Mesa Selimovic -Ova ena imala je i neku posebnu snagu koja nije njena ved soja kome je pripadala.

njen stav i njeni pokreti, sigurni, zapovjedniki, izgledali su ublaeni, umekani neim to nisam znao da odredim, dugom navikom, mekanim sjajem surmom osjenenih oiju u prorezu jamaka, rukom to je savijena kao labudov vrat drala jedan kraj tanke tkanine, udnom drai to izbi -Stajali smo jedno prema drugome kao dva ratnika sa skrivenim orujem iza lea, kao dva protivnika sa skrivenim namjerama u sebi, pokazademo se kad krenemo u napad, ekao sam da vidim ta hode da zauzme, ta hode da oduzme, nada je jo ivjela u meni ali nije bila vrsta kao maloprije, ova ena je suvie mlada, i lijepa, da bi mislila na anele to biljee naa djela. Za nju je postojao samo ovaj svijet. -Nije dugo oklijevala, nije dugo traila rijei, bila je zaista ratnik to polazi u bitku ne zadravajudi korak, ne osvrdudi se. -Bilo je neke prihvatljive bezobzirnosti u tom vrenju dunosti koju srce nije trailo. Ali nisam mogao da sakrijem od sebe da je gledam sa zadovoljstvom, sa dubokim i mirnim uivanjem kojim se gleda tiha tijeka, nebo u predveerje, mjesec u ponod, procvjetalo drvo, jezero moga djetinstva u zoru. -Ne nije trebalo nita da govori, dovoljno je bilo da postoji. -Poznavati se, znailo bi znati ono to ne treba. -Ne znam kako i zato tako uporno dozivam djetinjstvo, sigurno je to bjeanje. -Uili su me da sluam, da trpim, da ivim za vjeru. - A poetka vie nema, niti je vaan, niti znamo kad bude, poslije ga odreujemo, kad smo u virovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da je moglo biti nekako drukije, a nije, i namedemo se, da ne mislimo na nepostojedi poetak, ni na runo nastavljanje. -Ne osvajamo zemlju, ved grumen za svoju stopu, ni planinu ved sliku u svome oku, ni more ved njegovu gibljivu vrstinu i odsjaj njegove povrine. Nita nije nae osim varke, zato se vrsto drimo za nju. -Mi nismo neto u neemu, ved nita u neemu, nejednaki s tim oko sebe, ne isto, nespojivo. -Ne treba ovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve to u njemu vrijedi, to je ranjivo. Moda nije lako ivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, bide jo gore. A eljeti snagu, i bezosjedajnost, znai svetiti se sebi zbog razoarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega to ovjek moe da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna sutina ljudskog bida koje eli mod, jer se boji. -ivot je iri od svakog propisa. Moral je zamisao, a ivot je ono to biva. Kako da ga uklopimo u zamisao a da ga ne otetimo? Vie je tete naneseno ivotu zbog spreavanja grijeha nego zbog grijeha. -ena je uvijek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlunija, ljupkija nego ikad. Mukarac je rastresen ili grub, ili nerazmiljen, ili plaljivo njean.

-Dobri ljudi su sreda na ovome svijetu. -Znao sam, nisu to jedina vrata na koja treba da zakucam, nije to jedini oovjek koji treba da uje moj zahtjev, ima ih jo, boljih i jaih od ovog siledije obezumljenog vladu, a opet sam pretrnuo, naglo onemodao, kao ovjek koji u nodi izgubi put. -Ali nikad ne znamo ta izazivamo u drugom ovjeku rijeju koja za nas ima sasvim odreeno znaenje i zadovoljava samo nau potrebu. -Iskopavi taj zakljuak, zatvorio sam se, postao opsaena tvrava o koju su strijele uzalud udarale. Nije mi prijatelj, ili je udan prijatelj koji mi sijee korijenje, potkopava temelje. Nema prijateljstva meu ljudima koji drukije misle. -Gdje de se zatvoriti taj krug u kome se strast hrani a ne troi ? -ena zna, ene uvijek znaju, makar nite ne bilo reeno, i prije de pomisliti da jest nego da nije. -Opet sam sam. Moda je i najbolje tako, ne oekuje pomod i ne boji se izdaje. Sam. Uinit du sve to mogu, ne uzdajudi se u podrku koje nema, i onda je moje sve to postignem, i zlo i dobro. -Ali ta slabost, i taj strah pred nesludenim tekodama, ta elja da se legne i umre, da se odustane i primi sudbina, ne smiju sada da me zaustave. -Nikakav zamor ni klonulost ne mogu me sprijeiti da izvrim obavezu. -Gonila me moja preostala seljaka upornost i nemilosrdno jasna misao o potrebi da se branim. Moram. Idi naprijed, poslije umri. -Uzalud, kukaviluk nas je opsjeo, mislimo njime. On govori iz nas, neka je proklet, i kad ga se stidimo.

-Ono to nije zapisano i ne postoji; bilo pa umrlo. -Iz tog uda to se zove rat, zapamtio sam bezbroj sitnica i samo dva dogaaja, i priam o njima ne zato to su tei od ostalih ved to ih nikako ne zaboravljam. -Rodio sam se ovakav kakav sam, nesiguran u sve svoje i u sve ljudsko. -Tako, eto, ja iv, jedini, priam o njima mrtvima. Pa, poteno priznam, volim to je tako nego da su oni ivi pada priaju o meni mrtvom, pogotovu to ne znam ta bi o meni govorili, kao to ni oni ne znaj uta du ja o njima govoriti. Oni su svoje odradili, i ni sjenke vie od njih nema. Ostade samo ono to ja, pravo ili krivo, kaem o njima.

-ovjek se navikne na svaki smrad. -Dvije lubenice pod jedno pazuho ne moe staviti, dva dobra teko moe sastaviti. -Sirotinja ne bira, ved ini to mora, sastavljajudi kraj sa krajem. -enina grdnja moe biti vrlo korisna, ako je primi kao savjet, i ako te sreda poslui. -Najveda mudrost u ivotu je da ovjek pronae pravu ludost. -Najmanje se govori kad te se najvie tie. -Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostade samo suze. -A mi smo se krili mrakom, ne eledi da iko sazna koliko smo postali potrebni jedno drugome. A svi su znali. -U jesen sam joj predloio da se vjenamo. Iskreno sam to elio, nisam mogao zamisliti da de biti nekako dukije, ali sam poteno rekao da sam rava prilika, nemam nita niti ima izgleda da du ikad imati, i ne dobija mnogo udajom za mene. Moda nije ni pravo to joj to nudim, ali mi ljubav daje pravo da budem nepravedan. Voljedu je, i nedemo imati nita, je li joj to dovoljno? -Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav. Bolje je otidi. -ak i modniji ljudi stradaju, a mali se samo istope, kao sapunica. -ena vie voli njenu rije, makar bila i glupa, nego pametnu, ako je gruba. -Budio sam se ponekad, i zaticao je kako sjedi u postelji, obuhvativi koljena rukama. - ta ti je? Nita. Boli li te togod? Ne boli. Spavaj. udna si veeras. sredna sam veeras. Prihvatio sam taj razlog jer mi se spavalo, ali sam se sutradan pitao, zar se i od srede ne spava. -Nije vano ta se deava u svijetu, nije vano ta de biti sutra, vaan je ovaj as blaenstva bez misli. -Hiljadu neijih srednih asaka bide kao ovaj, ali ovaj nikada vie. Hiljadu tuih ljubavi bide kao ova, ali ova nikada vie. Nikada: jedina konanost. -Napolju je proljetna nod, i mjeseina. A ja ne mogu da zaspim, od srede kojoj nisam traio razlog. I nisam se udio to je tako. -Niko nikome ne moe natovariti toliko muke na vrat koliko ovjek sam sebi. -Groznica me zaista tresla, i kao kroz san, kroz ljuljanje osjedao sam u tom gubljenju njenu ruku na sevi, kao lijek, kao olakicu, i napreudi se, lovio je teturavo , da je prinesem rasjeenim usnama,da poljubim jedino sigurno uporite. elio sam da me odri na povrini, da me odbrani od mune omaglice to me vukla u proivljeno, te nodi. -Bila je tiha luka, u iji sam mir ulazio slomljen olujom, ali sredan to se vradam.

-Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim, mekim jagodicama. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna, i prijetede oi iz jave. Imam nju, oni me se ne tiu. -Ljudi su naa misao i slika o njima.Mi sanjamo ivot i svijet. A kak omoemo sauvati svoje i tue snove? Drugi vide nas, mi vidimo druge, i sve se otkriva, kao u aljivoj igri s maskama, samo to ovo nije aljivo. Jednom se probudimo, i pogledamo se zaprepateno: ta se to desilo sa naim snovima? -I nisam mogao obedati ni njoj ni sebi da de uskoro biti drukije. A opet sam bio sredan: nedemo biti bogati u novcu, ali demo biti najbogatiji u ljubavi; ne bojim se ivota ni ljudi, bojim se samo da me se tvoje srce ne zasiti; bio sam sam, sad imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu; sprijeidu svakoga ko htjedne da prodre u nae carstvo, da ne bi ugrozio na mir. -San je ono to se eli, ivot je buenje -Sve de prodi... govorio je. Ali, kakva je to utjeha? Prodi de i radost, prodi de i ljubav, prodi de i ivot. Zar je nada u tome da sve proe? -Udisao sam miris njene kose, i aptao bez glasa, gurajudi gorke suze bijesa: prodi de i ovo, mila moja. Zaboravi to si vidjela. Ne budi se iz sna, ni sutra, ni ikad. Bide nam opet lijepo, zaboravi ono to zna. Zaboravidu i ja, ako mognem. -Greka je suvie velika da bi je ponovio. -U ratu, ili velikim nesredama, ovjek uini i dobro i zlo, podjednako, jedno iza drugoga zato to je nesiguran a u miru se prozli, misli samo na sebe. -Postao sam osjetljiv. A jue me ne bi zaudio ni najzaueniji njen pogled. -Ne rekavi joj nita, ni koliko su njene rijei ljekovite, ni koliko me ohrabrila svojim povjerenjem bez razloga, zagrlio sam je njeno, kao nekad, prije sinodnjeg dogaaja, bez strepnje i ustruavanja, potpuno opran, osloboen, hrabro vedar. -ovjek nije gospodar svojih postupaka. -Bila je to najljepa rije koju je moglo pronadi njegovo kukaviko potenje. -U meni ima dovoljno snage da neuspjeh primim sa suvie alosti -Vidi, jo mislim dobro o tebi i elim da se ponekad probudi usred nodi i da dugo sjedi prekrtenih nogu na postelji, muedi se kajanjem i stidom, zbog mene. -A sad da ti kaem zato sam se vratio tako brzo. Zato to sam te poelio, zato to nije brzo, zato to nije vano da li je brzo a ako ti je brzo i ako ti je vano da li je brzo, onda mi se nisi obradovala.

I podignem je, kao dijete, paljivo je okujem objema rukama, osjedam je toplu i zaobljenu uza se. Dodirujem bradom i obrazima: mlada. Miriem je kao cvijet: miris ist i drag. Najljepa ena u gradu, rekao sam. I jeste, zaista, i ne samo u ovom gradu. -Kakve su da su, ene su mudrije i bolje od mukaraca. To pred njima ne treba redi, ali su mukarci glupi, sujetni, uobraeni, ne vrijede mnogo, meu nama reeno. -Nesreda je kao vatra,istopi sve osim zlata. -ivot u miru je surova borba,ali nepostena. -Odvojeni, ne predstavljaju nita;zajedno, kob su ovog svijeta. -Svi su ljudi mogudi krivci, a oni koji su osuivani kao krivci ne mogu nikad vie biti pravi ljudi. -Zato smo udni? Jesmo li udni zato to nikome nismo uinili zlo, to nikoga nije zaboljela glava zbog nas, to nikome nismo nanijeli nepravdu? Ili smo udni ti mirno podnosimo nepravdu koja je nama nanesena? I ta bi trabalo da uinimo, pa da ne budemo udni? Da psujemo, kunemo, da se tuimo, da mrzimo ljude, da o zlu radimo? -Najtee je objasniti ono to je najjednostavnije. -Oplakala je u mome zagrljaju, uzdiudi, muena zlim slutnjama. -Kako si lijepa kad se probudi ? I nikad vie? Samo kad se probudim? - I nikad vie. Samo kad se probudi. Hodu da te naljutim, zar ne vidi? Nede uspjeti! Onda du redi istinu, za inat. Lijepa si uvijek, i uvijek to znam, ali nedu da kaem. Sad moram, osjedam to svakim damarom. - I ta jo osjeda? Hodu da te miriem, kao cvijet. Hodu da napunim oi tvojom slikom, da nita vie u njih ne stane! -Nikad nisi tako njean kao kad ti je teko. Lii na dijete koje se skriva. -Uzbueni mozak je kao usplahirena ivotinja koju uhvati strah i kojoj se ini da je sve protiv nje. -Mukarci su djeca, ak i kad ostare. -Izgleda da ima ljudi, mada su rijetki, kojima ni bol ni misao ne unite vedrinu i jednostavnost. ak ih uine boljim. -Postala sam njegova potreba a on moja navika, i bila bih uznemirena ako ga ne bih vidjela cijeli dan.

IVO ANDRIC -Vrline jednog ovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara naim shvatanjima i sklonostima. - Toliko je iva kod slabog ovjeka potreba da se vara i tako neograniena mogudnost da bude prevaren. -Smisao i dostojanstvo puta postoje samo utoliko ukoliko umijemo da ih naemo sami u sebi. -Gospodstvo je kao veliki vjetar, krede se, kida i osipa. -Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. -Prevariti se u jednoj velikoj nadi nije sramota. Sama injenica da je takva nada mogla da postoji vredi toliko da nije suvie skupo pladena jednim razoarenjem, pa ma kako teko ono bilo. - Ima ljudi iji je ivot trag u vodi. Nevidljivi su, neujni, nestvarni, bez otisaka u peanoj pustinji ovenosti. Ne znamo odakle su meu nas doli, a kad odu, zato su i kuda otili. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustie, od njihove modi ljudi nasledie jedino sposobnost da ive, ali ne da budu. - ini mi se kad bi ljudi znali koliko je za mene napor bio iveti, oprostili bi mi lake sve zlo to sam poinio i sve dobro to sam propustio da uinim, i jo bi im ostalo malo osedanja da me poale. - Nezadovoljstvo samim sobom, u prvom redu, a zatim svim ostalim na svetu, bilo je i ostalo osnov moga duhovnog bida, bez obzira na prolazna raspoloenja i trenutna miljenja koja sam mogao da imam i uspeo da izrazim. - Strast za istinom je najbolji izraz ivotne snage u oveku i naroit oblik njegovog potovanja samog sebe. - Toliko je bilo stvari u ivotu kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je iveti. - Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najvede dostojanstvo skromnih sudbina i bezimenih ljudi. - Nita ljude ne vezuje tako kao zajedniki i sredno preivljena nesreda. - Neizvesnost je imanje onih koji nemaju nita i najveda nada onih koji nisu navikli na dobro u ivotu. - Kako korisno i dobro mogu da govore ljudi koji umeju da dute! - esto u ivotu uspeh je ono to oveku lomi vrat. - Kad god mislimo da su nam se za neto otvorile oi, to obino znai da smo ih za stotinu drugih stvari zatvorili. - Ljudi koji sami ne rade i ne preduzimaju nita u ivotu lako gube strpljenje i padaju u pogreke kad sude o tuem radu.

- Kad god ovek oseti potpuno zadovoljstvo sa sobom, sa svim oko sebe i sa onim to je bilo i to de biti, to predstavlja za njega opasan trenutak, potpunu demobilizaciju onog najnunijeg, minimalnog opreza koji je vezan sa postojanjem i odravanjem svakog ivog bida. U takvom trenutku punom euforije, kad osedate potrebu da prema svakom budete i ljubazni i poverljivi, nailaze na vas neprimetne sitne ili krupne neprijatnosti. - Bore ulivaju svakom potovanje, daju dra i toplinu licima skromnih staraca i dostojanstvo elu mislioca, ali te iste bore na licu lepe ene koja poinje da stari izgledaju kao zli peati i oiljci poraza, neto nakazno, gotovo sramotno, jer te bore izazivaju kod onog ko ih gleda ista ona osedanja sa kojima ih ta ena nosi. - Za one koji su noeni mladodu i gonjeni eljom, i duina iekivanja i gorina neizvesnosti samo su sastavni delovi velike slasti koju ljubav svakome obedava. - Beznaajne rei, dugi pogledi i nesvesni osmejci poveu se u siguran most koji se sam gradi. - ovek koji ne voli nije sposoban da osetiveliinu tue ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije. - Nita iv ovek ne moe izgubiti to mu jedno prolede ne bi moglo povratiti, niti moe biti ovek trajno nesredan dok Bog daje da se dua lei zaboravom i zemlja obnavlja proledem. "Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataka kazna" "Cijelog vijeka se lijeimo od nesretnog djetinjstva" "ovjeka dete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaa kad se neto dijeli besplatno" "ovjek koji ne voli nije sposoban da osjeti veliinu tue ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije" "udno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i jo udnije kako nam esto ba to malo nedostaje!" "Dou, tako, vremena, kada pamet zauti, budala progovori, a fukara se obogati!" "Ima izvjesnih mislilaca ija filozofija nije nita drugo, do neki duevni komoditet, neko rimovanje misli" "Ima ljudi iji je ivot tako dobro ispunjen da ni svojom smrdu ne mogu da nas obeshrabre" "Ljepa dua dublje jeca" "Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prata i zaboravlja" "Ljudi koji sami ne rade i ne poduzimaju nita u ivotu, lako gube strpljenje i padaju u pogreke kad sude o tuem radu" "Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najvede dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi"

"Mladost je sretno doba u kome ovjek poinje da vjeruje u sebe, a jo nije prestao da vjeruje drugima" "Mnogi postignu ono to su htjeli, a izgube sebe" "Moda je u poetku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su dareljivi, ak i dobri" "Najtee je ovjeku kad sam nad sobom osjeti samilost" "Nita ljude ne vezuje tako kao zajedniki i sretno proivljena nesreda" "Nita ne moe tako da nas prevari kao nae roeno osjedanje smirenosti i prijatnog zadovoljstva tokom stvari" "Oh, ugasite mrnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne moe ivjeti bez opratanja" "Onaj koji ne iznosi njeni cvijet svoje due na vjetrove iskuenja, pa ma ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao" "Ono to je najljepe na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naa mana ne dolazi do izraaja. Mnogo ta to je zlo u nama izezava, a ono to je dobro ustostruuje se" "Prekori izmeu starih i harmoninih suprunika bezazleni su, bez otrine, ne sudaraju se nego klize lako kao oni kamenidi beluci koje je rijeka u toku godina zaoblila i uglaala do savrenstva, tako da vie vezuju par ljudi nego to ga dijele" "Rana koja se krije, sporo i teko zarasta" "Slabe i plaljive ljude strah nagoni da rade upravo ono ega se najvie boje" "Svi pravi ivoti su lijepi i teki" "Tok dogaaja u ivotu ne zavisi od nas, nikako ili vrlo malo, ali nain na koji demo te dogaaje podnijeti, u dobroj mjeri zavisi od nas" "Toliko je bilo u ivotu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je ivjeti" "Tko ini dobro, od njega se jo vie dobra oekuje" "U zemlji mrnje najvie mrze onoga tko ne umije da mrzi" "ena stoji, kao vrata, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta" "ivot nam vrada samo ono to mi drugima dajemo"