Professional Documents
Culture Documents
Francuska intervencija u Maliju je jo jedan dokaz neega to se nazire ve due vreme: relativno slabljenje SAD dovelo je do renesanse geopolitike u Evropi. Nedavno je Jrgen Wagner iz asopisa Informacije o militarizaciji, u svom panje vrednom eseju objasnio da se itav niz think -tankova fukusira na razvoj sopstvenih geopolitikih planova. Njegova lista obuhvata Egmont Institute, European Council on Foreign Relations, Centre for European Reform, European Union Institute for Security Studies, Centre for European Policy Studies i Bertelsmann Stiftung.[1] Posebno je upadljiv nastup novoformirane Grupe za veliku strategiju (Group on Grand Strategy GoGS) ve samo ime odie izvesnom nadmenou koja okuplja vie naunika iz pomenutih instituta. Izdavako telo ove grupe European Geostrategy postoji od 2009, pri emu je sam think thank osnovan u leto 2011. U svojim do sada objavljenim radovima GoGS insistira na hitnoj akciji, uz primetno aljenje za gubitkom geopolitikog znaaja Evrope nudei kao reenje njeno geopolitiko irenje.[2] U poslednje vreme direktori ove grupe, James Rogers i Luis Simn, razvili su geokoncepcije koje buduu sferu uticaja EU oznaavaju kao imperiju. Njihov plan je izuzetno ambiciozan: od EU se zahteva stvaranje zajednikih obavetajnih i vojnih struktura da bi se zatitila budua sfera uticaja. Ovaj veliki prostor EU, u Indijskom okeanu bi trebalo da see sve do Indonezije, a na severoistoku do naftnih polja Damal u severnoj Rusiji. Dalje na jugu, pod uticaj EU bi trebalo da potpadnu Kazahstan i Pakistan, a sateliti EU bi trebalo da postanu i delovi Afrike do ekvatora. Rogers i Simn imaju skromnije apetite samo prema zapadu, gde se kao buduom sferom uticaja EU zadovoljavaju sa Grenlandom.[3]
Geografija i ideologija
Mogli bismo olako da odbacimo ove snove o moi samoproklamovanih velikih stratega, da se u ovim planovima ne pojavljuje opti geopolitiki narativ. Geopolitika je disciplina kojom se oduvek bavila vojska i ona pripada ratnoj kulturi. Njena najranija svedoanstva potiu iz antike Kine. U svom dananjem, modernijem obliku ona postoji od kada je planeta kartografski potpuno opisana. Zasluge za nastanak pojma geopolitika pripisuju se veaninu Rudolfu Kjellnu.[4] Ovaj pojam oznaava pokuaj politikog tumaenja geografskog poloaja zemalja i kontinenata. Na osnovu ove ve u samom pojmu isprepletanosti geografije i politike imaginacije, geopolitika od samog poetka predstavlja jedinstvenu meavinu nauke i tumaenja sveta. Dodue, konkretnom obliku i poloaju pojedinih kontinenata i zemalja zaista se moe pripisati politiki znaaj, ali geopolitika je u svojim interpretacijama sklona da ovu logiku smatra jedino moguom. Geopolitike analize karakterie podvrgavanje itavih zemalja, kultura, stanovnitva i njihovih istorija diktatu logike irenja moi iskljuivanjem drugih perspektiva. Geopolitiki narativ orijentisan je na standardizovanje, pojednostavljivanje i redukovanje razliitih geografskih, istorijskih i kulturnih prostora na par linija na karti. To je ono to njenu logiku ini tako otuenom. Nepromenjivost geografije ini ove analize naizgled objektivnim, stvarajui utisak da su odnosi u svetu lako objanjivi. Pri tome su geopolitike premise izuzetno savitljive. Ukoliko bacimo pogled na velike geopolitike analize 20. veka, postaje jasno da su one esto bile sauesnik trenutne politike ideologije. Tako je 1912. Homer Lea u svojoj knjizi The Day of the Saxon[5] izloio detaljno opravdanje britanske kolonijalne vlasti, predstavljajui je kao neophodnu i neizbenu. Verovatno najpo znatiji primer ovoga jeste geopolitikom jedva prikriveni izraz duha vremena u radu Karla Haushofera, ija su uenja o ivotnom prostoru, objavljivana u njegovom Magazinu o geopolitici, imala veliki uticaj na spoljnopolitike ciljeve nacional-socijalistike Nemake. Mnogo toga ukazuje na to da rezultati nekog geopolitikog istraivanja u veoj meri zavise od stavova njihovog autora, nego od geografije. Onaj ko sanja o politikom usponu svoje zemlje ima spremne
geopolitike argumente koji pravdaju ovaj cilj i predstavljaju ga neizbenim. Geografija onda slui samo kao ukras da bi pristrasna argumentacija bila zaodenuta u nauniku objektivnost.
Od Vijetnama do Avganistana
Ova osobina geopolitike logike dala bi se lagano popraviti kada bi morala da konkurie drugim narativima u javnoj raspravi. Naalost, karakteristika aktuelnog povratka geopolitike jeste upravo odsustvo ove rasprave. To nije sluajno, jer im se geopolitike analize izloe kritikom pogledu javnosti, postaje jasan hibris ove discipline. Svaka javna debata o geopolitici bi pre ili kasnije razotkrila njene esto fiktivne premise i postavila jasne granice njenom politikom uticaju. Meutim, ova debata neprekidno izostaje. Logika geopolitke moe da stvori laan oseaj sigurnosti. Tako se u raznim think-tankovima smiljaju velike strategije ija sprovoenja u praksi doivljavaju spektakularne neuspehe. Postoje brojni primeri koji svedoe o ovoj inherentnoj slabosti geopolitike, meu kojima je svakako najpoznatiji Vijetnamski rat. Ovaj rat bio je zasnovan na takozvanoj teoriji domina, prema kojoj bi socijalistiki Vijetnam za sobom u socijalistiki blok povukao i sve ostale zemlje june Azije. Kao to je poznato, Vijetnam je na kraju postao socijalistiki, ali se geostrateke prognoze nisu obistinile. Bila je to greka koju je svojim ivotima platilo 50.000 amerikih vojnika i 3,5 miliona Vijetnamaca. Nita manje sumnjiva od teorije domino efekta je teorija o sreditu (heartland), koju je razvio Britanac Sir Halford Mackinder (1861-1947), klasik geopolitike misli. Kada bi nekog geostratega upitali zato se velike sile u poslednjih trideset godina bore za uticaj u Avganistanu, prvo SSSR, a od 2001. i NATO, verovatan odgovor bi bio da se Avganistan nalazi u sreditu. Pri tome se misli na centralni region Evroazije, koji bi trebalo da je izuzetno vaan, jer sila koja ga kontrolie nalazi se u idealnoj poziciji da ogranii uticaj Rusije, Indije, Kine i Evrope. To bi sa druge strane toj sili omoguilo da proiri svoj uticaj na celu Evroaziju i postane najvanija sila sveta. Uz to, sredite je region planete najudaljeniji od mora, tako da bi za svaku kopnenu silu koja namerava da izazove neprikosnovenu pomorsku silu SAD, sredite bilo neka vrsta geografske tvrave i idealna polazna taka za izgradnju sopstvenih snaga. Koliko god na prvi pogled delovala uverljivo, ova teorija nije istorijski tana. U poslednjih 2.500 godina bilo je perioda u kojima su okolne sile (Kina, Mongolija, Indija, Rusija i Persija) vrile veliki uticaj na ovaj region, ali za razliku od prognoza geostratega to nikada za posledicu nije imalo kontrolu nad itavim evroazijskim kontinentom. Mnogo toga govori u prilog tome da je uloga multiplikatora moi pripisana sreditu samo mit, akademska tlapnja, koja jednom putena u svet nastavlja da vodi svoj samostalni ivot, a da nikada nije dokazana.[6]
Pri tome su mnogi strunjaci za bezbednost doli na ideju da bi bezbednost trebalo redefinisati tako da se ona ne gradi u odnosu na konkurenta, ve zajedno sa njim. Koncepcija zajednike bezbednosti pretpostavlja da nijedna od dve strane ne deluje agresivn o. Ova pretpostavka moe da se ispuni ako se vojske na obe strane reorganizuju tako da su vie orijentisane na odbranu nego na napad. Smanjivanje ofanzivnih kapaciteta jedne strane osnailo bi oseaj sigurnosti druge i dopustilo joj da smanji svoj ofanzivni potencijal. Kroz takav oblik izgradnje poverenja nastale bi dve defanzivno jake, ali ofanzivno slabe vojske. Pod ovim uslovima, realni rat bi bio teko zamisliv. Ove stavove su u zapadnoj javnosti zastupali Horst Afheldt, Norbert Hannig i grupa Alternativna politika bezbednosti, koju je osnovao politikolog Lutz Unterseher. [7] Naalost, ove ideje nisu zaivele u zapadnom savezu. Zato je jo znaajnije to to je ove ideje preuzeo i 1989. sproveo Mihail Gorbaev, koji je ofanzivno orijentisan vojni aparat SSSR-a reorganizovao u defanzivni.[8] Pri tome je on preuzeo inicijativu, bez ekanja na dugi proces pregovora sa SAD.
Goli realizam
Ovaj istorijski primer po nekim autorima potvruje neizbenost geop olitike, kada jedna strana u sukobu pone da je sprovodi. Privrenost zapada geopolitikoj logici za posledicu je imala povratak Rusije istom nainu razmiljanja, to jest promeni kursa koju zapadni mediji na proputaju da denunciraju. Drugi autori ovaj argument geopolitikog realizma smatraju sumnjivim. U raspravi sa pacifistima i zastupnicima alternativne politike bezbednosti, geostratezi tvrde da eliminacija geopolitike logike nije mogua. Argument glasi: geopolitika opisuje stvarnosti kojima moramo da se bavimo. A to to iz ovih stvarnosti esto nastaju ratovi, jeste alosna injenica mada ne
uvek neizbena. Tako pacifizam i odricanje od ofanzivne vojne strategije postaju neka vrsta utopije koja nema nikakve veze sa stvarnim svetom. Meutim, koliko su realne navodne gepolitike stvarnosti? Da li je posle Hladnog rata zaista postojala nepromenjiva stvarnost koja nas je primorala da izgradimo raketni tit, proirimo NATO na istok i opkolimo Rusiju? Nije li takva politika dovela do distanciranja Rusije od zapada. Ona danas zajedno sa Kinom i Iranom formira, dodue labavi ali efikasan savez protiv zapada. Politika zapada bila je dakle kontraproduktiva. Koja strana je ovde bila u zabludi: pristalice geopolitike ili njeni kritiari? Geopolitika se predaje i ui na vojnim akademijama. Studente tu ue o razlikama izmeu kopnenih i pomorskih sila, koje to postaju kontroliui odreene geografske prostore, ali ih ne obavetavaju o postojanju drugih faktora, posebno onih vezanih za kulturu i istoriju neke zemlje. Da su na primer ameriki geostratezi, koji su 1953. organizovali pu protiv iranskog premijera Mohammada Mosaddegha, razmislili o ovim faktorima, uvideli bi da Iran uz Kinu ima verovatno najduu tradiciju dravnosti. On je 2.500 godina bio nezavisna zemlja koja je postojala van zapadne kulture. Iran je imao svoju antiku, svoj srednji vek, svoju renesansu. On poseduje sopstvenu filozofiju, knjievnost, istoriju umetnosti i politiku tradiciju. Meutim, sve to nije zanimalo strunjake za bezbednost kada su 1953. planirali Operaciju Ajax. Prema Iranu su se ophodili kao kasnije sa Gvatemalom i Hondurasom. Kao to je to Stephen Kinzer u svojoj knjizi Svi ahovi ljudi[9] ubedljivo prikazao, pu iz 1953. je glavni uzrok trajnog konflikta izmeu Irana i SAD. Do danas ivimo posledice injenice da su tadanji strunjaci za bezbednost vie znali o moreuzima, nego o iranskoj istoriji. Dok geostratezi geografiju smatraju utvrenom veliinom, oni potcenjuju mogunosti razliitih tumaenja geografskih karti. Oni ne shvataju partikularne interese koji neprimetno prodiru i menjaju tumaenja njihovih mapa. Geopolitika analiza je esto samo veo iza kojeg se skrivaju potpuno dru gi interesi, kao to je potreba za nacionalnom superiornou ili identitetom, ili elja za razgranienjem, odvajanje prijatelja od neprijatelja, pa i isti rasizam. Viestrukim mogunostima interpretacije geografije geopolitika instrumentalizuje najrazliitije ideologije. Ono to dodatno oteava stvar je to to u geopolitikim analizama redovno nedostaje razmiljanje o osnovama ljudske civilizacije. One odslikavaju inherentnu logiku moi. Jedna od osnovnih pretpostavki geopolitike, verovatno osnovna, jeste da je ekspanzija moi neto poeljno. Ali mo jednog je nemo drugog. Ono to se smatra civilizacijski pozitivnim, naime to manje hijerarhije meu dravama i kulturama, za geopoltiku je neto negativno. Ako moe da bira izmeu geopolitike ravnotee i ir enja moi, geostrateg e se uvek odluiti za ovo drugo. Geopolitika predlae ravnoteu moi samo kada je na to primorana trenutnom pozicijom. Ukoliko mo prevagne na jednu ili drugu stranu, iz toga odmah proistie impuls za irenjem moi. Dobrovoljno odravanje ravnotee meu dravama nejednake snage, sa geopolitike take gledita nema nikakvog smisla.
sveta Kada je o Dalekom istoku re, trebalo bi da prestanemo da govorimo o nej asnim i nerealnim ciljevima kao to su ljudska prava, podizanje ivotnog standarda i demokratizacija. Nije daleko dan kada e naim delima upravljati trezveno razmiljanje o moi. I to nas manje budu ometale idealistike parole, utoliko e biti bolje po nas.[10] Kennan je ovde izloio osnovnu premisu geopolitike. Njegova izjava jasno stavlja do znanja da je ovde re o disciplini koja sutinski ne postavlja pitanje emu ljudi uopte mogu da se nadaju u svom ivotu. Stavovi ove discipline usmereni su samo na osiguranje bogatstva i moi jedne zemlje na teret drugih. Re je o pseudonauci koja nudi metode i tehnike kako da se slabije zemlje i kulture uine zavisnima, ak i po cenu njihovog svesnog osiromaenja. Politike vrednosti evropskih drava proizale su iz revolucija. Njihov cilj nije bio samo oslobaanje pojedinih nacija, ve celog oveanstva. Budui da spoljnom politikom zapada upravljaju geopolitiki narativi koje ona bez preispitivanja sledi, on se time odrie sopstvene tradicije i upada u neodrivu protivrenost sa samim sobom.
1. Vidi Jrgen Wagner, Die Geostrategie Europischer Macht: Grand Area Ein imperiales Raumkonzept als Rezept frs Desaster, Informationsstelle Militarisierung, Tbingen 2011. 2. Vidi James Rogers and Luis Simn, Manifesto, www.grandstrategy.eu. 3. Vidi James Rogers and Luis Simn, The new long telegram, www.grandstrategy.eu. 4. Vidi Rudolf Kjelln, Der Staat als Lebensform, Leipzig 1914. 5. Vidi Homer Lea, The Day of the Saxon, New York und London 1912. 6. Sline primere poznajemo i iz ekonomskih nauka gde su esto decenijama zastupane teorije koje su ignorisale stvarnost, kao to je to sluaj sa trenutnom finansijskom krizom. 7. Vidi Horst Afheldt, Defensive Verteidigung, Reinbek 1983; Norbert Hannig, Abschreckung durch konventionelle Waffen, Berlin 1984; Studiengruppe Alternative Sicherheitspolitik, Strukturwandel der Verteidigung: Entwrfe einer konsequenten Defensive, Opladen 1984. 8. Lutz Unterseher, Frieden schaffen mit anderen Waffen, Wiesbaden 2011, S. 134-143. 9. Stephen Kinzer, Im Dienste des Schah: CIA, MI6 und die Wurzeln des Terrors im Nahen Osten, Weinheim 2008. 10. Izvod iz Policy Planning Study, Kapitel VII. Far East, S. 524, zit. nach Jrgen Wagner, Die Geostrategie europischer Macht, a.a.O.