NEMOJ NAS VIE BRANITI - KNJIGA "ISLAM KAO ALTERNATIVA" OD MURADA HOFMANA

Selam Allejkum! Hteo bih da znam vae miljenje o knizi "Islam kao alternativa" autora Murad Hofmanna? I da li autor ove knjige praktikuje sunet Poslanika SALALLAHU ALEJHI VE SELLEM! Neka nas Allah uputi! Odgovara: Mmr. Zijad Ljakic ODGOVOR: Alejkumusselam . "Islam kao alternativa" je djelo njemakog diplomate kovertita Murada Hofmana. Pozadina pisanja ove knjige je elja da svojim sunarodnjacima i bivim suvjernicima krcanima (ili vjerski indiferentnim osobama) objasni ta je Islam, to jest, kako su oni (konvertiti-kjafiri koji prime Islam) vidjeli ta je islam, i zato su Islam prigrlili. Jer, navodno, zapadni konvertiti najbolje znaju kako i ta Zapad u Islamu napada, i onda oni Islam na svoj nain brane. Oni posebno ele podvri kritici uobiajena stereotipna shvatanja, te se estoko bore da je opovrgnu te stereotipne slike kao to su dihad u verziji 'svetog rata', zapostavljena i obespravljena ena, fatalizam (kadersko predodreenje), fundamentalizam, poligamija (vieenstvo), islamski terorizam itd. Ova knjiga se pokuava predstavit kao mala enciklopedija odgovora na ve stoljeima nagomilana najopija zapadna shvatanja Islama a, istovremeno, kao enciklopedija pobijanja zapadnih stereotipa, te da je ona znanstvena odbrana Islama poduprta historijom i svjesnou problema, ali da je osloboena apologetike (teoretskog naklapanja), kao i da pokuava probiti sve kulturno determinirane zapreke razumijevanju koje stoje na na putu izmeu Istoka i Zapada. Meutim, istina je da autor u ovoj knjizi niti je objasnio ta je Islam, niti pobio ubhe i stereotipe oko Islama a niti je pomogao Islam i muslimane. Nego mu se sa pravom moe rei: NEMOJ NAS VIE BRANIT. Sam autor treba da ui temelje Islama onako kako ih Islam tumai, njemu samom treba otkloniti ubhe oko Islama prije onih kojima je on elio da otkloni. Razlozi ovako teke ocjene o knjizi je slabo i nedovoljno poznavanja Islama (tj. neposjedovanja ispravnog erijatskog znanja) kod samog autora, jer da bi on nekome drugom pojanjavao ta je Islam treba ga on sam nauiti. Poznata arapska poslovica kae: "Onaj ko neto nema on to ne moe ni dati". Rezime primjedbi na knjigu i njenog autora se moe svesti na nekoliko taaka:

Prvo Kod autora knjige preovlauju vrijednosti i kriteriji gledanja na svijet koje inae vladaju na Zapadu i to on sa tih pozicija i pogleda analizira religiju Islam i njenu istoriju, a ono nato se kod njega ugleda i sa ime se mjeri i to je dostiglo vrhunac i savrenstvo su savremene zapadne vrijednosti sa kojima kroz cijelu knjigu poredi Islam. Drugo Autor nije izuavao Islam niti on u svojoj knjizi predstavljajui Islam
govori o Islamu onako kako ga pouzdani klasini islamski uenjaci tumae oslanjajui se na Kur'an i Sunnet. Nego on Islam izuava kao intelektualac sa ve izgraenom zapadnom

filozofijom gledanja na svijet i stvari, te njegov govor o Islamu je predstavlja filozofski pogled na Islam. Naravno, ovo dvoje ga je odvelo da prilikom iznoenja njegovih stavova i tumaenja o Islamu iznese mnoge nebuloze o Islamu, a da ne govorimo od pogrenom tumaenju, pojaanoj dozi dehla (tj. neposjedovanja ispravnog erijatskog znanja) koju ne moe nadomjestiti intelektualna pronicljivost, ivotno iskustvo i naobrazba.

Tree Pogreno tumaenje temeljnih, velikih i bitnih poglavlja u Islamu, poput:

1- TUMAENJE EHADETA, gdje on kae: "Sa formulacijom Ja oitujem da nema drugog boga osim Allaha (Ahadu 'an l 'ilha 'ill Allah) musliman naglaava jednou Boiju. Sa muslimanske take gledita, princip jedinstva (tawhid) primjenjuje se na duh i materiju, duu i tijelo, znanost i religiju, ovjeka i prirodu, kao i na muslimane same: njihov neprestani cilj je stvoriti jedinstvo u formi umme". Na ovom tumaenju bi mu i sufije pozavidile. Naravno, pravo znaenje ehadeta i tevhida nema veze sa ovim to autor knjige navodi. 2 TUMAENJE ALLAHOVIH SVOJSTVA, on kae: "Po pitanju Boije egzistencije, Njegove esencije i djelovanja; oni (misli na muslimane) vjeruju da je Njega mogue opisati samo u negativnim terminima; naprimjer, da Bog nema poetka i nema kraja ...", a ovo predstavlja dehmijsko-mu'atezilsko tumaenje. 3 - TUMAENJE AKIDE, odnosno poglavlje o misticizmu (sufizmu) ne promatra sa erijatske strane gledita, kao i fatalizam (kader) i sve ostala akidetska pitanja tumai sa strane E'arijske i Mu'atezilske akide bez osvrta na stav Ehli-sunneta vel-dema o kome nema ni spomena u cijelij knjizi. 4 IJE, kada govori o ijama on niti navodi niti razumije njihovu akidetsku devijaciju nego ih analizira sa historijsko-politikog aspekta, a prilikom iznoenja sutinskih razlika izmeu sunija i ija ne analizira te razlike iz ugla sunijskih uenjaka te zbog toga ne navodi najbitnije akidetske razlike. Uopeno, u tumaenjima Islama da se primjetiti da se autor nije vraao na pouzdanu islamsku literaturune nego na sve to mu je dolo pod ruku. 5 BIDAT, novotarija, po njemu je jedan od razloga nazadovanja muslimana bilo pogreno tumaenje novotarije od strane uenjaka, odnosno da sve to je novo i progresivno da to vjera zabranjuje i da je podozriva prema njemu. Izmeu ostalog, on kae: "Kako je srednji vijek odmicao, svako ukazivanje na bid'ah postajalo je mono oruje protiv progresa". 6 NAUKA I KUR'AN, po njemu treba odvojiti nauku i nauna istraivanja od onog sa ime su doli Kur'an i Sunnet, zato konstatuje i udi se: "Jednako naivan efekt postignut je kada su muslimanski studenti ozbiljno zahtijevali da istraivanja u takvim oblastima kao to su historija, sociologija, medicina, politika i biologija (evolucijske teorije), trebaju biti vrena tako da od samog poetka budu u skladu sa 'injenicama' iz Kurna i sunneta. To je pogrean put". 7 PRIMJENU NAREIVANJA DOBRA I ZABRANJIVANJA ZLA naziva nasiljem. On kae: "Nije li istina da se u Maroku javno jedenje, pijenje ili puenje

tokom mjeseca ramazana kanjava zatvorom? Zar nije istina da moralna policija u Saudijskoj Arabiji koristi telefonske pozive da bi provjeravala obavljaju li ljudi namaz u predvideno vrijeme? Zar nisu alirski muslimani prakticirali golo nasilje radi prisiljavanja na potovanje neslubene zabrane alkohola i pokrivanja ena?" 8 RIDDET, kanjavanje otpadnitva smrtnom kaznom je za njega netolerancija, s tim da se to po njemu u savremenom dobu prebrodilo time to se vie u praksi ne primjenjuje. Pa kae: "Ali ta ako musliman porekne svoju vjeru te postane otpadnik? Islam ak prolazi ovaj test tolerancije, uprkos injenici da je otpadnitvo uvijek kanjavano smrtnom kaznom, ne samo u srednjem vijeku, nego i u ovome stoljeu, to je sluaj u Sudanu". 9 UVOENJE ERIJATA, on djelovanje islamskih pokreta i njihov zahtjev za uvodenjem erijata te pravljenje erijatske drave naziva EKSTREMIZMOM I EKSTREMNIM DJELOVANJEM. Cijelo vrijeme kritikuje pozive islamista na uvoenje erijata kao neprimjerenog savremenom dobu jer bi to po njemu znailo uvodenje pravnog sistema iz srednjeg vijeka ili 15. Stoljea. 10 ENOMRZAKI STAVOVI U ISLAMU, po njemu Poslanik Islama, sallallahu alejih ve sellem, je bio naklon prema enama, meutim enomrzaki stavovi su se pojavili poslije njega. On kae: "Ne moe se lahko porei tvrdnja da su se poslije Poslanikove proenske naklonosti u ranom periodu islama enomrzaki stavovi brzo pojavili, posebice u vrijeme halife 'Umra 'ibn Hattba, i da ak i danas ive u formi arapskog kulta nepovjerenja i sumnjiavosti". 11 POKRIVANJE ENE, po njemu nema jasnog kur'anskog ajeta koji nareuje pokrivanje kose ene, tu obavezu su unijeli ortodoksni islamski uenjaci. On kae: "U skladu sa manjim brojem znanstvenika, princip oblaenja reguliran surom 24:31 moe se iscrpiti bez pokrivanja kose gdje god se ljudi - kao u sjevernoj Evropi i Sjevernoj Americi - vie osobito ne uzbuuju na ensku kosu. Medutim, islamska ortodoksija ne pravi doputenja oslanjajui se na partikularne uvjete lokalne islamske civilizacije". 12 KAZNA KAMENOVANJA ZINALUARA, po autoru knjige ova kazna ne postoji u Kur'anu te i nije od Islama, nema je pravo ni Poslanik Islama, sallallahu alejih ve sellem, uvesti. Jo dodaje da loa praksa kamenovanja zinaluara, da bi jo gore bilo, je preuzeta od Poslanika Islama, sallallahu alejih ve sellem, i nastavljena da se praktikuje od njegovih halifa. On kae u svojoj knjizi: "Na osnovu naeg zrelijeg razumijevanja erijata, danas vie nije mogue dopustiti da pogreiva ljudska bia, meu koje spada i Poslanik islama, trebaju uvoditi u islamsko pravo kaznu (kamenovanje) koju Kurn ne poznaje i koja poveava opasnost od kanjavanja za krivino djelo kojim se Kurn direktno i precizno bavi. Danas polazimo od pretpostavke da Sunna mora biti nijema tamo gdje se Kurn oglasio". Nema potrebe pojanjavati koliko dehla sarde ove reenice. 13 STAV PREMA SUNNETU, po njemu Sunnet nema mjesta gdje je Kur'an jasan. to ukazuje da ne razumije osnovnu relaciju izmeu ova dva erijatska teksta, tj. da Sunnet pojanjava i tumai Kur'an, dok istovremeno dolazi i sa propisima koji nisu spomenuti u Kur'anu. On kae govorei o hadisima koji govore o dihadu: "Imaju li se u vidu ovi jasni Kurnski navodi, nije neophodno vezati se u vor srednjovjekovnih autoriteta islamskoga prava. Gdje Kurn govori jasno, nema mjesta ak ni za argumente bazirane na hadisu. U svakom sluaju, rat u eri atomskog, biolokog i hemijskog oruja, kao i sofisticirane tehnologije oruja, podrazumijeva karakter koji nam doputa da sve ranije teoretske diskusije o ovoj stvari bilo da se radi o katolikim skolasticima (teorija pravednog rata, justum bellum) ili islamskim znanstvenicima - promatramo kao zastarjele i istroene".

Od dva tri hadisa koja je spomenuo u itavoj u knjizi je i izmiljen hadis: "Na Danu sudnjem, tinta naunika i krv ehida biti e vagani i tinta naunika imat e veu teinu od krvi ehida". 14 DIHAD NA ALLAHOVOM PUTU, po njemu u Islamu postoji samo odbrambeni dihad (rat), a znaenje dihada se danas ne mora tumaiti kao vojna borba nego kao borba protiv vlastitih slabosti. Kae: "Dopunio bih tvrdnjom da se formula gihd f sabli Allh (trud na Boijem putu) takoer moe shvatiti (kod sufija, naprimjer), naporom za ostvarenje moralnog procienja, te da se danas sintagma veliki gihd koristi da oznai borbu protiv vlastitih moralnih slabosti, a ne protiv neznaboaca i idolopoklonika. Ove istine ne negiraju injenicu da je tokom islamske historije dihad takoer primarno shvaan kao vojna borba. Ovo ima svoje osnove u Kurnu... Ajeti koji se provlae kroz cijeli Kurn reflektiraju obavezu podupiranja mira doputajui jedino odbrambeno ratovanje". I tako dalje. Prema tome, ova knjiga ne moe biti literatura na iju sadrinu se musliman moe osloniti niti iz koje moe crpiti tumaenja vjere Islama, a kamoli da sa njom otklanja ubhe onima koji imaju dileme i nedoumice oko nekih pitanja u Islamu. A to da li autor praktikuje sunnet moe se zakljuiti iz njegovog stava prema hadisu i sunnetu. Ve billahi tevfik.