KOLABORATIVNA PROCJENA

Kolokvijum iz psihodijagnostike

Specijalizant Nedeljka Gligorevi, dipl.psiholog Mentor Dr Dragana uri-Joi, spec.med.psihologije

TA JE KOLABORATIVNA, INDIVIDUALIZOVANA PROCJENA Kolaborativna, individualizovana procjena je prilaz psiholokoj procjeni u kojoj procjenitelj i klijent rade zajedno na razvijanju produktivnog razumijevanja tog individualnog klijenta. Kolaboracija je sredstvo indivializovanja procjene - njenih procesa, rezultirajuih prijedloga i pisanog izvjetaja. U ovom prilazu na dogaaje iz ivota se gleda kao na primarne podatke. Rezultati testova, kategorije i istraivanje u vezi s tim, smatraju se i koriste kao sekundarni podaci koji su uzeti iz ivota. Kao takvi se koriste kao premosnici u pojedinanom ivotu i zatim kao alat za istraivanje tog ivota. Ukratko, svijetu ivota je dat priopritet u individualiziranoj procjeni. Iz standardne procedure primjene testova i normativnih podataka deriviraju se hipoteze kao odgovori na poetno postavljena pitanja za procjenu. Odreene tehnike se koriste na nestandardan nain da bi se klijent sam angaovao u eksplorisanju sopstvenih pitanja procene. Stimulie se iskustvo zasnovano na testu i kroz dijalog o njegovim odgovorima formiraju se nove prie o klijentovim problemima u ivotu. Ovo novo razumijevanje situacije obino stvara bazu za odgovore na pitanja. Sama procedura je individualizovana tako to dijagnostiar povezuje jo tokom procjene testovno ponaanje sa ivotnom situacijom. Na taj nain ispitanik se dovodi u situaciju da sam uvidi vezu izmeu testovnog ponaanja i ivotne situacije, odnosno kako je neki odgovor metafora za njegovo iskustvo. U te svrhe najee se koristi neka tema sa Roraha ili TAT-a, ali i bilo koji drugi test. Na primer, u jednom sluaju gdje je ispitiva bio S.Fin, svom klijentu, koji je imao probleme na poslu zbog toga to je previe sporo izvravao postavljene zadatke insistirajui na svom perfekcionizmu, zadavao Bender Getalt test vie puta zahtevajui sve krae vreme za izvrenje zadatka, da bi mu na kraju komparirao sasvim uspene crtee koje je ispitanik radio za pet minuta u odnosu na poetne crtee za koje je ispitaniku trebalo oko 30 minuta. U drugom sluaju zadavao je test panje klijentu koji je upuen na testiranje sa dijagnozom poremeaja panje. Test je zadavao naizmenino izmeu razgovora, koji su bili emocionalno provokativni, budili visoku anksioznost i umanjivali efikasnost na testu i onih razgovora sa relaksirajuim sadrajem, kada je uinak klijenta bio u okvirima proseka bez znakova poremeaja panje, ime mu je direktno demonstrirao emocionalnu prirodu njegovih problema, u odnosu na kognitivni deficit. Kolaborativni pristup je takav prilaz procjeni u kojem biramo da idemo van odgovaranja na zahtjev koji je ogranien na klasifikaciju (npr. Da li je ova osoba psihopata, sa oteenjem mozga ili nadaren?). Individualizovane, kolaborativne prakse su izvodive sa irokim opsegom klijenata, ukljuujui i neuroloke i dementne pacijente i djecu s posebnim potrebama (vidi Fisher 2002). Radei sa ovim ljudima nailazi se na jedan poseban izazov nalaenja izlaza u drugaije svjetove ovih klijenata, ali zadatak je i dalje individualizovanje procjene. Fier se nada da je ohrabrila potpunije prihvatanje, adaptaciju i inovaciju, ali i ukazuje na ogranienja kolaborativne procjene. Ovaj pristup, poput svih drugih, najbolje funkcionie sa onim klijentima koji su zainteresovani za istraivanje svojih ivota i opcija. Najmanje je produktivan kod osoba koje su ograniene kako u istraivanju tako i u osobinama koje se odnose na samorefleksiju ili koji ne ele da otkrivaju sebe, kao i u mnogim forenzikim situacijama. Sama za sebe smatra da je ipak do nekog nivoa uspjela da individualizuje procjenu do tog stepena u kojem asistira svim stranama u razumijevanju onog koji se procjenjuje, kao osobe.

INDIVIDUALIZOVANA PROCJENE: NEKADA I SAD, SAD I OVDJE lanak koji je Fier prezentovala 1999. god. na sastanku Drutva za procjenu linosti (SPA), predstavlja primjere kontekstualnih, interveniuih, ivotno opisnih i pisanih indivudaliziranih izvjetaja sa prijedlozima. Pomenuta su istorijska stremljenja da se promoviu individulne procjene i trenutna otvorenost ka njihovoj praksi, naroito unutar SPA. Opisan je hermeneutiki prilaz u formiranju utisaka. Fier smatra da samo mali broj psihologa sistematino primjenju principe i prakse u procjeni individua. Stoga, publikacije o pisanju izvjetaja nastavljaju da u velikoj mjeri urgiraju da izvjetaji budu orjentisani na klijenta, a italac prijateljski nastrojen, prije nego orjentisan na test. Kroz svoj rad, Fierova navodi da je poela da prihvata da su i proces procjene i rezultirajui izvjetaji esto destruktivni po samopotovanje pacijenata. Klijenti su nazivani pacijentima, a posao procjenjivaa je bio da zadaje testove iji obrazac rezultata bi objasnio ta nije u redu s pacijentom. Bukvalno donji prag psiholokih nalaza je bio dijagnostiki utisak (psihijatri su davali dijagnozu). Da bi doli do dijagnostikog utiska i do psihodinamskog razumijevanja ak i prijatni psihijatri su stavljali pacijente u spiralu procjene, svo vrijeme posmatrajui i biljeei podatke. Izgledalo je da ovaj prilaz implicira da e pacijent koji izvodi zakljuke i koji je responzivan, rei i sam sve to treba da znamo o njemu, i da pored istorije nalaza i simptoma, osoba nema nita bitno da kae o tome ta nije u redu. Metoda Fierove u dolasku do nalaza, kroz ukljuivanje klijenta kao koprocjenitelja, naila je na nerazumijevanje, i takvi metodi su procijenjeni kao neetiki, neprofesionalni i tetni za pacijente. Veina je rekla da nema smisla da se razgovara s pacijentima jer oni ne znaju pravu prirodu njihovih problema. Pretpostavljalo se da je patologija izazvana nauenim odgovorima pacijenta nesvjesnom dinamikom ili neurolokim oteenjem. Smatralo se, da nalazi i izvjetaji procjene mogu biti pisani samo u argonu i mogu samo naglaavati patologiju i ogranienje sa ponekim snagama tu i tamo; dakle pacijenti koji itaju izvjetaje, ne samo da ih ne bi razumjeli nego bi im kao takvi nanijeli i tetu. Neki kritiari su davali komentare da psiholozi ne bi vie bili potovani kao eksperti ako bi skupa sa testiranima vrili kolaboraciju, naroito ako bi jo to pisali i na jednostavnom jeziku. 1970. urnal Psihologija savjetovanja izdao je lanak: Testirani kao koprocjenitelji (Fier 1970). Fierova je tu iznijela stav da je polje savjetovanja, budui da je manje povezano sa patologijom, a vie upueno na rad Karla Rodersa, otvorenije za kolaborativan rad nego to je to klinika psihologija. Poslije toga, ulo se od drugih psihologa koji su naili na lanak, koji je bio u tampi urnala amerike psiholoke asocijacije, da su oni legalizovali svoje sopstvene, sline sklonosti. Ipak nije dolo do osnovnog prihvatanja i primjene prakse kolaborativne procjene orjentisane na ivot. Pri susretu s Jonom Eksnerom i Irvingom Vajnerom (urednik urnala line procjene) na radionici sveobuhvatnog sistema, Eksner i Vajner su podrali Fierovu da izda lanak i zaista, 1979. god je pomenuti urnal je izdao lanak to je bilo da po prvi put jasno iznese o emu se zapravo u tom prilazu radi (Individualizovana procjena i fenomenoloka psihologija, Fier). Uslijedila su muna i sporadina izdavanja do ranih 90tih i susreta sa Stevanom Finom koji je u to vrijeme traio naine da koristi MMPI parcijalno ali takoe i kao generalnu procjenu, naroito u terapeutske svrhe. Napori Fierove su bili da mu da vjetar u lea ka humaniziranju procesa procjene inei je manje tetnom, a vie korisnom za sve strane, to bi dozvoljavalo klijentima da se razvijaju kroz sam proces. Nije mislila o tom procesu kao o terapeutskom, vie je bila rezervisana prema tom terminu i njegovom ranijem znaenju da je

transformacija radikalna. Sa dolaskom kratkotrajne terapije i sa Finovim inovacijama u potpunosti se sloila da je kolaborativna procjena zaista terapeutska. Nekada jednostavno pomae klijentima da se fokusiraju na uticaje stilova navike ili shvatanja zdravo za gotovo. U drugim sluajevima ova procjena vodi do dubljeg uvida. Veoma esto, kako klijenti kasnije prate prijedloge procjene, oni razvijaju dalje razumijevanje i preistipuju svoje ponaanje. U Finovim radionicama na video ilustracijama, sa praksom koju je sprovodio u Centru za terapijsku procjenu u Ostinu, Teksas, upoznalo se na stotine psihologa sa ovim prilazom. ta vie, on je izdavao i ohrabrivao sistematsko istraivanje koje je pokazalo da klijenti pokazuju manje uznemirenosti, vie nade i bolje miljenje o sebi samima poslije primanja kolaborativnog fidbeka, na MMPI testiranju. Ovakvo istraivanje, pored nekih njegovih video zapisa, ubijedilo je nekoliko velikih organizacija zdravstvenog osiguranja , da Finu obezbijede objavljivanje dijelova psiholokih procjena kao terapije. Ove iste organizacije, upuuju klijenta na terapeutsku procjenu, ta vie klijeti sada dolaze direktno u centar sa svojim zahtjevima za ono to bi voljeli da istrae preko procjene. Drugi psiholozi, iako se nisu identifikovali sa kolaborativnom ili terapijskom procjenom kao takvom, radili su na sline naine. Pol Kerber i Len Handler su nadgledali, sprovodili praksu, predavali o procjeni zasnovanoj na iskustvu ili procjeni blizu iskustva. Njihovi izvjetaji odmah pomau u razumijevanju svjetova njihovih klijenata. Fil Erdberg se oslanja na Rorschach konstelacije na moguim, svakodnevnim, ivotnim situacijama. veani, Ana Mari Karlson i Tomas Lindgren, razvijaju liste ponaanja i iskustva klijenta bazirana na empirijskom znanju koja moe biti povezana sa klijentovim rezultatima Rorschacha. Najnoviji Ror-skan program Filipa Karacene ukljuuje listu iskaza vezanih za ivot klijenta koje se mogu direktno s njim i provjeriti. Najnovije MMPI knjige predlau neargonske naine pruanja fidbeka klijentu. Fin 1996. god. izdaje skripta posveena individualizovanju MMPI fid beka. Iako nije potpuno prihvaena kolaborativna procjena, Fierova ipak smatra da se takva psihologija pokazala i da je nauna i da je korisna. Oni koji je sprovode u praksu su sada mnogo komotniji, slobodniji da se direktno obrate ka ivotnosti. Pa ipak, oekivanja drutva se mijenjaju. Graani ele jasan razgovor, Organizacije zdravstvenih osiguranja ele zadovoljstvo za klijnta u promjeni ivota, a Amerika radna grupa za psiholoku procjenu poziva na razvoj procjene koju sve strane vide kao korisnu. TERAPIJSKA PROCJENA U skladu sa terapijskim efektima procjene koja se zasniva na kolaborativnim principima, sama kolaborativna procjena ini osnovu ili moemo rei i cijelo teite oslonca terapijske procjene, te je kolaborativnu i terapijsku procjenu , na kraju krajeva nemogue kao odvojene entitete i posmatrati, kako u samom procesu odvijanja procjene, tako i u njihovim efektima i doprinosima u promjenama kod klijenata. Pri terapijskoj procjeni, Stevan Fin se oslanja na specifinu teoriju, set tehnika i kolaborativno uee u zajednikom radu sa klijentima, koju je skupa sa kolegama uobliio u Centru za terapijsku procjenu u Oustinu, Teksas: Patricia Altenburg, LaNae Jaimez, Hale Martin, Dale Rudin, Rosemary Ellmer, Terry Parsons Smith i Mary Tonsager. Terapijska procjena se oslanja na pionirski rad Konstance Fier, koja je razvila kolaborativno/interveniui pristup za procjenu i ralanjivanje komprehenzivne, opsene drutveno naune perspektive procjene, koja se temelji na fenomenolokoj psihologiji. Finov rad se sastojao u standardizaciji i odreivanju seta tehnika kolaborativne procjene -da

zaokrui terapijsku procjenu-, a potom demonstraciji efikasnosti ovog pristupa kao kratke terapijske intervencije u kontrolisanom istraivanju. ( Fin i Tonsager, 1992.) Pod terapijskom procjenom podrazumijeva se specifina teorija, odreeni set tehnika i kolaborativni pritup u radu sa klijentom. Procjena ima istovremeno informativnu ali i terapijsku ulogu. Pristup su razvili Stefan Fin i Koni Fier iz Centra za Terapijsku procjenu u Ostinu iz Teksasa, oslanjajui se na pionirske radove Mery Tonsanger (Finn and Tonsanger, 1992; 1997; Finn, 1994; 1996; 1998; 1999; Fin and Fischer, 1997; Finn and Martin, 1997). Oni koriste psiholoke testove i kolaborativan pristup da pomognu klijentu da rekonceptualizuje svoj ivot i krene naprijed u svojoj promjeni. Terapijska procjena predstavlja modifikovan nain primjene inae uobiajene dijagnostike procedure, odnosno standardnih dijagnostikih metoda. Kliniari koji rade iz okvira ove perspektive kritikuju tradicionalnu psiholoku procjenu koja naglaava "proroku" ulogu procjenjivaa koji saoptava definitivnu "istinu" o klijentu kroz "naunu" terminologiju drugom profesionalcu, bez povratne informacije i razmjene informacija sa samim ispitanikom Sutina ovog pristupa je u promjeni orijentacije sa procjene kao procesa prikupljanja podataka, na procjenu usmerenu na promenu (terapijsku). Ideja je proistekla iz zapaanja da se ve tokom dijagnostikog procesa, posebno pruanja fid-beka javlja i terapijski efekat, ali vie kao nusprodukt, a ne kao jasno postavljen cilj. Terapijska procjena koristi proces procjene i njene podatke kao sr terapijske intervencije sa klijentom. Terapijska procjena se rodila iz uticaja humanistike perspektive, interpersonalne psihologije i socijalnog konstruktivizma na psihoterapiju, a sa zakanjenjem i na psihodijagnostiku. Procjena se vidi kao kolaborativna, interpersonalna, fokusirana i fleksibilna. Ona je po svojoj sutini interaktivna, cilju usmerena, zahtijeva visoko struno znanje, ali i znaajan stepen vetine. Kao takva, ona predstavlja vei izazov za procjenjivaa pruajui mu istovremeno i znatno vie gratifikacije. Utemeljivai ovakvog pristupa, Cradik, Dana i Fier, utrli su put ovakvom modelu procjene. Ciljevi procjene Proces procjene prvenstveno je usmjeren na promjenu to postaje cilj po sebi, a ostvaruje se kroz modifikaciju procedure psiholokog ispitivanja ime se maksimizira dobit od procjene. Opti cilj terapijske procjene je da pokrene takvu vrstu iskustva koje klijentu omoguava promjenu ka postizanju veeg psiholokog zdravlja i ispunjenijeg ivota. Cilj se definie kao transformiue iskustvo koje se odvija kroz: prepoznavanje karakteristinog naina ivljenja klijenta, razumevanje problema sa kojima se klijent suoava na idiografski, smisaoni nain, omoguavanje bezbijednih uslova da klijent istrai promjenu, pruanje mogunosti da klijent doivi nove mogunosti i iskustva u suportativnim okolnostima.

Nain rada Kako se procjena sada sagledava i kao potencijalna intervencija, klijent i naruilac su ukljueni u sve faze procjene kao saradnici, ko-opservatori i kointerpretatori testovnih

rezultata. Klijent i procjenjiva rade na kolaborativan nain da bi obje strane jasno razumjele situaciju procjene i njene rezultate i na taj nain omoguili pozitivan preokret ka postizanju postavljenih ciljeva. U tako odreenom odnosu niija "istina" nije nadreena drugoj, ime se tradicionalna neravnotea izmeu procenjivaa i klijenta redukuje. Terapijska procjena podrazumijeva da klijent u potpunosti razumije kako e informacije i zakljuci koji se dobijaju kroz procjenu biti upotrijebljeni. Procjenjiva je odgovoran da razjasni klijentu ciljeve i svrhu procjene. Na taj nain klijent postaje vie angaovan i motivisan za procjenu, prua validnije podatke o sebi, aktivno trai i emocionalnu podrku i nove informacije koje e mu pomoi da sagleda ili rijei svoje ivotne probleme. Ispitaniku se pristupa kao kompetentnom saradniku ije su ideje i saradnja esencijalni za procjenu, a na kraju mu se pruaju odgovori na lina pitanja i ciljeve procjene koje na poetku sam odreuje. Pruajui mu fid-bek o rezultatima procjene na suportativan nain, procenjiva pomae klijentu da se osjeti potvren i manje anksiozan, da bolje razumije sebe i uspjenije se nosi sa svojim problemima. Drugim rijeima, klijent mora da se osjeti duboko dotaknut novim saznajem o sebi na nain koji bi podstakao promjenu da bi procjena bila vrijedna uloenog vremena i truda . Razlike Terapijske procjene kolaborativnog i tradicionalnog pristupa Polazei od osnovnih elemenata procjene, Stefan Fin (Finn, 1999) rezimira osnovne karakteristike i poredi tradicionalni i kolaborativni pristup procjeni linosti (Tabela 2). U odnosu na ciljeve procjene, tradicionalno se naglaava znaaj nomotetskog pristupa, tragajui za odgovorima u okvirima postojeih kategorijalnih modela i kvantitativnih pokazatelja. Tako se ispitanik moe prikazati kao osoba iji se opis iscrpljuje postavljanjem dijagnoze shizofrenije, odreenog nivoa intelektualnih sposobnosti, specifinog kodnog profila na MMPI-u (npr. IQ= 97, kodni tip 8-7-2). Znaaj ovakvog pristupa procjeni i dalje se uvaava, s obzirom da su kategorije potencijalni nosioci velikog broja informacija, a kvantifikovani rezultati zasnovani na empirijskoj provjeri i pouzdanim i validnim metodama procjene. Ali tamo gde tradicionalni pristup staje, terapijska procjena nastavlja dalje. U procesu ispitivanja na tradicionalan nain, ispitanik ne uestvuje u zakljuivanju i povezivanju podataka, niti u donoenju odluka koje se odnose na njega. Klijent je pasivan i otuen od onoga to se sutinski tie njega samog i njegovog ivota. Nasuprot tome, kroz kolaborativni pristup, tanost interpretacija se provjerava sa samim klijentom i oni zajedno stvaraju novo razumijevanje koje klijentu direktno koristi u rjeavanju ivotnih problema. Pored samih rezultata sa psiholokih mernih instrumenata, testovni materijal se koristi kao sredstvo dijaloga izmeu klijenta i procjenjivaa i kao sredstvo za uspostavljanje empatije u odnosu na unutranji svijet i subjektivno iskustvo klijenta. Sagledava se kako klijent reaguje u testovnoj situaciji kao zamjeni za spoljne ponaanje, a skorovi se analiziraju istovremeno sa idiografske i nomotetske perspektive. Dok tradicionalni pristup fokus panje zadrava na testovnim podacima, a klijent se posmatra kao kroz mikroskop, u terapijskoj procjeni "soiva" se proiruju i na proces koji se odvija izmeu klijenta i ispitivaa i na subjektivna doivljavanja i tumaenja klijenta. Uloga ispitivaa se proiruje sa uloge limitirane pravilima i instrukcijama primjene testova i solidne tehnike obuenosti, na ulogu koja zahtijeva i znatno vie vjetine i kreativnosti. Neuspjeh psiholoke procjene moe se posmatrati na nivou validnosti podataka, njihove interpretacije ili neinformativnosti. Pored toga, u terapijskoj procjeni neuspjeh se moe posmatrati kao relacioni kada se klijent ne osjea potovanim, ukljuenim, shvaenim; zatim kao intervencioni u sluaju kada klijent nije nauio nita o sebi korisno ili novo; i

konano, kao intrapsihiki kada se klijent osjea upotrebljenim, demoralisanim doivljajem da je kroz procjenu potvrdio samo svoju nesposobnost i neadekvatnost. OPTA EMA TOKA TERAPIJSKE PROCJENE INICIJALNI TELEFONSKI KONTAKT S KLIJENTOM ANONIMNA OPSERVACIJE INICIJALNI INTERVJU RANA FAZA TESTIRANJA INTERVENIUA PROCJENA FID-BEK SESIJA PISANI IZVJETAJ Proces procjene sastoji se iz vie jasno definisanih faza koje se odvijaju utvrenim redoslijedom: Inicijalni telefonski kontakt telefonski dogovor se obavlja lino, bez sekretarice, a osnovni cilj je da se klijent usmjeri da do zakazanog termina razmisli o tome ta eli da sazna o sebi, da to napie i donese na prvi sastanak. Anonimna opservacija predstavlja neobaveznu fazu procjene u kojoj se vri opservacija klijenta u prirodnoj, ivotnoj situaciji (na primer na poslu), naravno uz neophodnu prethodnu saglasnost klijenta, to u nekim sluajevima predstavlja korisnu dopunu vjetakoj testovnoj situaciji. Inicijalni sastanak ima za cilj prikupljanje osnovnih podataka o klijentu, razvijanje ugovora o cilju procjene i formulisanje osnovnih pitanja na ijim e odgovorima zajedno tragati. Klijent mora na poetku jasno da razumije situaciju procjene, da razumije dobit od procjene, kome ona slui, ko e i kako upotrijebiti rezultate, odnosno kako e procjena potencijalno uticati na njegov ivot. Ugovor se sastoji iz sledeih globalnih pitanja na koja klijent treba da odgovori (npr. ta elite da znate o sebi; ta na osnovu toga elite da postignete). Ovako odreena, klijentova pitanja su relevantna za procjenu i organizuju okvir za procjenu. Klijent postaje vie motivisan i aktivan u pristupu testovnom materijalu ako zna 7

da je njegova uloga u procjeni naznaena, da se njegovo miljenje uzima u obzir kao kompetentno i da sami rezultati doprinose odreenom cilju. Rana faza testiranja odnosi se na standardnu primjenu testova. Rezultati se koriste kao nomotetske referentne take iz kojih procenjiva derivira hipoteze, a na osnovu podataka o klijentovim snagama, slabostima i problemima ivljenja, stvara hipotetike odgovore na pitanja koje u sledeoj fazi zajedno sa ispitanikom provjerava. Normativi standardi se ne odbacuju, ve se koriste kako bi se pozicioniralo klijentovo "mjesto u svijetu" to je neosporno znaajno i korisno. Tako se testovi i norme koriste kao pouzdani i validni pomagai u procjeni. Drugim reima, testovni podaci slue tome da omogue korak u klijentovo vienje svijeta, ali i kao orjentir za ispitivaa da se u njemu ne izgubi, odnosno da se iz njega vrati u spoljnu perspektivu. To omoguava alternacije izmeu unutranjeg svijeta pacijenta i nomotetski zasnovane perspektive klijentovih problema. - Interveniua procjena Iz standardne procedure primjene testova i normativnih podataka deriviraju se hipoteze kao odgovori na poetna pitanja. Meutim, u ovoj fazi uvode se novine tako to se odreene tehnike koriste na nestandardan nain da bi se klijent sam angaovao u eksplorisanju sopstvenih pitanja procjene. Stimulie se iskustvo zasnovano na testu i kroz dijalog o njegovim odgovorima formiraju se nove prie o klijentovim problemima u ivotu. Ovo novo razumijevanje situacije obino stvara bazu za odgovore na pitanja. Sama procedura je individualizovana tako to dijagnostiar povezuje jo tokom procjene testovno ponaanje sa ivotnom situacijom. Na taj nain ispitanik se dovodi u situaciju da sam uvidi vezu izmeu testovnog ponaanja i ivotne situacije, odnosno kako je neki odgovor metafora za njegovo iskustvo. U te svrhe najee se koristi neka tema sa Roraha ili TAT-a, ali i bilo koji drugi test. Fid-bek sesija procjenjiva, klijent, a esto i naruilac diskutuju zajedno rezultate testiranja i klijentovo iskustvo za vreme testiranja. Procjenjiva sumira rezultate i daje hipotetske odgovore na postavljena pitanja, a ispitanik i terapeut pozvani su da potvrde, modifikuju ili odbace procenjivaevu hipotezu na osnovu sopstvenog miljenja i iskustva. Fid-bek je takoe dat na kolaborativan nain. Klijent nije pasivan slualac izvjetaja, ve svojim komentarima, slaganjem ili neslaganjem aktivno uestvuje u njegovom formulisanju. Trai se fid-bek klijenta na fid-bek ispitivaa koji se meusobno modifikuju. Kroz kolaborativnu procjenu procenjiva se pojavljuje kao ekspert za testove, ali se i klijent posmatra kao ekspert za svoj ivot. Tako sada dva ravnopravna eksperta zajedniki doprinose boljem razumijevanju i objanjenju klijenta i zajedno grade "novu priu" o njegovom ivotu. Na taj nain klijent se osea uvaenim, potvrenim, ali i spremnijim da prihvati neto novo. Pisani izvjetaj predstavlja zavrnu fazu procjene. Klijentu se alje krai pismeni izvjetaj sa odgovorima na pitanja kao podsjetnik i rezime prethodne procjene. Ako je ispitanik dijete, S. Finn ponekad pie priu namenjenu djetetu koja poput bajke, kroz metaforu govori o njegovom problemu i nainu na koji se junak prie izborio sa njim. Od ispitanika se takoe oekuje da popuni i poalje upitnik koji ima formu kratkog izvjetaja o tome kako se osjeao, ta je nauio i doivio tokom ispitivanja. PRINCIPI I PRIMJERI INDIVIDUALIZOVANE PROCJENE Principi i primjeri individualizovane kolaborativne procjene mogu se pronai u Fischer (1985/1994, 2000, 2003) i Finn (1996) i Finn i Tonsager (1997). Finn (2003) objavljuje cijelu studiju sluaja terapijske procjene u kojoj klijenti uestvuju u procjeni kao oni koji donose odluke, otklanjaju konflikate i dolaze do razumijevanja koja otvaraju budunost.

INDIVIDUALIZACIJA PSIHOLOKE PROCJENE PREKO KOLABORACIJE Psiholozi su najblae reeno individualizovali njihove psiholoke procjene koritenjem nomotetskih podataka kao polaznih taaka za klijenta i psihologa u zajednikom razmatraju i zatim objanjavanjem ta oni u sutini mogu indikovati o toj linosti. U daljoj individualizaciji procjene kroz kontekstualizaciju ponaanja, procjenjiva i klijent, dakle, mogu kolaborativno objasniti situacije u kojima uestvuju ova test - izvedena objanjenja, a u kojima ne. Predstavljamo detaljne opise da bi smo saoptili neke puteve kojima psiholoki nalazi nisu samo dedeukcije i zakljuci proizali iz skorova, ve prije uzorak, obrazac aktuelnog ponaanja i iskustava koja su potvrena od strane klijenta. Sa ovakvim rezultatima u rukama (izvjetaji su pisani da bi bili itani od strane klijenta, i ponekada zadrani kod klijenta), klijenti se uobiajeno ne interesuju za posjedovanje sirovih testovnih podataka, koji slue klijentu i procjenjivau vie kao alatka nego kao nalaz. Drugim rijeima reeno, pratei procjenu, klijentova interesovanja nisu toliko usmjerena na testovne podatke koliko na objanjenja postignua koje ostvaruje. Slino tome, u sudskoj praksi, advokati shvataju da testovna postignua nee biti upotrijebljena u unakrsnom ispitivanju kada ona nisu uzeta kao indikatori psiholoke istine nego kao polazne odrednice za diskusiju ispitiva-klijent. Kolaboracija Klijent i procjenjiva diskutuju o svrhama procjene, a zatim, zajednikim snagama rade na postizanju korisnih razumijevanja. Ovo nije jednostavno fidbek jedne osobe na kraju evaluacije. Umjesto toga, obje strane mogu da rade zajedniki kroz procjenu na preispitivanju svoje evaluacione impresije. Klijent je ukljuen kao aktivni agent. Fier daje primjere. Primjer 1 : U radionici koja prikazuje praktine kolaborativne procjene, Don iskazuje problem istraivanja. Ja vidim sebe kao metodinog i odgovornog, ali moj supervizor me je obiljeio kao neorganizovanog i neefikasnog. On kae da svaki put kada prolazi kroz moj sektor, ja nisam ozbiljan po pitanju moga rada. Ovakve stvari su mi se deavale i ranije, a ja ih jednostanno ne shvatam. Diskutovali smo i o drugim sluajevima kao i trenutcima u kojima se Don vidio kao metodian i odgovoran. Poeli smo sa Bender-Getalt testom. Don je zaista izgledao kao da zadatak ne shvata ozbiljno, s nogama ispruenim ispred njega, sa lijevom rukom pod lijevim obrazom, dok je crtao samo sa desnom rukom. Mi, uesnici radionice smo ga gledali zbunjeno, dok je Don precrtava likove na neuobiajen nain. Na prvoj slici, popunio je pola kruga, onda udaljeni ugao romba, etvrtinu kruga i onda jednu liniju romba i td.. Sve slike su precrtavane slino to je djelovalo, kao na oputen nain. Na uenje posmatraa izrada je bila precizna, uredna, popunjena za samo 5min. Potvrdio sam Donu preciznost i efikasnost njegovog napora,i dodao ali kladim se da smo vidjeli samo ono to tvoj supervizor vidi. Iznio sam raniju zbunjenost izazvanu time ta je radio i moje iznenaenje kada su slike ispale tako dobro. Nastavili smo da priamo o specifinim

nainima na koje je on mogao da supervizoru da do znanja kako, na koji nain on eli da doe do eljenih rezultata. Primjer individualizovane, kolaborativne procjene iz sudske prakse Slijedi primjer kolaborativne procjene sa jednom majkom kod dodjele starateljstva. Kod oba roditelja su bili zadani MMPI-2, upitnik 16PF, PAI- Morey 1991. Opservirana su oba roditelja u interakciji s njihova dva sina. Fierova je bila prodiskutovala oeve reultate na testovima s njim samim. U toj diskusiji, istraili su obje suprugine tvrdnje da je on zapovijedniki i nadmen kao i sugestije test profila da on moe biti nestrpljiv i niskog praga tolerancije na frustracije. Slijedi nastavak rada s majkom. Fischer: (nakon zajednikog pregleda profila 16FL) Nala sam neke indikatore u vaem test profilu da vi moete biti kao oni ljudi koji su na neki nain pasivni. To me podsjetilo na ono to je rekao va suprug da ste vi bili daleki u odnosu s djeacima, i da je on taj koji obezbjeuje osjeajnost. Moete li mi pomoi da razumijem ta je on mislio? Da li biste vi rekli da ste vi esto bili pasivni? Majka: Pa, ne znam. Da li je u redu ako ja izrazim neslaganje s tim to je on rekao? (Fischer klimne glavom) On se grubo igrao s djeacima, valjao se po podu s njima, bacao ih u vazduh. Oni su to voljeli. Svaki puta bi skakli na njega kada doe kui. Ja sam preuzela brigu o njima u smislu odravanja istoe njihove odjee i pravilne ishrane. Nisam se osjeala ugodno u vezi s tim, ali ja sam se jedina susretala sa djeijim vaspitaima. Nisam sigurna ta pasivnost podrazumijeva, ali nije mi se dopadalo da me ljudi vide kao probojnu. To je za mene da djeca dou kada im je teko ili su povrijeeni, kada se samo ele maziti. Fischer: U redu, to je od pomoi. Donovi testovni podaci i komentari su me naveli na razmiljanje da je on prilino energian i otvoren, i da u odnosu na vas on je mnogo spremniji da preuzme inicijativu u planiranju. Majka: Da li pasivnost podrazumijeva vie razmiljanja? (kao na primjer?) Pa, ponekada ja neprestano razmiljam kada on postane nestrpljiv, i kae Idemo na ljutu picu! Fischer: To se dogaalo u poslednje vrijeme. I, kako ste vi reagovali? Majka: Ponekada su njegove odluke bile po meni dobre, ali je znao da ja nisam voljela ljute pice jer tamo nisam mogla dobiti vegetarijansku hranu. (I?) Pa otili bi, ali ja bih se razljutila i on bi to znao. Fischer: (malo kasnije..) Moete li mi dati jedan primjer o tome kada bi ste vi preuzeli inicijativu? Majka: Da li mislite neto kao kada sam pozvala vas i pitala ako moete premjestiti susret na drugi dan? Nastavile su da diskutuju o primjerima i neprimjerima i kontekstima ponaanja, osjeanjima, i dinamikama sugeriui majci test skorove i Fierove direktne interakcije s oba roditelja. U majinom sluaju, izneaseni su primjeri njene preferirane strukture i postajanja pristalice ne vrijeajui stil biti prodoran. Kasnije, ispitiva ih je suoila po na osob s listom saoptenog sluaja koja ilustruje njima svojstveno roditeljstvo i interpersonalne stilove. Oni su potvrdili neke primjere a kasnije i prepoznali da su neke od slinih tema bile snimljene u jednoj neuspjeloj posredovanoj sesiji. U kancelariji, oni su sada komunicirali sa definitivnim potovanjem jednog prema drugom. Veina individualizovanih procjena je ustvari terapijski proces. Klijenti raspravljaju kako su oni uestvovali u ta se to njima deava, i prepoznavali da oni ve imaju alternativne puteve prevladavanja (na primjer suprotne). ak i kada su tu odluke da se mi slaemo oko neslaganja, klijenti uz neizbjena iskustva doivljavanja sebe boljim nego to jesu, postaju odgovorniji sami za sebe. Ovakav ishod je vrijedan zapaanja razlike u odnosu na sluaj u kojem klijent ita psiholoku evaluaciju iji zakljuak nastoji biti zasnovan na indikatorima osobina, dijagnostikih kategorija i drugim apstraktnim klasifikacijama. Finovo

10

i Tonsagerovo (1992) istraivanje pokazuje da uprkos davanja konanog odgovora, ukljuujui negativnu informaciju, klijenti su vie zadovoljni sa psiholokom procjenom. Kontekstualizacija Ranije, procjenjiva je pitao procjenjivanu stranu o nekim stvarnim dogaajima i njihovim kontekstima koji su doveli do zahtjeva za procjenu. esto sledea diskusija uklanja potrebu za formalnom procjenom. Da bi poeo s procjenom, procjenjiva takoe trai klijentovo razumijevanje razloga upuivanja. Primjer 2. U sliaju gospoice Sil, terapeut je zatraio procjenu suicidalnosti. Kontekst upuivanja ispao je takav da je gospoica Sil bila veoma povuena u sesijama, izgledala oajna, maloduna, klonula duhom, despondirana, i nije htjela da odgovara na terapeutova pitanja da li se osjea samodestruktivnom. Pitala sam gospoicu Sil o zabrinutosti njenog terapeuta, a ona je objasnila da nije razumjela da se samodestruktivan odnosi na suicid. Ona je ponekad smatrala da ne moe da eka da ivot postane bolji, ali ne u toj mjeri da bi se ubila. Uz jo malo razgovora, sloile smo se da smo odgovorili na pitanje terapeuta. Upitana, da li ima pitanja, ona sama je postavila pitanje ispitivau, zato je sporija od kolega u uenju novih procedura. Tada smo uradile testiranje da vidimo kada i kako se ta sporost javlja. Kroz Revidiranu skalu inteligencije za odrasle-Wechsler (subtest ifra) i Bender-Getalt, otkrili smo da je gospoica Sil ekala na inicijaciju od drugih kada je osjeala da oni treba da budu glavni. Bilo da je u pitanju supervizor, terapeut ili procjenitelj, ona je ekala na instrukcije radije nego da je traila klarifikaciju ili pokuavala da isproba svoje ideje. Otkrile smo da je reagovala sporo u nepoznatim okolnostim, plaei se da bi mogla biti kritikovana. Meutim, otkrile smo kada ne dolazi do ovog problemskog prilaza. Gospoica Sil otkrila je da je gruba prema svojim neacima, da se svaa sa svojom mlaom sestrom i da je bila inicijator novog prepakivanja okoladica kada je radila na njihovoj prodaji u bioskopu. Gledajui u ivotni kontekst otkrile smo naine na koje je gospoica Sil premaila ak i karakterizaciju njenog terapeuta da je ona pasivno-zavisna. Kroz igranje uloga mi smo poetno preispitale subtest ifra, Bender i terapijsku seansu i razvile strategiju da ona moe da pita za razjanjenje, i ak da se upusti u poduhvat da i sama da svoje miljenje. Gospoica Sil je spontano zakljuila da kada koristi isti aktivni prilaz u svom radnom okruenju nee biti sporija od svojih kolega u uenju novih zadataka. Vidjeli smo u ovim primjerima da nam istraivanje konteksta omoguava da dopremo do ljudi u njihovom okruenju, iz kojeg mogu da mijenjaju i proire sebe. Sve dok mi nismo statini, takoe su i klijenti aktivni u svom ivotnom toku, tj. oni nisu samo nosioci karakteristika ili dinamski obrasci. Intervenisanje Da bi kolaborirali, procjenjiva moe da prekine standardizovane procedure prirodnim pauzama, kao to je kraj subtesta. Procjenjiva, takoe, moe da prekine klijenta pri istraivanju samih klijentovih alternativa. Drugim rijeima, cilj nije samo u tome da se klasifikuje ili opie trenutno stanje osobe nego i da se identifikuju personalno odrive opcije za problematino ponaanje.

11

Primjer 3. Prvobitne prie gospoe Plok na Testu tematske apercepcije su bile inhibirane spoljanjim faktorima. Poto sam joj predala sledeu kartu (10. koja pokazuje ovjeka i enu koji vjerovatno igraju, ili su na neki drugi nain blizu jedno drugom.) Prije nego to je mogla do pone, prekinula sam je sa smijekom: On nee da se pokrene zato to ne zna ta ona smijera, a ona nee da se pokrene zato to on ne zna ta ona smijera. Gospoa Plok me je pogledala zbunjeno, bila je tiha i onda me je izazvala da joj ispriam drugaiju priu. Predloila sam da karta moe da pokazuje par, gdje oboje, u tiini, razmiljaju o vijestima, koje su primili o svom sinu.Onda sam ponovo, uz osmijeh rekla da je na nju red. Gospoa Ploh je uzdahnula i rekla da pretpostavlja da sada ona mora da osmisli neto to je razliito od njenih uobiajenih reakcija. Ispriala je priu o paru koji je u penziji, koji poslije veere igraju u trpezariji. estitala sam joj i pokazao narednu kartu. U tom procesu poela je da prepoznaje svoje uobiajene sklonosti, da trai opasnost prije nego korisnu priliku. Na narednoj karti je rekla kako ovjek mora biti na oprezu u opasnim situacijam, ali i da mora biti otvoren da vjeruje makar nekim ljudima. Stoga, ne samo da smo dokumentovali opreznost i budnost gosp. Plok, nego smo takoe i procijenili njenu spremnost da krene dalje i razvije neke strategije kako bi mogla da to uradi. Priali smo o njenom uenju da prepozna da je sumnjiavo povlaenje prekretnica koja ukazuje na to da, ukoliko opasnost nije potvrena, ona moe nastaviti stremiti ka prilici. Dok sarauju, u kolaboraciji, procjenjiva koristi klijentove rijei, dijelom ne da bi produbio klijentove napore da komunicira o njihovom osnovnom znaenju, ve da bi to pomoglo procjenjivau da osjeti klijentov pravac u njegovim svjetovima.

Potovanje kompleksnosti, holizma i dvoznaajnosti Razumijevenje preko procjene, iako nikada kompletno, ono je adekvatno kada pomae zainteresovanim stranama u sukladnom razumijevanju situacija i kada su specifini, odrivi, individualizovani prijedlozi za promjenu. Komuniciranje preko konretnih, kontekstualizovanih primjera priziva sluaoeve i italaeve sopstvene ivote, to omoguava potpuniju komunikaciju van procjeniteljeve prosude. Paljivo opisani doivljaji mogu da prenesu neki cjelovit osjeaj o tome kako osoba ivi svoju prolost na putu ka budunosti rjeavajui vidljive prepreke, opasnosti i usputne izazove. Tako, jedan vei dio osobe ostaje dvoznaajan, nagovjetavajui da se ne radi o refleksijama kognitivnih deficita, nego prije o tanim refleksijama tanog odraza ljudskih naina razumijevanja prije nego to mi nametnemo vjetako kategorijalno razumijevanje. Promiljen miks ova dva modela generalno najbolje slue interesima naih klijenata i kolega. Sama Fier za sebe kae da se bori da pronae naine govornog izraavanja koji reflektuju ivotni svijet, a ne da mistifikuje: Trudim se da izbjegnem govoriti o ponaanju koje moe da se razmatra odvojeno od afekata, kognicije, motivacije i td. Umjesto toga mogu da govorim o vladanju, etimolokim nagovjetajima, kao to je sluaj u Francuskoj sa comportert,to znai briga o sebi koja implicira stil, teret, pravac i td. Naalost, umjesto toga, za mnoge ljude ovo vladanje ima znaenje dobrog ili loeg ponaanja za koje oni dobijajau ocjene u koli.

12

PISANJE INDIVIDUALIZOVANOG IZVJETAJA Izjetaj procjene moe pomenuti testovne podatke koji pruaju nalaz-podatke o ranijim ponaanjima relevantnim za izdavanje nalaza procjene. Izvjetaj jedne individualizovane procjene u treem licu sadrava uobiajena zaglavlja i informacije. Oblast Opservacija ponaanja temeljno sadrava opise koji nagovjetavaju nalaze procjene pri ukljuivanju razliitosti u klijentovim vladanjima zabiljeenim direktno u interakciji pred ili sa ispitivaem. itav izvjetaj je klijentu orjentisan prije nego test fokusiran. Kada su preporuljivi test podaci ili dijagnostike kategorije, tada oni nisu predstavljeni kao nalazi ve kao uobiajeni tehniki materijal koji omoguava nalaze iz ivota, koji ine sadraj izvjetaja. Na primjer, izvjetaj moe kazati: Povienja na MMPI-2 skali (4=66, 9=61) otvaraju put za diskusiju o odrastanju gospodina Dinsdala u sredini koja mu je zadala udarce nepredvidivosti i rijetkih pohvala prema njemu. Iako je bio iznenaen karakterizacijom, on se sloio da je produavao svoje nezrele reakcije: pravio se da ne mari za zadane udarce, lagao da bi izbjegao suaoavanje i izlazio iz sistema na nain uravnoteavanja skale pravednosti. U suprotnosti, gospodin Dinsdal je kasnije ispriao priu na Testu tematske apercepcije o o malenom djeaku koji postaje usamljen i koji sanjari o povratku kui velikog brata sa sposobnou korekcije da preuzme brigu o njemu, zatitu i ui ga raznim stvarima. Ta pria je otvorila diskusiju o tome koliko mnogo on uiva u tome to je ujak sedmogodinjem Rejmond ; on je izvjetavao o poduavanju djeaka da hvata loptu i da brine o njegovom psu i da ga vodi u etnje i na filmove. Ovaj konkretan sluaj saoptava obje disocijalne orjentacije gosp. Dinsdala i njegov kapacitet za interpersonalnu empatiju. Oekivanja i prijedlozi zasnovani na ovim opisima su vie uvjerljivi nego oni da se uini da budu jedino opravdani testovni rezultati. Izvjetaji individualizovane procjene mogu biti pripremljeni za klijente koji se sami obrate ili za cijeli lanac onih koji se obraaju po uputu treeg lica. Mogu biti razvijene individualizovane, brojne sugestije sa i za klijenta. Amber, sledei put kada zateknete samog sebe u iskuenju da upravo napustite zadatak, podsjetite se koliko vie udobnosti ste osjetili nakon to ste me pitali u vezi crtea na Bender Getalt testu, i da ste paljivo sluali i bilo je sasvim dobro. Takoe, podsjetite se na ljetni posao koji ste spomenuli, gdje ste se nekako usudili pitati menadera, ta bi ste trebali znati, i opet, bilo vam je dobro. Kada poelite pobjei, umjesto toga vi pronaite nekoga ko e odgovoriti na vaa pitanja. Individualizovana procjena preduhitrava svaku potrebu za fid-bekom, ili objanjenjem. Kolaborativno objanjenje se ve postaralo za zajedniko otkrivanje s klijentom i njegovo razumijevanje (ukljuujui sklad u neslaganju). Klijenti kojima se pomoglo na ovaj nain, bili su nevjerovatno zainteresovani u kasnijem prikupljanju podataka. Na primjeru klijenta koji je uestvovao u tradicionalnoj procjeni i koji je sada zamolio za rezultate, upoznati ga sa personalnim prikazom test profila, objanjenjem nalaza, odgovora na pitanja i odreivanje drugih oiglednih interesa, tipino e biti satisfakcija za klijenta. Kako god, obino e bolje posluiti ukoliko je procjena kolaborativna od samog poetka.

13

Smatra se da, ukoliko se izvjetaji ne piu u terminima svakodnevnih dogaaja, onda se tu skriva i dalje neznanje o emu je rije. Psiholoke procjene i izvjetaji nisu samo blizu iskustva ve su i blizu ivota. Izvjetaji se odnose na prole dogaaje koji se istrauju tokom procjene, kao i dogaaje koji su se javili tokom procjene. Neki izvjetaji su pisani kao pisma klijentu. Za djecu se ponekada piu basne (Jednom davno, postojao je djeak oko 5,5 god. star koji je ivio u kavezu...). Iako je izvjetaj pisan za druge, klijenti mogu da itaju i dodaju komentare direktno na izvjetaju. Izvjetaji se ponekad ralanjuju na utiske oko kojih su se ispitiva i klijent sloili ili oko kojih se nisu sloili. Pie se u prvom licu, aktivno, koristei glagole prije nego konstrukcije. Ako su tehniki termini neophodni, oni su usputno i objanjeni. Pie se u prolom vremenu pa je jasno da odreeno ponaanje nije neizbjeno ve da se kao takvo javilo ranije. Ovakav izvjeta stavlja sve uesnike u isti ko, to je povezano sa karakterizacijama klijenta. Primjer 4. Predstavlja se odjeljak iz pisma jednoj eni koja se procjeni podvrgava skupa sa procjejivaem, a nastoji, da istrai zato je drugi ljudi pogreno shvataju i zato ona esto uspijeva da sabotira sopstveni napredak. ....Ve smo diskutovali o ovim temama tokom procjene; pismo i procjena imali su zadatak da slue kao zapis naih otkria za nju i njenog terapeuta. Izvjetaj poinje nekim slikama na koje sam je ja podsjetila: Ponekad si sjedila u tihoj zamiljenosti, klatei se u stolici u tvojoj kunoj garderobi. Znala sam da si otvorena za ono to imam da ti ponudim. Bila sam zapanjena kontrastom izmeu potencijalno ranjivog stava i onog to oni koji te ne poznaju mogu smatrati za drskost i neustraivost tvoje veoma kratke frizure, minue u nosu i jedne velike minue na uhu. Drugo prisjeanje: Postojali su tvoji trenutni i buni protesti (poput nema anse) na neke od mojih prijedloga, kao da bi mogla da lii sebe toga da bude zbrinuta. Kasniji dio izvjetaja kae: Mi takoe vidimo jasne indikacije da su tebe i tvoje godine razvoja i nedavni ivot, ostavile da razliito tumai situacije i da ih rjeava. Sloili smo se da si esto zbunjivala druge ljude, a za uzvrat bila zbunjena zbog razliitih, njhovih i tvojih poimanja same sebe. Izgleda da tvoj nain rjeavanja novih sloenih i stresnih situacija je da bjei od njih i da samo nastavi dalje i da na silu uklopi neke detalje u svoj brzi pregled dogaaja. Kada te uhvati ovo ponaanje, skoro je nemogue da bude analitina to ti je veoma dobro polazilo za rukom u drugim situacijama. Prijedlog za ovo je da, kada prepozna da ide ka novoj stresnoj situaciji, napravi pauzu i zapitaj se kako drugi ljudi u okruenju mogu gledati na to i koje bi njihove brige mogle da budu. Ti spremno uspori i razmotri moje komentare i pitanja. Iskreno mi pomogne da razumijem. Stoga bi prijedlog bio da uspori u ovim situacijama i da se zapita, ta bi mogla da budu pitanja drugih ljudi prije nego to te pitaju. ... TEMELJI I PROCES FORMIRANJA UTISAKA Kao kontrast govora o klinikom zakljuku, zasnovanom na logikoj indukciji, dedukciji, statistikom zakljuku i donoenju odluke, u kolaborativnoj procjeni na izvjetaj o procjeni se gleda kao na progres izvjetaja, na spoj razumijevanja individualnog i na uspjenost prijedloga.

14

Metod razvijanja, formiranja i proirenja utisaka je hermeneutiki. Ovaj termin se odnosi na interpretaciju, ali ne u smislu ovo znai to. Prije svega se to se odnosi na dugu tradiciju istraivaevog razvoja njegovog razumijevanja tako to krui iznova od posmatranja pa nazad do konteksta ili veeg prvobitnog razumijevanja, a onda opet nazad do posmatranja. Svaki pokret transformie razumijevanje onog to je posmatrano, kontekst i ranije razumijevanje. Kruenje se nastvlja sve dok polaznikovi napori ne postignu upotrebljiv ili drugaiji eljeni nivo artikulacije i koherentnosti. Ono to se posmatra moe biti tampan tekst poput biblije ili Frojdovih pisanja, tekst konverzacije ili aspekti iz ivota osobe kako su pretstavljeni psihologu koji vri procjenu. Kada ja vrim individualizirajuu procjenu, pitanje koje postavljam mom tekstu je: kako ova osoba koautorizuje svoj svijet i koje su opcije na raspolaganju unutar tog svijeta. Ponavljajui se, hermeneutika potraga se kree meu predstavljenom temom, klijentom ispred procjenitelja, teorijama razvoja i linosti, istraivakim studijama, statistikim normama, klijentovom istorijom, dijagnostikim tradicijama, prethodnim klijentima i procjenjivaevim sopstvenim ivotom. Utisci i oblikovanje pitanja i njihovo preoblikovanje su i tematski i nejasni. Vremenom, procjenitelj - a u kolaborativnoj procjeni i procjenitelj i klijent istrauju korisna, koherentna razumijevanja prezentovanog problema. Procjenitelj meutim je odgovoran i za to da bude u stanju da dokumentuje izvore i cjelovitost utisaka i da bude disciplinovan, naroito kad koristi svoj sopstveni ivot kao izvor. Procjenitelji bi trebalo da budu obueni tako da su terapeuti svjesni samog sebe.

KOLABORATIVNA PSIHOLOKA PROCJENA JE MOAN NAIN KONSULTOVANJA KOLEGA

Stevan Fin istie potencijalnu korist od psiholoke procjene u konsultovanju profesionalaca npr. ukoliko kolaborativnu procjenu zatrai terapet zbog zapadanja terapijskog procesa u orsokak. Drugi su prepoznali da je procjena u ovom smislu korisna, posebno u razjanjenju dijagnostikih nejasnoa u vezi klijenta. Kako god, sa izuzetkom Fierove (1985/1994), mali broj ljudi je primijetio koliko esto upuena dijagnostika pitanja trenutno reflektuje vie kompleksnih dilema u vezi tretmana, zasnovanih na odnosu izmeu klijenta i kliniara. U svom iskustvu Fin nalazi da ovo nije manje zastupljeno kod kliniara sa veim iskustvom nego kod terapeuta koji su jo mladi u njihovim karijerama. Kada su ove injenice u potpunosti shvaene, pojavila su se razliita gledita na procjenu kao konsultaciju. To je sistematsko intervenisanje naklonjeno klijentu, terapeutu i njihovom odnosu. Prema tome, procjenjiva mora biti visoko kvalifikovan u upravljanju kompleksnim sistemima kako bi izbjegao cijepanje ili trouglovanje u jednom nezdravom pravcu, a sa parom klijent- terapeut. U TP su izbjegnute neke zamke u tretiranju i klijenta i odreenog terapeuta kao osnovnim kolaboratorima procjene. Kao to je ve primijeeno, klijeti su u slubi kouesnika opservera tokom procjen. Procjenjiva vodi terapeuta kroz sve korake kolaborativne procjene: da je ispitaniku objanjena svrha procjene, da ga se podrava u otvaranju za procjenu, da se interpretiraju njegovi test odgovori, da se s njim diskutuje o njegovim test rezultatima, konstruie pismeni rezime na kraju procjene. Sa svakog stanovita, niti klijent niti terapeut se ne uzimaju kao manje znaajni, iz respekta prema vulnerabilnosti u traenju asistiranja, i ka otvorenom ueu u otkrivanju linih tekoa ukljuujui klijente. Kako se nekada deava, ovo vodi ka osjeaju slobode da zatrae konsultaciju kada ponovo budu zapali u narednu krizu u njihovom terapijskom odnosu. Fin navodi da oekuje da ako se vie procjenivaa

15

priblii odabranim profesionalcima ovim kolaborativnim stilom, uskoro e biti sve vie poziva za procjenu kao konsultaciju kod problema u paru klijent- terapeut.

PRIKAZ SLUAJA
Stevan Fin (1997) Sara je bila 35ogodinja ena upuena na procjenu linosti od strane njenog psihoterapeuta, dr Brauna, koja je osjeala da su ona i Sara dospjele u orsokak u tretmanu. Sara je zapoela psihoterapiju 8 mjeseci ranije alei se na stanje stalne ljutnje i zabrinutosti u vezi estih vikanja na njeno dvoje malene djece (4 i 6 godina). Dok su obje ene osjeale da postiu napredak u razumijevanju izvora Sarine ljutnje (npr. fiziko zlostavljanje u djetinjstvu i brani problemi) , Sara je osjeala da je inila manje napretke u kontroli njene ljutnje. Sara je sada razmiljala o zavretku psihoterapije uprkos njenom nezadovoljstvu sporim tempom; Dr Braun se nadala da e procjena pruiti informacije koje e spasiti i preusmjeriti zaustavljeni tretman. Inicijalna sesija sa Sarom Na inicijalnoj sesiji terapijske procjene, procjenjiva se dogovorio sa klijentom u vezi sa okvirom individualizovanih ciljeva procjene. ak i ako je klijent bio upuen drugom profesionalcu, procjenjiva i klijent su zajedniki radili na procjenjujuim pitanjima koje e oni zajedno objasniti tokom procjene. Procjenjiva je takoe prikupio informacije o kontekstima relevantnim za klijentova pitanja. Sara je 10minuta kasnila na inicijalni intervju i tvrdila da e biti entuzijasta u vezi sa procjenom. Ona je potvrdila uput dr Braun i objasnila da je ona htjela terapijom pomoi oslobaanje od ljutnje, posebno prema njenom suprugu. Ona ga je opisala kao Vijetnamskog veterana, invalida sa PTSD sa zloupotrebom propisanih lijekova i koji je prepustio sve kune obaveze njoj.. Ona je rekla kako je ona sam ekstenzivno radila u terapiji na konfrontiranju njenog supruga sa njenom ljutnjom prema njemu , ali da i sad nalazi sama za sebe da je ohola kada doe vrijeme da s njim razgovara. Do sada, on je odbijao posjetiti sesiju s dr Braun. Sara je takoe glasno rasmiljala o mjenim kontinuirani, osjeanjima ljutnje na svoje roditelje, objasnivi da je ona njih otkaila est mjeseci ranije. Svoju majku opisuje kao kontrolisanu alkoholiarku koja je svakodnevno pila kako bi se anestezirala. Njen otac je bio veteran vijetnamskog rata i kazala je za njegovo bijenje nje do njenog umokravanja u pantalone kada je bila dijete. Sara je prekinula kontakt s roditeljima nakon to je njena mlaa sestra otkrila da je bila seksualno zlostavljana od strane njihovog oca kao dijete. Sara je oekivala da e njena ljutnja prema njenim roditeljima splasnuti kada ona vie ne bude govorila s njima, ali je rekla da je dalje zabada nokte u dlanove kada god govori o njima. Sara i ja smo za nas dvoje razvili sledea pitanja koja bi da objasnimo tokom procjene, i ona je sa mnom dogovorila dva susreta vie: 1. Zato sam ja tako ljuta svo vrijeme? 2. ta mogu da uinim kako bih bolje upravljala svoju ljutnju i izrazila je? 3. da li je ovo dobro vrijeme za mene da zaustavim terapiju. Moja poetna impresija Sare je bila da se radi o jednojh inteligentnoj, sposobnoj eni koja je napravila dobru adaptaciju na teku polost. Bio sam pogoen njenom formulacijom elje da

16

se oslobodi svoje ljutnje kao da je ona bila stvar- kao uvredljiva cista koju je eljela ukloniti. Dr Braun u diskusiji njene psihoterapije, i ja smo se udili elji da zaustavi svoju psihoterapiju, a koja je bila u ulozi izraavanja te ljutnje. Sesije rane procjene U sledeoj fazi terapijske procjene, klijenti su pozvani da uestvuju u stardizovanom psiholokom testiranju, ukazujui na vei dio standarda procedura. Rezultati takvih testova su uzeti kao nomotetske, referentne mjere, na osnovu kojih procjenjiva i klijent postavljaju hipotezu o klijentovim trpnjama i problemima u ivotu. Sara se sloila da popuni MMPI-2; ljudi sa Sarinim kodnim tipom (4-3/3-4) uobiajeno pokazuju: ..hroninu, intenzivnu ljutnju Osobe s ovim klinikim profilom mogu skladititi hostilne i agresivne impulse ali ih ne mogu pravilno ispoljitiObino nekako nekontrolisano, oni nastoje da iskuse povremene kratke epizode violentnog acting-out-a. Oskudno nastoje proniknuti unutar porijekla i posljedica njihovog agresivnog ponaanja. Osobe sa ovim kodnim tipom pokazuju dugotrajna i okorjela osjeanja hostilnosti prema lanovima porodice. Oni nastoje zadobiti panju i odobravanje okoline. Oni su pretjerano osjetljivi na odbacivanje i obino su hostilni kada kritikuju. Naizgled se mogu konformirati ali se u sutini bune. Na osnovu ovih informacija je bilo mogue da zaponem formulaciju hipotetikih odgovora na postavljena pitanja Sarine procjene: Ona se vjerovatno cijelo vrijeme osjeala ljutom jer je nastojala drati pod kontrolom njenu ljutnju do kipljenja. Upravljanje njenom ljutnjom e zahtijevati od nje da bude svjesna svoje ljutnje ranije i da je ispolji direktno dok to moe jo uvijek raditi u kontrolisanim okvirima. Ova strategija e biti posebno teka jer od nje zahtijeva svjesnost i intenzivan strah od odbacivanja i ona e radije u tom sluaju popustiti. To e izgledati kao nepromiljeno naputanje terapije. Njeni trenutni planovi da zavri su bili indirektni put da izrazi ljutnju prema dr Braun. Sesije interveniue procjene Nae istraivanje pokazuje da e razmatranje gore pomenutih hipoteza sa Sarom, samo po sebi biti mnogo vjerovatnije od terapijske koristi. Kako god, u terapijskoj procjeni mi odlaemo veinu diskusija o test rezultataima i umjesto toga postupamo, produavamo ka kako smo to nazvali, sesijama interveniuih procjena. U ovim sesijama koristimo psiholoke testove u nestandardizovanim putevima angaovanja klijenata u istraivanju njihovih vlastitih procjenjivanih pitanja. U pribavljanju na testovima zasnovanih iskustava za klijente i ukljuivanje njih u dijaloge o njihovim test rezultatima, pomaemo im u formiranju novih pria o njihovim problemima u ivotu. Ova nova razumijevanja tipino obrazuju osnovu za odgovore na klijentova pitanja za procjenjivanje. U izboru Testa tematske apercepcije za interveniuu sesiju i zapoinjanje davanja Sari prve karte zajedno sa standardnom instrukcijom Sara je ispriala sledeu priu na 1. karti: To je mali djeak kojeg roditelji ue da svira violinu. On zaista ne eli da vjeba. On tu sjedi i zagledan kree Zato ja ovo moram raditi? Ve sam zavrio s poslom za danas. On je srdito podigne i pone da vjeba. (Psiholog: Kako se on osjea?) Umorno. Ovdje je dio Sarinog i mog dijaloga u njenoj sledeoj prii: Procjenjiva: To ima znaenje kao vrsta situacije gdje se dijete moe osjetiti frustriranim. Zabiljeio sam da ste rekli umoran. Sara: U pravu ste, Moda bi ovaj djeak mogao rei Sluaj mama, meni se violina ne dopada, ali nije. Procjenjiva: I zamara se. Da li to sve lii na vas?

17

Sara: Ja inim mnoge stvari u svom ivotu i vjerovatno u izabrati da smanjim, ali ono to u zaista odstraniti jer ja tako elim ... Kada sam frustrirana, ja uistinu pristupim revnosno i istim kuu i sl. Kao to se dr Braun izrazila, ja to zatrpavam. Procjenjva: I maleni djeak to isto radi. ta kae pria, kako mali djeak dobija vie samopouzdanja? Sara mi je uputila zbunjen pogled i potom ispriala sledeu priu na karti 1: Dobro, poeci su isti. On dolazi kui i njegova mu majka govori da ide vjebati violinu. On sjeda tamo i glada na violinu, misli Ja ne elim zaista da to radim. Ono to ja zapravo elim da radim jeste da idem na moj bicikl i odem se igrati s Bilijem niz put i da odem u nae utvrenje u umi. Konano, on je gledao violinu dovoljno dugo, okrenuo se i rekao svojoj mami, elim se ii igrati. (Procjenjiva: ta se zatim dogodilo? ) Njegova mama mu je rekla, Dobro, ali vjebae kada se vrati kui. Prtocjenjiva: Kako se osjeao da bi to rekao? Sara: Pa, primjeuje, nokte u mojim akam, ponovo. Teko je to, uprkos, ini se, mnogo vie smisla. Iz nekih razloga me ne odreuje dobro. To nije moj stil.. Procjenjiva: Rekli ste da vas dobro ne odreuje. ta pod tim podrazimijevate? Sara: Prosto se osjeti nelagoda. Prosto se osjea pogrenost. Procjenjiva: Moete li opisati diskomfor? Sara: Ja nisam tako strano asertivna. Zastraujue je ustati protiv ljudi. Uz pomo TAT-a- Sara i ja smo nali ivotne primjere nomotetske hipoteze iz liste MMPI-2 kodne knjige. Sesija interveniue procjene nastavila je mojim pitanjem upuenim Sari da kae jednu asertivnu priu na 4.karti (slika ene s rukama na ramenima ovjeka koji djeluje odluno): Sara:Djeluje kao vrsta fotografije iz tridesetih. On je radan mukarac s naboranom plavom kragnom, a ona kuanica, domaica.U mojim mislima, tu nema mnogo asertivnosti. Jedina pria koja dolazi u misli jeste njeno grljenje njega i izgovaranje, Ne idi, ostani uz mene.... On je bio usta ovog jutra i bio spreman da poe raditi zaista opasan posao. Njegova supruga je bila zabrinutaoko toga. Pokuala ga je zadrati zagrljenog i rekla mu da ne ide. On ju je gurnuo u stranu i otia na posao. Jo jednom, usljed nastale diskusije svjetlo je upereno na MMPI-2 rezultate: Sara: Ja samo ne mogu misliti o asertivnoj prii. Procjenjiva: Zvui kao da mukarci bivaju asertivni Sara: Oh, nisam mislila o tome. Mislila sam da enu uinim asertivnom. Procjenjiva: Lake je bilo njega predstaviti asertivnim? Sara: Da, ne znam zato. Procjenjiva: da li je to slino vama- da vi imate mnogo vie iskustva sa mukarcima koji postaju asertivni nego ene? Sara: To je slinom mom djetinjstvu. Moja mama nije bila posebno verbalno asertivna. Ovdje vidimo ispoljavanje Sarinih internalizovanih stereotipa o mukarcima i enama, prikazanim u njenom niskom skoru na skali 5 MMPI-a. Zbog toga to je o svojim tekoama ispriala jednu asertivnu priu na 4.karti, ja sam onda modelovao jednu asertivnu priu kroz saoptavanje o konfrontaciji ene njenom suprugu oko jedne afere. Sara je s entuzijazmom potvrdila da joj se pria dopala. Sara: Bilo je to odlino. Dopao mi se nain kako je to uradila. Procjenjiva: ta se dogodilo na putu zamiljanja tvoje prie kako to je ova? Sara: Ja s vremena na vrijeme postanem tako bijesna da ne elim rei stvari koje su povreujue i zbog kojih bih mogla aliti. Ja znam biti kivna u sebi, tako da ponekada izbjegavam supruga u vezi malih stvari.

18

Procjenjiva: Tako se vi plaite da ete povrijediti druge vaom ljutnjom? Sara: I nema smisla. Zvui kao naivnost lude ene. Finalni uvid je doao kada sam pitao Saru da kae ljutu ili asertivnu priu na karti 18 GF, slika mlae i starije ene na stepenitu: Sara: Izgleda kao da ene nekoga oekuju. Starija ena je mogue majka. Ona (mlaa ena) nije nikada imala zadovoljavajue odnose sa svojom majkom i njena majka je bila bolesna. Ona je preuzela brigu o njoj prije niz godina. Majka je nastavila istiti njen krevet iako je kerci dolikovalo da odrava kuu. Majka je rekla jednu suvinu stvar i kerka se okrenula i iza njenih lea je uhvatila oko vrata i rekla: Ako ne prestane s udarcima, zadaviu te... Ova pria obezbjeuje kontekst koji sugerie zavrnu hipotezu za Saru: Procjenjiva: Kako izgleda to osjetiti? Sara: Bogme uasno! Nikada nisam pomislila da u osmisliti priu o davljenju nekoga. To nije bila konfrontacija jedne s drugom. Procjenjiva: Pa, ono to je mene zaudilo jeste to, da ako vi zatrpate svoju ljutnju toliko dugo, kao djeak s violinom, tada vi znaajno poveate kivnost. Tada kada se sve to stropota prilino je eksplozivno- ak nasilno, estoko. Sara: Mislim da je to tano. Mislim na svog oca i i nikada to nisam htjela raditi nekome drugom. On je tako gubio kontrolu. Ali, da li ste vi rekli da, poto sam ja htjela biti ljuta, da sam ja postupala na karaju krajeva kao on? Procjenjiva:Pretpostavimo tako. Stvari mogu bolje funkcionisati ukoliko sebi mognete dati vie odobrenja da budete ljuti u malim dozama. Tada neete moi eksplodirati tako jako na vau djecu. Sesija povratne informacije (o podacima rezultata) U zavrnoj sesiji terapijske procjene, klijent, procjenjiva i profesionalac koji je uputio, sastaju se da bi diskutovali rezultate standardizovanog testiranja i klijentovog iskustva tokom procjene. Procjenjiva preuzima vostvo u sumiranju nalaza procjene i davanju hipotetikih odgovora na klijentova pitanja za procjenjivanje. Klijent i profesionalac koji ga je uputio, pitaju se da potvrde, mijenjaju, ili odbace procjenjivaeve hipoteze, zasnovano na njihovim vlastitim razumijevanjima. U ovom sluaju, tri strane rade zajedno u konstruisanju nove prie o klijentovim problemima u ivotu koja e, nadajmo se, obezbijediti vie mogunosti za klijenta u njegovom vanjskom ivotu. esto mi pozivamo klijenta da tonski zapie takvu sesiju. Kao to se moe oekivati, sesija interveniue procjene, pruila je izvrsne pozicije za budue diskusije o Sarinim MMPI-2 rezultatima. Priao sam sa Sarom o karakteristikama ljudi sa njenim MMPI-2 profilom. Ona i dr Braun su se rado sloili da ovaj nju opisuje. I Sara je za sebe samu povezala sa njenim TAT priama u ilustraciji ovih nalaza. Potom sam Sari priao o drugim nomotetskim hipotezama nastalih na osnovu MMPI-2- da ona moe imati problem da pita ljude za ono to ona eli- i povezao joj to s njenim treim pitanjem o tome da li je preporuljivo da napusti terapiju: Procjenjiva: Tu je jedna druga karakteristika ljudi sa vaim test skorovima pa bih elio da to prodiskutujemo. Mislim da bi to moglo da ima veze s vaim poslednjim pitanjem. Sara: Dobro. Procjenjiva: Ljudi sa test skorima kakvi su vai imaju jaku elju da preuzmu brigu, esto jer oni nisu dobili dovoljno hrane tokom njihovog odrastanja, to sigurno zvui kao da je to istina za vas. Naalost, ovi ljudi su bili takoe ueni da oni u osnovi trebaju preuzeti

19

brigu sami o sebi. Prema tome, oni su obino nalazili da je vrlo teko ljude za neto pitati. Ovo tipino oslobaa mnogo frustracija, da drugi nisu itali njihove misli i nisu inili mnogo za njih. Da li mislite da se to odnosi na vas? Sara: O, da. Ja sam uvijek oekivala od mog supruga da radi vie toga oko kue, ali ga to nikada nisam pitala. Samo sam bjesnila u vezi toga. Procjenjiva: Naravno, jer ste se plaili da kaete neto iz bojazni da ete biti neumjereni kao va otac. Sara: Upravo tako. Procjenjiva: Pitam se, da li ste se ikada osjetili osujeeno, frustrirano od strane dr Braun, i eljeli da je ona inila vie za vas? Sara: (pogledala je zaueno) Nisam sigurna ta mislite. Procjenjiva: Pomiljao sam da ste ponekada eljeli da ona bolje brine o vama- da vam ita misli-ali da ona to nije inila, i da je to moglo za vas biti frustrirajue. Sara: Pa sada kada ste to spomenuli, jesam eljela da ona istupi i kae mi ta ja da inim s mojim suprugom i mojom djecom. (Okrenula se ka dr Braun) Vi ste obino tako ne postavljate. Procjenjiva: I da li vas je to inilo ljutom? Sara: To je dosadno. Poto ja osjeam da trebam vie direkcije. Procjenjiva: Dobro po vas. Vi upravo sada vidite, mijenjate vae obrasce i postajete asertivni. Moete li rei dr Braun vie o tome ta od nje elite? Sara: Pa ja sam se pitala Mislimmi smo razgovarale nekoliko puta o tome da moj suprug doe na nae sesije. Ja zaista imam problema da ga pozovem. Razmiljala sam da kada bi ga vi pozvali Dr Braun: Da li je to neto to vi elite? Sara: Pa, mislila sam da bi on moga bolj eposluati kada bi ste ga vi pozvali. Dr Braun: Mislim da to mogu uraditi. hajde da o tome razgovaramo na naoj sledeoj sesiji. Procjenjiva: (Sari) Ponovo, mislim da je to upravo odlino to inite- Govorite tano ono to elite. Pitao sam seDa li mislite da je va plan naputanja terapije imao neke veze sa ovom frustracijom? Sara: Pa, nadam se. Osjeala sam orsokak. Procjenjiva: Razmiljao sam, da ukoliko biste mogli nauiti da vie ispoljite vau ljutnju i frustriranost, tada biste imali vie opcija osim te da prekinete odnos. Pisanje izvjetaja i Sarin feedback Slijedei zavrnu sesiju, poslao sam pismo pisanog izvjetaja Sari. Mi ovo uvijek radimo na kraju terapijske procjene, kako nalazimo da klijenti esto ele pisani podsjetnik sa iskustva procjene. Izvjetaj je adresiran iskljuivo na njega i na njegova pitanja za procjenu. U isto vrijeme, pitamo obino klijenta za pisani feedback o njegovom iskustvu procjene. Sara se odazvala na ovu molbu da mi napie pismo. Evo jednog isjeka: Procjena je bila mnogo vie od koristi nego to sam ja to ikada zamislila. Jo uvijek ne mogu vjerovati da je MMPI rekao toliko o meni. i one karte sa priama su bile neto apsolutno nevjerovatno Nikada nisam znala zato sam se tako plaila biti ljutom. Put koji smo zajedniki trasirali je zaista imao smisla Razmiljala sam mnogo o tome ta ste mi vi rekli o mome nhe pitanju dr Braun za ono to sam eljela i odluila sam da ostanem u terapiji za sada. Ona se sloila da pozove mog supruga i upita ga da prisustvuje na nekoliko sesija i jue smo ima nau prvu. Bilo je teko, ali ja sam uspjela da mu kaem neke od stvari koje su

20

me ljutile Nisam se ponaala neumjereno i osjeala sam se bolje nakon toga. Poinjem imati nadu ponovo Hvala ponovo za svu vau pomo. Pisani izvjetaj Sari MMPI-2 izvjetaj Klijent: Sara Dob: 38 godina 1. Zato sam tako ljuta svo vrijeme? Kako smo otkrili pomou MMPI-2 i naih diskusija, vi naginjete ka zatiti od frustracije i ozlojeenosti iz straha od gubitka kontrole i postajanja neumjerenoj s vaom ljutnjom. (kao to je bio va otac). Ipak, vi osjeate ljutnju svo vrijeme jer se zadravate u vaoj ljutnji. Naalost, zbog toga to ne ispoljavate ljutnju u malim dozama, ona se kumulira i tada prekivi u eksplozijama- time potvrujete va najgori strah i navodi vas na pokuaj da je blokirate i dalje. to neumoljivije pokuavate da zadrite vae ljutnju, osjeate se sve ljuom. 2. ta mogu uiniti kako bih bolje predstavila svoju ljutnju i ispoljila je? Mislim da je prvi klju da shvatite da se ne moete jednostavno otarasiti onog dijela vas koji osjea ljutnju. Ukoliko je poetno ne ispoljite, nee vas napustiti. ak ta vie, to se due u njoj zadravate, vie je vjerovatno da e vaa ljutnja naglo provaliti u pravcu da povrijedi nekoga ili vas zbuni. Predlaem vam napravite rjeenje da kaete neto o vaim frustracijama. to bre moete nakon uvianja da je ona tu. Moete zatrebati upotrijebiti dr Braun za podrku u ostvarivanju ovoga, ali ii e lake kada biste bi vjebali i ispustili neke od ranije kumuliranih ljutnji. Takoe vam predlaem da iskaete sve frustracije koje imate s dr Braun. Ona je plaena da vau ljutnju ne uzima lino, ak i ako se ponaate kao va otac i da se izvue iz aka. 3. Da li je ovo dobro vrijeme za mene da napustim terapiju? Kako smo istraili u fid bek sesiji, ja pretpostavljam da ste vi mislili da prekinete terapiju jer ste htjeli vie direktivnosti i pomoi od strane dr Braun nego to ste je dobijali. Ukoliko ne moete ispoljiti vau frustriranost oko ovih stvari, razumljivo je da vi ne vidite mogunost osim zavretka odnosa. Naalost, ova mogunost upravo opunomouje probleme koje vi imate s ljutnjom. Umjesto zaustavljanja terapije ja hou da vas podstaknem da nastavite govoriti dr Braun ta od nje elite (kao to ste na fid bek sesiji) i kako je frustrirajue ne dobiti ono to elite. Znam da e to biti strano, i sam MMPI-2 sugerie da vama kao djetetu nije doputano da pitate za ono to ste eljeli. U sutini, znaete da ste uradili dobru stvar kao to je ova, ukoliko pomislite da ste vi poeli neumjereno da traite od dr Braun.jo jednom, upamtite da je to njen posao da vam pomogne razmrsiti sve ovo i da je je sigurnije to vjebati s njom nego sa vaom najboljom prijateljicom ili djetetom. Sara, hvala vam jo jednom to ste mi dozvolili da vas upoznam. Osjeajte se slobodnom da me kontaktirate ukoliko imate bilo kakvih pitanja u vezi ovog izvjetaja. Takoe, u prilogu ete pronai obrazac o kojem sam vam govorio, koji je za vas da bi ste mi dali fid bek u vezi procjene. Pomoi e mi ukoliko to popunite i vratite obazac u zapeaenoj koverti. Najljepe elje, Stiv Fin Stevan Fin

21

PRIKAZ SLUAJA
Stevan Fin (2003) Elizabeta S, terapeut magistarskog nivoa koja je u privatnoj praksi 4 godine, inicirala je procjenu nakon to je od kolega ula za moj rad. Pozvala me i objasnila da je s Dejvidom radila art terapiju nekoliko godina, da je on 28-godinjak, primarno fokusiranje se odnosilo na njegovu elju za veom uspjenou na radu i njegovim ljubavnim vezama sa enama. Oboje i terapeut i Dejvid su osjeali da mu je terapija pomogla ali da aktuelno nedostaje jasan fokus. Terapeutkinja je rekla da sesije esto vijugaju i zaklanjaju mnoge teme. Izvijestila je da je Dejvid bio dijagnostikovan kao poremeaj sa deficitom panje kada je bio dijete ali da je ona lino smatrala da on ima bipolarni afektivni poremeaj ili disocijativni poremeaj ili da je seksualno zlostavljan. Upitala je da ako bi moglo da psiholoka procjena pronae izlaz i da direkciju za otkoivanje terapije. Odgovorio sam da nijedan test ne moe poudano rei da li je neko bio zlostavljan ili je imao bipolarni poremeaj ali da taj predmet mogu istraiti kao dio procjene. Kada sam stupio u kontakt sa Dejvidom upitao sam ga za njegove ciljeve procjene., i on je rekao slino njegovoj terapeutkinji da je u terapiji oko 2 godine, da osjea kako mu je terapija pomogla da upozna samog sebe ali da jo vodi borbu oko dva vana cilja, oko veza sa enama i dezorganizacijom. Ovo poslednje je pripisao njegovom poremeaju panje dijagnostikovanom jo kada je bio dijete. Pitao se zato nikada nije dobro odreagovao na Ritalin ili drugi medikament psihostimulator i zatraio ako bi procjena mogla da odgovori na ovo pitanje. Rekao sam da vjerujem da moe. Dogovorili smo cijenu i termin inicijalnog susreta. Zatraio sam od Dejvida da razmisli u vezi specifinih pitanja za koja je elio da postavi procjeni; on se sloio da to uini. Nakon ovoga sam se javio terapeutkinji i obavijestio je da me je dejvid kontaktirao i da smo dogovorili inicijalni sastanak i da oekuje da u joj se javiti nakon njega. Prva sesija Kada sam prvi puta pozdravljao s Dejvidom u ekaonici , on je energino skoio sa stolice i snano mi protresao ruku. Izazvao je utisak njegov mladalaki izgled i visoka energija. Otiao je do moje radne sobe gdje se bacio na krevet. Govorio je brzo i podsticajno tokom prvih 15c minuta 90to minutne sesije. Tokom sastanka, zajedniki smo razvili pitanja koja je on elio postaviti u procjeni, i ja sam sabrao osnovne informacij relevantne za svako njegovo pitanje. 1. Da li zaista imam poremeaj panje i ako ne, zato imam tekoe s koncentracijom i pamenjem stvari? 2. Zato ne mogu da prekinem vezu sa djevojkom kada se prema meni loe odnosi? ta je u meni suvie slabo da bih to uradio? 3. Zato je za mene tako teko da budem sam? U pogledu njegovog prvog pitanja, Dejvid je objasnio da je kod njega u 10. godini dijagnostikovan poremeaj panje nakon to se njegov uitelj poalio da nije pazio u koli i bi zaboravio kompletnu zadau. Takoe je pomenuo testiranje u 14. godini radi njegove 22

kompletne dezorganizacije ali nije znao nita o rezultatima ili osobi koja ga je procjenjivala. Dejvid sada ima ista iskustva organizacionih tekoa u svom radu kao kompjuterski tehniar i bio je lien napretka jer nije bio produktivan kao njegove kolege. Kada sam ga pitao za jedan primjer kako je izgledao njegov poremeaj panje, rekao je kako je vodio borbu da se sjeti instrukcija njegovih supervizora. Tipino, nakon sastanka sa jednim od njih, nije se mogao sjetiti ta mu je ovaj bio rekao. Kada sam se prvo raspitao, Dejvid je mogao identifikovati ono to nije bilo u vezi s njegovim pamenjemi problemi s panjom su bili bolji ili loiji. Kada sam ga natjerao da vie razmilja, on je zakljuio da od dana kada je osjetio agitiranost, imao je vie tekoa odravanja panje, ali da nije znao ta je uzrokovalo da osjea agitiranost. Sesija interveniue procjene U TP, sesije interveniue procjene su sesije specijalnog testiranja ponekada voene nakon standardizovanog testiranja kada je kompletirano da opie radnu jipotezu u vezi klijentovih problema u ivotu i daje im ansu da kolaborativno dopru do novih uvida i razumijevanja. (Finn i Martin, 1997). Kada smo se Dejvid i ja ponovo sreli, latio sam se objanjavanja moje sumnje da su emocionalni izlivi bili u velikoj mjeri odgovorni za njegove probleme s panjom. Takoe sam hipotetisao da je prilino esto Dejvid bio zatvoren za bolna osjeanja vezana za tugovanje u njegovom iskustvu tokom djetinjstva. Sa ovim mislima na umu, spremio sam etiri ili pet alternativnih zadataka, slinih subtestu Brojeva sa Vekslerove skale inteligencije za odrasle-III (Wechsler, 1997). Takoe sam pregledao i selekcionisao nekoliko karata TAT testa za uraditi. Dejvid je doao vrlo uznemiren, povjerio se da je upravo imao okraj preko telefona s njegovom bivom djevojkom i bio je jo uvijek vrlo ljut. Ja sam sluao dok se on ventilirao krae vrijeme kada je prekinuo i rekao elio sam iskoristiti ovu priliku da provjerim neke stvari za koje sam mislio da razumijem u vezi njegovog problema panje i pamenja. Da li je to bilo u redu? On je rekao da jeste bilo, te sam ga prvo upitao da procijeni koliko se osjea agitiranim od tog trenutka, a na skali od 0 do10, s tim da 0 znai neagitiranost, a 10 znai vie agitiranim nego to se ikada osjeao. On je svoju agitiranost ocijenio 10. Ja sam tada zadao prvi zadatak. Dejvid je bio prilino lo, bio je sposoban da se prisjeti samo etiri znaka unaprijed i tri znaka unazad. Sloio se da ovo nije bilo iznenaujue, kao to je prethodno rekao da se nije mogao prisjetiti stvari od vremena kada je osjetio agitiranost. zatim smo radili na tome da pronaemo ta e umanjiti njegovu agitiranost. Prvo, probali smo jednostavno razgovarati vie o situaciji sa njegovom djevojkom, s mojim paljivim sluanjem i refleksijom onoga to je on rekao. Ovo je njegovu agitiranost spustilo na 7. Potom sam ga uveo u u kratku relaksaciju i vjebe disanja, nakon ega je ocijenio 5 svoju agitiranost. Tada smo uradili drugi zadatak s brojevima; ovaj put je bio bolji i prisjetio se sedam brojeva unaprijed i pet unazad. Nakon to smo zavrili, razgovarali smo: Stiv: Pa, ta si ti primijetio? Dejvid: Mogao sam se vie prisjetiti taj put. Nisam bio tako rasijan. Koliko sam to dobro uradio? Stiv: To je bio normalan prosjean skor. Dejvid: Zaista? To je dobro znati. Stiv: I moda smo takoe nauili neto u vezi toga ta se dogaa kada ste agitirani, i ta vam pomae da se umirite.

23

Dejvid: Mislite kao, kada sam se osjeao agitiranim, da sam tada mogao biti ljut, i da trebam razgovarati i objasniti i moda usporiti i disati?Stiv: To zvui kao jedna mogunost. da li je to odgovarajue za tebe? Dejvid: Da... iako nisam siguran da sam toliko mnogo ljut. Stiv: Vjerujem ti, da pokuamo jednu drugu stvar. Tada sam izvukao TAT karte koje sam odvojio i pitao Dejvida da ispria priu na karti 3BM (koristei standardnu instrukciju). Njegova pria je tekla ovako: Dejvid: Ovo izgleda kao ena koja je tako konfuzna da je pala na tlo gdje je stajala.Bila je potpuno zatvorena. Izgleda vrlo zbunjeno i pogoena bolom. Prije toga se pripremala da negdje ode. Lijepo se dotjerala. Ali tada je dobila nekakve vijesti- na neki nain, telefonskim pozivom ili pismom. Uasnu vijest! Sve je ispustila iz ruku, pala na pod i njene misli su stale. (Stiv: I poslije?) Vratila se u stvarnost, a realnost o tome ju je ponovo bacila unazad. A onda je jedan sat plakala dok nije pala u san. Nakon prie Dejvid je ocijenio nivo njegove agitacije kao 7 i mi smo sada uradili sledei test panje. Ovaj puta se mogao prisjetiti samo est cifara unaprijed i pet unazad. Ovo smo zabiljeili i on je uhvatio priliku da mi kae: Ova slika je pnp to se meni dogodi kada me snae veliki ok. Moj mozak se rastopi. Pitao sam ga za vrijeme kada se on to mogao tako osjeati, i on je ispriao o incidentu u djetinjstvu nakon kojeg su se njegovi roditelji razveli. On i njegov otac su ili van da veeraju i Dejvid se zbog neega razljutio. Njegov otac je rekao da Dejvid ne moe ii zbog toga to je bio bijesan i onda ga je napustio. Konano je doao po Dejvida ali je Dejvid u meuvremenu bio blizu histerije od straha. Tada sam dao sledeu kartu TAT (13B) i pitao Dejvida da mi ispria priu u skladu s tom slikom: Djeluje kao maleni djeak koji na umu oima vie toga nego to djeaci njegovih godina treba da imaju na umu. ..On razmilja o tekoama i osjeanja su se razletil aoko njegove glave. On gotovo da izgleda starije, ali on je dijete. Izgleda da su moda njegovi roditelji djetinjasti koliko i on sam. Odrasli u porodici se ponaaju kao djeca i djeca su prisiljena da se ponaaju kao odrasli bez da to ele. On je prinuen da bude usamljen. Porodica ne zna ta se dogaa. Osjeanja su sprana s njega. (Stiv: ta on treba?) On treba roditelje da su odrasli i da su mudri. Treba nekoga da se bavi njime kao sa djetetom, tako da ne mora biti tako samopouzdan. Na kraju je Dejvid poeo plakati. Razgovarali smo zajedniki kada je on objasnio da ga ova slik apodsjea na njega samoga kao dijete. Rekao je da su on i terapeutkinja razgovarali o ovom periodu njegovog ivota, ali da on nikada zapravo sebe nije pustio da osjeti kako je to izgledalo. Sloili smo se da se on uporno zavaravao i da je s tekoom pokuavao da postupa kao odrastao i da je bilo teko prekinuti ovaj obrazac. Dejvid se polako umirio, osvrnuo se, okrenuo se ka meni i promijenio temu. Dejvid: Poslije svega, ja ne mislim da imam poremeaj panje. Stiv: Nastavite.. Dejvid: Mislim da je to save zbog osjeanja.Ne mogu se koncentrisati kada imam premnogo osjeanja. Moj mozak se rastopi i j ane mogu misliti. A tamo je tako mnogo stvari koje sam uskladitio unutra- da ne povjerujem- i loe je to po mene. Drao sam ovo sv +e suvie dugo da bih zaustavio taj tok kretanja. Stiv: Mislim da moete imati pravo. I to je kao toste poslednji puta rekli- moete malo olabaviti i neete umrijeti. Dejvid: U pravu ste. Trenutno se osjeam dobro u ulazei u ovo. Ovo je to to meni treba sa Elizabet. Moete li joj rei? Rekao sam Dejvidu da e mi biti drago da pomognem i podsjetio ga da je na sledei satanak bio planiran sa terapeutkinjom da bi pregledali rezultate procjene. Takoe sam rekao da u s njom razgovarati prije tog sastanka i da u zasigurno izloiti ono to smo nali.

24

KOLABORATIVNA PROCJENA POMAE KLIJENTIMA U PROMJENI NJIHOVIH IVOTNIH PRIA Kako tako relativno kratka procedura kao to je terapijska procjena moe pomoi tako vanom i dugotrajnom rezultatu za klijenta? Psiholozi znaju da normalni ljudi to ne mijenjaju lako! Kao to rad s Dejvidom pokazuje, tehnike kolaborativne procjene su snane i mone jer se fokusiraju na pomaganje klijentu da proradi prie koje sami kau o njima samima (to psiholozi obino smatraju identitetom) kada ove prie stvaraju probleme ili nekompletnosti na vanim poljima. Finova namjera s Dejvidom bila je da rijee klijentovu postojeu priu, koristei psiholoke testove kao empatijsku lupu da bi doli do novih mogunosti (Finn i Tonsager, 2002), i zatim opskrbili Dejvida sa setom znaajnih dogaaja (kao to su moje TAT intervencije) koje e mu pomoi da ispravi svoj self-koncept. Na ovom dijelu, Dejvidova stara pria (Ja imam poremeaj panje) mijenja se u novu priu (Imam jako mnogo emocija kojima se nisam bavio sa kojima su obhrvane moje misli., koje vode ka novim setovima ponaanja koji finalno mijenja njegov doivljaj svijeta. Takoe je postojala prednost u ovoj procjeni da je signifikantna figura u Dejvidovom ivotu (njegova terapeutkinja) bila raspoloena da da potrku njegovom novo pravcu u integraciji nove priu u njegov ivot. Uporeujui sa drugim formama terapijskih procjena, psiholoka procjena je imala prednost nad brzim prikupljanjem detalja specifinih inormacija o klijentovim self obrascima i interpersonalnim obrascima. ak ta vie, kada su primijenjene tehnike TP, klijenti su u slubi aktivnih uesnika - od specificiranja ciljeva procjene, do prikupljanja srodnih informacija, do pomoi u interpretiranju test rezultata. Prilaz tradicionalne procjene u kojima rezulatati obino nisu dijeljeni sa klijentom ili su dijeljeni kao povjerljivi podaci na kraju procjene, - ne ine dovoljno na mijenjanju ivotnih pria klijenata. Ovo je stoga to za svakog od nas kao ljudskih bia nai identiteti su kao dragocjena djela umjetnosti, koja smo konstruisali na osnovu bezbrojnih ivotnih iskustava i u kojima imamo ogroman udio line svojine, ulaganja, ponosa. Istraivanja su pokazala da u veini sluajeva ljudi e iskriviti ili opovrgnuti percepcije i informacije izazova opstajanja njihovih self-obrazaca da bi verifikovali i odrali takve eme (Swann, 1997). Fin naposlijetku kae: Kako god, ali uvjeren sam, da ono to je izgubljeno u grandioznom samopotovanju tokom terapijskog procesa, nadoknaeno je u efektivnosti sa klijentima.

25

Literatura
Damonja-Ignjatovi, T., uri-Joi, D., Finn, S.E. (2001) Terapijska procena linosti, PSIHOLOGIJA, 1-2, 155-168 Fischer, C.T (2000) Collaborative, Individualiyed Assessnemt, Journal of Personality Assessment,74(1), 2-14 Fischer, C.T (2004) Individualized Assessment Moderates the Impact of HIPAA Privacy Rules, Journal of Personality Assessment, 82(1), 35-38 Finn, S.E., & Tonsager,M.E. (1997) Information-gathering and therapeutic models of assessment: Complementary paradigms, Psychological Assessment, 9, 374-385 Finn, S.E. (2003) Therapeutic Assessment of a Man With ADD, Journal of Personality Assessment, 80(2), 115-129 Finn, S.E., Fischer, C.T. (1997) Therapeutic Psychological Assessment: Ilustracion and Analysis of Philosophical Assumptions

26