Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina (BiH) je drava u Europi, na zapadu Balkana. Granii s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom.

Glavni grad je Sarajevo. Povijest Ostaci iz starijeg kamenog doba u BiH su pronaeni u Varvari (strugalice, iljci, orue, oruje) i u pilji u Badnju (gravura koja prikazuje napadnutog konja), a iz mlaeg kamenog doba u Zelenoj peini, Ravlia peini, Lisiiima i Butmiru gdje su naene zemunice, ostatci kostura, glinene figure itd. Meu najznaajnije lokalitete iz metalnog doba ubrajaju se Donja Dolina i prostor Oania (gdje se prije nalazio grad Daorson). U prvim stoljeima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni nasljednici Rima. Slaveni su se naselili u 7. stoljeu, a Srbija i Hrvatska vladale su nad dijelovima Bosne u 9. stoljeu. Uz izuzetak dananjeg istoka Hercegovine i Huma veinom 10. i 11. stoljea Bosna je sastavni dio hrvatskog kraljevstva. Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovia u istonim djelovima dananje BiH jaaju devolucijski procesi prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Tu banovinu koja kasnije postaje kraljevstvom (1377.) hrvatsko ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame). Mnogi hrvatski povjesniari (poevi od V. Klaia, pa nadalje) samo enju za neovisnou bosanskog kraljevstva vide u otporu koji su hrvatski plemii pruali prema kralju "strane krvi". U 14. i 15. stoljeu broj stanovnika je teko odrediti, ali se pretpostavlja da je bio izmeu 500.000 i milijun. Specifinost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijae i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio puanstva (nemogue je utvrditi koliki). Povjesniari smatraju da je veina stanovnitva u tom razdoblju bila katolika, uz dio pravoslavnih na istonijim podrujima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromani), dok su neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vuki Hrvatini i Stjepan Vuki Kosaa bili krstjani. Bosna je ostala neovisna do 1463. godine, kada ju, bar njezin vei dio, osvajajuTurci. Dne 25. listopada 1478. pretposljednja bosanska kraljica Katarina Kosaa-Kotromani umrla je u Rimu. Hrvoje Hrvatini je bio Hrvat iz obitelji koja potjee iz roda Svaia, i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je priao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Maslee prikupljene od Maka Dizdara). Turska osvajanja proirila su uvelike granice srednjovjekovne bosanske kraljevine, tako da su podrujima dananje BiH, uz originalnu jezgru, banovine Usoru i Soli, Donje Kraje (unio H. Hrvatini), Hum, te zemlje koje su bile pod vlau kralja Tvrtka kao kralja Primorja, bosanski sandak obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu banovinu Hrvatsku s njegovim glavnim gradovima (primjerice Bihaem), kao i velike djelove banovine Slavonije (zapadna slavonija). Tijekom turske vlasti, mnogi su stanovnici dananje Bosne i Hercegovine preli na islam. Uzroci tom procesu su viestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do Bugarske. Prema tvrdnjama bosanskih franjevaca katoliko stanovnitvu u trenutku pada Bosne je brojilo oko 750, krstjansko 80, a pravoslavno oko 30 tisua odraslih dua. Pred Srpsku invaziju, u Bosni i Hercegovini,

etiri stotine godina kasnije, ivio je u BiH jednak broj Hrvata svih uzrasta. Prihvaanjem Islama mnogim je pravoslavnim i katolikim konvertitima pruena prilika da dospiju do visokih asti na osmanskom dvoru, poput Velikih Vezira Mehmed-pae Sokolovia ili utemeljitelja i admirala turske mornarice Mehmed-pae Pialija, Hrvata iz Dalmacije. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, kad ona postaje protektorat Austro-Ugarske. Meutim, slavenski pokreti u susjednim dravama radili su na ujedinjenju junih Slavena. Prvi svjetski rat je poeo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen u Sarajevu. Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ula u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala pod NDH. Nakon rata je osnovana socijalistika Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika. Nakon izbora 1990., BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za razdruivanje od Jugoslavije (veljaa 1992.). Na referendumu se veina stanovnitva odluila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovaki Srbi nisu izali na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli su rat radi podjele po etnikom naelu. Na jednoj strani su se nali BiH-Hrvati koji su radi obrane svojih podruja osnovali HVO i HOS, BiHMuslimani (kasnije pod imenom: Bonjaci) i znatan broj BiH-Srba (koji je ostao odan dravi Bosni i Hercegovini), a na drugoj Srbi iz BiH koji su se stavili na stranu velikosrpskih snaga. U poetku su velikosrpske snage, ohrabrene poetnim ratnim uspjesima, oslovljavale Bosnu i Hercegovinu kao "Srpska Republika Bosna i Hercegovina". Dobro organiziranom obranom od strane Hrvata, a kasnije i Bonjaka (koji su se ipak prekasno organizirali, to je tijek rata vrlo brzo pokazao), srpsko napredovanje je zaustavljeno, apetiti su svedeni na "realniju" mjeru, pa su za svoju paradravnu tvorevinu uzeli naziv Republika Srpska. Poetkom 1993. javljaju se sukobi izmeu BiH-Hrvata i Bonjaka. Do konca godine sukob se rasplamsao do te mjere da su se umirila skoro sva ratita tih dvaju naroda prema podruju kontroliranog od strane Srba. Ipak, nisu na svim podrujima Hrvati i Muslimani (kasnije pod imenom Bonjaci) ratovali jedni protiv drugih, nego su se nastavili boriti jedni uz druge (primjerice, Bihaka krajina, Posavina i Usora). U oujku 1994. godine Bonjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bonjakohrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije s Republikom Hrvatskom. Tome je prethodilo primirje iz sijenja iste godine, sklopljeno izmeu snaga HercegBosne i snaga BiH - Muslimana odanih vladi Alije Izetbegovia, sklopljeno uz veliki utjecaj meunarodnih imbenika. Neto kasnije, vodstvo Bonjaka, tada jo uvijek pod imenom Muslimani, uzima ime Muslimani-Bonjaci za svoj narod. Ime se javljalo takoer i u obliku BonjaciMuslimani, a na koncu se koristi samo Bonjaci. Nakon uspjene operacije Oluje i deblokade Bihaa stvoreni su uvjeti za nove pregovore. U amerikom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve su zaraene strane potpisale mirovnisporazum, ime je zavrio trogodinji rat (konaan sporazum potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995.). Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Upravna podjela Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta i jednoga distrikta.

Entiteti BiH su: Federacija Bosne i Hercegovine Republika Srpska Distrikt je Brko. Politika Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ima tri lana (jednog Bonjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjednitva svake 4 godine. Njih izravno bira narod (Federacija bira Bonjaka i Hrvata, a Republika Srpska bira Srbina). Predsjedavajueg Vijea ministara imenuje predsjednitvo, a odobrava Parlamentarna skuptina. Predsjedavajui zatim imenuje ministre. Parlamentarna skuptina je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom naroda i Predstavniki dom. Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije treine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bonjaka) i jedna treina iz Republike Srpske (5 Srba). Predstavniki dom se sastoji od 42 lana, od kojih se dvije treine biraju u Federaciji, a jedna treina u Republici Srpskoj. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najvia i konana instanca u pravnim pitanjima. Ima devet lanova: etiri se biraju iz Predstavnikog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skuptine Republike Srpske, a tri lana bira predsjednik Europskog suda za ljudska prava nakon konzultacija s predsjednitvom. Zemljopis Bosna i Hercegovina je smjetena na zapadnom Balkanu, a granii s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu, te sa Srbijom i Crnom Gorom na istoku. Najvei dio teritorija ine planine i visoki kr, pokriveni umama i panjacima. Najvii vrh je Magli (2386 m). Nizine se nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoaka jezera ubrajaju se Kukaviko jezero, Borako jezero, Modrako jezero itd. Buko jezero je najvee (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi iskljuivo u BiH). Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u sredinjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u junom dijelu postoji makija. Neum u Hercegovako-neretvanskoj upaniji je jedini izlaz na more. Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u sredinjem planinska, dok je u junom dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim padinama, a gradovi su smjeteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih poplava. U Hercegovini naselja su smjetena pokraj krkih polja. Najvei gradovi BiH su Banja Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla. Povrina Bosna i Hercegovina obuhvaa povrinu od 51 129 km po podatcima Savezne geodetske uprave SFRJ iz 1953. godine.[2] Isti podatak navodi i Opa i nacionalna enciklopedija. Prema podatcima Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Bosne i Hercegovine rije je o 51 209,2 km ukupne povrine, od ega 51 197,0 km otpada na kopno, a 12,2 km na more. CIA navodi podatak o 51 197 km ukupne povrine; 51 187 km kopna i 10

km voda. Hrvatska enciklopedija (2000.) navodi podatak o 51 209,2 km ukupne povrine Povijesno-zemljopisne regije Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine (neke se i preklapaju meusobno): Bosna (mee joj inu na sjeveru Posavina, na istoku rijeka Drina, na jugu rijeka Neretva, na zapadu rijeka Vrbas, na sjeveroistoku Semberija) Bosanska Krajina (preklapa se s Turskom Hrvatskom, naziv je uveden u 19. stoljeu) Cazinska Krajina (od Une na zapad) Donji Kraji Hercegovina (na sjeveru Zavrje i Neretva, na istoku Crna Gora, na zapadu Zavrje, na jugozapadu Sinjska i Imotska krajina, na jugu Dubrovako podruje) Posavina Semberija (nizina na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na sjeveru i istoku ju zatvaraju Sava i Drina) Turska Hrvatska (kraj zapadno od rijeke Vrbas, juno od Save, sjeverno od Hercegovine); i Cazinska Krajina je dio nje Zavrje (Tropolje: Livanjski, Duvanjski i Glamoki kraj) upanije Federacije Bosne i Hercegovine Federacija Bosne i Hercegovine je podijeljena na 10 federalnih jedinica, upanija: Broj upanija 1. 2. 3. 4. 5. Unsko-sanska Posavska Tuzlanska Zenikodobojska Bosanskopodrinjska Gorade Sredite Biha Oraje Tuzla Zenica Gorade Broj upanija 6. 7. 8. 9. 10. Sredinja Bosna Hercegovakoneretvanska Zapadnohercegovaka Sarajevska upanija Hercegbosanska Sredite Travnik Mostar iroki Brijeg Sarajevo Livno

Katolika upravna podjela Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina je podijeljena na 4 crkvene jedinice: 1 Nadbiskupija: Vrhbosanska nadbiskupija 3 Biskupije: Mostarsko-Duvanjska biskupija Banjoluka biskupija Trebinjsko-Mrkanska biskupija

Na prostoru Bosne i Hercegovine takoer se nalaze dvije franjevake provincije: Franjevaka provincija Bosna Srebrena Hercegovaka franjevaka provincija Promet Postoje cestovni, eljezniki, rijeni (rijena luka Bosanski Brod) te zrani promet. U BiH cestovni promet je loe razvijen zbog nepristupanog reljefa u njezinom sredinjem dijelu. Neke eljeznike pruge napravljene su za vrijeme Austro-Ugarske, dok se danas koriste tek povremeno zbog toga to su u ratu unitene. Aerodromi se nalaze u Mostaru, Tuzli, Sarajevu te Banjoj Luci. Trenutno se gradi suvremena autocesta Koridor 5c. Gospodarstvo Poslije Makedonije, Bosna i Hercegovina je bila najsiromanija republika u socijalistikoj Jugoslaviji. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, a hrana se uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja gospodarstva, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma, u BiH je forsirana vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri godine ratovanja unitile su bosanskohercegovako gospodarstvo i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon mira, proizvodnja se malo oporavila 1996.-'98., ali rast se znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod razine 1990. godine, a sveden je na jednu etvrtinu prijeratnog (od 24.000 $ prije rata na 6.100 $ u 2003. godini). Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 41%. U Posavini se uzgajaju itarice i industrijske biljke, a od domaih ivotinja uglavnom perad i svinje. Na poljima koja su smjetena kod Neretvinog donjeg toka, zahvaljujui toplojmediteranskoj klimi, uzgaja se vinova loza, razno povre i maslina, ipak, klementine, mandarine, limun (dodue znatno manje od mandarina i klementina) te ostalo voe. U breuljkastom dijelu uzgajaju se ljive, jabuke i slino voe, te povre. U gorsko-planinskom zaviaju esto se uzgaja tek malobrojno povre i voe, no stoarstvo je veoma razvijeno. U Zavidoviima se proizvodi namjetaj, a u Banja Luci i Prijedoru celuloza. U niim predjelima rastu hrast i bukva, a u viim jela, smreka te crni i bijeli bor. Najvie listopadne ume ima Posavina. U BiH postoje nalazita kamene soli (Tuzla), gipsa (npr. Kupres, Foa, Jajce), eljeza (npr. Vare), boksita (u blizini irokog Brijega, Jajca, itluka i drugih gradova) itd. Razvijeni su planinski, vjerski, ljetni, seoski i zdravstveni turizam. U vee poznate planine ubrajaju se Igman, Vlai, Bjelanica, Treskavica itd. Termalni izvori smjeteni su uTenju, Kiseljaku, Laktaima, Viegradu i drugim naseljima. U Hercegovini se nalaze Neum koji izlazi na Jadransko more te Meugorje koje je poznato po Gospinom ukazanju. Stanovnitvo Prema popisu iz 1991. godine, BiH je imala 4.377.033 stanovnika sa ovim sastavom: 1.902.956 (43.47%) Muslimani (kasnije pod imenom Bonjaci), 1.366.104 (31.21%) Srba i 760.852 (17.38%) Hrvata, 242.682 (5.54%) ljudi deklariralo kao Jugoslaveni, a 104.439 (2,38%) ostali i nepoznato. Religijska podjela uglavnom slijedi

etniku: 88% Hrvata sukatolici, 90% Bonjaka su muslimani, a 99% Srba su pravoslavci. U Bosni i Hercegovini ivjeli su i pripadnici nacionalnih manjina. Nijihov broj na popisu iz 1991. godine, bio je sljedei: Albanci - 4.922, Crnogorci - 10.048, esi - 590, Talijani 732, idovi - 426, Maari - 893, Makedonci - 1.596, Nijemci - 470, Poljaci - 526, Romi 8.864, Rumunji - 162, Rusi - 297, Rusini - 133, Slovaci - 297, Slovenci - 2.190, Turci 267 i Ukrajinci - 3.929. Podaci su se od tada znatno promijenili jer je u ratu poginulo oko 100 tisua ljudi po najnovijim procjenama, a pola stanovnitva se preselilo. Prema podacima iz CIA fact book iz 2000. godine, BiH ima 4.025.000 stanovnika a etniki sastav je bio sljedei - 48% Bonjaci, 37.1% Srbi, 14.3% Hrvati i 0.6% ostali. Podaci iz prolih popisa 1981. 4.124.256 stanovnika. Etniki sastav: Muslimani 37.5 %, Srbi 32 %, Hrvati 20.4 % i drugi. 1971. 3.746.111 stanovnika. Etniki sastav: Muslimani 39.6 %, Srbi 37.2 %, Hrvati 20.6 % i drugi. 1961. 3.277.948 stanovnika. Etniki sastav: Srbi 42.9 %, Muslimani 25.7%, Hrvati 21.7 % i drugi. 1953. 2.847.790 stanovnika. Etniki sastav: Srbi 44.4 %, Muslimani 31.3 %, Hrvati 23 % i drugi. 1948. 2.565.283 stanovnika. Etniki sastav: Srbi 41.6 %, Muslimani 34.7 %, Hrvati 22.6 % i drugi. Kultura Nekadanji rimski gradovi nalazili su se u Mogorjelu, Bigesti i Cimu, a danas postoje samo njihovi ostaci. U stare gradove ubrajaju se Bobovac, Vranduk i Srebrenik, a njihovi dijelovi su u Jajcu i Poitelju. Steci potjeu iz srednjeg vijeka, a najvie ih ima u Radimlji. Humaka je ploa najstariji spomenik koji je napisan na hrvatskom jeziku u BiH, a napisan je nabosanici (sadri jo i pet glagoljinih slova). Poznati slikari iz vremena poslije drugog svjetsko rata su: Virgilije Nevjesti, Bekir Misirli, Ljubo Lah, Meha Sefi, Franjo Likar, Mersad Berber, Ibrahim Ljubovi, Devad Hozo, Affan Rami, Safet Zec, Ismar Mujezinovi i Mehmed Zaimovi. Bosna i Hercegovina dala je i brone knjievnika kao to su npr. pjesnici Antun Branko imi, Aleksa anti, Jovan Dui i Mak Dizdar, te npr. pisci Ivo Andri, Mea Selimovi, Semezdin Mehmedinovi, Branko opi, Miljenko Jergovi, Isak Samokovlija, Abdulah Sidran, Petar Koi. Filmska kultura Neki od poznatih bosanskohercegovaki filmski djelatnika su: Hajrudin Krvavaciba, Emir Kusturica (filmovima "Otac na slubenom putu" i "Podzemlje" osvoji na filmskom festivalu u Cannesu Zlatnu palmu (Palme d'Or) 1985. i 1995.), Mirza Idrizovi, Aleksandar Jevevi, Ivica Mati, Danis Tanovi (filmom "Niija zemlja" osvojio Oscara amerike Akademije filmskih umjetnosti i znanosti u konkurenciji za najbolji strani film i nagradu Golden Globe 2001.g.), Ademir Kenovi, Benjamin Filipovi, Jasmin Dizdar, Pjer alica, Jasmila bani, Dino Mustafi, Sran Vuleti, Aida Begi.

Moderna glazba Mnogi bosanskohercegovaki izvoai poznati su u regiji, kao to su npr.: Dino Zoni, Goran Bregovi, Davorin Popovi, Kemal Monteno, Zdravko oli, Edo Maajka, Frenkie, ejla Sulejmanovski, Dino Merlin i Tomo Milievi, a veliku popularnost su imali pop i rock sastavi npr. Bijelo Dugme, Indexi, Plavi Orkestar, Zabranjeno Puenje. port Bosna i Hercegovina je zemlja mnogih svjetskih poznatih sportaa, od kojih su mnogi nastupali u momadim bive Jugoslavije. Najvaniji meunarodni sportski dogaaj na prostoru BiH bile su 14. zimske olimpijske igre odran u Sarajevu od 7.-19. veljae 1984.g. Neki od poznatih olimpijaca su: Rim, 1960: Tomislav Knez i Velimir Sombolac (nogomet), Tokio, 1964: Mirsad Fazlagi (nogomet), Mnchen, 1972.: Abaz Arslanagi, Milorad Karali, Neboja Popovi, ore Lavrini, Dobrivoje Sele (rukomet) Moskva, 1980.: Mirza Delibai i Ratko Radovanovi (koarka) Los Angeles, 1984.: Zdravko Raenovi, Zlatan Arnautovi (rukomet) i Anto Josipovi (boks). Rukometni klub Borac iza Banja Luke osvojio je sedam prvenstava rukometa u Jugoslaviji, a 1979.g. bili su i Europski klupski prvaci u rukometu. Koarkaki klub Bosna iz Sarajeva osvojio je Europsko klupsko prvenstvo u koarci 1979. enski koarkaki klub Jedinstvo Aida iz Tuzle osvojio je Europsko klupsko koarkako prvenstvo u Firenci. Karate klub Tuzla-Sinalco osvoji je etiri Europska prvenstva u karateu i jedno svjetsko prvenstvo. Najpopularniji sport u BiH je nogomet, neki od biih poznatih igraa su Josip Katalinski, Duan Bajevi, Miroslav Blaevi, Ivica Osim, Safet Sui, i Mirsad Fazlagi, a od danaanji su: Edin Deko, Zvjezdan Misimovi, Vedad Ibievi, Emir Spahi, Asmir Begovi, Miralem Pjani i mnogi drugi.