ZEMALJSKI

MUZEJ

U SARAJEVU

Sarajevu je sudbina namijenjivala vie puta da bude kulturni centar Balkana. Par izrazitih znakova tih pokusa oito govore, to su o Sarajevu mislili veliki umovi. Dva su sjajna primjera ovakovijeh pokuaja. Jedan su primjer zdanja Gazi Husrefbega,-) a drugi su Zemaljski Muzeji"-) Prve svoje korake upuuje stranac u orijentalni dio grada, na Ba-ariju, u Begovu damiju, bezistan i pred sline orijentalne spomenike, a onda e se zacijelo uputiti u Muzeje. Istonjaki se je ivot razvio i do danas odrao oko Imareta (institucija u kojoj siromasi dobivaju besplatnu hranu) a tu su i koncentrirane zadubine - vakufi - Gazi Husrefbega, koji je zaklopio svoje oi 1541. godine. Husrefbeg je tu podigao velianstvenu damiju (sagraenu 1530.), a uz ovu zdanje za astronomska opaanja (muvekithana), knjinicu (kutubhana), niu kolu (mekteb ili kako narod naziva mejtef), viu kolu (medresa), samostan (hanikah), zgradu za besplatno konaite (musafirhana), javnu uru (sahatkulu), banje, uzornu centrainu trnicu (bezistan), te napokon mauzolej (turbe) sebi i napose svome vjernome slugi Tardiu, za ije pokoje danas mnoga usta pobono apu usrdne molitve, a imaju i za to. Sva ova zdanja imaju da poslue na ast Bogu i na procvat nauke. Iz mejtefa je dolazio marljivi uenik u Kurumli-medresu. U toj medresi njegovahu vijekovima uenici teoloke znanosti, za tim pravo, poetiku, retoriku, metafiziku, a o d o s t a I i h z n an o s t i o n e, koj e i z i s kuj e o b i aj i vri j eme (tako naime zavruje u ovoj stvari oporuka toga velikog pokojnika). Sarajevo je trebalo da bude znanstveno arite svemu Balkanu. Koliko je ovo pra staro sveuilite, ije zgrade i danas nauci slue, znanstvenoga dobra vijekovima inilo, nije do danas rasvijetljeno i trebae vrsna sila, da to pitanje obradi. I danas nakon vie stoljea ivot Sarajeva je koncentriran oko groba Gazi Husrefbega. Stoljea prohujae. U Sarajevu se kuju ratni planovi i ugrouju stalno sad Evropu, -) Vidi Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini" 1912. str. 91.-233. --) Zemaljski je Muzej u Sarajevu zapravo skup od vie muzeja kojima je zajedniki samo krov.

a sada Carigrad. Ako je carski poslanik u volji Sarajlijama onda smije konaiti u gradu inae mora udariti gdjegod izvan grada svoj ador. Stalna bojna jeka ne dade da se uje glas znanstvenih radnika KurumliMedrese. Habsburkom okupacijom Bosne trebalo je Sarajevo ponovo da oivi u duhu i smislu kulturnoga rada Gazi Husrefbega. Klicu ovome nastojanju imamo zahvaliti privatnoj inicijativi, kojom se osnova Zemaljskog Muzeja koji se je naglo razvijao i bio spreman, da postane kulturni centar Balkana. Za Evropu Terra Incognita davala je Bosna poslije okupacije arheoloke vrijednosti razlinim sabiraima i ljubiteljima starina, kojima se ponosi gdjekoji muzej svjetskoga glasa. A s okupacijom je u Bosnu zalutao i mnogi dobar ovjek, koji je zemlju zavolio i radio od srca za njeno dobro. Dr. Julije Makanec okupi godine 1884. nekoliko ljudi, koji su Bosni elili dobro, i ti ljudi osnovae M uze j s kod r u t v o. Prvi lanak pravila toga drutva veli, da je zadaa drutvu: a) da osnuje bosansko-hercegovaki zemaljski muzej, u koji e se primiti sve, to je arheoloki, kulturno-historiki, umjetniki i obrtniki znaajno i po zemlju svojstveno; b) da proui u zemlji nalaze e se spomenike svake vrste i svakog doba i da se stara za koliko je mogue ouvanje istih; naposljetku c) da pomae i unapredjuje kuevnu industriju i domai umjetniki obrt. Dva su velika zadatka namijenili njegovi osnivai Muzeju: znanstveni i privredni. Ovaj potonji je bio na srcu tadanjemu austrougarskome ministru financija Kallayu, koga su korili, to u Bosnu uvodi novotarije na teret drugih zemalja. Uprava tadanjega Muzeja bila je sastavljena iz razlinih lica. Neka su od tih bila u odboru, jer je to viima godilo, a drugi su se sa srcem odali muzeju. Odbor je trebao stalnu silu i izbor pade na dra. iru T r uh e I k u, tada pristava na umjetniko-obrtnom muzeju u Zagrebu. Da bi na umjetniko-obrtniki "produktivni" zadatak uspio, izbor je pao na dr. Truhelku, koji je tada preuzeo sve muzejske poslove. Dr. Truhelka krenuo je posve znanstvenim pravcem. Isprva je dr. Truhelka radio sam, zatim je dobavio za prirodoslovne zbirke odlinoga

71

preparatora Zelebora iz Bea. Ovima se prikljuio Otmar Reiser, zoolog, a kasnije i rudarski satnik Radimski. Dvije sobice u Zemaljskoj Vladi sainjavahu tadanji muzej. Godine 1888. dobio je muzej vie soba u zgradi kraj katolike stolne crkve, u centru novoga dijela varoi i postao dravnom ustanovom. Time je muzeju bio osiguran opstanak i on od tada naglo napreduje. U upravi muzeja fungiraju ili figuriraju najvii inovnici, koji su znali svojemu osoblju uputiti molbu da pripaze na sve to je muzeju od koristi. Nie osoblje je bilo sretno, da udobrovolji ime lijepim Ekscelencije, pa toj sretnoj okolnosti zahvaljuje muzej, da je mnoga dragocjenost prispjela u muzej. Da ova akcija to dublje dopre u narod pokrenulo se izdavanje "Glasnika Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini. Taj je glasnik proda van uz minimalnu cijenu i bio je odozgor narinut. Sveenik, uitelj i andar zatekoe to glasilo na svojem stolu i prigrlie ga mnogi s velikim oduevljenjem. To nam svjedoi i sadraj Glasnika. Tu se nuz lanak uvaenog strunjaka prislonio stidljiv lani skromna uitelja i andara. Puanin-saradnik glasnika moli urednitvo, da iz njegova .-ukopisa povadi to je za glasnik, a urednitvo, Konstantin Horman, koji stee velikih zasluga za muzej, iznosi takav lanak u cijelosti i time sokoli ostale. Urednitvu je uspjelo, da prikupi veoma vrsne saradnike, a stranome svijetu objavljivae po vremenu vaniji sadraj Glasnika na njemakom jeziku u Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina. Zamjenjivanjem muzejskih publikacija upozna muzejsko blago i strani svijet i muzej je dobio u zamjenu strane publikacije. Urednitvo Mittheilungen-a preuze dr. Hornes, profesor na sveuilitu u Beu. Time je znatno ojaan ugled muzeja. Hornes je Bosnu zavolio. Par puta je Bosnu obiao. I u svojim djelima Hornes je isticao bogatstvo Bosne starinama. Sa trinaestom sveskom je prekinuto izdavanje Mittheilungen-a, a Glasnik in dalje izlazi. Prilikom razlinih svjetskih izlobi dobivao je muzej mnogo priznanja, a saziva u dva maha svjetske uenjake na kongres u Sarajevo. Time se raznese glas o Bosni u sve krajeve svijeta. Muzejski radnici stekoe priznanje iz vana a potpuno povjerenje u dravi. Muzejske dvorane se prenatrpae. Stiu nove radne sile, predmeti se slau po tavanu i podrumima, svijet prigovara i tui se na raspored objekata. Ova prenatrpanost prisilila je vie faktore da sagrade podesne prostorije. Nacrt novoga muzeja je napravio graditelj Parik, po sistemu paviljona, ali taj prvobitni plan okljatrie u ime tednje, pa se 1909. pristupi izgradnji dananjih muzejskih zgrada. etiri zdanja spojena u jednu harmoninu cjelinu

i dat im je miran, ozbiljan izgled sfinge. Godine 1913. su predani kljuevi muzeja znanstvenim radnicima. Dva ponosa eher Sarajeva Husrefbegova zdanja, kojima je bila glavna misao: gajenje kulturnih pitanja, u sredini ivota, u najivljemu dijelu grada, i zdanja muzejska iji je zadatak isti, povuena izvan dnevne buke, ozbiljna i mirna stotinama godina razmakla u dobi, ine jednu cjelinu, kojom bi se ponosila mnoga prijestolnica. Po svoj prilici su usred najvee vreve marljivi softe (studenti bogoslovi) sjedili u svojim elijama nagnuti nad knjige i proua vali savremene nauke, o emu e nam prije ili kasnije progovoriti koji orientalista. Danas sjede u muzeju portvovni ljudi i usred najtee poratne borbe za goli ivot izuavaju nauna pitanja, daleko od dnevnoga materializma. Godine 1914. je urednitvo Glasnika izdalo u dvobroju sad r aj radova u Muzeju i u Glasniku. Tom bilansom znanstvenoga rada moe Muzej biti ponosan. Pored svih nedostataka, kao to su slabo obraena srednjevjekovna arheologija i doba turskoga gospodstva u Bosni, Zemaljski Muzej moe posluiti kao uzor i mnogim jaim zemljama. Da upoznamo itatelje sa blagom, koje se krije u tim muzejskim zidinama, preletiemo najbrim putem njegove zbirke. Stupivi pred muzej doekaju posjetioca mrki zidovi, iju mranost pojaava esta sarajevska magla i praina. Prvi koraci u tu mrku zgradu rastjeraju taj dojam i ugodno iznenaenje oblada posjetioca. Gotovo odvie raskoan prostor u koji sada posjetilac stupi, probudi panju i ravnoduna gledaoca, pa krenuvi u prvo odjeljenje dolazi u Prehistorijsku zbirku. U prizemlju te zgrade su smjeteni ostaci prastarih naselja kao to su po svemu kulturnome svijetu dobro poznati Butmir kraj Sarajeva, Novi Seher kod 2epa, sojenica Donja Dolina na Savi kod Gradike, Debelo Brdo iznad samog Sarajeva i t. d. Svako ovo nalazite moglo bi posluiti kao uzor obraivanja ovakovih naselja. Na prvom katu toga odjeljenja, koji je zapravo jedna velika galerija, smjeteni su ostaci prastarih groblja. Jednu cjelinu sainjavaju kulturni ostaci iz ilirskih gromila na Glasincu, u kojim su u glavnome pokopavani cijeli mrtvaci, dok su ovime nasuprot ostaci iz 1. zvo ravnih grobova u kojima su sahranjivani ostaci spaljenih mrtvaca. Glasinake gromile zauzimaju u strunoj literaturi najbolje mjesto, a grupe objekata iz dobi u kojoj su mrtvace spaljivali u glavp.ome su iz Jezerina kod Bihaa, koje sa glasovitim istodobnim nalazitem u Prozoru u Hrvatskoj ine jednu cjelinu, koja po istraivanju Patschovu, pripada ilirskome ple-

72

menu Japoda i tu se polako pribliujemo historiji. Neupuena bi publika mimoila ovu dvoranu, jer su ta pitanja tuda i mnogome naunom ovjeku. Da se tomu izbjegne i publika upozori na znanstvenu vrijednost polupanih lonaca smjetena je ova zbirka u najljepu

na izlozima krije par stotina lubanja iz razlinih vremena. Medu tim lubanjama ima ih vie, koje su za nauku o ovjeku znaajne, a tu ih ima, koje su i za nau narodnu historiju od vanosti. Tu je na pr. kostur bosanskoga velmoe Batala, iz XIV. stoljea, koji sa antropologijskoga gledita predstavlja

'OI

'"

::l

...:

zgradu. Veoma uspio raspored i ugodna rasvjeta koja u zbirke pada kroz mnoge velike prozore i sa krova, koji je u staklu, zadre posjetioca kraj prastarih grobova i razlinih kulturnih tekovina iz davnih vijekova dulje nego bi to u prvi mah oekivali. Tako i ovi dosadni predmeti uzgojno djeluju u narodu. Jedna pokrajna sobica, koja nije namijenje-

najveu rijetkost. Tu su lubanje iz Tomislavova Duvna i kninskih junaka. Intenzivnije pregledavanje veoma umori i najoduevljenijega posjetioca, te mu se prua prilika, da se odmori u centralnome vrtu, ili da se uputi jo u klasino arheoloku zbirku. Na ulazu nas u tu zbirku doeka pregledna karta rimskih puteva i naselja. Ta nam

73

2. Proelje prehis/orikog i rimskog paviljona

U vrtu se vidi pa/arenske

sa s/rane s/eke.

nutarnje.

karta oito govori, kako je gusto naseljena Bosna u doba, kada je njome upravljao Rim. Prizemno u tom rimskom odjeljenju smjeteni su kameniti spomenici: nadgrobni napisi, rtvenici, miljokazi, are i t. d. Na najuglednijem mjestu toga odjeljenja smjeten je jedan od spomenika Mitrasovih, koji je pomno izraden sa obje strane. U prvome katu te zgrade je numizmatika zbirka, metalni objekti, geme i kameje, posude i mozaici. Mnoina zlatnika i lijepi mozaici najdulje zadre oko posjetioca u tomu odjelenju. Malo odjelenje pokraj ovoga krije srednjevjekovne starine iz doba samostalnosti Bosne. Tu je najvanija zbirka novaca bosanskih kraljeva. Napisi po zidovima su vjerni otisci sa nadgrobnoga kamenja, koje je esto ogromnih dimenzija, a pod kojim poivaju dobri krstjani. U ovome od;elenju je i biblioteka i tu je bio smjeten institut za izuavanje Balkana. Poslije ujedinjenja t. j. poslije 1. XII. 1918. taj je institut prestao djelovati, kako jedan tadanji odlinik naglasi Balkan je na i ne treba ga izuavati". U toj malo; biblioteci je i soba Kranjevieva, koju je Patsch spasio, a naa drava otkupila i isplatila iza rata. Naputajui rimsko odjelenje, naputamo arheoloke zgrade i idemo u etnografski paviljon. U prizemlju su smjetene u jednoj dvorani rukotvorine sa sela: vezovi, rezbarije u drvetu, te nakiti, a do ovih bogata ali

ve naputena odijela muslimanska. U slijedeoj je dvorani bogato oruje i metalni predmeti koji su u Bosni bili omiljeli. Oba ova odjelenja ve su sada tako prenatrpana, da se uenjak mui, kako da to bogatstvo razredi, a da se ne ogrijei o muzejske i naune principe. Umjetnik bi bio tko bi to pitanje rijeio u ovoj novoj ali ve pretijesnoj zgradi. Manje kritino oko se najvie oduevi ovim bogatstvom, a i stranim posjetiocima je ovo odjelenje najdrae. Na prvome katu ovoga paviljona smjetene su sobe prenesene iz razlinih kua posve vjerno sa svim inventarom. Ukusni ilimi, rezbarije po prozorima, vratima, policama po kojima je poredano posude: bakar preliven kalajem, originalne zemljane pei, naroiti ormari u koje se sprema preko dana posteljina, umivaonici u obliku ormara prikazuje orijenta Ini komfor. U sobe su smjetene votane figure poglavito seoske, odjevene u vijerna odijela. Tu su zastupane na taj nain sve glavne varijante seoske nonje u Bosni. Seljak istina nije u ivotu stupio u ovakovu sobu, jer smije u najboljem sluaju da sjedne u kuhinju, da se odmori i ogrije, ali bi sobe bez figura bile prazne, a za figure nema povoljnijeg mjesta. Ukusni seoski vezovi sa trajnim bojama, koje vezilje same pripravljaju razvili su se u visokim, pastirskim predjelima do zamjerne visine. Iz ovoga bogatstva dolazimo na povratku u vrt, u kojemu se goji seosko i varoko cvijee. Tu

74

3. Dvorana

paviljona

prehistorike

sbirke.

je u vrtu i nekoliko ispisanih nadgrobnih spomenika starih Bonjaka, koji imponiraju svojim dimenzijama. Prirodopisna je zgrada razvrstana tako, da jednu stranu ispunjavaju kimenjaci, kojima se narod sa neopisivom radou zabavlja. Naravno dranje zavarava posjetioca i on vidi ivot kakav je u prirodi. Prizemno

su svrstani sisavci, a u prvome katu iznad ovih je ptiije carstvo. Prizemno se iz glavne prqstorije dolazi u veu dvoranu u kojoj su ostali kraljenjaci. U toj se grupi nalaze i bijele vrane, razni primjeri albinizma. Grupa divljih pataka i gusaka; utve zlatokrile i njeni srodnici su zauzeli sredinu ove dvorane u prirodnim pokretima nemirnoga

75

4. Lapidarij u paviljonu rimskih

sredov;enih zbirki.

im ivota. Publici je nepristupna dvorana sa gnijezdima raznih ptica, koja je tu u prizemlju i koju je sa osobitom pomnjom prikupio i njegovao Otmar Reiser. Pratei sistematski raspored dolazimo u prvi kat, gdje su u stubitu smjetene grupe mrkih medvjeda i divokoza. Prolazei dvoranom ptica koju smo spomenuli i koja je veoma instruktivno rasporeena dolazimo u odio stranih ivotinja. Od lava do kolibria je tu smjeteno sve to je do naega muzeja zamjenom ili darom dolo. Dvorani ptica nasuprot je velika zbirka beskimenjaka. Tu se oko ustavlja na arenilu domaih i stranih kukaca i leptirova pa i nehotice ovjek mnogo toga naui. Osobita je panja posveena tetoinjama. Na oko neznatni i jedva primjetni kukac je u svome poslu najzloglasniji haram baa. Ovome crviu nasuprot je smjeten na oko zdrav panj hrastovine. Gdje se uvija i najtvri svrdo, tu ruje svojim eljustima cijele kanale i prokope inae veoma

meki crv, liinka, jelenka. Na galeriju ovoga odjelenja su smjeteni kukci koji ive u peinama, te morski mekuci i njihovi srodnici. Sistematska zbirka kukaca, entomoloki institut, koji prouava tetoinje i botanika zbirka su obinome smrtniku nepristupane. Siti ovoga prirodnoga i umjetnoga bogatstva i arenila hoemo da napustimo muzej, ali nas privlae kosti ,.predpotopnih ivotinja. Ove nas upuuju u geoloko-paleontoloke zbirke, koje su smjetene u prizemlju prirodopisnoga paviljona nasuprot zbirci sisavaca. Tu su hieroglifi historije kore zemaljske, koje kuaju odgonetnuti razni nauenjaci. Doekuje nas historija kore zemaljske openito prikazana, zatim je vie ormara posveeno geologiji Bosne i Hercegovine. Dalje su minerali openiti, te Bosne i Hercegovine komparativno izloeni, a napokon su izloene rudae i prikazano je na zidu njihovo rasprostranjenje. Tu se istom vidi kako je prirodnih blagom prenatrpana ova Bogom

76

obdarena zemlja ija je historija tako tmurna. .zuborenje vodoskoka koji nas na povratku doeka rastjera ovakove misli i mi ostavljamo zbirke razmiljajui, kako je moglo par marijivih ljudi za razmjerno veoma kratko vrijeme sve ovo prikupiti i obraditi. Poslije osnivanja nove nae drave Jugoslavije, a po opoj stagnaciji i muzeju su doli tei dani; jer po ratno vrijeme malo daje za kulturne institucije u svoj Evropi pa tako i kod nas. Ostalo je vrsnih sila, a pridole su nove i marljive, ali su im ruke sputane, jer nemaju sredstava da zbirke umnaaju i svqje studije objavljivaju. Malo koja zbirka se nije obogatila vanim objektima iza rata, a i Glasnik donosi razmjerno lijepe rezultate sadanjih izuavanja. Sve je to daleko od one visine, do koje bi se rad u Muzeju po sadanjim njegovim nau

enjacima razvio u povoljnijim prilikama. Muzej je dao svijetu uenjaka svjetskoga glasa. Tu se geolog Katzer koji je i svoje kosti ostavio u zemlji koju je volio i sa ljubavlju izuavao. Tu su jo bili u naponu snage i rada dr. iro Truhelka, sada sveuilini profesor u Skoplju, i Karl Patseh, sada sveuilini profesor u Beu. Tu je djelovao dr. Vladimir orovi, sada sveuilini profesor u Beogradu, i drugi. I pisac ovih redaka je par godina iza rata radio u ovoj instituciji, pa se i danas divi ljudima koji ostadoe i nadalje u tom muzeju, da u najteim materijalnim prilikama nastave rad svoj ili svojih predasnika, pa je opravdana nada, da e taj muzej procvasti novim sjajem, im se prilike za kulturni rad poboljaju. Dr. Jozo Petrovi.

SARAJEVSKE Misticizam (arapski tesavvuf) je religioznofilozofski pravac. Pristae ove struje tvrde, da je nemogue spoznati Boga putem znanosti i vjere, nego jedino uvstvovanjem i en;"m za njim. Priroda, koja ovjeka okruiuje, a i sam ovjek, odraz je boanskog bia: promatrajui svijet i njegove pojave ovjek e doi do iste spoznaje o boanstvu (marifetullah). ovjek je kaplja vode, koja konano mora utonuti u beskrajno more boanstva kao u svoj praizvor. Sve stvari materijalnog svijeta proete su boanskim duhom i upuuju na Boga. Da ovjeja dua doe dakle do iste spoznaje Boga treba pregaziti sve to ima veze sa ovim svijetom i uriti se putem I j u b avi (ik ili mehabetutlah) praizvoru vasione, da se konano utopi u njemu. Pristaa ovog pravca (arapski suH od sufun = vuna, nazvani po vunenom platu to su ga nosili) ne mari za boli i uitke ovoga svijeta. On ne poznaje, veli veliki mistiarski pisac Delaluddin-Rumi, brige ni misli, koristi ni tete. Za njega je ovaj svijet samo prividan, a jedini Bog u istinu postoji. Po svijetu uveni perzijski mistiarski pjesnik Hafiz veli: JI> Vino, draga, krmarica - sve je to On (Bog). Ideal, pie i ljepota samo su izlike na tom putu. Jedina je ljubav u stanju ovjeka osloboditi materijalnih okova i stalnim putem ga dovesti do sjedinjenja s boanstvom. Taj put mistici nazivaju tarika, a duhovni napredak na ovom putu razdijeljen je na mnogo stepena. ovjek, koji se uputi ovim pravcem (zovu ga murid koji tei ili perz. dervi) napreduje po uputi svoga starjeine (ejha) i slijepo mu se pokorava.

TEKIJE Neograniena odanost i slijepa pokornost prema Bogu i starjeini uope je karakterna crta ovih ljudi. Starjeina zadaje novaku i duhovne vjebe (zikr - spominjati Boga), koje ovaj stalno obavlja. Ove se vjebe mogu vriti pojedinano, a i u zajednici pod vodstvom starjeine. Za zajedniku molitvu dervia odreena kua zove se tekija. Misticizam, koji je mnogu misao crpio iz novoplatonizma i budizma ostavio je duboke tragove u duevnom ivotu islamskih naroda, i u svim istonim literaturama je dao mnoge svoje zastupnike. Turska i arapska knjievnost vrvi znamenitim piscima ovoga pravca, a Perzijanci Hafiz, Sadija, Hajjim i drugi mistini su pjesnici poznati svima kulturnim narodima. No misticizam nije ostao samo svojina knjievnika. On je imao veliki utjecaj na nain miljenja pa i na privatni ivot islamskog svijeta svih zemalja. Pretjerani fatalizam kod muslimana, potpuno nepoznat ortodoksnom Islamu, edo je misticizma, koji je svoje ile pruio po svim krajevima islamskog svijeta. Njegovi pristae podijeljeni u razne redove, koji nose imena svojih osnivaa i razlikuju se samo u formama molitve, razasuti su svuda, a njihove tekije su ivi svjedoci njihovih nastojanja. Odmah iza dolaska Turaka pojavie se i u onim krajevima tekije, i za vrijeme osmanlijske uprave nije bilo u Bosni veeg naselja bez tekije. U samoj Foi bilo ih je osam. Ja sam o bosansko-hercegovakim tekijama napisao na magjarskom jeziku posebnu studiju,1) a ovdje u prikazati samo one, koje se nalaze u Sarajevu.
I) Derviskolastorok es szent niaban, Budapest 1918.

sirok

Bosz-

77