FERHAN

KOAN

T R A G A NJ E

ZA

LINOU

Skopje 2010

IzdavaAutor

Recenzenti-

1.Cucak Safeta -psiholog 2.Daci Omer -sociolog

Jezike korekcijeProjka Emina

Grafika obrada-korice Drpljanin Samir

TRAGANJE ZA LINOU Predgovor

U ivotu svakog ovjeka prepliu se momenti elje i realnosti, vjere i nade, prolosti i budunosti, tradicije i civilizacije, ivota i smrti, ljubavi i mrnje. Okruen ovim dilemama svaki ovjek traga za rjeenjima koja e dati odgovore na ove dileme i pomoi mu da odabere put i nain kako sebe da definie u prostoru i vremenu svog bivstvovanja. Ispravljen pred svim ovim i mnogim slinim dilemama, a elei da sebi i drugima objasni naine kako sve ove dileme rjeavaju ljudi sa prostora Bihora, ovo dijelo predstavlja pokuaj prezentiranja mudrosti i otroumnosti ovih ljudi. Da se razrijei i jedna od gore navedenih dilema potrebno je brdo mudrosti i znjanja, no i genetskog naslea tradicionalnih vrijednosti koje predstavljaju seharu prepunu dragog kamenja, akumuliranih ba na ovim prostorima i u okvirima njihovin porodica. Duboko svjestan da nikada kao danas proces raspadanja tradicionalne porodice i gubljenje njenih vrijednosti nije bio toliko izraen, moja je elja da pokuam restaurirati dio istih i spasiti ih od zaborava, ne bi li ih na taj nain pretvorio u trajne vrijednosti sa opto prihvatljivim ljudskim vjerovanjima. Svjestan da ja ne mogu biti nita vie od onoga to jesam, ali ono to jesam nije sve to mogu biti, znam da neu nikada znati niti to doista jesam, ba kao to nikada neu znati ta sam sve jo mogao biti. A ta sam sve bio? To se lako shvati i jo lake gubi, jer nikada nijesmo vie i nikada nije vie, ta smo jednom bili i ta emo biti. Neki smatraju da se srea sastoji od raznih zadovoljstava, te otuda ele ivot ispunjen naslaivanjem, ali to je ivot koji robuje ivotinjskim nagonima, te ostaju na ryini prosjenosti. Neki prije svega cijene pare kao neto najvanije u ivotu, ali bogatstvo je samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva i za sebe ne moe biti neeki krajnji cilj. Najpametniji istiu, obrazovanje, ugled i priznanje kao ono to ih ispu njava. No sve ove dileme su ipak pokuaj nasluivanja budunosti i tumaenja prolosti ne bi li osmislili sadanjost i sauvali sebepostojanje. ta e ovjek voljeti i to ta e nositi u srcu zavisi od mnogo faktora: od uticaja porodice, ulice, javne rije i i knjiga koje je proitao. Zato, kao moj prilog svemu tome, ostavljam ova svoja razmiljanja i traganja za linou, kao seharu, koveg ili mali doprinos u ouvanju onoga to se tradicija zove.

Ako elite da upoznate i voli te svoju domovinu, poite u tuinu, -Ludvig Bern Ako ovjek ima sree, prije nego to umre sakupie to vie moe svog civilizacijskog naslea i prenijee ga svojoj djeci. Do poslednjeg daha e biti zahvalan na toj neiscrpnoj batini, znajui da je ta batina naa duevna hrana i na vjeni ivot. ivot svakog ovjeka jeste put prema sebe samom, ali nikada ni jedan ovjek nije bio samo on, ali je uvijek teio da to postane. Neki tome tee nesvjesno neki jasnije, ko kako umije i zna. Bio je petak, gortaci su u grupama i individualno prolazili seoskim putem koji ih je vodio prema Petnjici, jedinom mjestu u okruenju koje je imalo damiju. Trebalo je stii na dumu a uz put obii i Plandita na kojima se tradicionalno

odvijala trgovina stoke. Put nije ni malo bio kratak, a ni prikladan jer je trebalo prei sa vrhova Turijaka pa do ravne Petnjice. Tiinu seoske idile remetio je kas konja i tihi razgovor planinaca, koji bi jahajui stranino na samar kako bi mogli lake uti sagovornika te na taj nain razmijeniti miljenja o jueranjem danu, o tome koliko su pokosili i kako su rodile livade ovoga leta, hoe li biti pie dovoljno za narednu zimu. Konji kao da su bili sauesnici u razgovoru, birali su zeml jani dio puta gdje su gazili ne bi li to tie sputali svoja kopita te stvarali manju buku, a njihovi gazde slobodnije razgovarali meu sobom. Konji su najee imali kahvenu boju, a zvali su ih dorati, ima i po neki ogat, bijele boje i najree vranac, crne dlake. Repovi im pali do zemlje a griva prekrila sapi, dobro uhranjeni jer je letina za njih bogata i nudi im sve poslastce sa Brea i turijakih kra. Na njima su najee gazde suknjenih odijela, na glavi im se bijele alovi koji omotavaju bijele ulafe kao da ih je turijaki snijeg pokrio. Mnogima od njih ispod bijelog ala vire crni brkovi kojima bjelina jo vie prezentuje umur boju, pa izgledaju i puno vei i puno crni nego to inae jesu. Kau da su im brkovi ostali kao adet od Turaka, te da se time nekada i ojstvo mjeri, a uvijek njihov karakter i vjera da govore istinu. Pa zaboga, sramota je brkove nositi a istinu ne govoriti. Otuda su brci ne samo ukras lica ve i odraz ozbiljnosti i uvjerenja da je ovjek od rijei. Put kojim su jezdili prolazio je kroz centralna podruja veine sela od Bukovika prema Petnjici. Trebalo je konjima proi dobrih vie od sahata, a ako se to radilo peke onda i cijela dva. Tokom cijelog puta putnici su bili izloeni znatieljnim pogledima okolnih mjetana, najee ena koje su u neposrednoj blizini puteva plastile okutnjice ili ako je to bilo blizu jeseni onda u prepunim batama kupile razliite vrste voa. Ovo je bila meudnovica. To je period izmeu petrovdana i aliuna, koji u Bihoru pretstavlja srce ljeta. Po planinama tada tek zapoinje kosidba, dok je u Donjem Bihoru ve poetak njetve. Moda je za mnoge ovo i najljepi dio godine, kada miris pokoene trave puni sva njedra, a plastiocima, najee su to mlade djevojke i nevjeste, nabujale grudi prosto plamte u ortama kao da ele uhvatiti to vie najlepih mirisa i boja od najrazliitijih trava. Bile su najee lahko obuene, na glavama su se bijelele amije koje, to bi bile bele to bi znaile veu privlanost pogleda koje su im kriom upuivali mladi kosioci. iroke koulje koje su se zvale orte sa irokim rukavima na krajevima runo izvezenim, neodoljivo su privlaile suneve zrake, a vjetar bi ih palasao i tako hladio tjela oznojenih djevojaka, a one, ne znajui za umor udarale su grabuljama kao da je to neto najlake u ivotu, te na taj nain prkosile pogledima kosaa i uzvraale kriom. Svakim pokretom grabulja slale bi neku poruku, koju su samo one razumjele. Donji dio ruha najee su sainjavali fistani od beza ili rijetko od kamrika bijele boje, koje bi vjetar uvijao oko struka kao talase na puini mora, pravei reljef prekrasnog izgleda i dajui najljepu formu oblinama mladih djevojaka, izazivajui i dovodei mlade planince do ushienja, te tako svima najtei rad pretvarali u pjesmu bez kraja. to bi se vie umarali, postajala bi sve jaa jer niko ne bi elio da pokae slabost ve uporno pokuavajui da dokae snagu i mo svoje mladosti i ponosa. Prolazili su samci ili u grupama glasno razgovarajui, usput su nazivali selam domainima koji bi najee plastili u okutnjici ili bi sjedeli isopd jabuke

pred kuom. Nije pravilo ali je takorei pojava, da u cijelom Bihoru pred kuom najee ima jabuka pod kojom se odmaraju uvijek kada se za to ukae prilika. Toga dana upravo su pred kuom sjed eli Avdulah i Halit i odmarali ispod jabuke kaja je bila prepuna plodova. Bila je to jabuka koju su bihorci zvali ulajmija, najee rumena, neosjetno kiselasta no sona i veoma ukusna. Iako jo nije bila potpuno zrela mogla se jesti u svako doba godine p a i uz meudnovicu. -E moj Halite, govorio je stariji Avdulah, ulajmija nam je ove godine dobro rodila, imaemo jabuka, ako bogda cijele zime. Njena kronja se tako rairila da se je ispod nje moglo komotno guvno napraviti. Najee je pod nju bilo nekoliko pusteija i par jastuia na kojima bi se lijepo moglo odmarati pa i ako je bilo vremena malo zaspati. Kau stari metani da se od cijele godine jedino uz meudnovicu ne moe prehladiti, te se spokojno moe odspavati i nadisati prelijepog mirisa ulajmije. Kako su prolazili namjernici putem prema Petnjici tako je svaki ili nazivao selam ili bi se javio sa merhaba ljudi! Na to bi Avdulah i Halit odgovorili i srdano ih pozivali da malo odmore, ako su putovali malo due i bili umorni, te da se napiju h ladne vode koju su vadili iz bunara neposredno iznad kue, ako bi bili edni. U svakom susretu i kontaktu provejavao je beskrajno prisan i prijateljski duh kao da se komije nijesu gledale takorei svakog dana, no moral ovih gortaka bio je pun vrlina i ljudskosti. Svakog petka se ova pria ponavljala, tako da je Avdulah uvijek mogao pretpostaviti ko e se sledei pojaviti pored njegove kue ukoliko im se i on nebi pridruio, to je ranije esto radio, no u zadnje vrijeme navalile godine, reuma sve vie pritiska pa je sve tee podnosio penjanje uz Laansko brdo i sputanje niz Miinje lae. Bio je Avdulah, inae ovjek staroga kova, koji je uz to autentino prakticirao moralne norme Bonjaka i bio prepun pria o svakojakim najrazliitijim dogodovtinama sa ovih krajeva. Bio je kao iva enciklopedija znanja i tuma vjere i vjerovanja kod ovog stanovnitva, pribran i potovan i od ljudi no i od tadanje vlasti, pa je bio redovni uesnik mirovnih odbora koji su tada prestavljali jednu formu paralelne vlasti na ovin prostorima. Ti takozvani muslihuni, to na arapskom jeziku znai pomiritelj dva brata, su bili veoma efikasan sistem razreavanja najrazliitijih problema i sukoba meu komijama i roacima. Muslihuni, pomiritelji, medijatori, su bili ljudi od imena i znanja, a svoju metodu rada najvie su bazirali na obiajnom pravu i njihove odluke su takorei uvijek bile efikasne i primijenjene od svih strana. Za njih je uvijek bilo i previe posla, jer u vremenu zalaska sistema kakav je u to vrijeme bio turski sistem i vlast, na ovim prostorima deava se erozija morala, nastaje vrijeme pada optih vrijednosti u drutvu to daje mogunosti da se projave i afirmiu svi kvazi drutveni elementi i sve ono to je u normalnim uslovima bilo pritajeno i nije se dalo afirmisati. Naroito su se esto poele javljati krvne osvete kao jedan od naina izravnjavanja meusobnih rauna zavaenih strana. Sjeam se jednog razgovora, pria Halit sa Avdulahom, kada se povela pria o muslihunima, i ja sam ga upitao: kako uspijevate pomiriti i tako teke sluajeve kao to su krvne osvete? -E, moj sine, ivot ine sitnice, a njihovo reavanje stvara velike probleme, zato bi ti savjetovao, ako nekad rijei da se bavi ovim poslom, a ja bih to elio jer vidim da si dosta mudar, savjetovao bih ti tri stvari:-Ne svrstavaj se nikada ni

na jednu stranu u sporovima,-Ne govori mnogo, ni esto,-Pazi da ti rije ne bace za vrata. Toga momenta nijesam do kraja razumijo znaenje svih ovih rijei, ali, iz dana u dan, a naroito kada sam i sam poeo uestvovati u mirovnim misijama, ove rijei su mi toliko pomogle i pomau mi da sam se duboko ubijedio u njihovu praktinu ispravnost. Svuda na prostorima Bihora sretali su se sluajevi ove vrste te je njihovom reavanju najvei doprinos upravo bio ovi h mirovnih odbora koje su formalno izabirali sami stanovnici upravo cijenei individualne karakteristike, te sposobnosti ljudi nazavisno iz kojeg plemena ili kraja dolazili. Njihova rije i odluke koje su donosili imali su vee potovanje od odluka tadanjih vlasti, iji je autoritet sve vie slabio i uglavnom se zasnivao na represijama koje nijesu imale velikog efekta. Mirovna vijea nemaju autoritet sile, ve se baziraju na autoritetu morala, a za ove ljude sa prostora Crne Gore rije je tea od zemlje, obraz i potenje najvea svetinja ovog dunjaluka, to je uvijek i davalo mogunost muslihunima da uspiju u svojim misijama. U ovim sporovima je vladalo nepisano pravilo, ako ima volje ima i naina da se spor rijei. U njima ne treba da ima pobjednika, svi su to jer esto, pobjednik na papiru gubitnik je u praksi,pa zato mirovnici moraju imati iskonskog iskustva, na najjednostavniji nain da nau srednji put u rjeenju sporova. Veoma su efikasno razreavali pokraj krvnih osveta, ubistava i najrazliitije oblike kraa, koje su isto tako u ovim vremenima poele da se mnoe, to je posebno bilo vidljivo u odnosima izmeu muslimanskog i hrianskog stanovnitva koji su kao komije veoma dobro saraivali dugim periodom. Ali, kada zapone erozija morala i naputanje opte priznatih vrijednosti ojstva, uspostavlja se ravnotea negativne vladavine, na prijesto dolaze upravo suprotne vrijednosti i anti moral. Nastupa jedna forma nihilizma i antipropagande ljudskosti, a sve to je dotada bilo sveto, poinje se gaziti i prerastati u svoju suprotnost. U takvim uslovima, sve je vie posla bilo upravo za mirovna vijea koja su jo i te kako imala svoju funkciju i mogunost djelovanja jer je moral, naroito meu starijima oduvijek bio neto to se nije smjelo pogaziti, te i data rije, naroito pred ljudima ovoga kova oduvijek je bila znaajnija nego li kakva i da je odluka sudskih ili policiskih organa. Primjera ovkavih i slinih odluka bilo je po svim selima Bihora. Poznat je primjer u selu Godoelje, kada je jedan mjetanin izvrio ubistvo i mirovnici su odredili naknadu za krv koju je okrivljeni morao u zadatom vremenu da plati. Poto je bio relativno siromanog stanja i nije bio u mogunosti da isplati, a na udaru je bio obraz cijeloga bratstva, oni su se organizovali i svi od reda sakupljali priloge koji i nijesu bili barem za te uslove mali. esto su domainstva i zadnju kravu ispred svoje djece bili prinueni da daju samo da bi se spasio obraz, a bogami i ljudska glava. U ovim akcijama osnovno je bilo da krivac treba biti dovoljno velik da prizna svoje pogreke, dovoljno pametan da od greaka naui, te od istih ostvari korist u formi znanja, a u isto vrijeme da bude jak da sve pogreke ispravi. Ako sve ovo nije bio u stanju onda bi sledovala najjaa forma kazne, a to je bojkot cijelog sela i stanje celosne izolacije krivca i njegove porodice. Meusobno povjerenje i potovanje ljudi bili su na visokom nivou i za dananje poimanje morala prosto nevjerovatni. Pria se tako da je jedan roak po imenu Kujo, bez da upi ta svog roaka koji nije bio tu, uzeo iz njegove tale

junicu i priloio je akciji i tek kada se roak Jusuf vratio sa putovanja kazao mu ta je uradio, na ta je Jusuf odgovorio: -to me Kujo pita, ako si ti tako procijenio i svi plemenici, ti zna da ti ja nebih nikad prigovorio kad bi se radilo i o lanu porodice, a ne o hajvanu. Bogu uur, kada je bog dao i nala se da bi se spasio obraz i ljudska glava. -E, hvala ti brate Jusufe, da nijesam bio siguran u tebe nebih to ni uradio, ali ipak red je da ti kaem. Sve nam ovo ukazuje kave su odgovornosti imali lanovi mirovnog vijea, te upravo zbog toga su ti ljudi morali biti izabrani. Nai se meu takvim ljudima bila je velika ast, no i odgovornost kojoj svako nije mogao odgovoriti. To su ljudi koji maltene nijesu smjeli praviti pogreke, a najbolji nain da se pravda naui bilo je njihovo iskustvo, no da bi se steklo iskustvo neminovno je bilo da se prave greke iz kojih se uilo. U tu grupu ljudi upravo je bio Avdulah koji je svojim izgledom, stavom i prije svega svojom rijeju odavao puno povjerenje i autoritet. Zato je svakom namjerniku koji je prolazio pored njegove kue bila i ast i radost sjesti sa njim, malo popriati i razmijeniti milenje jer se od njega uvijek moglo dosta nauiti. Imao je Avdulah i u svojem plemenu takvih trzavica koje su predstavljale veliki problem i opasnost za bratstvo kojem je i sam pripadao. Davno je to bilo, sea se Avdulah, kada je jedan njegov roak zbog nerasienih rauna oko mee ubio svog komiju. Ljudi su to brzo smirili i mislilo se za uvijek rijeili kao problem, jer je krv dobro plaena, upravo onoliko koliko su tadanji ljudi, a bilo ih je od Bijelog polja do Roaja procijenili i donijeli odluku. Dugo vremena je prolo, stanje se normalizovalo i komije su ivjeli ba onako kako je trebalo i biti, u komiskim odnosima. Ali ne lei vrae. Dolo je vrijeme kad se cijelo drutvo poelo raspadati, kada su na povrinu poele djelovati kvazi drutvene vrijednosti i na scenu stupati neke nove vrijednosti, koje su u normalnim uslovima bile obeleje najnieg sloja ljudi i predmet stalne osude i kritike ne samo mirovnog, ve i svakog zdravog i ispravnog ljudskog miljenja. Svakog petka, koji je za sve muslimane ovog kraja bio dan od posebnog znaaja, jo u prethodnom danu u etvrtak uvee ili ono to bi domaice rekle uoi petka, spremala se posebna veera koju bi i najsiromaniji obeleavali ako ni sa im drugim a ono bar time to bi domaica skuhala varivo. Najee je to bio pasulj u loncu jo ako je bilo i par e mesa, onda bi to bilo pravo, ali ipak trebalo je to obeleiti jer je petak turski svetac i dan koji ima posebnu boju. Toga dana se ilo na dumu u Petnjicu, a bio je i pijani dan na Planditima. Te noi domaice nebi nita radile u ruke, nebi se ak ni igle za pletenje uzimale. Adet je to od davnina i prenosi se kao tradicija sve do dananjih dana. Uoi petka bi se samo svadbe i druga veselja mogla i trebala praviti, a u sami petak bi dvorela nevjesta. To je dan koji je mirio zavaene, a zbliavao i stvarao nove prijatelje, dan koji se finalizirao dumom, gdje bi se sretali prijatelji iz udaljenih mjesta, spremali se selami i razmenjivale sve novosti to bi se desile u toku prethodne nedjelje. I toga petka, dok je Avdulah jo onako lekario ispod jab uke, malo dremuckao jer su ve putem prestali prolaziti namjernici, vrijeme za dumu se bliilo i oni koji su trebali stii do Petnjice su ve proli i bilo bi im kasno vie se

nebi moglo stii, te je neometan ni od koga mirno dremuckao na toplom vremenu pod prelijepim mirisom ulajmije i pokoene livade, koja je svojim koloritom i opojnim mirisom punila Avdulahove grudi, a time se njegova poodmakla snaga akumulirala novom energijom. Duma je poodavno prola i ljudi su iz damije produili prema Planditima da svrate na stoni pijac. U jeku je prodaja jagnjadi. Dolazili bi trgovci iz Podgorice da ih otkupljuju, pa se svako interesovao kako ide cijena i ima li se rauna prodavati ih, ako ih jo neko ima, ili ih je bolje sauvati, jer je sada za ispau bilo lako pa ih prodavati uoi zime. Sunce se poelo polako spustati prema Hualjki to je znailo da letnji dan navodi akamu, kada se jedan ovjek primicao Avdulahu, prilazei tihim korakom, onako stmuren kao da je nosio neki teak tovar na grbau, iako je i ao sasvim prazan. Vidjelo se da mu je teko u dui te da ima neto vano da saopti Avdulahu. -Selam Alejkum!- uzviknuo je kad se sasvim pribliio. Avdulah, koji tek to se bio rashavizao i neposredno prije toga ugledao gosta koji mu se pribliavao primi selam i odvrati mu: - Alejkemo-selam i bujrum sjedni ovdje ili hoe da uemo u sobu? Sada je ve prepoznao svoga komiju Kadriju, sa kojim su bili u prijeteljskim odnosima, a i ovjek kojeg je Avdulah iskreno cijenio i volio. Zato odmah pozva svoju hanumu i porui dvije kahve za sebe i za svog musafira. -Eh moj prijatelju, dobro je to te zatekoh ovdje i samog, da na miru porazgovaramo, a do kahve mi ba nije stalo. -Hajrala, ta je bilo? Kao da je Avdulah naslutio da se desio neki belaj i da ima vane novosti koje mu Kadrija hoe kazati. U njemu se istog trenutka poelo prevrtali po crijevima, kao da mu je mina eksplodirala u elucu, jer je znao da mu Kadrija nebi ovo rekao za obinu stvar, ve se neto vano i jako loe desilo. U momentu je njegovom gl avom proletjelo bezbroj misli, muio se, traio odgovor na enigmu koju mu je komija servirao jednom svojom misli. Muilo ga je jedino to da li se desilo neto Kadriji ili samome Avdulahu. Poeo je grozniavo da razmilja gdje se trenutno nalazi njegova f amilija, da li su svi tamo gdje bi trebalo da budu, da se nije neto desilo njegovim najbliim. Znao je da je Halit tu u okutnjici i da plasti juer pokoenu livadu i odjednom, kao da se trenutno razbudio iz dubokog sna, kao da ga je zemlja zatresla, njegovom glavom protutnjela je misao. Njegov najstariji unuk Sabro je jo rano otiao u Bukovik da gotovi drva i da dogna jedan tovar, jer je sutra subota, a to je dan kada se ide za Berane i potjera se po tovar drva da se proda ne bi li se uzele neke osnovne namirnice. Da, samo on moe biti, jer je ve trebao stii iz drva. Nije vie uopte ekao da Kadrija ispria ve ga pogleda ledenim pogledom i zavika: -ta se desilo Sabru? Kadrija je za momenat zanijemio, nije mu bilo jasno kako je mogao naslutiti da se ba Sabru neto desilo, bio je preseen pitanjem i za momenat je zanijemio ne znajui kako da produi dalje.

-Eh moj dobri prijatelju, moj brate Avdulahu, kako da ti kaem kad si ti ve pogodio,- kao da je osjeao najveu krivnju, Kadrija izusti sudbonosne rijei:Sabro je poginuo! Kao da je oinut munjom, Avdulah samo izusti Alah -Alah i glava mu pade na prsa, kao da mu vrat negdje iseznu i nestade ga. Ba u tom momentu se pojavi njegova hanuma na vrata sa dvije kahve i kad ugleda Avdulaha srce joj se stee, noge joj se presekoe, a tablja na kojoj su stajali fildani i dezva sa kahvom, poe se tresti kao da je uzdrma struja. U par koraka koliko joj je bilo preostalo nekako se dotetura do njih i stropota se tek uz Avdulaha gledajui izgubljenim pogledom prema Kadriji. Jedino to je jo uspjela rei bilo je: -Brate Kadrija, ta je to bilo,ta mi se to desi sa Avdulahom? -Moja prijeteljice, morate imati kuveta i gairet, a nemogu ti nita kriti, Sabrija je poginuo! Kako je sedela, Mejrema se samo skljuka pored Avdulaha, nije uspjela ni da zakuka, pala je u nesvijest. Ustade Kadrija i vide iznad Avdulaha da stoji flaa sa vodom potra, uze je i poprska vodom Mejru, a onda se okrenu Avdulahu i zavika mu: -Avdulahu, gairet, mora imati snage da svoju familiju okurai onako kako si mene pomogao i mnogim drugima kada im se desila nesrea, sada mora pomoi sebi, mora prihvatiti sudbinu jer se boja vri i mi tu nemoemo nita. -E moj Kadrija, da je od Boga ja bih zapjevao, ali to ga duman ubi te mi stavi u krv i drugu djecu, to je ono to me boli i to nikada i nikako ne mogu preboljeti. A de, sad mi reci, kako se to desilo i gdje se desilo? -usput je pogledao prema eni koja se poela polako osveivati i njojzi ree. Nemoj Mejro da divlja, mi smo najstariji i moramo Halita i djecu mu sprijeiti da oni prave dramu koja je ve napravljena, moramo nai kuvet da im pomognemo, a ne mi sami da divljamo, nego daj nam te kahve da se ne ohlade, a ti nam prijatelju polako ispriaj sve to zna i umije. Rekao je to mirnim glasom u kojem kao da je odjednom zavladala smirenost i ja to istog momenta nijesam mogao shvatiti. Tek kasnije sam razumijo da je to bila osobina ljudi koji su pravi vjernici i ija je vjera u sudbinu i boja odreanja, toliko jaka da se sve prihvata sa asketskom snagom u kojoj je osnovna misao Bog dao Bog uzeo, neto koje se ne samo izgovara ve se u to iskonski vjeruje. Teko mi je to sa ove distance razumjeti, jer mnogi dananji vjernici koji svojom formom pokuavaju ubijediti i sebe i druge da su veliki vjernici, postupaju sasvim drugaije u slinim situacijama. Zato je i danas aktuelna deviza Sluaj ih ta priaju no ne gledaj ih ta rade. Mekim tonom punim ljubavi, mudrosti i nade, Abdulah i mnogi tada kao on, znali su da u svakom momentu upotrijebe pravu rije i za svakog nau nadu, vjeru u budunost, no isto tako to su radili i za sebe i za svoje najdrae, iako je za djedu upravo najtee nai utjehu kada je unue u pitanju. Avdulah je od svih unuka, imao ih je trojicu, najvie upra vo volio Sabra, koji je bio pun duha, vjere, no i veoma vrijedan i radan i nikada mu se nije trebalo dva puta rei. Bio mu je uz to i najstariji unuk to je dodatno vezalo njihove ljubavi, no ipak smogao je snage mudri Avdulah da zamoli svoga prijatelja, da

mu mirnim i nada sve staloenim tonom kae istinu, pa koliko i da je teka i bolna, to ona u istinu i jeste i ne moe biti tea. Stanje alosti za mrtvima u sutini predstavlja alenje sebe, jer vie neemo biti u stanju da budemo u blizini voljene oso be, sa kojom nam je uvijek bilo prijatno. Svi su ljudi stvoreni da svijet ne samo razumiju ve i da ga doivljavaju, to i alost nije za osudu. Te otuda su najpotrebniji prijatelji u alosti koji e razumjeti stanje oaloenih i iskreno alost podijeliti sa njima. Suznih oiju, suvih usana, kao da mu je ponestalo daha, poeo je Kadrija priu koju nikada nije poeleo izrei i koja mu je vjerovatno bila najtea u ivotu. -Bio sam u Brea da pogledam dokle su livade i kada bi se trebalo poeti sa koenjem, jer smo ovde po selu gotovo da pokosimo, pa rekoh da ne sedimo dabe, ve ako ima to od trave da ako bog da to prije ponemo sa kosidbom po planini. Dugo sam tamo etao po cijelim Breima, sretoh se i sa nekim starim prijateljima, te ostadosmo malo d ue razgovarajui o svemu i svaemu dok je vruina malo prehladila. Polako, poeh se bauljati nazad da bih se vratio prije mraka, te udarih niz Bukovik i preko Ploa niz ini potok, rekoh da se spustim na Paloak. Kad sam se sputao prema potoku, odjednom uh neki agor i ljudski razgovor, pa se zaudih otkud, jer se u ovo doba ree tu viaju ljudi. Primakoh se blie kad uh jasne glasove dva ovjeka kako neto u tom momentu za mene nerazgovijetno govore, samo razumjeh kad jedan od njih zavika:- E vala, osvijetismo baba! Malo se pritajih u momentu, nebi li to jasnije uo, ali za belaja noga mi se pokliznu, napravi se buka i oni me primijete. Kao da sam im metak opalio pobjegoe na stranu agovsku, ne uspijeh da ih prepoznam. Ja polako produim niz potok prema njihovim tragovima, kad neposredno pored reice ugledah konja. Primaknem se blie i bogme poznadoh ga da je tvoj, zavezan za jednu vrbu, popuen mu povodnik, imae da pase i delovae smireno. Ja mu se javih: -Doro, Doro -i on ne mrdnu. Prooh pored njega, vidim drva taze sjeena, neka okresana neka samo osjeena i rasturena po proplanku, imae dobar tovar da se natovari. Primjeuje se izgaeno lie. Ja viknuh -Sabro! Sabrija!, dva puta niko mi se ne javlja, pravo da ti reem neto mi marci prooe tijelom i sjetih se ta ree jedan od one dvojice to ih sretoh jednu stotinak metara visoije. Pogledam lijevo i desno, neki me hmurovi poee hvatati po tijelu, nikako da se smirim, kad odjednom moj brate Avdulahu... Tu stade, kao da je na izmaku snage . Avdulah mu nasu au vode i prui je prema Kadriji. Uze halapljivo vodu, ispi je, kao da je u nju bila otrov i kao da je elio da se sve ovo zavri, jer mu je pria veoma teko padala, ali nije bilo drugog areta ve da je zavri do kraja. Vrati praznu au i produi priu kao da osuuje sebe to je mora kazivati kad je tako teka i zla. - I tako moj brate, krenem jo samo tri koraka ispred jedne debele johe, tek pored rijeke, na par metara primijetim tragove krvi i poznaju se opanci kako su se fujali po mekoti. Priem blie kad ugledah vrhove opanaka, vidim ljudsko tijelo prekriveno liem tek toliko da se iz daleka ne primijeti, kao da je dumane neko prekinuo u poslu pa nijesu imali vremena da ga cijelog zakopaju, ili moda namjerno to nijesu eljeli ve da ga malo kamufliraju dok se ne udalje. Primaknem se blie i ponem onako izbezumljen, a bogme i uplaen, da

otkrivam tijelo i odjednom mi se sve stavni pred oi, zavrte mi se u glavi i u momentu sam pao bez svijesti. Ni sam neznam koliko je to trajalo, vjerovatno par minuta ali meni se uinilo kao da sam vjenost tu prespavao. Kad se ponovo osvijestih, imao sam ta i vidjeti moj prikane, znam te da si hrabar ovjek koji si svega u ivotu i vidio i doivjeo, ali ovo to sam ja video, vjerujem da nijesmo ni mogli sanjati i da smo ga sanjali u snu bi pomahnitali. Ali eto, to god ovjek doivi sve je crnji i jai i sve mora podnijeti. Kad sam ga cijelog otkrio poznah tvoga Sabra, zaklan kao jagnje kad se kolje, glava mu pribijena uz vrat dri se na kou, to sam moj Avdulahu uo a nijesam video, da su tako etnici radili. Oi mu otvorene, usta razvuena kao da se smije. Prioh, zatvorih mu oi, izuih Fatihu i izvadih mendilj iz depa te mu podvezah glavu. Suze vie nijesam ni branio, potekoe ee od potoka koji je uborio tik pored mene. Uurbano poeh da razmiljam ko je to mogao uraditi i sad mi jo tee doe to se okliznuh, te ne uspjeh da se pribliim onoj dvojici da ih prepoznam, jer po svemu sudei oni su neto ba o ovome govorili, a moda su i on i sve ovo uradili. Tuga ili strah ili istovremeno oboje, u meni se neto strano deavalo i nijesam znao ta da radim. Odjednom se pametnijeg nita nijesam mogao sjetiti, rijeih da preem sa druge strane rijeke, te sa proplanka pogledam uz Osoje nebi li nekoga mogao vidjeti ko bi mi mogao pomoi. im sam se popeo na proplanak, ugledah grupu plastioca ispred Maliove kue te rijeih da ga zovnem. Dva puta sam viknuo onoliko koliko sam u tom trenutku i mogao vikati, jer su mi se noge presekle, grlo osuilo, a dua stegla i kao da me ne puta da jasno izgovorim rijei, teke posle drugog poziva neko mi se iz grupe plastioca javio, vjeruj da ga nijesam prepoznao, znam samo da je bio muki glas, teke zavika Oja! -A jeli Mali tu?! zavikah. -Jeste, jeste! -U nu, recite mu neka doe jo sa jednim od sinova da mi neto pomogne, ali odmah. -Evo dobro, sad emo,- ree mi glas, kojeg nijesam ni poznao. Nije prolo ni nekoliko dekika, kad ujem kako se suho lie niz gaj uka i za tili as ugledah Malia sa sinom kako idu prema meni. Ja sam namjerno stao par metara dalje od Sabrije, da im prvo ja kaem ta sam naao. -Hajrala Kadrija, ta je to bilo to me tako hitno trai? - zavika Mali. -Eh moj Maliaga, muka i nesrea i moja i tvoja, evo nam ga Sabro tu mrtav lei, naoh ga sad, prije jedan ejrek, pa mi ti prvi pade napamet. Dvojica bolje misle i vie znaju od jednoga, te od muke te pozvah da vidimo ta emo raditi! Jo ja nijesam ni do kraja sve ispriao, a sin mu se ve zatra prema johi i zakuka. Mali se i on okrenu prema njemu i zavika:- Kuku meni danas do vijeka! Ko mi te ubi rano ne prebolna? ija li te ruka unesrei, sreo moja. Uhvatim ga pod ruku, jer je ve poeo da se tetura. -Gairet Maliu, ja sam te pozvao da mi kao stariji i iskusniji savet dadne, kako emo kazati Avdulahu i Halitu, a ti mora snai snage i kuveta da i njima pomognemo, jer sa plaom niti emo njima pomoi niti Sabra moemo vratiti.

Sjede starina pored mladine koji nekako onako ispruen djelovae jo i vei, stropota se pored njegove glave, koju sam ja kamuflirao i on u prvo vrijeme i ne primijeti kako je ubijen ve zavika: --Oh mladino, dunjalue na, ko li mi te ubi, ija li te puka ustrijelila, kako da ti ja dumane ne ujem, kako da ne doem da ti jadan pomognem i da te od dumana spasim. U tome mu sin zavika:- Nije babo njega puka ustrijelila, ve su ga dumani zaklali, dabogda njih Alah zaklao ovako i sree nikad u ivotu nemali! Tek tada starina primijeti gdje je i kako ubijen, glava mu klonu na prsima i on se kliznu prema njegovim nogama. Pritrah, te ga uhvatih da se ne oklizne prema rijeci i zavikah mu:- Nemoj Maliu slabica da bide, Alahova se volja ispunjava i mi tu nita ne moemo, a Alah e svakome dati ta je zasluio pa i ovim kojotima koji nita ljudskog u dui nemaju, kad su ga ovako mogli upropastiti ni kriva ni duna. Prioh na rijeku, uzeh malo vode, te ga okvasih, on me pogleda i uspije da mi kae: -Hvala prijatelju Kadrija, bog ti sevapom vratio!Tada ja zavikah:- ta emo sada, hoemo li ga direktno nositi ili ti da poe prvo da kae Avdulahu, a mi emo ga ovdje malo pospremiti, napraviti malo nosila pa da ga nosimo kui. -Eh, moj brate, ja ti kuveta, a ni znanja, sada nemam da Avdulahu kaem, ve e ti to uraditi, a ja u ga sa detetom spremiti i moda emo polako i krenuti prije nego to vi stignete, da bi ga prije mraka iznijeli iz ove mrtvice, jer se po noi nita nee vidjeti. Vidjeh da ubjeivanje vie nee pomoi, prihvatih ni malo lak zadatak, samo mu zavikah:- Dobro, teko mi je ali moram to uraditi no te molim, ti nemoj da divlja no da mi pomogne, da cijeloj porodici gairet i kuvet damo, jer ovakvu mladinu ispratiti niti je lako, niti se svako moe kontrolisati, ali to se moe, to nam je emer od Allaha i samo se u njegovu milost uzdamo i nadamo se da je on ovo elio, da e nam akobogda, nadoknadit i dobrom vratit. To sam izustio okrenio se i krenuo ovamo. Svuda sam se putem preznojavao i razmiljao kako da ti kaem, kako da ti predam ovaj haber, kojeg ni najgorem neprijatelju nebih mo gao poeleti, a ne tebi, dragi moj prijatelju Avdulahu. Jedina mi je utjeha, ako se tako moe rei, bila u tome to sam znao kakvog ovjeka imam preda mnom, da e smoi snage da povjeruje u boju volju i da nee dozvoliti da ga emocije savladaju, jer ovjek tako irokog srca sa toliko vjere i ljubavi, nemoe dozvoliti da pogazi svoje ubjeenje i ono to je uvijek govorio. Muslimanu nije dais da mnogo jadikuje. 0smatraju vjernici, jer se boje ostvaruju po njegovom, a ne po naem redu. Mi nikada ne znamo zato Allah uzima esto one koji su nama najdrai, a ostavlja da ive pojedinci za kojima nebi ni najdrai njegovi zakukali a ne kamoli komije. Bogu uur ostala su ti jo dva unuka, dva sokola, ostao ti je Halit sa kojim se okolina dii, a ne ti kao roditelj. Mora mi pomoi da zajedno smirimo familiju da ne dozvolimo mnogo da se plae. Stari bi rekli Pla na pla ide, nije dais mnogo plakati. Niko ne moe rei da mu ga nije ao, kad se meni ovako cijepa srce, sasvim mi je jasno kako je vama, ali avaj, vratit ga ne moemo, treba se samoorganizirati, saviti familiju koliko je to mogue. Sabro je preselio na ahiret, da mu da bog denet, a vama svima sabur, zdravlje i pamet da vam ostane onakva kakva je i dosada bila i s kojom smo se svi mi diili, jer ste je uvijek sa nama dijelili i nas u najteim

trnutcima savjetom vraali u ivot. Eto, doe vrijeme sada sami sebe da pomognete i ja sam siguran da e ti to moj prikane biti kadar uraditi. Smrknuta lica sasluao je Avdulah mudre rijei svoga prijatelja ka o da je cijelo vrijeme bio odsutan ali vidi se da mu se svaka rije duboko usadila u glavu. Odjednom Avdulah kao da se tre iz podsvjesti, okrene se prema Kadriji pa kao vie za sebe ree: -Puno sam u ivotu preivio i ovkavih sluajeva i esto su se ljud i u ovakvim sitacijama pitali:-Zato li nas Allah kanjava kad je On milosre? esto sam bio u situaciji da na ovakva pitanja odgovaram kontra pitanjem: -A zar vi najvie od svega na svijetu ne volite svoju djecu? Najei odgovor bi bio: - Pa naravno da ih volimo. -E pa zato ih onda ne rijetko tako surovo kanjavate, pa ak i tuete? -Da, istina je da ih kanjavamo, najee i to veoma surovim mjerama, ali to je u njihovom interesu da bi ih ispravno i na pravi put vaspitali i da se od njih nikada nebi zasramili u ivotu. -E dragi moji ta onda da kaemo za Velikog Rabba (Allaha), budui da je i sama rije Raab uzeta od rijei terbijjetun, to znai vaspitanje. Istina je da je Allah i Njegova mo iznad svih nasilnika i da je aspsolutno moan, monij i od svih tirana, ponosniji od svih ponosnih. On je pravedni arbitar koji svakog ovjeka stavlja u njegov zaslueni poloaj i stepen. Kazna (patnja), skida ru i koroziju s due te daje sjaj njenom metalu, patnja gledana iz ovog ugla i ovim oima jeste obavezni porez, danak koji se plaa za prelazak u vii stepen. Prijelaz iz stepena u stepen bie samo na bazi rada, djela naih, iskustva i stradanja. Otuda se moe zakljuiti da e i na onom svijetu, na najniem stepenu biti onaj ije je srano slepilo na ovom svijetu bilo najvee, a njegov rad najsiromaniji dobrim djelima. Eh moj Kadrija, tu je malo zastao, kao da je hteo da se odmori ili da sakupi snage, ali ipak nije bilo to, on je grozniavo razmiljao i odjednom otvori duu: -Da li sam bio nepravedan pred tim ljudima kad sam im sve ovo savjetovao, da li moda nijesam i previe od njih traio. Pa zaboga mi smo ipak i prije svega ljudi, te otuda i sve to radimo esto puta i van Allahove elje, ne treba nam se to uzeti za zlo. Naa tuga, na bijes prema dumanu, ipak je sve to ljudski odgovor na ovozemaljske patnje i tegobe, pa nam i dragi Allah treba oprostiti to po kadkad i koju suzu pustimo i dumanu slinu nesreu poelimo kakvu je i on nama priredio! To izusti i jedna suza skodrlja se niz njegove obraze istog momenta kada i sa ulajmije pade jedna jabuka i odkotrlja se prema ogradi pored puta, nebi li se tamo smirila i nala sebi sigurno skrovite. Prioh mu blie, zagrlih ga rijeima: -Ajde starino, junae mudri, isplai se dok smo sami, ipak ti je on bio unuk kojeg si neizmjerno volio i u kojem si gledao linog naslednika, isplai se dok nije stigao Halit i ostala porodica da bi njima mogao kura dati i kazati ono to si esto drugima govorio. Mudri Bog najbolje zna kada i u kojoj prilici e posla ti kunju svakom ovjeku. Koliko e ona trajati, kakav e biti njen oblik i nain, mi ljudi to ne znamo. Vjernik osjea bol tijela i due, on osjea tegobe kunje, ali istovremeno on treba znati da u svakoj bojoj odluci postoji vii smisao, koji mi

ljudi sa naih ljudskih pozicija ne moemo potpuno da shvatimo. Zbog toga za svakog vjernika ono to dolazi od Alaha mora se primiti kao najlepi dar, pa i smrt kada dolazi vjernik je treba tako prihvatiti. Jaina kunje ispraena vjernikovom srcu raste sa snagom njegovog imana i sa njegovim poloajem u duhovnom svijetu vjere. to je jai iman, sve je vei duhovni stepen, time je vea kunja. U ovoj naoj tragediji Allah nam je ispratio najvei stepen kunje, no mi je moramo prihvatiti puni kuveta i imana i u ovom trenutku vie aliti one koji su ovo uradili, jer je njihova zloba nemerljiva i njihov iman daleko od onoga to bi ovjek i vjernik trebao biti. Mora biti siguran da je to jedini ispravan i pravian Allahov put i nijednog momenta se nemoj kolebati u nje govu ispravnost nego sa jo jaim ubeenjem djeluj na tvoje najblie, sa punim uvjerenjem da je sva patnja od Allaha samo nae iskuenje koje moramo prihvatiti i zahvaliti se Allahu, molei ga da nam uzvrati denetom i za Sabra i za sve nas jer smo samo njemu vjerovali i u njegovu milost se nadali. Smrt, kojoj svi idemo i kojoj smo svakog dana sve blii, treba prihvatiti kao dio ivota. Misao o smrti treba da ivi sa nama, ali ne da nas demoralie, da nas vodi u oajanje. Sva razmiljanja o smrti neminovno nameu pitanje o smislu ivota i o svemu onome to se uinilo u ivotu. Kako smo ivjeli? U ta smo potroili dane i noi koje smo ostavili iza sebe? Dali ikakav vrijedan trag ostaje iza nas ili samo pusta praznina besmisla? Dali su nai putevi bili put evi dobra ili zla? U ovim trenucima istine, postaje jasna besmislenost svih zala, zloba, silnitva, gorina, podlosti, koje neki ljudi upravo kova ovih dumana to su ovo Sabru uradili, ine u svom nezajaljivom egoizmu, uskogrudnosti i udnoj zlobi koje hrani ejtanska pokvarenost. Ovdje se zlo prestavlja u svom pravom i istinitom svijetlu kao neto odvratno i neshvatljivo. Kada smrtni vjetar prohuji pokraj ovjeka ili ga dotakne, drama umiranja i sva razmiljanja dobivaju ogromne dimenzije po svojoj duhovnosti i ozbiljnosti. in umiranja za onog koji umire i za one koji su posmatrai blie prisutne smrti je udesan dogaaj u kojem na misteriozan nain jedan ivot odlazi u vjenost i od nekada ivog ovjeka, ostaje samo hladno, blijedo tijelo prekriv eno velom smrti. Saivljavajui se sa smru i udiui njen miris, jedno pitanje kod svih prisutnih dominira: Kako se moe initi zlo i ivjeti po zlu kada je melek smrti istinski vjesnik stvoritelja pozvao dobro a osudio zlo. To je pitanje na koje emo svi morati odgovoriti dijelima svojim kada budemo stali pred Allaha i ovakvi zlotvori kao to je ovaj koji je ovo uradio, nee moi nai opravdanost za ovaj i sline postupke te ih zato treba aliti. Tog momenta negdje od Paloka zau se agor pomijean sa kuknjavom. Bio je to znak da se povorka sa Sabrom pribliavala. Kada su se pojavili pored groblja vidjela se vea grupa ljudi koji su na nosilima nosili ovjeka. Znai broj se uveao to je ukazivalo da je Mali pozvao sve svoje najblie, a uz put su im se poeli pridruivati i komije. Stvorila se kolona od desetak ljudi koji su se meusobno mijenjali ispod kolaca na kojima je prostrta lesa, a na njoj ebe na kojem je leao ovjek. Kada smo ih ugled ali brzo smo ustali i krenuli putem ispod kue da ih susretemo. Za poslednji put Avdulah je rijeio da sretne svoga unuka, onako visok, malo povijenih od godina ramena, pokazivao je snagu i prividan mir,

rijeen da na taj nain pomogne ostalima da stoiki i bez histerije prihvate ono to im je sudbina dodijelila i ako je to ono to im se najtee i najgore moglo dogoditi. No, vrlina i vrijednost ovih brana se upravo ogledala u tome to su u najteim momentima pokazivali iskonsku vjeru u Allaha i njegove derte, to su bili toliko sigurni u boju sudbinu da su sve prihvatali sa, za nas obine smrtnike, nevjerovatnom snagom volje i silinom vjere u Boga i to svoje uvjerenje su zraili okolo sebe kao dio pozitivne energije, kao neto to su trebali svi prihvati ti okolo njih. Tako se dobio utisak da je bilo tee onim roacima i komijama koji su nosili mejta, nego Avdulahu kojem je poginuo najmiliji unuk. Kao da su svi osjeali i strah i sram od njegove reakcije, jer su znali snagu njegove volje koja je u ovakvim momentima nekome ak izgledala i neprirodnom. Kada smo prili blizu povorke koja je ila prema nama, ljudi su kao skamenjeni stali neznajui kako da reaguju. Naprijed su bili Mali i njegov sin koji su prvi doli na poziv Kadrijin i koji su bili i najblii u srodstvu sa Avdulahom. Kada su se susreli sa Avdulahom zastali su na putu. Avdulah je priao, otkrio mejta i poljubio ga u obraz kao da mu unuk dolazi iz Berana gdje bi najee prodavao drva, zatim je pogledao sve ljude koji su se tu nali, nazvao im selam i povikao: -Hajte bujrum,-zatim prihvatio koanik od svog sinovca koji je nosio lijevu stranu i zajedno sa Maliem krenuo naprijed prema livadku da unese svog unuka u sobu. Unijeli su ga u sobu u kojoj je on najee prebivao i provodio dane sedei na minderu pored prozora sa kojeg je posmatrao put kojim su se kretale neprekidne kolone njegovih komija i drugova, a isto tako sa njega je posmatrao i Loake prema kojima su se kreala stada ovaca i krda govedi pred kojima je uvijek avulja nosei zvono, predvodila neprekidne kolone koje su se kretale prema Vrtai i dalje ka Veljem brdu i Bukoviku. Uvee kada bi se sputao mrak graja bi bila najjaa jer se dio tih buljuka vraao u selo, a manji dio bi ostajao na stanove kod onih koji su ih imali po Loacima ili na Ploe. Sve je ovo odavalo jednu nevienu seosku idilu, koja je upotpunjena grajom i vikom obana i sretioca koji su ekali da namire stoku, pomuzu krave i ovce i tek u mrklom mraku da se priberu u svojim kuama da bi veerali i spremili se za poinak. Danas, kao da su svi saznali za nesreu koja se dogodila, kao da su i stada ovaca i buljuci govedi htjeli da se oproste od svog Sabre. Sve je nekako utialo i u mrtvoj tiini prolazilo ispred kue u kojoj je Sabrija bio okrenut prema K ibletu i za poslednji put njegove oi su bile usmerene upravo prema putu koji mu je toliko znaio u ivotu. No, ovaj put nije ih video, kao da nije eleo da ih vidi, kao da je njegov pogled prebacivao domet vidika uobiajen za ovaj poloaj na minderu na kojem je sjedio, skamenjen kao da je gledao prema neto udaljenijoj relaciji tamo preko seoskog groblja. Kao da je elio susret sa Beskonanim, sa onim sa kojima svi mi imamo zakazane susrete, no termini nam nijesu poznati, te otuda neki od nas i nespremni dou na taj susret vjenosti, susret konanog i beskonanog, susret smrtnog i besmrtnog. Nespremni, jer dio njih ne uspije stii ni ehadet da izui i da se na taj nain legitimie sutinski pred Allahom i ako nas on dobro zna i sve nae vrline i mane njemu su poznate jer nas je on upravo i pozvao.

Kao da je u tom momentu razmiljao: -On nita nije uradio Zar ubistvo emocija nekome koga ne poznajemo, moe da se smatra grijehom duevnosti jednog afrodizijakog natpisa. Ali ipak, dua koja polako propad a u beskonanosti nae termike budunosti, nije bila nita drugo osim splet jedne konstante dobijene sa meusobnim koordiniranjem ovjeka i prolog vremena iz njegovog ivota. Rekoe mi:Ti si budalasto dijete u starim godinama. Nisam ih razumeo, ni tada, ni sada, niti u ih bilo kada razumjeti. Ne zbog bilo kojeg razloga, ve samo zbog toga to su to ubice moga ega. To su ljudi koji su mi rekli: Nemoj vie, a ja sam ih posluao. Kako je samo bila tajanstvena misao prikovana za surovost nae kue. Ili smo pak mi hladnokrvni prema onome to se poistoveuje sa nama u nekom drugom prostoru, u nekom drugom vremenu, kada emo mi biti nita ili ono to ubija bez upozorenja. Ah, teroristi su zauzeli moj um. Ne, ne deavaju se ove stvari koje tek to su se de sile. Ja ne postojim u vaim glavama, vi postojite u meni. Moja rije moda i nije vrijedna kao to bih elio da znaim mudrost, ali moja rije je stvorena od samo jedne istine naeg ponovnog raanja na ivici svijesti koja nas dri budnima u ovom enje vr ijednom sanjarenju i burnim skandaloznim muenjima ljudskog napaenog uma. I ja sam rijeio. Boriu se do moje zadnje kapi krvi. Do mog zadnjeg nesuenog daha. Pobediu vrijeme titom od vjenosti, opstojau u prostoru sa titom idealnih shvatanja kestenovog napitka, a ne ovjeka stvorenog eliksirom smrti. A ja sam pak zastao do tvog irisa, posekoh te ne znajui da si stvorena od krvi i nestabilne zelene materije. I ko zna jo koliko bi njegova dua razmiljala i teturala se po sredini koja je dosad bila deo njenog prebivalita, dok se odjednom ne zau pla ojaene majke, suze pred kojima se i kamen raspada, kletva od koje se planine njiu, molba pred kojom i melajad zastaju. To su majine suze i niko ih nema pravo zaustaviti, one se moraju iskapati, jer nebi majka bila majka ako ih nebi ispustila. Trajalo je to par minuta dok se opet Avdulah ne oglasi:-Nemoj Mejro divljati, time nita nemoe promijeniti, mora sebi i ostalima pomoi time to e nai snage i kuveta u sebi i prihvatiti boju volju kao opo menu da smo svi mi boji robovi i da se njegova volja ispunjava. Ja sam ostario i nadam se, akobogda da u uskoro poi za svojim unukom. Susreti sa bolestima, tjelesnim i duevnim bolovima, patnjama, manjim ili veim pa i susreti sa smru kakva je ova dananja, pogotovu smru naih najmilijih ili prijatelja i poznanika teka su iskuenja no i esta na naem ivotnom putu. ivotni put ovjeka od roenja do smrti, pun je prepreka, bolesti. Patnje i stradanja, esti su posjetioci, no oni su i vjesnik ivotne stvarnosti, koja nam se predstavlja svakog dana. Smrt, ta rije sama po sebi plai, ali i zanima. Susret s njom kod mnogih izaziva paniku. Mnogi o njoj ne ele ni govoriti. Bjee i od pomisli na nju. Svaki razgovor pa i pomisao na tu temu vodi ka mislima o sopstvenoj smrti. Nekima je veoma teko ivjeti sa stalno preutnim saznanjem o neminovnom kraju. Teko je ovjeku ovako stvorenom, vjerovati u vlastitu smrt, koja e prekriti velom zaborava sve ono to smo bili, to smo doivljavali, to smo osjeali. Bolno je priznati vjenu smrt naih blinjih i da svoju majku, oca, brata ili sestru nikada, ali ba nikada vie, neemo vidjeti. Doivljeni bol ukazuje na istinu, kako je lijepo bez bola. Izgubljeni san govori upravo o njegovoj lepoti. Sve ono to je u zdravlju

izgubljeno govori o vrijednosti njegovoj. Tek na bolesnikoj postelji mnogima se prikae istina o vrijednosti darova Bojih. Dok su bili zdravi nisu ih znali u potpunosti cijeniti i spoznavati. Te zato vas molim nemojte plakati. On nita vie ne osjea, njega vie nai bolovi ne bole. Onaj koji misli da smrt ima svoju bol treba da zna da smrt uopte nema bol, jer je tijelo bolovalo i osjealo dok je dua u njemu boravila. Tijelo bez due nema bol. A tek ispred njih tijelo njihovog unuka lealo je mirno bez osjeaja i bola, a dua, njegova dua!? ProleeLeto..Jesen... Umerena istina moje due odslikavala je pravila zakaena kao misao boanstva na zidu sale. Jednostavna kao predmeti koji slue za preiavanje prostorije od praine. elezo iz devetog ili kruna iz treeg vijeka nekog monog gubitnika. Izguvana crvena tkanina obavijala je pehar zvani sloboda, koji je leao nekako izvitopereno na studenoj zemlji. Napravio sam krug od hrastovih listova ostalih od zimske ege. Navedoh glavu koju sam nesvjesno nosio iz turbeta u kojem sam ostavio moju krivnju, da buni posjetioce koji e eleti namjerno da se ispovijedaju. Ona je preteka za jednog ovjeka, a ja sam je nosio dobrovoljno jo od kraja svjeta gdje sam bio upuen prema onom to nou bije kao zalog budunosti. Dua je na ovom mjestu osvetljena i ja sam jasno mogao vidjeti neke nepravilnosti u pravljenju ne samo nje ve i svake ljudske i poluljudske individue, zatvorene u e snaest zidova od alpskog mermera. Tu se odvijao ritual izmeu blijede suneve i silne mjeseeve svijetlosti. udesno, zar ne Gospodaru?!Zar nije markantno ono to sam ja sa svojih deset ruku izveo nad prestolom ove sale moje beskonanosti bez nijednog prestupa u vezi zakona postojenja, ne samo na vaoj ve i na svakoj poluistinitoj individui. Vodio se razgovor. Crveni persiski ilim koji nije sluajno postavljen na sredini od kraja ne ba tako male prostorije, u tami u kojoj carovae sunce mjeseine, bolo me je pravo u srce, ostavljajui vidljive tragove moje ljubavi. O, Boe! Ja nijesam zaista mrtav, zar ne? Mislim, moje tijelo je mrtvo, jer ga mogu vidjeti ispod, ali ja lebdim. Mogu gledati prema dolje i vidjeti vlastito mrtvo tijelo,svi oko mene misle da sam mrtav, ali nijesam. elio bih da viknem: -Hej, ja nijesam umro!Ja bih trebao da sam mrtav ali sam jo iv. To je udno jer je moje tijelo apsolutno mrtvo, a ja se jo uvijek kreem. Ja sam iv! Leto.Zima.Kontrast je pobjedila fleksibilnost zidova. Moja dua ve bjee pretvorena u neto to polako izumire da bi se ponovo rodila na nekoj drugoj planeti, koja e trebati da se spasi od oaja postojanja. Gong je odbijao neku nejasnu svijetlost u mojim oima, pravei tragove ubistva o kojima mi se kasnije sudilo kao nevinom dravnom neprijatelju broj dva u sluaju kada je postojao broj jedan, a to je bila moja pokvarena dua. Nije sluajno ona pokvarena. Nije sluajno da su drugi napravili ono to se kasnije vodilo kao nestali uvodni momenat u svojstvu nevidljivog delirijuma. Ja sam ustao za repliku. Pramen njegove kose grubo je padao na list ne sluajno ostavljen preko mastila sa kojim je trebalo da budem proglaen krivim, zato to sam bio iv zakopan u dokumentima u vezi sa mojim pronalaskom na kraju tunjela. Sa svijeom sam zastao do novopridole pomoi, koja je morala da eka da bi mi pomogla. Oni mi nijesu ponovo rekli: Nemoj da bude ono to nijesi, a ja sam ih sada udesno razumijo gledajui, ne kao prije toga u njihova usta, ve sada

gledajui u staklenu glearsku pukotinu njihovih trodimenzionalnih ejtanskih oiju... Ljudi su se u sve veem broju sakupljali kako su stizali iz damije. Vani su razmetene klupe i ispred jabuke su ljudi sijedali, nazdravljali glavu i kako je ko umeo pokuavali da ublae bol familiji koja se nala iznenada i nepripremljena u tekoj tuzi i nesrei. Ukuani su se dogovorili da e denaze biti sjutra na podne, poto je letnje vrijeme, dosta velike vruine, a i po adetima muslimana nije dais mejta drati dugo vremena u kuu, odnosno najbolje je to se moe prije izvriti kopanje. Zadaci o sutranjim obavezama su odmah podijeljeni, a to i nije bilo puno teko jer se uvijek znalo u ovakvim prilikama ta ko radi te je svako dobro znao svoj dio posla. Ajdin je po obiaju bio zaduen za stolarske radnje, te je odmah preuzeo obavezu da napravi tihtate, a grae je bilo gotove trebalo je samo da se otee i tano ispilji i izmjeri prema duini ulije. Fadil je sa svojom grupom dobio zadatak da iskopaju grob, tek uz rahmetli babo v grob, a Halit je preuzeo obavezu poto je damija bila dosta daleko da se nebi nosio teneir, a bilo je tu colarice iz Turijaka to su spremali da potpatose novu kuu koju su upravo spremali za Sabra i ekali da je opreme da bi ga oenili, da napravi teneir. -Uzmi Halite nekoga od ovih momaka neka ti pomognu, te napravite teneir i onamo iza tale ga uvrstite, ogradite ga koljem i razgrnite ponjave da bi se na vrijeme mogao uradit gasul. Isto tako kad to zavrite napravite i tabut sa kojim emo ga ponijeti do groblja, a kod majke potrai aburtiju, ima tamo prekriva od ohe koji sam ja bio spremio za sebe ali ovo je sad najpree pa vi ete meni nai neto drugo. oja je odavala znak da je mejt iz ugledne porodice, jer nije svaka familija bila u stanju da za aburtiju (prekriva), sa kojim se prekriva mejt dok se nosi od kue do groblja upotrebi ba nju, najee je to bio neki slabiji tof ili pare platna. Kada je podijelio zadatke i otprilike objasnio kako e izgledati sutranji dan, poslao je Faika da ode i dovede hodu iz susjednog mjesta ime bi pripreme za denazu bile obavljene i niko nije ni sumnjao da e biti i uspjeno i na vrijeme sve zavreno. Ostalim mladiima koji su se u meuvremenu tu sakupili, reeno je da se dogovore ko e gdje, no svi prijatelji od Ljenice do Roaja moraju biti obavijeteni za dan i vrijeme denaze. Poto u to vrijeme nije bilo drugih metoda i mogunosti za informiranje moralo se samo direktno ii od prijatelja do prijatelja da bi se obavijestili, zato su to omladin ci uspjeno radili idui pjeke ili na konjima ako je bilo dalje. Samo to je bio uao u sobu, Avdulah se ponovo pojavi na vratima kue i zavika: -Faiku, reci tim momcima nemoj da mi zaborave obavijestit kumove sa Babina i Police i pobratima Danila sa Budimlje, ja im nebih mogao na oi izai ako bi ih zaboravio jer su mi oni pravi prijatelji i mene za nita ne zaborave. No je polako poela padati, svako je poao sa svojim zadacima a stariji ljudi su se okupili oko mejta i tiho svako u svom oku neto bes jedio svome najbliem ahbabu. Najea tema je bila ponovo smrt i smisao ivota, lutanje due posle smrti. Svako je imao svoju teoriju, ali se uvijek prednost davala starijima da se izjasne a jo ako su to bili prijatelji sa daljine, njihova se beseda sa posebnim pijetetom pratila. Javi se tada i Emin koji tek to bee stigao iz

Godoelja, malo odmorio, nazdravi glavu prijateljima i posebno se obrati Avdulahu rijeima Baun sag olsun! -to je bio ostatak od turskog naina izraavanja sauea, a to u prevodu znaae ono na koji nain se i danas kod Bonjaka to radi Da ti je zdravo glava. Dostun sag oslun! -to znaae da su zdravo braa i prijatelji, odgovori mu Avdulah.Sami nain ovakvog izraavanja sauea ukazuje na veoma strogu moralnu normu k od ovih ljudi kojima se prijateljstvu pokazuje izuzetna ast i izjednaava se sa bratstvom. Da su zdravi braa i prijatelji, upravo upuuje na to da je prisustvo i briga brae i prijatelja nain da se svaka bol lake preboli i prevaziu sve tekoe. -Brao moja i prijatelji, nastavi Emin, samo prisustvo smrti u naoj blizini i oko nas stvara osjeaj bespomonosti. Pri susretu sa razliitim oblicima smrti shvatamo da je ceo na ovdanji ivot samo privremeni boravak. Ono to doivljavamo kao oiglednu real nost pretvara se u iluziju, a ujedno nas uznemiruje i pomisao da tamo gdje idemo verovatno nas ne oekuje nita. U oaju mi se pitamo: Ima li neto trajno na ta se moemo poduprijeti? Ima li neto to postoji u pravom smislu i ima nekakvu trajnu vrijednos t? Dua ovjeka se shvata kao nevidljiv dvojnik tijela u kojem su sakupljene njegove ivotne moi. Ona je demonsko besmrtno bie koje se otelo od bogovskih visina kao kazna zbog neodgovarajueg druenja s tijelom. Tua na ovom svijetu, dua se ne vezuje lino u tjelesnom obliku, ona nema lini prepoznatljivi peat, ve se po nekima jednako seli iz jednog u drugi tjelesni oblik. Kada ovjek umre, dua ga naputa i odlazi u vazduna prostranstva i sve dok se nalazi iznad zemlje, a to je kau prvih etr desetak dana poslije smrti, ona je po nekima prinuena ponovo da ulazi u bilo koje drugo tijelo. Kroz takvu reinkarnaciju dua skita preobraavajui se od biljke, preko ivotinja do ovjeka. Zato sladei se ljepotama dunjaluka i ulnim dobrinama, nikada ne smijemo zaboraviti upravo na ovaj momenat smrti. Tada e se naa dua nai na ispitu i tada emo morati davati dzevap za sve nae postupke. Ono to doivljavamo kao oiglednu realnost pretvara se u mistiku onog momenta kada dua napusti tijelo i kada svi bivamo svjesni da nam je kraj svima isti i da svi upravo zavravamo priblino isto. Ono to nam je zagonetno, to je kakav e nam biti novi poetak i koliko smo akumulirali dobrih dijela sa kojima moemo stati pred sudiju? Samo u ovim momentima bivamo sv jesni neizbjenog kraja i nae halapljivosti, koja ide do toga da se zaboravljamo u naim loim djelima. Rijetko smo svjesni nae davne izreke koja glasi I jedan grijeh mnogo je, a hiljadu sevaba malo je. Zato draga brao nemojmo se takmiiti u materijal nim dobrima a zaboravljati obaveze koje znae istotu nae due, jer mi je poznata jo jedna naa davno iskazana misao: Kakva je korist ako dobijemo cijeli svijet, a izgubimo sopstvenu duu. Namjesto traganja za spoljanjim dobrima, treba njegovati unutranji ivot ibogatstvo koje se u njemu krije. U takvim priama i razmiljanjima prola je cijela no jer je adet da se kod mejta presedi cijela veer i na taj nain mu se odade duna panja. Ujutru je ve narod poeo da se okuplja od ranih asova, rodbina umrlog je po starom obiaju stajala na ulazu pred kuom i tu sretali goste i primali hatar, a ostali komije i roaci su se trudili da svakom gostu pronau mjesto za sedenje i da svako popije

grku kahvu i pojede pare halve, ispeene za rahmet dui merhuma kojeg je trebalo ispratiti. Stizali su prijatelji i dostovi sa svih strana, a negdje pred podne pristigla je grupa pravoslavnih komija sa Police i Babina, predvoena kumovima i pobratimom Danilom, koji je bio na elo povorke od desetinu ljudi. Oni su u najveoj tiini i sa dozom punom saaljenja i sauea stizalii, redom se poljubili sa cijelom rodbinom umrlog na elu sa Avdulahom. Kako je Danilo dobro znao sve obiaje svoga pobratima Avdulaha, vrsto ga je zagrlio i nazdravio mu glavu kao to i dolikuje pravom bratu. Zatim je uao unutra sagnuo se, otkrio glavu mejtu i poljubio ga u elo, ustao i stao mirno pored njega par sekundi odajui mu potu, a zatim svima prisutnima dostojanstveno nazdravio glavu, okrenuo se i iziao vani da bi sednuo da se odmori sa svima ostalima. Ubrzo uoe par silnih momaka, uzee za krajeve ponjavu na kojoj je bio okrenut meit i iznesoe ga na teneir koji je bio postavljen iznad kue, da bi se mogao uiniti gasul i spremiti za venu kuu, koja se nalazila na seo skom groblju ne mnogo daleko od kue. Dok ga je hoda sa svojim pomonicima inio gasal, tijelo se od tople vode opustilo, kao da je ponovo u njega uao ivot, kao da je njegova dua jo tu negdje u blizini razmiljala. Razmiljao je i Faik, koji je bio skrhan od bola i tuge za svojim bratom, pokuavao nai odgovor o smislu smrti, o lutanju due posle nje i njenoj budunosti. Melanholija u dui ostavljena sama poe proirivati moje vene, priao je Faik, koje nesvjesno nosahu krv u kori moje svijesti. Ali da li sam ja, ti, svuda proplakani ideal malog djeteta na prijestolu, na tronu u sali ostavljenoj negdje u univerzumu. Zemlja je poela grevito da se trese pod mirnim nogama moje isplakane radosti. Postao sam zanesenjak u dijademi ostavljenoj bezbrino u vrelom pijesku. Ali i djevojica je proplakala. Rekla je:Nijesi ti onaj koji je nekada bio velikan nad naim duhovima napaenim u ovom ivotu meu korijenima naih predaka. Mislim uistinu ukorjenjenih predaka... Kada je hoda zavrio gasal i uvio ga u efine koje je jo ranije bio skrojio, stavio ga je sa ostalima na tabut na kojem e biti noen sve do vjeitog prebivalita.Tada je hoda pozvao, ako neko eli da se halali, da to uradi prije nego mu zavee efin vie glave, samo nikako ne smije niko zapl akati jer bi ga suza ponovo povrijedila i uinila nespremnim za odlazak na ahiret. Ula je najblia rodbina u najveoj tiini i tuzi, halalila se za poslednji put, no veoma kurano bez plaa i naricanja to i nije obiaj kod ovih ljudi, za razliku od pravoslavaca Crnogoraca kod kojih se praktikuje lelekanje na sahranama i naricanje specijalno za to obuenih ena, i prolazak pored odra udarajui se po prsima ime se iskazuje bol za gubitkom. Kod Bonjaka je pla smatran grijehom, na groblje nijesu ile ene, a svoju alost su iskazivale nosei na glavama bijele amije najmanje etrdesetak dana posle sahrane, za razliku od pravoslavnih ena koje su alost iskazivale nosei crne marame, a ljudi su na reveru od kaputa vezivali crnu traku, neko vrijeme nosili bradu i izbjegavali javne skupove. Kada je sve zavreno, kolona je polako krenula od vrati, na elu je meit, svi redom se mijenjaju i nose ga barem po par koraka, jer se smatra da se time stie

sevap i za samu osobu koja to ini, a i ini se duna pan ja samome mejtu. Povorka se polako uputila prema groblju, demat je veliki bio, vijugala se kolona sokakom pravei dekor koji je podseao na steniku dadu sa nepreglednim krajom. Obino se na denazu kada umre mlada osoba sakupljalo uvijek vie naroda nego obino, ali ovaj put sve je bilo jo i vie zbog veliine plemena iz kojeg je meit, jer su njegovi roaci razasuti od Paljuha do Turijaka, ima ih takorei po svim selima, a svi oni imaju svoje prijatelje i dostove, to je sve uveavalo prisustvo demata.Kada se tome doda i veliki dio kumova i prijatelja sa Police, Budimlje i Babina i svih poznanika i prijatelja Avdulaha i njegove porodice, koja je izuzetno cijenjena i imala je veliki ugled, sve je ovo doprinijelo da se skupi izuzetno veliki narod na denaze, tako da ni stariji ljudi ne pamte ovoliki dunjaluk sakupljen na jednom mjestu. Imam je privravao molitve i kada je pozvao na talkin Sabriju ne bi li jo jednom uputio poruku i molitvu dragom Allahu da primi u denet svoga merhuma, kada je zavrio sa svim obredom i pozvao demat da halali bojem robu kojeg danas ispraamo i cio narod je kao u horu odgovorio Halalo sum, javio se pobratim Danilo sa molbom da se obrati skupu, to je u prvom momentu izazvalo malu zabunu kod prisutnih, ali kada su vi djeli o kome je rije i shvatili da je to dio obiaja kod pravoslavnih komija u ovom kraju da se na samom groblju obrati neko od prisutnih, svi su znatieljno zastali i oni koji su kreali da idu sa groblja su se povratili i svi se pretvorili u uho da bi uli besedu Avdulovog pobratima, svima njima dobro poznatog komiju iz Budimlje.U ovim krajevima pobratimstvo je bilo veoma masovno, no i krajnje cijenjeno i potovano, jer se smatralo da je pobratim ak blii svojta nego brat. Jer brat je brat po ocu i majci, a pobratim je brat po Bogu, a poto je Bog nad svijem, to je Bogu blie to je i ovjeku blie. ak se u adetima ilo toliko daleko da ako bi neko ubio brata i pobratima u osvjetu se ilo prvo da se osvjeti pobratim pa poslije brat.Upravo zbog takv og potovanja s posebnim interesovanjem je oekivana svaka rije koju bi pobratim izgovorio, to je bio sluaj i ovoga puta. -Komije i brao muslimani, teka srca i sa dubokim bolom sam primio vijest o nesrei koja je zadesila moga brata Avdulaha, o smrti svima nama dragog Sabrije. Ali znajui vae adete ponosan sam kada vidim da sve ovo radite izuzetno ljudski i smireno to odaje sliku velikog ojstva i pravog junatva kakvi ste vi uvijek bili, pa mi sada pade na um pria moga pokojnog djede, koji mi je jednom priao kako je jo od rimljana ostalo da se pria da smrt stie ovjeka koji od nje bjei, da asna smrt uljepava i sramni ivot, ali ovdje je asni ivot unien sramnim ivotom, ivotom koji ne zasluuje da se pomene kao ljudski rod. No, na alost sva gamad i nesrea ljudska nekada se staloi u pojedincu koji zaboravi da je ovjek, koji proda svoju duu avolu za nekakve samo njemu znane vrijednosti. Smrt uva zakon, nosi i kralja sa siromahom, smrt je poslednja granica ovoga svijeta. Zato draga br ao, nama svima bog je jedan i jedini, kako i da ga mi zovemo i oni koji u tome imaju dileme morali bi priznati da je postojanje boga poslednja nada sviju nas, da e on kanjavati ovakvu gamad i izrode ljudskog roda koji svoje lano junatvo iskazuju kukaviki napadajui kriom, kao to je to bio sluaj sa naim Sabrom. Zato, svi mi danas ovdje okupljeni, moramo znati da je veliko zlo elei smrt, no je jo gore nje se plaiti. Bojati se

smrti je stranije nego umrijeti i svaki onaj koji savlada strah od smrti savladae svaki strah. Rijei pobratima Danila ostavile su duboki trag kod svih prisutnih koji su mu u glas odgovorili: Hvala pobratime na prijateljskim i mudrim rijeima. Narod se poeo rasturati na razliite strane svaki prema svome vatanu, tako da je sve odavalo sliku i utisak boura koji rascvetava na sve strane, pa ako se prva kolona pruala po duini sada se narod irio na sve strane i prekrio cijelu glavicu i sve puteve koje vode od groblja na razliite strane. -Stao sam i jo jednom se okrenuo grobu, kae mi Faik, i odjednom kao da zauh tihu muziku i kao Sabrov glas, kojim je on tako lijepo znao pjevati, kao da i sada to radi, ujem rijei:-Kad preselim, kad moj tabut, svakom da sam mrtav zbori, ne mislite da me tuga, za svijetom ovim mo ri. Evo njegove due pomislih. Zakoraio sam mirno po bljetavom, glatkom mermernom podu, obloen svilenom kouljom izatkanom osjeanjima to smo ih nekada imali prema djevojci kojoj su kose bile svilene, svetlucave, duge i glatke. Osjetih njeno, haotino kretanje po mramornim esticama onoga to se nalazilo na korak do mene. Svjetlost me vodila tano u centar prostora kojeg se nikada nijesam mogao osloboditi. Svaki pokuaj mojih koraka bjee proslijeen jakim vriskom u mojoj glavi. Ah, prokleti bili izve taeni demoni. Uzmite i ono malo pare koje je ostalo netaknuto u mojem srcu. Poelite me cijelog, znajte, cijelog, sa mojim mranim mislima, ja i pripadam samo vama i prokleu tada ja vas i vau bezbrinu duu. Ugrizoh voe ostavljeno na stolu napravljen og od nevidljivog otrova. Jabuka je bila, pamtim. Crvljava je bila, prokleta. Do dananjeg dana pamtim taj gorki ukus, koji se kao stihija uvukao u moje porculanske kosti od proplakanog elika. Da bih mogao kasnije prepriavati neku priu vie o isezloj hrastovoj umi, sa mjesta na kojem sam trebao biti roen, a nijesam bio, samo zbog toga to nijesam bio zasluio nikakvu posledicu mojeg prethodnog muenikog ivota.Nijesam bio roen ali sam pod njim zavrio. Seo sam pokraj kamina u kojem je goreo zelenkasto-plavi plamen. Crna je ptica naruila prostor odsenim mahanjem bljeskavih krila. Ja sam surovo ukamenio pogled u njenim malim crnim oima ostavljenih da goru na vrhu moje svijesti. Sve je to bila izmiljena ala nekog mojeg odavnog prijatelja. Osjeah pod mojim mikama njeno golicanje jezika razgorenih osjeanja svjetlucavog ognja. Suprotno od mene su bila vrata od kovanog eleza. Moni su to bili ljudi koji su uspjeli napraviti takve figure od eljeznog praha. Modelirajui ga golim rukama kao rije potrebnu za sve spojeve i krivine. Krckanje. Strah. Trepet u mojim mislima. Vrata se podotvorie. Neto je ulo. Dobro vam vee...Neka bude..prosto kao da sam proaputao u otvorenom prostoru koji je gutao bezizlaznost. I nita se vie nije desilo. Vrata nije bile podotvorena. Neto je ulo u providnost kljuaonice niz koju je jedva mogao proi stih da se napie, a kamo li pjesma o junaku naeg vijeka. Znate svako stolee ima svog junaka. Mi imamo neto od ega smo stvoreni i od ega emo biti uniteni. Ja v iknuh: -Venost!!! Kao da su i dalje odzvonjavale rijei Sabrove due, i ko zna koliko bi jo tako zanijemljeno sluao da me neija ruka ne drmnu za rame i povika: -Sve je gotovo Faiku, ivi sa ivima mrtvi sa mrtvima. Okrenuh se, tek tada shvatih da su sv i ljudi ve daleko otili i da su mi na vidiku jo samo mali deo njih, obrisah suze

koje su se van moje volje kotrljale niz obraz i krenuh za prijeteljem kui. Usput hodajui teturao sam se kao da gubim tlo pod nogama, sve je nekako odjednom postalo trulo, kao da je ljudskosti nestalo, to su vjerovatno momenti kad se vie razmilja o smrti nego o ivotu, vie o onom, nego o ovom svijetu. Idui tako, meni se misao ponovo vratila glasovima koje sam samo ja uo na rastanku sa najmilijim bratom i njegovim sada vjenim domom. Sve je propalo kao u tamnom dubokom bunaru. Da, smrt je unitila ono to je tek trebalo da se rodi. Pla neroene bebe, koji je prodirao iz dubine majine utrobe, dopirao je do mojih uiju, seui membranu kore moga neljudskog uma i jo ne ljudskije usaujui svoje jo ne stvorene misli u nekoj od dubina onog sa kojim sam pomiljao svake veeri o svojoj dragoj. Podigoh ruku. Odmahnuo sam strogo kao da sam eleo da nekog uplaim ili da neku pojavu okarakteriem kao nevaeu i netanu, a ime bih postao jo vei gubitnik u svjetu odraslih. Ostavili su ga da potone u istom bunaru koji je nesmetano gutao kao stoglava adaja moje suglasnike za koje sam se borio cijelo vrijeme ne bi li ih izgovorio bez upotrebe sile. Uzeo sam pare miriljavog dr veta iz kraljskog kotla, koji je sad za sad sluio samo za uvanje posebnih vidova drvea. Sa munjevitom brzinom sam odbacio od sebe beskorisno za mene drvo u oganj, rasturajui drugu parat drva u ognju na druge strane. Odjednom sam u dubokom aru primje tio svoj lik. Potpuno je bio isti sa onim to sam ga sanjao u noi u kojoj mi je bilo predskazano da u ivjeti u blagostanju moje due. Obazreh se okolo mene. Sve je bilo tu. Sve i rasplakana ena. Gospodar, pruajui mi ruku izusti neke rijei koje nikad nijesu znaile nita, a uvijek su izgovorene sa nekim ciljem da prikriju neko strasno uzbuenje neega koje se voli ili mrzi. Sve to je bilo, bilo je zbog mene. Optereen slikama ponovo sam se zagledao u oganj. Sada tamo nije bio moj lik. Sada nijesam goreo ja, vjerujte! Sad je gorjela istina o meni i o svima vama koji me ne razumijete, ta vam ponekada elim rei i ono to u momentu osjeam samo ja, to mi lebdi u vazduhu a toliko je blizu meni i ini me sjedinjenim s njim. Ali, ja se sramim od onoga to sam vam uradio, ne znajui ta je bol sve dok nam ga vi nijeste pokazali. Sam sam vidio da gori ono to sam najvie elio. Vidio sam da gori cijeli narod, vidio sam da gore moja braa i sestre koje nikada nijesam ni upoznao, nesluajno zagledavajui se u njihova lica. Oni i nijesu bili uplaeni, oni su bili sreni to sam ja bio prisutan sa njima i u poslednjim trenucima usamljenosti i nereda u njihovim anarhiinim duama. Ko zna jo dokle bi moje misli lutale po potsvjesti i razgovarale sa sobom i sa glasom kojeg sam samo ja uo, da se odjednom ne zau glas mujezina koji je pozivao vjernike na ikindiju, tada se trgoh i primijetih da se ljudi spremaju upravo kod moje kue da klanjaju. Pourio sam kui i stigao kada je upravo hoda drao ders o temi o kojoj ja ranije nikada nijesam niti sluao niti je mogao do kraja razumjeti, no posle ovoga to sam doivio kao da se neto u meni jako prelomilo, kao da me otrijeznilo od uvjerenja s kojim sam dugo ivio, da je sve to svojstveno starijim osobama i da su oni ti koji trebaju intenzivno razmiljati o drugom svijetu i o ophoenju i pripremama za onaj svijet. Sada sam postao svjestan da smo svi putnici i kao da mi misao koju sam do sada sluao mnogo puta da je smrt blia nego jaka za vrat -postade toliko jasna i po prvi put u ivotu upoznah njenu istinitost i jasnou.

-Onaj koji radi prema razumu, nastavi hoda i to uva, potuje i cijeni, izgleda da se nalazi na blagorodnom stanju i u bojoj je milosti. Ako se bogovi uopte brinu o neemu ljudskom, kao to svi mislimo i nama se ini, onda bi bilo razumljivo, da se oni raduju onome to je najbolje i njima najsrodnije, a to bi trebao biti razum, pa onima koji to najvie vole i cijene, da uzvrate kao ljudima koji se brinu za neto najljepe, postupajui pravilno i lijepo. A sasvim je oigledno da to pripada mudrim ljudima koji su u stanju da i u trenucima bezizlaznosti za obine ljude, nau izlaz i da trasiraju nove puteve kojima e svi ljudi moi pronai sebe. Zato su takvi ljudi u najvioj bojoj milosti i kao t akvima, blago njima, oni trebaju biti najsreniji ljudi i u najveoj mjeri trebaju darivati sreu i drugima te na taj nain jo vie utvrditi svoju misiju. Znai, razuman ovjek je jedini koji moe imati znanja o sebi i za sebe i biti e u stanju da procijeni ta zna a ta ne zna, te da sagleda ak i ono ta drugi znaju ili misle da znaju, ili zaista znaju ono to misle da znaju. Pogreno je misliti da su to uvijek materijalno bogati ljudi, morate znati da od bogatstva ne nastaju vrline, ve od vrlina nastaje bogatstvo i sva druga ljudska dobra i lina i javna. Mudri ljudi uvijek balansiraju na granici izmeu ljudskog i nadljudskog, oni kao da su spone s melajadima i hurijama, kao posrednici izmeu Boga i ovjeka. Ne sluajno njihova misao ima neto demonsko, to nije uvijek misao koja smiruje i nudi boju zatitu. To je uvijek misao koja opominje i poruuje a razumjet je moe samo onaj ko je eljan znanja, to su misli koje ne nude da se neko najede, to su misli otvorene prema beskonanou, one sve dovode u pitanje, uzbuuju, potresaju, esto izazivaju nemir jer proizilazi iz svijesti o neizvesnou ljudskog znanja, njegovoj beskonanosti. I odjednom svjetlost. Jaka svjetlost je ogrejala salu u kojoj je sada imalo vie jela ak i od vremena kada se doekivao glavni gospodar svijeta izmiljenih stvari. Zgrozio sam se. Mijenjanje vremena sada nije ni imalo smisla zato to u tim momentima i samo oveanstvo je izgubilo svakakav smisao o svom sebetraenju u vodama same svoje podsvjesti. Sada sam zastao mnogo visoije nego bilo kada u prostoru. Brzim koracima, ne osjeajui mermer kako se lijepi za ovlanjele noge od toplog kamina, poeo sam naputati odnos sa svjim predcima. Zaao sam duboko prema spoljanosti tog prostora i za tren sam se naao u tamnoj ulici, uvijek u blizini onog mjesta na kojem sam iveo kao mali. Opet sam napravio nekakvu fatalnu greku i bio sam svjestan toga. Ali tupi koraci se zaue sa druge strane. Faik se okrenu i kao da je tek ustao sa spavanja, pa onako mamuran jo nedovoljno svjestan ugleda svoga oca Halita koji mu umiljato ree: -Neka toga dijete, nije nae da tugujemo, moramo biti ponosni to smo ga imali, zar nam to ne kazuje ovoliki demat. Nai krajevi ovo ne pamte. Nijesu nam ovi ljudi zorom doli, ve je to upravo i njegova zasluga jer se samo po dobru uo. -Tako je Babo, sve mi je to jasno, ali nikako ne mogu sebi objasniti da u ovome to mi se priinjava kao glas njegove due, ja osjeam dio nae krivnje za njegovu smrt. Da li je on moda rtva nekakve osvjete za koju ja ne znam? Halit ga je pogledao, kao da ga je orkan zakaio, pokua da sve ovo prevazie, mahnu glavom i ree mu:

- Velika je tvoja ljubav prema bratu pa ti se priinjavaju svakojake stvari. Neemo sine vie o tome. -Teko je ivjeti sa stalno prisutnim saznanjem o neminovnom kraju.Teko je ovjeku ovako stvorenom, vjerovati u vlastitu smrt, koja e prekriti velom zaborava sve ovo to smo bili, to smo doivljavali, to smo osjeali. Bolno je priznati vjenu smrt naih blinjih i da svoju majku, oca, brata ili sestru nikada, ama ba nikada vie, neemo vidjeti. Ne Babo, smrt, ta rije sama po sebi plai, ali i zanima, ona je stalna znatielja. Strah od susreta s njom esto izaziva paniku. Mnogi o njoj ne ele ni govoriti. Bjee i od pomisli na nju. -Da sine, svaki razgovor, pa i pomisao na tu temu, vodi ka mislima o vlastitoj smrti... -Mislim Babo, da je ovjek u ovim mislima unaprijed poraen, jer se on smatra konanim a bog je beskonaan, ovjek je smrtan a samo bog je besmrtan. -Upravo tako sine, sva ova pitanja, sve ove dileme, koje toliko razdiru ovjeka, ali koji ipak ne eli da bjei od misli o vjenosti ili o vjenom kraju, prosto kao da tjeraju ovjeka u upornom duhovnom traganju i upornom razmiljanju o onome ta nas eka na tom danu susreta sa beskonanim, sa onim koji je unaprijed proglaen za pobjednika. No, da bi taj poraz lake preboleli, mi se moramo spremiti pravljenjem dobrih dijela i stalnom borbom protiv zla. To je jedini nain da pred boga ispravno stanemo i punih ustiju da kaemo ta se nadamo da e nam biti dodijeljeno na vjeitom putu. -Da, Babo, imam utisak da doivljena bol pokazuje uistinu kako je lijepo bez bola, kao to izgubljeni san govori o njegovoj ljepoti i prijatnosti. Sve ono to je od zdravlja izgubljeno upravo govori o njegovoj vrijednosti. Na svijetu u kojem nijesam oekivao zabranu kretanja, blijeda svjetlost tupo se ukorijenila u kantama za otpadke. Kao da sam i ja pripadao tamo, progovori Faik, kojem su odzvonjavale rijei koje je samo on sluao i bio siguran da je to govor Sabrove due. Sluao ih je sa velikom panjom, posebno posle onakve reakcije svoga oca kada ga je upitao o njihovoj krivnji za Sabrovu smrt i otuen od sebe, od svijeta kojim je bio okruen, ali kojeg sada kao da nije primjeivao,.. Kao da se cijeli svijet bio sakupio u jednom od tih stvorenja. Nijesam se sumnjao u tome, posebno ne otkada sam se uvjerio u pokvarenost mate u tunjelu tvoje sree, osjetio sam se mnogo slobodnijim nego kada sam bio zarobljen u njihovim mislima. Sad je nestalo uma stvorenog od neprimjetnog letjenja duha iznad naih glava. Nije bilo ni crvenog da nas jo uvijek podsea na svoju prisutnost. Znai, ostalo je samo nitavilo da kobi o srei koju sam gradio. Zakoraio sam po vlanosti i moralu njezinog stvaranja. Sve je rezultat neije krivnje, ja sam reenje spora, ja sam olienje pravde. Ko zna ko je sve prolazio istim koracima po kojima sam prolazio ja ne znajui nita o tome. Upivala se vlaga u mojim krckavim onovima. Djelile su se mnoge misli izmeu mene i sluajnih prolaznika bez da kaem ni jedne rijei. Spontano sam se zagledao u izloge njihovih dua koje su me neto molile a neto sam i ja njih molio. esto puta smo pominjali ejtana bez razloga da bi u naim bljetavim idejama bili uspjeni, ili da kaemo neto koje nije ni imalo potrebe uopte spominjati ove noi na vjetrometini

paadi koja su elela da me rastrgnu s njihovim takorei vujim zubima, ofarbani crvenom ivotnom tenou i oni su me plaili. Sjeo sam u nekakvom prostoru. Otvorio sam moju nezatvorenu duu jednom mudrom starcu koji nije imao razlog zato vie da ivi, a pomagao je meni ili se pak meni tako inilo. Kartonske kutije sad su bile moje nebesko carstvo. Ispunjavao me je vjetar njegovih usana. Sad sam ja njemu pomagao u potrazi za neim to je ivot spontano raao. No nijesam vie podnosio iskustvo ovjeka koje je doprinosilo da se osjeam podmuklo u najpodmuklijoj veeri iz mog ivota. elio sam neto da se desi i ushieno oekivao dobrodolicu klimanja njegove glave. Bile su to asocijacije svega to je ovjek ovoga svijeta mogao zamisliti, o onome koji se samo u nesvjesnom moe prezentirati ili sanjati, kao to se to deavalo Faiku, na dijelu toga trajanja i bivstvovanja, koje je pred nama, koje nam predstoji i koji e biti rezultat naeg poraza onda kada se budemo susreli sa beskonanim u kojem mi osjeamo poraz, a jedina naa odbrana je upravo dobrota i moralnost kojom smo bili aktivni u naem ovozemskom ivotu. I dalje je Faik bio u mislima sa samo njemu ulnim sagovornikom koji je pokuavao da mu isprati poruku,poruku o putovanju due, o iskuenjima s kojima se susree.Tako u mislima on i dalje uje priu koja slijedi: -Ispratili su me prema tunjelu kojeg su mi svi pominjali! opor raznih ljudi od kojih sam napadno bjeao, ila mi je u susret brzim koracima. Put kojim su gazili bio je isti od ulice samo osvijetlen njihovim crvenim licima. Neonsko svjetlo tu nije igralo nikakvu ulogu jer je svjetovan onaj koji prema mene istura svoj nevidljivi arm. To mjesto mi je izgledalo odnekuda poznato. Kao da sam se primicao neemu o emu mi je moda nekad neko priao,moda moj djeda, no kao o neemu to je greka i grijeh. Nije li to tunjel iza kojeg je veliki kanjon ili je to moda pribliavanje sijah upriji koju e proi samo najsreniji i najzasluniji, nijesam bio siguran. Da li u asu kojeg sada nijesam znao, bjee izatkana mudrost nekog mjesta slinog ovom ili sam se pa ja zamislio sa otrim plamenom u mojim oima o djetetu koje je ilo na elu opora. Djevojica mi je bila odnekud poznata. Kao da se prisjetih male Halime koju sam jednom istukao bez razloga jer mi nije htjela vratiti ovce koje su poharale u Vrtau.To mi je spomenuo prsten na velikom prstu porote koja me sudila za nita. Da, da, ponavljao sam svojim usnama, dok n ijesu potekle bale iste kao duh tvoje slave, tunela koji propada. Tamna magla je obavila sve koji su nanijeli zlo mojem moralu. Niko nije ostao iv. Mrtvilo je carovalo tunjelom moje svijesti. eljena mog djetinjstva sada nije bila kao to nekad nije bila. Sad mi je vi opisujete kao najljepu, a ona je uvijek bila najljepa. Razumite me moji mali prijateljii, moji mali demoni koji me tjerate da ubijam vrijeme. Prostor nijesam stvarao ja, on je stvorio mene, u dijelu njega. Moj moral je onakav kakvim su me nauili, nita nijesam uradio to mi nije bilo dozvoljeno, zato je moja krivica, krivica drugih. Ja sam dio prostora i predodreen sam da ubijam vrijeme. Cio moj ivot proi ete unutra u sjajnom tunjelu vjene tame, a san koji e pojaviti i najmanju nadu, za vas e biti samo san o vaim snovima.

Znai, neto neostvarljivo stvorie vae spaenje u jednom svijetu razliitom od onoga na koji ste do sada bili naviknuti. Na kraju tunjela ugledao sam svijetlost podmukle petrolejske lampe, objeene na grudima djevojice koja nije prestajala da me prati. Jeza me proimala, pa zar je ovo vrijeme osvjete za utek koji nijesam trebao dati, ali kojeg tog momenta nijesam smatrao niti opasnim niti kvarnim, jednostavno sam nauio od starijih da se neposlunost treba kanjavati. Gospodaru ja sam zavrio moje putovanje po vjenou, sad mi dozvoli da izaem iz tvoje nepopravljivosti i da razlistam kartu po kojoj si ti nekada trebao da dobije ime, a ne tvoji podanici. Sad sam se tiho nasmejao. Bilo je besmisleno da se raspravljam sa nekim sa kim ni jedna rasprava ne moe biti od koristi, niti je trebalo na taj nain pokuavati opravdati sve svoje grijehove, za koje i nijesam bio svjestan da su grijehovi. Sada je taka bila briljivo ucrtana na kraju projekcije gornjeg djela pika nazvanog tunjel, kada neko nikad u svom ivotu nije imao sree, a sad odjednom. Sve to je Faik u tom momentu uradio bilo je tiho mahanje glavom i stezanje lica, koje i ako jo mladoliko pokaza znakove bora na elu. Sve je vie u njemu tinjala bojazan da je Sabro rezultat tue greke, ako je i bilo, da je on rtva koju je neko i nekada izazvao. Bio je to znak njegove unutranje borbe sa neim to nije u stanju da razumije. -Hajrala Faiku! tao si se i zgubio? On se tre i ponovo ugleda Halita koji je ispratio grupu komija koji su dolazili na hatar i sada se vraao u sobi, te primijeti Faika kako zabrinuto suuren u mutvak stoji prislonjen uza zid, tek uz kacu u kojoj se svake zime spremao najbolji raso u cijelom kraju. Faik se tre i ovoga puta ne izdra ve upita svoga baba: - Halite, da li je mogue da roditelji pogreno ue svoju djecu? Da li su djeca nekada kurban roditeljske greke? Ponovo Halit, kao oinut prutom, razume poruku ali je opet pokuao da izbjegne odgovor, ne zbog drugog ve da ne bi raspletao oganj koji je davno bio ugaen i mislio je za uvijek. -ta to bi sada sine, odkud ti ta misao? -Moram ti Babo priznati da sam ba ovih trenutaka razgovarao sa Sabrom i ali mi se da se tamo sree sa neim to mu stvara probleme iako je uvijek radio kako bi mu vi rekli. Duboko dirnut ovim pitanjem Halit, inae veoma mudar i bistar a uz to za ovo vrijeme i uslove i veoma naitan ovjek, prihvatio je razgovor i pozva svoga sina da sjednu u pretsoblje. Sjeli su na tronoce, to su male stolice napravljene od bukovine, u njima nema ni jednog eksera, sve je bukovo. Njih je najbolje pravio Hamid iz Loaka i u svakoj kui su bile nezamenljivi dio namjetaja. -Eh moj sine, sluaj me ta u ti rei. ivot je stalna borba, mi vodimo borbu na svim frontovima, nije rat zavrio odlaskom Turaka. Naa borba je neprestana, nekada se vodi pukom i to je jednostavna borba, zna ko ti je neprijetelj i ili on ili ti, zna se ko je pobijedio ili ko je izgubio. No, borba sa sobom i o sebi je borba u kojoj nikada nijesmo sigurni da li ispravno postupamo, da li smo na pravom putu, da li smo pobjednici ili poraeni. ivot je samo prva faza, etapa u kojoj trebaju da se zavre nune pripreme i da se ispune odreen e obaveze.

To je taka u kojoj prestaje jedna a poinje druga faza, jednostavno reeno, to je taka svoenja rauna, bilansa, pripreme za sledei stadij. Ta je borba svakodnevna i vodi se na sve strane. Jedna od formi te borbe je i ono to zovemo vaspitanjem djece, upuivanjem ih na pravi put i tu vjerojatno i pravimo najvee greke, najee iz ne znanja i ne namjerno. Svaki roditelj, jedino od koga ne eli biti bolji je svoj evlad, jedino evladu eli da ga u svemu prevazie i bude bolji. No, da bi ljudi postupali po dobru, oni prvo moraju znati ta je dobro, moraju se prilagoavati zemanu i prilikama koje se svakim danom mijenjaju. Dunjaluk je irok u njemu se svakodnevno deavaju razliite promjene i da bi ovjek mogao ispravno postupati mora ih pratiti, mora znati ta je to novo u dunjaluku i kako da sve to prenese na svoj evlad i usmjeri ih na pravi put, put dobra i pravde. Teko je to moj sine, jer je svuda oko nas nepravda, svuda oko nas djeluju sile zla i pakosti, zar nas jedna od njih nije upravo zadesila i uzela nam Sabra kad nam je najvie trebao i kad je tek poeo ispravno razmiljati o svijetu? U takvim uslovima je veoma teko do kraja sauvati razum, djelovati razborito i ispravno usmjeriti svoju djecu. -Tako je Babo, ali zar se nama u grijeho ve upisuju i najmanje greke poput nekog uteka to smo nekom dali ili primili? -To samo Allah zna, on je taj koji meri nae dobrine i grijehove, a njegovi su kriterijumi razliiti od naih zemaljskih i razumskih kriterijuma. Zato sve prie koje sluamo svakodnevno od razliitih ulema i ljudi koji pokuavaju da dre ders i usmjere nas putem koji ide u denet, su nedovoljno sigurne i ubjedljive jer se nae due dre drugih principa i stavova od ovih zemaljskih normi i propisa. Ono to bih te i ovom prilikom mogao savjetovati jeste, nikad u ivotu ne uradi drugom ono to ne bi elio tog momenta on tebi da uradi. Pa tako i utek koji si mi pomenuo moe da bude grijeh jer je uraen drugom bez njegove volje i silom, a silu alahh zabranjuje u svim prilikama i umjesto sile preporuuje ljubav i razumijevanje. Mrnja se nikad ne uklanja mrnjom, mrnja se uklanja ljubavlju, staro je to pravilo. Najbolja i najefikasnija kazna za one koji vama zlo ine, jeste da ih postidite, vraajui im dobro za njihovo zlo. Kada bi ljudi svoje greke vidjeli kao to primjeuju greke drugih, onda bi zlo sa ovoga svijeta bilo brzo iskorijenjeno. Faik odjednom podigne vee i svjetnu oima kao da je otkrio neto vano. -Aha...Sada mi je jasnije da su sve greke greke i da ih ne moe mo dijeliti na male i velike, jer mi i ne znamo koje su velike a koje male. -Upravo tako sine, iste greke pravimo i mi roditelji esto uei svoju djecu da rade na isti nain na koji rade i njihovi roditelji i u tome je odgovor na tvoju dilemu da li rodi telji nekada pogreno ue svoju djecu. Da bi neko ispravno vaspitavao mora biti vaspitan, da bi drugog uio mora sam znati, a sloie se da svi niti sve znaju, niti su uvijek dobro vaspitani. I sve dok djeca rade ono to od njih trae i zahtijevaju svoji roditelji, grijehovi pripadaju roditeljima pa u bilo kojem obimu. Ko zna jo koliko bi razgovarali otac i sin da neko ne nazva na vrata: - A domaine!, od ega se Halit tre i izae da otvori, a Faik ostade duboko razmiljajui o svemu to mu je otac rekao. Jasno mu je da mu otac ne otkriva istinu do kraja, ali on je ve naslutio i zato vie nije ni insistirao, kao i onome to

je samo on sluao od njemu nepoznatog izvora i glasa. I ba u tom momentu kao da ponovo poee njegove misli da lutaju u drugom pravcu i da sluaju neujne glasove. Osmjeh sa njegovog lica raslanjavao se na stolu. Sami ritual spremanja sveanog ina klanja duha, porodinog poasnog mara ija misao nikada nije bila potpuno shvaena, pretstavljala je patrijahalnog nosioca zv anog glava porodice. Brilivo obraene drvene ruke od neega koje je neko nazivao stubovima, munjevito brzo ih je prostreljala sudbina ljudi, zastalih na rubu imaginarnog svijeta. Uutite izdajnici, uutae. Pomolite se za ne cjelosnu sudbinu emo cija koje ste u ovm momentu prosuli po bijelom arafu. Pomolio se bez da trepne. Hiljade svetleih melajadi su proletjeli praznim prostorom iznad glava tih bijednih ljudi koji su sebe prozvali porodicom. Dua je njihova prestala biti ono to se oekuje od jednih zavisnika razliitih opijuma u onom momentu kada je sjekira duboko ula u prostorima medenog blaenstva. Ja sam se otrgao iz zagrljaja njihovih pogleda. Ja nijesam pripadao onim krugovima njihovog postojanja u kojima sam bio u momentu laserski tanih i monstruoznih misli spletenih okolo mojeg vrata, kao da su eleli da mi ispiju duu noktima mojih predaka, kojima bih ak dao i svoj glas. Dehenem se spustio iznad sofre. I ono to je bilo nedopeeno u glavama ovih stradalnika, sada bjee ugljenisano kao crna zemlja sa ulice kojom sam koraao kao mala izbjegla ptica. Zakljuana je bila ak i vazna sa uvehlim cvijeem. Sve je bilo stacionirano u krugu porodinog gospodara koji ni sluajno nije dozvoljavao da ih napustim kao njihov gost. Ja se sjeam, pripadao sam vjeri koja nije dozvoljavala da se prisustvuje zavrnom inu neijeg braka, pa nijesam bio u stanju da potegnem opstanak tradicije koja se navidum bespravno produavala sa generacije na generaciju, sa propustima izratanja male djece koja sada uopte nebehu prisutna na neem tako velikom. A gdje li su sada ti njihovi roditelji zbog kojih ova djeca stradaju? Najvea podkrepa mrtvima, na kraju njihovog putovanja, predstavlja asni ivot. Ukoliko si po prirodi astan, s dobrom milju, nita ti se loeg ne moe desiti, niti e stradati poslije smrti. Para se primicala iz kuhinje koja je bila dobrih est kilometara udaljena od nas. Zagledah se u domaicu. Zar nije primjetila? Ili se pravila da me nije vidjela? Meni je smetalo prisustvo nekog u jednoj tako dobroj porodinoj mirisnoj atmosferi starih i zaboravljenih stvari. Ona me je uporno gledala kao da sam ja trebao istrati atletske pobjedonosne krugove, a kao nagradu dobiti hranu koje mi nikad nije bilo dosta do krajnih granica. Vie nijesam sluao krike koji su mi odvratno smetali sa televiziskog prijemnika. Duhovni putnik mora posjedovati elju za duhovnim traganjem i mora je obznaniti narodu. Tada svaka zapovijed naroda postaje za putnika nepodlona raspravi i svaki sud postaje neumita n, jer duhovno putovanje nije izvodljivo bez uitelja, budui je posuto trnovitim preprekama, neodoljivim iskuenjima i neprevladivim nedoumicama. Ja protestvujem protiv vae banalnosti i bijah ispraen pogledima prema vratima, istom sudbonosnom grekom koju nijesam mogao prihvatiti. Ove rijei djelovahu zbunjujue na Faika, jer mnoge od njih nikada ranije ni uo, ni znao njihovo znaenje. Goreo je od elje da nastavi razgovor sa svojim ocem i da od

njega potrai tumaenje i znaenje nekih od njih.Tako, u tom razmiljanju svjestan da je Halit u momentu zauzet prisustvom gostiju, a oni su za ove ljude i za ovaj narod neto sveto, nita ih ne smije uvrijediti niti potcijeniti, jer je gost ma ko bio i iz kojeg vilajeta i sa kojim namjerama dolazio svetinja u koju se ne smije dirati. Pomiren sa tim da je u momentu ostao sam, Faik je razmiljao o svemu to se zadnjih dana i asova dogodilo i tek u tom mudrovanju opet se pojavi njemu ve poznati glas. Za ivot, smrt je najvanija vijest! Mnogima tada smrt ne kazuje nita. Sa svojom smru ljudi kazuju neto o sebi, a neto i o drugima, a najvie o onima koji e se tek roditi. Najee smru ovjek svima kae sve, a o sebi nita. Slno suncu koje osvetljava svijet od sebe aljui svoje zrake ili kao oko koje gle da sve a sebe nikad ne moe vidjeti. Da podnesem i da razumijem tu porodicu puta. Kaldrma je ostavljala tragove u njegovom biu. Obian ovjek sa iskusnim zanosom u bjelim kosama od propalog borca za neto to uznemiruje i pravi nas nesrenim. Zapitao sam se da li je mogue da se pronaem u dubokim borama nekog mudrog starca. Ostavite mi duu nepipnutu ni od ega. Otri miris blagog etra zamutio mi je um kad je uao u prostoriju. Gradska puionica izgledala je kao mladolika prauma u odnosu na ovaj svijet u kojem bijahu sakupljeni samo stari ostaci ljudskih ivota. Ranije se opravdavalo ime koje je sama prostorija nosila, dok se danas mnogo vie nego ikada puahu ljudski ivoti. Ubijae se moral omladine koji je toliko dugo bio stvaran od bledolikog ovjeka nazvanim otrovom zemlje u koju je doao bez upozorenja. Stihija polako ulazae i u moje kosti. Sjeo sam zaamuen tihom melodijom koja je izvirala iza vrata bijele koe jedinstvene enske linosti ovdje. Bijae mnogo poznata mojem duhu. Svakako da sam ju bio vidjeo nekada na nekom drugom mjestu. Bee duboko ula u prostorije moje sri, prostoru koji je bio rezerviran za duh koji je trebalo trajno da me ispunjava. Ona nije duvala, to je bila ista planinska rosa koja je zadovoljavala moj iris rastreperen ispod sile nebeskog, jasno vidljivog letala za prenos moje ljubavi u prostoru koji sam nedavno proao. Toplina me obli ispod nozdrva, ona je moja, ili je trebala biti, ne znam. Vie i ne znam to se deava kad se neko zaljubi. Ja sam imao potrebu za njenim prisustvom ovdje bez kojeg inae nebih bio sposoban da opstanem u ovim uslovima ivota u kojima se ne ivi. Stari grad, stari ljudi. Stare misli mi se motahu po glavi. Sve je staro, zajedno sa mislima koje su ostarale ekajui da budu iskazane. Nepodnoljiv bijae stari ovjek, koji pokuavae da rascveta plavu ruu naeg postojanja. Ispravih se iznad starog mosta meu naim srcima spojenih zbog samopotovanja, o kojem se nije govorilo zadnjih dana ove godine jer istinski nije ni postojala. Udaljih se sa druge strane ogledala na kojem se ogledavala prelijepa djevojka moga sna. Ona je postala ja, ja sam postao ona. Pretopili smo se u ljubav pogleda kojeg nikada neu zaboraviti. Prostrta bjee crvena vunjena ponjava, nekog drugog naroda koji je ivio na ovom tlu koje ve nije sposobno da hrani moju naciju. Ulaz bijae samo ulaz, gdje i da pogleda na zidovima ove velike prostorije sa malim moralom, vidjet e samo ulaze starom bojom iscrtani pravom kredom mozaika naih lavirinata. Nemae pravog izlaza koje bi mogli nai, on je bio u nama. Trebalo je izai iz samih nas i pokraj toga to emo i dalje biti u ovom kutu zaboravljenih dua,

propalih u bunaru sree. -Ja sam najvei srenik ovdje- zau se glas, koji se kao podmukla otrica provlaae ispod potpetica sluajnih mueva sa enskim osjeanjima i predrasudama. I vidjeh svetlost, silni odsjaj mojeg srca, brzina nas polude. Vatreni jezici gutahu nae noge sa poda postavljenog samo polovinu metra od zemlje koja nas vie ne eljae jer smo mi prodali nau domov inu. Virtuelna stvarnost posta prerealna ak i za nas, ve ostarelih u treoj dimenziji, etvrtog polja ostavljenih da se radujemo. Zavikasmo pobjedonosno: Izlaz!!! Ali to nije bio izlaz, to je bio...Kraj poetka. Produenje naih muka samopotovanja linosti koje smo zadijevali kao malu djecu koja se ne smeju zadijevati. Bijela tenost je izgledala krvavo u tami zatvorenosti tamo gdje smo stigli, pratei tragove crvenih kapi po toplom asfaltu. Izgorelo je neto to bi se moglo nazvati svetom vodom za oml adinu koja je ivjela gradske puaone, nadajui se da nijesu stigli predaleko da bi se mogli svakog momenta vratiti po tragovima starih roditelja. Tako se nazivao poslednji potencijal onoga to je ostalo od poslednjih kapi znoja majke prirode. Niko vie nee da nas zavede u listama ivih primjera ljudskog roda. Mi smo poslednji primjeri proletera koji e izumrijeti zbog svoje poslunosti preme onome to se izopailo, zbog neije greke. Od danas e sve biti drugaije. Od danas ptice nee letjeti slobodno. Puzee kao prokleti podanici onoga to nas je unitilo, a ono nijesu krivi. Od ovog momenta mog verbalnog optenja sa propalim ljudskim rodom, ja u budunosti neu biti tu da ispravljam vae greke koje e uvijek biti adresirane na adresu moje meke due od otrih kristala. Samo kao neutralni posmatrai bili smo posmatrani sa strane onog to je bilo predodreeno da bude objekt nae duhovne ustremljenosti. Uzeh moje ostarele alatke i pooh. Molim vas, kada ste pokuali da upitate neto drugo u vama o onome t o ste vi uistinu? Zar ste pomiljali o tome da ja ne primjeujem ta se deava sa vama? Ja najbolje znam o onome od ega ste vi nastali. I uvijek u okolo priati o mitu za unitenjem hiljadama duhova zbog neije krvave ale. Mi idemo polako prema radnome mjestu. Nas primjeuje svaki prosjak na ulici oekujui da emo izvui neto iz naeg depa. Ali da li je to tako? Dali mi bez publike pomaemo ovjeku koji je oajan, ili nekom drugom nama slinom. Nije imao srce za neto takvo. Za to je trebalo srce, njeno kao krila planinskog leptira, spremno da podjeli ljubav sa bilo kime i sa bilo ime. Trebamo biti najhrabriji ljudi na planeti, treba da blistamo istom vodenom povrinom, da prosvetlimo na duh. I tada nam rekoe, pogrijeili ste. Ja sam pogrijeio, ja sam elio tajno da propadnem u crnu rupu moje usamljenosti na brodu potonulom pred tano hiljadu godina. U svojoj daklji sam primjetio sumpornu lampu, osvetlio sam lica avola sa kojima i ne elei postadoh prijatelj. A oni, kao igosani pobjegoe ispred oiju cijele nacije eljne njihovih rijei koje su nekada bile dobre, a sada prestadoe da postoje. Koraao sam zamiljen, duinom tijesne grede sa koje sam svakog momenta mogao da nestanem u provaliji koju mi je svaki nesavjesni graanin nametao kao tovar koji sam morao nositi cijelog mog ivota. Neravnine su nas pravile najpametnijim do granica njih samih, bila je glatka, i jo je povrina po kojoj smo stekli na renome najugroenijeg ljudskog bia. Da li je to sijah uprija koju samo mudri i dobri uspiju proi, ili je to samo jo jedan test nae trpnje, to emo tek vidjeti, pomislih?

Neko me je upitao jo dok sam bio dijete da li znam da se suoim sa istinom, to zaista tada nijesam znao. To je zaista bilo najmisterioznije neto to je proljetna seoba donijela ovom namuenom rodu. Vjerujem da niko ne zna da upravo samo to zna. A uvijek kada se susreemo sa njegovim velianstvom, gospodarem naih dua osjeamo se zgaenim zato to njegovu cjelovitost trebamo podijeliti sa drugim ljudima. Postali smo sebini jo sa naim stvaranjem. Vjerujemo svakog dana da se jo nalaze nesebini ljudi na ovom pravom svijetu, dok se sami pretvaramo u sasvim suprotno, gutajui lakomo ideale postavljene od samih nas kada je bilo neto zaista drugaije. A danas, danas je bio i jo je, dan kada treba da se sprijateljimo sa ogorenou, koja ni nagovjetava blagostanje u konverzaciji sa nama samima, odnosno sa njim, tim velikanom...Spasilac ovjeka od istinskih zabluda. Polako smo napravili veliku stopu na vrelom pusti njskom pijesku, koji je ve duboko propao u suzama pustinjskih majki, koje su ekale svoja eda da se vrate sa susreta koji svakog od nas oekuje, neljudska smrt. Govorile su, velik je Jedini. Jedan je gospodario duama onih koje je on stvorio i sa kojima zaista nije trebalo da se gospodari. Stihija je polako nadvisila ivice samoubilake ogorenosti. Rascepkane, papirne, metalne strugotine kotrljale su se du neprohodne ulice, koju niko nije bio proao, da bi naao odgovor ivota. Samo zadnji e biti prokleti jer e imati istinu u rukama a pustit e je da im pobjegne kao bijeli golub iz pozlaenog kaveza. Oni e ostaviti zagonetku nekoj drugoj populaciji. Ono to su nama nai najdublji preci ostavili. Svetlucavo je zatvaralo nebo. Srebreni zraci kao svetlu cavi vraevi sputahu se prema zemlji, prema naim beskonano velikim duama. Odjednom mi nijesmo samo obino postojanje ivotne forme, mi smo sada i pokraj toga to smo oduvijek bili, glavni nosioci forme nazvane ne uzalud postojanje. Mravi kasapi ulaze pod mojim pokrivaem tijela, poinju jesti epitel ne toliko ivih elija, kao to ga neki nazivahu, a ja samo mogu potvrditi, ne napreui se da mislim ta e se dalje desiti. Faika polako poe oblivati znoj, teina ovih rijei, njihova nerazgovijetnost i nedovoljna jasnost, no iznad svega strah od nepoznatog, uinili su svoje. Kolena mu polako poee klecati i kao da mu u prostoriju poe nedostajati vazduha. On je oajnikim snagama pokuavao i dalje sluati glasove koje je u tom momentu samo on mogao uti. Senka uvijek dolazi prva, pomraenje uvijek nastaje pred svjetlost da obasja nae lice. Vjerovanja sviju su samo elementarno sjeanje neega to im nije mnogo jasno, stvaranje duhovnosti kod postojanja. Krivnja se uvijek prebacuje na materijalnost. Ovi r atni vodii nisu ni mislili o drugome i sada se poklanja senki onog to je gazilo i najmanji bol nazvan neistinom ili laom. Ljudska evolucija ide u pravcu udaljavanja od svog prvobitnog dobaprirode, njoj se nikada vie ne moe vratiti, kao to ne moe postati ivotinja. Postoji jedan put koji ovjek treba i mora odabrati, da bi se potpuno uzdigao iznad svog prirodnog dobra, da bi pronaao novi dom, onaj koji on sam stvara, inei tako svijet ljudskim i postajui sam u potpunosti ovjek. Onog momenta kada je ovjek roen, kao jedinka no i kao ljudski rod izbaen je iz situacije, koja je bila odreena kao instiktivna, u situaciju koja je neodreena i otvorena. Jedino

smo sigurni u onome to je prolo kao i u onome to e doi ako je taj dolazak smrt, ako i to ne smatramo povratkom u prolost u neorgansko stanje materije. Problem ljudske egzistencije je, dakle, jedinstven u cijeloj prirodi, on je takorei izbaen iz prirode, a opet je u njoj, on je djelimino boanstvo, djelimino beskonaan, djelimino konaan. Potreba da se uvijek pronalaze nova rjeenja, te protivrenosti njegove egzistencije, kao uvijek vie forme jedinstva sa prirodom, drugim ljudima i samom sebi, jeste izvor svih psihikih snaga koje motiviraju ovjeka. Ovu odu materijalistikog nastanka svijeta, Faik je zadnjim snagama duha uspijevao apsorbirati, jer ga je vratila u svoje mladalake dane kada su ga pitanja o postanku svijeta veoma interesovala, sve dok mu to njegov djed nije objasnio na nain bojeg stvaranja svijeta, to je Faik tada prihvatio, no kako je rastao sve je vie pokuavao nai racionalnije objanjenje postanka i razvoja svijeta. Upravo zbog toga kao da su mu ovi glasovi ponovo povratili sve sumnje i dileme te je zadnjim atomima snage, no ipak paljivo sluao svaku rije. ivotinja je zadovoljna ako su njene fizioloke potrebe zadovoljene. Ukoliko je ovjek ivotinja, isto e tako biti zadovoljan zadovoljenjem ovih potreba, no ovjek ni izdaleka nije zadovoljan zadovoljenjem ovih potreba. Svaki pojedinac, kao i ljudski rod u cjelini treba da rijei taj problem raanja i napretka. Fiziko raanje pojedinca, ni u kom sluaju nije tako odluujui i jedinstven in kao to izgleda. Ono je, zaista vana promjena od ivota u utrobu i ivota van nje, ali se u mnogome, dijete posle raanja ne razlikuje od djeteta prije raanja. Ono u potpunosti i dalje zavisi od svoje majke i propalo bi bez njene pomoi. Ono ne moe da shvati spoljne stvari, ne moe da se hrani, jo je okovano majkom. Ustvari, taj proces raanja se nastavlja i tek kasnije dijete poinje da raspoznaje spoljanost i da usklauje svoje pokrete. Tek poetkom govora i uenjem funkcije i upotrebe stvari, dijete prevazilazi stepen ivotinjskog, poinje da se socijalizira i da objektivnije posmatra svijet. Raanje ovjeka je dug istoriski proces. Ono je u biti negativni akt kojim se ovjek izdvaja iz pravog jedinstva sa prirodom, kojem se jedinstvu nikada vie ne moe vratiti. Ovaj akt niti je lak niti je mogu povratak istog. Ono znai prelazak u novo stanje neizvjesnosti kojim ovjek jo nije ni iz daleka ovladao. Raanje poetka, nastanak postojanja, udahnue ivota samome ivotu, poetak duhovnosti, poetak onoga to nije stvoreno materijalnou. Ulo je gospodarevo tkivo u svima nama, ali saekajte, da li je neko od vas vidio tu duhovnost?! Dali je neko od vas vidio njegov lik?! Ali, ekajte, kako ja da ispriam ta sam vidio... Zabluda i apsurd zavladae u meni od samih sluaoca mojeg izlaganja. Nae due su se spojile u jednu, naa su srca poela sama da biju. Osjeanj a smo saosjeali kao jednostavnost razmiljanja samih nas. Sami smo donijeli vrste dokaze, reenja i jedinstven zakljuak. Mi smo samo vidjeli vlastiti odraz u ogledalu koje nije znalo za duhovnost. Mi smo Gospodar. Kao u duboki san uo je Faik ove poslednje rijei i kao da je zaspao u dubok san, skljukao se pored zida iznemogao i umoran, neznajui da li se to onesvijestio ili je istinski zaspao. I ba u tom momentu zau se agor iz susedne sobe i otvaranje vrati, to je znailo da gosti odlaze te ih ukuani ispraaju.Kada se vraahu, Halit koji je cijelo vrijeme bio opsednut iskrenom znastieljom svoga

sina i dubinom njegovih pitanja, ue u predsoblje da vidi ta je sa njim. Kada mu se primae pomislio je da je tvrdo zaspao i bi mu udno zato je ba tu naao mjesto da se odmori. Prodrma ga za rame i ree: -Ustani sinko, ta si se tu zavalio! No Faik nije davao znake svijesti. Halitu bi jasno da je on u nesvijesti i zavika: -Muratka, daj ibrik sa vodom, ovome djetetu je pozlilo. Zadihana i obezglavljena Muratka donese ibrik pun vode i Halit ga pljusnu vodom po obrazu, protrlja ga po vratu udarajui ga polako amarima po obrazu. Polako Faik poe da se pomijera i odjednom otvori oi zauen ta se desilo jer su sada svi ukuani bili okolo njega i nekako sumanuto, vie tuno gledali ga pravo u lice, oekujui objanjenje ta se desilo? Polako teturajui se, Faik se podie s patosa i oslanjajui se na svoga oca uvedoe ga u sobu. Sjedoe ga na minder pored prozora, a Muratka mu odmah prinese erbet, jer je to po navici najbolji nain da se srce smiri i insan stane na svoje noge. Popio je erbet i pogled mu pobjee preko prozora ka groblju na kojem je mezar rahmetli Sabrije i tako nemo gledao negdje daleko. Ovoga puta to je zapazio djed Avdulah i toplim rijeima prie svome unuku. -Eh moj Faiku, mora u sebi nai vjere i snage da prihvati boju volju i njeno ispunjenje i koliko god to tebi nanosilo bola, mora shvatiti da Islam garantuje slobodu vjerovanja ne samo to je vjerovanje pod pritiskom beskorisno, ve zato to bi takvo vjerovanje bilo suprotno prirodi ivota i prirodi samog ovjeka. Postojanje istine i neistine na ovom svijetu nalae slobodu linosti. Zato koliko i da pokuavamo ja i tvoj babo ili bilo ko drugi da ti usadimo vjeru u sudbinu teko emo to uspjeti ako ti sam ne doe do takvih saznanja. Kada bi svi ljudi prihvatili da vjeruju samo u istinu i da idu putem dobra, bio bi to denet onoga svijeta i morao bi prestati ivot na zemlji. Ako bi tako bilo ivot na zemlji bio bi zavren. A, s druge strane kada bi ovjek bio prisiljen da vjeruje, to bi se smatralo uzurpacijom njegove prirode i privatnosti to bi se protivilo i sutini Allahovog blagoslova pri stvaranju. Pritisci na vjeru pretstavljaju nemoralne i nehumane postupke. Mada je u zadnje vrijeme napredak civilizacije u naukama i u njihovoj praktinoj primjeni na alost proirio pritiske na vjeru umjesto da ih eliminira. To nam kazuje da su ovjeanstvu potrebne duhovne vrijednosti da bi sauvao svoju originalnost. ovjek e stvarati svoje moralne principe samo ako je njegov ivot harmonian sa bojom voljom. -E moj dedo, nijesam ja nevjernik i niko me na to nije mogao niti imao ni nauiti, ali odkako je umro Sabro meni se stalno javljaju neki glasovi, sve mi se ini Sabrova dua i prenose mi neke udne misli o tom svijetu, ak i neke koje ja i ne razumijem, kao o nekim televiziskim i kompjuterskim erama i drugim tehnikim za mene ne jasnim stvarima, ne dajui mi konane odgovore kako je Sabru na taj svijet, to bih ja najvie volio znati. Isto tako ne mogu da objasnim neke ideje koje mi ispraa o nekakvoj krivici roditelja i kolektivnoj odgovornosti zbog koje i on i svi ostali tamo odgovaraju. Avdulah ga pomilova po glavi. -To to ti se javljaju glasovi koje ti ispraa dua Sabrijina dokazuje da je ljubav meu vama bila iskrena i velika, a to to ti kazuje nerazumljive misli mora

znati da je to sudar konanog i beskonanog, da je naa sveta knjiga Kuran prepuna upravo takvih misli koje ukazuju na postojanje mnogo neega to ga mi sada nemamo i neznamo, no on je sve predvidio. Da je svijet u kojem mi ivimo samo jedan momenat, trenutak svijeta i boje beskonanosti, a to to ti ne kazuje kako je Sabru to je dokaz boje ljubavi i veliine da mi nikada ne saznamo istinu o tome svijetu, jer bi se prestali boriti za nju, i plaiti se nje. ovjek se najvie plai nepoznatog i nejasnog, te ga to tjera da se moli Allahu i da vjeruje u njegovu mo i milost. Zar se ti nebi jo vie sjekirao kada bi saznao da je Sabru ne daj boe tamo loe. A to to nasluuje o kolektivnoj krivici i odgovornosti roditelja, e to je oporuka da se pazimo kako vaspitavamo svoju djecu, a i sa kime i kako se druimo jer ovjek ui ne samo od svojih roditelja ve i od drugova, roaka i prijatelja. -Tako je dedo, shvatio sam poruku ali ima jo neto to me mui. Ljudska priroda je dualistika, sastavljena od razuma i rasuivanja s jedne strane i instikta i strasti sa druge strane. Ljudski zadatak nije da ubija instikte da bi postao razuman i mudar, ve da formira i sprema linost za ivot. ovjek se ne treba odricati solidarnosti sa razumom da bi se suprostavljao eljama koje su esto mnogo jae i brojnije od razuma. Zadatak razuma je da saznaje i rasuuje, a srce je mjesto za vjerovanje u boga pri emu pravi vje rnik po meni, babo mora biti uvijek optimist, ja sam to do sada uvijek bio. Moja dua uvijek je bila ispunjena nadom i vjerovanjem, ali sada ?!! - kao da malo podzasta Faik, na to e se ukljuiti Avdulah rijeima: -Vjernik je odgovoran za svoje vjerovanje kao to je odgovoran za svoj ivot. Vjernik, bez obzira koje vjere bio, mora biti prvo ovjek, a vjere su kao prsti na ruci razliit ali ipak isti. ovvjek mora biti prije svega, ak i tamo gdje nema ljudi nastoj da bude ovjek, to mora biti nain tvog ovljenja i metod tvoga rada. Odgovornost prema vjeri sigurno treba da se osjea jae ak i od odgovornosti prema ivotu i vjernik je duan na bojem putu da se bori za ideologiju kojoj pripada svime im raspolae, kao materijalnim dobrima, svojim ivotom i svojim naslednicima. Na ivot na zemlji ne prestavlja cijelu ivotnu istinu, ve je mala epizoda drame koja ima mnoge djelove i inove. Nae unutranje osjeanje jeste unutranji dokaz da pravda postoji iako je danas ne moemo vidjeti. A s ada smo svi umorni, dobro bi bilo da se odmorimo i odspavamo pa e odmorna glava sve bolje razumjeti, ree Halit i predloi da se ide spavati. Faik je otiao u svoju sobu u kojoj je ranije spavao zajedno sa bratom Sabrom, svestan da je puno doiveo ovih dana i da bi mu san najbolje doao. Uinilo mu se da e zaspati prije nego li spusti glavu na vunjeni jastuk to ga je majka izatkala na razboju od vlasi domae, najbolje vune i na slamaricu prostrtu na patosu koja je puno ukala i ulo se u susednoj sobi svako prevrtanje na njoj. Tako je i bilo, Faik je odmah zaspao i ne zna koliko je to trajalo, ali u jednom momentu da li je to bilo u snu ili na javi, to mu nikada nee biti jasno, ponovo se zauo glas, njemu dobro poznat, koji mu je poeo priu. Jedne veeri smo se razbudili znojavog ela. Pred nama se otvorilo neto to je u poetku liilo na tragino zavrenje jednog prokletog sna, ali kasnije, odkada se otvorila istina o nama samima, vidjeli smo da se radi o vratima preko kojih se ulazi u zabranjene odaje ivota kojeg smo ivjeli. Odaje su to istinskog

postojanja vjenih iluzija drugih likova dok smo stajali opkrueni nama samima. Uzeli smo asovnik u znojavim rukama i premestismo kazaljke na tri sata poslije podne, da bi se zbunili u sledeem snu, prostora koji nas optuuje nemoei da postoji u lanom vremenu. Na stolu je imalo mnogo vie praha nego to je uobiajeno za jednog optog radnika u naem gradu. Toplinke koje smo nosili sve su vie hladile i onako premrzlu krv, u sobi bez zatopljenja, u sobi koja nije imala ni najmanje ljubavi za osvetlenje puta prema toaletu. Neka blijeda neonska svijetlost naruavala je harmoniju zvanu tama. Bez uspjeha smo pokuavali unititi zrake koji su se nesmetano stvarali u pukotinama razreenog vazduha. Slike koje su primali nai ostareli fotoreceptori bijahu krive i zamagljene, kao izobliene grimase svega onoga to nas je opkruivalo. Cjelovito smo bili opkoljeni dimom nepostojeeg izvora. Zamagljivao se ak i vid koji nas nikada do tada nije iznevjerio. Vjerni saputnik koraao je svojom jednom nogom prema nama, teturajii se takorei u istom impulsu sa naim. Pomislili smo da je on ustvari dio samih nas, zato to kada smo odnijeli na uzdah za konano dopunjenje rekoe nam da vie nema nieg to e zvuati dostojanstveno. Zato je to bio krajnji dio nae nekada dostojanstvene due, krajnja svijetlost koja je ukazivala na nas kao ljude istog staklenog srca. Leerno kretanje naokolo u prostoru olabavljalo nas je jo vie, oduzimae nam krajnje vrijednosti motorne snage koju smo nekada imali. I najsporiji pokreti nam izgledahu kao brzo mahanje rukom, i najzlobnije misli bijahu kao dar od Boga, dar od viestruko naeg ja ili nas, nazivajui druga bratom ili sestrom. Ne elei da potraimo pomo od njega i pored toga to smo takorei osjeali njegovo prisustvo u izoblienoj formi datoj od vjetra koji je duvao preko naih grudi. Djelovi kostiju i ostalo meso se otkidalo od nas odnosei za poslednji put duu onoga to smo bili. Uli smo u toalet da bi se olakal i. Izvana smo bili obavijeni mukou, a iznutra smo se osjeali beskorisnim kao presavijena sablja, osim to smo mogli izgoreti nekoga naom grubom pojavom u polumraku svetlosnih poremeaja. Oprali smo lice studenom vodom. Osveivanje nam je bio kljuni momenat u rasvetljavanju nae prolosti, a to bi se desilo samo ukoliko bi bili dovoljno trijezni za bilo koji poduhvat. Poslednji put kada smo navlaili usta studenilom esme bilo je prije deset godina, prije deset godina provedenih u ivotu i sjeanjima o neemu o kom nijesmo sposobni da rasuujemo sa strane prije nego usmerimo sebe ka mestu zloina. Prola je cijela godina od kada je na lebac pao sa neba da bi prosvjetlio put koji je sam zatrpao kostima i patnjom. Meditacija, zaspanost, zatamljenje prostorije. Tumaramo mokrim rukama po truhlom nametaju koji smo kupili da bi bio odlika nae veliine. Tumarajui po zidu pronaosmo prekida za struju koji je sada neto nie od uobiajenog i nije radio. Morao je postojati izlaz iz sobe u kojoj smo bili zakljuani. Nije bilo mogue da ne postoji kvaka kojom smo zakljuali vrata poslednji put i pored toga to je to bilo prije mnogo godina. Poduprli smo se na zid nasuprot vratima. Jakim korakom i smjelo, bez da u oima pokaemo bilo kakav strah, gurnuli smo se prema vratima kako bi se probili prema svijetu gdje nam nikada nee biti kao ranije, da bi uli u nekakvu modulaciju ivota koju nikada neemo prihvatiti kao svoju. Jednostavna parad izlomljenih vrati bila su nam poslednji dokaz da smo postojali negdje na drugom mjestu, gdje smo bili

okrueni prokletstvom stvaranja polutame u svjetlosti nazvanoj zajedniki ivot. I tada se nae neko da kae... -ta traite ovdje gospodine?! Jeste li bili negdje daleko?! ta bi mu odgovorio? Gdje bi bio smisao odgovora i za mene i za njega? Poklonio sam mu crveni cvijet sa bijelim listovima, praajui ga specijalnom porukom prema raju, a on se ak i ne zahvali. Sobarom su ga zvali. Smrt mu je bila najvei neprijetelj, kao i svakome ovdje to smo upoznali. Plavo mlado mome sa uperkom na elo. Nije mu bilo dostojno da samo pokuca na vrata ve je morao da izusti i Sobna posluga!..Do avola! Gdje ste sada svi vi zlobni demoni da zavravate prljave stvari za mene. Nauili ste me o najloijem na ovom bijednom svijetu, a sada me praate svijetu ena i djece. Kako mislite da u ostati nenaet od ruku koje kradu moj identitet?! Crven je bio tepih, tanka prea crvenih konaca prepletala je mreu debelog kanapa i stvarala kolorit neeg nebeskog koje je ipak bilo crveno. Vidite li d a nijeste samo vi crveni? Vidite li da je i nebo odakle ja dolazim crveno?! Prije vjetra pamtim, govorio je jedan moj mnogo dragi prijatelj. Ja sam stajao ukoenog srca pred vama, bojei se da ne nastradam u tom vihoru kojeg su donijele napaene due nekog zemaljskog rata. Rekoe mi da sam od sada ja zaduen za najprljavije stvari koje mogu postojati u svijetu iz kojeg dolazim i zbog toga trebam biti srean. Samo da su mi kazali zbog ega trebam biti srean. Kako se ovjek moe pomirit s time da bude najzlobniji meu zlobnicima? Moda u nekom horor filmu. Ipak, ja sam produio ivjei kao ja, samo sa drugim imenom, zbog dobrote moje nepodnosljivo teke due. Ja sam sada poznatiji kao simbol, a ne kao ime, jer sam po prvi put dobio ime koje imae znaenje nek ih od slova nae azbuke kojih se trenutno ne sjeam. Obukli su me u najljepim haljinama, moji prijatelji koji su tada bili mnogo mali, tako rei kao ja, bili su neto to mi se uinilo da sam ih dobro upoznao. Posle mnogo godina ova sjeanja se prepliu sa onim to zaista je i to se zaista dogaa. I kada se danas spomene nekakav pla iz mladih godina svi zanijeme kao da je zmija ula u njihovoj dui i ne zna za rijei, ve samo muk preovlauje njime i njihovom duom. A bio sam mnogo nemirno dijete.Da li su to grijesi mladosti ili slijepa poslunost prema onima koji u najboljoj namjeri nijesu uvijek u stanju da te najboljem naue? Nekada je mnogo teko kada nijesi u stanju mnogo starijim od sebe da objasni stvari koje se tebi ine kristalno jasnim. Kada ti smatra da je dovoljno ubistava u ovom vijeku, a oni kau da su to ljudi koji e spasiti svijet svojim intelektom. Ah,da su bili votane figure. Pokazao bih tada na djelu moje deje, jo ne porasle zube. Provukao bih se tada do godina kada u biti odrastao mukarac, a oni prije vremena ostarale ljudske siluete upravo zbog mene kako su oni govorili. Vrijeme je gazilo sve pred sobom, i jo gazi kao da mu je to poslednji zadatak prije pomraenja. Posle bi se udruio sa prostorom koji prolazi, stvarajui nepogreivu monotoniju, jer e slike ivota ubrzo biti zastarele a vraanje nazad nemogue. I poslednji put kada sam im govorio da je njihova sudbina ista sa sudbinom svih ljudi, oni su me tuno pogledali i rekoe mi da ako produim tako govoriti poslae me u dom siroadi. Ah, kolike su bili pogani! Bili su mi komije. Nijesu mi bili nita a ja sam ih volio kao brat. Oni mi uzimaju hleb iz usta a ja im kaem, moda. I uvijek mi je usta bila zatvorena jo prije

otvaranja. A svetiljka koja je skupocjeno stajala u ovoj velikoj ulici kojom sam iao u neko vrijeme oznait e poetak duha zatitnika koji vlada vasionom, kao to smo mi nekada jaki i umijemo vladati naim srcem. Pogledao sam gore i propadoh u duboku rupu, odvodne mree moga grada, od neistoa tvojih poganih usana. -Ne! -povikao je iz glasa Faik ne znajui ni koje je doba noi, a nesvjestan ta se upravo dogodilo, da li je san ili je glas to ga proganja i danju i nou. Niz lice su mu se kotrljale kapi znoja kao rosa na jutarnjem suncu sa mlade deteline. Tek tada shvati da se sav preznoio. Njegov glas je ula majka jer je ona sa zebnjom i legla plaei se da joj sin ne strahuje sam spavati u sobi u kojoj je ranije spavao sa bratom. Odmah je utrala u sobu u kojoj su se ve poeli useljavati prvi zraci jutra to znai da je bilo prvo praskozorje. -Sine Faiku ta ti bi, ta si to sanjao? -Eh majko, neznam vie ni da li sam sanjao ili je to java, ali od kada je Sabro umro stalno me proganja jedan glas, ja sve mislim da je to glas njegove due, kazuje mi mnogo o stvarima tamo na tom svijetu, o ivotu posle ivota, evo ba noas sam ini mi se cijelu no bio sa njim, sluao mnogo neega poznatog i nepoznatog, lijepog i grdnog i sve sam to mirno primao dok mi na jedan posredan nain nije skrenuo panju da su Sabra ubili komije, to me toliko uplailo i uzbudilo, zato sam se iz sna razderao i htio rei ne!, to nije mogue!, ali njegova kazivanja su toliko bila jasna da sam ja sve urjereniji da je to zaista tako.On mi kae da su mu bili komije, nisu mi bili kae nita ali ja sam ih volio kao brata. Ja mislim ak i da znam koji su, ali za sada je to moja tajna majko i ne mojte me pitati na koga sumnjam. Ja se nadam da e ih Allah obejaniti i da e se sve saznati. Majka ga je zagrlila.- Eh jadnoj mene ta me nae, jedan ode u zemlju mlad i zelen, a evo i drugi od tuge za njim hoe pamet da iteti. -Nemoj sine proklinje te majka, sve je to od tuge i jada to ti se napunilo u dui, pa ne moe nai utjehe i nade u bolje sjutra. -Ne, ne, majko znam ja da je sve ovo istina, ali bog je meni obejanio da je saznam i za sada e ostati samo moja, ali ja u je otkriti i ako se ubijedim u to ja moram to osvetiti jer me melaje za to izabralo i dalo mi zadatak da to izvrim nebi li oslobodio duu svoga brata jer je ona neduno poslata na taj svijet. -Sine moj, mojim te, mlijekom preklinjem, nemoj majka jo tebe da izgubi, ubio ili te ubili, sve mi je isto. Dosta je majki Sabrove rane da nosim dok sam iva i jedino kad me spustite onamo pokraj njega majka e ga zaboraviti, a jo jednu ranu ja nebih mogla podnijeti. Mora vjerovati u boga, u njegovu pravdu ona e stii te zlotvore, neka ne bude tvoj sebet. -Majko, majko, nijesam ja nevjernik a ni Bog nije nasilnik, njegova volja je postai ovjeka da ga spozna, to je oitovanje beskonanog u konano. Bog nije vlast, nego ljubav i on svemoan i stvoritelj, strpljivo eka ovjekovo dijelo, predanost njegove due slobodi sjedinjenja s bogom. Ljubav nije samo ispunjenje due, nego i vrhunac svijesti, ovjek time dokazuje da je ovjek kada misli, kada djeluje, kada pravi i stvara, a bog vrednuje njegova djela i njih cijeni. Samo onaj koji radi, stvara i ima dijela koja se mogu cijeniti ima nade da e njegova djela spasiti njegovu duu. Nije se dovoljno samo moliti i u boga vjerovati. Stvoritelj je stvorio i dao ljudima duu koja misli, koja stvara, koja

odluuje jer bi da nije tako svi ljudi bili isti i svi bili na istom i na tome svijetu. Ili majko ja moda nijesam u pravo, ali i od starijih sam sluao da se znanjem i radom dobrih dijela ovjek moe osloboditi pa i ako je nekada moda iz neznanja ili nenamjerno napravio greke. Ako ovjek nebi shvaao, nebi ni gubio. Ljubav je zadnji smisao svega, ona je istina, radost iz koje svijet potie. Samo se u ljubavi kao u istoj svijesti, zbiva sjedinjenje s beskonanim biem. Ljubav je po svojoj prirodi uvijek davanje cijeloga sebe bez ostatka. -Tako je sine, dobro si ti sve to rekao, ovjek koji ivi na ovom svijetu, ima brojne i mune zadatke. On mora osjeati, sticati, raditi, misliti , htjeti. Ali on ima i jedan izvanredni zadatak koji mu donosi ne samo zamor nego i radost, ta vie vrhunsku radost, on mora shvatiti Boga. Bog se ne trai na nekom posebnom mjestu ili kao neki posebni predmet. On je sveprisutan poput jutarnjeg svijetla koje se ne trai, nego koje je tu im se otvore oi. Stoga se sluba boja, vjera u boga ne sastoji u traenju boga, nego u preputanju njemu. A to se ne postie samo golom konstatacijom duha, nego to mora biti cilj cijelog naeg ivota, pri svim svojim odlukama i inima moramo biti svjesni Beskonanog. Zato sine posluaj tvoju majku, odmori se probaj zaspati, ti se odavno nijesi naspavao kao ovjek, ja te neu buditi dok se ne razbudi. -Dobro majko, evo pokuau da zaspim, hvala ti, ta bih ja bez vas. Prilego je Faik, razmiljajui o prii svoje majke, o njenom poimanju boga, razumeo je mnogo dobro jer je i sam shvatio da krajnja radost nije u dostizanju cilja, ve u onom stalnom stremljenju, elji da se dostigne, o stremeu ispunjenom poletom i voljom. Kao to je radost ptice u osjeaju neizmjera nebesa, tako je i dua sretna kada krui po beskonanom i kada osjea da ga nikada nee dosei. ovjek ivi u dvojakoj funkciji svoga bia. Time to je konaan, pripada svijetu prirode, nunosti, potrebe, stvari, sticanja. Time to stremi Beskonanom, pripada svijetu duha, slobode, radosti, istine, postojanja. U takvim razmiljanjima san ga savlada i on posle dugo vremena tvrdo zaspa.... Ja u vam rei jedno. Jedno je zadnje...Sada sam negdje duboko. Samo to se upoznajem sa tuom materijom. Sada upoznajem svijet kao njegov dio, ne izdvajam se da bih bio iznad sebe i iznad drugih. Rekao bih svojoj zatitnici da nije u pravu, ali samo ako je istina da sam ja surov prema onima koji ne govore istinu i u nemogunosti da spoznam sve to ja sam prokleo postojanje ovih tamnih puteva koji ne vode nikuda, osim u propast generacije koja slijedi i sviju to dolaze posle nje. Zaljubljujem se u iskrenost, jer uvijek elim ono ega najmanje ima!? Zato je moj svijet preplavljen neistoom kao u vaim mislima?! Ha! Vrijeate se?! Ve vam nije sve jedno to to itate svakakve rukopise i djela. Svakako! Ostao je jo jedan mali dio u vama to ste ga ranije nazivali humanim biem a to sada susreemo samo po muzejima. Nije vano! Dijelo uopte nije vano, vana je samo smisao koju ono nosi, zar ne?! Tada ni korak kojeg pravim u prljavoj vodi, nije korak ve osjeanje vlane neistoe. Ali, ne prestaje, evo jo jednog koraka. I jo jednog. Vjerujte, ja se kreem kroz ove prostore kao to se i svaki ovjek kree mjestom kojeg poznaje, ali ne i mjestom koje tek upoznaje. U daljini zvuk premorenih kapi. Harmonija njihovog savrenstva ini me malo hrabrijim od sviju ovih koji su sa mnom ovdje. Kad bolje razmislim, sa mnom

ovdje su samo neka ne ljudska bia, slina svima nama. Produujemo se kretati dalje, da bih mogao orijentisati moje misli pravo prema objektu kojeg sam volio. Odjednom jaka svijetlost narui tamu i prodrije duboko u mojim oima. Ja sam zadnji put ugledao nesavreni svijet podzemlja, i zamolio sam Gospodara da me nikada vie ne stavlja u takvom iskuenju putem koji nikuda ne vodi. I odjednom naa se mladost pretvori u podmuklu koaliciju sa avolom iz naih snova i prestadosmo da budemo jednostavni poeci misli cjel ine koju mi jednostavni ljudi prestajemo upotrebljavati u svakodnevnom govoru razumijevanja izmeu nae due i stare kole. Ujutru, sunce provejavae izmeu malih procjepova zavese jo rano prije zore. Bio je ovo neobian dan. Strelice na satu uopte se ne kreahu, ak i kad su to radile radile su u suprotnom smjeru. Vrela voda mi je poparila lijevi obraz. Ceo sam rastrepereo gledajui prema silnoj svjetlosti koja je dolazila iz ugla sobe u kojoj sam postojao. Ja sada izvadih ve odavno mrtvu nogaru drvenog kreveta sa ciljem da se odbranim od bilo ega u tom momentu, ni o emu drugom dalje nijesam razmiljao. I odjednom uopte mi nije bilo vano ko je to bio sa svetlou. Okrenuh se prema prozoru i tihim koracima se primakoh ivici iverice. Pogledam dole, milioni svjetilki automobila bljeskahu rano ujutru jer su poli negdje proetati. Ja sam mahao kroz vazduh crvenom maramom iako to niko nije primeivao. Pamtim, zapalio sam ibicu do ve pocrnjelog prozorskog okna, ne bih li zapalio poslednju puru u mom ivotu, i vratih se prema krevetu verujui da je sve ovo samo san. Moje elo bijae obliveko kapima znoja. Uzeh crvenu mahramu i u tren oka je natopih slanoom moje due. Spustih je na stoiu. Negdje daleko je zvonio telefon cijelog jutra. uo se prigueni pla male djece, najvjerovatnije iz susjedne sobe. Ve je bio ruak, vrijeme je naroito meni koji jo nijesam ni dorukovao. Ali ipak osjeao sam glad samo za reima i za nita vie. Kako se zovete? Odjeknulo je pitanje iz praznine zidova sobe. Ne znam, slijedio je moj odgovor prepun nerazumijevanja u mislima. Zar misli da si u stanju da se ali, ili da trai izmeu vie reenja?! I uuta. Tiina je polako ali sigurno gutala moju sigurnost. Samo mi se jedna misao vrtela u glavi. Ko li ovo moe da bude? Zato je insistirao da budemo toliko dosledni u razgovoru, kada e opet na kraju odluiti njegova mudrost, iako u momentu nije izgledao mnogo mudar. Ja sam samo obian ovjek, i nemam nieg ime bi bio gord u ovom ivotu. elio sam samo da otspavam jednu no u ovoj pustinji. Osjetih jak udarac u prednjem dijelu glave, kao da bijae od neke stare roletne, kupljene na buvljaku. Zabolelo me je mnogo tupo. Kad pomislim, ja nijesam osjeao bol koja je bila proslijeena obilnim krvarenjem. Proklet bio! Promrmljao sam. Nije bio svjestan mojeg loeg materijalnog stanja. Osjetih jo jedan udarac. Razbudio sam se na jednom tovarnom brodu. Cio je mirisao na ustajali vazduh svjee i dimljene ribe. Svuda je bilo ostataka ikre i iznutrica velikih riba. Jedra, ijom se pomoi ovaj brod vukao povrinom zatalasanog mora, bijahu itava pocrnjela od dimnjaka koji se najverovatnije nekada upotrebljavao za spremanje ruka ribarima i mornarima. Daske su izgaene izmama moreplovaca. Sve je obavijeno nekakvim izgledom starosti i iznemoglosti, ali ipak se odravae neka stalna vedrina i istoa, ako nita vie barem u duama onih koji su se kretali po palubi. Polako se uputih i ja, da razgledam morsku puinu

svuda oko mene ali nita u mom pogledu nije asociralo na kopno. Gdje li s u svi oni za koje sam pretpostavljao da e biti ovdje. Jako sam se zaleteo prema drugom kraju broda. Nema znakova ivota. Sioh dole do kabina, sve bijae prazno kao na pustom ostrvu. Nikada ranije nijesam bio na brodu, pa me i sama pomisao da upravljam tim brodom udaljavala od realnosti i izgledala mi je nekako nedostojanstvena za ovjeka sa takvim razmiljama o loginosti kao to je to bio sluaj kod mene. Samo da sam barem mogao nai nekakvu knjigu sa upustvom, ali to na ovom brodu sigurno nijesam mogao nai. Odjednom sam kao izbezumljen poeo vrtjeti kormilo u svim pravcima, a brod se poeo njihati kao neprohodano dijete. Ah, koliko mi je to bilo interesantno, ali odjednom sam uo nekakav glas iz unutranjosti broda. Tada se iz unutranjih kabina pojavi jedan ovjek koji je trebao biti kapetan broda. -Ko si ti, ta trai ovdje? Izustio je s nepovjerenjem. -Ali, ja sam samo zalutali putnik... odgovorih bez ikakve sigurnosti, ne znajui ta se ustvari i deava sa mnom. -I tako nemamo nita za jesti...promrmalja, nasmija se i ue unutra. -Vi? -upitah nasmijanim tonom. -Da, ja sa mojim prijateljima-i tada, u tom momentu iz kabina poe da izlazi gomila ljudi, sa dugim bradama i svi nasmijani kao da im je ovo prvi dan nekog nezaboravnog putovanja. -Ali, ekajte ljudi, od kuda vi dooste? Nije li ovo zalutali brod, na kojem sam se ja razbudio, barem sam tako mislio, kada me je neki ovjek jako udario drvenom roletnom.? -Da, da, svi tako kau kada za prvi put ovdje dou. Neto nije bilo jasno, neto se veoma veliko deavalo ali niko nije bio u stanju i sposoban da ga vidi. Beskorisno sam pokuavao da uem u svakom od tih mnogobrojnih ljudi koji su svi bili hladni kao kamen i nijesu imali ime da se pohvale osim time da svakog dana na trpezi imaju neku od vrsta ribe koju sami love, danima koje prolaze tamo. Morao sam pronai izlaz iz ove zablude, makar dao sve to imam. Ali ta mi je ostalo. Sve to sam imao ostalo mi je u sobi za koju sada nijesam siguran da li u je uopte pronai. Ova moja razmiljanj a bez ikakvog cilja prekide graja silnih uzvika ljudi koji su ili prema meni. Budui da nijesam bio u stanju da se suprostavim, prepustih se gomili ruku da me silno zgrabe i da me bace u dubokom prostranstvu mora. Poslednje to mi je prohujalo glavom bi lo je saznanje da ne znam da plivam i da je ovaj put zaista sa mnom gotovo. Ali, nije bilo tako. Ponovo sam se naao u istoj zamraenoj sobi, gledajui u ovjeka koji je spavao u mom krevetu. I ako nijesam elio da ga uznemiravam, gorio sam od elje da vidim ko se to usudio da provali u moju sobu samo da bi se odmorio na krevetu kojeg sam ja najvie elio. Polako se primakoh lijevoj strani, pod je krckao kao nikada to tada, i to me zaista pravilo vrlo nervoznim. -Proklet da je! zaklikah. Zato uvijek pravim istu greku- iznenada figura koja je leala na mom krevetu uze pravo na rije. Morao sam vidjeti, najvie na svijetu sam elio znati ko je u mom krevetu. Brzim pokretima podigao sam pokriva. I odjednom se sve oko mene zavrtjelo, zidovi postadoe ruias ti, moje srce pozelene. Luster je sada bio drven, a ja nijesam mogao shvatiti kako sam u

krevetu mogao biti ja. Ja sam leao u krevetu, i ja sam stajao do kreveta. I u sutini prethodno sam, sam sebe upitao za greku. Sili smo dole, na ulice se behu nadvili kameni oblakoderi, a cijeli svijet izgledae veoma mali pred jednim uplaenim srcem. Ranobudni prodavci ve bijahu namjestili koeve pune najrazliitijim voem i povrem. Od nekuda se ujae ubor za koji mi nijesmo znali odkuda dolazi. Topao vjetar n am je prolazijo pored uiju, a ja jo nijesam mogao da razumijem kako mogu dva puta da stojim na istom prostoru i u isto vrijeme. Moram nekako ubiti toga koji je koraao uz mene. Ali ta ako ova moja razmiljanja ne mue i njega i on eli da me ubije u isto vrijeme ili prije nego to ja uopte budem svjestan i same te pomisli? Ne, ne moe tako. Ne moe tek tako ubiti dio sebe, to uopte nije ljudski. Nebi bilo ni najmanje humano sa strane neega da preduzme neto protiv istog toga neega. Svetlucala je radost iz oiju ljudima koji nas nijesu razumjeli. Zapitah se o cjelovitosti rasturenih stvari oko mene. Ipak, nadvladalo je duhovno iznad materijalnog, koja se ne toliko ocrtavala u odrazu bistre vode koju je samo mutio pogled naih predaka. Sve se svelo na najoptiji san kao radost nae mladosti, i pored toga to smo ve odavno ostarali kao iznemogli vukovi koji trae nesposobnu rtvu da bi joj poklonili vjenost koju ona nee moi da savlada i koja e nas uvijek proklinjati u praznim satima kojih e imat i uvijek okolo nje. Ja sam bio tamo, i ja sam bio tamo, negdje u beskonanosti, a tovar kojeg sam osjeao bee stara torba, ostavljena za crne dane koji e biti obliveni radou ivota, i nee nam nedostajati ni mrvica ljubavi od starijih. Od kamena bili, kako ste mogli...?! ja sam negodovao ali sam dobio mali deo znanja od onih koji su mi to odgovorili, i prerodih se u dan kada sam mislio da je zadnji i da u ga osmiljati negdje u daljini moje usamljenosti. Ponovo se razbudio sa puno utisaka o prii koju je svu no sluao i ako u snu pokuavao da je osmisli. Duboko su mu se urezale rijei koje je uo o nemoralnosti, pa se zapitivao da li je to on sada na iskuenju i zbog ega? Svjestan je Faik da je nain njihovog djelovanja i vaspitanja koje su primali od njihovih starih bio veoma blizak to bi moglo znaiti da i on pravi sline greke. U tom i takvom razmiljanju tre ga glas pijetla koji je najavio dolazak zore i vremena kada se obani polako bude i poinju se spremat da izgone stoku na pau. Poeo se komeati polako po slamarici, to je bio dovoljan znak njegovoj majki da joj se sin razbudio i ona tiho kako to samo majke rade, otvori vrata i tihim glasom ga upita: -Kako si spavao sine, jesi li se odmorio, da nijesi neto sanjao? Ovoga puta Faik preuta istinu o snu samo ree: -Dobro sam spavao i odmorio sam se majko, kako si ti spavala? Ustao je Faik, ustajali su polako i svi redom ukuani kao da je poela svakodnevna aktivnost i vrenje tekovnih poslova, a njih je bilo dosta. U vrijeme meudnovice, kad je srce ljeta na ovim prostorima poljski radovi su u punom jeku. Kosidba zavrava, jo je ostalo da se pokosi neto po Breu i drugim planinama, a po selu je poela i prva njetva, ko je imao jema ve su pali i prvi snopovi. njetva se kao uostalom i ostali poljski radovi najvie zavravala sa mobama. U Karae bi se sakupilo desetak i vie etaoca, bile bi to uglavnom djevojke koje bi se natpjevavale, koja e bolje povesti pjesmu i njome ispratiti poruku momcima koji bi iza njih sakupljali rukovedi i vezali snopove u uad koja

su dan ranije osjekli negdje po Dubokom potoku ili ak u Bukovik. Najee bi se pjevale pjesme tipa Jeam njela za gorom djevojka, a momci bi im odgovarali: jeam njela ali ga ne jela, svatovski ga konji pozobali, praajui im na taj nain poruku da je vrijeme za udadbu. To njihovo nadpjevavanje je bila prava utakmica u pjevanju i nadpjevavanju i nain udvaranja i upoznavanja mladih. Iako se radilo od jutra do mraka mladi kao da nijesu osjeali umor.Mobe su zaista predstavljale pravi fenomen drugarstva i ljubavi. Sjeam se, kae Faik, dok je sjedeo pred kuom i besjedio sa svojim mlaim komijama koji nijesu zapamtili mobe iz starijih dana, kako su izgledale mobe iz davnijih dana. Nar oito su bili interesantni kosai, koji su najee i bili najmasovniji i najgrlatiji, jer se uvijek tjeralo rivalstvo ko e bre i vie pokositi. Posebno su bili uspjeni pri jelu, jer se bukvalno teko moglo desiti da hrana ostane nepojeena, sve to bi domaice donijele najee se i pojelo. Obino bi ruak zapoinjao sa jemenim hlebom i sokom ili kuvanjem ako bi ga bilo. Jelo se na ravnoj livadi ako bi bila neka divljaka u blizini, ili jabuka, sjelo bi se i u hladovini na otkose, a skakavci su sa svih strana skakutali i pjevuili svoje razdragane melodije. -Sjeam se jednom, veli Faik, kada je Hasko sjeo da rua i skakvci su najee skakali u sok, kao da su eleli da se okupaju, neki su se od njih gadili, neki su ih vadili kaikama, a Hasko bi samo zavikao kupi noge skako i pojeo ga onako ivog, to bi kod nekih izazivalo smijeh a kod nekih i gaenje, a to je i bio cilj da se neko otkae da bi ostalo vie da se pojede. Posle sahana punog soka ili pasulja,nekad i skadarca, dolazio je birijan s mesom u velikim demirlijama, bilo da je sa kokoijim mesom ili sa jegnjetinom, jer je jagnjadi bilo poprilino, gdje je obino bila i glava koja je sledovala kozbau, no uvijek bi bilo smijeha kada bi bila kokoka. Kozbaa je najee bio neko od prijatelja sa strane, a ako ih nije bilo onda je to mogao biti i najbolji kosa u selu, jer bi onda zadirkivali kozbau da mu dadu glavu od kokoke. Kada bi se i birijan pojeo onda bi se navalilo na pravu poslasticu, a to je pita koju bi domaica sa posebnim arom pravi la, sa domaim maslom i to je bila masnija to je bila bolja a domaicu su tada vie hvalili. Pita bi planula za as, sluajno ako bi ostalo neto troha za gazdaricu da je bar proba. Posle pite dolazile su haralije koje bi se dobro zalile sa kiselim mlijekom ili surutkom. Kada bi se sve ovo zavrilo mnogi od njih bi traili jo, pa se drobila kukuruza u vaganu sa kiselim mlijekom, tako da bi domaice najee ostajale gladne jer im nebi nita ostajalo osim troica koje bi sakupljale po tepsijama. Ma koliko teak rad bio, a zaista je bio teak, jer je kosidba poznata kao najtei fiziki posao, a trajala je nedjeljema pa nekad i mjesecima, jer se u podvadama i okutnjicama rano zapoinjalo kositi a po planinama mnogo kasnije, pa se sve to dugo protezalo. No, ovim ljudima umor nije mnogo dosaivao, sve je to pratila pjesma i ala i ljudi su s nestrpljenjem i radou doekivali sledei dan i cjelokupnu reprizu svih dogaaja. Posebno bi veseli bili sumraci kada bi se privravali radovi. Sa raznih strana bi se uja le pjesme momaka i djevojaka, koje ukraene zvucima medenica sa ovaca i govedi bi odavale jednu prekrasnu seosku idilu. Bio je to znak stanja prepunog ivota i ljubavi koju nije mogao pomutiti ni teak fiziki rad, ni skromni uslovi ivota. Mladost i l jubav svojom

silinom nadjaavala je sve tekoe. Svi su imali vjere i ljubavi to im je davalo snage i ivota i jedino to su razmiljali kako sutranji dan ponovo da se organizuju i da se poljski radovi uspjeno i redom zavravaju. Svi su svima pomagali, gazdarica kod koje bi bila moba toga dana uopte nebi radila na njivu ve bi spremala jelo za mobu. Neko joj je morao i pomagati, osobito u donoenju do njive ili livade na kojoj se odvijala moba. Sami ritual noenja hrane bio je veoma interesantan, jer bi domaica prvo metala na glavu uvija od neke frcule i na njemu bi stavila tepsiju sa pitom, u jednoj ruci je nosila debe puno mlijeka, te u drugoj daklju sa hlebom i ostalim sudovoma. Sve je to bilo teko i sa strane gledajui prosto nevjerovatno kako bi sve to ene mogle nositi. Ovim naim majkama i bikama nita nije bilo teko i sve je uvijek moralo biti na vrijeme, jer umorni i gladni kosai ili kopai nijesu smjeli ekati. Zato bi majkama ne rijetko dolazile erke upomo ako bi bile negdje blie uda te, ako ne onda jetrve ili neke druge ene iz komiluka.Pomagala su i djeca, samo ako su mogla sama da idu, jer vrijeme mobi je izuzetno vano za sakupljanje ljetine i svaka proputena prilika mogla je znaiti veliki rizik za nastupajuu zimu. Ljeto je polako zavravalo, radovi su uglavnom bili zavreni, ostale su jo otave da se pokose i kukuruzi gdje ih je bilo da se ponju i da polako pone spremanje drva za zimu koje su ovdje bile duge, a znale su biti i veoma otre. Negdje posle mitrovdana primicao se Ramazan, to je sveti mjesec kod muslimana i trebalo se spremati za post, jer je Ramazan mjesec posta kada je poela objava Kurana i svi muslimani cijelog svijeta ovaj mjesec raunaju svetim mjesecom i obeleavaju ga strogim postom. I u kui Avdulahovoj, ovaj mjesec je imao posebno obeleje. Domaice bi danima prije poetka mubarek ramazanskih dana vrile veliko spremanje, poevi od kreenja kue i pranja aovaca i podova, pa do ienja avlija i dvorita ispred avlija, do sokaka kojima je stoka prolazila. Obiaj je bio i u ovim poslovima da se meusobno pomae. Posebno je to izraeno bilo za mubarek bajramske dane, pogotovo tamo gdje nije bilo djevojaka ve su domainstvo drale i vodile starije osobe i nijesu imale dovoljno kuveta da same oiste. Skoila bi da pomogne udata her majci, sestra sestri, snaha svekrvi ili zaovi, a slone jetrve jedna drugoj. Mukarci bi najee iz Pei dognali, a ne rijetko i na ramena donijeli stranu penice, malo bogatiji bi zaklali i ponekog brava, to je kod Avdulaha bio obiaj jer je vaio za jednog od imunijih ljudi u selu. Sve je ovo raeno sa ciljem da sofra bude bogatija u toku ramazana i svi ukuani lake podnesu post. Svako se Ramazanu radovao i posebno se spremao i doekivao ga podjednako, bez obzira na imu no stanje, jer su se ljudi i u sluaju siromatva solidarno pomagali, to se u saglasnosti sa osnovnim muslimanskim ibadetom da se postu svi raduju i Bajram svi podjednako obelee bez obzira na imanje. Svakog je plijenila ljepota sufura, buenje domaica za pripremu postaa za ustajanje na sufur, kao i vrijeme zavravanja sufura i vremena za nijet za post. Obino je postilo i staro i mlado i malo i veliko, svi su se s ramazanom ponosili. Sa posebnim merakom i vjerskim zanosom oekivao se iftarski vakat, pr ije vremena bi se postavila iftarska sofra i na njoj ramazanska jela i poslastice da se nebi gubilo vrijeme, jer je adet nalagao da se odmah po glasonoi koji je

objavljivao iftar svi ukuani iftare i sjednu da veeraju. Nakon iftara ljudi bi ili na teravih namaz, a po namazu ili na zijaret ili bi se doekivali kui musafiri. Dokona bi mlaarija uz ale i igre najee polemizirali kod koga za sledei sufur ima pripremljema pita. U cijelom se selu znalo kako koja domaica sprema pitu i sa ime je pravi. ene, iako umorne od posta i spremanja, kako iftara tako i sufura, imale su obiaje da se sastaju i da jedna drugoj prenose sve ono to bi znale da ih interesuje:ta je koja ula, vidjela, saznala, ko je isprosio, ko se sa kim eni, ko koga voli, ko o kome neto pria, ko je ta kupio, ko prodao, koji je mu ta kupio eni, ta ko sprema za iftar i za sufur, iji uveglija vrlja okolo po mahalama i kod tuih ena, pa bogami i koja ena ta uradi nou sa svojim ili ak i tuim muem. -Svaki post je, veli Avdulah, posebno po neemu zapamen iako se uglavnom obavljao na slian nain. Samo postai, kae Avdulah, mogu osjetiti svu ar i ljepotu koju prua ramazanski post. Ta dra je najizraenija u vrijeme iftara. Mjesec ramazana je mjesec spokoja, objanjava Avd ulah svojim unucima meu kojima je sada Faik bio najzreliji, mjesec mira ljudske due. Ovog mjeseca svi ljudi u ulozi postaa, ne samo da proiavaju svoje srce i duu izvravajui svoju obavezu i dug prema svome stvoritelju, ispunjavajui na taj nain trei art Islama. To je praktino znailo suzdravanje od jela, pia, puenja, seksualnog uivanja i ostalih tjelesnih prohtjeva, sve od zore pa do zalaska sunca. -Kako ste ranije ustajali na sufur, kada nije bilo ak ni sahatova? - upita Faik svoga dedu. -Prvi petlovi kada bi tek najavljivali zoru to je sahat dva prije zore, oglasio bi se telal sa goom kako bi prvo razbudio usnule domaice da bi na vrijeme ispekle pitu ili ta drugo to su elele spremitti za sufur. Prolazei sokacima sela i po mahalama tretao bi go, nekada ak kombiniran sa tamburicom kako bi telali ubedljivije objavili poetak sufura. Domaice bi odmah nakon to bi ule go ustajale i palile ganjau ili popularnu oru, kako su je neki zvali, jer je davala slabu svijetlost, ali je nekima bila jedina jer ni lampe nijesu svi u selu imali. To bi telalima bio znak da su ih domaice ule te da mogu prestati da lupaju. Ako se u nekoj mahali nebi upalile ganjae, produili bi udarati u go sve dok nebi na bilo koji nain dobili znak da su ih domaice ule. Neke domaice su znale da ih blagosiljaju rijeima Dabogda vas hurije budile na onom svijetu, kao to vi nas budite, da nije vas kako bi smo mi jadne sutra sa svojim muhanatli efendijama izlazile na kraj? Bilo je i primjera da domaica ne uje telale, umorna od posla ili je efendija uspavao kasno pa onda cijela porodica ostane bez sufura, ili da gladuje cijeli dan, jer bi neki zanijetili da poste i bez sufura. Boe se nikad ne digla, do vjeito spavala znao bi je grditi domain. Ovo bi pogodilo domaice, pa bi poneke koje su bile malo kuranije i imale vie slobode prema muevima odgovorile; ta e tebi post kad ovako gnjavi porodicu, dananji dan si postio dabe. Bolje ti je i ne postiti, nego ovakvim jadom porodicu uznemiravati. No kod nekih mueva ovakve primjedbe domaica nijesu mogle proi, pa su se negdje zavravale i amarom, na to bi domaica jako povrijeena odgovarala: Boe ti se ovjee, ruke osuile. Maku i enu ti je lako tui. Dabogda se namjerio na svoga druga. Ovo bi izustila da ni sama nije svjesna teine tih rijei. No najee ovakvi bi se ekscesi zaboravili

odmah posle iftara i prve ispuene cigarete. No ako bi neki od njih procurio meu enama, danima bi se to prepriavalo naroito na enskim druenjima i sedeljkama. Sve je ovo samo jo vie uveliavalo ari i ljepote ramazanskih dana. Ovakvo ponaanje pojedinaca tokom ramazanskog posta je neminovan proces i rezultat deavanja u strukturi ovjeka tokom ovog, ipak fiziki i psihiki iscrpljujueg stanja organizma u stremljenju, ljubavi i elji da odgovori svojoj obavezi prema stvoritelju i udovolji svojim vjerskim osjeanjima, a s druge strane potvrdi svoju integralnu pripadnost islamskom vjerovanju. -Kako su izgledali iftari u tvojoj mladosti, ponovo je Faik iskazivao svoju znatielju? -Za vrijeme iftara se isto tako tokom itavog mjeseca posta oglaavao seoski telal sa goem, a slualo se i uenje akamskog namaza sa minareta petnjike damije, to bi se onda prenosilo od sela do sela i do tamo gdje se ista nije mogla uti. Za cijelo vrijeme mjeseca ramazana organizovane su ramazanske veeri, koje su dobivale razliite sadrine i to je ramazan vie odmicao postojale bi sve sadrajnije. Svi susreti su se odravali po privatnim kuama, ne rijetko u tim istim kuama bi se igralo i pjevalo sve do sufura. Djevojke bi pjevale uz vez na erefima, a mukarci bi ih pratili sa tamburicama. Najee pjesme koje su se tada pjevale su bile: Proetala Ema Zaimova, po kaldrmi posred Sarajeva, Oj evojko u koulji tankoj,da mi te je rastaviti s majkom, Knjigu piu gusinjske djevojke, pa je alju u ravne Berane, Jeam njele za gorom evojke i druge. Pri svim ovim aktivnostima njegovale su se i potovale tradicionalne moralne norme, nosila se tradicionalna nonja. Djevojke bi bi le obuene u dimijama, svilenim ortama i pozlaenim jelecima, zabraene bijelim amijama sa pletenim oicama okolo, neke imunije bi nosile i fesove sa dukatima, zlatne ogrlice i kolane. Mukarci bi imali suknjene, najee crne pantolone akire, preko ramena anteriju, na glavama fesove. Tako su ramazanski posti bili i prilika blieg upoznavanja omladine i poeci prvih aikluka. -E moj dragi dedo, ba si mi lijepo sve to objasnio, sada bih te zamolio da mi kae kakvi su Bajrami bili u vrijeme tvoje mladosti, jesu li se razlikovali od ovih naih dananjih? Obradovan ovim interesovanjem svoga unuka, Avdulah je sa velikim zadovoljstvom zapoeo novu priu o proslavljanju Bajrama kao najvieg praznika kod muslimana. -Proitati Kuran izvorno ili u prijevodu, ili ta vie znati ga na pamet, djelimino ili u cjelini, koliko god to bilo znaajno i vjerski korisno, nije najee dovoljno. Kuran nije samo temelj Islama, ve se oko njega tokom vjekova izgradio jedan cijeli sistem najrazliitijih moralnih normi , tako da on danas predstavlja nain ivota i rada ogromnog broja ljudi, njegovih pristalica. Islam nije samo teoloki nego i kulturni, obiajni, moralni pa u nekim mjestima i politiki nain ivljenja i rada. Osnovni cilj Islama jeste da uputi ljude prema prvom i pravom stvoritelju i da to uradi na pravi nain, prakticirajui ljubav i dobrotu kao dvije vrhunske vrijednosti. U tome i jeste osnova moje misli, nastavi paljivo Avdulah, nebi li to bolje objasnio svome unuku temeljne vrijednosti Islama, u kojoj rekoh da nije uvijek dovoljno samo proitati Kuran, ve za uspjean ivot

treba ga znati prije svega prakticirati. U ovim sredinama i prostorima na kojima mi ivimo moramo u Kuranu pronai, a ima ih i to na mnogo mjesta, upravo one misli u kojima Kuran pokazuje veliku snoljivost spram ljudi druge vjere, u njemu se ukazuje i te kako na potrebu potovanja slobode savjesti i drugih vjernika. On nalae borbu protiv nasilnika, svih vjera. U borbu za istou svijeta svaki ovjek, a shodno tome i posebno musliman, mora se prvo obraunati sa moralnim snagama u svojoj sredini, odnosno domain u svojoj porodici. Islam je zajednica jednakih i zbratimljenih ljudi iji duh mora biti ispunjen istinom, ije srce mora biti ispunjeno dobrotom, iji in mora biti ispunjen pravdom. Ljudska savjest se ne moe prisiljavati, a vjera je pitanje savjesti, te otuda je Islam lien prisile i u vjeri je ne moe biti. Svaki takav pokuaj je jalov i osuen na poraz. Svaki ovjek sam treba prepoznati pravi put i razlikovati ga od stranputice, svi su ljudi jednaki pred licem Bojim, niko se ne raa sa igom sramote na licu niti sa znakom asti na grudima. I sam Muhamed nije postigao neto tako velianstveno nikakvom arolijom ili ak nekim ugroavanjem, ve upravo svojim osvajajuim nainom, svojom umiljatom linou i strogim moralom, te svojim uvjerljivim uenjem. Nikada nije ugnjetavao ak ni svoje smrtne neprijatelje koji su mu radili o ivotu. On je jedini izvor znanja o Bogu i mi samo njegovim uenjem moemo nauiti neto o Islamu, kroz njegovo toliko savreno uenje koje moe da vodi ljude kroz sva postojea i dolazea vremena. Svijetu trebaju ljudi koje sve svoje povjerenje poklanjaju Muhamedu i koji e biti stegonoe njegovom poslanstvu na taj nain to e to poslanstvo ir iti na nain na koji je to i on radio, prije svega visokim moralom i ljubavlju, te istoom i borbom za istinu. Boriti se za drutveni red i kulturu kao oblik stvaranja ljudi i cjelokupni uspjeh misije Muhameda e upravo zavisiti od naina na koji se primjenjuje njegovo dijelo. Upravo zbog toga neka naa vjerovanja su formirana tokom istorije i zavisno od obiaja, te naina ivota ljudi. Tako je i Bajram koji se slavi uglavnom kod svih muslimana svijeta uslovljen razliitim obiajima i vjerovanjima sredin e. To je dan kojim se slavi zavretak Ramazana i svete dunosti svih muslimana, to je i forma da se ljudi meu sobom jo vie zblie i pokau svoju ljubav jedni drugima. Zato se ovog dana zabranjuje post i preporuuje se zajedniki ruak sa roditeljima ili najbliom rodbinom. Obiaj je isto tako da ujutru, na sam dan ramazanskog bajrama, telali sa goem i trubama proetaju selom, posjete svaku kuu koja ih daruje za sve to su uradili za vrijeme ranmazana. Djeca isto tako posjeuju svoju rodbinu i komije koji ih daruju bonbonima ili parama, ta ko ima. Odrasli sa mukom djecom idu rano u damiju, klanjaju Bajram, a posle se masovno posjeuju groblja najbliih, izui im se fatiha ili ta ko zna iz Kurana i onda se okupljaju kuama na zijafet. Bajram traje tri dana i za to vrijeme preporuuje se da svako posjeti komije i rodbinu. Bajramu se svi podjednako raduju i spremaju, i bogati i siromani, i djeca i odrasli. Tako emo i ovog Bajrama obii prvo grob Sabrov, jer nam je on sada najvie u mislima i vjerovatno nam svima najvie nedostaje. -Tako je djeda, mogu ti rei da sam te dobro razumijo i neznam da li e se ti sloiti sa mnom. Ja mislim da se identitet jednog naroda, pokraj drugog definira i njegovim obiajima, tradicijom i kulturom. To je karakteristika i Bonjaka

Bihora, koji su bitisui stoleima na ovim prostorima, stvorili i dalje stvaraju kolorit najrazliitijih adeta, koje generacije ljubomorno uvaju, prenose ih na mlae narataje. Opta karakteristika njihovih moralnih normi jeste veoma izraena bliskost rodbinskih i komiskih odnosa, to se ne odnosi samo na muslimane ve i na pravoslavne, to dokazuje da se potuju i njihovi obiaji i razmenjuju se posjete za sve znaajnije datume i dogaaje. Kompaktnost i krajnja bliskost rodbinskih, komiskih i porodinih odnosa na ovim prostorima je izdignuta na najvii mogui nivo i predstavlja svetost koja se ljubomorno uva vjekovima. Nivo obiajnih normi i njihova vanost u regulisanju meusobnih odnosa u svakodnevnom ivotu, uslovljena je prije svega njihovom permanentnom borbom za opstanak na ovim predjelima. Nalazei se na prostoru koji je jedna forma graninog pojasa, ovaj narod je najee bio upuen na sopstvenu borbu sa razliitim interesima. Slabani ekonomski, esto nedovoljno zatieni morali su stalno balansirali, zbijajui sopstvene redove i voeni prejakom vjerom i Boga opstojali su na ovim vetrometinama. -Bravo unue, upravo si dobro primijetio, sve nedae i probleme sa kojima se ovaj narod borio i upravo ono ta nas je odralo jeste nae porodino jedinstvo, potovanje sebe i drugih, naroito komija. Moralne norme bihoraca kako su nas najee zvali, sigurno po srednjovjekovnoj tvravi Bihor u ijoj su blizini ivjeli i formirali svoja naselja, imaju karakter pomijean s jedne strane vjerskom i kulturnom ostavtinom Turaka, a s druge strane naslea od svojih predaka kao i svakodnevnih kontakata i saivota sa komijama hrianima. Otuda, u nizu adeta mogu se sresti uticaji i sa jedne i sa druge strane. No, unue, moram ti neto rei pa ako eli prihvati to kao vrstu amaneta. Ovi nai adeti nijesu dokraja istraeni, a ni adekvatno zapisani da bi dobili trajnu formu, zato te molim da se ne bi desilo da padnu u zaborav, treba ih dobro rasvijetliti i sauvati od zaborava. Ja bi ih podijelio u tri grupe: Obiaji koji ivot znae (adeti iz svakodnevnog ivota) Obiaji duhovne kulture (nae igre, pjesme i umotvorevine) Obiaji vjerskog karaktera Tu su prije svega vani obiaji u porodici, odnosi sa komijama kao i ire meu prijateljima i dostovima. Na patrijahalni odnos u porodici koji je uvijek davao pravo starijem na istinu moe se i promijeniti jer ja ve nasluujem da me ti i drugi kao ti, mogu i moraju prevazii u mnogim naim mislima i idejama.Zato te molim uvajte nae obiaje, potujte starije i mudre ljude, jer su oni sehara koja uva sve ono to nam je ostalo od pradjedova i na kojem se bazira naa porodina ljubav i jedinstvo porodice, a bez porodice pojedinac ne moe opstati, bie kao crni gavran ili crna ovca, koju stado nikad ne p rihvata. -Teak mi zadatak ostavlja u amanet, ali tvoje znanje i iskustvo mi jo moe puno pomoi da ve od sjutra na prvi dan Bajrama ponemo zajedno uvravati temelje nae tradicije i osvjeavati one obiaje koji su poeli da blijede. -Tako je moj unue, sjutra odmah posle klanjanja Bajrama idemo na groblje da izuimo Fatihu naeme Sabru.

-Hou dedo, ba poodavno nijesam bio tamo i interesuje me da li e mi se ponovo javiti oni glasovi koje sam dosada uvijek sluao kada bih se pribliio njegovom grobu. -Vidim Faiku da e od tebe postati veliki ovjek, jer nije narod dabe rekao, onaj koji zna i pita, cio je ovjek, ko ne zna a pita i tu ima ovjeka, a od onog koji niti zna niti pita, od njega nema ovjeka. A ti si upravo u one prve koji i znaju i pitaju, zato ja mislim da e ti upravo uspjeti da izvri sve ono to sam ti ja ostavio u amanet. Poto su klanjali Bajram namaz, svi su izali iz damije i poeli estitati jedan drugom Bajram, sve prijatelji, komije i roaci i svi radosni zbog praznika. Svako uze po nekoga od prijatelja, obino oni to su blii uzee one iz daljina da ih povedu na ruak i da zajedno provedu prvi dan bajrama. Vraajui se iz damije Avdulah, Halit i Faik se upute pravo prema groblju da obiu svoje ranije umrle blinje, a prije svega se uputie ka grobu Sabrijinom koji je bio najtaziji. Stali su ispod groba i svi trojica izuie Fatihu, pomilovae grob, kao da su htjeli da estitaju Bajram svom unuku, sinu i bratu i tada Faiku brzinom munje proljete misao kroz glavu, kao gr omoglasni smijeh i u nedovoljno razgovjetne rijei:- ivi da bude srean, a to e biti ako uspije pobijediti strah od smrti, toliko ree i otide, ostavljajui Faika da vrtoglavo razmilja. Neznajui pravi smisao poruke, Faik odlui da je istog momenta kae djedu i ocu ne bi li mu oni pomogli da je rastumai. Protrese glavu, a po elu mu se pojavie kapi znoja kao da je zavrio red kukuruza kada je kopao u Karaama. Prvi to primijeti Halit pa ga upita : -ta je to sine, ti se u trenutku preznoji? -Moram vam kazati da mi je odmah poto sam izuio Fatihu, stigao glas Sabrove due i rekao mi rijei koje sam razumio ali im nijesam shvatio smisao i znaenje, pa vas molim da mi ako moete objasnite ta mi je htio poruiti? -A ta ti je rekao, nadoveza se Avdul ah? -Rekao mi je upravo ovako-ivi da bude srean, a to e biti ako uspije pobijediti strah od smrti. Kratko vrijeme su razmiljali obadvojica da bi onda prvi Avdulah izjavio: -Moram vam obojici ispriati jednu heaju koju mi je mula Meljko odavno priao, kako je jednom jedan ovjek, negdje sa bjelopoljskoga kraja, bio mnogo bolestan i od muke poto mu od heima nije bilo bolje, oni su doli za njega da ga i on vidi i da mu neto proui nebi li mu pomoglo. Otiao je efendija u njihovu kuu i ovjek je bio u nesvijest, takorei nije davao znake ivota. Bila je to kako su heimi rekli, klinika smrt i ekao se emer od allaha da preokrene na jednu stranu. Uzeo je hoda svoje kitabe i dugo neto uio, tek imbiler da li od toga ili od lekova koje su mu davali, asli allahovom voljom sjutradan ovjek je progledao. Hoda je i dalje bio oko njega i bolesni je odjednom poeo da se gromoglasno smije par sekundi, a odmah zatim je okrenuo u pla. Svi iznenaeni takvom reakcijom bolesnika poee da gunaju kako je ne daj boe skrenuo, pomjerio pamet, no nastavio mi je dalje mula Meljko, ja se prvi snaoh i upitah ga: -Zato se smije? ovjek veoma trezveno bez znakova bolesti, ak i pri punoj svijesti odgovori:

-E efendija, nasmijah se kada se sjetih stanja prije nego da umrem, kada sam se bezgranino plaio smrti. -A zato si onda vrisnuo u pla? -E, to sam uradio odmah kada sam postao svjestan da sam se ponovo vratio u ivot. Dugo smo o tome posle razgovarali i nali se na munasip da smrt nije teka i da je ovjeku ivot bio teak, a posebno ponovni momenat sa smru, jer e se ponovo plaiti smrti. I dobro je to je tako, to nema dokaza o ivotu poslije smrti te se svi nje na jedan ili drugi nain bojimo. A to to ti savjetuje Sabrova dua, da ti pobijedi taj strah, to po mome moe biti samo vjerovanje da mi ne moemo umrijeti, to ti je upravo dokaz ovo to se tebi javlja. Ja ti potpuno vjerujem, jer ako ovjek vjeruje u ljubav, nadu u dobra dijela i svevinjega, njegova dua nikada nee umrijeti, ona samo po staje dijelom kolektivne svijesti kojom upravlja Svevinji. Na to se nadoveza i Avdulah. - I ja sam itao u jednom mom kitabu da mi ne znamo mnogo o svojoj svijesti i da je veliki dio nae svijesti nesvjestan, te mi ne znamo ta se tamo deava, i kada taj nesvjesni dio preuzme komandu kod ovjeka. To je ono kada ejtani njime upravljaju i mi ga proglasimo ludim. A da ne govorimo o svijesti boanskoj, jer je na mozak tek na poetku naunih odgovora na sijaset pitanja o mozgu i funkcijama ivota, a sve je to i Kuran predvidio i nagovestio, to nam kazuje svu njegovu veliinu i snagu. -Dragi moji roditelji, zapoe Faik, da li se ta vaa razmiljanja mogu poistovjetiti sa sudbinom? Zar svi mi ne kaemo, kad nam umre bliska i draga osoba, da je to sudbina i da se nita ne moe promijeniti van sudbine -fatuma. esto, ako se makar i naivno upitamo o smislu ivota, o usudnosti ljudskog bia, mi se znai pitamo o pravednosti sudbine? I ne elei da joj prkosimo mi ipak u potsvjesti pomoslimo: -nije li moglo biti drugaije? Ili je ba tako moralo biti? Zar ljudi poput naeg Sabra koji se tek spremaju da zaponu svoja djela, doive kraj na ovaj ili koji i da je no ipak ne oekivan kraj, sasvim sluajan -zar nijeste nikada uli da se za nekoga ree umro je apsurdnom smru? Ovoga puta prvi je nastupio Halit, duboko dirnut dubinom misli i ideja svoga sina. -Tako je moj pametni sine, ovjek ima ideju i ivi za nju, no to je ideja o jednom boljem, za njega savrenom svijetu, u tom pravcu djeluje, ostvarujui ga kao umjetniko dijelo, on ga tako posmatra, o njemu tako svjedoi. To njegovo umjetniko djelo uva svijet od prolaznosti i upinje se u elju za njegovim jedinstvom. Ali esto se ispostavi da je takvo umjetniko djelo uobliilo zahtjev za nemoguim. I u takvim situacijama kada doe do prekida u kontinuitetu stvaranja zamiljenog svijeta od strane pojedinca kakav je bio i na Sabro, mi ljudi smo u takvim situacijama uvijek skloni, odnosno na razum, da poistovjeti boanstvo sa onim od ega se ono nuno razlikuje. To je ovjek u odnosu na boanstvo, neistina i to sopstvenom krivicom, dakle ovjek je tu razliku koju sam nije u stanju da dokui sam skrivio, i zato je grean a najee sklon da je pripie stvoritelju. Jedini pristup boanskom je uvijek daleko od razuma i treba se temeljiti na grijehu i tu svijest ovjek niti sam, niti uz pomo drugoga ovjeka ne moe stii,

nego samo od boga kao uitelja, jer se sve u potpunosti uklapa sa odlukom bojom da se izjednai sa ovjekom u ljubavi koja ga pokree i koja mu je ci lj. Ponovo dolazimo do beskonanosti i krajnjeg ovjekovog cilja, a to je ljubav. Vjera kakvu je prezentiramo je strast, nije ni oblik saznanja niti stvar nekog svrshishodnog djelovanja. Ona za svoj predmet, u najirem smislu, ima ba taj trenutak-paradoks, to nevjerovatno polje reciprociteta izmeu vremena i vjenosti koje u vrednovanju vremena i u ostaraenosti materije nadsvouje svaki ljudski in i odnos onim neizostavnim problemom sudbine. ovjek dakle, uvijek ostane sam pred onim nepoznatim, ma koli ko ono bilo isposredovano i izobjanjavano, jer svakoliko ljudsko znanje, sa svojim determinizmom, nije uopte u stanju, kraj sve svoje efikasnosti i aurnosti, da uini za ovjeka to ta je on kao individua, kao bie upueno nepovratno na milost i nemilo st trenutku i igri vremena i vjenosti. ovjek nije u stanju da uini sam za sebe jasnim stanje, da postoji i da uvijek iznova postaje ono to bi tek trebalo da jest, pa ak da shvati ni to o sopstvenom unitenju. Ko zna jo koliko bi razgovarali Halid i Faik da ih Avdulah ne povue za ruku i ree im: -Vaim razmiljanjima nema kraja. Svako roenje je, samo poetak raanja u irom smislu. itav ivot pojedinca nije nita drugo do proces raanja samog sebe, zaista trebalo bi da smo potpuno roeni kada umi remo-mada to izgleda kao tragina sudbina, no to je tragino za one pojedince koji umiru prije nego to su se istinski rodili. A onaj to ostavlja sebe, to ostavlja svoj glas, svoje djelo, svoju ljubav i prije svega svoja dobra dijela, njegov ivot ne pre staje, on samo ponovo poinje, zato nemojte dertiti vie nego to je potrebno, nego molimo se Allahu da obejani one koji su nam ovo uradili, koji su prekinuli jednu mladost prije nego je sazrela, samo Allah neka im presudi. Ta vjera u sudbinu, u boje odreenje svega, gdje je ovjek samo elemenat tog odreenja, iji je cilj neizmjerno vjerovanje, ba ta vjera daje snagu ljudima da izdre i najtee momente, kao ovaj kada gubite njadrae, da asketski i stoiki prihvatite stanje i najvee tragedije koja moe da zatekne jednu porodicu. to je ovjek vei i praviniji u vjeri to je njegovo prihvatanje svega to se deava u okolini jasnije odreeno sudbinom i time lake prihvatljivo kao njeno odreenje. Ne treba plakati, ne treba histerizirati ni u kakvim, pa ak ni u najteim za porodicu situacijama, to su moralne norme ovih ljudi iji je stoiki i sudbinski osjeaj neto to ih ini uravnoteenim i ni im ne poljuljanim u njihovoj svijesti. Vrijeme je prolazilo, porodica se spremala za prestojeu zimu. Poele s u jesenje magle koje bi se sa Turijaka i Bukovika esto znale spustiti pored vrbike rijeke i niz Podvade se pruiti prema Bukovoj strani. Takva magla kao da je uslovila jo jednu tragediju koja je zahvatila Faikovu porodicu. Prohladno vrijeme i magla kao da su ranile Avdulahovo srce. Jo uvee neto ga je poelo igati i stari je insan odmah neto prepoznao, vidjeo je da sa njim neto nije u redu, kao da mu Allah ispraa signale. Halit je primijetio da se on neto stee za prsi i ee preuzima vazduh, priao mu je i zavikao: -ta je to babo, da nijesi bolestan? Da pripremim konja da te odnesem heimu.

-Ne, ne, nije mi nita a i da je, heim meni ne treba, od boje nema lijeka, ako je sudbina da odem ja u otii i ne planiram uopte da se suprostavljam Allahovoj volji. Bogu uur imam kome ostaviti porodicu, nikoga da nemam do Faika ja bih bio zadovoljan, a ne, bogu uur to ostaje puna kua i Halit sa njima da ih podui i okurai. -Nemoj babo molim te, preuranjene su te tvoje prie, pa jo nema ni osamdeset godina, a rahmetli dedo je ivio sto sedam godina. -Nije sine, kako mi elimo nego kako nam je sueno i bogu uur to je tako, jer neki nebi znali ta bi sa sobom i drugima. A ja evo akobogda, te bude munasip da odem na vjeno prebivalite i tamo u moi da budem sa svojima. Halitu se skodrlja jedna suza niz obraz, znao je da Avdulah ne govori napamet ve je neto predosjetio, a naroito pominjanje mrtvih, te naroito Sabra koji je najskorije umro i ija ih je smrt najvie pogodila, nije nita drugo znailo do predosjeaj smrti. To je vrijeme kada se nad dunjalukom nadvija jedna ogromna belaj sura, kada se Evropa poela stezati pred opasnou to se zvala faizam i koja se rodila u Njemakoj, a nama najblie ugnijezdila u susjednoj Italiji. Halit se posebno poeo bojati toga belaja jer je Faik ve bio na predvojniku obuku i mogli su mu svakog dana ispratiti poziv da ide u vojsku. Ve su se po selima poeli viati razni maetari koji su prenosili najrazliitije prie, od onih kako se sprema ponovn a likvidacija muslimanskog ivlja, do onih kako bi najbolje bilo to prije pobjei da nas ne zadesi belaj. U takvoj atmosferi straha ivjela se ova zima u neizvjesnosti i nedovoljnoj informiranosti, to je jo vie uvlailo strah u kosti ovih ljudi, jer se do istine teko stizalo i ona je uglavnom dolazila od strane pojedinaca koji su do nje stizali iz nepouzdanih izvora. Nije bilo organizovane akcije, pa ni ljudi koji bi rukovodili masama i usmerili ljude na pravi put. Sve je tonulo u sivilo i neizvjesno st, sve je bilo u takvom haotinom odnosu da je ljude iz dana u dan hvatala neka naludniava ideja o neznam kakvom stanju i panici prepunoj neizvjesnosti. Pojedinci su se ve poeli prestrojavati ko bi sa kime i gdje traio sebi utoite, a sa druge strane najrazliitiji izrodi i meetari ve su poeli kovati planove za svoje mutne radnje kako bi preko pljaki ili urovanja sa najrazliitijim neprijateljima, pribavili za sebe neto to im ne pripada i to nije njihovo. Oduvijek je bilo izroda koji nijesu prezali ni od ega pa ni od straha od boga da bi sebi neto uiarili. Upravo u srcu zime negdje ispred boia kada je stanje bilo pljuni smrzni i kada su maka i mi zajedno spavali to bi stariji znali rei, upravo aludirajui na veliku hladnou, Avdulah je sve tee disao. Njegovo srce je sve tee trpjelo hladni vazduh i kraj se nazirao svakog dana. Kraj ili poetak to je vjeita dilema koja je prisutna u svijesti svakog ovjeka. Kao sudar izmeu onog to je konano i onog to je beskonano, izmeu grenika i bezgrenog, izmeu ivota i smrti, izmeu zemlje i neba, izmeu znanog i neznanog. U tim i takvim razmiljanjima, Halit je gledao svoga oca koji je sve vie leao na minderu i teko diui kao da je elio da isprati poslednju poruku svojim nasledn icima. To je bio signal da se primakne do bolesnika, uhvati ga za ruku koja je bila jezivo hladna i dobila neku ukastu boju.

-Gairet babo, boli li te to? -Dunjaluk me boli sine, boli me to ljudi kao da ne razmiljaju da e emer od Allaha jednog dana svima doi i kao to ga ja sada osjeam svi e to jednog dana doivjeti, pa se treba i za ovaj dan spremiti. Nije srea u dunjalukim dobrima, tek se na ovakvom danu to primjeuje, koliko je sve to nebitno a koliko je bitno ta ostavljamo iza nas, kakva dijela ostaju da nas nadive, koliko smo dunjaluku dobra ostavili, ime smo Allaha obradovali? Ja se djeco moja radujem susretu sa Allahom, cijelog sam se ivota za dobro borio, njegovo ime mi je stalno u mislima, sve to sam radio na njega sam mislio, ponos an sam i sa onim to na ovaj dunjaluk ostavljam. Znam da e me Halit uspjeno zamijeniti, a Faik moj prekrasni unuk, u svemu e nas obojicu prevazii, a ima li vee radosti za roditelja od te da ga njegovi naslednici prevaziu. Roditelju e od svakoga te ko padnuti kada mu reknu da je bolji od njega, no ako je to njegovo dijete to je za njega najvei ponos a i ponos pred Allaha stati i pofaliti se da je unuk bolji od djede ili sin od oca. Eto zato, ja se ne bojim smrti, ve se radujem to u sa ehadetom prii pred svevinjega i punih ustiju traiti od njega oprotaj za ono to sam zgrijeio a da nijesam toga bio svjestan, jer ako sam grijeio, to je uvijek bilo iz neznanja a nikako namjerno. Traiu od boga da mi dodijeli ono to sam ja drugim dijelio i elio, nita vie, jer mi je oduvijek deviza bila da drugima radim ono to bi u datom momentu poelio da oni meni urade. Izusti te rijei i okrete se prema Selitima, preuze vazduh i nasloni glavu na rame Halitovo. Halit zavika: - Ne daj se babo, ne ostavl jaj nas, jo nam treba, ali avaj, Avdulah ga vie nije uo, dao je bogu duu. Izgubio je zadnju bitku, bitku sa ivotom jer kao to uvijek biva konani gubi protiv beskonanog, smrtni sa besmrtnim, zemaljski sa nebesnim. Umro je veliki ovjek, tiho kao to je i ivio, nikoga ne napativi i nikome teine ne ostavljajui. Halit koji je tog trenutka ostao siroe, morao je odmah da reaguje, bio je svjestan nastale situacije. Bez velike pompe i panike potrai istu ponjavu koju mu prostrijee na sredinu sobe, zovnu Faika da okrenu mejta prema abi, da mu desni obraz ogreje sunce ujutru im izgreje. Tako je zavrio ivot ovjek koji je druge uvijek hrabrio da se smrti ne treba bojati i da su ljubav i dobra dijela najvea nagrada i odgovor Allahu na njegovu milost, ovjek koji je sprijeio svoju porodicu da krene na osvetu za Sabrijom, iji su se dumani obejanili i dandari su ih uhvatili, te ih je stigla zasluena kazna od ljudi a od Allaha, samo on zna kakav ih kabul eka. Zima je bila puno hladna, a puhalo je sa sviju strana od Turijaka i Bukovika hladan sjeverac, a sa vrhova drave puhale su promaje svakodnevno nosei narodu ogromne brige i nevolje, prije svega neizvjesnost koja ih je pratila svakodnevno jer je ovaj narod nauen da trpi i ivi u siromatvu te se njega nikada nije ni bojao. No najgora je bila opasnost od rata koji je na ovim prostorima esto znao biti i veoma prljav. Na ovim prostorima se tako i rodila parola koju je Faiku kazao njegov babo Halit, u jednoj diskusiji o opasnostima od rata rekao mu je:- E moj sine, nije rat teak kad ga vode junaci, puku on puku ja pa ija opali prva, no je opsasan kad ga vode ljudi kojima je puka puna a glava prazna.

To Faik tog momenta nije do kraja razumijo, no kako se opasnost od rata pribliavala svaki dan i po selu i okolini se poele vrzmati svakakve gamadi sve mu je postajalo jasnije, da se na ovim prostorima i ne moe voditi pravi rat, ve samo rat za pljaku i nepotenje, to se svakim danom inelo sve izvjesnijim. Tako je Faik sve ee poeo razmiljati kako da se ponaa u uslovima koji su postajali sve izvjesniji. Svjestan je bio da je Islam religija slobodnog ovjeka, da nudi rjeenja irokim slojevima za vie socijalnih problema. U istini nema hijerarhije, svi su vjernici, od najvieg do najmanje g jednaki. ovjek se raa sam, umire sam, i sam dolazi do istine. No ba tu se raa problem, putevi dolaska do istine kod razliitih ljudi ne samo to su razliiti ve i dijametralno suprotni. Istina je u nama, a mi smo razliiti, mi je ne vidimo niti sm o stigli do nje. Ona se svima otvara na poseban nain, svi je osjeamo i samo to osjeanje istine je dokaz da ona postoji i za nju treba umrijeti uzdignuta ela, razmiljao je Faik. Dua, ta unutranja budnost, to klija u nama je ta nevidljiva svjetlost koja nam osvjetljava put do istine. I dobro je ako ljudi oiste te pute dolaska do istine kao to svaki musliman tokom Ramazana duhovno i tjelesno vjeba i na taj nain praktino lijei duu ograniavajui njenu materijalizaciju. No, svi tako ne misle i upravo rat shvataju kao ansu da svoje materijalno stanje poprave i obogate, ne prezajui od harama i sramote. Ne znajui staru poruku bihoraca koji su esto znali rei ono to si dao je tvoje, a ono to si zadrao je tue, ako si drugom dao neto otkidajui ga od sebe, uradio si dobro sebi, to ostaje kao vjeno dijelo i niko ti ga ne moe oduzeti. Da se uva sebe je prvi prirodni i ljudski zakon koji se u Crnoj Gori uvijek zvao kao ojstvo, a da rtvuje sebe je in najvie milosti to je dostupan samo visoko moralnim linostima. U dubini svojih razmiljanja, Faik je iao sve dalje asocirajui uvijek i one misli koje su ga toliko opsipale znatieljom i strahom, a koje su mu se javljale neposredno poslije Sabrove smrti. Koliko ovjek vie roni u plasto vima nepoznatog, toliko postaje odvaniji, kuraniji. Time je on objanjavao nestanak straha koji ga je tako silno muio pri prvim sudarima sa nepoznatim to su mu se pojavljivali, kao je sada dobio samopouzdanje, osjea veu sigurnost u sebe, a sve manji strah od nepoznatog. Taj proces samodokazivanja koji je neminovno vezan sa sumnjom, sumnjom u sebe no i u druge koji te posmatraju, kao da je polako poeo da dobija dimenziju samouvjerenosti i realnijeg posmatranja zbilje. Osjeao je Faik i te kako potrebu da i dalje razmjenjuje miljenja sa ljudima koji su se njemu inili pametnijim i odvanijim tipa njegovog rahmetli djede. Ubrzo je imao i tu mogunost da se sretne sa starim i osvjedoenim ptijateljem njegove kue, kada je iz Godoelja doao prijatelj Sa drija, kao veliki prijetelj Halitov. On je doao da ga posjeti, a ne moe se negirati i da uje kakvo je njegovo miljenje o belaju koji se najavljuje i kao da visi u vazduhu, jer se ve uju prie o stvaranju organiziranih naoruanih grupa od strane njihovih komija, no i meu njegovim sunarodnicima, koji su prie o eventualnom ratu ponovo shvatili kao priliku da se definitivno rijee muslimana sa ovih prostora, a ovi ne bi li se odbranili od istih. To su bile odreene dekadentne grupe sebe nazvane etnicima, koji su mislili da se kamom i pitoljem trebaju razrijeiti svi eventualni nesporazumi izmeu ljudi, a usput to je i prilika da se opljaka i prisvoji sve to je

tue. Kako je Godoelje bilo takorei na granicu takvih dogaanja, vjerovatno je Sadriji i te kako trebalo da uje miljenje svojih prijatelja, koje je inae veoma cijenio i potovao. Kada su se prijatelji sreli posle obostranog ispitivanja o stanju zdravlja u porodici koje je uvijek bilo prioritetno, nastavljeni su razgovori o svemu i svaemu. -Eh moj prijatelju Sadrija, poe Halit, kao da nam nije bilo dosta belaja i nae sirotinje, vidi li ti ta nam se opet sprema. Crni oblaci se opet nadvijaju nad muslimanima bogami i nad cijelim narodom, rat nikome dobro ne donosi, svaija majka podjednako ali svoje edo, zar emo opet poeti rtvovati nau omladinu. Evo, meni je Faik stasao za vojsku i pravo da ti kaem veoma sam uplaen i ne znam ta da radim, a nadam se svakoga dana samo kada mu donesu poziv za vojsku, on je ukafljen, bio je na predvojniku i samo se eka poziv. -A kome govori moj prijatelj Halite, sa Police nam ve alju habere da nam je doao kraj i da emo sada platiti za sve jo turske zulume, to su im raeni kako to oni misle. Ja sam upravo i doao da vidimo kako je stanje o vamo kod vas, vi ste u Vrbici uvijek imali pametnih ljudi. Kako da se organizujemo i spaavamo od belaja koji, kako mi se ini neemo moi izbjei. Ovo je naa drava, mi u njoj ivimo i njenim se pozivima moramo odazivati, a ako nas napadnu kao to se kae Njemci i Italijani, vala je treba i braniti zajedno sa naim komijama, ako oni to hoe, no ja se plaim da e se nai komije udruiti sa njima samo da bi nas likvidirali e, to bi bio najvii belaj. Nego, vi ste imali dobre kumove, a ini mi se i pobratima na Babino, jesu li jo ivi oni stari, imate li nekakve habere od njih, oni mora da znaju, a bilo bi asno i da vam kau ta se planira i kako da postupimo da bi izbjegli ako je mogue belaj koji nee dobra donijeti nikome. -ujemo se i viamo, ljudi su kao i mi uznemireni, ja sam u njih siguran kao i u tebe to bih bio, ali oni nijesu sigurni sami u sebe jer imaju veliki pritisak od njihovih. Ti Sadrija dobro zna, na ovim prostorima rat nikada nije bio pravedan za nas muslimane, oni su uvijek proglaavani deurnim krivcima i uvijek je neko elio njihovu likvidaciju, zato je strah nad nama nadvijen kao najcrnji oblak koji prijeti unitenju Bihora i ire okoline. esto se pitam zato smo mi uvijek krivi? Zar samo zato to smo muslimani, zar je to grijeh to ga moramo generaciski plaati. Pa zar to nije na izbor, a on ne moe i ne treba biti smetnja da se ivi u ljubavi sa komijama. Nas proglaavaju da smo izdali pradjedovu vjeru, pa koliko mi je poznato svi slovenski narodi su je izdali, jer kada su do li na Balkan niko od njih nije doao ni kao katolik ni kao pravoslavni, ve su veinom bili pagani i mnogoboci. Prihvatanje pravoslavlja ili katolicizma isto tako bi se, moglo nazvati izdavanjem pradjedovske vjere. Istina je to Sadrija, dodade Halit, ja sam dosta o tome itao i u naim knjigama i nigdje nijesam naao da se neki narod treba mrzeti zbog toga to vjeruje u drugog pejgambera, pa u krajnjem sluaju, svi vjerujeni u jednog boga i njemu se molimo svako na svoj nain, no ni jedna sveta knjiga ne poziva na ubijanje i mrnju. Otuda nikako ne mogu da shvatim neke nae komije koji su u stanju da stupe u savez i sa crnim avolom samo da bi likvidirali nas. Muke su to moj Sadrija, plaim se za ivote ove mladei.

-E brao moja, dragi prijatelji, sve mi je to mnogo dobro poznato, ak i vie od toga, jer smo mi Godoeljci graniari i jo blii komije sa Ljenianima i Polianima, dijelimo sa njima imanja i nemanja, mee su nam zajednike. Dobri su to komije i ljudi, no i oni imaju gamad sa kojima muku mue. Zato na sve strahove kojima smo izloeni, okrenu se Sadrija prema Halitu i Faiku koji su sedeli na stolicama koje je Hamid napravio od najtvre bukovine koju je pronaao u bukoviku, a bio je poznat majstor za tronoke stolice, no u zadnje vrijeme sve vie je pravio i prave stolove za sedenje kako su ih ovdje zvali, koji su imali cjelosni komfor za sedenje i samo su ih imuniji mogli imati u dovoljnom broju. Oni su sjedeli sa suprotne strane Sadriji koji je sjedio na minderu pored prozora. Gledao je prema Agovskim barama u strmine koje su iskazivali pravi kolorit jesenjih boja i ljepota to ga samo priroda Bihora moe dati, u ovo vrijeme kada se bate presijavaju od najrazliitijih boja voa. Posebno opojni miris se irio od prelijepih kruaka i jab uka koje svojim ukusom i koloritom ispunjavaju bae Bihora. Ne zna se ta ljepe mirie, dali kruke kalianke ili jabuke ulajmije, jerebasme ili kalemci, sve odaje ljepotu prirode to na ovim prostorima pokazuje svu svoju rasko. -Moji prijatelji, produi Sadrija, obraajui se Halitu i Faiku, vi pripadate samo Islamu, o tome ste imali od koga nauiti, jer je rahmetli Avdulah bio pravi znalac u nauci i ne kopajte drugo korijenje, ne misli da e se bilo kako odijeliti od sudbine, ona nam je zajednika, pripada nam svima podjednako i ne moemo je dijeliti. Nae znanje i samosaznanje moe se najlake izraziti preko svjesnog rtvovanja. Svako od nas moe obilaziti sve crkve i manastire, ali onaj koji je nebrojeno puta stao i pristao u damiju, taj tim etnjama po crkvama moe samo kvariti svoju blagorodnu misiju po tim isto tako svetim mjestima. Ali svako neka potuje svoje i neka ne mrzi tue, ije je bolje samo Allah zna, a mi to moramo potovati, i ne takmiiti se u dokazivanju ije je vjerovanje bolje i ispravnije, potujui svoje i odnosei se onako kako nam sveti Kuran nalae, mi emo najbolje dokazati ispravnost pravog puta. Ako ve moramo goreti da izgorimo u vjenom plamenu Islama, da ouvamo nau tradiciju. Sa ljudima je lako biti ovjek, ali sa etnicima kakvih ima kod dijela naih komija, nema ljubavi, oni za ljubav ne znaju, a onaj koji nema ljubavi i merhameta nema ni due, a ovjek bez due je ovjek bez potenja i dobrote. Moramo braniti naa ognjta, ne izazivati nikoga, braniti svoje va tane, po mogunosti eljad i sirotinju skloniti prema Peteri ili Roajama. Sauvamo li djecu i ene sauvali smo sebe, sauvali smo budunost. Naa sadanjost je vie budunost nego prolost, zato se trebamo okrenuti budunosti i sa svima koji to ele stvarati mostove prijateljstva i povjerenja. Nema budunosti za one koji bi da ispravljaju prolost, ono to nijesi uinio nijesi zato ni kriv, a ono to nemo vratiti ne treba ni gubiti vrijeme o njemu. Mi smo narod kojeg vrijeme nikada nije mazilo, ali zato ne treba pucati nazad, jer emo povrijediti djedove. Svi koji eprkaju po prolosti nai e prljavtinje kojom e ukaljati obraz,bilo svoj ili svojih pradjedova. To to smo razliite vjere ne smije nas odvojiti od ljudskosti. Meu svim vjerama postoje i te kako bliske take, sve grade svoju filozofiju, na istim poecima, svi se poje sa istih izvora, no svaka samozaljubljena u svoju istinu kao jednu i jedinu, to dokazuje da iskrivljenje vjerovanja najvie pripada

ljudima, a mnogo malo pravoj vjeri koja u jednom bogu gleda stvoritelja svega i kod sviju. Zato draga brao, dijelimo ljude na dobre i loe, na ljude i neljude, na pametne i lude, jer svi su ljudi djeca boja. Ovaj je rat ve izvjestan, jer je stigao do naih granica, a kad meka zaigra kod komije uvaj da ti ne ue u avliju. Moramo se spremiti da sauvamo sebe, da sauvamo budunost i ne uprljamo obraz, jer e i on proi a oni to ga preive ponovo e morati da zajedno dijele ovaj prostor. -E, halal ti bilo prijatelju, tako misle pravi ljudi, no na alost ne misle svi tako, ve su se pojavili najrazliitiji emisari koji nam nude najrazliitije opcije, poevi upravo od onih koje se svode samo na vjeru i odbranu Islama, pa do onih profitera koji ne biraju sebi saradnike samo da bi neto uiarili. -Jasno mi je to, prekide ga ponovo Sadrija, no trebamo se pitati ko odreuje opti interes jedne zajednice, a time i domet i granice individualne slobode i individualne sree i rtvi koje se namjeu kao propratnost svih tih dejstava? To je pitanje o kojem trebamo razgovarati i dogovarati se, sve dok se opte i individualno dobro neposredno ne poklapaju drugo je primarno da se usaglasi sa prvim. -Moramo se pitati, ukljui se ovoga puta Faik koji je sve do sada veoma paljivo sluao kako dvojica starijih i iskusnijih ljudi razmjenjiju miljenja o eventualnim oekivanjima i posledicama od sve izvjesnijeg rata, dali je srea individue samo njena privatna stvar ili je ona ujedno u veoma odluujuem smislu podreena ogranienjima, ak i odredbama koje individui namjee neka zajednica? Ekstremna pozicija da je ljudska srea individualna i da jeste i da mora da ostane stvar same individue ne moe se braniti ako makar i za trenutak razmislimo o njoj. Sigurno postoje naini i oblici individualne sree koje ne moe tolerisati svaka vrsta zajednice. Apsolutno je mogue i ustvari, poznati su sluajevi da pojedinci i u najgnusnijim radnjama kao vodei muitelji nalaze sebi sreu u vrenju toga posla. -Tako je, sloi se Sadrija, ovjekova sloboda nije neko statino stanje i nikada to nije ni bila, nego je istoriski proces koji ukljuuje radikalno mijenjanje, ak negaciju etabliranih naina ivota. -E, kad smo kod oblika i naina ivota, ukljui se Halit, oni se mijenjaju. Sjea se Sadrija, kada je jedan mogao, a bogami i odluivao u ime cijeloga sela, sa razvitkom ove kako je ono nazivaju civilizacije, a koja kako se meni ini znai sve veu ljudsku mo nad ovjekom i prirodom. U oba ova naina ta primjena moi znai vlast, kontrolu. Ta efikasnija kontrola nad prirodom ima posledicu i efikasnije kontrole ovjeka nad ovjekom preko centara ekonomske moi, preko pravih informacija. Informacija je vrsta vlasti, jer onaj ko je ima, ima i mogunost da djeluje na iroke mase. -Tako je, sloi se ponovo Sadrija i dodade, ima tu jo neto, postoji jaz izmeu realne mogunosti i aktuelnosti i tu dolazi do izraaja sposobnost pojedinca koji moe da iskoristi informaciju u pravom sluaju ili da je zloupotrebi i manipulira sa ljudima, to je danas veoma esti sluaj, to je jaz izmeu umn og i stvarnog, izmeu znanja i neznanja, no i izmeu potenja i nepotenja. Stoga etika revolucije, etika sukoba, etika nesrea i belaja, ako tako neto i postoji na ovim prostorima i u ovim uslovima, ne moe biti u skladu sa apsolutnim

vrijednostima i merilima, jer je obremenjena politikanstvom i linim interesima, te stoga ima veoma relativno znaenje i zavisnost od mjesta do mjesta,od ovjeka do ovjeka. Uslovljena je i nekim istoriskim merilima i obremenjena tradicionalnim predrasudama, to dovodi do sa svim iskrivljene stvarnosti. Pa umjesto da se udrueni suprostavimo okupatoru bez obzira kako se zvao i otkud dolazio, mi oi vadimo izmeu sebe, okrivljujui jedni Turke drugi Vlahe za sve svoje nedae i probleme. -Aferim, stari prijatelju, upravo je to ono to je naa nesrea i ega se ja plaim da mi ne uzmu ovo dijete u vojsku, jer nijesam siguran od koga mu prijeti vea opasnost: od onog ispred njega ili od onih to treba da mu uvaju lea. Ovi nai belaji i predrasude kako da ine nevanim one op te norme koje se izraavaju u zahtjevima napretka ovjeanstva ka humanosti i civilizaciji, ve naprotiv neki to rade, to gore to bolje, a duman sa strane to obilato koristi da bi nas bolje i silnije zavadio kao malu djecu, ne preui ak ni od najniih ljudskih strasti, gubajui na taj nain onaj hleb i so to ga kao komije zajedno vjekovima jedemo. Te zbog toga Sadrija ne mogu do kraja biti siguran ni u moje kumove, jer se plaim da ih njihovi ne prisile, iako im ja bezrezervno vjerujem, znam da su pravi prijatelji moje kue i da mi njihovom voljom nita naao nebi uradili i to ne samo meni nego nikome od nas muslimana sa ovih prostora. Ali, svedoci smo mnogo puta u naoj istoriji da se kod odreenih ljudi razum potpuno iskljuuje, a ovjek se pretvara u razbjesnelu zvijer kakva i ne raste na ovim prostorima, tada se zaista nikome ne smije i ne moe vjerovati. -I ja tako mislim ali, produi Sadrija i mi imamo kumove Guberinie sa Babina, i to su prekrasni ljudi, mnogo puta do sada su dokazali da su nam iskreni prijatelji, a poto se kod Crnogoraca a bogami i kod nas na muci poznaju junaci i ojstvo se upravo tada pokazuje, ja oekujem da ako nam ne mogu drugo pomoi a ono barem da nam isprate haber ta spremaju ti bradati i kada, da bi mi mogli barem ovo nae vatana skloniti i djecu prepratit da sauvamo eljad, pa sve drugo nalet.ta mi moemo kad smo roeni u nezgodno vrijeme, u nezgodnom mjestu, sluamo nezgodne prie, i zato to ih znamo nezgodno se osjeamo. U nezgodan vakat ih priamo ne bi li vrijeme to dolazi uinili zgodnim. Moraju u svim situacijama postojati ljudi koji e se izdii iznad tog momenta, ja bih ga nazvao kolektivnog ludila, kada se komija optuuje za sve i svata pa ak je kriv i to zemlja nije rodila, a to samo zbog toga to je druge vjere i moli se drugaije od njih. ovjek ne smije doputiti da podpadne pod trenutnim, strasno koristoljubivim stanjima, pa pogaziti ljudskost, humanost i staro prijateljstvo i pogotovu komiski odnos, a mi smo ba od naih komija uli misao da je prei blinji komija nego daljni brat. Kada se zavre sve tarabune i nesree ivot e produiti i oni koji preive ponovo e morati da zajedno ive i rade, pa e se svaki onaj koji uprlja ruke i ako izbegne rukama pravde ne moe izbjei svojoj savjesti i doi e dan kada e se kajati i traiti oprotaj makar krijui i samo za sebe. A moramo se sloiti da je takvih nitkova bilo i kod naih, bilo je pojedinaca koji su se meusobno takmiili ko e vie popljakati i bogami zapaliti kod komija i time sebe veliali kao junake koji su uspjeli vratiti dug istom mjerom. Zato nikakva revolucionarna ili kakva i da je druga situacija ne smije se

opravdati, ako se gazi obraz, ako se zaboravi ovjek, ako se povrijedi komija, jer se time negiraju svi ciljevi borbe i zadaci koji znae asnost i potenje. -Ljudi se esto svaaju i trijebe boem zbog Boga,sa ciljem da dokau da su oni upravo ti koji vie vole Boga od onih drugih, a Bog je jedan...Najvei apsurd svih tih nesporazuma pa nekada i ogromnih krstakih rat ova jeste upravo u tome to se za boju ljubav i pravdu vode ratovi, kolje se, ubija, pali, pljaka i boja ljubav se iri ognjem i maem. Ja mislim da od ovoga nita vie i nemoe dokazati koliko su ljudi bezvrijedna stvorenja na ovome svijetu, koliko ljudi ne vrijede i koliko padaju u talog i dno pozivajui se na Boga i njegovu ljubav. Zato moj prikane ja mislim da ovo nijesu loa vremena ve loi ljudi. Sve je lake sa ljudima, no prema neovjeku, ljudska mjerila ne vae, oni imaju samo ljudski lik, a nita drugo ljudsko u sebi, gori su od ivotinje i sa takvim se mora braniti istom mjerom, jer oni za druge vrijednosti osim straha ne znaju, protiv takvih se mora braniti istom mjerom i metodama. -E, ba mi je to bio cilj, produi Sadrija, mi se moramo braniti, ali ne smijemo koristiti njihove metode, ne smijemo napadati njihove ene, djecu, ne smijemo pljakati i paliti, to su kukaviki i neljudski odnosi koji nama, a ni jednom ovjeku koji je ovjek ne dolikuju. Treba braniti svoje vatane, svoju porodi cu i mal, ali na svom ognjitu, i to nam niko ne moe zamjeriti niti zabraniti, pa sa koje strane i od koga napadi dolazili. Ja preko bukove strane ne bih iao niti izazivao sudbinu i uzvraao ili izazivao te bradate bagre sa kojima i njihova braa imaju problema. Predvianja su se ispunila ba onako kako su i oekivali Halit, Sadrija i njima slini. Okupatorski rat je kratko trajao, tako rei bez borbe domovina je pala u ruke okupatorima koji su je podijelili meu sobom kao leinari bespomonu strvinu koju glou sve do kostiju, a zatim se ponu ubijati oko kostiju. Halit se poeo privikavati i na takvo stanje, pa je poeo stvarati i raditi koliko se u takvom stanju moglo normalno raditi, nebi li lake prehranio familiju u ove teke i neizvjesne dane. U svemu mu je Faik bezrezervno pomagao, no kod njega se osjeao vei nemir i munina za gubljenje domovine, takorei bez otpora i borbe, kao da su pojedinci sve to jedva doekali, to on nikako nije mogao da prihvati niti da objasni. Nije mogao prihvatiti kao realnost da se naom zemljom maetari ko hoe i uz to da se ponaa kao gazda onoga to su jo nai djedovi stvarali, a narodu se sada namjeu koje kakve dabine i sve to svesti u granicu normalnog i jo sa dozom zadovoljstva to ste ipak ivi. Narod je bio totalno obezglavljen, mnogi mu nude pomo ali sve sa nekim zadnjim namjerama, to je kod ljudi malo pametnijih jo vie izazivalo nepovjerenje i neizvjesnost jer se teko odluiti za koju stranu a da pri tome ne dovede sebe, svoju porodicu i cijeli narod u jo vei belaj. U poetku se i moglo balansirati u toj neutralnosti i branjenju samo sebe i svog vatana, no kako je rat poeo sve vie poprimati i formu graanskog rata, ta je neutralnost postojala sve tea i javljala se potreba za diferenciranjem stavo va i priklanjanja jednoj strani kao trajnoj odrednici koju je ne samo trebalo prihvatiti nego i podrati i aktivno uestvovati u realizaciju njene ideje. Bihorski narod ne znajui kuda e i sa kim, protiv koga i za to, kada i gdje, ali sve vie svjestan d a se definitivno treba opredijelit i poeti neto da se radi u interesu sebe, porodice,

naroda i domovine. Nije ivot u preivljavanju, nije srea u nesrei, nije ljubav u mrnji, nije dobro u zlobi, nit budunost u neizvjesnosti. Sa takvim razmiljanjima se Faik esto borio, u njemu se sve vie raala ideja da se aktivno ukljui u regularne jedinice i zastane u odbranu svog naroda i svoje domovine. Otuda je odmah eliminisao svaku pomisao da se treba suraivati sa okupatorskim snagama bez obzira kako se oni zvali. Ako je u prvim momentima haosa i bure moda neko i pronalazio smisao u tome da sauva ive glave svojeg naroda, sada je svakim danom postojalo sve jasnije odreenje da stranac koji je doao da porobi ove krajeve ne moe biti nae, pa ni bilo koga drugog reenje. Isto tako nije bilo mogue suraivati ni sa gamadima koji su rat shvatili kao ansu za profiterstvo i otimainu, te je Faiku postalo jasno da je jedina opcija koja dalekoseno nudi reenja i izlaz iz ovog belaja bilo ono to su nudili aktivisti partizana i njihove pristalice koje su u poetku bile malobrojne, no kako se rat sve vie rasplamsavao, to je njihova ideja postajala sve primamljivija i prihvatljivija irokim narodnim masama svih vjera i naroda. Faik jo nije imao hrabrosti da javno proklamira tu svoju elju, nije je nikom kazao, ali se sve vie nosio milju da o svemu tome razgovara sa svojim ocem, iako se potajno plaio da bi moda mogao naii na njegovu zabranu jer on jo nije bio na isto kojoj vojsci moe vjerovati. To je vrijeme kada mnoge vojske prolaze oko i preko Vrbice i drugih bihorskih sela, i uglavnom stanovnici su se sa dozom straha sretali sa bilo kojom vojskom. Najmirniji su bili kada nijedne vojske nije bilo u blizini, i ako se mora priznati da se sve vojske nijesu isto ponaale i narod ih je jasno poeo diferencirati. Tano se znalo koji su isti i mirno prolaze, koji su prljavi i uradie sve to im do ruku doe, pa ak i nepotene radnje ili krae, ili oni koji e od naroda potraiti ako im neto pritreba sa ciljem da preive i opstanu. Sve je ovo Faiku polako pomoglo da odabere pravu stranu i njegovo ubeenje je svakim danom postajalo sve vre da se neto mora uiniti da se obezglavljenom narodu obezbijedi izbor, da mu se ulije nada u ovaj svijet, pokazati mu puteve do sree i horizonte boljeg sjutra. U takvim razmiljanjima zatee ga Halit, dok je stajao uz sala i posmatrao vrhove Turijaka s jedne i Bukovika s druge strane. -ta je sine, koje te brige more, bogu uur eto sala pored kojeg stoji je pun kukuruza, a i kotar iza nas nam je prepun, mislim da emo pie imati dovoljno, drva smo takoe spremili i ako treba do urevdana moemo da ne izaemo iz avlije, i uz boju pomo emo preivjeti i ovu zimu. -Ah, moj babo, ne plaim se gladi, druge me brige mue. ta je ovjek, dokle moe pasti njegovo dostojanstvo, ta da se uradi da bi ljudi bili ljudi. -Eh, moj sine, zagrli ga Halit, kad se govori o dostojanstvu u najoptijem znaenju, obino se misli na oznaku koja pripada svakom ovjeku, bez izuzetka, i koja prouzrokuje da ovjek potvrdi tu svoju izuzetnu vrijednost to je nosi time to je ovjek. Svaki je ovjek, samo zato to je ovjek odreena vrijednost sama po sebi. On je to bi neki mudraci rekli sam po sebi cilj, i ne smije nikada biti tretiran, jedino kao sredstvo, nego ujedno i uvijek kao cilj. Ako je neko ovjek, samim time ima puno pravo na potovanje. Ovakvo shvaeno dostojanstvo jeste

odreeno uroeno svojstvo, svakog bia, koje pripada ljudskom rodu. To se dostojanstvo ne smije izgubiti. -Ali babo, zavika Faik, upravo o tome je rije, to ga mi kao narod gubimo svakim danom sve vie, ovdje se ne moe raditi o dostojanstvu, mi smo svi ponieni, izgubljeni i obeshrabreni. Ne moe biti individualnog bez kolektivnog dostojanstva. Bez obzira, naime, na to to bi sve mogao uiniti dani ovjek, nikada on ne moe prestati biti ovjek u onom formalnom znaenju rijei, u smislu ljudske vrste i zato kao taj primerak vrste, ovjek zadrava neotuivo pravo potovanja, sam on preko dostojanstvenosti, bilo kojem entitetu pripadao. -Faiku, dobro je lako initi od dobrog, ali teko od loeg, loe je lako initi od loeg, ali teko od dobrog. I kao to vrstu stijenu ni najai vjetar pokrenuti ne moe, tako ni pohvala ni kletva, ni stanje mudra ovjeka . Zato i u ovim mahnitim vremenima ovjek ne smije zaboraviti da je ovjek i da mu svijest nalae da uvijek postupa razliito od ivotinje. Zato neki pojedinci koji iskoriavajui ovo stanje rata zaboravljaju na ljudskost i ini im se da ne hodaju po zemlji ve lete, trebaju znati da to vie lete to manji izgledaju onima koji ive na zemlji. A zemlja je majka svih majki, one stvaraju, one raaju, one uzgajaju, zemlja je svima majka, ona neke nee moi sebi primiti na sudnjem danu i toga se treba podsetit ak i tada kada se ovjek zaboravi da je ovjek. ovjek je individua iako uvijek ima osjeaj identiteta i pripadnosti veoj skupini ili etnosu. -injenica je, nastavlja Faik, da ovjek moe imati pojam Samog sebe, to ga izdie iznad svih drugih bia koje postoje na ovom svijetu. -Ali, moramo se sjetiti, pridrui se Halit i injenice, da je ovjek osoba kao slobodno i razumno bie, za razliku od ivotinja, moe o sebi slobodno odluivati na svjestan nain, moe predviati i planirati budunost, teiti ostvarivanju vlastitih ivotnih planova i akceptiranih moralnih ideala. -Babo, upravo si mi tim rijeima otvorio oi i pokazao put, zato te molm da mi halali, ako poelim, a upravo ovog asa to elim, sve pokuati, da naem sebe u tom traenju dostojanstva, pravde i slobode. -Eh, moj sine, lijepo je i uzvieno kada se ovjek dragovoljno slae da se rtvuje za druge ljude, a jo vie ako to radi za svoju domovinu i za svoj narod. Ja se kao ovjek ne mogu suprostaviti tim tvojim idealima, ali mi kao rodite lju teko pada tvoja rtva i odluka jer je sklona velikim rtvama pa i opasnostima po ivot, a ja vjeruj mi vie nebih mogao podnijeti da se tebi neto desi. Tvoji ideali i uopte ideali vieg reda, se ne mogu tretirati kao dunost svakog od nas, to su jedinstveno super ljudske obaveze onih koji su lideri naroda i domovine, simboli ljudskosti i patriotizma, pa ako si i ti, a vjerujem da jesi, jedan od njih, nemam snage a ni moralnih osobina da te u tome spreavam. Ako ti to intimno osjea kao svoju dunost, neka ti je hairli put i da se u toj elji nikada ne pokaje, samo zapamti, nee moralno zlo postupiti ni onaj koji ih ne izvri. Trebamo, ali ne moramo, drugom ovjeku iskazati potovanje time to emo se rtvovati za njega. Ali je zato, veli Halit, moralna i ljudska obaveza, uzdrati se od odreenih ina koji bi mogli povrijrditi uroeno ljudsko dostojanstvo. Kada naime kaemo, da svaki ovjek ima moralno pravo na potovanje, slijedi iz toga da svaki od nas ima moralnu obavezu tako se vladati da ovjeka ne uvrijedi, ne

ponizi, moralno ne degradira, da ne uniti u njemu postojeu ljudskost. Moj sinak, svaki od nas kao konkretni individuum ima osjeaj dostojanstva, tada i samo tada ako ima potovanja prema samom sebi. Potujui sebe moi e potovat i i druge. No, pitanje je kakve uslove ovjek treba ispuniti da bi imao potovanje prema samom sebi i ta su opet uzroci zbog kojih to isto dostojanstvo ovjek moe izgubiti? Ovo su pitanja morala, pitanja shvatanja dobra i zla, pa ako hoe i pitanja ljudi i neljudi. Ja odgovore na ova pitanja nijesam sklon pripisati ni jednom posebnom soju ni vjeri, ve se tu radi ba o primjeni ljudskih i bojih zakona i pravila koje ine ovjeka ovjekom. ovjekovo stanovite prema sili, korijeni se u samim uslovi ma njegove egzistencije. Kao fizika bia mi smo podvrgnuti moi prirode i moi ovjeka. Fizika sila moe nas liiti slobode i ubiti nas. Moemo li se oduprijeti, ili nadvladati, zavisi od sluajnih faktora, nae vlastite fizike snage i snage naeg oruja. Na duh s druge strane nije direktno podvrgnut sili. Istinu koju smo spoznali, ideje u koje vjerujemo, nijedna sila ne moe obezvrijedniti. Mo i razum opstaju na razliitim nivoima, sila nikad ne obara istinu. Znai li to da je ovjek slobodan ak i ako je roen u lancima? Znai li to da duh roba moe biti isto toliko slobodan kao i duh gospodara, odnosno duh okupatora kao i duh porobljenog? Kada bi to bila do kraja istina, onda bi to veoma pojednostavilo problem ljudske egzistencije. Ali ovakvo stan ovite ignorira jasnu injenicu da ideje, pa i istina ne postoje izvan i nezavisno od ovjeka i da ovjekovo tijelo utie na ovjekov duh, a fiziko i drutveno postojanje na njegovo duhovno stanje. ovjek je sposoban da spozna istinu kao to je sposoban d a voli, ali ako je on u svom totalitetu a ne samo njegovo tijelo. Ukoliko je njegov totalitet ugroen od nadmone sile, ako je uz to bespomoan i uplaen, njegov je duh oteen, njegovo je djelovanje najvjerojatnije iskrivljeno i paralizovano. Taj paralizatorski efekat sile ne poiva jedino na strahu to ga sila izaziva, ve i na implicitnom obeanju da oni koji posjeduju mo mogu zatiti i mogu se brinuti za uslovno slabe koji im se podreuju, te da mogu ovjeka osloboditi od tereta nesigurnosti i odgovornosti za sebe, jamei poredak i odreujui pojedincu mjesto u tom poretku, to pomae pojedincu da se osjea sigurnim. No to ovjekovo podvrgavanje toj kombinaciji prijetnje s jedne i obeanja s druge strane jeste ustvari njegov stvarni pad. to se vie podvrgava sili, dominaciji, on gubi svoju ljudskost, svoju mo. On gubi svoju mo da koristi svoje sposobnosti koje ga uistinu ine ljudskim. Njegov razum prestaje da radi, on moe biti inteligentan, on moe biti sposoban da rukuje stvarima i sobom, ali on je prinuen da za istinu prihvata ono to mu serviraju oni koji imaju mo nad njim i ono to oni nazivaju istinom. On gubi svoju mo ljubavi, jer su njegove emocije vezane uz one od kojih zavisi i ne moe ih tretirati drugaije nego kao svoje. On isto tako gubi i svoj moralni osjeaj, jer njegova neposlunost da posumlja ili kritizira one to vladaju ili dominiraju silom, time on obezvreuje sopstveni moralni sud u odnosu na bilo koga ili bilo ta. On postaje plijen predrasuda i praznoverja, jer postaje nesposoban da ispituje valjanost premisa na kojima takva pogrena vjerovanja poivaju, te mora pokazati lojalnost prema tuim stajalitima ne prezajui ak da uniti sopstveni identitet i rodbinske veze svoga naroda. Njegov vlastiti glas ne moe ga nazv ati

nazad samom sebi, budui da on nije sposoban da ga slua, jer on je prinuen da toliko paljivo slua one koji imaju mo nad njim. Sloboda je isto tako nuan uslov sree kao i vrline, ali ne u smislu sposobnosti pravljenja svojevoljnih izbora i ne slob oda od oskudice, ve kao izbor da se realizira ono to ovjek potencijalno jest, da se ostvari istinska ovjekova priroda u skladu sa zakonima njegove egzistencije. Nije dobro slobodu tretirati kao vlast nad svima, jer bi to neminovno znailo dominaciju si le. Naprotiv, sloboda je prvenstveno pitanje vlasti nad samim sobom, mogunost samokontrole koja daje ansu na izbor sebi i drugima. Kada je Faik sve ovo lijepo isluao i koliko je mogao razumjeti razumio, on se jasnim i otsenim glasom okrenu prema svome ocu i zavika: -Hvala ti babo to si mi sve ovo rekao, sve u uraditi da te ne obrukam, prvo sebe pa onda sviju vas i cijeli na narod, ali ja sam vrsto rijeio da se prikljuim pokretu otpora i da se svim silama borim da isteramo neprijatelje iz nae zemlje. Koliko je jo sutra u stupiti sa par omladinaca iz Laza koje je tamo Mahmut organizovao i sa njima idemo pravo u brigadu pa gdje nas rasporede. Ono to e mi sveto biti u cijeloj borbi, to je da sauvam obraz i da ne uradim neto ega bi se bilo kada i bilo ko moj mogao stidjeti, a kao vojnik puku on puku ja pa bogami kome bog pomogne. Kad je ve dolo do belaja onda se belaj mora istjerati, na kraju nijesmo mi otili kod njihovih kua ve su oni doli da porobe nae pragove i unite nam zemlju, a to ni po jednim zakonima, ni dravnim ni ljudskim nije i ne moe biti zabranjeno. -Sine, ja sam ti ve rekao da mi je ao to si odluio da ide, ali nemam namjeru da te odvraam, jedino bi te jo jednom zamolio da pazi na sebe i na moral kojim se bori i zapamti nije junak onaj koji pogine, ve onaj koji sauva glavu a ne isprlja obraz, zato vjerujem da e razumjeti da je ovjek sam, a u isto vrijeme je u odnosu. On je utoliko sam ukoliko je jedinstveno bie, razliito od bilo kojeg drugoga i ukoliko je svjestan svoga ja kao zasebnog bia. Ti mora biti sam kada treba da sudi i donosi odluke i to radi jedino i pomou svoga razuma. Ipak i u tim trenucima ti nee moi biti sam, konsultovae se sa tvojim blinjima i pretpostavljenima, jer e i tvoja sudbina pa ako hoe i srea ovisiti o solidarnosti koju osjea sa njima i sa svima okolo sebe. -Babo, sve mi je to jasno i mora mi vjerovati i halaliti ove pute, jedino to ti sada na rastanku mogu rei je jedna misao koju sam uo od Sadrije i koja mi se esto mota po glavi. To je jednom rekao u razgovoru sa rahmetli dedom, koliko se sjeam rekao je: -Dok mudraci ne postanu vladari i dok vladari ovoga svijeta ne budu imali duh i vrstinu mudraca, dok se politika vrstina i mudrost ne spoje u jedno i dok one obinije prirode, koje tee da iskljue jedni druge i da nametnu svoju volju, ne budu prisiljene da stanu u stranu, narodi i gradovi nikad nee imati odmora od njihovih zala, a ni ljudski rod u cjelini. -Sine, hairli ti put, vidim da je snaga tvoga uma prevazila vrhove Turijaka i oekujem da mi se vrati kao pobjednik i ovjek kojeg e slaviti Bihor i bihorski narod. Ipak te molim ne hrljaj da u svemu bude prvi , junaka djeca ostaju po sokaku, a za smrt uvijek ima vremena, zato uvaj sebe da bi sauvao i domovinu i svoj narod a i svija nas koji te jedva ekamo da nam se vrati.

U tom momentu od Paloka se zau graja, Faik kao da je upravo oekivao takve glasove izie pred vrata i ugleda ahbabe sa kojima se ve bio dogovorio da odu do u Laza i da se sretnu sa aktivistima koji su ih trebali povezati sa odredom i jedinicom kojoj su se uputili. Jedini u grupi kojeg je Halit odmah prepoznao bee komija efkija i ba mu bi drago kada ga ugleda, jer je njega i njegovu familiju Halit dobro poznavao i izuzetno i h cijenio kao asne i potene ljude, a uz to i kao veoma odane, tako da je bio siguran da efkija nee napustiti Faika ni u najteim momentima, a to je bilo veoma znaajno da je ovjek siguran u druga sa kojim e uzajamno moi da se pomau i uvaju. Tako je i bilo, Faik sa efkijom i jo dvojicom svojih jarana otili su u sumrak na Laze, gdje je bila veoma aktivna elija oslobodilakog odbora. Najbolje je bilo to da urade u sumraku jer su bili najmanje sumljivi, kao da idu negdje na posedak, jer je bilo raz liitih struja koji su piunirali za razliite interese, pa nije bilo mnogo pohvaljeno da svako zna za njihove planove i ideje. Iste veeri dogovor je pao. Ujutru u sami sabah na dogovoreno mjesto etvorka je nala vodia i krenuli su put Berana, gdje ih je druga grupa trebala saekati i proslijediti dalje do odreda. Poto su put do Berana znali veoma dobro, odabirali su staze samo njima znane da nebi pali u oima ili zasedi nekih drugih jedinica. Kada su se popeli na vrh Bukove strane, stali su malo da se odmore i nostalgino se okrenuli kao po komandi preme roenoj Vrbici. Sunce je poelo srameljivo izvirati iznat Veljeg vrha i prve zrake je bacalo na selo. Jasno su mogli primijetiti kao i uvijek u jesen, crvenele su se kalianke i kalemci, zeleneli se tvrdii i jerebasme, to je davalo nevjerovatan kolorit, koji se za one koji su bili blie nadopunjavao sa nevjerovatno prijatnim mirisom. Vidjeli su se i kotarevi puni pie koji su odavali lik pravih sklonita iza kojih su se najee sakrivale male brvna re nikad dovoljno visoke, te se svaki malo povei mukarac morao savijati dok je ulazio u prostoriju, sa veoma malim prozorima i tahtom pokrivenim krovovima. Sa mjesta odakle su se jo jasno vidjele njihove kue, mladi regruti koji su poli da mijenjaju svijet, noeni promjenama u svojoj svijesti, okrenuli su se edno i sa velikom enjom prema selu ne bi li jo jednom, svjesni uslova u kojima to rade, moda i poslednji put vidjeli svoje kue. Njihova sjeanja su za as stigla do sela i jo jednom razgledale sve ta se u kui nalazi, a znali su svi svaki detalj i dio enteriera i stvarice u njoj. Kue su zaista u Bihoru liele jedna na drugu kao jaje jajetu. Prvo su jo jednom uli u sobu jer su se kue uglavnom sastojale od po jedne velike sobe u kojoj je od nametaja bilo Hamidovih tronoaca, ponegdje i veih pravih stolova sagraenih od prave bukovine iz inog potoka. Na brvnima je najee visila sofra, omanja koju su ene koristile za meek, jer je ona velika koja se koristila za jelo bila obeana iz a ulaza sa desne strane ispod strehe. Za vratima se najee nalazila brezova metla kojom su se brisali podovi. Sa jedne strane brvana nalazili su se dolapi u kojima se uvalo cijelo pokuanstvo. U jednom od njih su se uvale haljine, to su bili najee slamarice za prostirku i vunjene ponjave kojima se pokrivalo roblje, poneki vunjeni jastuk to bi ga nane same izatkale. U drugom dijelu dolapa nalazilo se sue, najee drvene izrade, kalice, vagani, debad i drvene kaike. Ree se mogao sresti i neki aluminiski sahan ili tepsija demirlija koje su bile veoma rijetke ali zato puno vrijedne. Negdje u oku do dolapa ili pak u uglu

kue nalazio se i hamam kao simbol istoe i odravanja higijene tijela za koju se oduvijek vodilo rauna i pokraj svih kriza i nematinja. Hamam je uglavnom bio prazan sa nekako reguliranim odvodom za vodu izvan kue. U njemu se najee nalazio kazan koji se koristio za grijanje vode i jedna safa sa kojom bi se posipala topla voda prilikom kupanja. Rijetko se mogla pronai kua u kojoj nije bilo hamama, to samo po sebi ukazuje kakav je bio odnos stanovnika Bihora prema linoj higijeni. U uglu sobe najee je sedela ganjaa ili popularna ora koja se koristila za osvetljivanje ako bi se imalo gazi, jer i do nje se teko dolazilo. Ispod samog tavana koji je bio izgraen od bukove daske nalazila se okolo svih strana polica na kojoj su se uvale najrazliitije vrste sitnih potrebtina kao igle za pletenje, dezve za kahvu ili kutija u kojoj se uvala divka ili od jema samljevena kahva, razliita semena za povre i druge sitnije stvari. Na polici se esto uvao i hleb, pa bi djeca imala problema da ga skinu sa police i esto bila gladna sve dok nebi ukuani doli sa radova. Djeca nijesu mogla dohvatiti hleb da jedu, pogotovo ako su bila manja. Ispred te sobe koja je bila opremljena utoliko to je bila podpatoena, nalazila se druga soba koju su zvali kua i koja nije imala patos ve je bila pod zemljom, a negdje na sredini su visile verige na kojima je bio obeen bakra koji se koristio za kuhanje. Bakra je bio obeen za gredu, tavana nije bilo pa je dim direktno izlazio preko tavana na krov okolo grede gdje je bio obeen bakra. Zimi se najee obealo meso, ako bi domain imao da zakolje pastrmu i tu bi ostajalo sve dok se nebi potroilo, jer mu je tu bilo najsigurnije i od kunih lopova, jer bi to bilo visoko i djeca ga nikako nijesu mogla dohvatiti. Pokraj ognjita, na kojem je visio bakra korien za viestruku namjenu, najee se nalazila i crepulja. Crepulja je u stvari pre dstavljala mini pekaru za proizvodnju hleba, napravljena od dobro ispeene gline, dimenzija otprilike dananjih tepsija neto malo dubljih. U nju bi domaice stavljale prethodno zamijeeno tijesto, a zatim sve to zatrpavale vrelim pepelom i cijelu crepulju isto tako stavljali u aktivno ognjite. Tako bi se hleb pekao nekih pola sata do sahat, a zatim se vadio iz crepulje, otresao se od pepela, dobro obrisao i bio spreman za korienje. Kau da je hleb iz crepulje bio najukusniji. ak i danas starije osobe koje se jo sjeaju crepulja, itekako uzdahnu pri svakom njenom spominjanju, upravo zbog nevjerovatno ukusne jemenice ili kukuruze iz crepulje. Pokraj crepulje u kui se ne rijetko nalazio i sa, izgraen od debljeg lima oble forme. Na gornjem kraju imao je ruku ispod koje bi se provlaila daska i na taj nain sa se podizao i mijenjao mjesto, kada bi domaica htjela da provjeri da li je pita skoro peena. Sa se inae koristio najvie za pite koje bi davale nevjerovatan miris i ukus, tako se jo sa sokaka moglo osjetiti koja domaica sprema za veeru pitu. Jeste da je pita bila najvea poslastica i da se spremala samo u izuzetnim momentima, najee kada bi dolazili prijatelji sa strane, pa bi djeca u potaji uvijek prieljkivala da prijetelji nijesu previe gladni, te da u tim uslovima manje pojedu nebi li neto ostalo i za njih, jer djeca su uvijek jela posle odraslih i ono to bi preostalo od njih. Pekla se pita i uoi petka i redovno uz ramazanske i za bajramske dane. Pokraj saa tu je i neophodni pridrunik sadak ha kojem se stavljala tepsija i onda se saom pokrivala, a na njemu bi se

stavljao vrui pepeo, a ispod tepsije se loila tiha vatra tako da se pita ravnomjerno pekla sa donje i gornje strane. Uz tepsiju koja je bila pravi raritet i uvana sa najveom panjom jer se do nje rijetko dolazilo, u kui je uvijek bilo i mjesta za zemljani lonac u kojem se kuvao vjerovatno najukusniji pasulj na svijetu. Pasulj se takorei redovno kuvao uoi petka, ime bi simbolino bila najavljivana duma i sutranji praznik, te uoi petka ene nebi nita rabotale, a sjutra dan ljudi bi se spremali za dumu i da idu na stoni pijac u Petnjicu, na Planditima da se sretnu sa prijateljima i poznanicima. U uglu do vrati najee je stajala testija za vodu iz koje je voda imala poseban ukus i slad. Moda bi Faik, efkija i ostali drugovi jo dugo nostalgino promatrali krovove svojih kua i eznuli za ognjitem koje ostavljaju, ne znajui ni dali e se ikada njemu vratiti, ili i ako se vrate, u kakvom e ga stanju nai, da ih vodi ne tre kao iz dubokog sna i ree im: -Od jadanja ne oekujte nikakve pomoi. Uspravite se i okrenite se svome duhu, carstvu mira i svome srcu, samo tako ete smirenog duha sve dovesti u red. Samopouzdanje je kamen temeljac ivota. U trenutku kad njega izgubite raspada se i ivot. ovjek postie savrenstvo pobjedom nad svojim ulima i osjeanjima. Ne postoji nita nemogue za onoga, koji je ovladao svojim strastima, zato u ovom momentu to manje razmiljate o onome to je iza vas, gledajte pred sobom. Budite sigurni, ako sluite istini, uprkos svim iskuenjima pred kojima e te biti ispravljeni pa ak i dilemi da ih se odreknete, jer se ljudi esto u vaem prisustvu nee usuditi da stvari kau pravim imenom i biti ete u dilemi da kaete pravu istinu. Ali vi morate biti ubijeeni da sluite istini, jer su takve vae elje a ona, majka zemlja, koju sada tako edno gledate, nije vas mogla drugome nauiti osim istini i potenju i ako cijelo vrijeme vae borbe, a borba je zapoela onog momenta ka da se kod vas rodila ideja da mijenjate svijet i odnose u njemu, ne bi li doli do stanja istine, i ako od te borbe za istinu ne odstupate, ljudi e biti ubijeeni u ono, to im vi budete kazali. Tako e te smiriti svoju duu, a uiniti najvee dobro masama, raskinuti im okove i pomoi cijelom narodu. Samo jo ovo bih vam htio rei, nasluat e te se raznih teorija o silnoj armiji neprijatelja, o njihovoj moi i nemanju mogunosti da se pobijedi, te da je jedini mogui izlaz da im se pridruite. To je ono to se zove propaganda, za koju va jedini odgovor mora biti uvjerenje da snaga jednog naroda ne poiva u njegovoj armiji, nego u njegovim visoko moralnim ljudima. Nekolicina takvih moe da bude dovoljna, da snagom svoga primjera, probudi prave moralne snage jednog cijelog naroda. Uostalom da li postoji vea snaga od pravog morala i karaktera? Ja mislim da ste ve uli za one poslovice od starijih: -Kada te neko upita: Ko je slijep?- trebate mu odgovoriti onaj ko uiva u onome to ne bi smio initi. A, Ko je gluv? Onaj to ne slua spasonosne rijei, te na kraju, ko je nijem? Pa onaj ko u pravo vrijeme ne zna nita lijepo i pametno da kae. Ove rijei, kao da su Faika i njegovu druinu duboko razdrmale i oni se u trenu okrenue i polako krenue dalje putem. Svako na svoj nain analizirajui duboke rijei koje im je ispratio voa, koji isto tako krenu istog momenta sa njima, odajui utisak pune moralne snage i vjere u ono to im je govorio, kod

svija je ostavilo samopouzdanje i vjeru u pravdinu puta kojim su krenuli. Faik prvi poe vie za sebe da komentira. -Naa odluka je na izbor, niko nas nije natjerao da idemo tamo gdje smo krenuli, nijesmo bili ni od koga osueni. Mi smo svi osudili stanje u kojem smo se nali kao stanje u kojem smo porobljeni, degradirani kao ljudi, jer svako ko poeli moe da nas pljaka, pa bogami i u obraz udari ili ivot uzme, to je ono to se vie nije moglo trpjeti, pa fala bogu jednom se mre. Ni u miru ni u ratu, ni u zatvoru ni na slobodi, ovjek ne smije sebe ostavi ti bez budunosti i perspektive, ne smije se nai u stanju defetizma kada se unaprijed preda i eka ta e ga snai bez elje i mogunosti da djeluje na ono to se oko njega deava. Ne smije ovjek sve u ivotu raditi samo da bi izbjegao smrt. Mi emo vjerovatno i u prestojeim bitkama doi u situaciju kada bi nam bilo najjednostavnije odbaciti oruje ili se predati neprijatelju. Nije sutina izbjei smrt na bilo koji nain, junatvo nekada i jeste da se uzmakne i pobjegne ako to daje nadu i mogunost brzog uzvraanja udarca, te da se u konanom obraunu ipak obezbijedi pobjeda. ivjeti je sigurno vrijedno, ali ne po svaku cijenu i u svakojakim uslovima, ne po cijenu ponienja vlastitog dostojanstva, ne po cijenu potovanja samog sebe, ne po cijenu moralne i ljudske degradacije. Mora se sauvati vlastiti moralni integritet, ljudski identitet i dostojanstvo, ostati vjeran samom sebi i svojim djedovima, onim njihovim vrijednostima i principima koji su za njih bili smisao ivota i opstanka. Moramo tako postupit i, svaki drugi izbor bio bi nae moralno samoubivstvo i unitenje naeg vlastitog moralnog identiteta. Ova naa odluka moe biti i odluka izmeu ivota i smrti i mi ne smijemo po svaku cijenu izabrati ivot, ako je to celosna negacija samoga sebe pa makar nas na izbor odveo u smrt, jer e ta smrt biti samo poetak novog ivota i afirmacija naih djedovskih principa i ciljeva postojanja. Prepuni utisaka, Faik i njegova druina su se pribliavali sve vie Beranama, i dalje ne moei da se oslobode asocijac ija o svojim domovima koje su napustili samo pre par sati, idile koja e ih pratiti do kraja ivota,sokaka kojima su tako edno prolazili, svakodnevno tjerajui stada stoke pa, ni prvih uzdaha, aika koje su doivljavali gledajui lijepe djevojke koje bi p lastile sijeno za njima ili bi njele ito pred njima dok bi oni vezali rukovedi u snopove. Ve im se ini da je prola cijela vjenost, jer je neizvjesnost sutranjice bila duboko urezana u njihovim duama, nepoznato s jedne strane kao izazov a s druge st rane kao strah. Polako su se spustali niz Groc i ulazili u Budimlju kada im je u susret iznanada naila grupa za njih nepoznatih ljudi. Kako su se vie pribliavali vidjelo se da nijesu oduevljeni to ih sreu, no pravi ok je bio kada su se toliko pribliili da se trebalo pozdraviti i kada je Faikova druina na njihovim kapama prepoznala kokarde koje su prvi put vidjeli, ali za koje su imali saznanja od svojih starijih. Za trenutak krv im se sledila u ilama, nijesu mogli pretpostaviti da e jo prije nego to su se i ukljuili u jedinicu i ovako nenaoruani naii na neprijatelja. Jedina utjeha u momentu im je bila to nijesu primijetili oruje kod njih, to im dade kuvet. Faik grozniavo poe razgledivati teren i u sebe pomisli pa njh je pet nas pet neemo im se dati ako neto i pokuaju.

-Dobro jutro, izusti voa koji je vodio Faikovu druinu. Toga momenta jo nijesmo znali ni kako se zove i koji je po svom izgledu odavao najveu smirenost u momentu, a i iskustvo u nepoznatim i neizvjesnim situacijama. Namjesto da odgovore na pozdrav, jedan od njih po svemu sudei njihov voa, visok blizu dva metra, brada mu tek putena kao kada ovjek u vrijeme kosidbe nema vremena da se obrije vie od hevte dana. -Ko ste i kuda ste se uputili? -Pa mi smo od Petnjice, dajui malo iru destinaciju svoga porijekla odgovori voa i dalje pokazujui izuzetnu smirenost za trenutak u kojem su se nali. Krenuli smo do Berana odnosno tanije u Hareme, jedan na prijatelj neto radi oko kue pa da mu malo pomognemo. -Vi Turaka to su se uplaili pa na brzinu nas slagae oca im turskog, obrati se visoki njegovoj druini koja se gromoglasno nasmijala pokazujui krajnje agresivne namjere. Faik je zadrhtao pri psovki nepoznatih i nakostrijeio se kao da e svakog momenta da mu skoi za guu. To je voa primijetio i uhvati diskretno Faika za ruku steui ga, to je bio znak da se smiri i da dozvoli da on razrijei situaciju. -Ne laemo vas ljudi ve vam istinu govorimo i molim vas da nam oslobodite put jer se urimo! -E, nema vie za vas slobodnog puta, sada ete dobiti ono to ste odavno zasluili i bez razmiljanja se zalete na vodia. U tom momentu kao munja brz i vidjelo se veoma iskusan voa koji nikome do tada nije ni kazao da sa sobom ima oduje, te je tim iznenaenje bilo jo vie, izvadi pitolj i uperi ga prema visokom. -Stoj ili pucam, nemamo vremena da ga sa vama ovde gubimo! Visoki je stao kao ukopan, odjednom je preblijedio kao krpa, da li od straha ili od srdbe to mu je totalno propao plan skovan u momentu da izbi je momke koji su krivi samo zato to dolaze od Petnjice. Svi ostali iz njegove druine stadoe istog momenta i sklonie se u stranu, to je znailo da su izgubili svaku elju za daljom raspravom. Jedan od njih koji je od prvog momenta Faiku izgledao od nekud poznat smoe snage da izusti:- Dobro ljudi pa zar smo dotle doli da se tuemo i ako se niti znamo ni poznajemo, a koliko znam nikada nijesmo naao jedni drugima uradili. Ajde svako od nas da idemo gdje smo krenuli. Faik, koji je cijelo vrijeme bio nap et i kao da je jedva ekao da doe do tue jer ga je strahovito zabolela psovka i nain razmiljanja visokog bradonje zavika: -Vi ste prvi zapoeli belaj, samo znajte iz svakoga tee ista krv i svi osjeamo iste bolove a bogami i sviju nas majke podjednako ale, pa bujrum ta god elite, nemojte misliti da emo bjeat, jer mi nemamo kuda proi osim ovuda, prvi nikad i nikome neemo nita naao uiniti ali se braniti moramo i hoemo. Te rijei su definitivno smirile atmosferu i ovaj koji se iz grupe sa kokar dama prvi javio da smiri stanje opet izusti: -Nemojte ljudi, meni su stari priali da oni u Vrbici imaju kumove sa kojima ive kao sa braom i stalno su mi govorili, nemoj da te zmija izede da si nekada i pomislio, a ne uinio naao ne samo naim kumovi ma nego i bilo kome iz Vrbice jer su to veliki ljudi i prijatelji nae kue. Faik koji je bio zateen ovim rijeima upita: - Da ti nijesi Danilov sin sluajno?- jer mu je sada sinula ideja odkud mu se inio cijelo vrijeme poznat. Jednom ga je

sreo u Berane sa kumom Danilom, odavno je to bilo ali crte genetske su pokazivale veliku slinost. -Jesam vala odgovori ovaj, to Faiku bi dovoljan znak i on potra prema njemu i zagrli ga. -E ,ja sam Halitov sin iz Vrbice, meni je kum Danilo kao otac i da mi dozna Halit da se s tobom svaam bi me haar uinio. Tog momenta, do tada nepoznati zavika. -Ja sam Milan, Danilov sin, a ti si Faik je li? -Jesam i oni se ponovo zagrle i izljube kao pravi prijatelji. Nervoza i neizvesnost odjednom splasnu. Voa, oruje koje je cijelo vrijeme drao upereno prema visokom stavi u unutranjost za pojasom, svi ostali iz drutva iznenaeni razvojem dogaaja se nasmeju setno no u dubini due radosni to se stanje ovako zavrilo. -Nijesam oekivao da te vidim sa ovom kapom i u ovom drutvu, ree Faik Milanu. -E, moj brate Faiku, ta da ti reem, dugo sam se lomio, otac mi je veoma ljut i nee ni da uje za mene to sam se prikljuio ovoj grupaciji. A ja sam samo elio da budem tamo gdje u najvie moi doprinijeti da se ova gamad to nas je okupirala i zarobila isteraju sa naih ognjita i u ovom momentu mi se uinilo da su ovi najorganizovaniji i po njihovim voama oni su rijeeni da se estoko bore za istu stvar. Zato sam danas ovdje i ovi drugovi upravo me vode da stupim u jedinicu. -Hairli ti bilo Milane, ta i da si naumio, ali bez blagoslova roditelja ne idi na put, njihovo iskustvo vie vrijedi od naeg znanja. Otac najbolje prepoznaje stanje, ja se plaim da ti nee iza na dobro. Sada je ve razgovor voen samo meu njima, ostali su relaksirano zapalili cigaretu i poeli priat o svakodnevnim dogaajima. -Evo, sami ovaj dogaaj ti je dokaz da stvari ne idu na dobro i da njihovi ciljevi nijesu estiti, pa razmisli jo jednom i razgovaraj sa ocem, posluaj njegovu preporuku. -Oprosti Faiku, brate moj, nijesam ni pretpostavljao da bi moji drugovi mogli ovako da postupe i ovo me razoaralo, a tvoje rijei me dovele u ozbiljnu dilemu i dobro u razmisliti i prihvatiti tvoj savjet da jo jednom razgovaram sa roditeljima. Ja nijesam da se sa komijama svaamo pa bez obzira na sve razlike izmeu nas. Mi smo svi ovdje na svojoj babovini i treba zajedno da se borimo da istjeramo neprijatelja, a ne da se meusobno svaamo, to bi neprijetelj najvie elio. Faik ga stee za ruku, privue ga k sebi i kao da mu apnu:- Ja sam rijeio zbog iste stvari da se pridruim partizanima, hajde da idemo zajedno. Poljubie se i Faik pozva drugove, -Hajdemo ljudi, dan nam ode! Stigli su do Harema, na odreeno mjesto, gdje ih je ve ekala veza koja se ve zabrinula zbog njihovih zakanjenja. Kada su sasluali razloge saoptenja zbog kojeg su zakasnili, jedan od njih zavika: -Srea Selmo to si ti bio tu i reagovao kako dolikuje naim aktivistima, inae se moglo svata dogoditi. Razgovorili su jo par rijei sa vodiem iz Laza koji im se sada predstavio i obratio rijeima:

-Moj zadatak je izvren, ja vas sada predajem novim drugovima, a sa vama hou da se halalim i da vam poelim hairli put i mnogo sree i zdravlja, pa ako bog da da se vidimo u novoj osloboenoj naoj domovini. Zagrlio se sa svima redom, zatim i sa novim vodiem i krenuo nazad. Novi vodi ih je sviju zagledao i rekao im: -Za sada vam samo mogu rei da se zovem Arso i to e biti dovoljno, a vremenom ete o mene saznati sve to vas bude interesovalo. Idemo sada da vas upoznam sa mojim i vaim pretpostavljenim i da saznate sve to vas interesuje. Poli su za njim i uputili se tijesnim sokacima Berana koje su mladi vrbiani sve manje poznavali, sve dok nijesu stigli do stare kue sa lijepo ureenim dvoritem .Tu su zastali. Arso im je rekao: -Ovdje emo ui da malo dorukujete, pa emo produiti put, jer nae djelovanje je najslobodnije po planinama te emo tamo i produiti. Uli su u staru varoku kuu koja im se uinila mnogo drugaijom od njihovih. Bila je to kua na spratu, od onoh starih varokih kua koje su imale sobu sa prozorima koji su gledali prema ulici. Pored prozora je bio iroki minder na kojem su djevojke najee sjedele dok bi plele ili vezle i spremale za sebe spremu prije udaje, a imale su i dobar pogled da promatraju ko prolazi ulicom, posebno ako bi proao neki kran momak, bilo je to dobra prilika da se stekne i neko novo prijateljstvo. Sjednuli su na minder. Odmah je u sobu ula ema starijih godina koja bi svima njima mogla biti majka. Arso joj se prvi obratio: -Evo, doveo sam nove drugove, oni su putovali iz Vrbice pa bi dalje da produimo, a nijesu nita jeli, pa ako ti se zadesilo neto da prezalogajimo prije toga. -Odmah sinovi, nai e se neto za nae nove ml ade partizane, samo neka nam oni budu ivi i zdravi i da svi zajedno isteramo ovu gamad to nas je pritisla i nezvana dola da nam zauzme domove, a za prava gotenja bie vremena kasnije, kada se budemo oslobodili. Donijela je vrue jemenice, malo pomijeane i sa peninim branom, ispeena u crepulji odavala je prekrasan miris, donijela je i malo skorupa i sira i po olja vrua aja. Kada su dobro dorukovali, halalili su se sa domaicom kojoj ni ime nijesu saznali, jer im je voa skrenuo panju da mnogo ne pitaju i da je najvanije da sluaju, a stvari e doi na svoje mjesto i sve e se saznati kada za to bude bilo vrijeme. Uputili su se stazama koje su ih izvele iz grada i poeli se penjati uz planinu. Kada su stigli u planinu nijesu znali ni gdje su i nikoga nijesu vidjeli, dok odjednom iza grmlja nijesu ispala tri ovjeka, naoruani sa pukama i zavikali: Smrt faizmu, tada je voa Arso odgovorio Sloboda narodu i budui da su se oni ve poznavali krenuli su jedan drugom u zagrljaj. Bio je to znak da su Faik i drugovi stigli na pravo mjeto i da je to za dananji dan bila njihova destinacija. Posle kratkotrajne obuke koja se sastojala u najosnovnijim taktikim znanjima i meusobnog upoznavanja, dolo je vrijeme kada se druina trbala spremit za prave akcije i razmetanje po terenu, najvie onamo gdje su i bile stacionirane najee neprijateljske trupe. Ovo je doprinijelo da se drutvo razdvoji i pou na razliite strane. Tako su se Faik i efkija sa svojom jedinicom uputili prema Bosni, da tamo gdje su i voene najee borbe, pomognu u istrebljivanju neprijatelja, koji je sve vie sakupljao oko sebe najrazliitije domae

izdajnike svih boja, od kojih su ipak etnici bili i najbrojniji i najopasniji sa svojom strategijom unitenja svega to nije njihov istomiljenik, a naroito onih koji su druge vjere i ubeenja. Faik i efkija su se veoma dobro uklopili u jedinicu i svakom danom sticali sve vee povjerenje svojih pretpostavljenih, jer su se pored hrabrosti odlikovali i velikom dozom odgovor nosti i potovanja svega to je za potovanje, no i krajnje netrpelljivosti svega onoga to nije ljudsko i to ide prema podcenjivanju ljudskog dostojanstva i afirmaciji zla kao univerzalne vrijednosti. Jednog dana u pauzi izmeu bitke u kojoj je dolo do silnog okraja upravo sa etnicima, i u kojoj su etnici pretrpjeli velike gubitke, a sam Faik uspio je da zarobi komandanta etnika koji je bio poznat u cijeloj okolini po svojim zlodjelima. Kada ga je priveo sa zavezanim rukama i razoruanog, javio se k omandantu svome da mu ga predade. Kada su komandant i ostali iz brigade vidjeli koga Faik dovodi nijesu mogli vjerovati oima da je uspio zloglasnog komandanta da zarobi. Svi su bili obradovani prizorom, a Faiku su svi estittali i njegov ugled je bio sve vei. Zbog ovog i drugih djela u kojima je pokazao izuzetnu hrabrost, Komandant je predloio, a cijela brigada oberuke prihvatila unapreenje koje je dobio i postao prvo komandir voda, a nekoliko vremena kasnije i komandir ete, to je odgovaralo inu kapetana. U takvom stanju jednog predveerja bitke, do Faika je seo Komesar brigade. Poveli su razgovor o prethodnom danu i akcijama koje su svakim danom bile sve ee. -Pogledaj kako je lijep ovaj prizor zalaska sunca, zavikao je komesar. -Zaista, uzvrati Faik, no ovo je i metafora koja nas podsea i na na odlazak sa ovog svijeta. Velika je srea svako nae suoenje sa novim danom, kao to je veliko i zadovoljstvo izlaska sunca svojim sjajem na horizontu oivljavanja. -Svaki zalazak sunca je neizbjean, zavika Komesar, kao to je i ljudska smrt stvarnost koja ne moe biti odbegnuta. -Da, ree Faik, smrt je stvarnost koja, voljeli to ili ne, mora da se dogodi. Ono o emu trebamo misliti, to je ta e se desiti sa nama poslije smrti? Da li emo postati nita, da li e se na ivot samo zavriti u smrti, ili emo i dalje ostati da se o nama pria kao da smo jo ivi? I ako je tako na ta e liiti taj na ostanak? -Pojedini ljudi, ree komesar, koji je to se vidjelo bio veoma mudar, bjee od sjeanja na smrt i ne pridaju misli tome. Oni izgledaju kao da su popili vodu vjenosti i misle da vjeno ostanu u ovom svijetu. Treba u svakoj situaciju biti mudar, a vidim te Faiku da ti posjeduje i znanje i prirodnu mudrost koja je svojstvena veoma malom broju ljudi. Razbran ovjek je jedini koji e imati znanje za sebe i uvijek je svjestan ta zna a ta ne zna. On e moi da sagleda i ta drugi znaju, misle da znaju i zaista znaju, kao i ono to misle da znaju a ne znaju.Samo mudar i razumen ovjek moe ovo ur aditi. -Hvala ti komaesare to tako misli o meni, i ja se slaem da su razumni ljudi, u koje sebe ipak ne ubrajam, veoma rijetki i na alost mnogo su brojniji oni drugi. To su ljudi kao pijani od vina nehajnosti, oni znaju, ali ne prihvataju to, ree Faik, da je jedini ko je vjean i ko nee umrijeti -Bog. Kao rezultat svoje

nehajnosti u odnosu na smrt oni e svoj ivot provesti besciljno, oni ne razmiljaju o tome da sebe promijene, njihovo vrijeme prolazi kao kazaljke na sahatu, okreui se okolo, naokolo i najee zagaeno brojnim grehovima, nema velike razlike izmeu njihovog ivota i ivota ivotinja. Ove rijei koje je izrekao Faik, a koje su proizilazile iz dna njegove due, komesar je primio sa uvjerenjem u njegovu iskonsku vjeru koja nikome ne mo e nanijet zlo i nieg loeg, te otuda iako je sam moda neto drugaije razmiljao, nije htio da Faiku daje do znanja da nije vjernik u dubini due, ali da ipak veoma cijeni i potuje vjerska ubeenja posebno kada se baziraju na dobru i ljubavi kao najviim ljudskim vrijednostima, to je odlika svih pravih ljudi. Jedino to mu je odgovorio bilo je sledee: -Istina je to to si rekao, no na drugoj strani postoje i oni koji previe misle na smrt, sledei zapovjesti vjerskih voa, koriste svaku priliku na putu ka smaku svijeta. Njihov svijet je svijet uvoenja u konani svijet, te razmiljajui o onom, zanemaruju ovaj svijet to bi opet moglo biti izvan ljudskih vrijednosti i samih bojih poruka. -Jeste, zavika Faik, ali ima tu jedna velika razlika, njihovo traganje nije iz iste koristi i njihovih sopstvenih elja. Sa njihove take gledita svijet nije toliko vrijedan da bi oni prljali svoje ruke i odjeu nevjerom da bi ga dosegli. Zato oni ovaj ivot u potpunosti posveuju kao pripremu za ivot po smaku svijeta. Ono to ja mislim, nastavi Faik, jeste da nije pravilno kada odbacujemo ono to ne vidimo samo zato to to nije vidljivo, jer je biti nevidljiv razliito od biti nepostojei, a put otkria neega nije ogranien na oi, ili druga spoljna ula. Razum moe otkriti neto putem posljedica koje te stvari izazivaju, kao to smo vidjeli da je sluaj sa naunim injenicama da su znane preko svojih rezultata, a da nijesu opovrgnute, ili stavljene u sumnju od strane kompetetne osobe. -I u tome se slaem sa tobom, jer evo gledajui sunce kako nam zalazi nikada ga oima ne moemo vidjeti gdje se konkretno dijeva, ali razum nas ui da se zemlja tada nalazi u senci sunca i to dovodi do gubljenja svijetlosti i nemanja sunca. Ali moram ti priznati da me tvoje razmi ljanje utoliko oduevilo to si ti prihvatio pravo, sutinsko tumaenje vjere, ono po emu su svi pravi vjernici slini i to ih motivira da prave samo dobre stvari i da vjeruju u ljubav i moral kao put i nain izbavljenja ljudske due. To je tvoje vjerov anje, ja ga iskreno cijenim i potujem i nikada te neu ni pokuati razubjeivati, upravo to sa takvim vjerovanjem ti i takvi kao ti nikoga ne ugroavaju, niti dovode u kontekst mrnje i nepotovanja. Ali, moram ti neto rei to e moda prvi put uti u tvom ivotu. elim da me saslua bez elje da ti to miljenje prihvati, ne bar za sada, no da zna da ima i drugaijih tumaenja svijeta i mi emo posle pobjede nad neprijeteljem i ovim domaim izdajnicima, upravo graditi nau novu dravu na takvim temeljima. Nema boga, bog je materija produi komesar, to je sve ono to nas okruuje, to je svakodnevna molitva koju mi ispraamo i nita van ove prirode ili materije ne postoji. Faik iroko otvori oi, kao da nije mogao da vjeruje, ali se ipak sabra i sje ti se da mu je djed davno priao da postoje nevjernici koji negiraju postojanje boga. Zato pokua da ostane miran pa odgovori:

-Sa ovim vaim vjerovanjem nestalo bi mira i spokojstva meu ljudima, nebi imalo sigurnosti, zamisao svijeta postala bi dungla u kojoj bi se borila kanda i onjak, vodila bi se klasna, rasna, ideoloka i svakakva druga borba, ljudi se ni od ega nebi plaili, carovala bi samo fizika sila. Svijet bi postao uasan, pun straha i zloina ako nikog nebi imalo na nebesima da neguje o vaj svijet i da ga uva. Tu malo zastade kao da je htio da se odmori i da nae nove argumente to komesar, koji je oito bio veoma mudar i obrazovan ovjek iskoristi i upade mu u rije. -Vidim da su te moje rijei potresle. Molim te, elim samo da razmije nimo miljenje, a ne da jedan drugoga ubeujemo u ispravnost svoga miljenja. Dopadaju mi se tvoji argumenti to si ih izneo sa ciljem da opravda vjerovanje u boga, meutim upravo sve te nesree i zla koja postoje u svijetu pa i ovaj na prokleti rat, ovo nae sukobljavanje brata sa bratom koje nam je tee i od samoga neprijatelja koji je doao iz vana, zar te sve ovo ne koleba u misli o postojanju boga ako je bog savren, ako je pravedan i svemogu. Kako ti misli i vjeruje, zato ne kanjava ovu gamad, jesu li i oni njegovo dijelo, ovi koji svakoga dana ubijaju nae ene i djecu ni krivu ni dunu. Upravo zbog svih zala i nesrea u svijetu i ljudi koji prave gore zloine od najkrvolonije ivotinje, mi mislimo da je to dovoljan razlog da ne vjerujemo u postojanje boga. -Ali, ne, opet se javi Faik koji je sa veoma velikom panjom sluao argumentaciju koju je iznosio njegov komesar, kojeg je inae veoma cijenio zbog svega onoga to je radio na ouvanju pravde i dobrine u jedinici i u postupanju sa zarobljenicima kojih je svakim danom bilo sve vie. Upravo vjerovanje samo u materiju, u materijalna dobra, donosi ovaj rezultat kojeg imamo, rezultat te trke je ovaj tuni, zabrinuti, plaljivi i uznemireni ovjek. Ovaj plaljivi ovjek koji je izgubio sigurnost, koji pokuava da posredstvom materijalnih dobara povrati tu sigurnost preko maginog oka na kunim vratima, preko sve izraenijih tehniko tehnolokih otkria, ne bira sredstva i posee i ka krai, ka pljaki pa i ubistvu, jer jedino u ta vjeruje su materijalna dobra i bogatstvo ovoga dunjaluka, a ovaj svijet proglaava jedinim i jedinstvenim te eli sve prigrabiti za sebe, ne prezajui ni od koga i ni od ega. Nema bezbjednosti, ni sigurnosti niti straha od sudnjega dana. To to me pita o uzrocima i p orijeklu zla, ja vjerujem da Allah ili Bog nije stvorio zlo, ve da se ono javlja tamo gdje ima nedostatak dobra u radu i vjerovanju ljudi, to ljudi nekada koriste krai i laki u momentu put, pa im je jednostavnije da svoje ciljeve ostvare pravei zlo, a uz to se ne plae kazne od boga, koja e ih sigurno stii, ali mi ne znamo kada i u kakvoj formi, to samo Allah zna. I ko zna jo dokle i koliko bi razgovarali, sada ve iskreni prijatelji i drugovi, Faik i njegov Komesar, da se na zau poziv na veeru, a poslije veere treba iskoristi no i dislocirati jedinicu na drugo mjesto, jer je ovaj teren oien sa hvatanjem voe etnika i rasturanjem njegove jedinice, za to veliki dio zasluga nosi upravo Faik sa svojom hrabrou i odlunou. Posle veere, jedinica je dobila nareenje da se spremi za noni mar preko vrleti Bosne i da se pribliavaju Sarajevu. Tanu lokaciju vojnici nijesu znali, ali je kod njih poraslo raspoloenje im su uli da se pominje lokacija Sarajeva kao jedna od destinacija prema kojo j se trebalo pribliiti. Te veeri su se direktno sreli

efkija i Faik, koji su za vrijeme borbi najee bili po razliitim grupama i ovo je bila jedna od rijetkih prilika da se sastanu i slobodno popriaju i asociraju zajednike uspomene na vrbike vrleti i ljepotu rodnog zaviaja. -Ima li kakvih informacija o naima, zavika Faik. -Vala nijesam poodavno primio pismo, evo ima jednu dvadeset dana a prije toga su mi pisali, puno se brinu o nama i poruuju nam da se pazimo i de se ne takmiimo da budemo u prvim redovima, vano je da sauvamo ive glave. -Dobro je to efkija, ali od smrti se sauvat nemoemo ako nam je sudbina da poginemo. ao mi je majke, ona se najvie sekira, a i u velikom je teretu jer je jedino ensko eljade u kui i sav teret je na nju. -Vala i mene, moja majka je u velikom teretu, bijaa mi je dosta stara pa joj ne moe pomagati nego ak i nju mora njegovati, a ti zna kakve su majke, njihova je briga uvijek velika pa i kad nemeju puno razloga, a bogami sada za nas i imaju. Vidi li koliko je ovdje smrt blizu, blia nego jaka za vrat, u svakoj borbi oebrsne po neko, nas za sada Allah uva i nije nam hvalila ni dlaka sa glave, a bogami je bilo svakojakih momenata, naroito tebi kada si se ono borio sa onom etnjarom. -Vjeruj efkija, da onog momenta nijesam uopte razmiljao niti na ivot, niti na opasnost, samo da ga uhvatim. Dobro sam se sakrio iza bukve kada je njegova vojska u panici poela da bjei, on nekako ostade poslednji, poe histerino da vie kud bjeite kukavice, ali kako nije bilo haira i on krene za njima. Kada ostade sam, ja skoih iz buna iza bukve i zavikah stoj ili pucam! On visok, meni se onog momenta uini jo viim, odijelo na njemu novo i stoji mu kao saliveno, puku dri italijanku u ruci i baci se u grm sa strane sa namjerom da se sakrije. Ja u tom momentu nijesam ni znao ko je on ustvari, ni da je on glavni voa ,bog mi dade neku kura, zalegoh u stranu i opalih metak namjerno iznad njegove glave, te mu zavikah drugi te nee promaiti, ovo ti je samo upozorenje. On, preplaen, ostavljen sam, a nikako ne moe da se okrene da vidi koliko je nas, vjerovatno je mislio da smo mi cijela grupa. Ostavljen tako vjerovatno u dilemi izbora izmeu ivota i smrti, u njemu nije bilo odgovarajueg morala koji bi izabrao smrt, te njegovo pravo lice doe do izraaja, baci puku jedan metar iza sebe i zavika evo bacio sam oruje, vodi me kod tvog komandanta da se predam. Ja sam tvoj komandant i predaj se meni, jer nijesi vie u stanju da postavlja uslove, jo neznajui o kakvoj se zvjeri radi. Kad je video da nema mogunosti da se izvue, on pokua zadnji manevar, okrenu se hitro i ispod pojasa izvue pitolj, mislei da sam se ja otkrio i da me upuca. Ali ja sam i dalje bio sakriven jer to sam bar u vojsci nauio, da nikom ne vjerujem dok ima anse da se brani, a kada vidjeh da izvue pitolj iza pojasa, odmah mi bi jasno da se ne radi o obinom vojniku, jer vojnici ne raspolau i sa pukom i sa pitoljem, ispalih opet metak tek uz njegovo rame i zavikah mu: - Ako si rijeio da te majka nikada vie ne vidi, ja sam tu da ti tu elju ispunim, baci pitolj i digni ruke ili e sledei metak zavriti u tvom srcu! Teka srca, ali nemoei drugaije, komandant baci pitolj pored puke i polako podie ruke. Ja tada i dalje veoma obazrivo, jer sam bio svjestan da od oruja moe imati jo i kamu za pojasom, ustadoh i uperene puke krenuh prema njemu. Kada me vidio i shvatio da sam sam, njegovo lice toliko preblijede da zalie na ivit, to od

bijesa i ljutnje to je dozvolio da ga savlada jedan ovjek, a to od straha. Kada sam mu priao na dva metra iskoristi momenat dok sam ja razmiljao kako da ga zaveem i savladam, on skoi kao na jagnje, tako i da sam htio nijesam mogao opaliti i ubiti ga. Jedino to mi ostade jesu moje ru ke, vjeruj mi takvu snagu osjetih u sebi da sam ga uhvatio preko struka uinilo mi se da je od peruke, stegoh ga svom snagom i bacih ga na zemlju. Od udara mu potee krv na usta i u momentu on izgubi svaku elju za daljom borbom, jedino zaurla: -Ja sam komandant i insistiram da me vodi kod tvoga komandira da se nagodimo, ja vam mogu biti od velike koristi. -Pravi mukarci ne plau kad izgube bitku, ali vi bradati ste izgleda hrabri samo kada koljete ene i djecu, a u borbi bjeite kao kurve, ustaj i pola zi. Izvadih mu kamu iza pojasa, pokupih njegovo oruje i krenuh za njim sa uperenom pukom i odlunou da ga i pri najmanjem pokuaju bekstva likvidiram, ovoga puta duboko rijeen tako i da postupim. Za moju sreu, vjerovatno jo vie za njegovu, on i ne pokua da bilo ta izvede te ga tako ja privedoh i predadoh komesaru. -Dobro se sve zavrilo, zavika efkija, ali u ovakvim situacijama kada je u pitanju slobodan izbor izmeu ivota i smrti moralno smo obavezni izabrati ivot upravo zato to je pun patnje i krivnje, to smo stavljeni pred velika i razlina iskuenja, a to itekako imamo obavezu da stvaramo dobra djela, te time iskupimo svoje grijehove. Moramo afirmirati svoju nesavrenost, ne zato da bi u njoj traili opravdanje, nego zato to jedino to moemo smanjiti breme krivnje jeste, to upravo nae neprestano razmiljanje o svojoj nesavrenosti koja je utemeljena u ovjeku. A takva razmiljanja omoguuju nam da postanemo svjesni zajednitva s itavim svijetom i da u granicama dostupnim ovjeku obuzdamo svoja ula i vlastitu volju za ivotom po svaku cijenu i na svaki nain. Kao to dobra dijela ne treba praviti da bi se sa njima hvalili, tako ni krivnju ovjek ne treba izbjegavati i priznavati je, makar je i ne bilo u njegovim svjesnim intencijama, jer predmet ljudskog vjerovanja nijesu nae namjere, one mogu biti takve ili onakve, ali predmet vrednovanja su naa djela. Mi odgovaramo ne za nau namjeru, nego samo za svoje konkretno postojanje, koje esto prouzrokuje da moramo nanositi nepravdu, za koju odgovornost ovjek se ne smije odrei. To je slino kao to voza ne smije pobjei sa mjesta nesree ak i ako je on nije izazvao, jer je njegova suodgovornost, koja naravno nema nita zajedniko s krivinom odgovornou za samu nesreu, ali bi bio kri v za neispunjenje svoje obaveze kada bi tvrdio, ja sa tim nemam nita i pobjegao. Krivnja je moralni osjeaj koji se nalazi u nama i koja je tim vea, to su vei moralni principi linosti i njegova briga savjesti, koja je najstroiji sudija svih naih postupaka. Zato nikome nije dozvoljeno da krivnju sakriva, jer ako je sakrije od drugih, nee to moi uraditi od sebe samog, a jo manje od boga pred kojim emo svi davati devap za svoje postupke, bili oni obejanjeni ili ne. -Da li ti to mene okrivljuje efkija za ono to sam uradio sa etnikom, uzvrati Faik? -Ma ne, nikako nijesam na to mislio, tvoje dijelo je visoko moralni in upravo zbog toga to ga nijesi odmah likvidirao, a imao si i mogunost i motiv kada je on na tebe izvadio pitolj. Ja upravo go vorim o njegovoj krivnji i ideji da

se ubijaju svoja braa da bi se stekle neke privilegije kod okupatora, to je ono to ne moe imati moralnog opravdanja i ija cijena nije ljudska vrednost. -Ciljevi nae borbe su mnogo drugaiji od takvih sitno profiterskih, i sjea se da smo upravo i krenuli iz Vrbice zbog tih ciljeva, koji imaju opto univerzalnu vrijednost koja se zalae za dobrobit svih ljudi, uzvrati Faik, iznanaen dubinom misli i ideja koje je efkija po prvi put otkako su krenuli u akc iju javno prezentirao. I dok su se Faik i efkija borili po vrletima Bosne nebi li oslobodili svoju zemlju, njihovi roditelji su plahovito brinuli o njima jer su informacije bile i rijetke i ture, to je njihovu brigu inilo teom. Tako je Halit esto navraao kod efkijinih roditelja ne bi li dobijo neku taze informaciju, a usput bi im i on kazivao neke informacije do kojih je dolazio. Ovo je omoguilo da se njihovo prijateljstvo, koje je inae bilo tradicionalno, jo vie uvrsti i produbi. Zajednika b riga o svojoj djeci ih je toliko zbliila da su oni veoma esto poeli da se posjeuju idui na sijela jedni kod drugih i kazujui zajednike brige i nevolje. Borba njihovih sinova je ve dala rezultate koliko linom snagom na bojitu, toliko mnogo vie njihova ideja koja je prerasla meu narod i narod koji je poetkom rata bio obezglavljen ne znajui kome da vjeruje i kojoj opciji da se prikloni. Sada je dolo do jasne diferencijacije i prilaska irokih masa partizanskom pokretu i broj vojnika koji su dobrovoljno poeli stupatu u njihove redove svakim danom bio je sve vei. Prijateljstvo dveju porodica je postajalo svakim danom sve vee i Halit koji je sve do tada sa njima gajio samo komiski odnos kao i sa ostalim,odjednom ih je poeo prisvajati kao da su mu najroeniji. Jednoga dana vraajui se iz Brea, Halit prolazei pored Hadrove kue, kako se zvao najstariji efkijin brat, stade pod jerebasmu koja se nalazila pred stan, koji se zvao i mlekar, jer su domaice u njemu uvale mlijeko i najee se nalazio tek uz strehu kue i sastojao se samo od jedne prostorije u kojoj se spremala hrana, tu su bili neodloni sa, crepulja i verige na kojima je visio bakra, a sa strana su bile stalae od bukove daske nareane i na njima drveno posue. Dominirala je kalica u kojoj se razlijevala varnika, zatim debe za uvanje kiselog mlijeka, stap koji se koristio za metenje varnike i pravljenje domaeg masla, tu su se nalazili i najrazliitiji vagani, kalice i druge drvene posude kao dominantni dio posua. Ispred stana se nalazila jerebasma koja bi svake godine raala jer je bila tek uz put i svaki prolaznik je mogao obrati i osveiti se, a vjerovanja ovih ljudi su bila da voka to se vie bere od prolaznika to bolje raa, zato je Hadro i ostali ukuani nijesu nikome i nikada zabranjivali da ubere kruaka koja je imala opojni miris i bila prepuna vonog soka tako da je smatrana jednom od najljepih kruaka. Staavala bi u kasniju jesen i trajala preko cijele zime, jo kad bi je domaini stavili u slamu da ukraju i poute bila bi to prava poslastica. Njezine ile su virele povrinom zemlje i na njima bi se najee sedjelo kao na pravu stolicu. Tako je i Halit svratio i zaseo pod jerebasmu da se malo odmori. Samo to je seo, iz stana je izila djevojka i videvi ga odmah mu se obrati: -Merhaba amida Halite, jesi li se umorio. -Merhaba erko, bogami ima svega, bio sam po Tikovima, pa sam se dosta umorio, te svratih ovdje da se malo odmorim, a vala i

rekoh da vidim Hadra, da ga upitam da nemate neke novosti za vojnike, znate li kako su? -Sad u ja zovnut baba, on je tamo u kotar iza kue, a ti da nijesi edan, da ti donesem vode? -Eh, kako nijesam jo i zaboga ako ima taze. Djevojka ije ime Halit jo nije ni znao, ali koja mu se uini veoma prirodnom i lepukas tom, mada je odavala utisak veoma mlade, tek zadevojene osobe, brzo donese safu sa vodom te je prui Halitu. -Bujrum amida, tako su se uobiajeno oslovljavali stariji ljudi bez obzira to nijesu bili nikakav rod, potovanje prema starijim time je samo tr ebalo dobiti jo upeatljiviju formu. -Eh, bog ti svako dobro dao erko, a kako ti ono bee ime? -Devahira amida, ja sam Hadrova, evo sad u oti da mu kaem da si tu i on e doi odmah. To ree i potra iza kue prema kotaru da zovne Hadra. estoke borbe kroz cijelu Bosnu su se odvijale punom estinom, u jednoj od tih borbi na uvenoj borbi na Trnovu, desila se tragedija u kojoj je svoj mladi ivot izgubio efkija i to u momentu kada je htio da pomogne svom ranjenom drugu, kada je pokuavao da izvue ranjenog druga sa vetrometine, kako ga neprijatelj ne bi dokusurio. U tom aru efkija kao da je za momenat zaboravio gdje se nalazi i sa kim ima posla, taj trenutak nepanje, bio je dovoljan da ga duman primijeti i strelja pravo u njega. Zau se jauk i mlado tijelo se zatetura i poe padati pravo prema drugu spasivi ga na taj nain, a to mu je i bila poslednja elja. Neprijatelj nije prestajao pucati i prema efkiji je ispaljen ceo aner, tako da je on pao kao pokoen i u trenutku mrtav. Ostadoe mu o i otvorene, usta poluotvorena kao da je traio Faika nebi li mu predao zadnju poruku. Ali Faik se tog momenta nalazio sa druge strane brda, tako da nije mogao nita vidjeti, ni slutiti ta se desilo. Tek kada je bitka zavrena i kada su neprijatelja potisn uli, Faik je kao po obiaju krenuo da nae svoga druga i komiju. Njegovom iznenaenju i alosti nije bilo kraja kada je meu petoricom palih boraca ugledao i lice koje je dobro poznavao. Potrao je prema tijelu efkinom da se uvjeri da li je to ba on. Njegovoj tuzi nije bilo kraja. Priao mu je, uzeo mu glavu na krilo i zatvorio mu oi. Znao je Faik da mu nije dais da kuka i narijee, ali bol je bila jaa od svega i suze ga nijesu pitale, poee padati po efkijinim obrazima, a oni jo rumeni kao da ele da mu porue: Poginuo sam u humanoj akciji jer mi je zadnja elja bila da izvuem ranjenog druga. To je potvrdio upravo i drug o kojem je rije, koji je sa ranjenom nogom leao par metara dalje od efkije. -Komandire, obratio se vojnik Faiku, htio je mene da pomogne, da se izvuem sa poloaja u kojem sam ranjen, veliki je to ovjek bio i drug, ja sam kriv za njegovu smrt, to nikada neu zaboraviti, to izusti i jecaj ga ugui. -Sudbina je kriva, nijesi ti, jer da on nije elio da ti pomogne nikad ga zrn o neprijatelja nebi moglo pronai, ali cijela naa misija je otpoela da bi pomogli drugima vie nego sebi, te zbog toga smo i na ovo raunali. ao mi je samo to nijesam bio pored njega da ga barem osvetim istog momenta.

-Komandire, on je osveen jer oni nijesu imali vremena ni mrtve da pokupe ve su ih ostavljali tamo gdje su padali pa su ih nai pokupili, evo ih petnaestorica palih. Uze ga Faik u naruje, okrenu ga prema svim muslimanskim adetima, unu pored njega i izui mu Fatihu. Istoga dana zaje dno svi su bili pokopani na padinama Trnova jer se drugaije nije moglo. Ostadoe kosti mladog vrbianina da svedoe o plemenitim ciljevima ove borbe i elji da se uradi dobro u svakoj situaciji i ne bjeei od tekoa i elje da se pomogne ovjeku. Prolo je od ovog dogaaja dosta vremena, Faik je sa svojom jedinicom mijenjao razliite lokacije i predjele, stigao je ak i do Makedonije. Njegova sposobnost i hrabrost postale su sinonim borca za pravdu i ljubav prema ljudima i svojim drugovima. Svjestan stanja u kojem se naao pogibijom efkijinom, Faik je prestao i svojima da pie pisma i da se javlja, nebi li tako odloio momenat kada e morati da saopti ovu traginu vijest njegovim roditeljima i brai. No, Komesar brigade je po slubenoj dunost jednoga dana pozvao Faika na razgovor, poto je stanje na bojitima i dalje bilo teko i nesigurno mu rekao: -Razmiljao sam da te oslobodim par dana da ode da vidi tvoje i koliko se seam ti i efkija ste bili komije, pa da prenese nae sauee njegovoj porodici. Ali i sam vidi kako je stanje, ne smijemo rizikovati, pa te molim da mi dade njegovu adresu da im pratimo pismo i saoptimo kako se desilo ovo sa efkojim. Faik mu dade adresu i ree mu: -I da me praate komesare na odsustvo, ja nebih mogao otii da njegovim roditeljima saoptim ovakvu vijest. Evo, od kada se ovo desilo ja nijesam ni mojima pisao, upravo da bih odloio ovaj trenutak jer e im haber kad tad stii, ali ja nijesam imao snage da to uradim, zato vam se zahvaljujem to ete vi to uraditi umjesto mene. Prolazili su dani rata, Faiku je svakim danom sve tee bilo bez efkije sa kojim je koristio svaki slobodni trenutak izmeu borbi da bi asocirao uspomene na Vrbicu i ire na cijeli Bihor. No, kako su dani prolazili sve je izvjesniji bio kraj rata i pobjeda se ve nazirala to je Faiku i njegovim drugovima davalo jo vei moral i borbe su bile sve ubedljivije. Poele su ve borbe za ienje terena i pojavljuju se prve slobodne teritorije, na kojima se uspostavljaju i prvi organi narodne vlas ti. Narod je ve poeo da osjea blagodeti slobode i sa nevjerovatnim moralom i eljom za osloboenjem, jedinice narodne vojske su se svakim danom uveavale a time anse neprijtelja postajale sve manje i manje. Ono to je Faiku i njegovim saborcima teko padalo bila je pojava da su sada na njihovu stranu masovno poeli prilaziti i oni sa kojima je koliko do jue vodio borbu i koji su na njega i njegove saborce pucali i unitavali ih. Bilo je meu njima dosta zavedenih i obezglavljenih koji nijesu okrvavili ruke, ve su se sluajno nali na drugoj strani. To i nije bilo strano i njih je trebalo prihvatiti i pomoi im da se uklope u novi oslobodilaki pokret ali, bilo je i onih koji su pravili velike zloine, a sada videvi da je njihova ideja pred porazom mijenjali taktiku i ideju i elei da dokau da su svim srcem za oslobodilaki pokret, poeli praviti zlodjela protiv svoga naroda i do jueranjih saboraca. Takvo licemjerstvo Faiku je teko padalo i bio je veoma

obazriv kada bi mu komanda ispratila nove vojnike. Svakog je stavljao na najrazliitije probe da bi bio siguran koliko je lojalan pokretu. Glas o smrti mladog efkije je stigao u Vrbicu, njegova porodica je teko primila vijetst o smrti svoga najdraega, o smrti koju su negdje duboko u podsvjeti oekivali, jer su znali da njegova plahovitost i hrabrost po svaku cijenu prestavljaju veliku opasnost u svakoj bici. Naroito je tu vijest teko primila njegova majka, prekrasna ena, pravo olienje bihorske bike koju su iz milosti svi zvala starka. Bijelu kao snijeg amiju koju je stalno nosila povezanu oko glave, sada je jo vie stegla oko ela nebi li spasila glavu jer je imala utisak da e joj prepui. No vie od alosti za njim, njoj i ostalima, teilo im je to to nijesu mogli njegovo tijelo sahraniti onako kako to tradicija i obiaji ukazuju, nijesu znali ni kako je ukopan, jer su ve poele kruiti vijesti da ovi novi kopaju bez hode i popa, to je cijelu stvar inilo jo traginijom. Zato su jedva ekali povratak Faikov nebi li im objasnio kako se desila cijela stvar. uvi za efkijinu pogibiju, dostovi i prijetelji su poeli masovno dolaziti kod brae i majke efkine na hatar i da im ukau da i u nesrei nijesu sami, te da su oni uvijek sa njima. A smrt efkina je smrt ehita, koji su ivot da li za osloboenje drave, te da im to moe biti utjeha i dar Allahu za dobrobit cijeloga naroda i posebno bihorskog ivlja koji je bio na velikim mukama i nepovjerenju, jer se relativno kasno poeo masovnije ukljuivati u oslobodilaki pokret i time pokazati svoje istinske namjere da ele samo miran saivot sa komijama i slobodu kao vrijednost svakodnevnog ivljenja. Meu ostalim dostovima i komijama doao je i Halit da sa Hadrom i ostalom porodicom efkinom razmjeni miljenje i nazdravi im glavu, a i neto im blie kae o njegovoj smrti, jer je Faik ve u pismu objasnio detaljno kako je dolo do njegove pogibije. -O, domaine, viknu Halit na vrata! -Bujrum, odgovori mu Hadro, koji je sa najbliom porodicom bio tu da bi saekivao prijatelje i primao hatar za poginulim bratom. Halit ue u sobu i sa vrati nazva Selam alejkum, A leemo selam, odgovorie prisutni i napravie mu mjesto da sjedne pred pender. -Eh, dragi prijatelji i komije, uh za pogibiju efkinu, glava da vam je zdravo. -Da su zdravo braa i prijatelji, odgovorie prisutni. Poginuo nam je, neznamo ni kako ni gdje, ni dali je ukopan, pa nam je to tee nego i sama smrt uzviknu Hadro. -Smrt je svaka teka za porodicu, a kada nastupi na ovaj nain od dumanske ruke ona je jo tea, ali ono na ta vi kao porodica a bogami i cijeli na narod moe biti ponosan, to je dokaz da je on ehit, pao za odbranu zemlje u pravednoj stvari i time svima nama oprao obraz ukazujui na pravu stvar za koju se borio. Ja sam jue dobio pismo od Faika posle dueg vremena i on mi pie kako je bilo: poginuo je na Trnovu ispred Sarajeva u borbi sa etnicima i Njemcima. Sama njegova smrt je dokaz njegovog junatva i ispravnog morala jer je dao ivot da bi spasio svoga druga koji je pao ranjen i dok je njega izvlaio sa bojita pogodio ga je metak neprijatelja. Faik ga je sa drutvom posle bitke naao i ukopao ga sa svim naim obiajima, koliko je to u ratnim uslovima bilo mogue.

Za svojui hrabrost efkija je posmrtno odlikovan i dobiete zahvalnicu im se rat zavri, tako mi Faik pie. -E, fala ti Halite kao da si mi ga u ivot vratio kad mi ovo ispria, jer sam se plaio da mi ga jo i mrtvog ne obrukaju ili pak da ostane nezakopan i grean kod Allaha. Rat se polako zavravao, oslobaana je zemlja deo po deo, n eprijatelj je bjeao glavom bez obzira. Naroito su to radili etnici koji su pokuavali svim silama da nau utoite i prikljue se u redove partizana nebi li taklo spasili ivu glavu i izbjegli osudu koja ih je morala stii za uinjena nedjela. Kako je kraj bio izvestan deo jedinica je praan na sever da bi istjerali okupatore sa naih granica, a deo je poeo da se demobilizira i vojnici su vraani kuama. Meu srenicima koji su se vratili kui bio je i Faik. Njegovim povratkom nastalo je pravo veselje u kui i ne samo u njihovoj ve i mnogo ire. Radovali su se prijatelji i komije jer se njegovo junatvo daleko ulo, a bio je to i jedan od prvih oficira u bihorskom kraju, te su se svi ubijedili da je njegov put bio ispravan. Svanula su nova jutra, jutra slobode, sunce je sa Turijaka sijalo je sada svima i svi su disali punim pluima, novo vrijeme iako ekonomski teko, ipak je znailo novi elan, moral pun odlunosti i zadovoljstva. Svi su vjerovali da je dolo vrijeme slobode za sve i da je mrnji i nepovjerenju zadan udarac za sva vremena, te da su za sve to zasluni Faik i njegovi drugovi, koji su se rtvovali nebi li se oslobodili svih zala i nepravdi. Ali, avaj, nije sueno da se na ovim prostorima mirno ivi. Nije prolo ni par godina od osloboenja kad je jednog jutra ispred Halitove kue, rano u zoru cijela grupa milicije opkolila kuu i sa prvim zracima zore zakucala na vrata. -Alo domaine! Kao po obiaju Faikova majka je prva ustala i zavika: -Bujrum, ko zove? -Ovdje narodna milicija, pripadnici OZNE, treba nam Faik. Kada je ula da se pominje Faikovo ime majka se nije mnogo uzbudila jer je mislila da su mu to drugovi sa ratita pa treba neto da ga vide, nije ni sanjala da su oni doli sasvim sa drugim namjerama. Dok je stara razgovaral a sa milicijom to je zauo Halit i brzim koracima je ustao, obukao se i pojurio prema vratima. -ta je to eno, to ne otvori ljudima, moda su ozebli u ovo rano jutro? -Trae Faika, pa ja htedoh da odem da ga probudim. Uze Halit, otvori kljuaonicu i pozva ljude da uu u kuu da se malo pored veriga ugriju i ne slutei kakve su im namjere. Uoe dvojica po izgledu vjerovatno njihov pretpostavljeni i njegov zamjenik, dok ostali ostae na vrata. Halit ih je primjetio, vidjeo je jo dvojicu mislei da je to sve i da ih vie nema i ne slutei da mu je cijela kua opkoljena i da se iza svakog prozora kriju po dvojica, da sluajno neko nebi skoio kroz prozor. -Zato ne uoe i vai drugovi, malo naivno ali s najboljom namerom upita Halit? -Nije tvoje da zapovijeda ko e i ta da radi, nego daj brzo obezbijedi nam Faika i da mi idemo, nijesmo doli na sedeljku. Halit po prvi put posumlja da neto nije u redu, te da mu se odnos milicije uopte ne dopade i njihovo arogantno ponaanje. Jedino to im odgovori bi:- Evo sad e on, samo da se obue, iz kreveta je ustao. Vrata se otvorie i Faik se pojavi i jo sa vrata zavika:

-Dobro vam jutro, ta je ta potraga u ove rane sahate, nijesam nikoga ni ubio ni ukrao? -Zna ti dobro ta je, ubio moda nijesi ali si napravio neto moda jo i gore no, mi o tome neemo ovdje razgovarati ve se spremi da poe sa nama za Berane pa e dolje njima kazati ta te budu upitali. -A kome to njima, sada ve Faik srdit i iznenaen, i ta sam to uradio to nijesam trebao ovih dana kada sam se bavio samo kunim poslovima i pomago babu da sakupimo letinu. -Nije vrijeme za razgovor, no pouri jer mi nemamo puno vremena za ekanje i naglabanje sada ovdje sa tobom. -Nemojte tako ljudi, pa znate li da je moj sin dobrovoljno otiao u partizane i doao sa inom kapetana i nizom pohvalnica, cio Bihor se sa njim ponosi, to izusti Halit i suza mu se skodrlja niz lijevi obraz i zavri na vrh brade. Sada se javi onaj drugi policajac koji je dosada cijelo vrijeme utao i vjerovatno dirnut suzom koju je vidjeo na Halitovom licu zavika: -Nije strano amida, mi smo dobili neke informacije o Faiku koje nijesu dobre, pa smo doli da ga odvedemo naoj slubi da ih provjeri, ako ne budu istinite sin e vam se brzo vratiti. -Amante ljudi ako boga znate, jo nema dvije godine kako mi je Faik doao iz vojske i hvala bogu ostao iv i zdrav, tek smo poeli da mu i djevojku traimo da ga enimo, a vi hoete opet da ga negdje vodite, ta li ga je to neko opanjkao, zapita Faikova majka i suze joj linue niz obraze kao jutarnja rosa kad se u prolee kotrlja sa ljivovog lista iz bae. -Nano, zavika zamjenik, mi zaista nita ne moemo pomoi, mi smo samo obavezni da ga privedemo u stanicu u Berane a tamo e sa njm drugi razgovarati, jer mi puno i ne znamo o emu se radi. Vide Faik da se sa milicijom nema ta razgovarat, uze samo neke najvanije stvari koje je jo iz vojske donio, stavi ih ba u vojniku torbicu i zavika: -Ja sam spreman, a vi babo i majko, nemojte se sekirati, ja se istine ne bojim i nje u se vrsto drati. Nadam se da u se brzo vratiti jer sam dugo ratovao ba za to da u naoj zemlji istina i pravda vladaju, te zato se nadam da te moje godine i mojih drugova koje smo potr oili borei se, nijesu uzalud potroene. Ja se nadam da u brzo uspjeti dokazati istinu pa ma kakva ona bila. Moja istina nikome nije nita zlo donijela i ja se nje ne stidim i spreman sam za nju doslovno da se borim i da sva opanjkavanja na moju adresu odbacim. Vi i sami znate da sam uvijek sa vama o svemu otvoreno razgovarao i sve to sam uradio to i vi znate a da sam ikad pogrijeio vjerujem da bi me prvo vas dvoje osudili i va sud za mene bi bio i najopasniji i najmerodavniji. To Faik izusti zagrli majku pa zatim i oca i izae pred vrata. Njegovo iznenaenje tek tada bee potpuno kada je pred vrata video jo dvojicu milicajaca, a oni kada vidoe da Faik izlazi zovnue i ostale drugove koji su bili rasporeeni oko kue. -ta je ovo junaci, upita ih F aik, ja jesam ratovao protiv neprijatelja i borio se nekada i protiv vie njih, ali ipak nikada nijesam sam protiv cijele ete, previe ste me precijenili. Osjeti se crvenilo na nekima od milicajaca kao da se osjetie posramljenim. Jedan od njih, zvahu ga Savo, pokua da ga svee, Faik se tre:

-E, to vam ne mogu dozvoliti, da me kroz moje selo jo vezana vodite kao da sam zloinac, jo neznam ni za ta me teretite. Vide to glavni te zavika: Ostavite ga! Tako polako krenue kroz selo, i kako je bilo rano jutro jo nikoga ne bijae ispred kua, tako da je Faik to mirnije podnosio jer mu je bilo ar da ga neko od komija vidi kako ga sprovodi ceo vod milicajaca. Uputie se put Podvada, a zatim preko bukove strane ka Polici i dalje prema Beranama. Cijelo vrijeme dok je putovao okruen milicijom Faik je razmiljao ta li su mu to nakalemili i gdje je mogao pogrijeiti. Sjeti se da je prije odprilike dvije hevte imala svadba u donjoj Vrbici te da je bio sa svojim drugovima, pjevali su na svadbu, igrali i veselili se, ali zar bi to bio grijeh koji bi mu mogli pripisati. I u tim njegovim razmiljanjima ne izdra ve se obrati onome za kojeg je mislio da je zamjenik i koji je ipak najkorektnije postupao sa njegovim roditeljima: -Tako ti asti, reci mi za ta me privodite, ta sam to uradio? -E moj Faiku, zavika zamjenik za koga u da ga zvahu Boo, mutna su ovo vremena, mnogi se nijesu snali pa je i za tebe doao lo haber, ja ne znam sve samo sam nauo da si pjevao na nekoj svadbi pjesme koje nijesi smio. -Jeste, ree Faik, bio sam na svadbu ali sam pjevao samo pjesme o Titu i Staljinu, one iste koje smo pjevali posle svake bitke. -E u tome i jeste tvoja greka, jer se sada vode druge bitke, mora se opredijeliti za Tita ili Staljina, ne moe vie biti za obojicu, uostalom dolje e ti rei. Kako je to mogue, pitao se Faik u sebi, da me neko optui to sam pjevao pjesme o Staljinu, pa moji su borci umirali sa pjesmom o Titu i Stanjinu. Zar nam svima nije bila kao himna pjesma O Staljine ruski sine ti si pono s domovine i mnoge druge u kojima su Staljin i Tito veliani kao najvei prijatelji naih naroda. Ne, ne, razmiljao je Faik, ja se ne mogu odrediti ni za jednog posebno pa makar me zbog toga zatvorili. Nije Faik mogao zamisliti da se svijest ljudi moe promijeniti za tili as i da se sistem vrijednosti tako brzo transvormie, te da ono to je bilo i dobro i lijepo vie postane runo pa ak i opasno. U takvim razmiljanjima Faik nije ni svjestan bio da su ve stigli u Berane i nali se upravo pred stanicu milicije koja je bila i te kako uvena po velikoj strogosti u komuniciranju sa ljudima. Dvojica najstarijih po inu uvedoe Faika kod deurnog policajca, a ostali su ostali pred vratima. Njihova brojnost i ozbiljnost u cijeloj akciji odavala je stanje d a se ne radi o obinom poiniocu prekraja ve da je u pitanju velika zverka ili je neko elio upravo takvom da je pretstavi. Poto su uli u stanicu glavni je uao kod deurnog, a Faik je sa pomonikom ostao u ekaonici da saekaju ishod. To je vrijeme iskoristio Boo i tihim glasom ree Faiku: -Vidim da si dosta odluan ovjek i moglo bi se rei svojeglav, mora shvatiti da to uvijek nije pravi put, moj ti je savjet da uradi ono to od tebe trae i da se odrekne nekih svojih ideala. Nijesu stari dabe rekli junaka djeca po sokaku ostaju. Paljivo je Faik sasluao dobronamjerne rijei milicajca, koji mu je od prvog momenta izgledao kao miran i poten ovjek, pogleda ga i odgovori mu: -Hvala ti na iskrenim rijeima, ali ja ono to pljunem ne liem i ono za ta sam se pet godina borio ne mogu za pet minuta zaboraviti. No Faik ni slutio nije

koliko je stvar ozbiljna, te je time njegovo iznenaenje bilo vee kada izae glavno komandujui i zavika zamjeniku : -Ovaj nije za ovdje, sa njim moramo direktno za Bijelo Polje, stavi mu lisice na ruke i odveemo ga milicajskim kolima. Faiku se sledi krv u ilama, koliko zbog iznenaenja, jo vie zbog bijesa koji ga je cijelog proimao i nikako mu nije bilo jasno kako je to mogue da ovjeka osude jo prije nego to ga i sasluaju. Zar je to onaj sistem za koji je poginuo efkija i mnogi drugi i za koji je i on sam ratovao cijelih pet godina. Bili su to momenti u kojima se Faik estoko lomio sa samim sobom, njegova neizvjesnost je svakim trenutkom bivala sve jaa kada je uo da e ga voditi za Bijelo Polje.uo je da je zatvor tamo jo stroiji od beranskoga i nikako nije mogao odgonetnuti toliku strogost i krivnju koja mu se pripisuje. U takvim razmiljanjima komandir ga tre za ruku i zavika mu: -Hajde, dosta lenari tu, tamo e vidjet svoga boga. Faik ga samo prezrivo pogleda i ustade sa stolice, sada ve sa lisicama na rukama. Postade svjestan da se mora strogo pridravati naredbi te da bi svaka diskusija i rasprava sa milicijom mogla samo pogorati njegovo stanje, na ta ga je ve Boo upozorijo. Za nepun sahat vremena su stigli u Bijelo Polje i kako je ve sumrak sustizao, Faik nita nije jeo cijeli dan i crijeva su poela da mu krguu kao da su i ona davala signal belaju koji prethodi. Predali su ga slubama u zatvoru i na brzinu pourili da se vrate ka Beranama, ostavljajui Faika samog, da razmilja o sebi i svojem poloaju. Poto je tu no prenoio u prijemnom odjelenju bjelopoljske zandane, niko ga nita nije ni upitao osim to mu je deurni milicaioner donio neto za veeru. Dugo vremena Faik je razmiljao o svemu to mu se deava. Lomio se sam sa sobom, jer je ve nasluivao ta e se od njega traiti: da se otkae od svojih ubeenja i da pljune na ovjeka zbog ijih je ideala ratovao pune etiri godine, te na taj nain moda da spasi sebe ili da ostane dosledan sebi i svojim ubeenjima i da bude spreman na sve konsekvence. Lomio se u dilemama koje su ga spopale, ta je to u ljudima to nije ljudsko? to ih tjera da gaze sve pred sobom, pa ak i s voje najodanije drugove sa kojima su se zajedno borili i ija su ubjeenja dobro poznavali, kao i sve njihove vrline i mahane. U sutini Faik nije imao dilema sa sobom, bio je ubijeen da je u pravu i dilema je bila samo u toma kakve e implikacije imati n jegov odnos prema drugima, kako e ga drugi razumjeti. Da li e svojim stavom izgraditi sebe, potvrditi se kao ovjek koji e ojstvo prenijeti na druge, na potomstvo, da mu je svaki ovjek blizak upravo zato to je ovjek i da e za svakog uiniti vie ne go za sebe, ili e ga prihvatiti kao tvrdoglavu budalu koja zbog samo njemu poznatih ideala gubi glavu? Teke i duboke dileme su se motale njegovom glavom. ivot je oduvijek shvatao kao pozornicu hrabrosti, na kojoj je uvijek ulagao sebe u neto plemenito i dobro. Svestan rizika uvijek je reagovao hrabro, zalaui se za dobro, smatrajui da je dobro i hrabro kada se ljudi bore za ono to je plemenito, radno i ljudski, ali sada ta je u svemu ovome dobro, hrabro i plemen ito, kako da postupi. Bio je uvijek spreman za dobro i istinu ako treba i hrabro poginuti,

vjerujui i smatrajui da smrt hrabrih ima neku ljepotu, kakvu je imala i smrt efkina, da je to neka baklja venosti i poetak beskonanosti. Spreman da uvijek uloi sebe za drugoga, jer je smatrao da je ovjek koji pomae drugome plemenit, smatrao je da je hrabrost iznad plemenitosti u tome to ovjek svesno nudi sebe, izlae opasnostima i rtvuje ivot. Ali, sada sve ovo je neto drugo, ovo je situacija koja je iznad intelektualnih moi Faikovih, njegov razum nije mogao pronai adekvatno reenje.Njegov mentalni sklop nije mogao pronai adekvatne odgovore za sve dileme koje su ga pritiskale. Zato je Faik odluio reagovati onako kako ga srce i emocije vode. Ili u ivjeti kao ovjek uspravno ili me nee biti, ono to sam pljuvao neu lizati pa ma ta se samnom desilo. Hrabrost je i biti ovjek, izgraditi sebe kao linost, sve se to mjeri upravo kada se doe u teku situaciju kakva je za Faika bila ba ova. U takv im razmiljanjima negdje u mrklu no je zaspao. Nauen da rano ustaje, Faik se i ovog jutra razbudio u svitaj zore, nekako umoran od sinonjih razmiljanja i dilema ali odluan da ostane dosledan sebi i svojim ubeenjima pa ma ta da se desi, iako je neto u njemu tinjalo kao dilema. Eh koliko bi mi dobro sada pomogle misli i rezoni Halitovi ili Sadrini jer je duboko cijenio njihovu mudrost i iskustvo, ali avaj, sada sam ostavljen samom sebi i odluka je samo moja. U dubokim razmiljanjima tre ga glas deurnog milicionera koji otvori vrata i pozva ga da izae. Po prvi put treba da se sretne sa istranim sudijom koji e mu objasniti njegov status i poloaj, to je Faik jedva doekao jer jo nije do kraja znao ni optubu ni tuitelje, kao ni prijatelje koji su mu sve ovo zamijesili. Odvede ga na sprat i naredi mu da sedna na stolicu u prostoriju koja je liila na neku ekaonicu, a za to vrijeme milicioner zakuca na vrata sobe, otvori ih i prijavi da je doveo Faika. Neka ue, zavika ovjek koji je sedeo u neto udobnijoj stolici ispred stola na kojemu su bili najrazliitiji papiri prikladno sreeni. Faiku sve ovo na prvi pogled odade utisak da je ovjek spreman da saeka i uje njegovo miljenje. -Smrt faizmu-Sloboda narodu, odgovori odseno onako kako je to uvijek radio Faik. Bez da oklijeva istrani je odmah zapoeo: -E moj drue Hodiu, ti si izdao tvoju i nau borbu, bacio si revoluciju pod noge i sve to za bud nita, kako si to mogao? -Drue sudija, ne znam odakle vam takve informacije, nema stvari na svijetu zbog koje bih izdao svoje drugove i sebe, a naroito one koji su svoje ivote ostavili za te iste ideale, te zato odbijam svakve insinuacije o mojoj izdaji, za iste ideale spreman sam ponovo da se borim. -ekajte drue malo, da li mi govorimo o istim idealima, a ako se ti tvoji ideali odnose na velianje i glorifikaciju Staljina, onda smo na razliitim pozicijama, jer je upravo Staljin pogazio te ideale i poeo da jede svoju djecu. -Cijelu borbu sam proveo sa pjesmom o Titu i Staljinu i to su moji idoli i linosti sa kojima sam se identificirao i za koje sam bio i jo sam u stanju i ivot da dadem. -E, u tome i jeste problem, drue Hodiu, Stalin je izdao revoluciju i svi oni koji i dalje podravaju njegove ideje su isto tako postali neprijat elji naroda, te si i ti meu takvima to si ovim rijeima ve i sam potvrdio. Staljin o kojem sa

takvim ponosom govori, produio je da osvaja i poslije rata, te na taj nain elei i nas da prisvoji i stavi pod svoju komandu. Faik se sada duboko zamislio videvi da je vrag odneo alu i da je prenaglio sa svojim priznanjem, ali njegova odlunost koja se graniila sa tvrdoglavou vie mu nije davala ansu da se vrati nazad. -Ako se Staljin zalae za ujedinjenje socijalistikih zemalja i anti faistike internacionale, u emu bi bila njegova izdaja. Mene je revolucija uvijek uila da nam je vrhunski interes upravo da se ujedinimo i zajedno oslobodimo od faistike i imperijalistike zavjere, te sada zaista ne vidim u emu je izdaja i kako se treba ponaati u datoj situaciji? Vidjevi da je Faik uporan u svojim tezama, te da ne pokazuje nikakve znake kajanja, sudija mu samo odbrusi: -Poto ti stvari vidim nijesu jasne, a ne eli da ih prihvati onako kako ti ja kaem, poslaemo te malo na prevaspitanje d a ti se razjasne dileme. Pozva milicionera i naredi mu da Faika prebaci u takozvanu prijemnu sobu zatvora, gdje su uglavnom bili slini sluajevi, dok im se ne odredi kazna. Kada se Faik naao zajedno sa grupom svojih istomiljenika, prepoznao je meu njima veliki dio vrhunskih saboraca i stareina sa kojima je ratovao. Oni su skoili i zagrlili Faika. Jedan od njih, Arso se zvao mu zavika: -Zar su i tebe opanjkali, tebe koji si golim rukama zarobljavao etnike voe i sad si neprijatelj. Svi su bili ubijeeni u svoju nevinost i nikako nijesu mogli da shvate sutinu sopstvene krivice, i nikome od njih dvadesetak koliko se u tom momentu nalazilo u zajednikoj prostoriji, nije ni na kraj pameti padalo da se pokaje i moli za oprotaj. Bili su to momenti kada su ljudi grijeili iz nemogunosti da shvate novo stanje u kojem su vrijednosti preko noi promijenjene, a svijest ljudi, naroito onih koji su imali jaka ubjeenja i samostalne stavove nije se mogla tako brzo promijeniti, to je dovelo do toga da su u ov o vrijeme nastradali najodluniji kadrovi i narodni sinovi. Vrijeme je prolazilo, jednog po jednog je istrani sudija pozivao na razgovor, nebi li se neko pokajao od grupe. No, kako se grupa vie upoznavala, to je njen odgovor bio kompaktniji u negiranju krivnje, u toliko su vie postajali ubijeeni ispravnost svojih stavova. Bila je to druina istomiljenika kojima nikako nije bilo jasno u emu grijee i zato ih proglaavaju neprijateljima i ako su svi oni i toga momenta bili spremni da za Tita i otadbi nu ponovo ratuju i ako treba poloe svoje ivote. U takvim okolnostima doekae svi presude koje su bile veoma rigorozne i kategorizirane preme ugledu i stepenu zasluga u toku revolucije. Tako je Faik dobio pet godina strogog zatvora, jer je trebao da po slui kao primer Bihoru. Primjer kako se drugi nebi podveli idejom Staljina koji je proglaen za najveeg diktatora. On u biti i jeste bio to, ali je ipak narodu i naroito revolucionarima trebalo vremena da to shvate, a ne tako estoko udarati po najveim sinovima revolucije. Cijela grupa je za kratko vrijeme bila ispraena na uveni Goli Otok, na kako su tada vlasti govorile, prevaspitavanje. Bile su to strane torture i golgote niz koje je Faik proao i samo zahvaljujui svojoj veoma izraenoj elji za ivotom i kondiciji koju je stekao fizikim, radom uspio je preivjeti.

O danima provedenim na Golom Otoku, Faik nikada nije milovao mnogo da govori, ali ipak s vremena na vrijeme bi izustio po koju rije. -To nije odjel za prevaspitanje, to je bilo mjes to za torturu i muenje i degradiranje svega ljudskog u ovjeku. Takvo postupanje sa ljudima, vjerujem da nije zapameno u istoriji ovih prostora. Da se izdri sve to, trebalo je pored fizike snage imati i sopstveni injat, po kojem vi moete sa mojim tijelom raditi ta hoete, ali moja dua je samo moja i njenu slobodu mi niko ne moe ugroziti. Nije mi teko padalo nita od fizike torture, pa ni ona kada sam bio prinuen po cijeli dan klesati kamen na temperaturi od 40 i vie stepeni ili palir niz koji s mo morali prolaziti dok su nas nai drugovi tukli ime bi stigli, piti sopstvenu mokrau da bih preiveo. Sve bih to i nekako prihvatio kao prisilu koja bi trebalo da nas natjera da se pokajemo, ali ne potovanje linosti i dovoenja u stanje totalne degradacije i ubijanja svega ljudskog u nama, tipa prisile da smo morali piti sopstvenu mokrau da bi preivjeli, poltronstvo koje su vlasti irile meu nama a koje je imalo za cilj da nas opanjkava i munafii za ono koje niti smo mislili niti smo govorili. Pomenulo se, ne ponovilo se zakljuio je Faik. Zatvorski dani su proli i Faik je jednog jutra osvanuo ponovo u Vrbicu, ponovo su komije i prijatelji poeli dolaziti na holediju. Ono to je interesovalo Faika i zbog ega je jedino bio zabrinut, bilo je upravo to da li ga ljudi optuuju i da li mu pripisuju da ih je izdao. Da li zbog ubeenja ili straha, uglavnom niko mu nije zamjerio to je dozvolio da ide u zatvor i zbog toga tu temu kao da su izbjegavali svi. Kada bi se poveo razgovor o zatvoru na Golom Ot oku, jedino to bi Faik izjavio bilo je:- Ljudi nemojte me pitati gdje sam bio i zato, jer mi ni danas nije do kraja jasno, to nije zatvor gdje se radi da bi se neto stvorilo i na taj nain oduilo drutvu za uinjeni pokuaj, to nije zatvor gdje se educ iraju i prevaspitavaju ljudi. To je mjesto gdje se ljudi poniavaju, gdje se vri teror nevien nad ljudima, jedino to vam u istinu mogu rei to je da smo se mi u borbi mnogo bolje ponaali prema neprijeteljima i etnicima nego to su se nai saborci ovog puta ponaali prema nama. To je bila borba za preivljavanje, pomenulo se ne ponovilo se, ta drugo da vam reem. Sticao se utisak da je Faik sada bio jo tvri u svojim ubeenjima, te da zatvorski dani na njega nijesu djelovali vaspitno, ve naprotiv. Jedino to se dalo primetiti to je elja da to manje govori o tome i da izbegava temu razgovora koja bi zadirala u odnose Tita i Staljina. I u to vrijeme diktature nad vrhunskim revolucionarima i ljudima ija je po svemu sudei greka bila u tome to su se drali principijalno svojih stavova i nijesu se tako lako htjeli otkazati revolucionarnih ubeenja koje su stekli upravo od ljudi koji ih sada osuuju za izdaju. Mnogi su smatrali da je svjetski rat poslednja borba za slobodu, a njegov zavretak konana pobjeda slobode. Izgledalo je da e nove demokratije ojaati, no desile su se i suprotne stvari, na to upravo ukazuje primjer Faikov da su neke stare monarhije zamijenjene novim takozvanim demokratijama. Razmiljajui o stanju u kojem je bio i u kojem se naao, sve je ee razmiljao o drutvu koje ga je degradiralo kao ovjeka i borca za novi poredak. Posle samo nekoliko godina od rata pojavili su se novi sistemi koji su porekli sve ono to su ljudi vjerovali da je steeno tekim i dugotrajnim borbama. Sutina tih

novih sistema koji su uspjeno zagospodarili drutvenim pa i linim ivotima ljudi, izuzev jedne aice koja se nalazila u vrhuki, lojalna autoritetu, nad kojim ni oni nijesu imali nikakvu mo osim da mu budu slijepi poslunici. Iako je drutvena istorija ovjeka zapoela njegovim odvajanjem i uzdizanjem iz stanja jedinstva sa prirodom, do svjesnosti o sebi kao entitetu, ponovo je pojedinac ostao tijesno vezan za prirodni i drutveni svijet, iz koga je mislio da se izdigao i mada delimino svjestan da je svjesno bie, on je i dalje osjeao da je dio svijeta koji ga opkruuje i u kojem mora potovati pravila koje mu namjee neko drugo a ne on sam, ponovo je dio heteronomnog morala dalekog od sopstvene autonomije.Cio novi sistem predstavljao je proces koji bi se figurativno mogao uporediti sa poloajem djeteta koje je roeno kada vie nije sjedinjeno s majkom i kada postane bioloki entitet odvojen od nje. I mada je ovo bioloko odvajanje poetak pojedinanog ljudskog postojanja, dijete i dalj e znatno vrijeme ostaje funkcionalno sjedinjeno s majkom. Bio je to sistem koji je kao pupanom vezom spojen sa jednom linou i njenim autoritetom. im pojedinac dospije u stanje potpune individuacije i oslobodi se tih primarnih veza i sebe pone smatrati osloboenom individuom, on se suoava sa novim zadatkom, sa snalaenjem u svijetu i drugaijim ostvarivanjem bezbjednosti od ostvarivanja pred individualistikog postojanja. I tada sloboda dobija drugo znaenje od onog to ga je imala prije nego to je postignut taj stupanj evolucije. Sloboda ljudskog postojanja poinje onda kada njegova osobina da ne odreuje ljudske radnje pomou instikta prevazie jednu odreenu taku, kada prilagoavanje prirodi izgubi svojstvo prinude, kada naine djelovanja ne odreuju nasledni mehanizmi. Sav taj elan kojim su bile zadojene nove generacije u prvo vrijeme znaio je spremnost na podnoenje i najveih rtvi. ovjek u potrazi za slobodom uvijek trai mogunost izbora. Bez izbora nema slobode i ako drutvo u kojem ivimo nije u stanju ili ne eli da ostavi mogunost izbora svojim lanovima ono im oduzima i slobodu. Ponaa se na isti nain na koji se ponaao i prvi ovjek po bibliskoj metodologiji Adam-Adem, kada je naruio sklad s prirodom iji je deo time to je poeo jesti voe sa drveta, prema crkvi on je uinio grijeh, s ljudskog stajalita, meutim, on je napravio prvi korak ljudske slobode. To to ovjek kri boje naredbe moe znaiti da se oslobaa prinude, te da se iz nesvjesnog postojanja u predljudskom ivotu uzdie na razinu ovjeka. Ta nova forma slobode koja je svima garantirala fiziku slobodu, u prvo vrijeme je predstavljala veliki korak naprijed. To krenje naloga autoriteta, poinjenje grijeha, jeste u svom pozitivnom ljudskom vidu prvi in slobode, tj. prvi ljudski in. in neposlunosti kao in slobode izbora, jeste poetak razuma. Ovaj mit ima i drugih konsekvencija. Naruen je prvobitni sklad izmeu ovjeka i prirode, Bog proglaava rat izmeu ovjeka i ene, rat izmeu prirode i ovjeka. No ovjek je izvrio prvi in slobode, mit naglaava svu patnju koja proizilazi iz tog ina, ovjek izlazi go i posramljen. On je sam i slobodan no ipak nemoan i zastraen, a njegova novosteena sloboda se prikazuje kao prokletstvo. Ako se ne slua voa ovjek je pr oklet, to je grijeh Faikov.

ovjek nije slobodan da upravlja sobom, da ostvaruje svoje individualnosti. Sloboda od nije istovetna sa slobodom za. ovjek u velikoj mjeri ostaje vezan za svijet iz kojeg se izdigao, on ostaje deo prirode, zemlje na kojoj ivi, sunca, mjeseca i zvijezda, drvea i cvijea. A najvei cvijet je lider u ije odluke se ne smije dirati a ije potenje ne treba komentirati, to je Faik uspeo da shvati moda malo prekasno. Svaki in raanja, in promjene stanja jeste stanje novog straha i neizvjesnosti. Mi se ponovo plaimo. Mi nikada nijesmo slobodni od dvije oprene tendencije, jedne da izaemo iz utrobe, iz ivotinjskog stanja i naina postojanja u postojanje koje je vie ljudsko, iz ropstva u slobodu, u izvjesnost, u sigurnost. Istorija pojedinanog razvoja, kao i istorija ljudskog roda uopte ukazuje na pojavu mentalnih bolesti i vraanje pojedinaca ili ljudskog roda na poloaj koje su ranije generacije ve napustile, to uvijek znai nove retrogradne procese i nove aktove ogranienja slobode i ugroavanja ljudskih prava. Ljudski ivot je uvijek odreen neizbjenom alternativom izmeu vraanja nazad i kretanja unapred, progresa i regresa,povratka na ivotinjsku egzistenciju ili dostizanje ljudske egzistencije i slobode. Svaki pokuaj povratka, vraanje na prolost je bolan, on neizbjeno vodi ka patnji i mentalnim oboljenjima, ka smrti, bilo fiziolokoj ili mentalnoj. Svaki korak naprijed isto tako je bolan i zastraavajui, sve dok se ne doe do izvjesne take izvjesnosti gdje se strah i sumnja praktino prevladaju. ovjek mora da reava probleme, on ni u najjednostavnijim situacijama i stanjima ne moe pasivno da se prilagoava prirodi ili neodgovarajuoj drutvenoj stvarnosti. On nije kameleon, to je opet ivotinjski in, te uvijek mora svojom aktivnou i ljubavlju stvarati novo stanje i odnose. ovjek nikada ne moe da ivi statiki jer ga njegove unutranje protivrenosti nagone da trai ravnoteu, novu harmoniju umjesto izgubljene. Otuda je Faik svjestan te permanentne bor be za slobodu i nove vidike u ivotu relativno lake preboleo sve nepravde kojima je bio izloen i naoruan novom moralnom snagom prihvatio borbu kao nain ivota i rada na ovim prostorima. Poto je zadovoljio ivotinjske potrebe, ovjeka gone njegove, lj udske potrebe. Dok mu njegovo tijelo nagovjetava ta da jede a ta da izbjegava, njegova svijest bi trebalo da mu ukazuje koje potrebe da njeguje, eli i zadovoljava a koje da zanemaruje i iskorenjuje, pri emu sve ove dileme mora svjesno i savjesno, ljudski razreavati, da pri tome ne ugroava drugog i ne pravi svoje na raun tueg stanja. Glad i apetit su funkcije tijela sa kojima se svaki pojedinac raa, svijest, mada je potencijalno prisutna, zahtijeva da njime rukovodi ovjek, njegovi principi, koji se razvijaju jedino kao dio individualne no i kolektivne kulture ivota i rada. ovjek, posedujui razum i svijest, mora biti svjestan svoje usamljenosti i odvojenosti, svoje nemoi i neznanja, sluajnosti svog raanja i nunosti svoje smrti. On isto tako mora biti svjestan i svoje ire drutvene uloge, elje i potrebe dijelenja prirodnog prostora sa drugim, te zato mora imati ljubavi i razumijevanja za svija ne samo za sebe. On se nebi suprostavljao ovom stanju postojanja ni za trenutak kada nebi pronalazi o nove veze sa svojim blinjim, koje zamjenjuju i prevazilaze stare, regulisane instiktima ili niim nivoom ljudskog uma i savjesti.

Potreba udruivanja sa drugim ljudskim biima, povezivanje s njima, je imperativna potreba od ijeg zadovoljenja zavisi lju dsko zdravlje i sloboda. Ova potreba se nalazi u svim pojavama koje sainjavaju itavu skalu intimnih ljudskih potreba i odnosa, svih strasti koje se nazivaju ljubav u najirem smislu rijei. Upravo je zato i Faik lake podnosio sve napravljene mu nepravde, jer je osjeao da nije sam, da ga podravaju mnogi a da je isto tako i u drutvu sa nizom svojih saboraca i drugova sa kojima je izveo cijelu revoluciju. Vrijeme je prolazilo, Faik je polako zaboravljao na sve muke i tekoe koje je preivjeo u zatvoru. Vakat je doao da misli na u ovom momentu najvaniju stvar, trebalo je pronai za sebe djevojku sa kojom bi se oenio. Momak je stasao, nije vie hadamija, vojsku je odsluio, vien je, moe da bira, ovu hou a ovu neu, jer mahane nikakve nema, jedino ako neko hoe za inat. Halitovici jednoga dana kominica Mejrema zavika: -Boga ti hanko Halitovice to eka, to ne eni ono dijete, da je moje ni pitala ga ne bih, ve bi mu prvu koja bi mi se dopala isprosila i dovela. -to se mene tie, ja mu ne branim, a ne brani mu vala ni Halit, ali nije se ba tako lako oeniti, vano je od kakve je akrebe prije svega, pa kakva je djevojka, kako je njeno deveto koljeno. Ali sve to ni mi ne bismo gledali, ti zna da je moj Faik dosta mahanatliv, a bogami sad i sazreo pa ne bi ni on pristao da mu neto bez njegove volje uradimo. Ba tu skoro, ja navalila da se eni i druge nema kad on izusti jednu rije koja me otrijezni , kae mi: - Majko, ko se eni na brzinu taj se kaje na tenane! Vjeruj mi da sam duboko razmis lila i odluila da ja nebih bez njegove volje nita uradila, dosta je bilo onih naih obiaja, te sramota da se vide mladi, te sramota da se pitaju, pa bi sve drugi za njih odluivali, e vala sad je za to bolje. Neka se sami begeniu, a posle emo mi st ari raditi ono to je do nas. Najvoljela bih da nam on uperi prstom, ja bih tu i tu, a ostalo bi bila naa briga. Bogu hvala on nas jo niim nije uvrijedio, kao mehlem je da ga na ranu previja, pa ne bi ni mi eljeli da ga bilo ime uvrijedimo. -Dobro, dobro hanko, nemoj mi zamjeriti, ja samo onako iz dobre namjere, jer se neto uka po selu, de razgovaraj ti sa njim, moda e ti on pristati. Samo da zna, teko je odabrati i biti siguran da je prava, jer brak je kao peurka: da li je dobra ili otrovna primijeti najee kad je kasno. Devahira Hadrova iz Loaka je stasala u nadaleko uvenu djevojku. Bila je silovita, asna, radna i potena. Taj njen mir davao joj je udan karakter, kao da je nita ne zanima, te bi sve djevojke trebalo na nju da se ugl edaju. I njena porodica je bila poznata i cijenjena po potenju i radu i sa svijem komijama je ivjela u dobrim odnosima. Posebno od kada su Faik i efkija zajedno otili u vojsku njihovi odnosi su postali veoma prijateljski. Sjutra e ako Bog da prosci zakucati na tvoja vrata pomisli Faik, te jo jae zamahnu vilama kako bi svima pokazao svoju snagu, a uvjeren da ga Devahira kradom posmatra ispod oka, dok se i ona razbacuje grabuljama, kao da eli da zatrpa one koji pred njom raznose sijeno. Dopala se F aiku ta snaga, stav koji je bio olienje bihorske ljepote, snage, vrednoe i zdravlja. Kada se vratio kui Faik nita nije govorio, ni te- ni ove, zavezala mu Devahira jezik, a mozak pomutila, pa ma koliko pokuavao da ga izbistri teko mu to polazi od ruke. Sve dublje razmilja da je mora isprositi i uzeti za enu i nikako drugaije. Kako rei ocu da bi se enio i

koju bi elio. Nikada i nikom nije imao hrabrosti to da kae. Sada se sjetio djeda Avdulaha, da mi je on iv s njime bih mogao o svemu priati, on bi me sigurno razumijo, a meni bi bilo lake, ovako neznam ta da radim. Devahira se odjednom promijenila, njeno srce je sada poelo drugaije da kuca, sve je vie razmiljala o Faiku. Eh lahko je njemu, on moe da bira ovu hou, ovu neu, postala je blijeda, a inilo joj se da joj srce kuca bez reda i uravnoteenosti. Ja moram da strepim i da ekam kad e i koji prosci doi i ko e se mome ocu svidjeti a ko nee. Nita nije do mene. Ja sam kao ubrana jabuka, koja se uva za nekakav lijek, pa ko se dopadne mome ocu rei e:-Evo ti, uzmi, guli, grizi, radi sa njom ta hoe, tvoja je. Moje je samo da utim, i sluam kao ropkinja. Prokleto ensko, ovo nije pravo. Nije pravo vala, pa neka kae ta ko hoe, ali ja tu nita ne mogu, i pored svega nebih mogla dozvoliti da obrukam moje. Gdje me Bog dade ensko, da cijelog ivota patim, i da mi sudbinu kroji drugi. Bolje da se nijesam ni rodila, cijeli ivot ispunjavam tue elje, a meni niko. Ni ivotnog saputnika ne mogu da biram. Osjeala se tromo kao da joj nije bilo ni do ega. Uspomena na poglede koje joj je kradom upuivao Faik, bile su samo trenutak sree u njenom ivotu, dua joj je stiskala grudi, jedva je disala. Titalo je neto u prsima, ni sama nije znala to da objasni. Gipkost njenih pokreta bila je umrtvljena,dimije se nijesu palahale s jedne na drugu stranu, vukla ih je nekako mrtvo za sobom, kao uvehlu granu behara. Faik je uao u sobu uvee kada se vratio sa plastidbe i ni selama nije nazvao, to mu se do tada nije dogodilo. Pognute glave i utk e seo je na minder i ukoenog pogleda usmjerio svoje misli upravo prema Loacima. Mudrom i iskusnom Halitovom oku to nije promaklo, a ena mu je ve ispriala razgovor koji je vodila sa kominicom, te kao da je neto nasluivao, primijeti da se neto udno deava sa njegovim djetetom. U prvom momentu pomisli da se nije s nekim svaao ili je pak mnogo umoran, mada je bilo i napornijih dana. U tom momentu nije bio sklon da pomisli da mu sina mui ljubav i nije oekivao da bi zbog toga reagovao na ovaj nain. -Hajrala sine, ta je sa tobom kao da su ti sve lae potonule, upita Halit? -Nita vala babo, onako malo sam umoran, bile su Faikove rijei koje nijesu ubedljivo djelovale. -Kako onako, da se nijesi sa nekim svaao? -Ma jok, babo, zato bi se svaao, zna da sam bio na plastidbu kod ado Malia, bilo je dosta i prijatelja emana iz Loaka. -E, boga ti onda mi pravo kai ta ti je, nije si me ti nauio da doe i da ne nazove selam i ne upita se sa mnom i sa majkom. Neto te mui ali nee da mi kae. Otac sam ti, red je da mi kae ta te mui, pa ako mogu da ti bar pomognem. Svaki se problem lake rijei i preboli ako se podijeli sa nekim, a naroito sa svojim roditeljima, jer ti u ivoti svako moe biti neprijetelj ali roditelj nikada i nikako. Sve se u ivotu moe reavati dobrim dijelima i lijepim rijeima. to prijatelji mogu to niko ne moe, a ja ako ti sam ne mogu pomoi, hvala Allahu imam dobrih prijatelja i jarana koji e mi uvijek pomoi. Nego priaj ta je u pitanju. Nasluivao je mudri Halit ta je po srijedi pa ga je svim silama pritegao da se ne moe izvui bez da kae istinu.

Duboko uzdahnuvi kao da je prikupljao dodatnu snagu, kao da eli neto teko da podigne Faik zavika: - E vala si mnogo navalio, a nikad te u ivotu n ijesam slagao pa ne mogu ni ovaj put, moram ti iskreno priznati. U pitanju je Devahira Hadrova iz Loaka. Nije rekao ni dopada mi se, ni dobra je, ve samo to izusti i kao da se oslobodi velikog tereta, kao da mu pade kamen sa srca. Odjednom sa njegovog lica nestade onog bledila a rumen mu obli obraze, usne i ruke mu se poee tresti kao jesikov list u letnje sumrake. Halitu se lice ozari, razvue mu se osmijeh do uiju, podie fes sa glave, baci ga na minder pa protrlja glavu, malo je sagnu i priblii se Faiku, zagrli ga kao da je elio da iskae svu roditeljsku ljubav, pa mu ree: -A to je problem, moj dragi sine, u tom grmu lei zec. E taj problem mi je veoma drag, a pogotovo kada razumjeh koju si begenisao, aferim, namjerio si se na pravu, halal ti vjera. Dugo sam ekao ovaj haber od tebe. Plaha je vala sinko, nemam rijei ni te, ni ove, a i od dobroga je roda, naroito majke, a vala se keri moraju na majku pripsat. Hairli bilo, zovni majku da se dogovorimo i da i nju obraduje kao to si mene. Kad mu je majka ula u sobu i kad joj je Halit objasnio o emu je rije, suze radosnice nije mogla kontrolirati, poee joj se slivati niz obraze, jedino to uspe da izusti bee: - Hvala Allahu, zar e i mene to sunce da ogrije, da snahu i unuad doivim. -Hoe, hoe stara, nijesmo mi nikom nita loe uinili i nas e Allah nagraditi, nego sjutra je ako bogda etvrtak, sjutra e prosci za Loake pravo kod Hadra. Po starim tradicionalnim obiajima prosci su uvijek ili etvrtkom kao i kasnije svatovi za djevojku, srijeda je bio dan kada su se slale kanadije, a petak je bio dan kada bi dvorela mlada, kako su oduvijek na ovijem krajevima znale nevjeste. -Ni lijevo ni desno, ve pravo. Oni su nai stari prijatelji, niti treba meni ni njemu da se dalje raspi tujemo ko smo i ta smo i kakvi smo. Oni sve znaju o nama, a i mi o njima, prosiemo je sve dok je ne isprosimo. Meni je mnogo po eifu i nemam se namjere otkazati pa ma ta se desilo. A ti sine glavu gore, hvala ti to si nas danas ovako obradovao, ne mog u ti ni dokazat koliko sam radostan. Ja ovu djevojku znam jo dok je bila djevojurak i dok si ti bio u vojsku. Kad bih god proao pored njihove kue i svratio da se odmorim pod onu jerebasmu, te da ih upitam imaju li habera za rahmetli efkiju, dok ste bi li zajedno u vojsku, ona bi me uvijek napojila hladnom vodom, a bogami i kahvu bi mi skuhala ako bih imao vremena da je ekam. I vidi te sudbine, hvala Allahu, esto sam o njoj razmiljao kako bi bilo dobro da mi bude snaha. Hanuma, obrati se Halit svojoj eni, ja iz ovih stopa idem traiti muslihune za prosidbu. -Vala Halite, mnogo mi je milo to nam Faik ovo kaza, meni se ona djevojka odavno sviala ali nijesam imala snage da ti kaem, jer sam se bojala kako e Faik da reaguje, a bogu uur dananja mlade nije kao mi u nae vrijeme, oni hoe prvo da se begeniu jedni drugom, pa tek onda da im roditelji pomognu.

-Nije ovo nae vrijeme, mene, bogme pa ni tebe niko nije pitao, ve kako bi se nae babe dogovorile tako je moralo biti. Ovi su danas slobodniji i aferim neka im je tako. Taman de, ali on nam je sad dao izun, da se mi zamuimo. Ja sad idem za Malia, Fadila, u Agovia kod dajo -ula. Neznam koga da pratim u Godoelje za Sadriju i da ako bog da, sjutra prije podne zakucamo Hadru na vrata i da popijemo grku kahvu kod njega, a nadam se posle i nau slatku. Po adetima koji su tada bili vaei prosci su trebali stii u kuu djevojke prije podne to se smatralo nepisanim no strogim pravilom. -Donesi mi opanke da odem, pa u se dogovoriti sa Maliom i Fadilom da pratimo nekoga za Godoelje i Trpejzi da sakupim ljude. Izlazei iz sobe Halit se srete sa Faikom, nita mu ne ree, ali Faiku kao da pade kamen sa srca. Osjeti neko olakanje, ue u sobu i poe nervozno etati po njoj. Uporno su njegove oi bjeale put Loaka, a u sebi je pomiljao da li e se zaista babovi planovi ostvariti. Plaio se on da mu emani ne udare mahanu to je bio u zatvor, a bogami poprilino je i stariji od Devahire, mada se to na ovim prostorima nije mnogo zadiralo, naprotiv to se smatralo kvalitetom. Najnormalnije je da je mukarac pet do deset godina stariji od ene, jer pobogu on je glava kue, nosi sve odluke, te zato mora biti zreliji i mudriji. Sa druge strane ene su neuporedivo vie bile angaovane kunim i drugi m poslovima, raanjem i podizanjem djece, te bi bre starile i zdravstveno propadale od mukaraca. Sve ovo je jo vie rasplamivalo strasti kod njega i enja i elja za njom iz minuta u minut bila je sve vea. elio je imati samo za sebe i za cijeli ivot sa njom stvarati sreu. I Devahirini roditelji su primjeivali da sa njom neto nije u redu, ali kao obino za to nijesu puno marili, jer se ona ee alila na glavobolju, kao imala je nastup. Osim to se majki poalila da se na plastidbu puno umorila, nikakvih drugih komentara nije bilo. Sramota je bilo, tako se vjerovalo, da djevojka bilo sa kim razgovara o svojim ljubavnim problemima. Takve bi boljke jedino mogle drugarice meu sobom iznositi i jadati se na svoju lou sudbinu, to nijesu u stanju da same odlue i rijee svoje probleme. Majka, kad bi je primijetila da djeluje izgubljeno, s vremena na vrijeme bi joj rekla:- Ti ora kao da si na oi otila, drugih razgovora i komentara nije bilo. Kao da promjena u odnosima mukaraca i ena jo nije zahvatila enu, one su i dalje tretirane kao objekt koji je duan ispunjavati elje svojih roditelja prije, a kasnije svoga mua.Nije imala velike slobode da sama odluuje i rjeava o svojoj sudbini. To je mogla doivjeti tek u kasnijem dobu kada bi postala majka i naroito bika i tada je njen glas dobijao na znaenju i njen autoritet bi tada dolazio do izraza. ee bi Devahira ula u sobicu odakle se sa prozora veoma dobro vidjela Faikova kua. Dugo bi je posmatrala i kao da bi ponekad zaalila, to se uopte rodila, kada sada mora patiti za njim jer i onako nita ne zavisi od nje. Kao da je snaao taksirat da nije mogao biti gori. Voljeti nekoga a nemoi nikada do njega doi, velika je boja kazna. ta e mi ivot kad sv e drugo osim nje i Faika i nije ivot. Duboko razmiljajui o svojoj sudbini, prenula se kada je ula majkin glas, kada je pozva da ode na studenac da donese vode za veeru i pranje nogu. To doive kao malo olakanje, jer cijelim putem od kue do studenca mogla je mirno posmatrati Faikovu kuu, pa ako ima sree moda i njega da primjeti negdje oko

kotara kako sreuje stoku koja dolazi sa ispae. Iako je sve to bilo na dosta dalekoj relaciji, njena dua je tamo, a njena fantazija kao da joj pomae sve to da doblii i predstavi njegovu siluetu, i tada kada ga objektivno ne moe vidjeti. Te noi Devahira nije mogla oka sklopiti, stalno joj je lebdela misao kako hitro uzgre sijeno i pokuava zatrpati Faika koji je sa vilama nosio sijeno ispred nje. Pitala se ta se to sa njom desi, da li je morala tako kradom da mu ispraa poglede i on da joj uzvraa te sad nemoe da se smiri. No sa druge strane bi joj milo, to je od puno djevojaka to su plastile ba njoj odgovarao i praao joj signale koje su samo njih dvoje razumjeli. Kao da su se telepatski dogovarali. Iste veeri ni Faik nije oka mogao sklopiti. Njegove su brige bile jo vee, jer se plaio da nije cijelu situaciju preuranio, da li je zaista Devahira spremna da mu postane ena, kako e proi prosci, da se neto ne iskopilji i cijela stvar se iskomplikuje? Ipak u dubini due bio je optimist, jer je svoj optimizam temeljio na velikom prijateljstvu koje se zadnjih godina uvrstilo izmeu Hadra i Halita, kao i na velikom autoritetu muslihuna koje je spremao ispratiti u prosce. Toga jutra, ranije nego obino, probudio ga je otac i ako ga je po obiaju uvijek budila majka. -Ustaj sine Faiku!- rijedak je bio obiaj da otac tako umiljato miluje sina, da ga zagrli ili poljubi. Ta privilegija je pripadala samo djedovima. Sramota je bilo da roditelji, naroito jo ako su mladi pokazuju osjeanja prema sinovima i erkama. U nekim bonjakim sredinama taj se adet i danas zadrao. Znaju rei da ljudi vie vole unuad nego roenu djecu, to je ipak malo problemati an sud. -Hajde sine, zbog prevelike radosti Halit ovog dana nije krijo svoja osjeanja, treba da doeka i isprati prosce, pa ako bog -da i ponovo da ih sretne da zajedno proslavimo mahramu. Osedlaj mi sedlenika, dobro ga nahrani, pa i ako put nije mnogo dalek ipak je naporan jer su Loaci kao uz brvna, sve navie. No, djevojka se ne prosi svaki dan, jo ovakva i kod ovakvih ljudi. I dok se Faik oblaio Halit nije napustao sobu: - Divna je vala nema ta, ako bog-da imae nevjestu kakvih malo ima u Bihoru . Faik koji tek to je bio pred zoru malo zaspao, ili se bar njemu tako inilo, odmah je ustao i hitro se obukao. Izveo je i osedlao sedlenika, stavio mu da jede, nabio mu uzdu na glavu, stavio posapnik ispod sedla i poe da ga miluje po grivi. Stavio mu je zobnicu i u njoj jema da ga najede. Kao da bi neto da mu porui, da ga nagovori jer ga prvi put ispraa sa ovakvim zadatkom, koji je za njega najvaniji od svih dosadanjih.Taman je spremio Alata, u tim njegovim razmiljanjima tre ga neki agor, tada se uz sokak zaue glasovi. Kao po dogovoru odjednom stigoe Mali, Fadil, ule i Deko. -esi mufljuze, jesul ti se ugrijale gae to nas ovako rano mui da se pentramo po onim stranama, naali se kao po obiaju Mali. Faik koji je ipak za svoje godine bio veoma mudar, nije se dao zbuniti, zalete se da im prihvati konje, a na amidinu opasku samo kratko odgovori:- Sve se amida redom dogaa, pa eto i mene pao red. -Dobro, dobro, dobaci Fadil, samo mi dabe po onoj stranini ne planiramo da cijepamo opanke, nego pripremi se da nam kupi nove, alu prihvatie i svi ostali i pljesnue u glasan smijeh. Samo to je prihvatio i zavezao konje po bati, sa druge strane kue niz sokak ponovo se zau topot konja,

bijahu to Sadrija i erim koji su stigli iz Godoelja. Tako se druina kompletirala veoma brzo, kao sve po dogovoru i kako dolikuje odgovornim ljudima. Svi konji su bilo sedlenici, upravo uvani i gajeni za ovakve prilike, za prosidbu i svatove ili kada se ide na put kod prijatelja. Imuniji ljudi sa ov ih krajeva su obavezno uvali po dva konja, jedan je bio teglei i koristio se za tovarenje a drugi uglavnom za jahanje. Bilo je i domaina koji su uvali konje i za sveane trke koje su se odravale na raznim saborima ili svadbama, kada bi svatovi trali koiju i iji bi konj pobijedio on bi doiveo sve estitke i osvojio bi evre ili vezenu koulju koju bi djevojka sveano spremala za tu priliku. Po tome kakvog konja ima i kako je udran cijenila se i vrijednost domaina. Za muslihune, lli prosce birani su ljudi, ne uvijek po rodbinskim vezama i zaslugom, ve ljudi od znanja i mudrosti, koji bi svojim znanjem i iskustvom trebali razoruati domaina djevojke u svojim nekada veoma krutim i otrim stavovima prema proscima i momku za kojeg se prosila djevojka. Svaki od prosaca koji je bio u grupi muslihuna mogao vam je ispriati najrazliitije heaje o masi isproenih djevojaka, nekada se brojka penjala i na stotine. Poto se ovaj put radilo o komijama koje je Halit, a i svi prosci dobro poznavali, vjerovali su da e posao biti lak i da e se djevojka isprositi bez uobiajenih natezanja i nadmudrivanja. Posebnu ast Halit je ovaj put iskazivao prema Sadriji, jer je Sadrija njegov stari prijatelj i ahbab, a sa druge strane osvedoeni prijatelj emana, Hadrova je starija djevojka ve bila udata ba za Sadrinog sinovca, o ijem se prijateljstvu nadaleko prialo kao o veoma uspjenom. Sadrija je bio stalni lan takorei svih muslihunskih grupa koje su radile razliite zadatke. Prosidba im je bila laki dio obaveza, najtee su im bila razne pomire krvnih osvjeta gdje su i glave padale. Sve je trebalo smiriti i obetetiti jer su ljudi svoje interese prenosili na njih i trebalo je uvijek zadovoljiti obadvije strane. No, ono to je i inae veoma interesantano, jeste upravo to to su muslihuni bili jedinstveni i pravi pomiritelji, jer su posle njihovog mirenja porodice, a nekad i cijela plemena, produavali da ive u miru kao da se nita nije ni desilo, to sa sudskim organima nije bio sluaj, jer bi i posle eventualne kazne, ljudi ostali da ive u zavai i meusobnom strahu od osvjete. Ovi ljudi su bili prepuni znanja o najrazliitijim primjerima i dogodovtinama na koje bi ukazivali zavaenim stranama, no i puni moralnih poruka kojima bi razoruavali svaki pa i najvei radikalizam pojedinaca, hladili tvrde glave i stajali svojim autoritetom pred obje zavaene strane. No, nije uvijek ni prosidba ila bez problema. Bilo je ak i prijetnji i najrazliitijih formi ucena, ne rijetki su bili primjeri kada roditelji idu u in at sopstvenom evladu. Ne elei da dadu erku tamo gdje je ona javno iskazivala da eli ii samo iz razloga ako im prijatelj nije bio po volji, pa i u inat svoje erke ako bi neim povrijedila suetu oca ili majke, ili dovoljno je za neke oeve bilo samo to ako bi majka pokuala da pomogne erki to je bio esti sluaj. Najeu srdbu oevi bi imali prema najrazliitijim provoaama, koje bi nekada to radile i za linu korist, ili iz raznih prijateljskih ili rodbinskih pobuda prema porodici momka. Kada su se prosci sakupili, dorukovae i polako krenue put Loaka. Usput se dogovore ko e i kako voditi priu i kojim redosledom, razmijenili su i

miljenja o sretiocima, ko bi im mogao stvarati probleme i kako reagovati na eventualne provokacije. Osoja prema Loacima su prolu upravo u takvim razmiljanjima. Kada su se primakli prvim kuama, bilo je neto prije podne, primijetili su Hadra kako neto uzdie oko stana. O tome se uvijek vodilo rauna da prosci stignu prije podne kod djevojake kue, jer se smat ralo da bi stizanje po podne bio nazadluk, te domainima nebi bilo prijatno. U kui su bile Devahira i njena majka, a ostali su bili po njivama ili za stokom. Devahira je kao po obiaju svakoga jutra brezovom metlom brisala dvorite i prostor okolo jerebasme, jer je trebao biti ist u sluaju ako bi pala neka kruka da se nebi isprljala ve da se pokupi. Kada je ugledala tolike ljude da se pribliavaju kui ona brzim koracima ostavi metlu, jer je ve bila privrila sa brisanjem i otide unutra prema majci. Jo ni svjesna nije bila da su se ti ljudi upravo zbog nje uputili ba prema njihovoj kui. Kada su prosci prili blizu kue, poskidae se sa konja i prema dogovoru naprave red kojim e ulaziti u kuu. Na elo je iao Sadrija pa za njim ule, Deko i ostali, uzee konje za povodnike i polako skrenue u Hadrovu avliju. On ih tek tada bolje zagleda i u prvi mah mu bijae za udo ta ovi ljudi trae kod njega, no kada primijeti Halita, na kraju sve mu postade jasno. -Selam alejkum domaine, povikae prosi oci! -Alejkemu selam Sadrijaga, poto je bio prvi na elo, i bujrum odgovori Hadro. -Ima li bujruma, zavikae ostali? -Ima, ima, ova kua je uvijek otvorena za prijatelje i dostove. Zovnu malo jae:- Dervie! To je bio njegov najstariji sin, koji je okolo studenca uzdizao nekakve otkose, hajde prihvati i smjesti ove konje negdje po bai gore iznad studenca. Pritra Dervi to je bre mogao i poe odvoditi jednog po jednog konja koje su oni bili povezali uz ogradu. Hadro pozva ljude da uu u kuu gdje ih doeka njegova ena, a Devahira se sakrila u malu sobicu i im su prosci svi uli, ona istra iz kue, plaei se da e prosci uti silno lupanje njenog srca. Postala je i ona svjesna da je to njoj Faik spremio prosce, da je to upravo ovjek o kojem je sanjala i proklinjala sudbinu to nije u stanju sama da odlui, ali sada kada su prosci ve stigli udno se osjeala, nekako uplaeno kao da je neto ukrala pa se plai da je ne otkriju i ne proglase krivom. Stanje u kojem se nala ovog trenutka ni sama nije mogla da objasni. To je bilo stanje strepnje i uzbuenja, no sa druge strane i momenat straha i neizvjesnosti, jer se plaila da se Hadro njoj ne ljuti, da joj ne ree: - Kuko ti si ih povukla. Voljela je ona svoga oca vie od svega, ali je znala da je on s vremena na vrijeme, kada se naljuti, znao svakog da opartosi i da mu se izvie. Njena majka kao da je naslutila da joj se dijete prepalo i poe da vidi gdje je. Kad je ugleda zavika joj:- Hajde pomozi mi oko kahve i erbeta, vidi da su doli Hodii da te prose za Faika. -Jok, majko, bogati, moda su doli nekim drugim poslom, kakva te prosidba sad snala. Nije ljudima do prosidbe a ni meni do udaje, pravdala se Devahira, a u sebi je ljubila svaku stopu na koju su gazile konjske kopite dok su prosce iznijeli uz Loake. Svoju majku je izuzetno cijenila kao dobru domaicu i sve to je o domainstvu nauila upravo je to bilo od nje.

-E, moja Dvahira, vakat ini svoje, ne ivi se hiljadu godina, mladost ti je kao da udari dlanom o dlan, tup - tup i nema je vie. Vala dok si mlada i zna za neku sreu, a kad ti stari dani dou, bolje i da iva nijesi. ivjeti postarost je mnogo teko, eto ta sam ja danas doivjela. Njivila sam te tolike godine, a kao da si se juer rodila. ta ti je ivot? Nego pusti to sada, treba skuhati kahvu i erbet pripremiti, onaj je dobar od ruica, to si ga ti pripremala, lijepo mirie. Evo, Hadro ve isprati Dervia da pozove brata i roake da i oni dou kod prosaca, pa e trebat svima kahvu i erbet staviti. Hadrovica je ubrzo ula i posluila kahvu proscima. Sadrija koji je sedio ispred prozora saeka dok svi ne popie kahvu pa zapoe priu. -Euzubilahi mineejtani rradim, bismillahi rrahmanirrahim, efenu benum, adet je Hadro, da ti najprije kaemo zbog ega smo doli. Do bra ti ova kahva, pa se nadamo, da e i na posao svima biti lezetli i sa hairom i igbalom ako bogda. Ti Hadro ima herku Devahiru, stasalu za udaju, neka je iva i zdrava. -Neka su zdravo braa i dostovi odgovori Hadro. -I ti da si zdravo Hadro dodade Sadrija i nastavi, da zna da i mi imamo momka za enidbu. Dobro ga zna te nema potrebe da ga hvalim ili kudim, ali to jeste jeste, valja priznati da je plah i da takvog u Bihoru rijetko bi naao. Tvoja e se akobogda Devahira urahatiti, a to bi mi i bila elja, jer ja sam prijatelj i ove kue i znam kakve su vae odive, one i zasluuju samo najbolje. Mislim da bi se oni zaista pogodili jer nije samo ljepota vana. Faik je dobar i vrijedan domain a i kakav bi mogao biti iz onakve porodice, vi je svi zn ate i verujem da ete se sloiti sa mnom da bi svako poelio takve prijatelje. Halitova porodica je oduvijek ivjela gospodski i na tome mu moe pozavidjeti cijela petnjika optina, a ne mogu preutjeti da ni vaa familija ni u emu dobrom ne zaostaje, t e sa te strane se nadam da bi to prijateljstvo bilo samo najbolje. Sve to bih vie govorio samo bih vas progluivao, jedino ti mogu rei, da sjutra da imam herku i da mi moe podoi rado bih je dao u Halitovu kuu. Nastala je tiina i kao da su svi ekali ta e Hadro da kae. A Hadro sjedi mudro, uti kao da bi time htjeo sebi ptridodati neku veu vanost od ove koju i te kako ima. Tajac, svi ute i kao da ekaju neto vano da uju, neto to e ih obradovati ili e i dalje produiti svu neizvjesnost. On je taj koji je sada trebalo da presudi, njegova se rije danas posebno slua i potuje. Hadro se podie, malo se ponamjesti prema proscima, te se ispred njih pokoljeni, prisloni ruke na koljena, malo se nagnu prema njima pa ree: -Visoko vam hvala to ste doli i to potujete moju porodicu, te to ste doli da popijemo zajedno kahvu, da se vidimo i ispriamo, moda drugaije nebi, pa eto dobro je i na ovaj nain i ovim povodom. Potujem vas i cijenim sviju vas, a tebe prijatelj Sadrija visoko hvala na lijepim i pametnim rijeima, ali ja vaoj elji ne mogu udovoljiti. Mislim da moja Devahira jo nije za udaju, jo je mlada, hadamija ljudi moji i ima vremena za udaju. Devahira je sa majkom iz sobice ula svaku rije koju je izgovorio njen otac, ula je ba ono od ega je strijepele cijelo vrijeme i kad on zavri ona samo to ne vrisnu, da mu kae da nije hadamija i da joj je vrijeme, te da nikoga drugog nee osim Faika, ali se ipak suzdra, jer ne daj boe da je neto izustila,

pukla bi bruka po cijeloj Vrbici, da je ni vrbika rijeka oprati ne bi mogla. Moda je po prvi put pomislila da mrzi svoga oca, zato je nije bar upitao za miljenje i ako ga i onako nebi ispotovao. Zato samo on odluuje o njenoj sudbini i budunosti, zar eli da joj upropasti priliku kakvu je ona jedva doekala? -Polako Hadro, mi nijesmo doli da uzmemo vatre, ve da prosimo djevojku, ti nas nekako na brzinu odbija, a i sam zna da ensko koliko je drago i milo moe biti i veliki belaj, moe pobjei bez tvoje volje, pa e se vie sjekirat. Trebao bi nas blagosiljat po sto puta, to smo doli ovim putem, na lijep i prijateljski nain da zavrimo jedan haijrli posao na obostrano zadovoljstvo. -Nijesmo doli da ukahrimo, dodade ule, ve da se ljudski oprijateljimo. -Kao komije i prijatelji od davnina nikada se nijesmo prorijeali, a ne posvaali, ubaci se Deko, ve smo se uvijek lijepo slagali pa mislim da bi bilo dobro da se to nae prijateljstvo obnovi i jo vie uvrsti. -Vala Hadro, malo si pohitao, koliko vidim ima tu burazera, bratuede i roake, mi smo spremni da ekamo, a ti nebi bilo loe da se posavetuje sa svima, nadodade se Halit poznat po svojoj mudrosti i dubokim mislima. Kakva su vremena dola sada nije nikakva greka, a bogami ni sramota da se upitaju i ena i djevojka, jer ako hoemo pravo, djevojka je i najpree da se upita jer se o njoj radi. Poeli su vidoviti i mudri ljudi razmiljati i na ovaj nain, poeli su vraati izgubljeno dostojanstvo enskim eljadima, poeli su primjenjivati upravo Muhamedove hadise u kojima se ena velia i ini je ravnopravnom u svemu sa mukarcem. Moramo sve vie pitati mlade i potovati njihovu volju, zato mislim da bi se ti trebao sa njima svima malo porazgovarati, evo tamo moete izai vani, nama nije runo i mi moemo da ekamo. Ako bude ksmet, junatvo bi uradio da nam pokloni djevojku jer se ovako dvoje rijetko sastaju, nije to mi je sin, ve zaista sam puno kao roditelj zadovoljan sa Faikom, a njegova elja je bila da smo mi danas ovdje. Nemogu odrei da se i nama svima tvoja erka veoma dopada, zato nije dobro rastavljati ono to je bog sastavio. Plaim se da bi mogao pogrijeiti, jer ona je za tue kue, ona e se udati ako ne danas, a ono sjutra ili bilo kada i bilo gdje, a to nije sve isto, jer se ljudi i p rijatelji biraju, a nae prijateljstvo je provjereno i dokazano. Svima nama treba sabura i pameti, eljade je to, svjestan sam ja toga da ti je ao, ali mi smo doli da dvoje usreimo, pa ako bog da i sve se zavri kako je naa elja, ti nee izgubiti herku, no e dobiti jo i sina, ako im se duha pogodi i sve ispadne onako kako svi mi elimo. Nastade tajac, kao da je sviju potresla Halitova besjeda, svi su razmiljali o dubini njegovih rijei, no i o istini koja ih je pratila. Prosci namjerno vie nijes u htjeli nita da govore, mada je i njih probijao neki hladan znoj, iznenaeni ovakvom Hadrovom reakcijom i mogunosti da se stvar ne zavri iako su svi bili ubijeeni da e je olahko zavriti. Hadrove rijei su ih pokosile kao letnji grad kad iscijepa kukuruz pa od njega ostane samo baturak i treba mu puno vremena da se omladi i oporavi, ako i uspije uz svu njegu. U sebi je svaki posebno smiljao novu priu i heaju u sluaju da Hadro i dalje ne poputi ve bude dosledan svoje tvrdoglavosti. Svi su ekali Hadrov odgovor i na svaku reakciju bili spremni kao zapete puke da ga razubijede novim argumentima i dogodovtinama iz slinih situacija. Svi su bili spremni na sve, pa i na to da i djevojku pozovu i da i od nje uju miljenje samo da bi slomili Hadra.

Hadro je sjedio pognute glave, nita nije govorio, teke su ga more morile. Svjestan je bio veliine ovih ljudi, u dubinu due svi su mu bili veoma dragi, nije ih lako odbiti. Znao je on da se oni ni iz daleka nee tako brzo otkazati i da nijesu kazali sve to znaju i imaju, te da e tek da vre pritisak na njega. Naao se izmeu ekia i nakovanje,svjestan njihove rijeenosti i veliine. Plaio se da moe izgubiti mnogo dostova, a kad drugi uju koga je i kakve prosce odbio, teko e se neko vie usuditi da doe kod njega u prosidbu. Odjednom podie glavu te dade znak rodbini i dostovima, da se povuku u drugu sobu i o svemu se dogovore. Svi kao jedan ustadoe, bez ni te ni ove. Prosci ostadoe, pogledae se meu sobom i svaki na svoj nain zavrte glavom. Svi su posebno analizirali ljude jer su svija poznavali, ko bi i kako mogao reagovati, ko bi im mogao biti od ruke i pritisnuti Hadra da promijeni odluku. Jedino u koga su bili sigurni, to je bilo u majku i herku ako do njih doe pitanje, one e potvrditi njihovu elju. Ono u ta su svi prosci jo bili ubijeeni jeste da ovo nije ni blizu kraja borbe, te da e se boriti svim silama da ga slome. Dug je dan za razgovore i ubeivanja jo ima podosta vremena, a oni koliko im je do evojke, toliko im je i zbog svoga ara i dostojanstva da se nebi desilo da im akcija ne uspije i oni time izgube od svog autoriteta. Nije to ala ni maskara, obraz je obraz. Najtee je bilo Halitu. Bio je siguran da je i sam doao, da e isprositi djevojku, ali ne lei vrae, lice mijenja boje kao duga. Stalno se pomijera kao da ga mjesto ne dri, a grake znoja stalno mu se kotrljaju po licu. ekanje mu se priinjava toliko dugo, minuti se pretvaraju u godine. Primijeti to Sadrija, gurnu ga po kolenu i ree mu: - Gairet, ne boj se, sl uao sam i tvrih roditelja pa smo ih slomili, slomiemo i njega, ako ga jo sada njegovi ne pritisnu, a ja se u boga nadam da hoe. ak se i Faik uznemirio, eta po bai okolo kue i sve malo pa pogleda prema Loacima hoe li neko od svatova izai da se oglasi iz oruja da je djevojka isproena. Njegove misli su lutale sa jednog na drugi kraj, od Dvorita do Paloka. Nije valjda da se Devahira pokajala, te da nije svojima dala do znanja da je vrsto rijeena da je Faik njen izbor. U takvim njegovim di lemama tre ga majin glas, koja je primijetila da se Faik uzjogunio i da ga noge ne dre, te mu izusti: - Sine, to se djevojka tee osvoji to je njena vrijednost vea, moe sve ovo i potrajati, ali koga smo im poslali u prosce ja sam sigurna da e ona naa biti. Nekada znaju emani biti dosta tvrdi kada daju odive, a ovaj put vjerujen da im i nije lako jer za takvu djevojku nije se ni lako odluiti. -Znam majko, sve mi je to poznato, ali zar nije najbolje pitati djevojku pa da ona odlui, jer to ipak treba biti njen izbor? -E, moj sine, tako bi trebalo biti, ali na alost to je jo samo matanje djevojke. Konanu odluku donosi njen babo, pa ak nekada ni on, nego neko od njegovih roaka, koji mogu i namjerno odraditi da razvale sluaj, jo ako imaju drugi iil da djevojku dadu nekom drugom. Imalo je dosta takvih primjera da se razvali tekorei gotova stvar. -Ali majko, to nije ljudski, radi se o njenoj srei i to mora biti njen izbor.

-Sada se moe i desiti da poneki otac i upita djevojku, produi majka , ili lino ili preko majke, no u moje vrijeme sinko niko niti nas je pitao niti smo mi smjele iskazati svoja osjeanja. Moram ti rei da u svemu tome to roditelji rade ima i neega dobrog, jer mladost je ludost, ne kae se to za dabe. Moe djevojka u svojim odlukama i da prenagli pa da donese i pogrenu odluku, jer ona gleda samo momka, a svaki momak po neto krije i ne otvara svoju duu do kraja i onda djevojka mora svata trpjeti nekad i cijelog ivota. Ovako roditelji ele sve ispitati od kakvog je roda i poroda, cijelu njegovu lozu, jer ljudi sve znaju ne kae se za neko pleme dabe, daj im hajvana ali insana nikako. Ti gleda samo sa jedne strane ali razumee kada bude imao svoju her kako je to kada gaji svoje dijete 20 tak godina kao najljepi cvijet u bai, a posle doe neko koga uopte moda i ne poznaje i ubere ti ga i odnese za sva vremena, nije to jednostavno zavri majka. Dugo je Hadro vijenao sa svojom rodbinom, enu nije ni pozvao, to starijim bihorcima ni na kraj pameti nije padal o, to je uvijek bila muka stvar. ene su morale aminovati njihovu odluku i postupiti po volji i dogovoru starijih. U meuvremenu, Umihana je gostima donijela po jedan sok od ruica to ga je Devahira spremala od ruice to su je gajili pred prozor i koj a je svojim mirisom opijala prolaznike putem ispred njihove kue. Taman je Umihana pokupila safe iz kojih su popili sok i izala iz sobe, kad se vrata ponovo otvorie. Jedan po jedan poee ulaziti Hadrovi roaci, on ue poslednji. Posijedae ponovo gdje je ko sjedio naspram prosaca. Hadro se ponovo nakoljeni ispred Sadrije, ali ovaj put on ne uze rije ve to u njegovo ime uradi njegov amida Kadrija. -Eto, dragi moji prijatelji, oprostite to ste malo due ekali na haber, ali imate za to i ekati, malo se osmjehnu, pa produi. Morali smo se malo due dogovarati, neto smo nali munasip da vam odgovorimo, a bogami od vaeg odgovora e zavisiti da li ete isprositi djevojku ili ne. Pa u sluaju i da vam se ne dopadne na predlog, hvala Allahu ni prvi ni zadnji put, mi prijatelji i jesmo i tako emo ostati. Hele nejse, mi smo odluili da van damo ovu nau odivu za vaeg sina Faika, ali imamo neke male zahtjeve koje elimo da ispunite i bez ega vam ne moemo dati djevojku. Poznato vam je da se za djevojku uvijek neto presijeca i da bi eleli da se ovo nae eljade obezbijedi barem za prvo vrijeme. Mi smo odluili da traimo:-Da se djevojci kupe dva kata dobrih haljina, da joj se donesu dvadeset lira, pet dvolirki, jedna petolirka, zlatan prsten i menu e, pet halhala te zlatan kolan. Za spremanje djevojci da se donese dvadeset metara malteza, te pedeset kila vlasi. Ako vam se na sve ovo nalijee i pristajete moemo se izgrliti i poljubiti, ako ne halalite i oprostite, i mi ostajemo ono to smo bili. Samo jo i ovo, prisjeti se Kadrija, sve ovo trebate kupiti za mjesec dana kako bi se djevojka mogla spremati barem tri mjeseca prije nego doete da je uzmete. Svi prosci se naoe zateeni, oekivali su da e neto traiti, jer su emani bili po tome poznati, ali ipak ovoliko!? Halita obli hladan znoj po elu, poee mu kapati kapi znoja kao grake po krilu. Kao da ga odjednom obli ljetni pljusak kada padne iznenada usper vedrine i bez oblaka. Puno je to zlata, a mjesec dana je kratak rok. Poznato mu je da on ima poprilino spremljenog zlata,

onoliko koliko mu je bilo slatko da daruje svoju snahi i onoliko koliko je mislio da e se normalno traiti od prosaca. Toliko zlata ipak nema, poe mu se Hadrova kua okretati oko glave, samo to nije ljohnuo na sred il ima. Oi svih prisutnih sada su bile uprte u njega, za momenat niko od prosaca nije preuzimao inicijativu, ekali su da se stia iznenaenje, te da odgovore na izazov i elje emana. Halit kako je bio sagnuo glavu, protrlja elo, pogleda Sadriju a kriom i ostale, kao da je traio od njih inicijativu i odgovor i savjet ta da se radi. Ali mudrost muslihuna je upravo bila u tome to su za svaku situaciju nalazili izlaz. Sadrija kao da jedva doeka Halitov pogled, zavika: - E pa dragi prijatelji, hvala vama na datoj rijei, sve to ste traili ne moe biti razlog da mi odustanemo od djevojke. Mi smo doli po nju i nema cijene koju nebi platili, vi najbolje znate ta nam dajete i dali vrijedi odustati pa bilo kolika cijena da se plati. Sve ovo to ste traili i jo mnogo vie to emo joj kupiti ona e donijeti kod nas, te e to biti u naoj kui, a sve to njoj treba i da nijeste traili mi bi smo joj kupili. Zato deder Deko izvadi tu kuburu, objavi narodu, a i ono nae dijete da uje da je djevojka isproe na, a nama svima da bude hairli prijteljstvo, mladima duha da se pogodi i zdrav porod da obrode. Nu da se mi sada izljubimo. Odjeknu pucanj, u ga cijela Vrbica, izgleda najprvi ga je uo Faik, jer ga je eljno oekivao etajui po okutnjici, poskoi od radosti pa zavika Devahira je moja. Potra prema majci kao da je hteo da joj trai mutuluk.U meuvremenu prosci su ustali na noge da se izljube sa novim prijateljima i estitaju novo prijateljstvo. Kad su zavrili sa estitkama sjedoe na svoja mjesta onako relaksirani i osloboeni napetosti i neizvjesnosti. Sadrija pozva Malia: Deder donesi onu nau kahvu i predaj je prijateljima da nam naa snaha skuha po jednu slatku kahvu. Mali ode i iz bisaga izvadi kahvu i eer te je predade Husu. Dok su ekali da im snaha donese kahvu, koja je samo izgovor a glavni motiv jeste da se vidi nova snaha, da se vidi za ta su se toliko muili jer e ih kada se vrate na sve strane upitati, vidosteli snahu i kakva bjee? U tako oputenoj atmosferi ponovo se javi Hadro : -E sada dragi moji prijatelji ja bih htio neto da vam kaem.Evo bi sudbina i mi se sprijateljismo, pa bih vas zamolio da mi oprostite, sve ovo to sam danas zatezao te i vas drao u neizvjesnost, a bogami i ove moje dosta namuio, bilo je to zbog toga to sam elio da ve odbijem, jer me ova ora toliko usulno posluala da se prosto pitam kako u sada bez nje, te sam mislio da ete se otkazati barem do prolea, uhar bi mi bilo jer smo nokosni sa enama. Ovi mi se sinovi neto nekaju sa enidbom, a ona je pomagala ovoj mojoj enetini jer ne zna gdje joj je glava. Ali, ja ve ne mogah uplaiti, znao je Halit koga e dovesti, a i sam on je poznat po svojoj upornosti. Pa kad bi ksmet da se sprijateljimo, hou da vam kaem da sve ono to smo traili za mene ne znai nita, niti mi to treba. Kupiete joj ono to vi elite i mislite da treba i od ovog asa ona je vaa, imanje i nemanje je vae i ako hoete u arav je povedite to je vae. Ja ne elim da osiromaim kuu u koju ide moje dijete. Kolan i mahmudije niti nose mlijeko niti ito, niti bih ga ja kupio svojim snahama ako bi to bila moja volja, zato to donesete u to ete je i povesti, ona e biti vaa i nita da ne donesete. Svjestan sam ja da e ona kod Halita imati i vie i bolje nego to je kod mene im ala, zato

ve molim jo jednom da mi halalite na svemu i neka vam je hairli, da ve poslua koliko i kako je mene sluala i ja u biti zadovoljan. Zavlada tajac meu svima, bili su zateeni ovim rijeima i prosci, a jo vie Hadrovi roaci. Prosci su tek sada prepoznali pravoga Hadra i ba zbog te njegove ljudskotine su i eleli da kod njega prose djevojku, ali njegovi su se zaudili to im barem nije nagovestio da je sve ovo samo znak da ih pokua odbiti. -Hvala ti bratski i prijateljski prijatelj Hadro, slagao bih kada bih rekao da bih lahko stvorio tolike pare da sve ovo iskupujem, morao bih se ili zajmit ili prodat pare zemlje ili par volova, iako neto od toga zlata imam, ali toliki mi je eif za ovu snahu to nebih tano alio ni pare zemlje da proda m. Sadrija je to znao te me i ne pita kad prihvati sve vae uslove, nema cijene zbog koje bi je danas ostavio. Ali poto nam ti ovo sad ispria, hvala ti na bratskim i pravo prijateljskim rijeima. Nae kue od danas postaju jedna i to ima Halit ako bogda imae i Hadro, a nadam se i obratno. Ona je od danas moje eljade, od danas to mislim Faiku to mislim i njoj, i nadam se da se neemo obrukati. Taman je zavrio sa besedom kad se vrata otvorie i na njima se pojavi Devahira sa kahvom. Znali su da je lijepa ali svima im se sada uini jo lepa. Od srama joj lice pocrvenelo kao ruica to je gajila ispred prozora, stasa visoka, raskone snage, nema toga mukarca kojem ne bi za oko zapala, znao je Faik na ta se namjerio. Podijeli im svima kahve i stade malo da saeka dok je popiju te da pokupi fildane, a oni svi kriom gledaju je i nemogu da joj se nadive, ueifili i najradije bi je sada sa sobom poveli jer im je dugo ekati. Relaksiranom razgovoru nebi bilo kraja da se ne pojavi ule i ree: - Nama je ovdje prelijepo, mogli bi dugo ostati ali ima i dole to nas jedva ekaju te moramo polazit polako. Samo to je to izustio kad Huso sa snahom uie nosei jedan denjak uvijen u veliko evre to ga je vjerovatno vezla Devahira. Bila je to mahrama koja se davala proscima kao znak da su uspjeno zavrili posao i da imaju ta pokazati pred mladoenjom kao znak da je djevojka njegova.Svi prosci su dobili po evre, a za mladoenju je sledovao komplet boaluk. Na to su prosci po svim obiajima trebali platiti te boaluke to su oni i uradili. Mali je sakupio pare. Najvie je po obiaju dao Halit koji je u tablju ostavio lijepu svotu kojima je snaha trebala kupiti neto metrae i vune da bi se spremila to bolje. Osobito se morao izatkati ilim, jer bez ilima bio to perunika ili vijenac ili neki trei nije se mogla zamisliti sprema djevojke. Pred da krenu prosci, prijatelji su se dogovorili da se ubrzo ponovo sretnu i da ugovore svadbu i sve druge detalje oko svadbe. Time je prosidba uspjeno zavrena, Mali je uze o denjak sa mehramom, a ostali prosioci su polako izlazili iz sobe i na avliju se redom halalili sa prijateljima. Tu su ih ve ekali spremljeni konji koje je Dervi doveo sa Studenca, opremljeni i dobro najedeni. Svaki je preuzimao svoga konja i polako se upuivao niz sokak, pravei kolonu za povratak, gdje su ih s netrpljenjem saekivali povelik broj prijatelja i komija koji su se u meuvremenu sakupili jer je pitolj svima oglasio rezultat i odmah se proulo da je Faik isprosio djevojku. Nije prolo ni nedjelju dana Halit je sa svojom suprugom doao ponovo kod prijetelja da ugovore dan svadbe i da se dogovore oko svih pojedinosti,

okolo broja svatova i ostalih ceremonija koje prate dan svadbe. Jedinu promjenu koju su odmah primijetili, bila je da se na brvnima sobe nalazio razboj i na njemu osnovan ilim. Za razbojem je bilo pet djevojaka koje su pomagale Devahiri da to prije zavri peruniku, kako se zvao najmoderniji ilim koji se tada tkao. Inae, po starim obiajima im bi se djevojka isprosila njene drugarice iz sela bi sve skoile da joj pomognu za sve to je trebalo da se izatke ili naveze. To je bila stara tradicija koja se dugo vremena odravala kao prekrasni adet. Vreme do svadbe je brzo prolo, Halit je pokupio pedesetak svatova i dogovorenog dana krenuli su za nevjestu. Jedini je kui ostao Faik jer po tadanjem adetu mladoenji bi bilo sramota da ide po nevjestu. Sahati su mu prolazili sporo, a dan mu se uinio nikad dui. Tek pred da se smrai zauo se agor svatova niz Osoje. Njegovo srce poe mahnito da lupa kao da e svakog trenutka izletjet iz njedara, nebi li prije stiglo da ugleda mladu koja mu se svakim trenom inila sve vrednija i bolja. Stigoe svatovi, oglasi se svatski stareina pucnjem iz kubure to je bio haber da je posao uspjeno obavljen, te da gosti koji jo nijesu stigli imaju kuda dolazit na svadbu. Svadba je takorei zapoela jo od srijede jer se po tadanjem adetu u srijedu, u kui mlade obavljala kna.Kanadije bi odnijele knu i spremu za djevojku tako da bi se uz veselje obavljala kna. Sjutra dan u etvrtak, zvanice bi se poele okupljati jo od jutarnjih asova da bi ispratili svatove. Ispred kue, po livadku su bile napravljene klupe za sedenje, svaki bi gost bio posluen kahvom i erbetom i imao bi svoje mjesto za sedjenje. U popodnevnim satima istog dana masovnije su poele stizati prvo ene koje bi jo prije dolaska svatova donijele prilogu. Priloga je bila razliita: od domaeg simita ili pite pa do ovce ili jagnjeta koje bi donijeli glavni prijatelji. Svim enama koje bi donijele prilogu sledovala je veera, najee se i dumbusilo uz svirke sviralje ili zvuke goa. Sama ceremonija svadbi zapoinjala je zvanjem gostiju. Za zvanje je postojao poseban ovjek, najee je to bio neko od siromanih ljud i u selu. Namjerno je odabiran, nebi li neto zaradio. Zva je morao ii od kue do kue i pozivati ljude koje mu je domain popisao ili mu usmeno kazao.Svakom se obraao sa pozdravom i zatim mu izruivao pozdrave-selame od gazde koji ga poziva na svadbu ili i u svatove i na svadbu zavisno od toga ta mu je gazda poruio. Za uslugu koju je radio zva je bio darivan sa malo ita ili brana, a u kasnije vrijeme poeli su pojedinci i novano da ga daruju, te bi zva nakupio stranu ita to je za neke prestavljalo pravo bogatstvo i spas porodice, naroito ako je svadba bila bogata, pa je nekada bilo i preko stotinu zvanica. Veera za svadbu je bila tradicionalna i prilino bogata.Uglavnom je jelo bilo od vlastitih proizvoda i uvijek stopostotno isto. Koristila su se uvijek domaa ita,domae maslo, domai sokovi (hoafi), domae meso i mlijeko. Meaje su se birale po cijelom selu i morale su imati reputaciju za posao koji rade. One su sve spremale, a bilo je odreenih ljudi koji su sve to servirali po tano utvrenom redosledu. Uglavnom cijelu ceremoniju svadbe obavljao je dobro uigran tim koji je taj posao radio u cijelom selu. Jelo je uglavnom prvo poinjalo sa slanim jelom i mesom, najee je to pasulj sa mesom ili birijan sa mesom, a obavezno prekriven trb unom maramicom od hajvana sa puno loja, na njemu je bilo vie mesa nego oriza. Bilo

je primjera kada su se servirala oba jela. Zatim je slijedela pita sa mlijekom i na kraju slatka tepsija, uglavnom halva i najee haralije. Jelo se najee na soframa, sjedelo se na patos ili na malim stolicama zvane tronoke. Za djecu su uvijek postavljane posebne sofre da se nebi mijeala sa odraslima,a jela bi trohe koje su ostajale od zvanica i svatova. Posebna osoba je bila zaduena da poziva ljude na jelo po tan o utvrenom redosledu prijateljstva i starosti. Poinjalo se sa bismilja, a zavravalo sa elhamduljila. Prije i posle jela je bilo obavezno pranje ruku i to tako to bi neka od djevojaka ili nevjesta, prinijela lavor i svakom redom, poevi od najstarijeg do najmlaeg posipala da operu ruke. Zatim bi svakom pruala pekir da obriu ruke. Jo jedan znak da se na ovim prostorima izuzetno vodilo rauna o higijeni ishrane u svim fazama. Strogo se vodilo rauna da se sakupe sve mrvice hleba koje bi eventual no pale ispod sofre da se nimet ne nagazi, jer je to smatrano velikim grijehom. Ako bi se desilo da pare hleba padne sa sofre, uzimalo se i ljubilo. Hljeb se na sofru drao u istom poloaju u kojem je peen, nikako se nije smio prevrtati. Svako bi trebao pojesti svoj zalogaj da se snaga ne izgubi. Ko bi traio da pije, voda se davala redom kako je ko traio da se ne bi popila tua e, a djeca su jedino u ovom sluaju imala prednost jer voda je mlaega. Svatovi su se vidjeli jo od momenta kada su krenuli iz Loaka, tako da su ih svi sa nestrpljenjem ekali. Kada je djever stigao sa mladom jo dok je sjedela na konju prinijee joj dijete, muko od nekih dvije godine na kone, ona ga prihvati okrene ga tri ruta poljubi ga i vrati nazad. Skidoe je s konja, dadoe joj Kuran, stavi ga pod miku, sagne se, poljubi prag kue i ue unutra. Svi su sa strane zadivljeno gledali u njenu ljepotu. Onako visoka ovog puta veoma kitnjasto obuena, sa velikim razdeljkom, dugih pletenica putenih niz lea, male diskretne zulufe, na glavi amija sa ojicom koje su plele posebno obuene ene. Fereda kojom je bila pokrivena bila je svijetle boje to je navjestama bila privilegija. Miltan uokviren sa resama i svilene dimije upravo su joj davali izuzetan izgled. Go i zurle su odjekivale na obarku, a mladi su se hvatali u kolo, veselju nije bilo kraja. Faik je nekako postao izgubljen, onako visok lijepo obuen, na njemu su nove crne akire, koulja je bila irokih rukava od bijelog pamuka to je bila rijetkost, jer su koulje najee bile od konoplje ili lana. Preko koulje je miltan sa rukavima, a ispod njega fermen bez rukava iskien gajtanima. Ovo je bila odjea imunijih ljudi kakvim je i Faik pripadao, na nogama vunjene arape, u borak ispletene, bijele kao snijeg , a opanci od prijesne koe ispletene bijelom kao snijeg makarom. Prije nego to su sveli mledence u erdek trebalo ih je venati, jer nije dais da nevenani odu u erdek. Sve ovo ekanje Faiku je izgledalo predugo, u njemu se raala sve vea enja i iskonska slast. U dui je osjeao glad, nekakav vuji poriv. Tu je, sve je na dohvat ruke, ali nikako da je dohvati, sve je skoro pred oima, a nita ne vidi. Jedino to mu ostaje jeste da eka, ali njemu sve gore kao da sjedi na mravinjaku. Sve hmili uz njegovo tijelo, svrbi, kaklja, a niko ga i ne pita kako mu je, niti mu vjeruje, niti on smije nekome da se poali. Svi igraju, pjevaju, vesele se, a on kao da mora u svemu da im se pridrui a

misao mu je samo prema jednoj osobi. Jedva je doekao da se sve c eremonije zavre i da gosti odu svojim kuama. Njegovu pomamu jo vie bi palile ene koje bo neprestalno izlazile iz prostorije u kojoj je bila Devahira. Kako bi koja izala njeni komentari bi bili da takva navjesta odavno nije dola u Bihor. Da hoe bar malo da ga puste da proviri, makar kroz kljuaonicu, ali ni to mu ne daju. Devahiri je jo i gore, ona mora i da dvori. as joj jene kau da ustane, a as da sjedne, as je prekrivaju etkijom, as je otkrivaju, kako ene ulaze ili izlaze. Umije ona to, uile su je ene jo u rod, ali sve joj postaje dosadno i njene misli su usmjerene ka Faiku, zato bi se ponekad zanijela u mislima da bi je trgla kao iz sna rije jeni da treba ustati ili sjednuti. Pri svakom ustajanju i pomijeranju zauo bi se zveket zlata i nakita, koje kao da je htjelo rei: pogledajte ta me ima i kako se sijam ali jo sam sjajnije i lepe kada sam okolo struka, niz prsi ili okolo kukova ovakve ljepotice. ene su se udile i njenoj ljepoti i koliini zlata i raskoi kojom je bila okiena. Kada se narod poeo rasturati, negdje pred pono, zavreno je i vjenanje, tu je bio mula Meljko koji je izvrio erijatsko vjenanje koje je u to vrijeme imalo i pravnu snagu jer su se te knjige bolje uvale od dravnih, te su se svi podaci iz njih koristili kao validni za sve poslove kojima su namijenjeni. Domaini su redom ispraali narod, ostajali su samo najblii i Faiku najdrai drugovi koji su ekali da ga svedu u erdek. Devahira je u tim momentima, ostala samo sa jenama u sobu, one joj zavikae:- E sada je vrijeme da se spremi za u erdek. Odvedoe je u ardak koji se nalazio tek pored kue, a sastojao se samo od jedne prostorije u kojoj je bila prostrta slamarica na kojoj se kao snijeg bijelio arav od kamrika, to je bila rijetkost i mogunost samo bogatijih ljudi u selu. Tamo je ostavie samu uz svijetlost ganjae ili popularne ore koja je osvetljavala prostoriju veoma diskretno koliko da se vidjelo spremiti se za spavanje. Tu je ostala da eka Faika, srce joj se razlupalo, pa joj se ini da joj od lupanja titraju grudi, a zlato na njima poe da zvecka kao da poigrava. Svuda po tijelu krv joj uzavrela, hoe da izgori, a samo do prije par minuta bilo joj je hladno. Tresla se kao brezovo lie po Dvoritima na blagom povjetarcu, te je morala sjednuti na tronoac da bi se smirila. Sekunde su joj bile due od sahata, inilo joj se da e presvisnuti i nije sebi mogla objasniti ta se to sada sa njom deava. Odjednom se vrata silno otvorie i drugovi Faikovi ga ugurae unutra, neki ga udarajui a neki branei. Obiaj je to od davnina da se mladoenja udarcima po glavi i ramenima isprati u erdek, pri emu je zadatak djevera bio da ga koliko moe odbrani. U istom momentu kada su se najzad nali sami jedno prema drugom pred vrata se zau pjesma djevojaka i ena.Var se ne prevar se. Faik stade ispred nevjeste. Stajali su par sekundi jedno naspram drugog, po prvi put nikad sami i nikad tako blizu. Ona zakopala ruke preko kolana kao da ga eli prihvatiti da joj ne padne, a on sa ispruenim rukama prema njoj stoji i malo oegorno je gleda. Kao da bi htio da joj pritri i obgrli je, ali mu sa druge strane bi ao da svojim oima ukrade zadovoljstvo, koje se nikada vie nee ponoviti. Stajao je tako etajui oima, od vrhova prstiju njenih nogu , pa sve do zlatnih ukosnica koje su drale razdvojak na njenoj kosi. Devahira je izgubila

strpljenje a i snagu da stoji kao ukopana, podigla je svoje dugake trepavice ispod kojih zasijae njene crne oi iji se pogled odjednom srete sa Faikovim. Njen blagi ali umiljati osmijeh, kao da je dodatno osvijetlio cijelu erdekhanu, kao da mu je dao novi signal da prie i uzme sve to eli, to od ovog asa pa za navijek pripada samo njemu, a eleo je kao nikad i nikoga u ivotu. Sve mu je bilo tu, svega korak i spred njega, trebao je samo iskoraiti i nai se u zagrljaj osobe koju je voleo kao nikog do sada. I ona je mogla da mu pohrli, da mu se baci u naruje i uzleti na njegova iroka ramena, ali kao da su jo oduevljeni jedno drugom davali oduka oima i lje poti njihovih pogleda. Da li je to strah, trema ili oaranost, kao da su se odjednom blokirali, ali to su momenti u ivotu koji se pamte. Caruju strasti, osjeanja, um nije u stanju da komanduje. Boe, jeli to tvoje davanje, tvoje odreenje, tvoja nagrada. I dok su tako stajali nekoliko trenutaka, koji su njima izgledali kao vjenost, dok se prostor izmeu njih punio nekakvom nadljudskom energijom, pred vratima su se sluali zadnji stihovi pjesme u kojoj se savjetuju mladi da se paze ko e koga da nadjaa u ljubavnom zanosu. Energija ih odjednom snano povue jedno prema drugom, kao da odjednom nestade stida i nijekanja, stopie se u neto to ih za uvijek spoji kao vakum, izmeu njih nestade ni zraka ni prostora, spojie se u nerazdvoj. Samo kada bi ih ne ko mogao sa strane vidjeti presvisnuo bi od straha da e se uguiti i ostati bez vazduha. Vani se ulo tiho fijukanje vjetra, pender na ardaku je bio podotvoren tako da je tihi povjetarac milovao njihova tijela te im nudio osveenje i sveinu. Tek pr ed zoru povjetarac je prestao, tada driroda dobije neku neprirodnu tiinu, trava se ne pomijera a lie kao da umorno vegetira ne pokazujui znake uznemirenosti. Samo pjesma ptica najavljuje vedar, lijep i miran dan, upravo onakav kakav je najlepi za sva dbu i dan kada e Devahira dvoreti, a gosti sa svih strana nahrliti da je gledaju i vesele se na njenoj svadbi. Mladenci su rano ustali, a djever se odmah zaleteo da uzme tepsiju sa haralijama iz erdekhane i da se pohvali koliko su mladenci pojeli, da poslui ostale goste koji su se tu zadesili. Po starom obiaju u erdek se uvee stavljala tepsija puna haralija iz koje su mladenci trebali jesti kako bi im cijeli ivot bio sladak kao to su haralije. Bez obzira kada su mladenci zaspali, ujutru je mlada morala rano ustati, pa sramota bi bilo da je sunce zatekne u krevetu. Ona je morala prva ustati, prii k ruci svekru, svekrvi, djeveru i ostalim, posebno starijim osobama, dok bi zaove, a negdje i svekrva purile u erdekhanu da uzmu donji araf, operu ga, stavljajui ga da se sui negdje vani na vidljivo mjesto. To je bio dokaz da je mlada dola nevina u njihovu kuu, te da je istu izgubila te veeri. Zadnjeg dana svadbe po starom obiaju dolaze i zvani i nezvani gosti da se provesele i vide mladu koja je sada morala vani dvoreti i biti svima vidljiva. Obino pokraj nje su dvorele i druge nevjeste koje su bile taze udate, pa bi to bila jedna forma izlobe mladih i lijepih nevjesta. Svako po svom ukusu komentarie koja je nevjesta bolja od koje, koja ima ljepi stas a koja vie nakita i zlata. ene koje to osobito rade, gledaju i komentariu sve detalje od odjee, obue i nakita do kretanja i zvijezde koja im je bila pokazatelj koliko je navjesta srena i kako je prola u erdeku. Tako je bilo i ovog dan a, okupilo se dosta nevjesti ali ni halhabera sa Devahirom, koja je pored stasa i ljepote sijala od sree i njena mila

zvijezda je oaravala sve prisutne. Mirna kao denetski nur, rumenih obraza kao kalianke kruke u jesen, prepuna ljubavi i sree kao da je deo ena inila ljubomornim. Svadba se zavrila zalaskom sunca, gosti su se polako razilazili, nevjesta je brzo preuzela ulogu domaice. Zajedno je sa svekrvom ispraala sve goste, osobito one koji su bili sa strane. Glavni prijatelji i Faikova rodbina bi je pri rastanku darivali, po starom bihorskom obiaju svaki je prema svom imunom stanju ostavljao svekrvi pare za mladu sa eljom da im se duha pogodi i da im bude sretna i dugovjena. Mlada bi svakoga ispratila prilazei mu k ruci i poelevi im sretan i hairli put. Na taj bi nain ve upoznavala rodbinu svoga mua i sve njegove prijatelje i dostove. Kako se svadba uspjeno zavrila, mlada se ve navikavala uspjeno u novoj sredini, ali jednoga jutra razbudila se sa stranom glavoboljom. Trpjela j e bolove da ih niko nebi primijetio ali iskusnom oku svekrve nije mogla promai promjena na Devahirinom licu. Izazvala je samu u sobu i upitala je: - ta te boli snaho, nijesi neto u ehre kakvu te znam? -Nije nita majko, htjela je da sakrije, no kako je svekrva bila uporna i nije se mogla izvui priznala joj je da je jako boli glava. ene kao i uvijek bile su pune sujeverja, i zavika joj svekrva: - Strah me je snaho da nijesi otila od oi, ovih se dana izmijenjao svakakav narod i dobri, a bogami moda je bilo i zlih oiju. Trebalo bi ti obavezno pisati ali ti zna Halita on u to ne vjeruje i naziva ih babske devetine i ne da pomenuti, a ni Faik nije bolji. No moram neto izmisliti, ako nita drugo pratiu Devu u Tucanje kod mula Emina, on e ti sigurno pisati i da ti napravi hamajliju. -Jok majko proi e mene ovo, moda mi je ozebla glava. No, uporna je bila svekrva koja je i bez bolesti imala volju da joj pie radi uroka i maija u ta se u to vrijeme puno vjerovalo.To je vrijeme najrazliitijih suj everija i vjerovanja u hodine zapise kao u teste. Ljudi su kod hoda ili za sve i svata. Doao tako jedan ovjek da pie kod mula Emina, da mu se krave bolje muzu. -Neto su efendija prekapile, pa nemaju mlijeka, kao da im ga neko krade, ili ih neko no u kradom doji. Sjede mula Emin na minder na sred sobe i poe pisati, napisa ga, napravi lijepo hamajliju i dade je ovjeku da je zavee kravi okolo rogova. ovjek uze zapis, plati hodi i zahvali mu se te izae iz kue nebi li se vratio svojoj kui prije akama. Hodinica po pravilu jedva doeka da gost ode te upita hodu: - A, boga ti hoda, koliko ti plati? -Desetinu dinara, ree hoda ne ispravljajui glave. -Eh, da bogda mu se ruke osuile to se pretrgo. Hoda na to nikada nije davao komentare, bez obzira da li iz slaganja i podrke, ili pak suprotno jer bi tada mislio grijeh pripada eni a ne njemu. Jo hodinica nije do kraja stigla da iskritikuje ovjeka to je po njenom miljenju malo platio kad eto ti drugoga. Nije se vidjelo po njemu da se mnog o razlikuje od prethodnog osim po liku i grai. Nakon selama sa efendijom i kratkog pitanja za zdravlje, nije puno amio, ve je izloio kompletnu situaciju i razlog njegovog dolaska.

-Ja sam, efendija, eto, doao kod tebe po bojem putu i vjeri da e mi ti pomoi. Moja erka Safija je plaho viena, ne zato to je moja, ve svi kau da joj ravna nema do Stambola, radna je i potena. Ona je isproena pa sam uplaen, ti zna efendija da ona treba da dvori, te da e se silan narod sakupiti da je vidi. Plaim se efendija da mi ne ode na oi, pa sam doao da joj pie i napravi hamajliju protiv uroka, ako ikako moe. Mula Emin nije govorio ni te ni ove, ve se odmah prihvatio plajvaza i ahata, otvorio itabe i krenuo sa pisanjem. Nije trebalo dugo ekati, mula Emin je bio gotov i predade hamajliju gostu. Musafir se dohvati za novanik i plati hamajliju. Mula Emin nikada nije presijeco cijenu, jer su ljudi najee znali tarifu i tako se i ponaali. No hodinica je ponovo jedva doekala da ovjek izae i ponovo upita hodu: -A, Boga ti hoda, koliko ti ovaj dade? -Hiljadarku, odgovori hoda. -E, ako si mu, hoda, lo zapis napisao, da bog da ti se ruke osuile. Hoda je samo gledao u svoje itabe pognute glave, i nije nita govorio, ali je nekoliko puta mahnuo glavom. Nita dobroga nije imao rei eni, ve je utao. Malo se osmjehnuo, onako radi sebe, jer je tano znao ta e mu njegova hanuma rei, jer joj to nije prvi put. esto je znala i ranije da mnogima sui ruke, ako joj se ne bi svidjela suma koju bi ostavljali za napravljene zapise, a ne rijetko, i svome efendiji, pa kome milo a kome drago. Po njenom suenju ruku i prii, uvijek se moglo znati makar priblino, koje i koliko efendiji platio. A takvih je bilo svakodnevno i za sve i svata jer je hamajli ja smatrana univerzalnim lijekom za ljude, ivotinje, za udaju i enidbu, za bolest i zdravlje. I pokraj elje svekrve da ode do hode i napravi zapis za svoju snahu, nije dobila odobrenje ni od mua ni od sina, a nije razi bila ni sama Devahira te je morala odustati od elje. Vrijeme posle svadbe je brzo i intenzivno prolazilo, trebalo je uvrstiti novo prijateljstvo sa jo jednim adetom, a to su pohode ili prviani, kako se zvao prvi zvanini susret novih prijatelja.Tako su se jednog etvrtka okupili najblia rodbina Faikova i ovoga puta i sam Faik zajedno sa Devahirom, da odu do Loaka i da posete njejzine, te da je ostavi malo u goste kako je bio obiaj. Mlada u goste morala je ostati par nedjelja, no uvijek je to bio neparan broj. Znailo je to da se treba vratiti u treu ili petu ili neku drugu no uvijek neparnu hevtu. Poznata je anegdota kada je jedan svekar ostavio snahu u goste i kad se vratio kui upitali ga ukuani koliko je ostavi, on je rekao jedan mjesec dana, mladoenji se to mnogo uinilo, bio je taze oenjen, pa nije izdrao te e rei:Pa babo dogovorili smo se da bude samo etiri hevte i da doe u petu, mjesec je mnogo, na to se svekar grohotom nasmijao odgovorivi mu: -Pa ti joj javi da doe u petu hevtu, nek posjedi malo manje kako ti kae. Tako su se Hodii uputili njih jedanajestoro, jer se i o tome vodilo rauna da bude neparan broj, a druga bi strana trebala biti bar jedno vie sa nevjestom i ostavljajui nevjestu i oni bi se vraali kao nepar. Tako se ostvario prvi zvanini susret mladoenje sa tazbinom. Bilo je dosta sretioca i veliki zijafet kakav se uvijek spremao za prviane, te otada je i ostala izreka kada se sprema neka vea gozba da se kae bili smo doekani kao u prvie. Vremena su prolazila, poela su stizati i prva unuad, a Halit je poeo da osjea breme godina. Starost je doba izazova, nekom donosi rastereenje i

uitak, a nekom strah i tegobe. Svi ljudi staraju. Za neke je prolaznost vremena blagoslov, a za neke prokletstvo ali to je stanje realnosti koju niko od nas ne moe da izbjegne. Mudrost i novi pogled na svijet koji esto dolazi zajedno sa iskustvom su ponovo blagodeti starosti. No starenje je kao smrt ili porez, neizbjeno, no ivot nas ui da su nekada i neizbjene stvari mnogo bolje od drugih. -E moj sine, zavika Halit jednoga dana Faiku dok su sjedeli pod jabukum, gledajui prema Dvoritima, starost zapoinje onog momenta kada ovjek zapone da gleda u prolost, a ne u budunost. -De babo, uzvrati mu Faik, ti jo nema ni sedamdeset, a zna rahmetli dedo je doiveo devedesetu, rano je tebi da o starosti razmilja. -Tako je sine, no mora znati da su svi ljudi razliiti, uo si puno ljudi koji kau: eh da su mi tvoje pare kako bih uiv`o, ili da mi je tvoje zdravlje sve bih dao, pitanje je kako bi to sve iskoristio. Ja sam sretan i dok leim u bolesnikom krevetu, jer to dolazi iznutra i to bih ti elio prenijeti. Nikad ne zavidi drugome, jer tvoja srea zavisi samo od tebe, a ne od rugih. Nita nije vano osim moda ljubavi i smrti, ali ak i smrt nije toliko vana, jer jo niko nije poslao pouzdan izvetaj o njoj. Patnja zadaje bol samo zato i tada kada joj se boi. Ona nas proganja zato to bjeimo od nje. Ne treba bjeati, ne moramo se bojati, trebamo voljeti Allaha. Dakle trebamo voljeti i patnju, ne trebamo joj se odupirati niti bjeati od nje. Okusi kako je ona u svojoj dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mrnjom. Jer ba ta mrnja sa kojom prilazimo patnji je ono to nam nanosi bol i nita drugo. Patnja nije patnja, smrt nije s mrt, ako ih ti takvima ne uini svojom mrnjom i strahom. Kroz smrt se samo treba proi, ona je uprija koja vezuje dva svijeta, te zato se i nje dobar vjernik i onaj koji nije drugom eleo zlo ne treba plaiti. Kada doemo do kraja poznate nam svetlosti, i doe vrijeme da zakoraimo u tamu nepoznatog, vera nas ui, da ono to nije u naoj moi i to e se nuno dogoditi, ne treba da nas plai, ve da molimo svevinjeg da nam ukabuli dobra dijela koja smo pravili na ovom dunjaluku i nagradi nas. A to se starosti tie, nauio sam da ovjek nikada ne moe da se vrati nazad, te da ne treba nikada pokuavati da se tamo vrati. Sutina ivota je u kretanju napred, jer je ivot uistinu jednosmjerna ulica. Ono emu se tei u ivotu i to nas vue jeste sazrevanje, i ono e uiniti da ovjek sazreje iznutra, ma kako izgledao spolja.Onaj ko je smisao ivota pronaao u duhovnom usavravanju, ne moe biti puno nezadovoljan, jer ono za im on udi je uvijek u njegovoj vlasti. Ipak smrt je sudbina svih ljudi na zeml ji, tu sudbinu niko ne moe da izbjegne. Svi ljudi se boje smrti kao najljueg neprijatelja, svi mi gorko oplakujemo one koje je ona ugrabila, a s druge strane ivimo ivot kao da smrti uopte nema, kao da smo vjeni na zemlji. No ipak se mora znati da je ovaj ivot to nam ga je priroda dala kratak, ali sjeanje na valjano upotrijebljen ivot je vjeno i ovjek ivi preko njegovih dobrih dijela. Strah od smrti je bukvalno besmislen, moramo shvatiti da nam u smrti drutvo prave brojni drugi ljudi i da je smrt jedina sigurna sudbina koja nas sviju eka. Tok dogaaja u ivotu ne zavisi uvijek od nas ali nain na koji emo podnijeti te dogaaje u dobroj mjeri zavisi od nas. Zato ni ja nijesam preokupiran smru, ve malom nepoznanicom koju ona predstavlja. Da l i je smrt nita i to je mogue. Ili

je smrt samo novi poetak, konano to su dileme pred kojima je svaki ivi stvor stao bar jednom u ivotu. Ove dileme sve su prisutnije to je ovjek blii danu kada e davati devap ovoga svijeta i prei na drugi za sv iju neizvjesniji svijet. Mogao bih slobodno rei: O, grobe moj, zato te zaboravljam? Ti me eka, eka- ja u sigurno biti tvoj stanar. Pa zato te onda zaboravljam i ponaam se kao da je grob udes samo drugih, nikako ne moj? -Nije li to babo upravo borba tjela i duha, odnosno onog zamaljskog i boanskog u nama, te je smrt upravo nain da upoznamo to boansko u nama? -Da li je smrt nain upoznavanja Boga. Boga moramo pronai, a to neemo uspjeti u galami, nemiru i strastima. Bog je prijatelj tiine. Vi dite kako priroda, cvijee, trava- rastu u tiini, i pogledajte zvijezde, mjesec i sunce, vidite kako se kreu u tiini. Tiina nam je potrebna da bismo mogli da dotaknemo due i upoznamo tvorca- svevinjeg. Zato se treba spremati za taj dan, kada emo polagati raune, kada e svaki od nas doi na tobestikvar dajui odgovore za svoja dijela, toga dana e nam trebati dobra dijela kao naa viza za prelaz preko sijah uprije. im sam se rodio, im sam se zaeo, smrt je stavila na mene svoj peat. On je moj rekla je ona, i odmah pripremila za mene kosu. Od samog poetka moga postojanja ona zamahuje tom kosom. Svakog trena mogu da postanem rtva smrti! Do sada je mnogo bilo promaaja , ali pravi zamah i udarac neu izbjei niti ja niti bilo ko drugi. Zato moj sine, dobrih djela nikada dosta, ona su kao dobre njive, to ih vie ima vie e plodova sa njih ubrati. Jedino stvarno bogatsvo u ivotu jeste bogatstvo due,sva ostala dobra su podlona velikim gubicima. Porijeklo dobra treba traiti u ljubavi, a njih ov cilj u elji da pomaemo ljudima. Neka ti dobra dijela i ljubav budu stalna cilj i elja da ih uvijek daje i nikada ne planira samo za neku linu korist. Nije najsreniji onaj koji je stvorio za sebe veliko bogatstvo,jer je to prolazno, najbogatiji o vjek je onaj koji je uinio dosta drugih ljudi sretnima. Onaj koji u tome uspijeva bie slavljen i ovoga i onoga svijeta. ovjek dobija kad daje! Rekao mi je jednom rahmetli babo, Smrt nije tako strana, vidjeo sam mnoge ljude kada su umirali, oni samo kao da vrsto zaspu ali se ne bude. Straan je strah od smrti jer emo u tom asu smrti polagati ispit o ljubavi i oni koji ga poloe zauvijek e se preseliti k ljubavi. Zato dodade mi babo smrt nikada ne iznenauje mudraca, jer je on uvijek spreman za odlazak i polaganje rauna iz ljubavi. -U redu je babo, zavika Faik, ali moramo poznavati i sadanjost, moramo znati kako da je oplodimo ljubavlju i dobrinom, jer jedino u ta smo sigurni trenutno to je realnost ovoga svijeta. Ta nas realnost s vremena na vrijeme ponese, nekad i vodama koje mi intimno i ne elimo, ali pokraj ljubavi i razuma postoje i osjeanja koja nekada ak nadvladaju i na razum i podvedu nas pod hedonistike vode u kojima se utopi sva naa ljubav. To je upravo rezultat toga to mi vjerujui ulima smatramo pravom istinom ono o emu imamo odreena znanja, a to je ovaj svijet i ova realnost. Jer ako ne znamo nita o ivotu i ovome svijetu kako moemo ita znati o smrti? -Bravo sinak, u svom ivotu, nauio sam jednu lekciju, da je za ovjeka najvanije da shvati zato ivi. Po mom miljenju smisao ivota ne treba svoditi u svtaranju materijalnih dobara, u izgradnji mostova, visokih zgrada ili da bi stvorio novac, sve su to sredstva za preivljavanje no ne i smisao ivota. ivot treba

osmisliti neim to je vano za ovjeanstvo, da bi doneo i drugima nadu, radost. Da bi obogatio duhovni ivot, po meni to je najvanije. Dovoljno sam star sine da bih kazao istinu, ovjek se esto ustee od iskazivanja istine onako kako je on osjea, ali to je i priviligija starosti. S godinama ovjek upoznaje druge ali i upoznaje samoga sebe. A onaj ko zna druge je nauen, onaj ko zna sebe je mudar. Te otuda sreni e biti samo oni koji i druge ine srenim, ivjeti samo za sebe je in nedostojan ovjeka, to je egoizam koji unitava duu, a merhamet svodi na svojeglavost i otimainu. -Da li to znai, znatieljan je Faik, da svi stari postaju mudri, aludirajui i na to da se rije starijih uvijek potuje ili se bar ranije slijepo potovala, i ako moda nije uvijek najpametnija? -Eh sine, mnogi stari ne postanu mudri, ali se ne moe postati mudar ako se ne ostara. Starost je kao i sve ostalo, da bi bila uspjena morate poeti mladi. Morate za vrijeme mladosti akumulirati injenice i iskustvo koje starost tumai , morate to vie poznavati mudrih ljudi te od njih uiti. No isto tako ako ne i najvanije je da znate sluati, da eli da pomae i ini drugome sve ono to bi sebi poeleo. Jedan uitelj nije dosta pa makar koliko bio pametan, vie glava vie znanja. Tragediju ivota uvijek ne predstavlja smrt. Tragediju ivota predstavlja ono to umre u ovjeku dok je on jo iv -iskrena osjeanja i inspiracija. Tragedija je kada ovjek ili ne eli ili ne moe da slijedi dobra dijela, ili jo i gore kada nema ljubavi da je podijeli s drugim. Tragiar je onaj koji mislei na samo sebe danas, zaboravi ljudskost, zaboravi svijet okolo sebe, mislei da je dovoljan sam sebi. To su kratkovidi ljudi ija svijest je potamnjela kao Turijak kad ga prekrije jesenja magla, pa se ni vrhovi jela ne mogu primijetiti. U magli se sve skrije, runo i lijepo postane isto, sve utone u sivilo, ovjek izgubi ljudskost, sreu i din. Svijest da je ovjek dovoljan samom sebi oduzima mu mogunost da se raduje tuoj srei, a onaj koji ne zna za tuu ne moe procijeniti ni svoju sreu. ovjek sam moe i treba da osjeti bol ili slavu drugih ljudi. Zato ni jedan ovjek ne treba da se plai smrti. Treba da se plai samo toga da moe da umre a da ne upozna najveu mo-mo svoje slobodne volje, da da i vot za druge. Treba se potruditi da dua do starosti ostane mlada i kadra da zadrhti, da na korak od smrti pomislite da je ivot tek poetak, mislim da je to jedini nain da doprinesete kanaliziranju svojih osjeanja i svoje sree. Na ovjekova zemaljska d jela smrt gleda sa hladnim, prezrivim osmjehom. Svaki ovjek u svojoj brani je neimar koj gradi kolosalna zdanja, slikar esto nema vremena da zavri svoju predivnu sliku, naunici ostavljaju svoje genijalne planove, zemljoradnik nije stigao ni da ponje svoje njive, jer dolazi neoekivana i neumoljiva smrt i u nitavilo rui i najslavnije na zemlji kao i sve njegove ne ostvarene zamisli i djela. Jedino to trajno ostaje to su ostvarena djela i njegove dobrine. -Koliko ti se ini babo da je ivot dug sada kada vrati uspomene na svoje djetinjstvo? -Uspomena i nada su dvije veoma udne stvari: jedna gleda unazad, a druga unaprijed. Jedna pripada dananjem danu, druga sutranjem. Uspomena predstavlja istoriju, skladiranu u naem sjeanju, ona je tim jasnija to ste vi stariji i kad me pita rei u ti da sam dovoljno dugo iveo da sam sebe osaznao, a i toliko kratko da mislim da upravo poinjem. Nekad mi se ini da sam uao na

jedna vrata a izlazim na druga, toliko je dugo trajao moj ivot. Zato se duina ivota mjeri naim dijelima i dobrotom, jer koliko e ona trajati toliko e biti dug i na ivot. ovjek snanije doivljava prizore i zvuke kada mnogo poostari. Svakog dana zamilja da to moe biti poslednji put da vidi zalazak sunca, drvo, snijeg ili da osjeti zimu. More, jezero, planina, livada, sve je kao u djetinjstvu, postaje magino i udesno, kao da je tada vieno po prvi put, i ako je sada moda poslednji. Muzika ptica, vjetar, talasi, pa i jeku smra s Turijaka ili bukvi iz Bukovika, sve sada sluam sa veim uivanjem i razumijevanjem, zato mislim da sam tek sada spoznao sebe. Zato sam svjestan smrti. Ona je na pragu, jedino to se plaim da pokucam na njena vrata, jer se plaim ko e mi ih i kako otvoriti, da li se moe sijah uprija proi. Teko je ako ovjek umre, on moe preseliti na ahiret, fiziki nestati sa ovoga dunjaluka, no za onoga koji je ivio u ljubavi i elji da je spodijeli s drugim, nema smrti, on ne umire, njegova djela ine ga veno ivim, za takvu smrt se borim i zato se nje ne plaim. -No izgleda da je starenje jedini mogui nain da se ivi dugo.Ja sam uo jednu heaju, uzvrati Faik, koji se cio pretvorio u uho i sluao i upijao svaku rije svoga oca, da ljudi koliko i da ive uvijek se ponaaju kao znatieljno dijete pred velikom misterijom zvana ivot. Pa nije dabe reeno da se stari ponaaju kao djeca i zaista raduju se slinim stvarima i tuguju za slinostima, jedino to su stari naoruani iskustvom i to za razliku od djece mogu da se ponaaju kao da im nita nije udo. -E to zavisi od linosti, jedni se ponaaju kao da im nita nije udo, drugi obratno, ive u udu i sve im je udno. Uglavnom sadanjost predstavlja jednu vrstu sjene koja je stalno u pokretu, te koja razdvaja prolost od budunosti, i tu upravo lei nada. Moda bi ljudi imali jo veih problema da im nije upravo nade koja predstavlja zadnji dio optimizma i vjere u sjutra, bilo da je to sjutra danas ili neka daleka budunost, pa makar to bila i budunost drugog svijeta ipak je vjera u bolje sjutra. Da bi se koliko toliko umanjila strah od starosti i smrti prije svega, treba imati vjere u Boga i moliti se njemu za milost. Jedna od osnovnih dunosti Islama, zavika Halit, jeste namaz, koji trai potpunu iskrenost u njegovom izvravanju. Kao to ni jedna graevina ne moe da opstane bez temelja, tako ni Islam ne moe opstati bez klanjanja, molitvi. Oni koji ne upranjavaju molitvu mogu se nai pred opasnou da ih savladaju druge strasti, koje ih neminovno mogu odvesti u susret sa zlom. Islam je vjera ogromne zajednice ljudi, a namaz je stub te vjere, on ujedinjuje muslimane sa raznih strana svijeta, pet puta na dan na isti nain, i u isto vrijeme. To je jezik razumijevanja, ujedinjuje sve muslimane i ini ih bliskim i omoguava njihovo meusobno razumijevanje. No to je i in koji nas treba podsjetiti da je ovaj dunjaluk prolazan, te da trebamo u svakom momentu dijeliti ljubav i praviti dobra dijela ne bi li zasluili vjenost i besmrtnost. Pitanje realnosti svijeta je ono to predstavlja veitu dilemu i predmet mnogih rasprava. Dugo vremena postoji dilema meu ljudima ovog kraja koja je i vid sudara odreenih nepisanih pravila ponaanja razliitih generacija. Dilema se sastoji u tome, emu dati prednost, ovom ili onom svijetu. Ove dileme ile su ak dotle da su se svaka nova tehnoloka dostizanja odbacivala kao neto to ne

dolikuje bojim stremljenjima, te na taj nain se udaljavamo od boje volje ak i tada kada leimo u krevetu ili kosu eljamo i ogleujemo se u ogledalu. I o ovome je Faik esto razmiljao te je ba u ovom trenutku naao za shodno da upita svoga oca o neemu to ga je muilo. uo je negdje da postoje dva svijeta koja su radikalno razliita, prvi bi bio svijet materijalni, svijet koji je promenljiv, koji je prolazan, koji je podloan promjenama, dakle nesavren i drugo bi bio svijet ideja, u kojem ive due koje su besmrtne. Koliko ima istine u takvim vjerovanjima i ta njegov otac zna o tome. -itao sam dosta odavno kada sam bio jo uenik medreze u jednoj knjizi kako je negdje odavno ivjela jedna grupa ljudi u peini, nikada nijesu izlazili iz nje i nijesu znali za ni jedan drugi svijet. Ali jednoga dana jedan od tih ljudi koji su ivjeli duboko na dnu peine, uspeo je nekako da izae iz peine. Odjednom, kada je izaao, pred njim je pukao horizont, sjajna priroda, pejzai, sunce i on je bio oduevljen, iznenaen. Posle kraeg razgledavanja odluio je da se vrati nazad u peinu i ponovo su se njegove oi poele prilagoavati na mrak. Uskom stazom je silazio dole i mislio, ja moram svojim prijateljima rei da postoji jedan srugi svijet, jedan potpuniji svijet, jedan bolji, sjajni svijet. I kada je doao dolje rekao im je:- Otkrio sam neto izvanredno, mi smo iveli u jednom nerealnom svijetu, i kada im je sve objasnio, oni su ga pogledali i kazali: Poludio je. Dakle taj ovjek je tvrdio da smo mi nesvjesni postojanja jednog drugog svijeta koji postoji, tamo stanuju due koje su vjene, koje su neprolazne i koje dolaze u ljudsko tijelo i nastanjuju se u njega. -Neto sam razumio, uzvrati Faik, a to je da nije uvijek istina u onome to nam nude ula, treba vjerovati i moliti se i za ono o emu nemamo nauna saznanja i odgovore, ali koje je sastavni dio sviju nas i ini nam izvjesniju cjelokupnu realnost. -Vjera je, sine moj, odbrana i zatita od svega to je tetno i prljavo za ivot ovjeka, za njegovu ast i dostojavstvo. Vjera nije napad, vjera nije prisila. Vjera je tit od napasti koja ugroava prava ovjeka na ivot i slobodu. Upravo zato je zajednika molitva propisana da bi ljude podseala na jedinstvo rijei, misli i djela. Upravo zbog toga svaka aktivnost i akcija u kojoj uestvuje vei broj ljudi ima mnogo vie znaenje od pojedinanih elja i naina da se mijenjaju stvari. Te zato su i preporuljive sve forme zajednikih molitvi. Zato ljudi moraju znati univerzalne vrijednosti dobra, naspram egoistikih elja pojedinaca, koji esto zaslepljeni zlobom i zaviu ne mogu sebe kontrolisati i preputaju se zlu kao univerzalnoj vrijednosti, a egoizmu kao dominantnom inu. Kolektivne vrijednosti omoguavaju svakome da sledei primjer drugih osazna dobro i nain ophoenja prema ljudima, te da ih prihvati kao svoju univerzalnu i trajnu vrijednost. To je i najbolji nain iskupljenja od eventualnih grijehova koje svakako nijesmo u stanji uvijek izbei. U svemu ovome nikada i nikako ne treba iskazivati nepotovanje prema drugoj vjeri, boji,kulturi, jer je Kuran kitab koji pokazuje veliku snoljivost (toleranciju)prema svim ljudima, bilo koje vjere i razlika, u njemu je jasno izraena potreba potovanja slobode savjesti drugih vjernika i ljudi. Faik, koji je veoma paljivo sluao razmiljanja svoga oca, ve ostarelog i spremnog da se pomiri susretu sa Allahom, zavika: -Osnovno u svemu ovoga

svijeta ja babo mislim, jeste borba za istinu, i u tom cilju ovjek se mora prvenstveno obraunati sa moralnim stegama snaga svijeta koji su prepreka njegovom duhovnom razvoju. U tu svrhu se preporuuje udruivanje, zajednitvo i solidarnost iji e princip biti visoko moralan - initi dobro a sprijeiti zlo. Da bi sve ovo ljudi mogli spoznati moraju se obrazovati. A ini mi se da sam negdje u tvojim knjigama proitao misao:Bog e dii one od vas koji vjeruju, a naroito e na visoke stepene dii one kojima je dana nauka. -Ha, nasmjei se Halit i bi mu milo to je Faik saznao sutinu vjerovanja u dobro. Tako je, svijet treba biti zajednica zbratimljenih ljudi, iji duh mora biti ispunjen istinom, ije srce mora biti ispunjeno dobrom, iji in mora biti ispunjen pravdom. -Vjera ostaje stvar savjesti pojedinca, a savjest se ne moe prisiljavati, ponovo se ubaci Faik sa svojim poimanjem svijeta. ovjeka moete prisiliti da kae da vjeruje, ili ako je i sam neiskren on to moe govoriti bez prisile ili da ne vjeruje, ali u tome nije sutina vjerovanja. Ne moete ga prisiliti da on iskonski vjeruje ili da ne vjeruje, nema i ne moe biti prisile. Svaki takav pokuaj je osuen na poraz jer u vjeri nema prisiljavanja, zavri Faik. -Slaem se, dodade Halit, svako treba da pronae pravi put, a to nije toliko teko jer se svaki pravi put razlikuje od stranputice. Svi su ljudi jednaki pred licem bojim, niko se ne raa sa igom sramote na licu, kao to se niko i ne raa sa igom asti na grudima.Upravo zato veliku greku prave oni,pa ak i bili uleme, koji igou ljude kao nevjernike ili ljude kojima se dehenem veseli. Zato je najbolji nain djelovati linim primjerom, svojim osvajajuim nainom, svojom umiljatom linou i prije svega strogim moralom. Ne treba nikada i nikoga ugnjetavati, ak ni svoje smrtne neprijatelje. Dananji svijet je svijet saradnje i tolerancije, treba ljude koji svoje povjerenje poklanjaju drugima i bore se za drutveni red i kulturu koju svaki treba nositi u srcu kao boji zalog. Od ispunjenja ove misije zavisit e uspjeh ovjeanatva na cijeloj zemlji. -Moemo li zakljuiti, ubaci se Faik, da su putevi dolaska do istine razliiti, ali da moemo zakljuiti da na putu ka istini ovjek moe da napravi samo dvije greke: da ne proe cijelim putem, ili da uopte ne poe. -Mogli bi i tako rei, sloi se Halit, ali treba znati da put do istine nije posut ruama ve je to stalna borba, kao borba izmeu dobra i zla. Ovaj svijet dodate Halit, je opasno mjesto za ivljenje, i to ne toliko zbog onih ljudi koji su zli, nego mnogo vie zbog onih koji u vezi toga nita ne preduzimaju. Sve je ovo vezano i sa godinama jer najee ljudi postaju svjesni i mudri u poznim godinama ivota, a tada se ovjek nalazi u stanju upravo onoga to mi je rahmetli babo pred smrt jednom rekao Svega sam imao a svega mi falilo.Sada malo ta imam a jo manje mi treba. -To pitanje dobra i zla je ustvari pitanje ljubavi i mrnje, ree Faik. ovjek pun ljubavi ima razumijevanja za sve, njegova irina i blagost su njegove stalne vrijednosti. Zato onaj koji nema ljubavi za druge n e moe imati ni za sebe ni za Boga. On je osuen da mrzi, a ovjek koji mrzi je bolestan, iz njegove due izvire crnilo, izvire zloba i on je mrtav za druge. ovjek koji se bori za preivljavanje dolazi u razne situacije, ali u tom korijenu i borbi za pre ivljavanje lei ljubav, to je onaj demjurg koji daje nadu, volju, no isto tako daje i osjeanje za umjetnost,

religiju kao i za proizvodnju materijalnih dobara neophodnih za opstanak ovjeka u prostoru i vremenu. -Nemoj sine mrzeti, nije to dobro ni prema bogu ni prema ljudima. Onaj koji nema irine za prijatelje i ljude uopte sudrie se sa linom savjeu. Nemanje ljubavi je kao i nemanje porodice, onaj koji je nema ne moe shvatiti one kojima porodica sve znai. Bogu uur ti si se oenio, shvata to je ljubav, a ona je jedinstvo s nekim ili neim izvan sebe, to je ono to se daje i uzima, ali pod uslovom da se zadri odvojenost i integritet vlastitog ja. To je doivljavanje usamljenog uestvovanja, sjedinjavanja koje dozvoljava puno razvijanje sopstvenih no i irih interesa i aktivnosti. Doivljavanje ljubavi ukida svaku potrebu za egoizmom i iluzijama. Nema potrebe da se vetaki stvara slika druge osobe ili sebe samog, jer stanje aktivnog uzajamnog uestvovanja u ljubavi, dozvoljava da prevaziemo sopstvenu individualnu egzistenciju, no pri tome da doivimo sebe kao nosioca aktivne moi koja sainjava akt ljubavi. Ljubav se sastoji u doivljavanju ljudske solidarnosti sa drugim biima, u erotskoj ljubavi mukarca i ene, u ljubavi majke prema dje tetu, u ljubavi prema sebi samom kao ljudskom biu, te u mistinoj ljubavi doivljavanja jedinstva svijeta i njegove opte univerzalnosti. U aktu ljubavi ovjek je jedno sa svima, a ipak je ovjek, jednostavno, posebno, ogranieno smrtno ljudsko bie. -Da babo, dodade Faik, ljubav je najjaa i najira ljudska i boja vrijednost ali gdje je ljubavi mora imati i opratanja, onaj koji nije u stanju da oprosti drugome teko e imati i ljubavi za drugoga. Bez ljubavi i merhameta nema zadovoljstva ljudskosti i sree. -Opratanje je udna kategorija, ree Halit, svi bi da prataju, ali nekako to najtee ide upravo prema onima prema kojima smo i najvie duni, a to je prema svojima blinjima. Najee to stanje opratanja ljudi vezuju sa svojim linim osjeanjima i predrasudama. Pamtim puno sluajeva kada sam kao muslihun uestvovao u pomirenjima blinjih roaka, uvijek nam je to najtee ilo ba kod takvih situacija. Kao da su ljudi najhrabriji kada su svoji u pitanju i najtee oprataju upravo svojima ili komijama to je po svim svetim knjigama najvei grijeh i nedozvoljen odnos. Sjeam se jedne Sadrine heaje koju sam dosta odavno, jo kao dijete sluao, kada je priao o svai nekih njegovih komija koji su uz to to su komije bili i blinji roaci. -Godinama smo, priao je Sadrija, pokuavali da ih pomirimo ali nije nam ilo, sve dok se jedan od njih nije debelo posvaao sa nekim daljnim komijama iz Ljenice i zamalo izgubio glavu od nekog Save, da mu nije bilo ba komije i bratueda sa kojim je bio posvaan, koji mu je pritekao u pomo i spasao ga. Tada su se oni sami pomirili bez muslihuna, iako smo se mi, kae Sadrija godinama borili da ih pomirimo. Osmehnu se Halit, kao da se prisjetio te prie, pa dodade, bio si mali i ne sjea se i mi smo u bratstvu imali takav sluaj i ja sam od tada rekao da vie nikad neu uestvovati u pomiri brae, jer se ovdje radilo o brai. Brat se od brata ne boji da e ga ubiti i to ga ohrabruje ako je malo nieg karaktera da svu lanu hrabrost i svoj inat iskali upravo na brata, te zato svojom tvrdoglavou esto ostavlja i svojoj djeci zakaku i ljutnju i posle smrti. Ne znajui, ili ne elei

da shvati snagu moralne norme da se svaki ovjek prije polaska na had mora prije izmiriti i halaliti sa rodbinom i komi jama pa tek tada krenuti na hairli put. Ova misao je asocirala Faiku jednu ideju koje se u momentu prisjeti. -Da babo, proitao sam negdje u tvojim Ilmihalima jedan hadis Muhameda. U njemu se kae da ovjek ako je poeo kurban da zakolje i u tom momentu se prisjetio da je neto ljut sa bratom, treba ostaviti kurban, vratiti sa da se izmiri sa bratom, pa tek onda da se vrati i da produi sa klanjem kurbana. Ja ovo razumijem kao stanje da i Allah moe da eka, ali ljutnja odnosno pomirenje sa rodbinom ili komijama ne moe, da li sam u pravu? -Da, da upravo tako, Halitova mudrost i iskustvo toliko je hranila Faika da je on postajao sve vie opinjen njime i sve mu je tee padala pomisao o njegovoj bliskoj smrti i odlasku na ahiret. A Halit je iz dana u dan sv e vie ilio, smrt ga je pritiskala sve ee, djelovi tijela polako su poeli otkazivati poslunost iako se Halit konkretno nije alio na bolove ni u jednom dijelu tijela. Sve je vie bio svjestan da se susret sa svevinjim pribliio, da e se uskoro nai u stanju uslovne borbe s beskonanim, susret u kojem je unaprijed poznat pobjednik, no Halit se i za taj dan osjeao spremnim. Njegova vjera u besmrtnost due i beskonanu pravdu Allahovu, davala mu je snagu da vjeruje da e ljubav i dobra dijela i toga dana prevagnuti, te da e smrt pretstavljati samo novi poetak. Granina situacija susreta ivota i smrti svakim danom bivala je sve blia, sve je blii momenat kada se ovjek sprema da izae na ispit. To je ispit na kojem se odgovara za sve to smo uinili, za sve nae grijehove i spremnost za ahiret, za ivot posle smrti. Kao to je sjedeo na minderu, oima uprtim upravo prema groblju, Halit odjednom klonu, nije vie imao vremena da izusti ni jednu rije. Mirno kao to je i iveo, ispusti duu, glava mu klonu u stranu , a oi kao da ostadoe i dalje da gledaju prema Paloku i groblju koje e biti odsada njegov vjeni dom. Umro je ovjek merhameta i gaziluka, kao primjeri ojstva i junatva, kao adeti koji ovjeka ovjekom ine i istoriju stvaraju. Umiranje kao umiranje za ast, je vid pobjede nad smru, to je ulazak u vjeni ivot, kao dokaz ivota koji je vredelo ivjeti, to je potvrda poznate ideje da se svak rodi da jednom umre, ast i bruka ive do vijeka, no svaka sa svojom teinom i validnou. Umro je ovjek koji je odisao skromnou, koji je mudrost iskazivao na svakom koraku, no i uvijek bio spreman da saslua i one koji mu u tome nijesu bili ravni. Umro je otac, djed, komija, prijatelj, no ostala su njegova djela, njegova mudrost i rijei prepune ljubavi i elje da se svakom i svagda nae od pomoi. -Jednom mi je priao Hadro, sjea se Faik, u elji da pokae kako je rezonovao njegov babo, kada su bili zajedno u neke prosce, Halit iako je bio meu najstarijima sjede na dnu sobe i ja ga upitah: -Prijatelju, ta e tu kad zna da ti tu ne pripada mjesto? Halit malo porazmisli pa mi odgovori: - Moj prikane, uvijek sjedni na dnu sobe, pa se pomeraj gdje ti ljudi odrede mjesto, ne trai da sjedne na mjesto koje misli da ti prirada, jer to ljudi odreuju, pa da ti se nebi desilo da sjedne na tue mjesto. Bolje je od vrati da te tjeraju pred prozor nego obratno od prozora da se mora locirati pred vrata. Sjutra dan se sjatio cijeli Bihor na denaze da isprati ovjeka koji je ostavio duboke tragove i za sebe i koji i danas ivi preko svojih dobrina. Bio je to

dan za sjeanje, da ga pamte mladi kako treba zasluiti smrt, i ona se treba zasluiti, treba osmisliti ivot da bi i smrt imala smisla. Neija se smrt i ne primijeti, kao da nije ni bila, judi se pitaju umrije li hele taj i taj. Takva smrt nema snage da uzbudi ivot, da motivira ljude na stvaralatvo, na ljubav prema smrti. Jer i smrt je poetak, a svakom se poetku treba radovati, treba znati cijelog ivota za njega i za taj dan spremiti druge d a ga pamte. Takav je bio ovaj dan, Halit je upravo spremio sviju za njega, sjatili se ljudi sa svih strana, znani i neznani, bilo ih je od Bijelog Polja do Pazara, od Plava do Roaja, svi su htjeli da se oproste sa ovjekom koji je ostavio glas to ga svi potuju i cijene, glas mudrosti i dobrine kojem su se divili sa istim arom i gortaci ispod Turijaka kao i kumovi i pobratimi sa Babina i Budimlje. Umro je ovjek koji je stvorio Faika, dostojnog mu zamjenika, ostavio evlad, koja pokraj dobrih djela, znae hak s kojim se moe pred boga, od kojeg se niko i nikada nee sramiti. Za ovakvu smrt kae se da je hasijetli, on nije umro, on je preselio. Vraajui se sa groblja, Faik je za momenat ostao sam, etajui pogledom od groba do groba, za momenat se sreo sa bratom Sabrom, djedom Avdulahom i sada sa najtazijim grobom svoga babe Halita. Osjeao se nekako praznim kao da mu je neko utrobu izvadio, ostala samo stubljina u kojoj se moe svata staviti ali nita to bi bilo prijatno i milo. Pa sve to mu je najdrae u ivotu uglavnom je to to gleda ispred sabe kao gomilu zemlje, kao uspomenu, no i kao nadu i vjeru da su svi oni svojom ljubavlju i dobrotom zasluili vjenost. ta se ovo deava, kako se mijenjaju vremena, zar sam sada ja na polici, zar u sve odlu ke sada morati sam donositi? Evo ve trea generacija kako Faik aktivno uestvuje u svim znaajnijim dogaanjima, ali po prvi put on je u situaciji da osjea linu odgovornost. Iako je mislio da je od svojih starijih nauio sve to mu je trebalo, da se snalazi u ivotu i uspjeno ukomponira u drutvenu zajednicu, odjednom kao da postaje skeptik, kao da nije siguran u sebe, sada kada treba sam stvarati sistem moralnih vreijednosti i pravila. Osjea da je sada on taj koji treba sve sam reavati, kada e trebati on da se odaziva kada neko ispred kue zovne domaine! Sve je to jo kod njega stvaralo komar, koliko e biti u stanju da odgovori izazovu vremena, da li e uspjeti da zadri glas koji je ova kua godinama imala, da li e on uspjeti da usmjeri svoj evlad putem kojim su njega usmjeravali, da li e moi da im dade ono to su njemu dali? Odjednom se sjeti kako mu je Sadrija rekao da u ivotu treba vjerovati u najbolje, biti optimista. Ako ti je u srcu uvijek tama, takav e ti i ivot biti. Ako u srcu snuje zlo, takav e ti se i ivot pokazati, bie takav i na dijelu. to ti je na jeziku to ti je i na srcu. Krivim i ne uvijek dovoljno ispravnim razmiljanjem ide se u krivo i ini se krivo. Upravo tako razmiljajui ovjek stvara sopstveni sistem moralnih vrijednosti i naina na koji e djelovati i funkcionirati u ivotu. Sve su ovo samo trenutne dileme pred kojima je Faik stajao kao pred velikim zidom koji treba preskoiti ni sam nedovoljno odluan da li e to uspjeti? Stajui tako sam, odjednom je poele o da mu se javi onaj nepoznati glas, glas koji ga je toliko pratio posle smrti Sabrove. Zato sada nee da mu se javi bilo iji od ove trojice, to ih sada percepira pred sobom kao da eka neki savjet, neku poruku kuda da krene, kojim putem. Treba se opredijeliti za pravi put,

odrediti smjernice dobra i zla. Svjesten je Faik da je dobro drugima initi dobro, no nije uvijek lako odluiti se ta je u momentu dobro, kako raditi da to bude dobro i da bude siguran da nijesi napravio nikakvu greku u procjenama. Svjestan je, a esto je to i sluao od starijih, da nas ula mogu zavarati, da krivo zakljuimo, kao kada nam se uvee ini da ugledamo avet a to su samo dva truhla panja. Prvo i osnovno pravilo je da zakljuke ne donosimo brzopleto ni jednostrano, jer tada moemo krivo zakljuiti, tj. moemo stvoriti predrasude ili zablude koje e nam smetati da ispravno djelujemo. Stoji tako na raskrsnici, a ne zna kojim putem da krene, svi su blizu no i svi daleko, svuda bi a nikuda nije siguran, treba mu neko ko bi mu dao usmjerenje, ko bi ga poduio. Po prvi put, bi mu jasno ta znai ostati siroe, nije vano u kojim se godinama to deseilo, jer ostati bez roditelja znai ostati bez orijentira, bez potpore i oslonca. Koji je to put nastavka, kuda da ide a da ne obruka djedu ni baba, da ih ne zasrami mrtve, da preskoi dugu koja je pala pred njim kao ono po selu kad bi se ukazala poslije letnje kie, pa bi djeca bjeala da je ne preskoe jer e postati ensko. Tako sada i Faik razmilja, koji su tio koraci sigurnosti kojima treba krenuti? U tom momentu neija ruka se spusti na njegovo rame, Faik se tre i bi ne malo iznenaen kada ugleda Milana, sina pobratima sa Babina sa kojima se sreo upravo onog dana kada je kreao u partizane i sa kojima su se zamalo potukli u Budimlju. Milan ga vrsto stee i ree mu:- Glava da ti je zdravo brate, ja sam kasno uo pa sam zakasnio, a morao sam da doem i evo dobro je to te naoh ba ovdje na groblju. Vidim da ti se teko rastati od staroga. -Da su zdravo braa i prijatelji i hvala ti brate to si doao, nijesi ti zakasno nego si ba doao na vrijeme, jer kako se narod rasturi te ostajem sam sve mi je tee i osjeam se sve vie izgubljenim, jer sada sve odluke moram sam donositi a njegovo iskustvo i mudre rijei e mi sada mnogo nedostajati. -Znam brate Faiku, ovakvog oca i ovjeka e aliti cijeli Bihor pa i mi na Babinu, a ne ti, ali njegova mudrost i dobrota je upravo u tome to je on uspio i tebe da naui i usadi sve njegovo znanje i dobrotu, tako da se ti ne treba bojati znanja u noenju odluka, ja sam u tome siguran, jedino to e ti on fiziki nedostajati i sigurnost koju ti je ulijevao, ali to e samo od tebe traiti veliku ljubav i volju da nadoknadi sve to to je on radio. Ti to zna i moe. Nego hajdemo sada polako kui, ti ima jo gosti tamo i treba biti sa njima, evo i sa mnom ih je dolo desetak da ti izraze sauee i nazdrave glavu. -Eto vidi, ve na prvom koraku ja se obrukah, toliki ljudi tamo a ja ovdje se okamenio, kamen me pogodio. -Nije to tako, nijesi se ti obrukao, roditelj se ne ispraa svaki dan, nee valjda danas na ovome neko da zamjeri a bogami i ako zamjeri taj i nije iskreni prijatelj te od njega nee ni zaboljeti. -Vidi burazere, to su sada moje svakodnevne dileme sa kojima moram ivjeti, nikad do kraja siguran da sam postupio kako treba, to su one situacie kada se treba samostalno odluiti, biti siguran da si ispravno postupio, to su trenutci u kojima je rahmetli babo donosio reenja, ja nijesam bio optereen i uvijek sam bio siguran da stari nee pogrijeiti. Kua mi je uvijek bila otvorena za sve dostove, prijatelje i komije, on je uvijek bio tu da svakog ugosti i primi.

-Sve je to tako, ali mudrost i rutina dolaze sa godinama pa sam siguran da e ti ne samo dostojno zamijeniti svoga baba ve e uspjeti i da ga prevazie. A ti bogu uur ima enu koja je u stanju dati devap svakom ko usmjeri ka tvome pragu, a bogami i djeca su ti ve stasala te e i od njih imati zamenu i pravu pomo. Nego, mi se odavno nijesmo vidjeli, koliko se sjeam bilo je to ono nesreno vienje u Budimlju kada si ti sa druinom bio krenuo u partizane, pa me interesuje kako si proao i dokle si sve stigao u borbu. -Eh moj Milane, duga je to pria ali u najkraim crtama u ti ispriati. Faik mu ukratko ispria svoju revolucionarnu aktivnost pa nastavi. Moj brate Milane, revolucija je bila teka ali sam je izdrao i mislio da sam neprijatelja pobijedio, ali ono to se desilo posle revolucije mnogo mi je tee palo, jer nijesam bio svjestan protiv koga da se borim i ko mi je neprijatelj. To je vrijeme kada je revolucija poela jesti svoju djecu. -ta je to bilo Faiku, da i tebe nijesu proglasili izdajnikom za vrijeme Inforbiroa? -Ha, zar si nauo, upravo tako, ne samo to su me proglasili izdajnikom nego sam gotovo pet godina odrapio na Goli Otok kao najgori neprijatelj ove zemlje, za koju sam toliko rtve dao, da sam izgubio u njoj najboljega prijatelja, sada i uru, efkiju. Ne volim o tome ni da priam, ali eto rije rije vue pa od muke pomenuh tu svoju najveu izg ubljenu bitku od onih zbog kojih i sa kojima sam i ratovao i ivot na kocku pune etiri godine stavljao. Nego reci mi neto Milorade o sebi, kako ti proe i kako ste svi sa zdravljom? -Moj brate Faiku, nae sudbine su tako bliske kao da ih je reirao isti reiser. Zahvaljajui tebi i onim tvojim rijeima to mi ih ree onoga dana u Budimlju kada se rastadosmo, ja sam sa odmah predomislio i otiao u partizane. Nijesam se tada pokajao, borba je bila teka, no ljubav i elja za slobodom su me toliko okuraile da sam sve junaki izdrao i doekasmo slobodu. Dooh kui mislei da smo oistili svu gamad i domau i stranu, ali ubrzo se pokaza da nijesam u pravu te da se neprijatelj samo pritajio i promijenio strategiju, ali mu ud ostala ista. Nijesu prole ni pune tri godine od borbe, samo to sam se bio oenio i poeo da stvaram i radim u novoj domovini, nije mi smetala ni glad ni sirotinja, sve mi se inilo lakim i sa elanom sam sve podnosio, dok me jednoga dana OZNA ne pokupi sa spavanja na oigled cijele familije i moje ene. Odvedoe me kao najgoreg dumanina bez da mi bude jasno za ta i emu, bacie u zandane beranske kule. Ubrzo saznam koji su mi peke spremili, upravo od onih koje sam ganjao u toku revolucije, koji mi nita ne mogae u borbi pa sada osjetie momenat te me opanjkali, kako pljujem na Tita a veliam Staljina. To je bilo dovoljno da me osude pune tri godine na tesanju kamena i etnju kroz palir. Ba me udi kako se tamo nijesmo sreli, mada je meu hiljadama bila ista sluajnost nekoga sresti , a i da sam te sreo ne vjerujem da bih te prepoznao, ja znam da mene ni roena majka ne bi prepoznala, tako sam silno izgledao. -Vidi ti boega davanja kako su se nae sudbine ispreplijetale, kao da smo jedan drugoga kopirali u svemu, pomenulo se ne povratilo se, ali zaista godine na Golom Otoku su ubedljivo tee od cijele revolucije i borbe u kojoj se ovjek ovjekom dokazivao. Ovo je bilo ubijanje ljudskosti u meni. Vrijeme kada

nijesam znao ta da mislim i na koga da alim, to je najgore brate, nije sam znao gdje sam pogreio i kako da popravim greku i svi pokuaji, kako su ih ono zvali prevaspitanja samo su u meni stvarali jo vei revolt i gaenje. Tako su razgovarajui stigli do kue u kojoj je bilo puno svijeta, ak vie nego to je Faik oekivao, ali tu su bili bratuedi i prijatelji tako da se Faikovo odsustvo nije mnogo osjealo. Ljudi su u stihijnom razgovoru razmijenjali miljenja i svak sa svog aspekta asocirao uspomene na Halita komentirajui njegova dobra dijela i ostavtinu koja e ga uvijek initi ivim. Sluajui takve prie Faik je osjetio potrebu da se jo jednom svima zahvali na toplim rijeima i na prisustvu kojim su mu pomogli da on i lanovi njegove porodice lake prebole ovaj za sve njih teak gubitak. Sada vidim zato se kod nas kada se nazdravi glava odgovara da su zdravo braa i prijatelji. Upravo je to ono to ovjeka odrava u ivotu. Ne ostavi boe bez prijatelja, brae i komija, jer bez njih ovjek bi bio samotnjak koji naroito u ovakvim graninim situacijama nebi mogao sam pronai ni spas ni utjehu. Nijesu ljudi dabe rekli brata i komiju, ne daj pod kiriju. ivot je tekao dalje, moralo se raditi i stvarati, djecu uzgajati. Ljubav kao jedina bolest od koje ne elimo ozdraviti, poela je davati plodove. Djeca su rasla jedno za drugim ukupno njih petoro. Meu njima su bili i blizanci Hasan i Husein. Svako je nosio novu radost u kui. Kao to je cvijee u prolene mjesece ukraavalo livadak tako je i djeja graja i smijeh ukraavao dom. Djeja graja je iz dana u dan bila sve glasnija. Novi vjetrovi poee puhati Palokom sa Turijaka, sve blai povjetarac je umivao lica Faikove djece, koja su svakim danom sve vie narastala. U novim uslovima i vilajetu koji je davao novu nadu za sreniju i veseliju budunost, Faik koji je sada postao samo svoj gazda, svakim danom uveavao je svoje imanje i stvarao djeci sve bolje uslove za ivot i rad. Kua je postajala sve punija i sve ee poseena od prijatelja sa raznih strana. Presahli su putevi preko Kule za tovar ita, sve je sada raalo u okutnjici i ostalim njivama, voa je bilo u izobilju tako da je svakim danom ivot bio sve bolji i bogatiji. Zemlja se radila na sve strane, ljubav postojala svakim danom sve vea a Faik je polako poeo zaboravljati sve muke i golgote koje je preivl javao u svojoj mladosti. Ostala su samo sjeanja na karavane na koje je Faik uestvovao preko Haile i Kule, za tovar ita rtvujui i stavljajui i sam ivot na kocku. Dovoljno je bilo da se skodrlja kamen alatu ispod noge i da se strupota u ambis iz koj eg nema povratka. No nije samo to bio problem, neposredno posle rata teko je bilo proi preko Kule a da se ne sretnete sa razliitim vrstama kapabandi. Bili su to klasini pljakai, koji su postavljali zasjede, otimali ito a ne rijetko i maltretirali ljude, jer su pojedinci i na svojim leima nosili ito jer je i konj za neke bio nedostupan. Upravo takav je odnos prisiljavao bihorce da putuju u karavanima i da se meusobno pomau. Kako je vrijeme uzmicalo tako su napredovali radovi na obradi zemlje, novo vrijeme nosilo je nove alatke, drvene ralice zamjenjuju se eleznim plugovima sa kojima se zemlja ore i dublje i bolje, to daje i te kako bolje prinose. Novim mjerama zemlja je postala mnogo plodnija. Sve je to smanjivalo potrebu odlaska preko Kule i sada se tim putem ilo jedino za paprike koje su jo i te

kako bile privlane jer su nadaleko poznate po svojem kvalitetu. Faik je sebi izgradio i novu kuu, sazidavi donji boj od kamena a gornji od atme uz pomo svojih komija i prijetelja, a najvie svojih ureva. Za relativno kratko vrijeme nikla je kua jedna od boljih u tom kraju. Nema vie karavana kae Faik i najdua relacija prema kojoj se upuuju ljudi sa ovih prostora jeste Novi Pazar ili Bijelo Polje i to za razne vrste basmi i drugih potrebtinja, naroito kada su u pitanju svadbe i ruho za navjestu. Sve nam ovo ukazuje na porast i razvoj nove drave, kako Faik kae, upravo za ono za ta smo se toliko borili i dali mnogo rtava. Djeca su rasla danonono, kao proletno cvijee po livadama ispod Turijaka. Ve su poela pomagati i u kunim poslovima i naroito u uvanju stoke koje je u onoj kui oduvijek bilo. Novo vrijeme nosi i nove uobiajene norme. Faik je na raskrsnici, u mengeme izmeu starih adeta i novih zemana koje nose nove obiaje i naine ivota i rada. Ostavi s vremena na vrijeme sam sa svojim mislima Faik nije mogao a da se ne podsjeti besjeda koje je vodio jo sa svojim rahmetli dedom, esto se sjeao i razgovora sa Sadrijom, Kadrijom, ulom i ostalim velikim prijateljima njeg ovog oca. Ipak najee je pamet letjela prema Halitu, kao da mu je sve tee padalo upravo odsustvo njegovog oca. Nije imalo dana a da se ne podseti na neke njegove mudrosti. Poeo je sve ee traiti ga u sjeanju, poeleo bi s vremena na vrijeme da ga bar sanja, nebi li u snu od njega potraio savjet i odgovor kako da postupi u datoj situaciji. Poeo je Faik stvarati novi krug prijatelja, poeli su ljudi sve vie svraati kod njega na aicu razgovora a i na aicu rakije, jer je novo vrijeme donijelo i nove adete. ljive koje je ranije Faik najee na alatu tovario u kronje i nosio ih za Roaje, te ih prodavao na pijaci sve je vie sada stavljao u kacu i od njih pravio dibru od koje se pekla prekrasna rakija ljivovica kojoj na daleko nije bilo ravne. Sve masovnije su bihorci poeli pei rakiju i umjesto ljiva sada se za Berane nosila rakija u dimidane i prodavala se na pijacu od Harema do Bonjove radnje. Ovo je donosilo daleko veu dobit i jednostavniji nain da se doe do suve pare, tako da je Faik iveo sve bolje i uspjenije. -Devahira, ree jednog dana Faik, dok su kao uvijek, odmarali pod ulajmijom, posle njetve u okutnjici, ova nam djeca porastoe ta da radimo. Ja mislim da bi ih trebali pratiti da nam ue kole, ako ja i ti nijesmo mogl i dobro bi bilo da njima dademo ansu i da ih pratimo da ue kole. -Vala Faiku i ja sam o tome dosta razmiljala i nemogu da ti se mijeam, jer znam da ti najbolje zna, ali ja mislim da bi bilo dobro da Jonuza ispratimo u Pe kod ovih mojih, oni bi ga prihvatili, pa da nam sin izui za uitelja ja bih bila zadovoljna i srena. Sve to smo dali svojim roditeljima to emo primiti i od svoje djece, a ja mislim da mi nae roditelje nijesmo niim zakahrili te da neemo ni od nae djece doivjeti nita loe. -Ne plaim se svoje djece ve tuine i naina kako e ga primiti, da ga ne zavedu da zaboravi ko je i odakle je. Jer kad jedan narod a i svaki pojedinac, izgubi smisao za vjerske, kulturne i druge vie ideale, te vie bude cijenio ivot nego smrt i kada zanemari bratske vrijednosti i omlitavi u ivotu, njegova otporna

snaga, znatno e oslabiti uprkos njegove civilizacije koja je usmjerena na vanjsko usavravanje ivota, te sve ovo moe doprinijeti da doe do raspada onoga to ja nama oduvijek sveto, a to je naa porodina i bratska ljubav i tradicija. -Nijesam te do kraja razumjela ta si mi htio rei, ali koliko sam shvatila ti se plai da nam dijete ne zaboravi svoje obiaje i zastrani u vode i ne daj boe time bi obrukao djedovsku krv. -Upravo tako, na drutveni razvitak, pokazuje na uspon u drutvenom i prosvjetnom pogledu i u poprimanji zapadnih civilizacijskih tekovina. No istovremeno pokazuje zakrljavanje naeg moralno duhovnog ivota, propadanja svijesti o bratskoj slozi i harmoninoj porodici, poputanja stege familijarnog ivota, mlitavosti i slabljenju ljubavi. Vidi li ta svega ima kod naroda, poelo neko udno vrijeme, sve se manje potuju stariji pa ni roditeljima se ne daje pardona, toga se ja bojim. Ovo proizilazi iz toga t o smo skloni da pored prosvjete, koja nam je neosporna, prisvajamo i one najslabije tekovine, koje su i samu Evropu sunovratile u duhovnu propast. Ja Devahira pamtim i ivim takorei sa treom generacijom, pa jasno primjeujem ogromne razlike, ne samo u nainu ivota, ve upravo u onome o emu esto kao ovo sada razgovaramo, o odnosima u porodici i moralnim normama koje su vladale i sada vladaju u odnosima djece i roditelja. Sjeam se, rahmetli djed se sluao ne samo u naoj familiji, ve je mogao neto rijeiti i u ime sela niko mu nebi prkosijo. Rahmetli babo je uvijek mogao rijeiti bilo ta u ime familije, bez da mu iko ta prigovori, dok za selo ve nije to bilo mogue, malo je olabavilo to plemensko potovanje. Plaim se da je dolo vrijeme kod ove tree generacije da roditelji nee moi nita da odlue ni u svojoj kui. Bogu uur ja to jo nijesam doiveo i upravo toga se plaim jer gledam ta se sve deava po komiluku, pa se plaim da mi i djecu ne zapljusne taj talas. Kao da je Faik svojom vizijom predvidjeo ono to e se upravo i njemu i mnogima okolo njega desiti u ne ba dalekoj budunosti. -Dobro sam te razumjela, ree Devahira, ali ja mislim da trebamo biti svjesni, posebno naa djeca, da se naa sudbina ne reava negdje u vanjskom svijetu, nego u nama samima, svaki ovjek treba u svojoj dui nositi zvijezdu i peat vlastite sudbine. Ne samo pojedinac, nego i svaki narod, kova je svoje sree. Kada rijeimo zapreke u nama samima, kada izgradimo razum, srce i volju o zajednikoj ljubavi i budemo voljeli smrt u optem pojmu kao i ivot, same od sebe e pasti sve opasnosti o djelovanju vanjskoga svijeta, jer upravo zanos dunjakukih ljepota i blagostanja je ono to ovu dananju mlade sve vie skree u stranputici i ne potovanje smrti ni svega onoga to ljubav i vjera znae, zavri uverljuvu ispovjest Devahira. -Da, upravo tako i u tome je uloga roditelja, da na vrijeme usade sve te karakteristike svojoj djeci, i ja se nadam da smo mi uspjeli i da je to na uspjeh ili neuspjeh, ako je obratno, a ti nijesi se trebala nita snebijevati, jer su djeca zajednika briga. Ja nijesam od onih starih, a i mislim da su ta vremena prola kada je samo otac odluivao, sada se trebamo zajedno dogovarati i ja planiram ako bog da, im ovo ponjemo, da ja i ti odemo do Vitomirice i da noimo jednu no kod Hadra, da vidimo kako su oni ta rade i da porazgovaramo sa svima njima, ako im nije Jonuz teak ba tamo da ga ispratimo i da ga upiemo u kolu.

-Ja se nadam da oni nee imati nita protiv, tamo je Aziz on je dosta strog i ja sam sigurna da bi ga uvao kao svoje dijete, zavika Devahira. -Nego ja neu dozvoliti da mi ni jedno dijete ostane bez kole, ukoliko hoe da ue, ve za dvije godine nam i bliznaci zavravaju osmi, pa emo i njih ja se nadam ako nigdje a ono u Roaje kod Hilma smjestiti, neka i oni zavre barem neki zanat. Neu vala da mi djeca ostanu slijepa kod oiju, pa makar bio prinuen da prodam pare zemlje. -Neemo akobog da nita prodavati, voe je dobro rodilo, neto od voa, neto od rakije, a ja u bogami ii i po Stupem brdu da berem borovnice, lani su ene pare zaradile, pa to nebih i ja, zavika Devahira i zagrli Faika oko vrata, dajui mu do znanja da e njihova ljubav sve pobijediti i da nita jae nema od ljubavi. Kako je kosidba zavrila, livade su poplaene a do njetve ostao jo neki dan, Faik i Devahira spuie ipke i uputie se preko akora za Pe. Sjedoe u potu i polako preko Andrijevnice i Murina poee se penjati uz akor. Onako gorostasan akor je ovih ljetnjih dana izgledao uzvieniji nego nikada. Stada ovaca prekrila vrleti a ovnovi predvodioci kao da se takmie ije se zvono dalje uje. obani se nadpjevavaju ko e bolje i ija e se pjesma dalje uti. Po prvi put Devahira slua pjesme: Oj evojko iz Velike, poto kilo varenike? Ili, Od akora pa do mora, prostire se Crna Gora. Uzbuena idilom koju je posmatrala, ona kao da zaboravi na svoje probleme koje je uvijek imala pri putovanju, samo kada bi autobus proao pored nje, a ne da se vozi, miris nafte nikako nije m ogla da podnese i uvijek je voljela peke ii do Berana negoli autobusom, upravo zbog toga to nije podnosila vonju. Ovoga dana, ona je oduevljena ljepotama i vidikom koji joj se pruao iz autobusa, zaboravila na sve nedae i ni sama nije bila svjesna kad se spustie u Kuite i kad Faik zavika evo nas pred Pe, za polovinu sahata smo tamo. Stigli su prije mraka u Vitomiricu, upravo sunce bee iznad Hajle i svakog momenta kao da se spremae da zapadne iznad velikih brda odraslih umom. Lijepa je Vitomiri ca u svako doba godine ali kao da je danas bila najlepa. Kukuruz izrastao tri metra zeleni se kao bukovina po bukovoj strani a kroz njega pasulj pustio cvijet pa je svaki struk kukuruza okien dekorom od razliitih vrsta cvijea. Pored kukuruza najee su parcele na kojima se zeleni eerna repa, jer je eerana poela da radi u Pei pa se eerna repa sve vie gaji na ovim prostorima. Tu su i deteline taze pokoene, pa otava ponovo poela da modri zemlju. Izmeu kukuruza najee po krajevima, vide se domaice kako plijeve vrtove, poznata paprika somborka jo zelena ali ve poela da rudi i dobija utu boju to je znak da je krenula da zri. Paradajz se ovio pun kao ipak, jo je zelen ali za nekoliko dana uz sunce poet e da zri. Sve je ovo odavalo prekr asnu ljepotu Vitomirice u ovaj sumrak. Faik i Devahira idui od dravnog bunara pjeke sa panjom su posmatrali svo to bogatstvo i ljepotu to je samo Vitomirica moe dati. -E moja Dekna, kako je od milja Faik znao zvati svoju enu, ovo ti je Kalifornija, nema veeg bogatstva a ni ljepote od ove Vitomirice, spasi se Hadro to se mae iz Loaka, bolji mu je ovdje hekter zemlje nego cijele Loake.

-Vala imaju svega, ini mi se nemaju za ime da ale, nastavi Devahira, jedino ne znam, ne vidim da voa i maju dovoljno. -Imaju, imaju, uzvrati Faik, mada ovi Peanci ne znaju mnogo voe da gaje, vidjee ti za koju godinu ta e Dervi ovdje uraditi, oni su ovdje imali samo kruku i jabuku, ali Dea e iskalemiti i sve vrste kruaka i jabuka, a u ovu zemlju kamen da baci rodit e a ne voe. Vidi oni imaju i vodu za plavljenje, pa ne moe biti da neto ne rodi. Tako uz priu i divljenje ljepotama Vitomirice stigoe u ulicu emansku u sami sumrak. Stadoe pred Hadrovu kuu. Faik po obiaju malo jae viknu: -O domaine! -Hajde bujrum, zavika Hadro izlazei iz kue, a u isto vrijeme sa razliitih strana poee izlaziti Hadrovi sinovi i ostala familija, obradovani i iznenaeni pozitivno gostima koji su im bili jedni od najradije vienih. Nazvae im sitne holedije, izljubie se lijepo i sedoe ba pred lozu da se svi okupe i da se upitaju za zdravlje. Derviovica odmah donese erbet koji su sami pravili od ruica koje su rasle tik uz prozor, a svi su s panjom sluali ta je Faik razgovarao sa Hadrom. Kako su proli u putu, kakva je godina u Vrbicu i kako su svi prijatelji, komije i dostovi, jer je nostalgija za Crnom Gorom bila velika i svaka informacija o rodnom kraju bila je kao mehlem za duu. Faik je inae bio pun novosti i veoma je dobro znao ta njih sviju interesuje, te je svima o svemu odgovarao, o prijateljima od Paljuha do Kalice i dalje do Roaja. Susreti Faika sa tazbinom najee su bili prava tribina na kojoj su dominirale mudrosti pitanja o smislu ivota i muhaderluka.O pitanju sree i slobode kao vrijednostima to ivot ine. Mogu li ljudi spoznati istinu a da se ne prevare. Moe li ovjek svojim razumom saznati pravu istinu, budui da se do jedne istine dolazi na jedan nain a do druge sasvim na drugi. Eto Faik im je odmah dao do znanja da oni trebaju biti sretni to su tu gdje su jer je putem ve vidjeo toliko ljepota to je po njemu dovoljno da oni svi budi sretni. -Eh moj Faiku, zavika Hajriz, nije uvijek srea u onome to oima gledamo, budui da nas ula esto varaju pa krivo zakljuujemo. Prvo i osnovno pravilo je da zakljuke ne donosimo brzopleto i jednostrano. Jer ako istinu traimo brzopleto i necjelovitim pristupom, postoji opasnost da krivo zakljuimo ili da stvorimo krive sudove koje bi mogli nazvati predrasude koji nam nee mnogo pomoi da doemo do prave istine. -Pitanje sree je sloeno pitanje, kako postati sretan, zadovoljan, ostvaren ovjek, tj. pitanje ta moram uiniti da bih to postao, zavika Sejdo. Gdje je moja srea, moje dobro-da li ovdje u ovoj ravnici i velikoj ljepoti na prvi pogled ili moda u onim vrletima iznad studenca gdje mi je drag i svaki trn i dobro ga se sjeam. Dakle trebamo traiti neto to nam je dobro, neto to nas ispunjava, neto to nam daje zadovoljstvo, sreu, ispunjenje. Ja bih pitanje sree podije lio kao pitanje koje djeluje na tijelo i duu, te otuda ovo to si ti Faiku video putem je upravo ono to bi moglo utjeiti nae tijelo. No dua je zadovoljnija sa ovih nekoliko trenutaka provedenih ovdje i sada sa vama nego cijelo moje imanje to e mi ljetine donijeti. Pitanje individualne sree za mene nije vezano za materijalna dobra ve za dobro kao ispunjenje due, dobro koje se dijeli sa

najbliima i najdraima, a to mi je ostalo tamo u zaviaju, tamo gdje su mi djedin i pradjedov grob, tamo gdje me svaki kamen veseli i gdje sam i drvadima imena znao a ne ljudima, zavri Sejdo svoju besjedu. Inae su emani poznati kao besjednici koji ele da debatiraju o svim temama no esto su kontrai i uvijek ele kontrirati sagovorniku tako da se Faik naao u nezavidnom poloaju jer su se oni obasuli sa kontra argumentacijom. Faik ih je sviju od reda dobro poznavao, a znao je i to da je on pokuao kuditi Vitomiricu da bi oni svi skoili da argumentiraju suprotno to je njihov najei nain komuniciranja. Zato Fai k iako po prirodi impulsivan i dosta tvrdoglav ovoga puta je pokazao sve znakove tolerancije i mirno bez ikakvih znakova nervoza sluao je njihove argumente svjestan da u njima ima puno istine, no isto tako svjestan da je sve to stvar izbora i da puteve sree najee ovjek sam izabira. -Izgleda da se srea stalno trai i da je ovjek trai dok je iv, ukljui se Faik, eto koliko vi patite zbog nas toliko je i naa bol za vama i mi smo nesreni to nijesmo zajedno. Sami muhaderluk je nesrea, svako razdvajanje je zlo, te otuda jednom razdvojeni nikad zajedno, sada i da se vratite tamo odakle ste doli, opet to ne bi bila srea, opet bi falili oni kojih vie nema, novi doli koji su neto drugo, ne ono to su bili stari, to su prirodni zakoni, koji su ne umoljivi i koji se ne daju ni prevariti ni izmijeniti, svaki pokuaj mijenjanja toga reda je zlo. Dobro je kada taj red nesmetano vlada i kada se prihvata kao prirodni tok u kojem se svi moramo snalaziti i stvarati nove prijatelje. Ja mislim da se srea akumulira iskustvom i da ljudi evoluiraju u njoj, te da ako ovjek ima sree, prije nego to umre, sakupie sve to moe svog civilizaciskog naslea te ako uspije da ga ispravno prenese svojoj djeci,ona e biti u stanju da sreu prilagode toj civilizaciskoj emi i saive se u njoj. ovjek treba do poslednjeg daha biti zahvalan na toj neiscrpnoj batini, te u njoj nai svoju duevnu hranu i svoj veni ivot. Razgovarali su o svemu i svaemu kao i uvijek kada se nau pravi prijatelji dok ne poee dolaziti komije, jer je ovdje svaki haber o dolasku bilo koga preko Kule bio pravo veselje, a pogotovo kada je to Faik koji je uvijek doekivan sa velikom dozom uvaavanja, tretiran kao jedan od najuglednijih zetova plemena, jer su njegove rijei uvijek prihvatane kao rijei mudrosti i dobrog savjeta. Doe Sait sa nekoliko svojih sinova, te se druina sada proiri, a pitanja poee prosto tei kao vrbika rijeka, naviru asocijacije kao lava iz velikog vulkana a mladi upijaju svaku rije koji stariji izuste i vesele se svakom novom pitanju. Sait je sluao dio prie o srei i svemu onome to je trebalo odgonetnuti osnovnu tezu dali su sreni oni koji su doli ili oni koji su ostali? -Ja bih, ree Sait, ove vae dileme malo drugaije formulirao. Za mene je svako selenje ustvari traenje slobode. ivotinje nemaju slobodu, one ne znaju razumski procijenjavati neke stvari nego prave onako kako im nalae njihov nagon te se one tako lako prilagoavaju svakoj novoj situaciji. ovjek je obdaren i kanjen za slobodom, zato to po slobodi moemo raditi to nas je volja a time sami sebe moemo krojiti sreu. Ne moemo vjeno ivjeti u tom nebeskom carstvu zaviaja,moramo postati malo prefinjeniji,nego to smo u djetinjstvu bili,kada smo sve ljepote vezali samo za svoju okutnjicu.Pa i ako tamo gdje

idemo za dugo vremena neemo nai estok zanos mladosti,upoznaemo trajnu, blagu sreu, duboko blaenstvo koje nam ni jedno vrijeme ne moe oduzeti prije nogi li nam oduzme sve ostalo. Nekada su ljudi kanjeni slobodom, kanjeni mogunou i potrebom da sami vre izbor. To kao da ih svija iznenadi. -Kako kanjeni slobodom, upita Hajriz? -Takozvana vanjsaka ili fizika sloboda, koja predstavlja rezultat nesmetanog kretanja i djelovanja. Sloboda fizikog kretanja, koju neko malo pr ije spomenu, ili sloboda od zatvora. Nekada upravo traei ovakvu vrstu slobode mi bjeei od odreenih uslova ivljenja i rada, upravo kanjavamo sebe, ugroavajui unutranju ili duhovnu slobodu kao vei stepen slobode. Upravo zato to nas nekada ta sloboda moe odvlaiti od prave sree, to su situacije kada naa sloboda biva podlona naem neispravnom rasuivanju ili zabludama, kada je podlona strahovima novog, kada se gubi motivacija, to su stanja u kojima se vremenom nae svaki muhader na novoj teri toriji. No to je njegov izbor i u tome se moe traiti ta uslovno reeno kazna. -ini mi se amida, ree Hajriz, da ti govori o nekoj unutranjoj slobodi, pa zar mi upravo zbog slobode koja nam je esto bila ugroavana kada bi prolazili preko Groca, putujui za Berane, nijesmo i doli ovamo. Nama je esto bila ugroena upravo fizika sloboda, a po meni nema nijedne forme slobode bez fizike slobode i mogunosti slobodnog djelovanja. -Upravo tako sinove, traei fiziku slobodu mi smo izgubili deo due, tj. unutranju ili psihiku slobodu, kada sam sam sebi mogao zadati ta god hou napraviti i to bih napravio ili ne. U tom traganju bili smo prinueni prodavati svoju babovinu u bescilje a ba ona nam sada svima nedostaje. -To je u svakom sluaju za mene, ponovo e Hajriz, vei stepen slobode, jer kad nam je dua nemirna nemoe nam ni tijelo biti slobodno. Treba se uvati ljudi koje ispunjava samo jedna ideja, samo jedna misao.Ti ljudi u sebi nose prazninu i monotoniju saharske pustoi. Razlog je u tome to ima samo jedna poluga,jedna elja a to je ipak premalo.Ta elja za samo fizikom slobodom ubrzo se pokazuje kao prazna,od ivota treba sve uzimati i sve mu davati.Sve treba osjetiti i iskusiti,i radost i bol,glad i strast svake vrste. Neko mi je nekada rekao da ljudi mogu ugroziti slobodu tijela, ali sloboda due je samo moja i niko mi je ne moe uguiti, nije li tako? -Tako je ree Sait, u sebi dakle nijesam slobodan ako nijesam sposoban izabrati i ostvariti ono to mi je bolje. Najslobodniji sam onda ka d sam u sebi slobodan za svako dobro koje me ini srenim. I kada niko nije u mogunosti da mi to stanje svijesti pomuti i uslovi ga bilo ime to meni nije po volji. -Tako, produi Hajriz, smatram da i ova naa selidba koja nije ni prva a nee biti ni poslednja, jeste upravo pokuaj traenja takvih reenja i stanja naeg duha. -Vjerujte ljudi, sada ste me stavili pred veliku dilemu, ukljui se Faik, jer ja sam bio ubijeen da ako ima negdje deneta na zemlji, da je to upravo ovdje kod vas. Ali ono to sada sluam, a nemam nikakvog razloga da vam ne vjerujem, jer vidim da ste iskreno otvtorili duu i da govorite upravo ono to osjeate, ja zaista sada vjerujem, da je ta unutranja sloboda o kojoj vi sa takvom sjetom govorite, najvanija u ivotu, a da je meni moja bukovina iz Dubokog potoka i divlje jagode

iz Brea dobra zamjena za sve vae dunjaluke ljepote koje vas sviju ovdje okruuju. Tako se zavrila ova debata koja je rezultat Faikove elje da sazna kako i koliko su zadovoljni njegova tazbina i os tale nekadanje komije. Jer je dilema selenja uvijek bila prisutna kod Bonjaka Bihora, to iz manjkanja fizike slobode, to i nedostatkom uslova za kolovanje djece ili ekonomskih mogunosti zapoljenja. Sa ovim dilemama suoio se i Faik, iako nikada e ni to nije kazivao da mu neko nebi prebacio eto vodi ga ena kod njenih. Sada kada su djeca porasla i stasala do srednje kole, a Faik je oduvijek eleo da im omogui da se koluju i da sticanjem znanja pomognu i sebi i drugima a time i cijelom etnosu. Iako nikada i nikome nije to rekao potajno u njemu je tinjala misao da se i on negdje odseli i pronae za sebe a posebno za svoju djecu povoljnije uslove za ivot, te da ih time uini srenim, to je posle ove debate kod njega izazvalo odreenu zabunu i jo vee dileme. Sledeeg dana poveden je ponovo razgovor o konkretnim Faikovim eljama i cilju ove posjete. -Vala Hadro, ja i Devahira smo doli da vas obiemo, da vidimo kako ste sa zdravljom, jeste li poradili i kakva je godina. Bogu uur, zadovolo jan sam ovim to sam vidio, vidim da ste sa zdravljom dobro a i godina je dobro krenula, pa se nadam da ete imati dobru ljetinu. No, pokraj svega ovoga, mi smo doli sa jo jednim ciljem. Kao to znate Jonuz nam ove godine zavrava osmoletku pa moja je elja da ga i dalje kolujem, jer nekolovan ovjek danas je slijep kod oiju i gluv kod uiju, a bogami takvima je danas sve tee da se snau u ivotu. Pa smo mi odluili, da i pored svih tekoa, omoguimo djetetu da se koluje. Ti dobro zna, da ga tamo kod mene nemam gdje upisati, niti imam mogunosti da ga aljem za Podgoricu, pa smo doli da zajedno sa svima vama porazgovaramo bili imalo mogunosti da dijete bude ovdje kod vas i da odavde putuje za Pe i pohaa kolu, jedino bi tu bio siguran da e mi dijete ostati na pravom putu i postati ovjek kakvog vjerujem svi mi i vi elite. Cijelo vrijeme Hadro i njegovi sinovi koji su po obiaju svi posluno sluali Faika dok je govorio zavika: -Biti odgovoran i liti odgovornost je osjeaj vlastite svijesti i samopotovanja, a u ovom sluaju to je i potovanje prije svega sopstvenog evljada. Ja ti se puno zahvaljujem to tako razmilja i bogu uur kad je situacija takva da mi moemo pomoi. A to me pita da li moe, pa zar to nije nae dijete. Kolika je tvoja elja da ga koluje toliki je i moj ponos da mi unuk ako bog da postane barem uitelj te da pomae ostaloj djeci. Za to me nijesi trebao ni pitati, ve dovesti dijete za ruku to prije da malo bolje upozna sve puteve i djecu sa kojima e odavde ii svakoga dana u kolu. -To sam i ja bio svjestan, ali ja se plaim od moga djeteta, koliko e on biti odgovoran u svemu tome, koliko e vas sluati? -Toga se ja ne bojim, jer od odgovornih roditelja ne moe se desiti ni neodgovorno dijete. -Inae pitanje odgovornosti kao krucijalno ljudsko pitanje, umijea se Dervi, sastoji se po meni upravo u sposobnosti da se mogu dati sebi i drugima odgovori, zato sam neto uinio na nain na koji sam uinio pa makar ono bilo

pitanje dobra ili zla? Upravo tako odgovor an ovjek e uvijek stajati iza svojih postupaka. Otuda, zakljui Dervi pitanje odgovornosti za dijete ja bih locirao uvijek na nas starije sve do dana kada isto postane puniljetno i odgovorno za svoje postupke. -E bogami urae, ja se sa time potpuno slaem i dajem vam svima odrijeene ruke, da ga vaspitavate kako vi mislite da je najbolje. Meni samo kaite, ako pone da primjenjuje neke druge sifate i da vas ne slua, ja sam tu za pola dana i nemoj slobodno da me eka, jer ja bih volio da mene uvrijedi n ego vas, a bogami i da mi ne daj boe zaluta kao to znam neke primjere. Bolje da mi ostane nepismen ili da me ubije nego da postane neovjek. Tako se zavrio dogovor Faika sa tazbinom, da svoga najstarijeg sina isprati od jeseni kod njih i upie ga u kol u, ne bi li stekao znanje. Time bi ispunio roditeljsku elju da postane svoj ovjek. Inae, razmiljajui o budunosti i vlastitim eljama, Faik se sjetio jedne heaje koju je uo jo od rahmetli deda kada mu je jednom prilikom rekao: -elje su svjesni ili nesvjesni unutranji podsticaji da dostignemo neto za im udimo, a najee izazvane spoljanjim ili unutranjim potrebama. Potrebe mogu biti najrazliitije prirode, od duhovne, preko ekonomske do bioloke. ovjek je jedinstvo tijela i duha, te otuda mo ra zadovoljavati paralelno i duhovne i tjelesne potrebe, zavisno od svoje izgraene ljestvice vrijednosti. Nekada se prioritet daje duhovnim a nekada tjelesnim potrebtinama, deavalo se da se pokazalo kako su nae elje nepotrebne ili suvine ali do tog saznanja se dolazi tek kada se one ostvare a sve do tada ovjek ih uporno eli. No za bilo koju aktivnost treba imati viziju i elju, nijesu stariji dabe rekli: Poetak je pola obavljenog posla, te se od neega mora poeti. Proljea su ispod Turijaka bila sve veselija, djeca su rasla i kolovala se po susjednim optinama, a Faik je sa svojom suprugom stasao u velikog domaina i ovjeka iji je glas bio duno potovan i cijenjen. -Faiku, zovnu ga neko, dok je on kopao kukuruz u okutnjicu neposredno ispred kue. -Bujrum uzvrati on, okrenu se prema putu kojim je iao ovjek koji ga je pozvao. Hajde odmori se malo vidim da si se oznojio, naali se ovjek i preskoi ogradu pored starog oraha ne bi li uao u Faikovo dvorite da se malo sa njim orazgovara. Faik se primae i pozna svoga komiju iz agovia. -Merhaba amida, je si li se umorio. -Pa nijesam danas mnogo ni radio, bio sam do Petnjice pa se sretoh sa nekim ljudima, saznah neke podatke o nekim novim penzijama pa rekoh da te pitam da li si ti uo neto o tome i da li je to istina? -Ne znam ta si uo i o emu se radi ja ti nikud ne idem kako su poeli radovi, nemam vremena ni za ta. -Pa ja samo rekoh da te neko nije pozivao u optinu, kao daju penzije svima uesnicima u borbi, jer znam da ako je neko zasluan za tu penziju sa ovih krajeva onda si to ti. -Ne znam amida o kakvim se penzijama radi, ali znam da me niko nije ni za ta zvao a bogu uur ja radim i od ovog imanja sada za sad se nekako ivi.

-Pravo da ti kaem rekoe mi da su poeli di jeliti penzije svima koji su uestvovali u ratu od 43.a ti si znam mnogo prije toga otiao. Dijele ak i onoma koji su bili osueni zbog Infor-biroa, sada su kao amnestirani. -E moj amida, nemam namjeru nikoga mnogo da molim, ja sam svoje rekao i niko i nikada me ne moe ubijediti niti naterati da kleknem na kolena i da nekoga molim, za ono za ta san ubijeen da sam ispravan. Ako ova naa drava misli da je prema meni i ostalima kao meni pogrijeila ona moe to da popravi. Ali ako i dalje misli da ja treb a da kleim i molim samo da bi mi dali ono to po svim propisima meni sleduje, e ja to niti elim niti u ikada uraditi. -Poznati su mi Faiku tvoji stavovi, ali ovo je drugo vrijeme i drugi ljudi i ja se nadam da su doli na tobestikvar pa e priznati greku i barem ove kao tebe sami zovnuti da im ukau da imaju pravo. -Eh, nemoj biti mnogo siguran, ja se upravo plaim ovih to su sada doli, jer meu njima ima i onih koje sam ja i drugi slini mene ganjali po vrletima Bosne. Ne oekujem da e se oni smilovati i doi da me zamole za oprotaj i da mi dodijele penziju. Opet e traiti da im kleknem, i da reem jes, ja sam kriv evo pokajao sam se, dajte mi sada tih dvesta milijardi penzije da prehranim i kolujem svoju djecu. Ne, ja to od njih ne oekujem i ne nadam se,ve sam se sa tim pomirio. -Faiku moramo ispravno razmiljati, ja znam da je prema tebi i drugima kao tebi uraena velika nepravda koju sam i ja jo ee doivjeo, ali merhamet i opratanje bilo kome i bilo kada, je samo put ka dobru. Kamo gleda tamo i ide. Ako ti je u srcu uvijek tama, takav e ti i ivot biti. Ako u srcu snuje zlo i mrnju, to e se pokazati i na dijelu. to ti je na jeziku to ti je i u srcu. Moramo raditi i stvarati u skladu sa pravilima i istinama ovog svijeta, u skladu sa redom koji tu vlada, proizvoditi dobre proizvode i stvarati toleranciju i saivot i sa nekadanjim neprijeteljima, jer e nam to biti na dobro i radost, zavri svoju besedu ule. Duboko uzdahnu Faik, svjestan dubine ulovih rijei, kojeg je veoma cijenio i dobro poznavao jer mu je bio daida, no i ovjek ije je kvalitete cijenio iznad svih ostalih. Teko mu je da se sa njim ne sloi, ali je jo tee prelomiti u sebi onu knedlu i onaj emer koji se toliko dugo nataloio da ga sada nita ne moe oistiti. Najzad posle uzdaha i razmiljanja zavika: -Prirodni zakoni u svijetu su neumoljivi, ja vjerujem u boga, i prirodne zakone, a ne u ove koje donosi ovjek i menja ih prema sopstvenom nahoenju, ne bi li samo sauvao svoj komoditet i stolicu. -Opet mi kazuje stvari koje su mi veoma dobro poznate, Faiku, ali zar se ponekd ne upita: Moe li ovjek svojim razumom saznati pravu istinu? Odahnimo, sada smo sigurniji u sebe, imamo mnotvo novih saznanja i bogato iskustvo koje nas ui da za sreom trebamo stalno tragati, da nam je niko nee na tablju donijeti. Moramo odagnati iz nas taj unutarnji nemir, odagnati iz nas mrnju, zaboraviti je, jer e nam samo to omoguiti da u nama postignemo mir koji smo naruili svojim inatom i srdbom prema nepravdi. Na dobro Faiku uzvrati dobrom,a na zlo pravdom bit e ti lake. Pratanje je dobro, pratanje je junatvo, i samo onaj koji jeste junak, a ti si to bio i mora to ostati do kraja, moe nai put prema srei i unutarnjem miru koji e mu omoguiti da stvara

dobra dijela. Samo savjest koja je mirna, moe biti ispravna, a ispravna svijest moe imati ispravna moralna naela. -Dajo ule, ovaj put ga tako oslovi, previe te cijenim i ne elim da mi zamjeri, hvala ti na ovim mudrim rijeima, ali ja ne mogu dozvoliti da moja savjest, svijest i razum padnu na isto nivo sa onima koji su me kao ovjeka uvrijedili i ponizili, samo za to, da bi sebe sauvali i svoju sreu gradili na tuoj nesrei. -Agresivnost je normalna kada ljudi trebaju braniti sebe i svoj ivot, no nasilje nastaje kada i drugi na nasilje odgovara na isti nain, stvarajui na taj nain zaarani krug. Izlaz i rjeenje jeste u razumijevanju i prihvaanju drugoga i sebe, korigirati svoj bijes, opratati, svoju linost graditi ne ponitavanjem razliitosti drugih, ve naprotiv, prihvaajui razliitost drugih ljudi i sam postaje vlastita posebnost, vlastita osoba, osobnost. Ti si vjernik, pa i sa te strane mora prihvatiti i nepravdu kao realnost jer je od ljudi, a ljudima netrebamo mi suditi, Allah e im suditi.Dobro odiviu, sa malim osmjehom obrati se ule, moram ti samo navjesti primjer jednog mudrog ovjeka kojeg sam sluao jo dok sam bio veoma mlad, sjeam se moj ga je rahmetli otac upitao kako da upoznam svoju narav ne bi li je lake kontrolirao? ovjek, ijeg se imena vie ne sjeam, mu tada odgovori: Sjedni pred njom u tiini i saini od strpljenja ljestve i ispenji se do nje. Tog momenta nita nijesam razumijo i nije mi bilo jasno ta eli rei, ali moj otac koji je vjerovatno to sasvim dobro razumio sjeam se ree mu: duboke su i mudre tvoje rijei, ali poruka im je jasna, treba imati merhameta i sabura u svakoj situaciji i ne dozvoliti da jezik reaguje prije razuma. Tek mnogo kasnije bilo mi je jasno ta je znaila misao starog mudraca i odgovor moga b aba, ne prenagljuj u svojim odlukama i ne misli da je samo tvoja pametna moj Faiku, zavri ule i polako se uputi niz put prema Paloku. Ove rijei duboko su dirnule Faika, tada se prisjeti i jedne misli koju je uo od svog rahmetli djeda koji mu je jednom prilikom rekao: Jezik duhovnog stanja je elokvetniji od mog obinog jezika, zato je moja utnja interpretacija svakog mog pitanja. I neka te ne oduevljavaju i lau oni koji mnogo govore. Jednog od takvih navodno vetih govornika sam uutio kada sam mu rekao: Ti nijesi vjet u govorenju, ti si samo nesposoban da uuti! Sigurnost u neemu jeste erka ludosti, a gubitak je erka sigurnosti. Prvo te navodi da eli da sauva neto to ne moe da se sauva, drugo te poduava, da sve to moe da se izgubi, moi e pak da se dobije. Tako je Faik polako sredio mozaik ovih misli i jo dublje se zamislio u svojim tvrdokornim stavovima u koje je samo do prije razgovora sa ulom bio toliko ubijeen. Ostajui sam, Faik se borio sam sa sobom.Misli su poele da mu lutaju,pokuavao je da se prisjeti nekih oevih rijei, iako mu je bilo jasno da bi mu babo estoko podrao ula i njegove rijei. Moe li ovjek ivjeti a da ba nita i nikome ne vjeruje? Ne vjerovati u neto i nekoga je iskonska ljudska potreba, kako bi svoju slobodu mogao ivjeti s drugima, naime mnoge ivotne stvarnosti prihvaamo na temelju vjerovanja, povjerenja. Sjea se Faik da je njegov rahmetli dedo za sve dileme crpeo snagu u vjeru u Boga. ovjek je uvijek tragao za Bogom, traio ga je na razliite naine klanjanjem, strahom, rtvovanjem, molitvama, duhovima...No vjerovati u Boga, znailo je imati

povjerenje u nekoga i potpuno mu pripadati srcem, voljom, duom i tijelom. Dobro mi je s vjerom, najee su govorili ljudi u vrijeme Faikovog djede, jer mi daje snage i smisla, nade, elje za vjenim ivotom i naplatom ovog zemaljskog ivota. I pokraj evidentnih dilema sa kojima se Faik borio, a koje su bile rezultat najrazliirijih sugestija sa strane, on je ostao dosledan u svojoj tvrdoglavosti i ni je se ak ni obratio sa molbom da mu dodijele ono to mu je objektivno pripadalo i to su mnogi drugi slini njemu uspjeli da reguliu. Vrijeme je prolazilo, djeca su poela zavravati kole, svakim danom postajala su sve zrelija, ali kao da su nova vremen a poela nositi neke nove vjetrove, nove zemane i klimu u familiji. -Tata, obrati se jednog dana najstariji Faikov sin svome ocu, sada su ve djeca oeve poela tako da zovu, jer je babo zastareo i prevazien nain oslovljavanja, koji je u meuvremenu poeo da radi kao mjesni uitelj i postao veoma ugledni mladi ovjek, potovan i cijenjen od sviju. Hou da idem vani u Evropu, da radim, jer sa ovom platom ovdje nikada neu moi sebi stvoriti lagodan ivot i uslove za sviju nas kakve imaju ovi koji su i manje sposobni i manje znaju od mene, ali su otili vani i ive mnogo bolje od nas. Faika, koji je smatrao da je najve a vrijednost porodice u zajednikom ivotu i stvaranju, kao da ga grom pogodi kad u rijei svoga najstarijeg sina. Po naravi onako brz i eksplozivan, ne rijetko i nabusit, estoko odbrusi svome sinu: -Samo preko mene mrtvog, ta ti fali? Ima posao kod kue, dobru platu i ivot za kojim sam ja oduvijek udio. Ja elim da se oeni i da ja svoju starost sa Devahirom provedemo upravo ovdje na naem ognnjitu gajei i uvajui unuad. Ja od tebe oekujem samo da odabere djevojku, a moja je ostala briga. Podsjeti se Faik vremena kada je i on otvorio duu svome ocu Halitu da je begenisao Devahiru, a sve ostalo je i bila njegova briga. Ali avaj,vremena se promijenila, vidi to Faik, ali nee nikako da se pomiri sa time. eleo bi po svaku cijenu zadrati harmoniju koja je decenijama krasila porodicu, no sledee rijei koje je uo od sina kao da ga ranie pravo u srce. -Tata, ja sam smatrao svojom dunou, upravo zbog toga to te potujem kao roditelja, da te informiram o svojoj odluci. Nemoj pokuavati da me razubijedi jer je ona definitivna i nee ti uspjeti da je promijeni. Mora me razumjeti da ja ne mogu dozvoliti da svi moji drugovi koji manje znaju i vrijede od mene, radei po Evropi stvaraju ogromno bogatstvo, prave velike kue, voze dobra auta, a ja sa mojom kako je ti nazva velikom platom teko mogu i toak kupiti. Ja se sa time ne mogu pomiriti. Bogu uur, ti i majka ste jo dobro g zdravlja moete sami sebe hizmet initi, ja u pomagati koliko budem mogao, a imate i drugu djecu koja su sa vama da vam pomau. Ne mojte zbog mene biti nesreni, morate znati da ivot nije zlo, ve je zlo rav ivot. Sav zbunjin onim to je uo, Faik u stanje nesigurnosti, kao da je poeo gubiti tlo pod nogama, nije mogao vjerovati da mu roeno dijete protivrei te da nee ispuniti njegove elje, pa makar ih iskazao u formi naredbe ili direktive. Klonu mu glava, gledao je as u zemlju ispred sebe, as u Jonuza, koji onako stasit i odluan djelovae ubjedljivo. -Zato sine Jonuze, zato ti kao najstariji, od koga sam najvie oekivao i u koga sam najvie vjerovao, zato si rijeio da nam rasturi porodicu i da bude

negativan primjer i ovim mlaima da pou tvojim koracima i ostavite nas dvoje da starost provedemo kao garibi u nemoi, bez unuadi pored nas i bez vas od kojih smo toliko oekivali i eleli. Naa elja da uvijek budete zajedno da se slaete i pomaete upravo onako kako smo mi to uvijek radil i, onako kako me je moj rahmetli djed uio, a ne da idete za Nemaku, da budete sluge onima koje sam ja sa svojim drugovima tjerao od Makedonije do Slovenije. I sada ono to im tada nije uspjelo da nas porobe i okupiraju, vi im se dobrovoljno predajete idu i da im budete najamnici prodajui se za aku maraka. Nije sva srea u parama, emocionalni odnosi u porodici su veoma znaajni za svakog ovjeka, a za mene vjerujem naroito. Srena i zdrava je ona porodica u kojoj su odnosi izmeu lanova srdani i iskreni i u kojoj se brani partneri meusobno razumeju i potuju. Ja ne vjerujem da emo takve odnose uspjeti sauvati ako svi vi odete niz razliite zemlje i kulture. Izusti to Faik u jednom dahu a pogled mu se ukoi prema seoskom groblju na kojem lee kosti njegovih najdraih roditelja i brata Sabra, kao da je jo jednom htio uti njihovo miljenje o svemu to predstoji, o novom zemenu kada poinje raspad tradicionalnih moralnih vrijednosti i kada pare postaju vanije od porodice, od roditelja, pa bogami i od obraza kao najvie ljudske vrijednosti ovih krajeva. Vidjevi da Faik teko preivljava odluku koju mu je saoptio, Jonuz pokua da mu pomogne, da ga utjei rijeima: -Nemoj tata, ja niti sam prvi, niti poslednji i ja upravo elim pomoi naoj porodici da ne zaostajemo iza drugih, uvijek smo prvaili u svemu, pa bogami nije sramota rei i u bogatstvu na ovim terenima, ali vremena se mijenjaju. Ova zemlja i nae imanje moe da nas spasi da ne gladujemo ali nikad i nita vie od toga. Evo vidim one koji su nas uvijek bili mufta i koje smo mogli uvijek pozvati da nam rade pod nadnicu ili budu u najam, otili tamo gdje i ja elim, sad su gazde, a mi smo tu gdje smo i nikada na ovim prostorima i neemo biti drugo. Vremena se mijenjaju, nije nesrean onaj koji ide ve onaj koji ostaje. Hvala Allahu ti ima jo sinova, gledaemo da barem jedan od nas vas nikada ne napusta i da bude pored vas, a mi ako budemo braa kao to jesmo, mi emo se pomagati. Pa i moj odlazak nee biti za uvijek, bolje je rtvovati sebe par godina da bi obezbjedio cijelu porodicu, nego tapkati ovdje u mjesto i ostati na repu svih ekonomskih vrijednosti. To to jadikuje za starim vremenima nijesi u pravu, zar ti je ao to jo preko Kule svake subote ne tjera po stranu ita ili jo i g ore ne ide na Policu da kopa polianima cijeli dan za jedan ruak i ako ti dadu kilo brana. Nemoj tata molim te, mora se prilagoavati novom vaktu i zemanu, mora polako raiavati sa starim obiajnim pravilima koja su bila sveta u jedno drugo vtijeme koje je iza nas i koje nem je bilo nuno da bi u toj bijedi i siromatvu lake preivljavali koncentriui svu vlast i reenja u rukama po jednog ovjeka. Nikada jedan nije pametniji, pa ma koliko bio pametan, od petorice a da ne govorim od cijelog sela . Mora prihvatiti sve to civilizacija nosi sa sobom pa i pitanje moje enidbe koju esto pominje prepustiti meni i mojim odlukama. Preovladajua forma nae brane zajednice koja je haotina i razorna kakva jeste, ipak predstavlja prijatno poboljanje u odnosu na brak do kojeg se dolazilo otmicom ili kupovinom ili silom koja je esto rezurtirala rtvama. U odnosima izmeu mukaraca i ena, roditelja i djece, uitelja i uenika, manje je

okrutnosti nego u bilo kojoj ranijoj generaciji u prolosti. Emancipacija ene i njeno uzdizanje na pijadestal ravnopravnosti s mukarcima ukazuje na dosada nevienu blagost nekada ubilakog mukarca. Ljubav koja je primitivnim ljudima bila nepoznata, ili je predstavljala tek poudu tijela, procvjetala je u velianstven vrt pjesme i osjeanja, u kojem se mukareva strast prema djevojci uzdie kao miris tamjana u carstvo ive poezije. A tebe, jo jednom molim, ne oteavaj mi ove trenutke, jer mi i tako nije lako, ja sam ako bog-da rijeio idue hevte da krenem sa nekim drutvom iz Berana, halali mi ovaj odlazak i ove pute, poeli mi da mi budu sretan i haijrli. Ja sam rijeio da probam taj muhaderski ivot i te evropske vrijednosti. Svjestan sam svega ta ovdje imam i ta ostavljam, ali izazov i elja da uhvatim korak sa savremenim svijetom ovaj put je nadjaala u meni i ja ne mogu odoleti, zavri Jonuz i priblie se svome ocu da ga zagrli ne bi li mu time ukazao svu svoju ljubav no i rijeenost i istrajnost svoje odluke. Osjeti Faik neko udno studenilo oko srca kao da e ga rastresti zimska treska, poznate vrbike cike, njegove usne poblijedee kao da dotok krvi prestade, nasta neko stanje bunila i neizvjesnosti. Voli on svoga sina vie od svega na svijetu, budui da mu je najstarije dijete a i sa zavrenom kolom moda ak i vie od ostale djece, no to roditelji ovoga kraja nijesu javno ispoljavali i pred djecom ga iskazivali. Druge vrijednosti su bile svete a odnos prema djeci je bio samo njihova najdublja intima u koju niko nije mogao pronii i nju su vie iskazivali kao ljubav prema unuadima nego prema sopstvenoj djeci. To su vremena kada je familija bila svetinja u koju niko niti je htio niti je mogao proniknuti ali u okviru koje su saeta sva dobra i ljubavi ovoga svijeta. Ljubav koju osjea proeta je sada jednom vr stom straha, kao da uzroke njegove reakcije nalazi ne u novom vremenu i novim moralnim vrijednostima koje caruju ovim zemanom, nee to Faik ni da zamisli. Uzroke reakcije svoga sina on poe traiti upravo u njegovom obrazovanju, kao eto ta mu je kola don ijela, da ne potuje rije i volju svoga oca, neto to je za ove prostore vjekovima bio zavjet, neto sa ime se raalo i umiralo, neto to je kao uroeni gen nosio svaki Bihorac u sebi pa i ire na ovim prostorima Crne Gore i Balkana. Rije i volja roditelja bila je izvrna zapovijed i njeno nepotovanje u bilo kojoj formi smatralo se eresom, odpadnitvom od normalnog. Ipak u svom tom bunilu i haosu u kojem se tog momenta nala svijest Faikova, koji iako u zrelim godinama jo kipti od snage i energije i pokazuje punu vitalnost gortaka kojem samo ozbiljnost lica odaje unutranji vulkan koji vri u njemu i kao samo da se eka moment kada e eksplodirati i spriti sve oko sebe. Nalazei poslednje atome merhameta i snage za oprotajem Faik mahinalno spusti ruku preko Jonuzovog ramena, da bi ga odjednom, upravo snagom vulkana, snano privukao sebi i silno ga stegnuo, kao da je htio da iz sebe istisne svu negativnu energiju. Iako jak i snaan u cvijetu mladosti, onako visok blizu dva metra, Jonuz kao da ostade bez daha, neto od uzbuenja a neto i od siline zagrljaja koju nije ni oekivao, te i on postupi slino stegnuvi svoga oca upravo na nain na koji je eleo da iskae svu svoju ljubav i da zatrai oprotaj za svo nerazumijevanje, jer Jonuz je dobro znao ta znai babova rije i halaluk za sve odluke koje je trebao donijeti na ovom svijetu. Spoie se u silnom

zagrljaju i tako ostadoe par dekika iskazujui tako svu ljubav ovoga svijeta. Suze im poee liptati niz lice, a onda Faik progovori: -E moj sine, srce si mi iupao ovom tvojom odlukom, ne mogu ti savjetovati ono to je najprijatnije, ve ono to je za tebe najbolje! Moram oprostiti tvoje prestupe, jer niko ne grijei od svoje volje, nego prinuen nekom patnjom, ne treba mrzeti, nego uiti ljude boljem. Mudar ovjek nee imati toliko prednosti u biranju ovog to je dobro koliko u izbegavanju onog to je loe, poto smatra za svoj cilj da ivi bez bola i bez patnje. Ipak moram ti poruiti jednu misao koju bi elio da zapamti. Mnoga zadovoljstva ivot a su samo prividna, jer upravo kad poinjemo da ivimo i da ih prakticiramo, mi ve umiremo. Zivot prua vie razoarenja nego kotisti. I kad si najjai budi milosrdan i pomai drugome, tako da te tvoj susjed vie potuje nego to te se boji. Svojom odlu kom ma koliko mi teko padala, ti si mi dokazao da si postao ovjek koji razmilja svojom glavom. Ne mogu ti zamjeriti ni na tvrdoglavosti jer si i nju naslijedio od mene, neka ti je hairli ovaj put kojim si rijeio, ali te preklinjem nikada ne zaboravi iji si i ko si, jer onog momenta kada ovjek to zaboravi on postaje benaf koji se okree za svakim, traei sebi saputnika kojeg nikada nee nai. Ne smije zaboraviti ni svoj identitet ni svoju porodicu, to su zajedniki korijeni koje si od nas naslijedio. Moe ih nadograivati i usavravati no nikada ne podcijeniti i omalovaiti. Potuj rodbinu ma kakva bila, jer je nijesi u stanju birati, a prijatelje ne stii na brzu ruku, njih moe i da bira, a kad si ih jednom stekao, ne naputaj ih i ne podcenjuj! -Neu Tata, kunem ti se, ne samo to neu zaboraviti iji sam i ko sam, ve upravo sve ovo radim da bi stvorio uslove da svi mi stanemo na noge i opet budemo oni kojima e se svi obraati sa potovanjem i pijetetom.Dokaz za to je upravo ovo nae ognjite koje e uvijek biti mjesto naeg okupljanja i utvrivanja zajednitva. Ne, ne, nikada neemo ovo prodavati pa ma gdje bili.Kad djedovina pone da se prodaje,to je kraj porodice. Iz ove zemlje smo doli i u nju se moramo vratiti, niko i nikada nam zemlju ne moe oteti. Te rijei toliko dirnue Faika, starac pusti suze da se osue na licu a od njih se napravie slane mrlje. -Eh moj sine, zamisli da sjedimo u barci koja se kree na moru i ako gledamo neki predmet u barci, neemo ni primijetti da se kreemo. N o ako pogledamo neto izvan barke, neto to se ne mie, naprimjer obalu, odmah emo primijetiti da se kreemo. Tako je i u ivotu. Kad svi ljudi ive onako kako ne treba, to niko i ne primjeuje, ali neka se samo jedan ovjek urazumi i pone ivjeti prema Bojoj volji, odmah e postati oigledno kako ive ostali. I zato e ga ostali progoniti i biti protiv njega. Toga se plaim, te nove oluje koja vas sve moe oduvati i odnijeti daleko sa ovih terena. Zastao je tu, pogledao prema groblju, odjednom se sagne uze grudvu zemlje, stee je i poe mrmljati: Ako prodate zemlju to je kraj. Dogodi nam se da zaustavljeni jednim trenutkom uzdaha nekog od nas, da se okrenemo k sebi i uemo u onaj dio osobnog koje uti sakriveno i od vlastitog lica, kada se naemo sami, uperenih oiju u nita, bez ikakvih doticaja s prostorom, spojeni s praznim iz svoje dubine s praznoga, kao da nas neka unutarnja korozija, taj unutarnji vrtlog vira guta i uvlai u vlastito nitavilo. Pitamo

se tada tapkajui u svom vlastitom neznanju: Gdje je moja srea? Zaista gdje je nestao radostan osmjeh s naih lica? Sva ova naa pustolovna putovanja su kao daleki tui doivljaji, strani i potpuno nepoznati. Kao da se u jednom trenutku sve izbrisalo iz pamenja, kako je to mogue? Ostali smo i bez sjeanja na trenutke zadovoljstva i ispunjenja elja, ba kao da je u nama uvijek bilo ptisutno ovo osjeanje praznine i besmisla. Tada se pitamo da li je i naa razdraganost ivotom bila samo privienje? -Eh, moj Jonuze, toga e sve vie biti zaboraviemo se i znati samo kad moramo.To je taj danak kojeg plaamo dunjalukim vrijednostima. Voljeti dakle dunjaluk, lijepo auto, kuu, odjeu i slino, samo po sebi nije grijeh, pod uslovom da smo sve to stekli na halal nain i da smo izmirili svoje obaveze. Ali ono to jeste grijeh, i ono to nas ini slabim jeste pretjerivanje u toj ljubavi, onda kada dunjaluk pone da posjeduje nas, a ne mi dunjaluk. Dakle ta pohlepa nas ini slabim, tako to unitava nae meuljudske odnose. Podsjetimo se samo koliko je puta mea od dvadeset santimetara zavadila komije pa na sudu potroe vie para nego to vrijedi i ta mea i ono zemlje oko nje. Koliko je puta ostavtina iza baba ili nane posvaala brau i sestre te godinama ili nikad iza babove snrti nebi govorili. -Potpuno se slaem babo sa tim. Prisutan je gubitak svake forme potovanja i samopotovanja meu ljudima, a osnovni znaci kulture ljubaznost, dobroinstvo, uslunost, postaju samo razglednice iz davne ljudske prolosti. Ovo je novo vrijeme, pare vladaju ljudima, onaj ko ih vie ima postaje vie i pametan i cijenjen. Zato neu dozvoliti da budemo siromasi i da nas ljudi saaljevaju, neu dozvoliti da mi pamet dijele oni koji je nemaju i kojima je samo pare daju i za sebe misle da parama mogu stei sve. Moram stvor iti uslove da nam pare ne budu problem za normalan savremen ivot, koji trai nove izazove, nove standarde. Danas nije dovoljno samo da su hambari puni ita, treba stvoriti mnogo ta drugog, da bi imali prozor u svijet sa kojeg emo vidjeti daleko dalje od Dvorita i Turijaka. Vidici su proireni, nije vie Kula i Pe granica ljudske komunikacije, svijet se ujedinjuje a naalost porodica se razjedinjuje, to je danak kojeg moramo platiti. Ali jo jednom te ubeujem i molim da bude siguran da su naa srca sploena ljubavlju i da ih nikakve granice i dunjaluci nee moi omeiti bilo ime drugim osim naom bratskom i roditeljskom ljubavlju. Teka srca, ali kao da Faiku bi neto jasnije, da su stara vremena prolost i da tradicionalni adeti i moral koji je bio svetinja za ove gortake ustupaju mjesto parama i standardu koji sve vie znae i pamet i ljepotu, i budunost i sadanjost. Sve su ovo znaci novog zemana u kojem po svemu sudei otac i sin postaju ortaci i komije, a bratska ljubav postaje uzajamni inter es. To su nam blagodeti zapadne civilizacije i novog poretka kojem je Jonuz krenuo. Kako je vrijeme vie prolazilo, strepnja i strah od raspadanja porodine harmonije i neizmjerne ljubavi lanova porodice sve se vie ostvarivala. Mo ljudi pretvara se u nemo pred snagom para i materijalnim blagodetima. Stanje koje je zadesilo porodicu uopte, a u tom kontekstu i Faikovu koja je postala tipina za opte stanje. Stanje ekonomskog dominiranja dobija primat nad stanjem duha i stvaranje novih moralnih normi ko je iz temelja mijenjaju stare adete i naruavanje tradicionalnih stereotipa.

Osjeajui prve znake starosti koje se manifestiraju umorom, Faik sjede ispod kalemca da se odmori i zovnu Devahiru da mu donese hladne vode da okvasi duu. Dok je ekao Devahiru da mu donese vode pogled kao da mu pobjee prema Osojima, nesvjesno mahnu glavom, stegnue mu se miii oko jagodica kao da ga tipa crni luk kad ga Dvahira guli da zapri pasulj, zenice mu se sve vie sakupljaju kao da sa njima eli probiti brdo ne bi li ugledao neto iza. Kao da se pitao ta to tamo ima, ne bi li tamo susreo svoje rahmetli stare i da od njih potrai savjet koji bi mu ovog momenta itekako dobro doao da se snae u ovim novim odnosima i zemanima. I ba u tom momentu kada je zapoeo da komunicira sa starima, zaue se koraci Devahire koja se pribliavala sa flaom hladne vode, pa ga zapita: -Jesi li se umorio domaine? -E, moja Devahira, kako se nebih umorio, malo pritisle godine a jo vie stee samoa i nervoza jer sam ovjek nije ni za sofru a ne za kosu. Sjea li se naih mobi kada su ovdje po okutnjici kosili i po dvadeset kosa, orila se pjesma i niko o umoru nije ni pomiljao, a vidi me danas, kao suanj i nevoljnik, bijem cijelo jutro i nepoznaje se, nijesam ni dva guvna pokosio, jadno i nevoljno, a jo mi je tee kada pomislim kome i zata spremam, za ovu krivorepu kravu i ovo je previe. Nekada smo imali po buljuk ovaca i krdo govedi pa koliko da spremi pie uvijek je malo. Kada doe mart uvijek ponestane i ako zima malo poprodui eto ti gotov belaj. -Bogati Faiku ne dokonii, zar nam nije sad lake, ono je bila velika patnja, vie smo se starali o hajvanima nego o insanima, tee nam je bilo spremiti piu nego hambare napiniti ita za nas, i sve to samo da se preivi, nikad nita vie. -Vidi ti nje, ti bre eno kao da si nauila od djece i ti si prihvatila ovu novu modu i begenie to to su nam se djeca rasturila, a ti umjesto da sa snahama plasti, morae ovo sama sve raditi i stii i jelo da nam spremi! Sada mi pade na pamet rije rahmetli djeda koju tada nijesam ni razumio: ena je sihrat uprija,tanja od dlake, a otrija od sablje. Eto i ti mi pokazuje zube. Ja vala ne mogu da se pomirim sa ovim zemanom, dabe evo djeca nam stasala, svi rade na razne strane svijeta, evo ne zaboravljaju nas ni sa pismima, ni sa parama. Bogu hvala imamo svega ali dabe, stalno mi se vraaju one Hajrizove misli kada smo ono bili u Pe Jonuza da smjestimo, kada on vikae: Nije srea ni u parama ni u bogatstvu, srea je u dui.Tada ga ni jesam potpuno razumijo ali sada se potpuno slaem sa njim, sad bi se potpisao da se odreknem i para i sveg rahatluka samo da mi se djeca vrate i da ponovo svi skupa radimo i ivimo. Blago tebe ako se moe privii na ovu samou i ovaj sramni rahatluk. -Ne radujem se ja Faiku to su nam se djeca rasturila i uopte te ne eliom kritikovati, ali vidi cio dunjaluk je takav, nema vie familije na okupu, svako ide za svojom sreom, vremena su se promijenila, mladi hoe komotnije da ive i bili bi im dumani da im to sprijeimo. A i mi to se muimo je na izbor. Bogu uur, nijesmo mufta, djeca nas pomau, ni ovo to radimo nebi morali, sa parama se sve moe kupiti. Djeca ti se stalno ljute to se mui, ali dok nas jo ovo malo zdravlja slui, ovo okutnjice emo polako radit, ovo malo vrta i voa, a sve ostalo emo davati pod napole ko god hoe da radi, zavri Devahira svoje razmiljanje.

-Sve je to tako, ali ja se teko mogu navii da dakljom nosim namirnice i brano kupujem na kilo, nema lezeta ni pare ni bogatsvo kad ga nema sa kime podijeliti. Trebaju nam unuad da galame oko nas i da imam na koga vikati i kome savjete davati. Strah me je ta e mi sve djeca nauiti po svijetu, nije dunjaluk svuda iskren i poten, plaim se da nam djeca ne zalutaju, da na m unuad ne naue loe stvari, kojih bi se u ivotu zastidio, vjeruj mi da mi ni svo bogatstvo Vrbice tada nita ne bi znailo. Koga sve moe sresti i sa njim druiti, a ja sam i Jonuzu rekao kad je ono rjeio da ode: Sine, bolje je samovati nego sa hravim drugovati. Ali ivot nosi razne potrebe i plaim se koliko e biti u stanju da njime vladaju. Novo vrijeme donosilo je nove adete. Kao da su vjetrovi eljeli oduvati tradiciju i sve to je asociralo na staro, pa ak su i stari ljudi prestavljali pre preku upravo takvim tendencijama. Zato su sve ee po tronim a sada i sve masovnije novim velelepnim kuama, graenim po evropskim manirima, najee ostajali samo stare osobe, negdje jedno negdje dvoje, kao uvari tradicije i identiteta ovog naroda. Sve je nekako utonulo u neznan i kao da se nita prepoznati ne moe. Nije ljubav ono to je bila, pa ni dobro dobrom ne svjetluca. Stigla neka nova civilizacija koju stari teko prepoznaju, namjesto vune i konoplje sad caruju sintetika i perloni, nema vie bijelih fistana, arene se evropski dezeni. Po seoskim sokacima namjesto volova i konja breu opeli i fordovi zagrui prainom kalemce i kalianke i zagluujui mirne dolove prejakom novokoponovanom muzikom koja, to jaa to bolja. -Smrt se ne moe izbei, veli Faik dok sa Devahirom kafenie ispod oraha tek pored puta, ona e svima doi jer svi ivimo da bismo umrli. Smrt je odbrana ivota no i drutva i sve dok svakodnevno gledam grobove mojih rahmetli starih ja se sjeam i njihovih savjeta i rijei kojima su me hranili. Zato je ono groblje i grobovi za mene svetinja, oni su simbol odbrane svega vrijednog i tradicionalnog, oni i mrtve nekoga brane i tite. Samo nas utnja neba moe zaustaviti. Odlazim i kao oparen bjeim od ove njihove civilizacije traei plavetnilo neba, koje tako lako ulazi u moju duu. Dok se po dvorinom kamenju etam bosonog ali uporan, tako dostiem stvarnost, ja je elim osjetiti i svaki brid i otra crta kamena podsjea me na realnost ovog dunjaluka. -ta ti to pada na pamet upita ga Devahira, pa zar se ne ivi da bi uivali u ivotu, postigli uspjeh, stvarali dobra dijela, pa tek onda umire dopuna ga ona. -Moda si u pravu, jer ivot i pokraj toga to nema posebnu svrhu, onaj ko je vjernik nikad nee pokuati da se ubije, moda ovjek i ivi upravo zato to se plai smrti! -Eh moj Faiku, to vie staramo kao da nam je sve vie blizak razgovor o smrti, pa treba da ivimo i preko ivota nae djece i unuadi. Svako u ivotu ima neki cilj kojeg eli da ispuni i ako nekad to nije u stanju on se upita Pa zato ja ivim? ivi da bi imao probleme, da bi doivio lana i loa iskustva. Ima li neto to ti nijesi uspio da ostvari u ivotu te si tako nezadovoljan njime upita ga ena. -Ti kao da si mnogo srena ovom naom usamljenou eno, pa je li ovo ivot, ni kahvu nema ko da nam prinese, sve mora ti sama, samoa me ubija, to je ono za im tugujem! Smrt je ona druga, ona tuna strana ivota. ivot je sav stvoren od umiranja on i nije nita drugo do jedan beskrajan niz umiranja, sv ojih

najroenijih i tuih. Svaka zajednica se treba uvati a naroito naa i u sluaju najbolnije smrti nekada bi itavo selo alilo ponekad ak i godinu dana. alost bi najee morao prekidati najstariji lan porodice pa bi tek onda ostali seljani to prihvatili. -Teko je i meni domaine, ali ta emo, neka su nam samo zdravo djeca, rasturie se po dunjaluku. Svako njihovo pismo suzama zalijem, njih troica u tri drave, mladi su i neiskusni, pa se najvie bojim da im se to loe ne desi, ali nadam se u boji nad, nijesmo nikome nita loe uradili pa nee ni nas Allah kazniti, otvori Devahira svoje srce i samo to ne zajeca. Bio je Faik svjestan da njezina prividna hrabrost upravo ima za cilj da njemu olaka, tako da ga ove njene rijei mnogo ne iznenadie, njihove su boljke iste. Upravo ovaj razgovor kao da je bio znak i predosjeanje velike tragedije koja e ih zadesiti. Posle samo nekoliko dana od ovog razgovora dok su denuli sijeno u okutnjicu iza kue zau se vozilo i die se praina sokakom, to iza zva njihovu panju, te se okrenue da vide ta je. Milicajska kola stadoe upravo pred njihovu kapiju i iz njih izae jedan policajac a drugi ostade u kola. Odavno im policajac nije kucnuo na vrata, moda jo od vremena kada su Faika pokupili za Goli Otok, to odmah izazva strah i uzbuenje. -Dobar dan, jeli ovo Faikova kua? -Da, ja sam Faik i ovo je moja kua, hajrala kojim dobrom? Vidjelo se da milicioner teka srca ima neto da im saopti, dugo se nekao a odjednom izusti: -Va sin koji je na radu u primorje, obavjeteni smo da je imao nesreu na poslu, ne mogu vam rei u kakvom je stanju, samo smo informisani da je ozbiljno povrijeen. Kao da se Stupe brdo i cio Bukovik navali na grudi ovog gortaka, ovjeka koje je peke preao od evelije do Triglava terajui neprijatelja, ovog puta kao da nema snage da stoju pred sopstvenim pragom. Odmah mu bi jasno da je njegov sin poginuo, vidjelo se to na licu policajca, ali htio je bar za trenutak potedeti svoju enu koja je ostala pored sijena da ga ograbi i privri. U tome milicioner elei da neto olaka zavika: -Moda nije tako strano, a ti ako ima vremena poi sa nama pa emo se blie informirat preko telefona. -Hou, kako ne, samo jedan dekik da zovnem bratuede da pomognu eni ovo sijeno da zavre. Savreno svjestan da mu vie nita ne treba, no elei da ostavi nekoga kod kue da mu ena ne bi ostala sama i u neizvjesnosti koja je za Faika bila sasvim izvjesna. Zovnu enu te joj ree: -Daj mi linu kartu i malo para, hou sa ovim ljudima da poem do pote da se ujem sa Hasanom, neto me traio. Zadrhta ona kao mlada vrbovina na blagom povjetarcu grudi joj postadoe tijesne a srce kao da bi da izae i okusi malo slobode. Faik pozva Fadila i sinovce sa Osoja da dou kod njega, na brzinu promijeni pantalone i ode do ene koja mu je spremila sve to je od nje traio. Uspije samo da joj ree: -eno ne znam ta je, moe i da nije dobro, ali ta god i da nas nae mora imati gairet i vjeru u Allaha a nadam se da e sve izai najbolje, to joj dade neku nadu da se ipak nije desilo ono najgore. Postojala je samo prolost, odjednom budunosti nema, ostao je ivot od momenta do momenta bez oekivanja da neto lijepo moe da se desi. Sve je

zapalo u tami i nesreu, ravna linija na horizontu koja poinje tu , pred nosem i ne zavrava se nigdje. Srce koje vie i ne lupa ujednaeno i koje svakog momenta moe da stane, a moe i da kuca tako jo godinama bez da se neto deava ili da osje}a. Sve je zamrlo. Samo se to srce i uje, nema vie niega, ni ptice vie ne pjevaju, sve je usahlo onog momenta kada je Faik doznao stranu vijest da je jedan od njegovih sinova tragino izgubio ivot na radnom mjestu. Nestao je cilj. Nestao je ak i put, ostala samo pusta poljana kojom ni vjetar ne eli da duva, bez tragova da je ikad tu raslo cvijee ili da su djeca nasmejano trala tuda smejui se sreno i hrlei ivotu u zagrljaj tako nevino i iskreno. Nigdje se ne naziru tragovi zaljubljenih parova, nema vjere u sunana jutra i bisernu rosu koja prekriva arenim cvijeem prostrti ilim. Nema sree za koju je nekad bio dovoljan samo pogled, samo jedan topli pogled pun ljubavi, razumijevanja i topline, pogled koji daje sigurnost i snagu da se ide dalje. To je danak civilizaciji, porez na ono to znai traganje za materijalnim blagostanjem. Tragedije postaju dio svakodnevnice, za trenutak sve se gubi, postaje nita, mrzi sve to ima. Ljubav kolika i da je nije u stanju da nadvlada mrnju, smrt i utnja caruju, emer i tuga postaju svakodnevnica, ak se i u boga sve manje vjeruje. Njegova pravda postaje sve manje razumljiva, ljudi postaju nestrpljivi, trae ovozemaljsku pravdu, kasno im je da ekaju ahiret i boju pravdu na sudnjem danu. Nikako ne mogu objasniti logiku stradanja, otuda se gubi i sabor i rahmet, nema granica u alosti, strah od boga pretvoren je u emer, izgubljene due u ambis koji guta izgubljenu mladost, guta ljubavi koje tek to su u povoju. Niko glavu da ispravi, gairet da uini, vjeru da pozove, tama caruje, ni sunce ne greje, ni vjetar ne svei. Magla i cia steu duu, koulje i bluze postae panciri, disat se ne moe, kamen bi da prepukne i rastroi se kao krenjak kada bi ga Bahto ispekao u varnicama to ih je pravio po Hanitima, sve postaje jedno veliko nita. Pokuavaju pojedinci pozvati na vjeru, na merhamet, pa i na razum, teko ih sluaju, svako je u sebi i svako van sebe, niko nikoga ne slua, svi tuguju u horu, svima svijet propada, nada umire. to vie naroda to vie tuge. Isceene due kao limun u ruskom aju. Faik grozniavo pokuava da nae sebe, ima u njemi ostataka vjere to mu je usadio rahmetli Halit, ima merhameta, jedino ga je razum izdao. Ne moe sebi objasniti gdje je pogreio u ivotu to ga Allah tako silno i muno opominje uzimajui mu najdrae, i to u vremenu kada nikom nijesu mogli nieg loeg uiniti. Uzima im nevinu mladost koja samo to je poela da ljubi, budunost koja je tek roena. Nekad Sabro sada Hasan, dvije smrti u slinoj dobi i tu zastade. Da, ipak je Sabrova smrt bila tea jer je duman prisilno uzeo ivot, a ovo je nesrea dola sama od sebe, nema namjere, nema dumana, sudbina, rekli bi ljudi. Sjeam se kako je Avdulah i ostala rodbina dostojanstveno i mirno prihvatila smrt kao boju poruku koja se ne moe promijeniti ve samo ispotovati, ali to je drugo vrijeme, vera je carovala. Ovaj ivot je bio samo priprema za vjenost te su ljudi i smrt drugaije shvatali. Trgnu se kao da se razbudio iz stranog sna u kojem su ga davili i iz kojeg je u zadnji as se spasio, okrene se prema djeci i eni i svom snagom zavika: -Dosta je vie toga, svi da pomremo njega vratiti ne moemo, zar hoete da samija sebe ostavite bez imana, nije dais toliki pla, sudbina je ovo i moramo

se sa time pomiriti. Ti Devahira pomisli da ima jo etvoro okolo tebe, zar hoe i njih da ubije. Molim te imadi barem malo sabora i pomisli na ovu djecu, ivjeti se mora. Zateeni ovaknom reakcijom, porodica, a posebno Devahira kao da se za momenat osvijesti, odjednom zaveza kao u krpu, kao da joj presui izvor iz kojeg su suze do tada tekle jae od vrbike rijeke u ljetnjem periodu. Uspede da izusti samo rijei: Evo neu,i poe se samo bespomono ljuljatu u mjestu na kojem je sjedela. Neki smatraju kako je smrt strana i teka i kako bi bilo bolje da je nema. Drugi tvrde kako je ivot teak i kako u smrti vide spas, kako ona prua drugu ansu. Ali koliko god bilo teko jedno ili drugo, najtee je ipak ostati zaglavljen izmeu, u praznom prostoru a bez motiva i elje da se odatle bilo gdje ode. Sam bez ideje i vjetra koji bi ita pomjerio, bez nade i isekivanja boljeg, sa svima a sam bez igdje ikoga. Sve je mrtvo a ipak je ivot. I kad neminovno nekada i padne ideja da se iz te praznine nekuda treba otii postavlja se pitanje kuda i gdje? U ivot koji po svojoj formi prije lii na rukav inval ida bez ruke koji se njijee po vjetru ili stare odrpane pantalone prosjaka na ulici pokupljene negdje na nekom smetlitu? U lavirint smrti sainjen iz zaaranih i mranih hodnika iz kojeg se nikad i niko nije izvukao i ako je moda i poeleo. I ta onda? I tako se bez konanog odgovora na postavljena pitanja ivot produava a agonija nastavlja. I to udno stanje prisutnosti i odsustva u istom trenu postane inercija, pa ak i nain ivota kojeg se tokom vremena sve tee moe odrei. Uvue se kao dim cigaret e, u svaku poru koe i postane sastavni deo krvi, postane deo vazduha koji se udie, navika koje se ovjek ne eli odrei. I onda ponovo zaglavljen izmeu ivota i smrti ostaje samo osjeaj da je sve jedno veliko mrtvilo. A ipak i dalje ivot. Praina prekriva gola stopala i pogled nervozno leti ka sve etiri strane svijeta i na posletku u nebo, kao da od njega trai odgovor za sve nedae ovoga svijeta i probleme to civilizacija nosi sa sobom, kao i niz drugih pitanja za koje sam nije uspio nai reenja. A nebo nepomino stoji i uti kao da i ono ne moe da nae odgovor. I tako kao da nestaje i poslednja nada, pogled prati njena lea dok nestaje niz tu poljanu, zatim kako postaje samo mala, skoro neprimjetna taka u daljini, a onda kao da i ta taka iezava i ostaje jedno veliko nita. Nema je vie. Tijela stoje skoro prazna na pustoj poljani i ne miu se, neko bi rekao bezivotna, ali ako se samo malo bolje zagleda jasno se da primijetiti da su ivi ali prazni i samo preivljavaju. Mada dokle? Moda do sledeeg vjetra koji e oduvati jo jednu sreu, donijeti jo jedno veliko nita. Ako bi vjetar zaduvao uskoro tijela bi se sama sruila i vie se ne bi mogla podii. Vrijeme nezaustavno tee, niko ga ne moe zaustaviti, a patnja postaje sve vea, ne samo to se ne moe zaustaviti ve ga ne moemo promjeniti, vratiti. Sekunde se udruuju u milenijume, a tuga ne prestaje, kao parazit trai gnijezdo da se locira i nagriza traei sledeu rtvu da je razori ostajui tu sve do smrti. Onda raznese tijelo i ide d alje nezaustavljivo! Faik sve to razmilja i preivljava dok mu dua plovi u beskonanost u koju se gubi svaka individualnost. Tijelo nemono samo trpi, sve vie se povijajui pod teretom dok

jednom, slabano i potpuno iscrpljeno ne padne u prainu puste poljane i ostane tu, zauvijek grcajui u svoj svojoj bespomonosti. Zarobljen sam sa svojim mislima Faik je najee milovao te trenutke da sam razmilja o sudbini koja je univerzalna, ali ovoga puta on je mislio da je samo njegova i njemu namijenjena. No prijatelji su upravo zato da u ovakvim prilikama pomau, a on ih je zaista imao i pravih i dosta. Primjetivi melanholiju u koju je zapao Faik u tom momentu prie mu njegov paonog sa kojim ga je inae vezalo duboko i iskreno prijateljstvo, zagrli ga i re e mu: -Smrt je razilaenje puteva. I pored iskonske elje vie se ne moete brinuti o osobi koja je umrla, eljeli to ili ne prinueni ste da tu brigu predate Bogu. To moe biti i je bolno. Ali pokoravanje smrti jeste jedini nain da se smrt ostavi za sobom. Ovo je posebno teko kada je smrt preuranjena, pri emu prolost onoga koji umire najee je zamraena ironijom i nepravdom. Ali ti mora smoi snage da se ne izoluje, ima dovoljno ljudi oko vas koji ele da sa vama podijele vau tugu i bol,tu ti je porodica, prijatelji, to vie provodi vremena sa njima podii e ti duh i pomoi da lake preboli sve to te zadesi u ivotu. -Eh, brate Hamdo kad bih to mogao! -Morae, produi uporno Hamdija, ovjek moe da mijenja samo promenljive okolnosti, okolnosti u kojima ivi, ali ne i temeljne strukture svijeta. Ljudsko saznanje takvog realnog svijeta predstavlja nunu predpostavku ovjekove slobode i njegovog ivota koji se u svijetu mijenja. Ako hoe da promijeni svijet, ili barem da pokua mora poeti o d samog sebe. Upravo zato mora smoi snage i kuveta da prihvati realnost i sudbinu onakvu kakva je i koliko ona bila teka, a ova je toliko teka da ne moe biti tea, no ono to ne moe promijeniti mora ga prihvatiti kao takvo. Ako ovjek nije u stanj u, nezna da se odbrani,nije ni zasluio da ivi. -Svjestan sam svega to mi govori i borim se sam sa sobom upravo da pobijedim sebe da moja svijest nadvlada emocije i osjeanja koja me toliko pritiskaju i u svoj toj borbi ja se pitam o smislu ivota. Zato urimo da to prije iz djetinjstva odrastemo, a kad odrastemo eljeli bi da opet budemo djeca? Zato troimo zdravlje, a on je potroio i ivot, da bi zaradili novac, a onda potroimo novac da bi vratili zdravlje? Zato toliko razmiljamo teskobno o budunosti zaboravljajui sadanjost, te na taj nain ne ivimo ni u sadanjosti ni u budunosti? -Duboka su to pitanja moj Faiku, sviju nas mue ali niko odgovora na njih neznade, sviju nas zahvatilo neko ludilo u trci za bogatstvom,zaboravljaju se roditelji i prijatelji, a nijesmo svjesni, da nije bogat onaj koji najvie ima, nego onaj kome najmanje treba. Potrebno je par sekundi da se povrijedi voljeno bie, a zatim su potrebne godine da se izlijei, nikako da se nauimo da opratamo drugima a ni samima sebi. ini mi se da ovjek kroz sadanjicu prolazi vezanih oiju, samo sluti i nagaa,za ta ustvari on ivi. Tek kasnije u starosti, odvezuju mu mahramu sa lica i tada osmatrajui prolost utvruje ta je iveo i kakav je smisao sve to imalo. Samo jedno jedino pitanje stalno mui Faika- Zato ja? Pitanje koje se jedva uje i na koje odgovora nema. Valjda je tako moralo. Sjeti se Faik Sabrove

smrti, nekako kao da je tada bol lake prebolio a zna i zato. Njegov rahmetli djed je uvijek govorio Bog dao bog u zo. Vjera u Boga je uvijek nadjaavala sve muke i tegobe ovoga svijeta. Zar smo izgubili vjeru u Alahovu dobrotu? Zato niko nee da ga poslua i da i ovu tragediju prihvati kao ispunjenje allahove volje. Nikako nije nalazio naina da utjei svoju familiju koja je u alosti prevazila sve do sada doivljeno i vieno u ljudskim tragedijama ovoga kraja. Valjda je tako moralo. Ne znam samo da li je to unapred odreeno (moda roenjem) ili je to sluajni izbor, pa kome se desi? Moda neki ljudi imaju u sebi neto to privlai tugu, pa zato bi ba on bio taj, on koji je u ivotu pravio samo dobra djela, koji svoje roditelje nikada nije uvrijedio niti zakinuo ni za ta. Ili se to ipak sudbina igra sa nama, stavljajui nas na probu i iskuenja te na taj nain ispunjavajui allahove elje. Vjeno pitanje koje mui ovjeanstvo -da li smo mi sami sopstveni gospodari, ili se svi nai ivoti podreuju nekoj vioj sili? Zato ivimo kad iz ivota niko nije izaao iv? Ovo pitanje Faikov djed pa i otac nikada nebi ni pretpostavili, jer je njihovo ubjeenje bilo jasno da smo mi svi boji robovi i da je naa sadanjost i budunost strogo opredeljena bojom voljom, te su upravo zbog te silne vjere u Allaha uvijek nali snage da sve dobre i loe dogaaje prihvate sa dozom mjere i jo veom vjerom u Allaha. Da li bi eleli da ivimio a da pri tom znamo da se ivot nee nikad zavriti, da li bi nam bilo lijepo da znamo da emo uvijek biti tu? U kom bi smo dobu ivjeli, da li bismo svi bili djeca, omladinci ili starci? Ne treba li da postoji neka harmonija u godinama i iskustvu, neki jing i jang prirode koji se ne smije premjestiti? Sasvim je mogue da bi nam parola uini to sjutra bila glavni motiv, da bi smo odlagali ljubav, posao, ivot,da bi postojanje bilo beskrajno dosadno , a nikada ne bi smo mogli da ga okonamo. To tek ne bi bio ivot. Nepomino tijelo ostaje da lei i da se ipak nada da e neto sjutra da se desi. Da e moda ba sjutra iznenada pasti kia i da e ivot procvjetati u bezivotnoj dolini. Da li e ba sjutra naii kolona raspjevanih svatova koji su poli za nevjestu i sa eljom za stvaranjem novog ivota. Da li e ba sjutra tuda naii kolone hrabrih vojnika koji su krenuli u pomo svojoj sabrai -sretnih i spremnih da pomognu svakom eljadetu koje pati pot teretom sudbe ili neeg drugog. Moe li se ba sjutra desiti da e nestati prolosti i da e nastati neko novo vrijeme-a on e biti neki novi ovjek u tom novom vremenu. I tako Faik mata danima i noima ni svjestan prostora i vremena koje ga je tako prit islo da ne moe da uzvrati ravnoteu i sabor koji je uvijek drugim preporuivao a sam sebe hrabrio. No ovo je preteko breme za njega i koliko da bi uspijevao da se uzdigne pogledi na bilo kojeg lana porodice, posebno njegove do beskraja skrhane Devahire, su ga vraali u strmoglavu bezdnu iz koje nije gledao izlaz. Tako sanjajui trijezan i preputen sopstvenim matarenjima zaboravi na sve svoje muke, na glad, slabost, samou i neizmjernu tugu - prepusti se snovima i ako se neko paljivo zagleda u njegovo lice mogao je zapaziti ak i blagi osmjeh na njemu, osmjeh nade i pored muenike patnje. Vidjevi ga tako usamljenog i nevoljnog prie mu Jonuz i vie za sebe upita ga:

-Zato ljudi umiru? Jeli smrt neizbjean kraj ivota? Jeli smrt neka vrsta kazne? Postavi on niz pitanja koje je Faik uo kao kroz san. Prigrli svoga sina koji je u Evropi ve poprimio i druge manire i adete od onih koje je nauio od svojih starih, jer da je ostao na njihovim savjetima ova pitanja nebi ni postavljao. Sve vea borba za materijalnim blagostanjem kao da je unijela zaborav ili nevjeru u duu sijaset ljudi rasturenih po belosvijetu. Njihova vjera da je marka ono to vlada svijetom i da se ovjek njome mjeri i sa njom kupuje, kao dominantna vodilja poinje da se klima tek u ovakvim i slinim momenatima u kojima postaje jasno da su pare nevane i da se sa njima ljudski ivot ne moe niti odrati niti vratiti. A ja , ja sam drugaiji, ja mislim da kad bih bio i besmrtan,izmislio bih smrt-samo da bi se uvjerio u ljepotu ivota. -Ha, ha osmjehnu se Faik, smrt nije tako strana, vidjeo sam tolike ljude kad umiru, samo vree zaspe i ne bude se. Straan je strah od smrti, ali kada vidi ta je to, kad digne ruke od elje da bude Bog i besmrtan, a zadovolji se da bude smrtni ovjek, sve doe na svoje mjesto, i mirno eka kao i san, a nije ti ao to se sjutra nee probuditi. Glavni razlog zbog kojeg ovjeku nijedno mjesto ne pae u potpunosti, vjerovatno je taj to se ni na jednom mjestu nije mogue sakriti od smrti, ta granica svih granica koja nije povuena negdje tamo daleko od nas, nego zjapi upravo ovdje i upravo sada. Duboko i neposredno u nama, kao ponor koji nem neposredno podriva tlo pod nogama. ovjekova potraga, nostalgija i enja za zaviajem stoga je moda samo su manuto uzmicanje i uzaludno izbjegavanje onog neizbjeivog, ponitavalice smrti kao konanog odredita i neizbrisive sastavnice ljudske egzistencije. Zaviaj je tako sklonite od usmrtivosti i nesigurnosti, utoite pred nezamislivim, mjesto gdje ne osjeamo strah i tjeskobu, a kontinuitet ivota je koliko-toliko, po mogunosti apsolutno, zajamen. No, svi znamo, takvog mjesta nigdje nema jer sve to jesam je tek budui mrtvac. ovjek koji je bio prava gromada i neustraiv borac za pravdu odjednom je klonuo kao uvehli limun kojeg je vrijeme iscijedilo a grad ga ubio te mu ostavio tragove po cijeloj povrini. Svakim danom je ilio, a u dubinu due grozniavo razmiljao o svemu to mu se dogodilo. Budui da je sve manje radio, neto zbog starosti i bolesti koja ga je sve vie pritiskala, a neto i zbog nemanja elje i ambicija zbog sudbine koja ga je zadesila, imao je sve vie vremena da troi u razmiljanju i traganju za sopstvenom i za linou uopte. Sa druge strane finansiski je bio obezbijeen tako da je sve to mu je za ivot potrebno imao i nije trpeo nita to mu je potrebno za svakodnevnu ivotnu egzistenciju. Poeo je polako da se navikava na nerad, neto to nije mogao ni zamisliti, jer je oduvijek tvrdio da je smisao ivota u radu i da rad odrava l jude te je uvijek kritikovao one koji bi esto sami izmiljali razloge samo da ne rade. ovjek koji je uvijek govorio da ne treba sjedeti besposlen, time se vie raslabljuje,a to vie radi to postaje jai. Pored toga on radom odgoni od sebe tugu, i sebi pomae duhovno. esto je Faik svojim sagovornicima znao rei: -Uvjeren sam da sve ima svoju svrhu i svoj cilj, ovaj rad, pa i moje nekad manje nekad vee patnje. Kroz bol i patnju ovjek vidi drugaije i dublje razumije gorku rije koju zovemo ivot.

Novo vrijeme donijelo mu je nove uslove a tragedija koja ga je zadesila utahnula je u njemu i zadnju elju za stvaranjem. Njegovi sve rei ahbabi i prijatelji koji su jo ostali, s vremena na vrijeme bi navratili na kahvu i aicu razgovora, kojeg je on i dalje rado prihvatao, mada sa sve vie pesimizma i sve manje nade u bolje sjutra. On je uvijek imao puno prijatelja i iskreno ih uvao ali iako mu je i ovog momenta stalo do prijatelja kao da nema snage da trai prijatelja a jo manje da postane prijatelj. Upravo zbog toga sve se vie razgovor vodio o prolosti, a sve manje o budunosti. Upravo su jednog dana razgovarali Faik i njegov komija ba na ovu temu, zato to se vie stari ovjeku su sve blie i drae teme i momenti iz djetinjstva i mladosti, nego iz sadanjeg doba? -Sjea li se Sadiku u vrijeme moga rahmetli oca, a jo vie djeda nije se moglo desiti da neko proe putem kada bi oni bili ovdje vani pod ovu jabuku, a da ne navrate na kahvu i da se odmore uz ptijatan muhabet,a vidi li sada ak ni ti nijesi htio svratiti da te ne zovnuh. ta se desilo ovo sa ljudima nekako su se podhjanili ,nekako kao da se bojimo jedan drugoga, svak samo sebe gleda. Nije ovo dobro. Usamljenost i bjeanje od komije nikome dobro donijeti ne moe. -Slaem se Faiku, ja kad imam vremena svratim i elja mi je s tobom uvijek da porazgovaram, ali vjeruj sve je manje takvih sa kojima moe domainski razgovarati a da ta tvoja pria ne dobije rep i sjutra je uje od drugoga sa dodacima koje ne moe da prepozna i uvijek kao da sam nekoga opanjkao. Ono to su nekad radile ene sada to ljudi jo uspjenije rade. Ne znam zbog ega no istina je da je ovjek eljan i dobrog razgovora i iskrenog druga i prijatelja, da li nam to nosi ovo novo vrijeme u kojem ljudi priznaju samo pare i sve gledaju kroz njih ili gubljenje vjere i ljubavi prema svakome. Nema ni straha od grijeha, niko ni u boga ne vjeruje i ne plai se od njegove osvjete, nije nam ovo pred dobro. -Ba je tako, eto ja juer sjedah ovdje, proe jedan mlad momak, neznam ga ni iji je, uine mi se da je iz Laza i ja njemu merhaba a on meni zdravo kao da se ljudi srame sami sebe. Nije me uvrijedilo to to mi je rekao zdravo, jer je i to pozdrav i bilo kojim imenom da me oslovi dobro je da se javi pa ljudi smo, vie me iznenadilo to ni namjere nemae da mi se javi i kao da ga ja uvrijedih to sam mu se prvi javio. On nije jedini koji tako postupa, po cio dan ovdje sjedim, vjeruj da ih masa njih proe da se ne javi, ni merhaba ni dobar dan, to je ono to nije u redu. Ti zna da se ovuda uvijek prolazilo no nikada se nije desilo da ovjek proe a da se ne javi, poznat ili nepoznat, musliman ili hrianin, ljudi su cijenili i potovali sebe i drugoga i ne pozdraviti ovjeka mogao je samo neko ko nije pri pameti, a sada? -Za ovo nae vijeka puno se toga promijenilo, tokom ovih neprekidnih promjena ovjeanstvo je iskusilo zdravlje i bolest, haos i stabilnost, rat i mir, siromatvo i napredak, sreu i nesreu, kao da se dunjaluk nalazi na talasima. Ali ini mi se da se sada mnogo bre ivi, ova naa civilizacija i ovo moderno vrijeme pod velikim su uticajem svih ovih promjena. Naa moderna civilizacija pruila je materijalno bogatstvo i tehnoloke prednosti veini populacije nae planete i istovremeno veliku koliinu informacija i raznovrsne oblike saznanja. Danas smo svedoci takvih prednosti o kojima nijesu ak ni nai roditelji mogli sanjati, veoma se brzo deavaju stvari. No u svemu ovome mislim da se izgubio

ovjek, ostalo se bez due, postali smo robovi umjesto da budemo gosp odari. Ako se okrenemo oko sebe i pogledamo paljivo u ono to nas okruuje vidjet emo da svuda postoji bolest umjesto zdravlja, haos umjesto stabilnosti, rat umjesto mira, a najee siromatvo umjesto napretka, nesrea umjesto sree. -To me mui, u tome vidim nesreu, gubi nam se porodica, gubi se ovjek. Svi ure i nikako da stignu, svako u svakome vidi neprijatelja, nema ljubavi, ivot je postao interes, egoizam caruje, ljudi su izgubili duh i elju za prijatelje i komije. Mnogi ostavljaju kosti po svijetu, unuad nam zaboravie maternji jezik i obiaje, svi prihvatie tue, a ti ije prihvataju ipak ih nee i ne smatraju ih svojima. Postadosmo narod bez korijena, moj Sadiku. Faikov ivot je postao monolitan i svaki dan bi bio repriza prethodnog s t im to bi se samo mijenjali sagovornici sa kojima bi uz oljicu kafe ili aicu domae ljivovice na livadi ispod jabuke vodio razgovor. Naroito su razgovori bili plodni u vrijeme ljeta kada bi se sjatili gosti sa svih strana i drava svijeta. Svi bi sv oje iskustvo da promijene sa Fakom i prenesu mu nova saznanja sa raznih strana svijeta, svakog bi eleo da saslua i da razmijeni miljenje sa svakim, stvarajui na taj nain i bogato lino iskustvo.Sagovornici du bili bogati novim saznanjima, novim vidicima a Faik bi sve to pakovao u bihorsku oblandu i pokuavao mu dati tradicionalnu boju. Svakim danom jutarnji zraci iznad Turijaka grejali su nove krovove, koji su sada bljeteli u svoj svojoj ljepoti, i kue svakim danom dobijahu novi lik. Hamidova tahta koja je dugo vremena predstavljala dominantni dio pokriva za kue i koja je zamijenila pred toga dominantnu formu kunog krova. Ovi krovovi prostrti slamom, pa nije bilo rijetko da se slama u rano prolee skida sa krovova i daje stoci, nebi li se spasila od velike gladi koja bi u to vrijeme vladala za stoku, ako bi snegovi produili da padaju i u rani prolee. Sada se slama na krovu mogla vidjeti samo kao rijetki suvenir na nekim hambarima ili malim kuercima pored kotarova. Due vrijeme dominantni krov ovi su od bukove daske, koje su veoma uspjeno pravili odreeni majstori meu kojima je dominirao Hamid, te se po njemu i prozvao Hamidov krov. Poznata tahta je bila mnogo povoljnija i pretstavljala je revoluciomarni napredak u stambenoj izgradnji. Inae savremenije kue toga srednjeg doba po Bihoru, su zidane od kamena i u svom donjem dijelu se zvale izbe. U njima se uvala stoka, a gornji dio bi bio od atme ili brvana i tu je bio prostir za ljude. Ove kue sada ve polako padaju u zaborav, trea generacija kua je evropskog tipa. Kamen i drvo zamjenjuju se sa blokovima od cigle i betonom kao dominantnom formom konstrukcije. Jednog avgustovskog dana, uoi Ilindana ili Aliuna, kao i uvijek sa svih strana dolazili su muhaderi odseljeni sa ovih krajeva, da prisustvuju na sabor koji se tradicionalno odravao na Laevcu. Nedjeljama prije njega mladi su vrili pripreme da obnove gardarobu, skupljalo se najrazliitije lekovito bilje, prodavalo, te se tako dolazilo do para da se kupi neto novo od garderobe i li nove cipele, da se izgleda to ljepe na sabor. Bio je to dan kada se sreu mladi, kada se mame i rijeu ili bjee djevojke,ili se upoznaje prva ljubav. Na samom brdu planine Laevac svako pleme je imalo svoje zborno mjesto, imalo svoju jelu pod ijom bi se hladovinom sakupljali, tu bi ostavljali svoje stvari i u svakom momentu to je bilo mjesto gdje bi ih prijatelji mogli pronai da se vide i razmijene pozdrave. Na

saboru je tretala muzika na svakom proplanku, svirali bi svi poznati muzikanti sa ovih prostora, mladi bi igrajui u kolu kibicovali sebi partnera i pokuavali reprezentovati sebe na najbolji mogui nain. I dok bi mladi u kolu pokazivali bogatstvo folklora i vjetinu narodnih igara sa ovih krajeva, stariji su vie bili zaokupljeni aktivnostima gdje se mjerila snaga i vetina. Posebno su veliki interes svih odraslijih mukaraca izazivale igre tipa bacanja kamena sa ramena. Ova disciplina je imala stroga pravila i naine kako se odvijala. Bilo je vie kategorija, koje su dijeljene prema te ini kamena na lake, srednje i teke. Pobjeda pojedinca slavljena je kao pobjeda cijeloga plemena i pobjednik je esto iznoen na ramenima sa mjesta takmienja uz sve poasti pravih ampiona. Ipak, finale svih dogaanja na saboru odvijao se neposredno pos le podne, kada bi pristigli svi posjetioci sa najudaljenijih mjesta kako ne bi niko nita propustio. To je bila popularna trka konja o kojoj prie nebi nikada prestajale ve bi se uvijek novi dogaaji nadovezivali na stare. Ovo je dogaaj o kojem se prialo sve do druge godine i do nove pobjede ili poraza. Sama trka je imala svoje propozicije koje su striktno potovane. Relaciju na kojoj se tralo i nain tranja, dogovarali bi sami uesnici trka odnosno vlasnici konja koji uestvuju u trci. Konji su sremani specijalno za ovakve prilike. To su rasni konji sedlenici i za druge namjene nijesu korieni osim za trke. Oni su imali specijalan reim ishrane i timarenja, tako da bi u svemu dolazilo do izraaja upravo umijee gazde da spremi svoju bedeviju, kako su se najee zvali za trku. Bilo je opklada i bogatih nagrada za pobjednike to je cijelom dogaaju davalo posebnu dra i neizvjesnost. Dugo je vremena neprikosnoveni vladar bio binjadija Taga na Suljovom konju alatu. U predveerje takvog dana, kod Faika je doao njegov ura Aziz, koji je dugo vremena radio po zapadu i ve stekao bogato iskustvo naroito iz oblasti graevinarstva ime se i bavio tamo. Svaki njihov susret bio je iskren i pun ljubavi jer je Faik sve ureve veoma cijenio a i oni njega su prhv atili kao najroenijeg i od njega uvijek primali savjete kao od iskrenog prijetelja i pamjetnog ovjeka. -Eh moj Fajo, kako ga je Aziz iz milote zvao, biti ovjek znai ivjeti meu ljudima. Eto ja sam cio vijek po toj Evropi, svata vidjeo i doiveo, ali ove momente i susrete sa naim ljudima i narodom nikada nijesam zaboravio i najsreniji sam upravo ovdje na ovim gudurama kada se druim sa naim i asociram uspomene na stara vremena i zemane. -Znam ja to i vjerujem ti ali to je prolo, otilo je, a to je prolost doi e, vidjet e sjutra dok se bude penjao od Pope do Goljovih Kra, srest e mnogo ljudi poznatih i nepoznatih, al e malo njih razumjeti ta ti govore i koje su im teme razgovora. -I toga sam se nasluao, ali se nadam da u bar na ovim krajevima sresti ljude koje znam i ije su mi ideje i misli jasne i blizu. Biti ovjek sa ovih prostora, znai uvijek biti umjeren, biti upravljen na neto ili na nekog drugog, traei u tome smisao koji valja ispuniti. U to spadaju upravo i susreti sa drugim ovjekom, a razlog je sjeanje na ljubav i ljepotu prolosti koja iako siromana bila je uvijek radost i zadovoljstvo susretanja.

-Bili smo sirotinja, sa tim se slaem ali bogatog duha i prepuni pravde koja nas je odravala. Nema jedinstva bez pravde i jasnog meuljudskog povjerenja. Pravda donosi jedinstvo, kao to bi vaspitanje i znanje trebalo da doprinosi pravdi. Plaim se da svega toga ima danas puno manje nego u vremenu o kojem ti besjedi, jer ove generacije sve manje stvaraju viziju o budunosti na ovim prostorima i na ovim tradicionalnim vrijednostima, a nema jedinstva bez jasne vizije budunosti. -Ima toga, svjestan sam ja, ali ovjek se ne moe gledati kao bie kojem je osnovna ili jedinstvena briga zadovoljiti svoje porive i nagone za stvaranjem ugode. Ljudska se stvarnost isto tako ne moe shvatati i primati samo kao posledica onoga to drugi rade i ime se drugi ponose. ovjek je bie koje mora traiti sopstveni smisao i korijene u svojoj bati, a ne kod drugih drava i naroda. -Sramota bogataa i smrt siromaha ne uju se daleko moj Azize, te je mnogima danas najvanije, kakvu su kuu napravili i kakva kola dovoze sa zapada, malo je onih kojima je stalo do tradicije Bonjaka koju su inele jasne vrijednosti vjerovanja u pravdu i sudbi nu, potovanje roditelja, kult komije, koje vjere bio, gostoljubivost, uvanje obraza i asti, halal (asna) i haram (zabranjena) zarada, dumretanluk (milostinja i potenje), hajrati (davanje svog bogatstva u opta dobra), potovanje starih ljudi i solid arnost pri smrtnim sluajevima i mnoge sline moralne norme. -uo sam davno jednu misao kojoj tada nijesam znao pravo znaenje:Ko ima para taj pozna svijet, ko nema para, taj pozna ljude. U mnogo emu mi smo gori od svojih predaka. Ono to su oni zapustili mi smo zapustili jo vie, pa smo danas grobari jedne bogate tradicije u kojoj se na tako divan nain ujedinjavao hedonizam s pragmatinou, umjetnost s ekonomijom, ljubav s dobrotom. Nama koji smo na zapad stvorili neto para ne ostaje nita drugo ve da konstatiramo svoju nemo, da shvatimo da su nam usta premalena da progutamo batinu koju smo naslijedili, jer civilizacije nastaju i nestaju, a kultura i tradicija jednog naroda uvijek ostaje kao neizbrisiv duh civilizacije. -Mi stariji smo se esto rukovodili Muhamedovim hadisima koje nam je ostavio i koji su uvijek aktuelni, sjetih se jednog u kojem kae: Gospodaru moj, ne dopusti da me zavara uspjeh, niti poraz baci u oaj. Podsjeaj me stalno, da je neuspjeh iskuenje koje prethodi uspjehu. Srean je onaj ovjek, koji znade, da e ga poslije smrti lijepim dijelima spominjati. -Tako si to dobro kazao, sviju nas uspjesi ponesi i mi se za trenutak zaboravljamo mislei da nam tada niko ne treba, ak ni nai roditelji, za as mijenjamo navike i shvatanja. Evo, gledam ove kue oko nas, nekad skoro omraene male kameno-drvene bile su simbol siromatva i izuzetno tekog ivota. Pogledaj sada moderni svijet koji gazi tradiciju, mijenja navike, ide u drugu krajnost, kulminira svojim bezlinim oblicima, dehumanizirajui ovjeka kao jedinku. Kao da se jedva doekalo da se te kuice srue i unite, da ih nebi podsjeale na prolost i zamijene novim zapadnim stilom ivota. Upravo zbog elje za osnovnim oblicima ivota i sauvanja uspomene na tradicionalne forme ivljenja na ovim prostorima, uspomenu na vrijeme kada je moral bio jedini oblik prepoznavanja neke jedinke, ove kuice kao i druge razne rukotvorine postaju bogatstvo, nae zalee, koje trebamo sauvati. Mnogo toga smo dobili no i

izgubili, na povrini imamo bolji stil ivota, ali unutar nas smo izgubljeni, prepuni iluzija, te smo zato neurotini i depresivni. -Eto ti si kao graevinac to odmah primijetio, a mnogi se stide svega starog. Mene ove nove zidine nekeko plae, nemaju duu, nema u njima ilima, prostirke, sedada, minderluka, jastuka, hamama, avdesnica, rafova, saovaca, kapidika, balkona, dolapa, mutvaka, hajata, ilera i drugih obeleja koje su nae kue inele upravo naima i specifinima.I pitam se gdje smo mi u tom procesu globalizacije, koliko i kako se promiljamo modernim stanovnicima svijeta, ta im nudimo u tu veliku porodicu naroda? Koliko drimo do nae kulture i kako se u toj tranziciji prema modernom svijetu uopte snalazimo? Koliko mi uopte poznajemo vlastitu tradiciju, i koliko je ona u stvarnosti naa? Nije ni udo to je mi jeftino prodajemo, jer ona i onako ne ini vie neki vani dio nae svakodnevnice. -Teko je ivjeti u tuini a ostati svoj, biti sa drugima a osjeati se kao sa svojima, u svemu tome, dobro je barem da uspi jemo da sauvamo obraz i da nas drugi ne pamte po zlu, u svemu tome trebamo ostati ljudi. Ja mislim da smo mi sa ovih krajeva ipak prepoznatljivi vie od ostalih upravo po potenju i meusobnoj ljubavi koju gajimo jedni prema drugima. Ja sam sa te strane zadovoljan, iako uvijek nijesmo u stanju da do kraja ispotujemo nau tradiciju i adete. -Insan je Azize, prepoznatljiv ako je vrijedan, a potovan je upravo ako ima obraz. Obrazli insan treba uvati svoju i tuu ast, biti moralan, pouzdan i odgovoran, jednom rijeju da zna za red. To ste ponijeli sa ovih terena, tome smo vas nauili, zato treba znati i sebe stalno podsjeati kao i one oko sebe, upravo na vanost uvanja obraza. -Upravo sam na to mislio kada sam rekao da sam zadovoljan, ali kao i ovdje ima i tamo pojedinaca koji nikako nee da znaju ili zaboravljaju podsjeati i sebe i svoje najblie da obraz valja imati i uvati. Jer je svijetao obraz dokaz estitosti i garancija ugleda u svakom vremenu i prostoru, te da se parama ne moe oprati ako se ukalja. No moramo priznati da ovaj vakat nije za potene, estite, obrazli insane, tjeimo se i tjeimo jedni druge kad se suoimo s nepravdom, iskuenjem, nevoljom, upravo ovim vaktom, te za utjehu jo dodajemo da u ovome vaktu uspijevaju samo oni koj imaju on-obraz. -Takvih se ja plaim da nam se mnogo ne namnoe i postanemo po njima prepoznatljivi. Lahko je meni sa mnom, mogu se ja s Bojom pomoi, nositi sa svim kunjama, zaviu i licemjerjem, istina ni lako ni bez gorine i nepristajanja, ali ta u sa svojim najroenijim. Kako e oni ako ponu umiljati da su im pare dale i mudrost i pamet pa sad sve znaju i ne treba im nikakav savjet ni ostatak prolosti. esto se upitam kako e se oni iznijeti sa kunjama, sa zaviu, sa svim bjelosvjetskim bezobrazlucima i licemjerjem. -Ljude pare kvare, mijenjaju im pogled na svijet, te neki monici na alost i oni koj se vjernicima deklariraju, licemjerno tvrde da zulum i lopovluk moraju biti razotkriveni i moraju biti pravednou Bojom sankcionirani i na ovom d unjaluku i na ahiretu!? Neki nee to da vide niti da znaju, pa prkose i oholo su ogrezli u bezobrazluku, bahatosti i lopovlucima. Potenim obrazli insanima, treba osaburiti i vjerovati im valja da e doekati, inalah, da na bejan izau, moraju izai

nedjela i bezobzirnost onih nedodirljivih i obraz im valja sauvati jer ukaljan obraz ne da se oprati. Obraz se ima ili nema. Ne moe niko ni za koga obraz uvati niti ga ukaljati. Svako svoj obraz uva i pokazuje. -E ba se dobro izrazgovarasmo, priama nikad kraja, no vrijeme je da uemo u sobu, ree Faik, jer ti treba sjutra hazora krenut put Goljovih Kra, a to nije ba blizu. Pa e akobog da imati prilike da sretne puno ovakvih sjutra, o kojima smo upravo sada razgovarali. -Kad mi spomenu Goljove Kre i Laevac, ba me interesuje zato se slavi ovaj dan, kojim povodom i od kada? -Ja, od kad pamtim za sebe pamtim i Laevac, a od moga rahmetli djede uo sam heaju da je kod muslimanskog ivlja svetkovanje Aliuna - Ilindana obiaj nasljeen od komija pra voslavne vjere i da predstavlja dio staroslovenske paganske tradicije povezane s kultom sunca, gromova i kie, pa otuda i vjerovanje ako zagrmi na Aliun ljenici nee roditi ili e ostati crvljavi. Narodni teferidi koji se odravaju na Aliun najee se odravaju na visovima, a ispunjeni su sveoptim narodnim veseljem koje se najee zavrava trkom konja i ostalim takmiarskim vetinama. -Hvala ti Faiku, od tebe ovjek uvijek moe saznati mnogo novina, odgovori Aziz i poe na spavanje, da bi sjutra mogao prei put do Laevca. Dani su prolazili, neumitnom brzinom, breme njihove prolaznosti Faik je svakim danom sve vie osjeao na svojm pleima. Bukova mauga koju je osjekao u ini potok postala je nerazdvojni rekvizit njegovog kretanja. Sve je ea relacija bila od kue do jabuke pod koju je provodio najvei dio dana, sjedei na Hamidovu stolicu, uslonjen na maugu i prepun misli. Sada vie o svojoj prolosti nego o budunosti. Kao da je to sudbina sviju koji uu u malo dublju starost, njihove mi sli i sjeanja se uvijek okreu prema prolosti, prve korake mnogo bolje pamte nego li savremena deavanja. I ba jednog jutra dok je sa svojim nerazdvojnim drugom, enom Devahirom pio jutarnju kafu, koja je bila svakodnevni ritual, srui je, okrenu se prema eni i zavika: -Sve je u nama dok murimo, i sve je strano kad otvorimo oi. Sve je nae dok elimo i stvaramo, a tue je kad se ostvari. -ta to bi Faiku, kako je tue sve ovo to si stvorio zajedno sa svima nama i potenim radom? -E, moja eno, dugo vremena smo zajedno i moram ti priznati srean sam to je to tako, ti si mi veliki prijatelj i drug, prekrasna si majka naoj djeci. Ali ima neto to je jae i od nae ljubavi a to je pusta starost. Mislio sam da je nikada neu imati, ali ona je tu, nemogu joj se suprotsaviti, pritiska me svim svojim biem. Ne mogu stvarati, sve se vie ivi od uspomena. Suze mi naviru i dugo sam smatrao da je ovjeku sramota da zaplae, ali sada mislim drugaije. Priroda nam je dala poklon u obliku suza, ne samo da olakamo emocionalno pranenje kada nam je teko, ve i da se oslobodimo od tetnih supstanci iz naeg tijela. Nemojte se plaiti ili stideti da plaete, to je prirodni dio sistema samolijeenja tijela i due. Jedino to nije dobro to je da se ne ostane sa mo na suzama, jer one prerastaju u samosaalenje ili pasivnost koja uzrokuje najee nefunkcionalno ponaanje ljudi.

-Da li se ti to plai smrti ili ti je starost i ova samoa promijenila pamet, uglavnom ovo to mi sada pria ja sam tebi odavno kaziv ala, a ti nijesi dao pomenut. Da li ti to sada pronalazi sebe i otkriva svoju pravu prirodu? Stari gortak sjedei na svoj omiljeni stol, pogleda prema Veljem dolu, kao da malo uzdahnu, svjestan da vie nikada nee moi tamo stii i nadisat se vazduha kakvog nigdje drugdje nema, stavi obje ruke na krivak drenovi, kojeg je u zadnje vrijeme sve vie koristio kao pomagalo, spusti bradu na svoje ruke, okrenu se svojoj eni kao da je htio da joj kae: -eto i ja dooh na tvoje, ali to ni ovom prilikom ovom gortaku nije padalo na pamet, da prizna eni da je nekada u svojim mislima bla i prije njega, ipak zavika: -To da sam naao svoju prirodu je blizu istini, jer je ovjek trai dok je iv, a moj ivot je blizu kraju pa i moja traganja za linou i istinom o sebi se zavravaju. Pronai sebe znai dostii istu dobrotu a da nikome ne kodimo. Ja sve vie postajem svjestan da sam u ivotu esto znao prenagliti, odbacujui uvijek miljenje najbliih bez obzira bili oni u pravu ili ne. Pronai sebe znai pronai Boga, jer samo on je u svojim dijelima bezgrean. A sve je tako ureeno da bi ovjek teko mogao rei i posumljati da je svjet u kojem ivimo sluajan, sve je tako podreeno da je to samo bezgrean mogao uraditi, a to je Bog. ovjek najvie grijei upravo u tom svom odnosu sa onima najdraima i sa okolinom, tako da pronai sebe upravo znai pronai svoje mjesto i poloaj u ovoj kreaciji, nai smiraj due i stanje u kojem nam nikada nije vie drugo potrebno, a mi smo zadovoljni upravo time bez obzira na sve spoljne okolnosti. -Ta mudrost i saznanje svima dolazi kasno jer da se na taj nain mislilo, naa bi djeca bila sa nama i ne bi i danas bila u tuini, a mi kao bogaljevi ostali da uvamo ovaj vatan na kojem smo cio ivot radili, zalafi mu Devahira! -Pronai sebe moemo samo u sebi, a sve ovo izvan slui tom cilju i toj stvari. Meutim ovjek najee, a posebno u mladosti, zanesen sjajem i arenilom izvan sebe, izaemo iz sebe i traimo smisao izvan nas, ali sem materijalnih dobara koja su najee prazna i menljiva mi ne nalazimo nita. Za cijelo to vrijeme sve ono to je savrenstvo, koje mi lano i uporno traimo u lanom sjaju izvan nas, tiho i strpljivo eka da bude otkriveno u nama samima. A to se deava upravo u ovom dobu kada ovjeku ovodunjaluk e ljepote prestanu biti glavni motiv i ambicija, a bit i sutina smiraja due tek tada doe na prvom i pravom mjestu. -Da li to Faiku znai da je u ivotu najstarije i najvanije unutranje bogatstvo, koje ne samo to ne zavisi ni od ega izvan ovjeka, ve naprotiv, to god ovjek vie troi i dijeli ga sa drugima to unutranje bogatstvo postaje sve vee i raznovrsnije? -Tako je, sloi se Faik ovaj put bez rijei i samo dodade, duhovno bogatstvo je izvor koji nikada ne presuuje, dok je meterijalno boga tstvo ambis bez dna koje na kraju proguta i samog ovjeka. Ljudsko oko i ah su nezasiti i zato se deava ovo da mi danas ostajemo sami na svojim vatanima a djeca nam po bijelom svijetu tragaju upravo za dunjalukim ljepotama, nesvjesna da je sve prolazno i da e na danu izdisaja i opratanja sa ovim svijetom sve ostaviti a oni otii prazni jer nijesu postigli duevni mir niti saznali istinu o Bogu!

Kako je vrijeme prolazilo, godine se mnoile, Faik je sve vie osjeao breme godina, a i bolesti su sve vie navaljivale, ili kako je to on esto znao rei svojoj Devahiri: Uli Dekna majstori u kuu pa redom razvaljuju. Vidjela su to njihova djeca i koristili su svaku mogunost da obiu svoje roditelje i koliko je mogue da im olakaju starost i pomognu u lijeenju bolesti. Posebno zadovoljstvo bi im prireivao Jonuz kada bi doao jer je sa njim uvijek moglo da se razgovara i da se sazna dosta o evropskom nainu ivota i ivotu kojim se tamo ivi. On je gledao da doe i u vrijeme kada im je mogao neto i pomoi da se zavre zemljani radovi, naroito kosidba jer je Jonuza bio glas da je jedan od najboljih kosaa u okolini, ili se izvri dobra priprema za prestojeu zimu. Svaki njegov dolazak znailo je okupljanje cijele porodice i veoma bogate diskusije uz aicu domae rakije i prave prute koja se na ovim krajevima oduvijek spremala za zimnicu, a sada sa popravljanjem materijalnih uslova za ivot to je postalo jo bogatije i samo je bilo pitanje ko e bolju prutu napraviti. -Stari, kako ga je iz milosti znao pozvati Jonuz, ega se vie plai, da li smrti ili umiranja? -Ni jednog od to dvoje. ivjet u srean tek kad umrem, ali prije toga moram biti dobar i vjerovati u Boga. I upravo jedino ega se plaim je to koliko sam uspio biti dobar i ostaviti neto iza sebe po emu e me ljudi spominjati? -Biti dobar da, ali da stvorimo bolji ivot na ovoj planeti gdje jesmo sada, da ublaimo patnju koju prolazimo ovdje. Jer ta bi bilo sa milionima ljudi koji tokom prolosti nikad nijesu uli za Muhameda, pa ima ih i danas koji nita ne znaju o njemu. Zar e svi oni zavriti u paklenom (Dehenemskom) ognju, samo zbog toga to nijesu vjerovali u ono to nijesu znali? Bila bi to strana boja okrutost. Tu nema logike, milosrdnosti ni oprotaja, a svi tvrde da je Bog i rok i da oprata. -E moj sine, vidi se da si u Evropi nauio da je zemaljski ivot jedino vrijedan, ja tako ne mislim i smatram da je mnogo manje vrijedan od vjenog i zato nema smisla gledati dehenem ovoga ivota, koji je nula naspram pakla, odnosno druge smrti, koja je iza ove prve, zemaljske smrti. Smrt je aa koju svaka osoba ispiti mora. Sjeanje na nju je najefikasniji mehanizam da se pohlepa za dunjalukom zauzda, plamen strasti i pohota da se ugase, a elje i tenje da se svedu na razumsku mjeru. -I ja se slaem da se smru ne zavrava nae postojanje ve se ona pretvara u drugi oblik jer se zna da se nae tijelo sastoji od fizikog i energije, a energija je neunitiva, samo se pretvara u druge oblike.Tijelo je samo oklop za tu nau energiju i ja ne vjerujem da ovjek moe o smislu svega toga znati dok ne umre. Opet Faik pokuava svoga sina usmjeriti prema vjeri koja je na ovim prostorima oduvijek imala duboko korijenje. -ovjek koji ne vjeruje, nema i nemoe imati odgovor na pitanja o smislu svog postojanja i zanemaruje, da jednog dana nee vie fiziki osjeati svoje tijelo kad umre. Svi e za sto godina na njega na zemlji zaboraviti, niko se vie nee sjeati ovih naih razgovora. Ako nebi imali smisla i vjere za budunost ili ako bi se smisao ivota sastojao samo u ispunjavanju zemaljskih potreba, a da se jednog dana umre sa smijekom na licu,zaista takav ivot bi bio bez smisla.

Svrha ivota je biti s Bogom, jer nebesko carstvo je mnogo vrednije od blaga koje nosi zemaljski ivot. Zar sama injenica to je neko stvorio ljubav nije dovoljan dokaz da taj neko moe ponuditi ovjeku sve to mu je i nezamislivo. I dalje je Jonuz uporan u svojim tezama da dokae relativizam zadgrobnog ivota. -Ja mislim da posle smrti prelazimo u drugo energetsko stanje, kanjavanje posle smrti ne moe postojati jer ne postoje dobro i loe kao objektivne kategorije, ve samo neto to je opte prihvaeno kao takvo.Raj (Denet) i Pakao (Dehenem) smo izmislili mi kako bi se tjeili s kanjavanjem nekoga koga ne moemo sami kazniti. Ja sam ubijeen da je ovjek sam odgovoran za svoju sudbinu, za svoju patnju ili sreu, a dehenem je izmiljen kako bi naao utjehu, jer se u svojoj patnji eli osloniti na neto, kao to se oslanja na svoje prijatelje, porodicu ili nalazi utjehu u nekoj zavisnosti. Sva je snaga u ljudskom mozgu, u njegovoj svijesti koja se razvila evolucijom i jo se uvijek razvija do onog momenta kada e ovjek zaista postati svemogu i savren, postati bog, i po meni nema drugih bogova osim nje ga. -Vidim da ti je svijet izmijenio shvatanja, nita kod tebe nije djedovog ostalo, ja mislim da si u zabludi. Kako objanjava upravo to da se u svakom od nas, u svim kulturama, nalaze jedinstveni osjeaji za dobro i lope. ak se i lopov iznervira i osjea izigranim kada ga neko pokrade, to znai da i on zna ta ne valja i nije dobro i ako to isto drugome radi. Odakle taj osjeaj za dobro i zlo? Kako objasniti univerzalni zakon u svijesti svih ljudi koji kau da je ubistvo iz zadovoljstva pogrean i ovjeka nedostojan in. Ako su ljudi samo produkt evolucije, kako to ti veli,opstanka najjaih, zato se onda rtvujemo jedni za druge? Postojanje savjesti kod svih ljudi najbolje se moe objasniti postojanjem tvorca kome je podjednako stalo do ljudskih p ostupaka i sklada meu svim ljudima svijeta. Strah sa kojim se priprodno borimo kad se suoavamo sa smru, a posebrno je izraen kad umre neko od naih najbliih i voljenih. Samoa i osjeanje gubitka mogu nas slomiti sviju bez razlike kako i koliko prei vljavamo te trenutke bola. Taj osjeaj odvojenosti od svojih najvoljenijih toliko nas snano pogode da se nekada kod pojedinaca javlja elja uspostavljanja veze sa svojim voljenim rahmetlijom, kao to se meni davno desilo kada mi je brat Sabro poginuo. Stvarno reenje za bol nastalo gubljenjem voljenih je utjeha koju daje samo ljubav i vjera u stvoritelja. -Nijesam ja takav nevjernik kao to misli, ve jednostavno pokuavam pronai smisao ivota i ne mogu se sloiti sa time to vjernici odbacuju ovaj svi jet ili ga bar pretstavljaju manje vrijednim, jer na taj nain, po meni omalovaavaju boje dijelo. Bog je, ili suvie okrutan upravo zbog svoje svemogunosti ili ga ljudi takvim predstavljaju nebi li stvorili za sebe dominaciju ili odstupnicu. Zato nije unitio zlo prije nego je stvorio ovjeka? Od kad zna za sebe ovjek die ruke k nebesima molei se za pomo, jer vidi da mu je ivot patnja i mora se boriti protiv nje da bi ostvario sreu. No, pomoi ni odkuda te zato ovjek i izmilja vjeni ivot i sreu poslije smrti kako bi ublaio svoju patnju i naao sebi cilj. Ja duboko vjerujem da ima neto to ovom univerzumu daje smisao i to ga ini jednom cjelinom, ali ne mislim da je to neto, ono to ljudi danas podrazumijevaju pod rijeju Bog. Ja mislim da Bog ima sasvim drugaije principe

i naine djelovanja i da on nije samo posmatra, sudija i samo ponekada aktivni uesnik. Isto tako ne mislim da je on neki djed koji dri kljueve deneta i dehenema i svakom sabira bodove u utakmici sa ivotom, nego da je on jednostavno dio sviju nas, dio hemije, fizike, matematike, te da su jednostavno bog i priroda jedno te isto, i da tu nema razlike. A za denet i dehenem moemo rei da postoje kako bi ti i tebi slini mislili da skaete u vjenost i u sutini skaete u neto, jer kako bi se inae ljudi pomirili sa injenicom da ivotu jednom doe kraj. -E moj sine plaim se da mi ne ostane bez imana. Racionalno gledano ne moe se dokazati postojanje boga isto kao to se ne moe dokazati i nepostojanje. Iznad svega je vjera kao srdano vjerovanje bez imalo sumnje u postojanje Boga, te da je on Tvorac i Gospodar svega. Vjera iznad svega koja nadilazi znanje, pa zar i sam ne priznaje da vjeruje u ljude, ljubav, potenje, samo te vjere nijesi svjestan jer se bez v jere ne moe ivjeti, niti imati smisla u ivotu. -Nai stavovi su negdje blizu no i daleko zavisno od toga kako ih razumijemo. Moj osnovni argument jeste da ako Bog postoji upravo je tada ivot bez smisla. Zato smo onda uopte stvoreni, samo zbog toga da bi nas testirali jesmo li dobri ili loi? Ako je sve od Boga otkud onda i na karakter, ako je i njega bog stvorio zato onda stvara loe ljude da bi ih posle osuivao? Ko zna jo koliko bi trajo razgovor oca i sina da se ne pojavi Devahira i pozva ih na ruak. Bolest ga je svakim danom sve vie pritiskala, Faik je sve vie nasluivao kraj, zato je koristio svaku priliku da svojoj djeci prenese znanje i iskustvo koje je stekao u svom ivotu. Uvijek su to bili prijatni razgovori sa puno roditeljske ljubav i i elje da se sauva porodina tradicija i ugled koji nije smio niim biti pomuen. Jesen je svakim danom pritiskala sve ee, kao da je udvojila snage, bila je to dupla jesen, u kojoj su se uortaili jesen vremena i jesen ivota. Ne zna se koja je vie prijetila, da li jesen vremena koja je svakim danom sve vie maglila i na drveu se sve vie pojavljivala strije koja kao da je nagovjetavala neku tmurnu i hladnu zimu. Kao da je Turijak ispraao signale da se sprema cika od koje pucaju i kore na drveu, a ne samo ljudske ruke. No nita manje Faik nije osjeao ni jesen ivota, osjeao je teret koji je pritiskao njegove grudi, sve je tee pronalazio ista vazduha, a magle su krile i ono istine to je jo u njemu ostalo. Svjestan je Faik puta koji mu se sprema, svjestan je tree generacije koja sa njim treba da zavri, da napusti stanje jednog morala u kojem je familija bila sveta i najvie dobro koje je Allah podario svijetu, svjestan je starina da su te vrijednosti prolost kojoj nema povratka. Zavrava ivot u kojem je traio linost, ovjeka koji e biti besmrtan i o kojem e svi, a prije svega njegovi potomci uvijek nai putokaz i reenje za sve probleme i nedoumice to ih ivot stvara. Novi zeman, novi vakat nove vjetrove nosi, oduvae niz Bihor prola vremena. Sve je manje djeje graje i bleke jagnjadi, nema pjesme obana da odjekuje niz Osoja, sve je manje i kosaa koji bi svaku mobu u utakmicu pretvarali, ni plastioca koje bi pjesmom hrabrile kosae i davale im kuveta da izdre najee

napore. Sve je manje uslova de se mladi kradom pogleduju te na taj nain ostvaruju prve aikluke. Kao da je Faiku ovo stanje odjednom olakavalo patnju i bolest, te bi nekada u sebi pomislio da je vrijeme da napusta ovaj svijet jer vie u njemu kao da sve manje ima mjesta za njega i njegove ahbabe sa kojima je ivio u drugim vremenima i cijenio druge vrijednosti. Jedini drug ostala mu je Dvahira koja je i dalje voljela sve njegove sifate i razumjela sve dileme sa kojima se borio. Nije to bila ljubav iz mladosti , ali je bila jo vra i privrenija, te je koristila svaki momenat da bude uz njega i da podijeli s njime sve od onoga to im je jo ostalo kao ljubav i enja za prolou. Znak je to bio da je njihov ivot upravo primjer kako se treba voljeti i prenositi ljubav na mlae, ali isto tako svjesni da su oni sve vie kao smetnja novim generacijama, da stvaraju nove norme i vrijednosti koje namjee novi poredak i vrijeme. Da li je to pitanje i problem starosti ili je novo vrijeme formiralo nove norme i nove vrijednosti, te se stari ne mogi preokrenuti njima i prihvatiti ih kao svoj nain ivljenja i bitisanja. Hra nagriza gvoe, prekriva mu sjaj, kao magla kad prekrije bihorska polja i sakrije njihovu ljepotu, tako i novi adeti i generacije koje ih donose sa sobom prekrivaju i prevazilaze vjekovne norme i navike kojima su se diili njihovi djedovi i pradjedovi. Pitanje je tu da li i koliko te nove navike i adeti znae nove vrijednosti, ili je u pitanju pomodarstvo koje su stari iskazali mudrou: Vidjela aba gdje se konji kuju pa i ona digla nogu. To bi moglo znaiti da su mladi rastureni svuda po svijetu, lahko zaboravili svoju tradiciju a prihvatili lahkomo sve ono to im drugi nude, te na taj nain raznebiduju svoj identitet, asimilirajui sebe u svakojake belosvjetske etnose. Tradicija je prolost koja vjeno preivljava svaku sadanjost, esto bi znao Faik to rei svojoj djeci u momentima kada bi poela zaboravljati ko su i odakle potiu. Pri tome se i sama sadanjost jaa i podstie,usisavajui u sebi ono to je vrijedno i ostalo od davnina, te na taj nain jaajui sopstvene korijene. Jonuz je esto sluao ove rijei i bio svjestan njihove vrijednosti, no nije ih uvijek prihvatao bez samokritinosti i rasuivanja o njihovoj valjanosti. Trad icija kao sistem vrijednosti, razmiljao je Jonuz odnosno diskurzivna praksa zasnovana na prolosti ili ta vie sama prolost kao prezentna iva diskurzivna praksa. No ne rijetko tradicija eli postojee stanje da konzervira i smanji mogunost promjene, ne rijetko ak pokazujui elju povratka na prolo stanje. -Nijesam ni ja za to da se sve staro prihvata uvijek i po svaku cijenu dodade Faik, ali ipak uite djecu o tome ta su nae nane i djede nekada radili, kakvi su nai obiaji, pjevajte djeci sevdalinke to smo ih i mi pjevali, nemoe to biti loe. Da se ne desi da sve ono to je nas inilo srenim kao rukav izvrnete, jer s vrha brda sve staze vode niz brdo, niko to edo moje ne moe izbjei, sve ima svoj poetak i kraj pa i ova dananja vaa moda. Koristio je Faik svaki momenat da prenese neto od svog bogatog iskustva na svoje potomke, svjestan svojeg poznog doba i bolesti koja ga je sve vie pritiskala, a njegova plea su je sve tee podnosila. Magle su sa Turijaka sve ee prekrivale Dvorita pa je Faik sve ree mogao vidjeti Loake koje su u njemu uvijek budile sjeanja na mladost i ljubav koju mu je donijela onog momenta kada je prvi put duboko uzdahnuo za Devahirom i poeleo da bude njegova. Dani

su prolazili, starina je svakim danom bio sv jesniji da mu se vidici suavaju, pogled mu je jedva do groblja stizao, a njegove misli najee su tamo i zavravale. Kao da se poeo radovati susretu sa svima koje je jednog po jednog godinama ispraao i uio im Fatihu. Postao je svakim danom sve vie sv jestan da on i sve manje ima poznanika okolo sebe, mnogo ih je vie znao na groblju nego po blioj i daljoj okolini. Teme o kojima je razmiljao mnogo bi vie uspio debatirati sa onima koji su otili nego sa ovima koji ostaju. I u takvom razmiljanju uvij ek bi mu na um padala Devahira, kako nju ostaviti. Bilo bi lijepo kada bi mogli zajedno kao to su to bili vie od pola vijeka. Ali ona je jo puno mlaa od njega, zdrava je a jo i te kako treba unuadima pomagati da porastu. Zato bi najee zavrteo gla vom, otpuhnuo kao da bi eleo ejtana od sebe da otjera i opet se vratio prema groblju. Mitrovdan je proao, u Bihoru je to znak poetka zime, to je vakat kada se stavljaju raso i turija. Kod Faika je toga uvijek bilo u izobilju. U okutnjici su dobro raale paprike i paradajz za turiju, a pokraj vrbike rijeke je uspijevao prvoklasni kupus. Crven kao krv, a tvri od kamena, tvrd kao srca ovih gortaka koje ivot nikada nije mazio i koji upravo zbog toga sve tee prihvataju nove generacije koje su nekako mnogo raspekmeene i koje bi samo preko noi da stvore bogatstvo i uivaju u njegovom troenju. Zato je svakim danom bilo sve manje domaina koji su i raso stavljali, te bi stariji sve ee navraali kod Faika jer su on i Devahira uvijek imali prvoklasan raso od rane zime do kasnog prolea. Tako je bilo i ove godine, iako je Faika bolest omela da uestvuje u spremanju svega to je neophodno za zimu, Devahira je sve sama uradila. Godinama je sa njim dobro nauila kako se sprema zimnica i za ljude i za s toku. Pa iako mu nije htjela rei, svojim postupcima je upravo ukazivala da tako misli, nita ti meni nemoj radit samo mi poivi jo koje vrijeme, jer je meni dovoljno da te gledam i da budem sigurna da si pored mene, a za rad nije problem, jer sam ja nauena na to i sve dok mi Allah da zdravlje ja se toga ne bojim. Jesenje su magle pritiskale Bihor od Hualjke do Turijaka, sve je prekriveno maglom, a inja je zavila grane drvea i sve je nekako zapalo u sivilo. Samo ubor rijeki Pope i Vrbike, remeti jesenju idilu i daje joj neki udan mek, kao da se pribliava sudnji dan. Sve je spremno za poinak, ambari su puni pie a salai kukuruza, raso je stavljen i samo po neka punica daje dimne signale da se pruta sui za zimu. Jo je to ostalo da se zavri ovih dana, jer se po mitrovdanu aktivnosti svode na najmanju mjeru, a ivot se odvija na posjetke i uz kuhane krompire i ostatke starih igara poput koza, potkapa ili fildana, te se tako skrauju jesene noi. Na taj se nain krate duge noi da bi se lake prespavale, a smijeh i ala puni ove ljude pozitivnom energijom. Kako se krati vrijeme dugih noiju tako se i ivot starijih Bonjaka krati i magla kao elementarna nepogoda isti teren od starijih i bolesnih gortaka sa ovih krajeva. Jutro je svanulo, Devahira je kao uvijek ustala da pospe kokokama, pomuze kravu i da joj poloi, nita nije ukazivalo na neuobiajeno. Ostavila je Faika da spava kako je redovno radila, ne slutei nita i ne elei da razbudi bilo koga jer su i djeca ostala spavajui na spratu. Dugo su posetkovali pa je elela da ih ostavi da se naspavaju. Nita nije slutila da se moe desiti jer je Faik spavao kao i obino, ustajao je nekoliko puta preko noi, svremena ne vrijeme odpuhujui kao i uvijek to je ona sve ula ali se nije dizala jer je sve to bila uobiajena praksa.

Nije nita nasluivala, a i nije eljela da ga zamara pitanjima kako se osjea, te da mu nije neto loe. Kada je zavrila jutarnje obaveze po tali i kotaru oprala je ruke i pristavila dezvu za prvu jutarnju kahvu, trudei se da ne galami, jer Faik jo nije ustao i ona je bila ubijeena da on spava, pa nije eljela da ga budi barem dok ne skuha kahvu. Kada je kahva bila gotova, u tom momentu su se zauli i koraci na spratu to je bio znak da je neko od djece ustao i ona tad zavika: -ta je to spavanje Faiku, evo djeca e te nai u haljine, dii se da popijemo kahvu gotova je. Ali uzalud, Faik nita nije reagovao, zaudi se ona jer zna da i u najtvrem snu kada bi uo njen glas on bi ustao. Ustade polako i priblii s e krevetu na kojem je Faik spavao, polako mu otkri glavu i prodrma ga za rame, zabezeknuta prizorom koji se pred njom ukazao ona zavika: -Kuku Faiku ta je s tobom! Njen kukanj su sva djeca zaula i u istom momentu se na vratima pojavi Jonuz koji je bio doao da sa svojim najmilijim provede novogodinje praznike. -ta je majko? Sada ve pokazujui znake smirenosti ne bi li djecu to manje uzbudila, Devahira se okrenu prema svome sinu, a i ostala djeca poee pristizati jedno za drugim. -Eh, djeco moja, babo vam se odmorio! Umro je tako iznenada da ak ni ja koja sam cijeli ivot bila sa njim nijesam uspjela biti pored njega. Iskrade mi se valjda da bi mi olakao ove trenutke, kako je cijelog ivota i radio. Zakukae djeca sva u horu kao da se Turijak zatrese. Dvorita kao da poee da titraju poput brezovog lia po Breima, sve zapade u jecaj kao dobro utrenirani hor kada izvodi ilahije, upuujui Bogu molitvu za prijem merhuma koji mu upravo pristie. Pla sa razlijee sve do vrhova Turijaka na jednoj strani, do Podvada na drugoj, svima koji ga u trenutku ue bi jasno da je Faik umro, da je nestao ovjek koji je ostavio peat vaktu u kojem je ivio i prostoru na kojem je bivstvovao. Prva se pribra Devahira kao najstarija, okrenu se prema svom merhumu i ree im: -Hajte djeco, pomognite mi da ga okrenemo, bogu uur on je ist i obrijan, kao da je znao ta ga eka, da nas ni time ne namui. Prostrijee novo sedade koje je Devahira ve imala spremljeno za ovaj dan, okrenue ga po muslimanskom adetu, a kako je i eljela prema svom drugu i svojoj neprebolnoj ljubavi. Sjede pored njega, izui Fatihu na glas i dok se jo narod nije sakupio iskoristi priliku da se izjada upravo pred svojom djecom, te na taj nain elei i njima da isprati poruku i nastavi duh Faikove mudrosti. Zaplaka jer i pored najvee elje da se obuzda to nije uspjela, sjede mu pored glave i poe reati: -Opratam se od tebe u mislima, a jo ne elim prihvatiti runu istinu. Ti, ljudina s toliko snage i volje da ode tako izn enada i tako brzo? Znam da si se borio, ali bolest ne bira i bila je jaa od tebe. I taman kada sam pomislila da e se izvui ona te savlada i ostavi me da sama drugujem sa uspomenama na tebe. Pomislih da si samo doiveo komu i da e mi se sjutra opet r azbuditi, jer su eto i heimi bili uz tebe, mislila sam da ete ruke najbliih koje su se okupile oko tebe

vratiti u ivot ali sve je bilo uzalud, naputa me kada mi je najtee jer i sama osjeam jesen na pleima i samou koja mi prijeti. Ti odlazi a ja ostajem, neznam ni sama kome je tee. Ja se ipak nadam da ti je tamo gdje ide bolje nego meni ovdje. Mada sam svjesna da ti se nije ilo bez mene i da u ti i tamo nedostajati kao to i ti meni nedostaje, ali nadam se ne za dugo. Ti si moja predvodnic a i odlazi da i za mene obezbijedi mjesto. Ti si neizmjerno volio ivot i svoje najblie. Nedostajae mi tvoj optimizam, i volja koju si svima demonstrirao kao ljubav koja je u stanju da i najtee stvari u ivotu prevazie i da nita nije nepremostivo. Ti si zadnjih dana upravo eleo smrt, sjeam se da si mi govorio: Iskusan je onaj koji svaki dan sa sigurnou oekuje smrt, a svet je onaj koji je u svakom trenutku eli. Sad mi je jasno zato si je ti upravo elio! Budite svjesni da njega vie nema, on nam je samo fiziki nedostupan. Vrijeme pred nama treba bol pretvoriti u vjenu uspomenu na njega i njegove rijei. Sa nama e uvijek biti lijepa sjeanja, uspomene, duhovna prisutnost, i zahvalnost to smo ga imali, to emo prepoznati i znati cijeni ti tek kasnije. U poetku jedino to emo osjeati je samo bol. Djelovalo je to kao eliksir na svu djecu, kao da su doivjeli katarzu, odjednom njihove misli se usmjerie prema rijeima njihove majke u kojima su svi osjetili veliko olakanje i iskreno priznanje ovjeku koji ih je svija zaduio i ostavio im amanet da uvaju ljubav i potovanje kao zavjet tradicije bihorskih porodica. -Ma koliko mi to ne eleli, ukljui se naslednik, koji kao najstariji sin sada preuzima ono to se domain zove, ne moemo a da ne prihvatimo smrt, kao pojavu koja je rasprostranjena kao ni jedna druga na ovome svijetu. Kao to nas ni za ivot niko nije pitao da li ga elimo u momentu kada sa raanjem dolazimo na ovaj svijet, tako i odlazak nije naa elja. Ljudi umiru svakodne vno, nestaju iz naeg ivota, dobro je u tome ako umiru i nestaju stari, ali odlaze i mladi u ratu i miru, odlaze neki manje, neki vie optereeni bolestima, svi nekuda ure i odlaze. I kao to nas ni prije roenja nije bilo, pa smo se radovali roenju, k ao da smo bili prizvani nekom silom iz nebia u ivot, onda nas nee biti ni posle smrti, no pitanje je da li iz ivota odlazimo u neko nepostojanje ili u novi ivot sa ostavljenim tragovima preko svojih djela i evlada. Kao to je hleb potrebniji od svak e druge hrane, tako je i sjeanje na smrt potrebnije od svakog drugog podviga. Sjeanje na smrt podstie ljude koji ive u zajednici na trud i duboko razmiljanje i na stalno traenje linosti dostojne ideala za umrlima, oglasi se u tom momentu najstariji sin koji je i najvie naslijedio od mudrosti svojih starijih, te jo izusti: Zadatak svakog ovjeka sastoji se u pronalaenju sopstvene sudbine i da nju proivi u sebi iscijelo i do kraja. Sve drugo je samo pokuaj povlaenja i bjegstva u nazad prema onom e to je ideal grupe, okoline. Sve je drugo samo pokuaj prisposobljavanja i prilagoavanja grupi, a s druge strane to je i strah od vlastitog unutranjeg bia i odgovornosti. Smrt je kraj, poraz za one koji ostaju, jer nita ne mogu uiniti da je sprijee. Isplaite se svi i ne usteite se, recite mu sve to ste eljeli a nijeste imali hrabrosti ili vremena da mu kaete. Mi emo, barem neko vrijeme ivjeti sa njime, ba kao da je on tu negdje, kao da nas kradom posmatra koliko potujemo njegove rijei i sifate. Morate znati da samo oni ljudi koji su spremni i sposobni da se suoe sa sudbinom, pa makar to bio i kraj, mogu uticati na razvoj okoline i drutva. Takav je bio moj babo, uvijek odgovoran pred sobom i odluan u svojim stavovima,

uvijek ovjek. To je sposobnost samopotvrivanja sopstvenog bia i bjeanje od kolektivnih oblika svijesti te sposobnost noenja linih odluka i posedovanje unutranje duhovne slobode nad onim to predstavljaju kolektivni oblici svijesti. Upravo zato neki i nikada ne posta ju ljudi ve ostaju mravi, ostaju samo dio onoga to se zove ovjek.

Recenzija romana -Traganje za linou - autora Ferhana Koana Pisac romana Traganje za linou- jo jednom razrauje neiscrpnu temu o ovjeku i njegovoj ljudskosti. Bavi se vjenim pitanjem ivota i traganjem za istinom sopstvenog ivota.Linost je ono to nas razlikuje jedne od drugih, individualnost kao najvee obeleje ljudske prirode. Mi znamo da se svi raaju i umiru u odreeno vrijemeali jedinstvenost naslea kao i sredine i onog to svaki od nas postigne i ostavi kao beleg za sobom je jedinstveno i neponovljivo. Na tom putu ovjek se razvija i kvalitativno mijenja sebe kao pojedinca ali se mijenjaju i ljudske vrijednosti u jednoj drutveno -socijalnoj sredini. Pred vama je psiholoko-socijalno dijelo,koje povezuje istoriju, sadanjost i budunost jednog naroda. Autor piui o linostima naroda Bihora i 1ivotnom putu jedne bonjake porodice,pie istoriju i tradiciju naroda kojem p ripada. Pratei tri generacije;djede.oca i sina, opisuje jedno stolee na ovim prostorima. Roman e posjetiti starije a upoznati mlae sa bihorskim selima,kao i sa nainom ivota u njima,obiajima,kulturom i tradicijom ovih mjesta. Autor iduim generacijama ostavlja sliku bajramskih danaina prosidbe, adeta smrti, radosti i alosti, uvajui sve to od zaborava. Slikovvito je opisana i arhitektura ovih krajeva xix i xx vijeka izgledi kua, soba, enterijera tipinog za Bonjake tog vremena. Autor praa poruke itaocima kako ostati ovjek i ouvati jedinstvo svoje linosti u situacijama krne osvete, ratova, smrti u vremenima koje unitava vrijednosti, ibaju linost ovjeka, ogoljava njegovu duu. Roman izobiluje dubinom misli, rasuivanjem, psiholokim tumaenjima, filozofskim dilemama te silnim moralnim porukama. Kako ostati ceo, astan, dobar, dosledan sebi. Odgovore na ove dileme trae i glavni junaci knjige; djeda, otac, sin, pri tome svaki lik je svoja posebnost, karakter i nosilac sopstvenih moralnih vrijednosti. Roman e uputiti itaoca na putu da pronae sebe, te da otkrije najvee moralne vrijednosti u ivotu ovjeka. Safeta Cucak-diplomiran psiholog

Recenzija djela -Traganje za linouNade i okivanja dananjem ovjeku izgledaju dalje od ispunjenja danas nego to su bile ranije. ini se ak da kako tehniko znanje iri vidokrug ovjekove misli i djelatnosti, tako se izgleda smanjuje njegova autonomija kao pojedinca. Kao da nema vremena za sebe,a da ne govorimo za druge,na taj nain se vri sve vea dehumanizacija ovjeka.Na taj se nain poveava opasnost da se poniti cilj koji je trebao ostvariti ideju ovjeka. Autor ovog romana pokuava vratiti ovjeka sebi, svojoj sutini, mogunost tumaenja sopstvenog bia kao i sve nastajue promjene u ljudskoj prirodi. U romanu moete sresti nastojanje da se osvijetle filozofsko -knjievne implikacije tih promjena, te u tom smislu autor prikazuje mnotvo dubokih misli ostalih od davnina a koje i te kako mogu koristiti u tumaenju dananje stvarnosti, koju uvijek posmatra u kantekstu tradicionalnog i onog to je on doivljavao kao dijete, omladinac i zreo ovjek u svome zaviaju,to ovome di jelu daje posebnu vrijednost. Autor preko pria i sjeanja oivljava svoj zaviaj,kao mjesto bremenito mudrostima, tradicijom, kulturom, obiajima i posebnim mentalitetom suivota i rada. Ovaj roman ima posebnu filozofsko- knjievnu kao i edukativnu vrijednost na irim prostorima i za mnoge generacije. U ovom romanu emo nai opis jednog vremena koje se prikazuje u istom stanju sa punom odgovornou autora za svaku iskazanu misao. Knjiga je nastala u vremenu u kojem je prisutan proces zaborava nae tradicije,obiaja, kulture kao i opteg mentaliteta naroda bihorskog kraja.Posebnu svijetlost ovom romanu daje upravo elja i tenja za zaviajem,kojeg autor iako ga je napustio mnogo odavno ni jednog trenutka nije zaboravio. G-in Koan ukazuje da je danas mnogo teko no i izuzetno vano sauvati,iriti i razvijati tradiciju, nasuprot pojave prihvatanja inovacija koje nam daruje civilizacija, gubei ovjeku sopstvenu samobitnost i identitet. Autor iako ne ivi u svom zaviaju on ga doivljava kao da je tu, njegova dijela e itati mnoge generacije jer je on ovjekovjeio svoje duhovno stvaralatvo,generacije koje tek treba da dou nee doivje3ti ono to je autor i njegovi prethodnici doivjeli , autor se sa pravom pita zato su generacije danas izgubile veliki dio tih vrijednosti i ta se sa njima deava. Yato vam ga najtoplije preporuujemo da ga proitate a autoru veliko hvala za poruke koje nam ispraa. Prof.Omer Daci Manje poznate rijei i njihovo znaenje: Alnaisati Alahtiber-Alahber = Razumjeti = Izgleda

Bekrija Butum Boaluk Belenzuk Bururet Bazerdan Gonde Galiba Demek Demir Demirli pender Dert Dilber Din Duvak Dinsuz ul Zaman Ejvala Ihtijar Ilum Izun Jagluk Jatagan Java Jetim Karar Kazamat Koketa Koporan Krin Katil Muktar Magaza Muebak Mutuluk Muderis Naks Onomad Perivoj Perian Posedak Pervaz Sabur Sahi Selametile

= Pijanica-Lola = itav = Poklon Dar za momka = Narukvica = Vrtoglavica Nesvijest = Trgovac = Drago Milo Lijepo = Izgleda = Dakle to bi rekli = elezo- Moe i muko ime = Prozor sa eljeznim reetkama = Briga = Dragi Voljeni = Vjera (muslimanska) = Veo = Nevjernik = Rua = Uzalud = pozdrav onog koji odlazi = Starac (mudar starac) = Nauka Znanje u vjeri = Odobrenje - Dozvola = Vezena maramica = Krivi no poput sablje = Polako Lijen = Siroe - Maloletnik = Mjera Prava mjera neemu = Samica u zatvoru = Namigua = Gornji kaput od domaeg sukna = Ljiljan = Ubica = Starjeina mahale = Prodavnica = Drvena reetka na prozoru = Radostan glas za koji sleduje na grada = profesor medrese Vjerski uitelj = Teak ovjek Neovjek = Prije neki dan - prilog za vrijeme = Lug = Nesrean Neuredan = Posijelo - Nona sedeljka = Graninik Ograda = Strpljenje = Potvrda Uistinu je tako = Pozdrav onoga koji ispraa

Teferid Toka Turban emane urak Ugursuz Fereda Handar Hatlija Huum Hudid amair elenka Dambas Danum Derida eher

= Izlet = Ukras na prsima ( konja ili ljudi ) =alma Bijeli prevez oko glave = Gusle Violina muziki instrument = Muki kaput opiven krznom = Lupe - Nitarija = enski pokriva za glavu = Dvosjekli bojni no = Konjanik = Presuda Osuda = Napad - Navala = Ve = Nakit u obliku perjanice = Trgovac s konjima = Duo moja = Novine - asopis = Veliki grad