica.bartoluci@kif.hr
Sociology of Sport in Croatia
Abstract Sociology of sport, one of the more recent sociology disciplines, started developing in the world in the sixties. In Croatia at that time (and earlier) there was Miro Mihovilovi whose work, its volume and content made him the founder of the discipline in this country. In the next phase of development, Kreo Petrovi and Ankica Hoek-Momirovi in their remarkable work linked up the new discipline more closely with kinesiology. Before the third stage of development there was a certain discrepancy between theoretical work (among which Sran Vrcans contribution was the most thorough, systematic and clear-cut) and empirical research directed at applicability. Football hooliganism and sociological research of the phenomenon in the late eighties and early nineties marked the third stage of development, which united theoretical and empirical part equally using quantitative and qualitative research methodology. At this stage of development, sociology of youth (sub)cultures proved very inspiring in trying to understand new agents of stadium rituals, who created a specific subcultural style in the early eighties. Since there has been no systematic research into the subject in the last fifteen years, contacts have been made with some influential agents of football hooliganism for the purpose of this paper, in order to test some theses in present day conditions (such as Lalis different types of football supporters from earlier time). Prospects are good and diverse for sociology of sport if sociologists continue their research, because sport plays an important role in everyday life of a large number of people in Croatia. It is also necessary to explain excellent sport results of a small country such as Croatia, as well as a number of other aspects of sport as a social phenomenon. Key words: sociology of sport, football hooliganism, youth subculture, Croatian society Received on: May 2007 Accepted on: June 2007
119
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
Irena Borowik (ed.)
Religions, Churches and Religiosity in Post-Communist Europe

Krakow, Zakad Wydawniczy NOMOS, 2006., 368 p.
Knjiga Religions, Churches and Religiosity (Religije, crkve i religioznost) podijeljena je u tri tematske cjeline: Religion and Social Processes in CEE (Religija i drutveni procesi u srednjoj i istonoj Europi), New Religious Movements in CEE (Novi religijski pokreti u srednjoj i istonoj Europi) i Reserching religion in Context (Istraivanje religije u kontekstu). U navedenim tematskim cjelinama nalazi se 28 tekstova autora iz raznih zemalja i raznih disciplina, ali ujedinjenih u pasioniranom bavljenju religijom. Knjiga je posveena Eileen Barker, profesorici emeritus s London School of Economics. Prvo poglavlje zapoinje tekstom autora Wodzimierza Pawluczuka Liminalna stanja u postkomunistikoj stvarnosti (Liminal States in Post-Communist Reality). Koristei koncept Arnolda Gennepa ovaj poljski sociolog i antropolog smatra da je za jednog sociologa vrlo zanimljivo istraivati situacije u kojima se cijelo drutvo ili pleme nalazi u liminalnom stanju. Gennepov koncept liminalnog stanja odnosi se na stanje kada pojedinac gubi svoj prethodni identitet i pri tom nije stekao novi. Pawluczk taj koncept proiruje na drutvo pri emu se fokusira na neliminalna stanja kao to je revolucija, i to mislei na revoluciju u srednjoj Europi koja se dogodila 1989. godine. Drugi je lanak pod naslovom Religioznost u srednjoj i istonoj Europi: prema individualizaciji? (Religiousness in Central and Eastern Europe: Towards Individualization?) dvojice autora Detlefa Pollacka i Olafa Mllera. Autori naglaavaju kako u razvoju religije vie nije dominantna paradigma sekularizacijske perspektive, nego se koriste pojmovi kao to su desekularizacija, deprivatizacija, respiritualizacija ili povratak religije. Pokuavajui dobiti empirijski uvid u socijalnu realnost i dominaciju spomenutih paradigmi, Pollack i Mller zakljuuju da su alternativni oblici religijskog ivota u srednjoj i istonoj Europi u porastu, pri emu u visoko religioznim zemljama predstavljaju opoziciju crkvi, dok u vie sekulariziranim zemljama ne predstavljaju opoziciju crkvi ili se ak s institucionaliziranim oblicima tradicionalne religije spajaju.
121
Sociologija
prostor
Maarski sociolog religije Mikls Tomka priloio je ovom zborniku svoj tekst pod naslovom Katolici i protestanti u postkomunistikoj Europi (Catholics and Protestants in Post-Communist Europe). Dekristijanizacija Europe po Tomki nije posljedica sociokulturnog razvoja, ve je odraz neuravnoteene akulturacije i anomije. Omjer katolika i protestanata kompariran izmeu Latvije, eke, Slovake i Maarske pokazuje dvije tendencije poveanje katolika unutar kranstva i smanjenje, ili ak na nekim mjestima nestajanje, protestanata. Pokuavajui objasniti navedene tendencije Tomka zakljuuje kako moderno industrijsko drutvo odstranjuje tradicionalne denominacijske subkulture. Marjan Smrke slovenski je sociolog koji u svom lanku pod naslovom Zakrivljena margina defenzivne i ofenzivne religijske mimikrije u poskomunistikom drutvu (The Sinious Margin of Defensive and Offensive Religious Mimicry in Post-Communist Societies) iznosi svoju teoriju religijske mimikrije koju razvija od 2001. godine. Smrke definira socijalnu ili ljudsku mimikriju kao one aktivnosti koje izvodi pojedinac ili grupa iji je cilj poveati mogunost uspjeha ili smanjiti mogunost neuspjeha u datom socijalnom i prirodnom okruenju. Za mimetsku situaciju potrebno je imati socijalnog igraa koji izvodi mimikriju (mimic), model kojeg mimiar izvodi (model ), socijalnog igraa koji e potencijalno biti zavaran (operator) i komunikacijske jedinice mimikrije (mimetic signals), pri emu se socijalna mimikrija odvija kroz mimetske odnose u kojima se ostvaruje mimetska akcija. Smatrajui da postoji defenzivna i ofenzivna mimikrija, Smrke zakljuuje da je teko odrediti distinktivnu granicu, ali isto tako istie da je teorija socijalne mimikrije aplikabilna na religijske promjene. Sinia Zrinak hrvatski je sociolog religije koji u svom tekstu Anonimni vjernici kao socioloki izazov: religije i religijske promjene u postjugoslavenskim dravama (Anonymous Believers as a Sociological Challenge: Religions and Religious Changes in Post-Yougoslav States) iznosi podatke o religioznosti na prostorima bive Jugoslavije i to komparirajui ih meu dravama i kroz vrijeme (prije transformacije i poslije nje). Zrinak pokuava ocrtati socijalne procese u kojima se iznjedrila kategorija koju naziva novim vjernicima. Ta nova religioznost potaknuta je socijalnim procesima, ali pri tome sa sobom ne nosi prave promjene u religijskoj orijentaciji. Stoga je, zakljuuje Zrinak, potrebna etnografija religijskih vjernika u postkomunistikim drutvima kako bismo shvatili odnose socijalnih procesa i religijskih orijentacija, odnosno povezanost socijalne egzistencije i religije. Poljski sociolog religije Janusz Mariaski autor je teksta Religioznost poljskog drutva iz perspektive sekularizirane Europe (The Religiosity of Polish Society from the Perspective of Secularized Europe). Iznosei nekoliko hipoteza (hipoteza dezintegracije crkvene religioznosti, hipoteza nepromijenjene religioznosti u promjenjivom drutvu, hipoteza revitalizacije religije, hipoteza viesmjernih promjena unutar religioznosti) ili bolje reeno teorijskih stavova o religioznosti u Poljskoj, Mariaski pokuava shvatiti ulogu Poljske u Europskoj uniji. Zakljuuje da povezanost i utjecaj modernizacijskih mijena zapadnog drutva utjee na promjene u Poljskoj, ali da e Poljska u tom europskom kontekstu ipak biti poseban sluaj zbog znaajne uloge religije u socijalnom ivotu.
122
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
Bjeloruska sociologinja Larissa Titarenko nastoji kroz odreeni teorijski okvir i historijsku utemeljenost opisati situaciju u Bjelorusiji u lanku Religija i socijalni procesi u poslijesovjetskoj Bjelorusiji (Religion and Social Processes in Post-Soviet Belarus). Istiui promjene u religioznosti bjeloruskog drutva, zakljuuje da nema jednostranog pokuaja objanjenja situacije u toj zemlji. Oivljavanje religije nakon raspada Sovjetskog Saveza, porast nove religioznosti, porast novih religijskih pokreta samo je dio religijske slike bjeloruskog drutva u kojem religija ima ideoloku ulogu politikih elita koje nastoje drutvo uroniti u tradicionalni konzervativizam. Religijske promjene u Slovakoj i ekoj Republici nakon barunastog razvoda (Religious Changes in Slovakia and the Czech Republic after the Velvet Divorce) tekst je slovake sociologinje Adele Kvasnikove. Koristei podatke iz popisa stanovnitva iz 1991. i 2001. godine, autorica dokazuje kako niti 75 godina zajednike drave nije uspjelo izbrisati religijske razlike koje postoje izmeu tih dviju drava i drutava. Slovaka pokazuje porast, a eka pokazuje opadanje broja vjernika. No, autorica je svjesna da se navedena razlika u trendovima ne moe objasniti iskljuivo kroz dihotomiju sekularizacije i desekularizacije, ve da su potrebni neki drugi teorijski okviri. Religijska razlika izmeu Slovake i eke po Kvasnikovoj potvruje popularnu Huntingtonovu tezu kako religijske razlike stvaraju granice. Drugi dio knjige naslovljen Novi religijski pokreti u srednjoj i istonoj Europi (New Religious Movements in CEE) zapoinje tekstom Istvna Kamarsa Usporedba religioznosti, ivotnih stilova i ukusa izmeu dviju Krishna vjerskih grupa u Maarskoj (Comparison of Religiosity, Life-Style, and Taste between Two Krishna-Believer Groups in Hungary). U Maarskoj postoje tri Krishna vjerske grupe ISKCON je najvea i iz te zajednice su se odvojili Maarska Vaisnavaska grupa (koja slijedi Govindu Maharaja) i Maarska brahmanska misija koja se odvojila od prethodne. Istraujui svjetonazorsku i vrijednosnu orijentaciju (religioznost, odnos prema svetim stvarima, vrijednosni sustav i ivotni stil, slobodno vrijeme, stav prema umjetnosti i razinu umjetnikog ukusa) ISKCON-a i Maarske brahmanske misije, autor istie razliku izmeu pozicija na liniji istonjake kontemplativnosti i zapadnog asketicizma, pri emu Maarska brahmanska misija u isto vrijeme prihvaa svijet u kojem ivi, ali ga i odbacuje, pa se zapravo smjeta negdje u sredini. Nije djeja igra: pokuaj analiziranja broja lanova novih vjerskih pokreta u Maarskoj (Not a Childs Play: An Attempt to Analyze Membership Figures for New Religious Movements in Hungary) tekst je maarskog sociologa Ptera Trka. Eileen Barker rekla je kako ... pokuati pristupiti opsegu pokreta izgleda kao djeja igra onda kad se ovjek okrene pitanjima koja se odnose na broj lanova. Opasnost u istraivanjima je u tome da vlastita procjena novih religijskih pokreta ide prema poveanju brojki. Usporeujui rezultate vlastitog istraivanja i komparirajui ih s rezultatima iz popisa stanovnitva, autor dobiva podatak da je otprilike etiri puta manji broj po popisu stanovnitva od broja iz autorova istraivanja. Dvojica slovenskih sociologa Ale rni i Gregor Lesjak autori su lanka Sustavna studija novih religijskih pokreta sluaj Slovenije (A Systematic Study of New Reliprostor
123
Sociologija
gious Movements The Slovenian Case). Odredivi ciljeve istraivanja, uz kratku eksplanaciju strukture istraivanja kojeg su proveli, autori prezentiraju nalaze na koje su naili, bacajui svjetlo na odnos novih religijskih pokreta i drave. Smatrajui kako se drava ne odnosi ba prijateljski prema tim alternativnim religijama, rni i Lesjak kau kako se ne moe rei da se u Sloveniji kre vjerska prava, ali kako je religijski prostor ipak tenzian. Religiologinja Marina V. Vorobjova napisala je lanak Novi religijski pokreti i Rusija biti ili ne biti? O problemu prioriteta u suvremenoj ruskoj populaciji (New religious Movements and Russia To Be or Not to Be? On the Matter of Priorities among the Contemporary Russian Population). Novi religijski pokreti u Rusiji su u nepovoljnijem poloaju nego u veini zemalja srednje i istone Europe. Promatrajui odnos politike, medija i ruskog drutva prema novim religijskim zajednicama, Vorobjova zakljuuje kako se drava nastoji odvojiti od sekti jer ih smatra direktnom prijetnjom sebi. Tadeusz Dktor napisao je tekst A Typology of New Religious Movements and Its Emprirical Indicators u kojem je, koristei teoriju religije Rodneya Starka i Williama S. Bainbridgea, pokuao tipologizirati nove religijske pokrete na temelju odnosa koncepta o konvencionalnoj religijskoj tradiciji i koncepta o tenzijama sa sociokulturnim okruenjem. S obzirom na te koncepte, religijski pokreti mogu se locirati prema njihovoj otvorenosti inovacijama ili antagonizmu prema dominantnoj religiji i na sekte koje su visoko tenzine, te crkve koje su manje tenzine. Dktor smatra da se Stark-Bainbridgeova teorija religije moe dobro primijeniti na diferencijalnu regrutaciju u razliite tipove pokreta. Na temelju istraivanja konceptualiziranog iz spomenute teorije kojeg je i proveo, autor zakljuuje da postoji statistiki znaajna razlika meu lanovima koji pripadaju grupama visoke inovacije i grupama niske inovacije, te kako dimenzija napetosti bolje diferencira tipove pokreta. Zbigniew Pasek u tekstu State and Local Government Policies towards New Religious Movements in Poland, 1989 2004 iznosi pregled politika poljske drave prema novim religijskim pokretima. Poljska je potpisala konkordat sa Svetom Stolicom kojim se ureuje odnos Katolike crkve i drave i koji radi svoje ekskluzivnosti diskriminira ostale religijske zajednice. Pasek smatra kako se mora ponovno pregovarati oko navedenih ugovora te da se drava mora prema svim religijskim zajednicama postaviti jednako. Isto tako istie da trenutano snage za promjene u Poljskoj nema jer se svaki pokuaj da se smanje ovlasti Katolike crkve doivljava kao napad na nju. Promjena neije vjere i pristup novoj religijskoj kulturnoj okolini religijska je konverzija. Promjena moe ii u smjeru da osoba od nevjernika postaje vjernikom, da prelazi iz jedne religije u drugu, ili da prestaje biti vjernikom. Pitanje je mijenja li se u konverziji i identitet? Odgovor na to pitanje u ovom zborniku pokuala je dati Maria Libiszowska-tkowska u tekstu Religijska konverzija nastavljanje ili promjena identiteta (Religious Conversion Continuation or Change of Identity). Religijski konvertit u svakom sluaju mijenja svoj nain ivota pri emu mijenja
124
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
navike, uvjerenja, vrijednosti, obrasce ponaanja, autoritete i referentne grupe. Autorica smatra da se socijalni identitet, koji je po Giddensu refleksivna projekcija, u konverziji mijenja, i to dramatino. Dramatino znai da se u usvajanju novog referentnog ivotnog okvira odbacuje stari, pri emu esto obitelj i prijatelji odbace religijskog konvertita. Kulturni ok meu misionarima novih religijskih pokreta u Poljskoj (Culture Shock among Missionaries for NRMs in Poland) tekst je psihologinje religije Haline Grzymala-Moszczyske. Autorica u ovom tekstu nastoji istraiti razne aspekte kulturnog oka kojeg doive misionari kada stiu u Poljsku gdje trebaju vriti svoju religijsku misiju. Kroz otprilike godinu dana osobe koje zbog nekih razloga dolaze u novu kulturu mogu iskusiti pet faza: 1. faza medenog mjeseca, 2. faza dezintegracije, 3. faza reintegracije, 4. faza autonomije i relativistikih stavova, 5. faza interdepedencije. Istraivanje koje je provela autorica na inicijativu Eileen Barker pokazuje kako misionari ne proivljavaju prvu fazu. Jedina im je barijera jezik koji pokuavaju u to kraem vremenu savladati. Katarzyna Zieliska autorica je lanka Sloboda religije i vjerovanja u Poljskoj ideologije i realnost (Freedom of Religion and Belief in Poland Ideologies and Reality). Analizira odnos Katolike crkve i drave, te stav Katolike crkve prema novim religijskim organizacijama. Autorica napominje da su religijske i vjerske slobode zatiene poljskim ustavom, ali i upozorava da izraziti negativan stav Katolike crkve prema novim religijskim pokretima uzrokuje da se taj stav iri i na cijelu populaciju, te time postaje opedrutveni stav u Poljskoj. NLO na selu: sluaj Wylatowo, Poljska (UFO in the Countryside: The Case of Wylatowo, Poland) tekst je kulturne antropologinje Dorote Hall u kojem se istrauje kako se u selu Wylatowo nakon navodne pojave neidentificiranih leteih objekata i krugova u itu potaknuo ufoloki diskurs koji ipak nije bio tako nov, ve je reanimirao strukture tradicijskog ponaanja i spiritualnosti. O New Ageu u ovom zborniku pisala je Anna E. Kubiak u lanku New age mitizirajui stare mitove (New Age Mythicizing Old Myths). Polazei od konstatacije Eileen Barker kako u New Ageu ne postoji nita novo to ve nije bilo predstavljeno u Older Ageu, te kako je sve to dio individualnog bricolagea, Kubiakova predlae koncept sloenih mitova koji sugeriraju kako zapravo obuhvatiti nova lica religijskog ivota. Zadnji lanak u ovom poglavlju je U dilemi istraivanje novih religijskih pokreta (In a Dilemma Research on New Religious Movements) Szymona Benica u kojem iznosi nekoliko metodolokih i etikih dilema koje prate proces istraivanja religije. Dileme proizlaze iz injenice da je kategorija novih religijskih pokreta vrlo esto visoko diferencirana i kompleksna. Trei dio knjige Istraivanje religije u kontekstu (Researching Religion in Contex) zapoinje tekstom domae autorice Dinke Marinovi-Jerolimov Tradicionalna cr-
125
Sociologija
prostor
kvena vjerovanja i alternativna vjerovanja u Hrvatskoj (Traditional Church Beliefs and Alternative Beliefs in Croatia). Marinovi-Jerolimov zanima u kojoj mjeri su alternativna vjerovanja prihvaena uz tradicionalna crkvena vjerovanja. injenici da je Hrvatska jedna od najreligioznijih zemalja u Europi u grupi s Poljskom, Irskom i Rumunjskom (Transilvanijom) prethodila je promjena koja se zbila nakon 1990-e. Ali kakva je religioznost posrijedi? Iznosei zanimljive rezultate dobivene iz istraivanja u sklopu projekta Drutvene i religijske promjene u Hrvatskoj (2004.) autorica zakljuuje kako su crkvena vjerovanja strukturirana i hijerarhizirana, a da su alternativna vjerovanja sve vie prihvaena, to znai da se moe govoriti o dezintegraciji dogmatskog sustava, odnosno o privatizaciji vjerovanja. Drugi tekst u ovom dijelu knjige takoer je rad hrvatske sociologinje religije Ankice Marinovi Bobinac pod naslovom Religiozno iskustvo i tradicionalna religioznost u Hrvatskoj (Religious Experience and Traditional Religiosity in Croatia). Marinovi Bobinac nastoji prikazati rasprostranjenost religijskog iskustva pri emu dolazi do opeg zakljuka da postoji korelacija izmeu raznolikih religijskih iskustava i religijske pripadnosti, te korelacija izmeu religijske samoidentifikacije i religijskog iskustva unutar konteksta tradicionalne katolike religioznosti. Civilna ili etnika religija: sluaj Maarske (Civil or Ethnic Religion: The Case of Hungary) tekst je Attile K. Molnra u kojem pokazuje kako je zapravo razlika izmeu zapadne Europe i srednjoistone Europe u tome to se u prvoj politika zajednica oslanja na dravu, dok se u potonjoj oslanja na etnicitet i kulturu. Etnika religija je iri pojam od civilne religije, te autor u svojem tekstu nastoji objasniti koji je pojam primjenjiviji kad se govori o Maarskoj. Tekst Jasmine Glii Srpska pravoslavna crkva slijedei 5. listopada 2000. demokratske promjene u Srbiji (The Serbian Orthodox Church Following the 5th of October 2000 Democratic Changes in Serbia) analizira situaciju kada je u Srbiji s uspjehom skinut s vlasti Slobodan Miloevi, pri emu pokuava potvrditi temeljnu tezu kako Srpska pravoslavna crkva u postkonfliktnoj Srbiji remeti demokratski poredak i razvoj civilnoga drutva. U lanku Sergeja Flerea Sudski pregled religijskih pitanja od strane ustavnog suda Slovenije; prijeporni poloaj Katolike crkve u sreditu pozornosti (Judical Review of Religious Issues on the Part of the Constitutional Court of Slovenia; The Contentious Position of the Roman Catholic Church in the Center of Attention) u kojem se iznosi pregled sudskih odluka Ustavnog suda u nekoliko sluajeva Katolike crkve, zapravo se zanimljivo spaja sociologija religije i sociologija prava. Flere primjeuje kako ne postoji konzistentnost u pravnom i naelnom stavu Ustavnog suda Slovenije prema Katolikoj crkvi, ali kako postoji razlika izmeu prvog izabranog sastava Ustavnog suda i drugog. Urednica ovog zbornika Irena Borowik u lanku Pogled na Katoliku crkvu iz perspektive biografske naracije poljske mladei (The View of the Roman Catholic Church from the Perspective of the Biographical Narratives of Polish Youth) iz bio-
126
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
grafija mladih ljudi izdvaja stavove prema crkvi, pri emu koristi kvalitativnu metodologiju. Zakljuuje kako je stav mladih prema Rimokatolikoj crkvi uglavnom negativan. Litavska autorica Milda Alisauskiene u lanku Uspon religije u postkomunistikom drutvu: sluaj grada Visiginasa u Litvi (The Emergence of Religion in a Post-Communist Society: The Case of the City of Visaginas in Lithuania) iznosei podatke o religijskoj situaciji u gradu Visiginasu pokuava razumjeti ulogu religije u postkomunistikom drutvu, te kako je usprkos intenzivnoj i nametnutoj sekularizaciji mogu opstanak razliitih religija na istom prostoru. Zadnji lanak ovoga zbornika je tekst Modernitet u zrcalu apokaliptinog imaginarija (Modernity in the Mirror of the Apocalyptic Imaginary) autorice Dominike Motak, koja teorijski i refleksivno kroz diskurs moderne nastoji prikazati duh vremena. Citirajui Waltera Benjamina (za kojeg bismo slobodno mogli rei premalo citiranog) zavrava ovaj zbornik rijeima da nikad nije bilo ere koja nije smatrala sebe modernom i nije vjerovala sebi da stoji na rubu litice. Za ovaj zbornik ne bismo mogli rei da je interdisciplinaran, ali bismo mogli rei upravo da je discipliniran i to u smislu uenja, analiziranja, sintetiziranja i prikazivanja odnosa drutva prema religiji. Znaenje zbornika je u tome to je obuhvaen iroki dijapazon tema i pristupa, a njegova vrijednost je u aktualnosti, iscrpnosti, edukativnosti, te teorijskom i metodolokom arenilu. No, vrijednost je u jo neemu to je u uvodu spomenuto knjiga je posveena engleskoj sociologinji religije koja je svojim intelektualnim, strunim i ljudskim angamanom, te ogromnom erudicijom komunicirala sa sociolozima religije, religiolozima, teolozima i ostalim intelektualcima koji se bave religijom, te ih na taj nain potaknula da joj se i ovim zbornikom zahvale. U svakom sluaju radi se o knjizi kojoj e se uenjaci koji se bave religijom esto vraati.
Branko Ani
127
Sociologija
prostor
Vladimir Lay, Kreimir Kufrin, Jelena Puak
Kap preko ruba ae: klimatske promjene svijet i Hrvatska

Zagreb, Hrvatski centar Znanje i okoli, 2007., 84 str.
Knjiga Kap preko ruba ae: klimatske promjene svijet i Hrvatska nastala je u sklopu LIFE 3 projekta koji se odnosi na osposobljavanje za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyotskog sporazuma u Republici Hrvatskoj. Autori su Vladimir Lay (koji je ujedno i urednik), Kreimir Kufrin i Jelena Puak. Knjiga je, zapravo, prirunik o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju namijenjen svima koji se bave odgojnim i obrazovnim aktivnostima u Hrvatskoj. Sastoji se od pet poglavlja, odnosno pria, kako ih nazivaju autori, zaokruenih uvodom i zakljukom. U uvodnom dijelu itatelj upoznaje sloene, aktualne i dramatine probleme globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena nastalih kao posljedica ljudskih aktivnosti. Uvjerljivim premisama poput ako se ve desetljeima u pojedine prirodne sustave i u globalni planetarni ekoloki sustav unosi toliko mnogo novih oneienja to mora imati odreene posljedice, autori pokuavaju potaknuti itateljsku angairanost koja je preduvjet za razumijevanje tako sloenog problema koji se detaljno razlae u narednim poglavljima. Prva pria nosi naslov Uzronici, a razmatra u najveoj mjeri pojavu efekta staklenika kao posljedicu emisije staklenikih plinova. Premda jasno naznauju da je efekt staklenika ponajprije prirodni proces koji je zasluan za prikladno okruenje za ivot ovjeka i da ljudi u njemu sudjeluju s tek 0,1%, autori upozoravaju da je rije o vrlo ozbiljnom ljudskom doprinosu. Naime, rije je o utjecaju malih, ali presudnih brojeva-postotaka koji bitno utjeu na osjetljiv i sloen prirodni sustav, izazivajui niz tetnih domino-uinaka, to je i najizravnija poveznica s naslovom knjige. Poglavlje detaljno razrauje ovjekov udio u emisiji staklenikih plinova, te ih pojedinano opisuje, osobito tri najrairenija: ugljikov dioksid (CO2), metan (CH4) i diduikov oksid (N2O). Takoer upoznaje itatelja s najveim zagaivaima i glavnim ljudskim aktivnostima koje pridonose emisiji staklenikih plinova. Drugo poglavlje pod nazivom Posljedice pria je o posljedicama porasta staklenikih plinova u atmosferi, odnosno porasta temperature koja stvara ve spomenuti domino-uinak klimatskih promjena. Analizom temperature i udjela koncentraciCopyright 2007 Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridrana All rights reserved
128
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
je CO2 u atmosferi unazad 400.000 godina ustanovljena je nedvojbena povezanost tih dvaju parametara koja glasi vii udio CO2 u atmosferi ini i temperaturu viom. Najvidljivija posljedica globalnog zagrijavanja povlaenje je i topljenje ledenjaka i snjenog pokrova. Nadalje, zagrijavanje mora uzrokuje snana, devastirajua nevremena. Upozorava se na sve vee temperaturne razlike u razliitim podrujima diljem planeta to e za posljedicu imati ekstremne vremenske uvjete poput sua i poplava. Ovo poglavlje nudi niz dramatinih futuristikih scenarija koji su zapravo projekcije temeljene na znanstvenim injenicama. Takoer analizira uinke klimatskih promjena na ljudsko zdravlje, ali i na globalni ekonomski sustav. Na koji se nain moderni svijet do sada organizirao u znanstveno-strunom pristupanju problemu te koji se politiki napori poduzimaju kako bi se suprotstavilo izazovu globalnog zagrijavanja, knjiga donosi u prii broj tri koja se zove Globalni odgovor. Prvi Earth Summit odran je 1972. godine u Stockholmu, no tek se 1988. godina uzima kao poetak politikog pokreta za rjeavanje globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Tada je Generalna skuptina UN-a proglasila klimatske promjene zajednikom brigom ovjeanstva. Poglavlje osobit naglasak stavlja na Kyotski protokol iz 1997., godine, a zavrava UN-ovom konferencijom o klimatskim promjenama odranom u Nairobiju, u studenom prole godine. Najopsenije poglavlje u knjizi tie se etvrte prie pod nazivom Hrvatska, a govori o iskustvima i analizi stanja u Hrvatskoj koje se odnosi na emisiju staklenikih plinova u atmosferu. Osobito se tematizira proizvodnja i potronja energije s obzirom da je energetski sektor uvjerljivo najvei oneiiva atmosfere (75,8%). Iscrpno se elaboriraju klimatske promjene koje su zahvatile Hrvatsku, osobito analizom koliine padalina i porasta srednje temperature u 20. stoljeu. Posebno se obrauju okolini parametri poput vodnih resursa, poljoprivrede, umarstva, bioloke raznolikosti i prirodnog kopnenog ekosustava, obale i obalnog podruja, te morskog ekosustava i ribljeg bogatstva. Poglavlje zatvara tekst koji upozorava s kojim e se dramatinim posljedicama globalnog zagrijavanja Hrvatska susresti, apostrofirajui prije svega ugroavanje stanja voda i vodnih sustava, te porast razine mora. Posljednja, peta pria (bez naslova) govori o tome to je potrebno poduzeti i to je uope mogue poduzeti kako bi se izbjegli katastrofini scenariji budunosti. Na koji nain ljudi percipiraju problem, na koji se nain tema tretira u medijima, te to moe uiniti pojedinac, neke su od tema koje se pojavljuju u ovom poglavlju. Rije je o sugestivnom i multidisciplinarnom pristupu koji potie itatelja na svjesniji i aktivniji pristup problemu. Umjesto dio problema, postani dio rjeenja poruka je koja se iitava iz niza korisnih savjeta kojima autori ele potaknuti itateljevu angairanost. Zakljuak ponavlja temeljnu namjeru autora da knjiga poslui kao izvor informacija i motivacije, prije svega osobama koje sudjeluju u procesu odgoja i obrazovanja djece i mladih. Istie vanost djelovanja kojemu prethodi faza osvjeivanja problema u kojoj ova knjiga vidi svoje mjesto.
129
Sociologija
prostor
Kap preko ruba ae prije svega vrijedan je i pouzdan izvor informacija o klimatskim promjenama i globalnom zagrijavanju koji su zahvatili Hrvatsku i itav svijet. Knjiga je pisana razumljivim jezikom, a protkana je nizom zanimljivih i konkretnih primjera koji oivljuju puku analitiku informativnost. Ostvaren je itatelju ugodan ritam izmjene takvih primjera i tablinih podataka pa se knjiga moe itati s lakoom i zanimanjem. Iako je rije o grai koju je, zbog irine i vieslojnosti koju posjeduje, objektivno teko sintetizirati u jednu smislenu cjelinu, autori su u pomo pozvali formu gotovo klasine grke tragedije pet inova. Radnja ima svoju dinamiku, postupni razvoj, mjesto i vrijeme radnje, kulminaciju, a i svoga traginog junaka. Premda bismo mogli rei da ostaje nejasno tko je tragiar ovjek ili Priroda? Pretpostavlja se da to ovisi o posljednjem neispisanom poglavlju poglavlju katarze. Kap preko ruba ae nas podsjea da olovku drimo upravo mi, a papir je upravo ispred nas.
Tomislav nidari
130
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
Nacionalni socioloki kongres: Metodoloki izazovi u sociologiji: drutveni problemi u Hrvatskoj

Split, Hrvatska, 30. 31. oujka 2007.
Na ovogodinjem nacionalnom sociolokom kongresu koji je odran u Splitu 30. 31. oujka 2007., u organizaciji Hrvatskoga sociolokog drutva i Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Splitu, sudjelovalo je stotinjak sociologa iz Hrvatske, studenata sociologije, kao i znanstvenika iz razliitih znanstvenih podruja. Tema kongresa bila je Metodoloki izazovi u sociologiji: drutveni problemi u Hrvatskoj, a njegov rad podijeljen je u dvodnevni program. Kongres je otvoren pozdravnim govorima eljka Domazeta, prorektora splitskog Sveuilita, Josipa Milata, dekana Filozofskog fakulteta u Splitu i Sinie Zrinaka, predsjednika Hrvatskog sociolokog drutva. Nakon pozdrava prelo se na uvodna izlaganja koja su se bavila dananjim poloajem i perspektivom metodologije u Hrvatskoj. Prvi dan naglasak je bio na dosadanjim metodologijskim dosezima u opoj sociologiji, te njezinim rezultatima, odnosno svojevrsnoj metodolokoj evaluaciji dostignutoga. Rasprava se kretala u kontekstu diobe na kvantitativno i kvalitativno ili u kontekstu razvitka teorijskog u odnosu na empirijsko ili istraivako. Benjamin ulig otvorio je kongres izlaganjem teme O nekim razvojnim stramputicama kvantitativne metodologije u Hrvatskoj, predlaui niz strukovnih mjera koje bi mogle potaknuti izlazak hrvatske sociologije iz zone (strukovnog) sumraka. Ognjen aldarovi osvrnuo se na Mogunosti kvalitativne socioloke metodologije u aspektima primijenjene sociologije, kroz primjere nekoliko tipova analiza, dok je tema Ani Leburi bila Mjeovita metodologija utoite ili nemogua misija?!, u kojoj je mjeovitu metodologiju prikazala kao aktualan trend u drutvenim istraivanjima. Nakon izloenoga uslijedila je rasprava koja se velikim dijelom doticala odnosa istraivaa i naruitelja. Sinia Zrinak je na okruglom stolu iznio temu pod naslovom Socioloka istraivanja u sustavu znanosti hrvatska iskustva i europske mogunosti, u kojoj je kroz podatke o procesu prijave i evaluacije sociolokih istraivanja u Hrvatskoj nazna-
131
Sociologija
prostor
io probleme s kojima se sociolozi susreu u prijavljivanju projekata, te ukazao na mogunosti financiranja iz europskih fondova, kao i na ostale mogunosti pogodne za sveuilita. Pokrenula se rasprava oko financiranja znanstvenih projekata u kojoj su mnogi sudjelovali s komentarima i prijedlozima. Uslijedio je radni dio kongresa na kojem su se mogla uti mnoga zanimljiva izlaganja u sklopu naznaene teme. Tako je Ivan Kuvai ukazao na Kvalitativni pristup u istraivanjima i njegov doprinos, a Draen Lali i Marko Mustapi na manjak empirijskih podataka o vanim drutvenim pitanjima u radu Istraivanja drutvenih problema: bijele mrlje na sociolokoj mapi Hrvatske. Valerio Baak dao je kritiki prikaz metode uzorkovanja, pod naslovom Metodoloki pomaci u istraivanju teko dostupnih populacija uzorkovanje upravljano ispitanicima (respondent driven sampling RSD), orijentirano na tzv. skrivene i teko dostupne populacije. Renata Relja je izloila temu pod nazivom Interdisciplinarna primjena suvremenih etnografskih istraivanja, te istakla vanost etnografskih istraivanja u tumaenju i djelovanju drutvenoga ivota, dok su Drago engi i Denisa Krbec u izlaganju Analiza sluaja kao orue socioloke analize predstavili svoje iskustvo u rabljenju ovoga tipa analize. Predloili su vlastitu definiciju studije sluaja reklasificirajui njezine mogue funkcije u sociolokom istraivanju i naznaujui njezino mjesto u teorijama srednjega dometa. Zorana uljug i Marija Lonar su, kroz izlaganje Etinost u drutvenim istraivanjima, ukazale na probleme etinosti koji se javljaju u drutvenim, posebno sociolokim, istraivanjima. Teo Matkovi odrao je izlaganje pod naslovom Arhiv istraivakih podataka: lijek za analitiku amneziju, u kojem je ukazao na potrebu formiranja arhive istraivakih podataka iz drutvenih znanosti i prikazao trenutne napore u tom smjeru. Miriam Mary tajcar izloila je rad Metode promatranja sa sudjelovanjem i intervjui u istraivanjima subkultura okupljenih oko elektronike glazbe, a Ivana Miji Odnos etnometodologije i sociologije na temelju osobnog iskustva u analizi izvjetavanja hrvatskih medija o pristupnim pregovorima izmeu RH i EU-e. Drugoga dana kongresa izlaganja su se istovremeno odravala u dvije dvorane. Bili su to radovi u sesijama, a zamiljeni su kao artikulatori dogaaja u razvitku naih posebnih sociologija, istraivakih podruja ili pojedinih istraivakih orijentacija. Moglo se prisustvovati zanimljivim izlaganjima o dosezima, stanju, razvoju i perspektivama onih grana ili istraivakih podruja koja bi se mogla artikulirati kao posebne sociologije, te onima o razvitku pojedinih sociolokih (sub)disciplina ili sociolokih grana i njihovim problemima, razvoju, statusu i izazovima kao to su: Sociologija roda, enski studiji, interdisciplinarnost i aktivizam (Branka Gali), Prostor, vrijeme, rizik o suvremenom statusu sociologije grada (Ognjen aldarovi), Medicinska sociologija i fenomen nesretnosti hrvatskih lijenika (Gordana Cerjan-Letica), Prilog razumijevanju geneze, dosega i razvoja nove discipline sociologija tijela (ivka Stanii), Vojna sociologija/sociologija vojske: izazovi empirijskog istraivanja Oruanih snaga RH (Petra Klari-Rodik; Nikola Petrovi), Sociologija nastavnika od sociologije obrazovanja do sociologije profesije (ime Pili), Socijalna ekologija i istodobnost ivota i zatite (Marin Perkovi), Kritika metodolokog
132
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
nacionalizma primjer sociologije migracija (Milan Mesi), Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu (Sunica Bartoluci; Benjamin Perasovi). Izlagai su odrali predavanja o podrujima (temama, problemima, fenomenima) koja su bila predmet njihovih istraivanja, kao i o nekim specifinim metodolokim aspektima istraivanja pojedinih drutvenih problema: Diskurzivni prostor drutva znanja (Vjekoslav Afri), Faktori odrivosti povratka izbjeglica: sluaj Srba povratnika u Hrvatsku (Dragan Bagi; Milan Mesi), Vrijednost vrednota civilno drutvo i hrvatska demokratizacija (Suzana Kunac), Metodoloki problemi u istraivanju socijalne stratifikacije suvremenog hrvatskog drutva (Zoran Malenica), Socijalna zbilja i ekonomska znanost mimo povijesti? (Matko Metrovi; Vladimir Cvijanovi), Depopulacija i identitet sluaj istone Hrvatske (Antun undali). Nakon rasprave odrana su predavanja s temom Javna uloga religije u postkomunizmu teorijske i metodologijske dileme (Sinia Zrinak) i Neke psihosocijalne i sociokulturne determinante nacionalnog ponosa (Benjamin ulig). Ostala izlaganja odrana u sesijama u drugoj dvorani bila su: Doprinos medicinske sociologije i zdravstvene ekonomike dijagnozi i reformi hrvatskog zdravstva (Slaven Letica), Sociologija i upotreba droga (Nika Dubreta), Hrvatsko drutvo i zaarani krug kriminala (Renato Mati), Metodoloke tekoe i dileme u mjerenju siromatva (Zoran uur), Rizici pornografije (Aleksandar tulhofer; Ivan Landripet; Matko Vlasta; Aco Momilovi; Gjuro Kladari), te nakon rasprave Fenomen obrazovanja u suvremenim udbenicima sociologije (Adnan Tufeki), Vidljivost sociologije kao discipline u djelatnosti socijalne skrbi (Sretna VrdoljakRogulji; Ada Rei; Nikolina Arnaut), Akteri sociokulturnih promjena u suvremenom hrvatskom drutvu primjer Muzeja suvremene umjetnosti (Jelena Zlatar) i Suvremenost ciljeva i zadataka Sociolokog drutva u Zagrebu (1914. do 1932.) (Goran Batina). Nakon rasprave odrana je radionica Vjekoslava Afria i Tijane Trako pod nazivom Baza znanja iz socioloke metodologije na kojoj je prikazano koritenje baze socioloke metodologije preko interneta, to je ini dostupnom studentima i svima zainteresiranima. Takvoj inicijativi umreavanja metodolokih znanja cilj je uenje i koritenje socioloke metodologije na dostupniji nain. No takav pristup sa sobom nosi i odreene potekoe, primjerice provjere tonosti postavljenih sadraja. Nakon zatvaranja kongresa odrana je izborna skuptina Hrvatskoga sociolokog drutva, takoer u Velikoj dvorani, u kojoj su se, osim toaka predvienih za skuptinu, vodile i druge rasprave, primjerice o financiranju doktorskoga studija. U novo vodstvo Hrvatskoga sociolokog drutva za mandatno razdoblje 2007. 2009. izabrani su: Inga Tomi Koludrovi, predsjednica; Sinia Zrinak i Aleksandar tulhofer, potpredsjednici; Saa Boi, Ognjen aldarovi, Draen Lali, Dinka Marinovi Jerolimov, Saa Poljanec Bori i Renata Relja, lanovi predsjednitva, te Branko Ani, tajnik.
133
Sociologija
prostor
Uz ovu konferenciju izdana je i knjiica Nacionalni socioloki kongres Metodoloki izazovi sociologiji: drutveni problemi u Hrvatskoj (ur. Ani Leburi), u nakladi Hrvatskoga sociolokog drutva, s programom kongresa, saecima svih izlaganja te listom sudionika i sudionica.
Jelena Zlatar
134
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva

Split, 7. 10. svibnja, 2007.
Drugi kongres hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva zamiljen je kao nastavak nastojanja u povezivanju i umreavanju hrvatskih znanstvenika, zapoetih na Prvome kongresu odranom od 15. do 19. studenoga 2004. u Zagrebu i Vukovaru. Osnovni je cilj Kongresa formuliran kroz ugradnju znanja i istraivanja u sustav znanstvenoga, gospodarskog, kulturnog i politikog razvoja Hrvatske. Ovaj je Kongres obiljeen osjetno veim dolaskom i aktivnim sudjelovanjem znanstvenika (procjene govore oko 800 sudionika), kako iz domovine, tako i iz inozemstva. Vano je istaknuti da je uoeno aktivnije i brojnije sudjelovanje mladih znanstvenika koji su u organizaciju Kongresa ukljueni od samih poetaka, i to ne samo kao lanovi Organizacijskog odbora, ve i kao voditelji i izlagai tematskih cjelina, to je osjetan kvalitativan pomak u odnosu na Prvi kongres. Kongres je svoje odreenje dobio ve i samim podnaslovom: Hrvatska 2010. drutvo utemeljeno na znanju, a cjelokupan je rad kroz sva tri dana imao za cilj stvoriti temelje snanijem pozicioniranju Hrvatske na europskoj karti znanstvenih, tehnolokih i gospodarskih dostignua, kao i aktivnije ukljuivanje mladih znanstvenika u promiljanje politike visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj. Sam je rad tijekom trajanja Kongresa podijeljen u tri dana od kojih je prvi bio usmjeren k izlaganju voditelja prirodnih, tehnikih, humanistikih, biotehnikih i drutvenih sekcija, te sekcije biomedicine i zdravstva. Voditelji sekcija su kroz iznoenje rezultata u razdoblju od Prvoga kongresa, te kroz analizu potrebnih promjena, dali okvire za umreeniji rad znanstvenika pojedine sekcije, a u cilju boljeg iskoritavanja ljudskih i materijalnih resursa, te postizanja znaajnijih rezultata znanstveno-istraivakog rada. Prikljueni izlaganjima s podruja sekcija znanosti, predstavljeni su zakljuci skupa Hrvatski studiji u inozemstvu kojim su sudionici upoznati s tradicijom u hrvatskim studijima u inozemstvu, recentnim promjenama, te predloenim reformama sustava. Usmjerenost Kongresa na suradnju znanosti i gospodarstva ostvarena je kroz Gospodarski forum, s podnaslovom Partnerstvom do gospodarstva znanja, u ijem je okviru otvoren i Ured za transfer tehnologije Split. Ured djeluje u okviru Zavoda za fiziku, Sveuilita u Splitu, Fakulteta prirodoslovno-matematikih znanosti i kineziologije, ali usluge prua svim sastavnicama Sveuilita i ire. Cilj je Ureda postati mjesto susreta Sveuilita i gospodarstva, te svojim aktivnostima znatno poCopyright 2007 Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in Zagreb Sva prava pridrana All rights reserved
135
Sociologija
prostor
veati komercijalizaciju intelektualnog vlasnitva Sveuilita. Ured je otvorio dr. sc. Christian Ege, dravni tajnik Ministarstva gospodarstva i rada Savezne pokrajine Saarland (Njemaka). Drugi dio prvog dana Kongresa je kroz izlaganja voditelja tematskih cjelina, koje su u pripremnim koracima Kongresa prepoznate kao kljune za definiranje stratekog okvira razvoja sustava visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj (Europski i meunarodni projekti; Suradnja s gospodarstvom i tehnologijski projekti; Razvoj znanstvenih institucija; Strateki okvir razvoja znanosti do 2010. te Privlaenje pozornosti medija na znanstvene teme i istraivanja), dao okvir za drugi dan Kongresa, usmjeren kroz praktian rad u radionicama, te definiranje dokumenata koji e posluiti kao osnova daljnjeg razvoja navedenih podruja. U drugom danu Kongresa, na radionici Europski i meunarodni projekti, voditelja prof. dr. sc. Mile Delalije, definirano je da su europski i meunarodni projekti jedni od glavnih instrumenata postizanja kvalitete i uinkovitosti znanstvenih istraivanja, te korisnost rezultata takvih aktivnosti za gospodarstvo i cijelo drutvo. Istaknuti su osnovni elementi koje treba pravilno ustrojiti kako bi hrvatsko drutvo to vie iskoristilo sve mogunosti koje daju ovakvi projekti. Zavrno su dani prijedlozi konkretnih akcija koje treba poduzeti kako bi se postigao cilj, a pritom je Sedmi okvirni program uzet kao sredinji primjer rada i umreavanja znanstvenika. Prof. dr. sc. Stjepan Risovi u okviru radionice Suradnja s gospodarstvom i tehnologijski projekti pokuao je iskazati vanost izgradnje poduzetnikoga duha i zatite intelektualnoga vlasnitva za razvoj drutva, prikazati izgradnju i razvoj administrativne i tehnike potpore, ulogu i poloaj mladih znanstvenika u suradnji s gospodarstvom, naglasiti doktorat kao vaan instrument u projektima s gospodarstvom, vanost prijenosa znanja i tehnologije i suradnje s dijasporom. Radionica Razvoj znanstvenih institucija, voditelja prof. dr. sc. Tihomira Hunjka kao svoj rezultat imala je prijedlog konkretnih mjera za uinkovitije upravljanje razvojem sustava znanosti u Republici Hrvatskoj. Prijedlozi se temelje na analizi stanja znanstvenih institucija, analizi istraivakih projekata i programa hrvatskih znanstvenika, te na prepoznavanju kljunih faktora uspjenosti za razvoj sustava znanosti Republike Hrvatske. Osnovna obiljeja drutva znanja su ekonomija temeljena na znanju i kvalitetne javne usluge temeljene na irokoj upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija, to zahtijeva bitne promjene u naem sustavu znanosti i visokoga obrazovanja. Predloeni dokument, uz operativni plan za unaprjeivanje razvoja znanstvenih institucija donosi i preporuke o unaprjeenju financiranja sustava znanosti koje bi trebale pridonijeti poveanju uinkovitosti sustava. Prof. dr. sc. Pero Luin svojom je radionicom Strateki okvir razvoja znanosti do 2010. usmjerio razradu stratekog okvira razvoja znanosti do 2010. godine u Hrvatskoj, naslanjajui se na Strateki okvir za razvoj Republike Hrvatske 2006. 2013. i
136
Sociologija
prostor
Recenzije i prikazi
Strategiju razvoja znanosti koju je usvojio Hrvatski sabor 2003. U zavrnom dokumentu utvruju se etiri strateka cilja i 27 stratekih zadataka. Dokument se fokusira na postojei sustav znanstvenika i znanstvenih institucija. U okviru dokumenta posebna je panja posveena dodatnom reguliranju sustava znanstvenog podmlatka, te stvaranju uvjeta za samostalan istraivaki rad mladih znanstvenika. Jo jedna poticajna tema, koju se sve vie prepoznaje kao nunu za razvoj znanosti u Hrvatskoj Privlaenje pozornosti medija na znanstvene teme i istraivanja, vodila je novinarka Novoga lista Elvira Marinkovi-komrlj. Radionica je za cilj imala pokazati kako je znanost itekako medijski zanimljiva, kao paradigma ljudske znatielje, istraivakog duha i napretka ovjeanstva, te dokazati da je nuno podii razinu informiranja, a onda i svijesti o vanosti i ulozi znanosti. Konkretni predloeni koraci bili su: kao pravilo uvesti dane otvorenih vrata, tiskati godinjake institucija, uvesti mjere veeg ukljuivanja javnosti u znanost, poput u svijetu popularnih i izuzetno uspjenih akcija financiranja nekih istraivanja (genetske bolesti, rak itd.). Osim toga, treba imati na umu da je promocija znanosti definirana i u stratekim dokumentima Vlade Republike Hrvatske. U treem je danu Kongresa odrana Plenarna sjednica sa zakljucima tematskih cjelina i donoenja Izjave koju su potpisali najvaniji nositelji dunosti u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja i znanosti: ministar znanosti, obrazovanja i porta, predsjednik Nacionalnog vijea za znanost, predsjednik Nacionalnog vijea za visoko obrazovanje, te rektori svih hrvatskih sveuilita. Izjavom je utvrena nunost provoenja u djelo akcijskih planova razvijenih po tematskim cjelinama Kongresa, pruanje daljnje potpore radu Nacionalne zaklade za znanost, te snanije ukljuivanje hrvatskih znanstvenika iz inozemstva u hrvatski sustav znanosti i visokog obrazovanja. U Izjavi se takoer promovira potreba podizanja kvalitete rada i odgovornosti hrvatskih znanstvenika uz snano pomlaivanje sustava znanosti, te pruanje pomoi mladim znanstvenicima na poetku njihovih karijera. Dodatno, najavljuje se odreivanje pet uskih prioritetnih znanstvenih i tehnolokih podruja razvoja i ulaganja, a kao posljednja toka navodi se potreba za zajednikim sudjelovanjem hrvatskih znanstvenika u natjeajima Sedmog okvirnog programa. Krajnje pozitivna energija, intrinzina motivacija i komunikacija usmjerena k stvaranju kooperativnih mrea obiljeili su Drugi kongres, stvorivi tako temelje produktivnijem razvoju hrvatske znanosti.
Dunja Potonik
137
Sociologija
prostor
In memoriam Tadeusz Doktr (1950. 2007.)

Iznenada nas je napustio na dragi kolega i prijatelj, profesor Tadeusz Doktr iz Varave. Otiao je tiho, u snu, s mjesta gdje je istinski uivao boraviti, sa svog malog imanja nedaleko od Varave. Tadeusz Doktr je roen 13. 10. 1950. godine. Diplomirao je filozofiju i psihologiju na Katolikom Sveuilitu u Lublinu. Doktorirao je 1988. na Sveuilitu u Varavi, gdje je i proveo najvei dio svoga radnog vijeka. Jedan je od osnivaa Meunarodnog udruenja za prouavanje religije u Istonoj i Srednjoj Europi (ISORECEA), a u prosincu 2006. izabran je za dopredsjednika. Bavio se kvantitativnim istraivanjima psiholokog profila lanova novih religijskih pokreta i dubinskim kvalitativnim istraivanjima religioznog iskustva. Objavio je niz knjiga i lanaka na poljskom i engleskom jeziku: Cult Movements in Poland: The Psychological Characteristics of Members (1991), Between Medicine and Religion (1994), New Religious and ParaReligious Movements in Poland. A Short Vocabulary (1999), Religious and Moral Pluralism in Poland (with I. Borowik, 2001), Religious Innovations. Movements, Participants, Social Reactions (2002). Tadeusza sam prvi puta susrela u Budimpeti 1999. na konferenciji ISORECEA-e. Samozatajan i duhovit, meunarodno priznati neumorni istraiva novih religijskih pokreta i alternativne duhovnosti in vivo. Predani i strastveni botaniar i pelar u svom paralelnom svijetu. Susreli smo se zadnji puta na jednoj konferenciji u Szegedu krajem travnja i prvi puta smo imali puno vremena za razgovor i druenje. Obili smo sve szegedinske parkove i sjedili u hladovini kronji, a on je poznavao ba svako drvo u parku. Napustio je Szeged depova punih sjemenki koje je elio posaditi na svom imanju. Planirali smo zajednike projekte, sljedei susret u Leipzigu u srpnju. Teko e biti naviknuti se na njegovu odsutnost. Nedostajat e nam.
prostor
Ankica Marinovi Bobinac
139
Sociologija
Na zahtjev kolege Antuna Petaka objavljujemo popis literature koji se odnosi na njegovo izlaganje Socioloki aspekti mree naselja u kontekstu tranzicije: uzoran znanstvenoistraivaki projekt na okruglom stolu Mrea naselja u umreenom drutvu: drutvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama, odranom 2. lipnja 2006. godine u Institutu za drutvena istraivanja u Zagrebu. Izlaganja sa spomenutog skupa objavljena su u Sociologiji sela broj 171 (1) 2006. godine.
Literatura
1. Brki, Sreko (1998.): Agroekonomska i agrosocioloka istraivanja. U: Sreko Brki, ur.: Prvi sabor hrvatskih agrarnih ekonomista: zbornik. Zagreb: Hrvatsko agroekonomsko drutvo, str. 109125. Brki, Sreko (2005.): uvarov doprinos razvoju sociologije poljoprivrede. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 170 (4): 871877. Castells, Manuel (2003.): Kraj tisuljea. Zagreb: Golden marketing, 438 str. Hodi, Alija (2002.): Selo kao izbor?: uvodno izlaganje za Okruglim stolom Selo u tranziciji. Sociologija sela, Zagreb, 40 (2002) 155/156 (1/2): 1522. Hodi, Alija (2005.a): Drutveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005.b) 169 (3): 525561. Hodi, Alija (2005.b): Fleksibilizacija radnog procesa? Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 169 (3): 563577. Hodi, Alija (2005.c): Mrea naselja u umreenom drutvu. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 169 (3): 497524. Hodi, Alija (2005.d): Uzorak i metode istraivanja. U: Dinka Marinovi Jerolimov: Drutvene i religijske promjene u Hrvatskoj: teorijsko-hipotetski okvir istraivanja. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 168 (2): 294295. Hoult, Thomas Ford, ed. (1977.): Dictionary of Modern Sociology. Littlefield, Adams & Co., 408 p. Marshall, Gordon (ed.) (1998.): A Dictionary of Sociology. Oxford; New York: Oxford University Press, 712 p. Mendras, Henri (1978.): Budunost seoskih drutava u industrijskom drutvu. Sociologija sela, Zagreb, 16 (1978) 61/62: 121133. Petak, Antun (2003.): Sociologija sela: asopis koji obvezuje i koji duguje. Sociologija sela, Zagreb, 41 (2003) 161/162 (3/4): 260263. Petak, Antun (2004.): Osnivanje, razvoj i organizacija IDIS-a / IDIZ-a. U: Antun Petak (ur.): Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu 19642004. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, str. 916. Petak, Antun (2005.): Aktualnost i relevantnost teme Sociologijski aspekti naselja. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 169 (3): 487494. Petak, Antun; Puljiz, Vlado; tambuk, Maja (2002.): asopis Sociologija sela, razvoj sela i poljoprivrede, razvoj ruralne sociologije. Sociologija sela, Zagreb, 40 (2002) 157/158 (3/4): 227251. Puljiz, Vlado (1987.): Ruralno-socioloka istraivanja i glavni trendovi promjena u naem selu. Sociologija sela, Zagreb, 25 (1987) 95/98: 918. Puljiz, Vlado (1989.): Ruralna sociologija. Sociologija sela, Zagreb, 27 (1989) 103/104: 133138.
2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.
9. 10. 11. 12. 13.
14. 15.
16. 17.
141
Sociologija
prostor
18. Seferagi, Duica (ur.) (2002.): Selo: izbor ili usud / autori: Duica Seferagi, Milan upani, Alija Hodi, Anelina Sviri i Bosiljka Milinkovi. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, 279 str. (Biblioteka Znanost i drutvo; knj. 4). 19. Seferagi, Duica (2004.): Sociologija grada, drutveni procesi u prostoru, urbanizam. U: Antun Petak (ur.): Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu 19642004. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, str. 5557. 20. Seferagi, Duica (2005.): Piramidalna mrea gradova. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 169 (3): 579615. 21. Selo u tranziciji (2000.) autori: Milan upani, Alija Hodi, Duica Seferagi, Anelina Sviri i Bosiljka Milinkovi; uvod: Antun Petak. Sociologija sela, Zagreb, 38 (2000) 147/148 (1/2): 5336. 22. Supek, Rudi (1968.): Ispitivanje javnog mnijenja. Drugo, proireno izdanje. Zagreb: Naprijed, 467 str. 23. Sviri Gotovac, Anelina (2006.): Socioloki aspekti mree naselja u Zagrebakoj regiji. Magistarski rad. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 180 + 6 str. 24. upani, Milan (2002.): Modernizacija sela: uvodno izlaganje za Okruglim stolom Selo u tranziciji. Sociologija sela, Zagreb, 40 (2002) 155/156 (112): 1014. 25. upani, Milan (2004.): Sociologija sela i agroekonomska istraivanja. U: Antun Petak (ur.): Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu 19642004. Zagreb: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, str. 4955. 26. upani, Milan (2005.): Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja. Sociologija sela, Zagreb, 43 (2005) 169 (3): 617657. 27. upanov, Josip (2001.): Tradicionalno drutvo i njegova (sub)kultura: olta idealna jedinica: pristup istraivanju otonog tradicionalnog drutva. Sociologija sela, Zagreb, 39 (2001) 151/154 (1/4): 169188.
142
Sociologija
prostor
ERRATA CORIGE
U prolom broju 174 (4) za 2006. godinu potkrale su se dvije omake: 1. Sluajno je dolo do isputanja jedne rijei u naslovu teksta Branislave Baranovi, Vlatke Domovi i Marine tirbi. Naslov je trebao glasiti: O nekim aspektima kolske klime u osnovnim kolama u Hrvatskoj. 2. Na kraju prikaza Politika teorije: zbornik rasprava iz kulturalnih studija (ur. Dean Duda) sluajno je isputeno ime autorice Ane Maskalan. Ispriavamo se autoricama. Glavna i odgovorna urednica: Ankica Marinovi Bobinac Izvrna urednica: Anelina Sviri Gotovac
143
Sociologija
prostor
Sociologija i prostor asopis za istraivanja prostornoga i sociokulturnog razvoja Sociology and Space Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies
Savjet asopisa Journal Council

Mladen Ante Friganovi (Zagreb), Ivan Katalini (Zagreb), Hristo Kartalov (Skopje), Ivan Kuvai (Zagreb), Zvonko Leroti (Zagreb), Holger Magel (Mnchen), Ante Marui (Zagreb), Melita Mihaljevi (Osijek), Vjekoslav Mikecin (Zagreb), Zdravko Mlinar (Ljubljana), Katarina Prpi (Zagreb), Furio Radin (Zagreb), Maria de Nazar Oliveira Roca (Lisabon), Nikola Skledar (Zagreb), Alice Wertheimer Baleti (Zagreb), Tito imbrek (Zagreb). Izdavanje asopisa novano podupiru Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta Republike Hrvatske i izdava. Sociologija i prostor (Sociology and Space) is published by the financial support of the Ministry of science, education and sport of the Republic of Croatia, with the assistance of the publisher (Institute for Social Research in Zagreb).
zrani prijevoz posebno se naplauje. Pretplate i uplatu slati na adresu: Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Amrueva 11/II., 10000 Zagreb, Hrvatska, Matini broj: 3205118. iro raun kod Zagrebake banke, Zagreb, broj 2360000-1101349645 s naznakom: za asopis Sociologija i prostor.
Tromjesenik Quarterly Izdava Publisher

Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu Institute for Social Research in Zagreb, Amrueva 11/II, P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska Croatia Tel. (++385 01) 4810-264, 4922925, 4922-926; Fax (++385 01) 4810-263; E-mail: idiz@idi.hr
Information for Subscribers

Annual subscription for Croatia is: 180 HRK for individuals, 250 HRK for institutions and firms (the price of one copy is 80 HRK, of a double issue 140 HRK). Annual subscription in other countries: US$ 25.00 for individuals, US$ 32.50 for institutions and firms (the price of one copy is US$ 8.15, of one copy of a double issue US$ 16.25). Air mail postage will be additionally charged. Annual subscription rates should be remitted, by chek only, to Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Amrueva 11/II., HR-10000 Zagreb, Croatia, Registered No.: 3205118, or to the bank account no. ZABA HR 2x 2400104260-3205118 (for Sociologija i prostor); or, by chek only, to BTS - KNJIGA TRGOVINA, Donji preac 19, HR-10000 Zagreb, Croatia, Registered No.: 3992829, or to the bank account no. 2402006-1100075624 at Erste Steiermrkische Bank, Zagreb, Croatia (for Sociologija i prostor).
Glavna i odgovorna urednica Editor-in-chief

Ankica Marinovi Bobinac
Izvrna urednica Managing Editor

Anelina Sviri Gotovac
Urednitvo Editorial Board

Branislava Baranovi (Zagreb), Ana Barbi (Ljubljana), Dejana Bouillet (Zagreb), Josip Defilippis (Split), Branka Golub (Zagreb) Vlasta Iliin (Zagreb), Jasenka Kodrnja (Zagreb), Antun Petak (Zagreb), Duica Seferagi (Zagreb), Maja tambuk (Zagreb), Milan upani (Zagreb), urica utini (Zagreb).
Obavijesti pretplatnicima
Godinja pretplata za Hrvatsku za pojedince iznosi 180 kn, a za ustanove i tvrtke 250 kn (cijena jednog primjerka 80 kn, dvobroja 140 kn). Godinja pretplata za inozemstvo 25.00 $ USA, ustanove i tvrtke 32.50 $ USA (cijena jednog primjerka 8.15 $ USA, dvobroja 16.25 $ USA). Naknada za
Opa obavijest autorima

SOCIOLOGIJA I PROSTOR Tromjesenik za istraivanja prostornoga i sociokulturnog razvoja objavljuje znanstvene i strune radove iz sociologije i srodnih znanstvenih podruja koja prouavaju selo, grad, prostor, te druge drutvene teme. Radovi se objavljuju na hrvatskom, engleskom i drugim jezicima. Opseg rukopisa raunajui biljeke, literaturu, tablice, grafike priloge i saetak ne smije prelaziti 27 stranica, od kojih na svakoj moe biti najvie 1.800 slovnih mjesta. Rukopisu se prilau dva saetka, opsega do 250 rijei, na hrvatskom i engleskom jeziku, a iza saetka navodi se popis najvanijih kljunih rijei (najvie 8), odnosno kljuni standardni pojmovi kojima se u rukopisu imenuju rabljeni teorijski pristupi, metodologija, iskustveni rezultati ili pravac promiljanja. Iznimno, specijalne bibliografije mogu biti opsega do 100 stranica, recenzija knjige i asopisa do devet (9), a prikaz knjige, monografije, bibliografije ili asopisa do tri (3) stranice. Radovi se mogu poslati u tri tiskana primjerka s disketom ili CD-om u programu Microsoft Word, ili elektronskom potom. Rukopisi se upuuju na adresu: Glavna i odgovorna urednica, SOCIOLOGIJA I PROSTOR, Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu, Amrueva 8/III., p.p. 280, HR-10001 Zagreb, Hrvatska, tel. (++385 01) 4922-925 i 4922-926, fax (++385 01) 4810-263, e-mail: sip@idi.hr i ankica@idi.hr Podnoenje rukopisa podrazumijeva prijenos prava na objavljivanje, na zatitu autorstva, te dozvole ili uskrate njegovog reproduciranja, u cijelosti ili u dijelovima, iskljuivo na Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu.
General Information to Authors

SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE) Quarterly Journal for Spatial and Socio-Cultural Development Studies publishes scientific and expert (professional) papers from sociology and sociology congenial scientific fields and disciplines studying village, town, space and other social themes. The articles are published in Croatian, English and other languages. Volume of the manuscript including notes, list of references used, tables, graphics and abstract mustnt exceed 27 pages, each of them having no more then 1.800 character places. The manuscript must be supplemented with two summaries, each of them up to 250 words, in Croatian and in English. After the text of abstracts give the key word list (no more than eight), key standard terms used in the manuscript to describe your theoretical approach, methodology, empirical results, or the line of reasoning. Exceptionally, special bibliographies can have up to 100 pages, peer-reviews of the books and journals up to nine (9), and surveys of the books, monographs, bibliographies or journals up to three (3) pages. The articles might be send in three copies on diskette or CD or by e-mail to the following address: Editor-in-chief, SOCIOLOGIJA I PROSTOR (SOCIOLOGY AND SPACE), Institute for Social Research in Zagreb, Amrueva 8/III., P.O. Box 280, HR-10001 Zagreb, Croatia, Phone (++385 1) 4922-925, 4922-926 and 4810-264, Fax (++385 1) 4810-263, E-mail: sip@idi.hr and ankica@idi.hr Submission of the manuscript give the Institute for Social Research in Zagreb exclusive right to publish, to copyright, and to allow or deny reproduction of it, in whole or in part.
Lektorica Lector
Ivana Marin-Garac
Prevoditeljica na engleski jezik English translation

Dobrila Vignjevi
Dizajn Design
Igor Kuduz
Prijelom Layout
TERCIJA d.o.o., B. Magovca 15, Zagreb, e-mail: tercija@vip.hr
Sponzorstvo, tisak i uvez Sponsorship, printing and binding

CEKIN d.o.o., Augusta Prosenika 11, Zagreb
Naklada Circulation
500 primjeraka
Tiskano u Hrvatskoj 29. lipnja 2007. Printed in Croatia, 29 th June 2007
Copyright 2007. Institut za drutvena istraivanja u Zagrebu All rights reserved Radovi objavljeni u asopisu Sociologija i prostor referiraju se u sljedeim meunarodnim sekundarnim publikacijama The articles published in Sociologija i prostor (Sociology and Space) are indexed or abstracted in the following international secondary publications SOCIOLOGICAL ABSTRACTS WORLD AGRICULTURAL ECONOMICS AND RURAL SOCIOLOGY ABSTRACTS AGRICOLA AGRIS CAB ABSTRACTS GEOBASE GLOBAL HEALTH EDINA

Sociologija I Prostor 2007-1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sociologija I Prostor 2007-1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Potovani/e itatelji/ce i suradnici/ce, asopis Sociologija i prostor koji je pred vama, nastavak je asopisa Sociologija sela, koji je izlazio

Glavna i odgovorna urednica Ankica Marinovi Bobinac

UDK 316.334.5:179.3 Izvorni znanstveni rad

Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Primljeno: svibanj 2007. Prihvaeno: lipanj 2007.

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

1 lanak je napisan u sklopu projekta Modernizacija i identitet hrvatskog drutva. Socio-

kulturne integracije i razvoj (130-1301180-0915).

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

2. Teorijski i metodoloki pristup u istraivanju

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

4 Na izlobi je prikazan fluorescentni zec, kojemu je (zahvaljujui francuskim znanstvenici-

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

Uzorak i provedba istraivanja

5 Rezultati i sadraj ovih instrumenata prethodno su objavljeni u nekim radovima i na njih

e biti upozoreno u tekstu lanka.

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

3. Prikaz rezultata istraivanja

Tablica 1. Percepcija prava ovjeka i ivotinjskih vrsta na ivot (u %)

Ne slae se 1+2 2 24,8 49,0 53,9

Nesiguran 3 3 17,1 18,5 25,6

Slae se 4+5 4 58,1 32,5 20,6

6 Podatke je obradio Krunoslav Nikodem.

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

3.1. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i odgovornost za ivot

Tablica 2. Korelacije faktora odgovornost za ivot i tvrdnji o pravu ivotinjskih vrsta

.026 .085 .260**

7 Distribucije frekvencija i faktorska struktura objavljeni su na stranicama 206 i 207 u auto-

rovu lanku Antropocentrina i biocentrina odgovornost za ivot (Cifri, 2005.)

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

Tablica 3. Korelacije faktora biocentrizma i varijabli o pravu ivotinjskih vrsta na ivot

tekst biocentrine orijentacije (Cifri, 2006.:56).

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

3.3. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i socijalno-ekoloke orijentacije

tekst biocentrine orijentacije (Cifri, 2006.:56).

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

3.4. Pravo ivotinjskih vrsta na ivot i vjerovanje

Tablica 5. Korelacije faktora vjerovanja i varijabli o pravu ivotinjskih vrsta na ivot

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

Biocentrizam Potovanje ivota

Vjerovanje Kozmika ireligija Kransko vjerovanje

Antropocentrizam Samo za ljudski ivot Antropocentrizam; Tehnocentrizam

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Tablica 7. Pravo ovjeka i ivotinja na ivot s obzirom na spol

Statistiki znaajne razlike meu skupinama uz p<0,01

Lijevo Centar Desno

Statistiki znaajne razlike meu skupinama uz p<0,01

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

Filozofski Strojarski KBF PMF Medicinski

Statistiki znaajne razlike meu skupinama uz p<0,01

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Sociologija i prostor, 45 (2007) 175 (1): 327

I. Cifri: Pravo ivotinjskih vrsta na ivot

Original scientific paper