Bitna geografska obiljeja

Alpe (od keltske reci alp-visoka planina) predstavljaju prostranu visoku planinsku regiju Europe, koja se protee kroz Austriju, vicarsku, Italiju, Francusku, Sloveniju i Njemaku. Pravei veliki luk ija je konkavna strana okrenuta ka jugoistoku, Alpe se pruaju do obale Sredozemnog mora pa do Panonskog bazena. Njihova duina iznosi oko 1200 a irina 135260 km. Kao to znamo najvisa je toka Mont Blanc 4807 m. Alpe predstavljaju sloenu visokoplaninsku regiju sa masivima, na jednoj, i vjencima, na drugoj strani; oni su odvojeni uzdunim i poprenim dolinama, a mjestimino i samo u nekoliko povezanim visokim prevojima: Simplonskim 2009 m, Svetogothardskim 2112 m, Malim i velikim Svetim Bernardom, Mon Senijem i dr. Prevoj Izeran 2770 m je najvii ne samo u Alpima nego i u itavoj Europi, a nalazi se u francuskim Alpama. U pravcu Bodensko jezero-Como jezero, Alpe su duboke poprenim dolinama i udolinama podjeljeni u dva dijela: zapadni i istoni. Ova dva dijela unekoliko se razlikuju meu sobom, naroito u pogledu reljefa. Zapadni Alpe su izrazito zasvoeni i asimetrinog su reljefa, sa irokim i relativno blagim padinama na francuskoj i strmim na italijanskoj strani. Ali su dva dijela izraena i po pravcu pruanja: juni, sa vjencima meridijanskog pruanja, i sjeverni, gdje se vjenci i grebeni izduuju u pravcu zapad-istok. Oko Mont Blanca ova dva dijela Zapadnih Alpa se dodiruju. Gornjim tokovima Rone i Rajne uporedniki dio Zapadnih Alpa je razdeljen: sjeverno od doline ovih rijeka ostaju grebeni Bernskih i Glariskih, a juno Penskih i Lepontijskih Alpa. Upravo ovaj uporedniki dio Alpa koji moemo nazvati i vicarskim Alpima, spada u red najviih poslje masiva Masiva Mont Blanca. Istone Alpe su nii i silji od Zapadnih. U njihovim sredinjim djelovima javlja se snop grebena sa alpskim reljefom, koji u visokom Tauernu dostiu najveu visinu (Gros-Glokner, 3798 m). Sjeverno i juno od tog snopa grebena proteu se iroke povri predjela Predalpa, mahom srednje visine, koji se odlikuju fluvijalnim i krakim elementima reljefa. Predgorja i podgorine Istonih Alpa sastavljeni su od flisnih stijena i stoga imaju jos blae oblike reljefa nego Predalpe.

Alpi pripadaju mladim nabranim planinama, koje su se obrazovale za vrijeme alpske orogeneze sredinom tercijera. Naravno, za njihov reljef su od znaaja egzogeni procesi. Fluvijalna i glacijalna erozija kvartarnog perioda bile su osobito znaajne. Na osnovu podrobnih prouavanja ustanovljeno je da su u ovoj viskoplaninskoj regiji bile izraene etiri glacijacije nastavljene trima interglacijama. Fosilni glacijalni reljef naroito se dobro uvao u sredinjoj kristalastoj zoni: to su brojni cirkovi predvojeni otrim iljcima i piramidastim vrhovima, duboke doline strmih strana, sa viseim sporednim dolinama iz kojih se rijeke vodopadima ulivaju u glavne rijeke, sa terminalnim bazenima ispunjenim jezerima. Naravno, uticaj stijena razliite otporne moi na obrazovanje razliitih oblika reljefa bio je veliki. Litoloke zone nekako su izduene; u istonom dijelu Alpa prua se tako zona starih stijena sastavljena od kristalastih kriljaca i uope metamorfnih stijena paleozojske i mezozojske starosti-gnajsa, granita, sijenita itd. Juno i sjeverno od nje simetrino su rasporeene dvije toke, Grauvaka zona, zatim zona trijaskih krenjaka i dolomita, zona kretaejskih i tercijernih flisnih stijena i naslage molase. Grauvaka zona je poznata po metalnim rudama (rudama bakra i magnezita), naroito na teritoriji Austrije. Mjestimino se sreu polimetalne rude, zatim uran, boksit i ugalj. Dananji reljef i naroito dananju visinu alpske planine su dobile novijim pokretima. Prilikom nabiranja i rasjedanja a naroito poslje njih, tokom mlaeg tercijera, i miocenu i pliocenu, mnoge nabrane i rasjednute planine svedene su radom spoljanjih sila do povri, koje zasjecaju raznovrsno nabrane i poremeene slojeve. Krajem pliocena i u starijem pleistocenu te su povri epirogenetski izdignute. Ovo izdizanje je izazvalo stvaranje dubokih dolina i visokih grebena. U Alpima su se tokom neogena izdizali pojedini grebeni a sputale iroke uzdune udoline. Da su se Alpe, naroito prema okolnom, niem zemljitu izdizale i tijekom pleistocena,vidi se po mnogim znacima. Na junom obodu Alpa marinske pliocene naslage mjestimice su izdignute po nekoliko stotina metara, dok su na sjevernoj strani, u dolinama donjeg Ina i gornjeg Izera, interglacijalne jezerske naslage izdignute za 300 i vie metara. Za vrijeme posljednje glacijacije velike alpske doline bile su ispunjene ledom do visine od 1000 do 1500 m. Pod tim terenom doline su morale leati nie. Kada se, meutim, led otopio, one su se izdigle. Alpske planine Starog Svijeta postale su, dakle, nabiranjem i navlaenjem. Ovi su se procesi vrili u tri maha: krajem paleozojika, krajem mezozojika i sredinom kenozojika. Osim toga, krajem pliocena i u starijem pleistocenu visoke planine su se epirogenetski izdizale. Svim tim procesima planine su dobile sadanje visine.

Austrija zasluuje epitet "turistike velesile" zahvaljujui prije svega iznimnim sportskorekreacijskim mogunostima Alpa, koje su pretvorene u najposjeenije planinsko turistiko podruje svijeta. Razlog zato je Austrija u samom vrhu ljestvice meunarodnog turizma je povoljan prometno-zemljopisni poloaj, ali i brojne prirodne i drutvene atraktivnosti. Godinje Austriju posjeti oko 30 milijuna turista, koji donose prihode vee od 20 milijardi USD. POVOLJAN PROMETNO - ZEMLJOPISNI POLOAJ Svojim sredinjim poloajem u Europi, Austrija ima vrlo povoljan prometno-zemljopisni poloaj. Meutim, Alpe kao visokoplaninska regija predstavljaju prirodnu prepreku izmeu sjevernog i junog dijela Europe. Ipak, Alpe su lako prohodne (kako uzduno, tako i popreno) to prije svega mogu zahvaliti brojnim ledenjakim i rijenim dolinama, te mnogim prijevojima koji su Alpama omoguili lako savladavanje i povezivanje. Tome su pridonjeli brojni eljezniki i cestovni tuneli. ALPSKO SKIJANJE Zemljopisni poloaj Austrije Alpsko skijanje je najpopularniji zimski sport. Alpe svojom visinom, zaobljenim reljefnim oblicima (sredinja Alpe), te relativno velikom koliinom snijega predstavljaju idealan prostor za skijanje, zbog kojeg u Austriju dolazi najvei broj turista. Skijaka sezona u najniim skijakim centrima prosjeno traje 3 mjeseca (sijeanj,veljaa, oujak), a u viim centrima ak 4-5 mjeseci. BROJNE PRIRODNE ATRAKTIVNOSTI Osim skijanja, tako velik interes Austrija zahvaljuje velianstvenoj prirodi u Alpama. Panju plijene ledenjaci, ledenjake doline, rijeke, slikovita jezera i prostrane ume. Alpske rijeke su primamljive turistima svojim izgledom, kanjonima,

slapovima, bistrom i predivnom bojom vode, ali svakako i rekreativnim svojstvima (splavarenje, rafting, sportski ribolov i dr.). Vodno bogatstvo dopunjuju mnogobrojna ledenjaka jezera. Njihova tamnoplava boja koju mogu zahvaliti velikoj dubini, divan su kontrast snjenim, bijelim alpskim vrhovima. Mnoga su jezera bogata ribom, tako da je mogu i sportski ribolov. Brojna jezera u Korukoj (npr. Wrthersee), na tzv. "austrijskoj rivijeri", ali i manje jezera istono od Salzburga razvila se u prave turistike bisere,

zahvaljujui neobino toplim jezerima koja se u ljetnim mjesecima zagrijavaju i do 270 C. Austrija se moe pohvaliti i najduim ledenjakom istonih Alpa (Pasterz 10,4 km), najveim nacionalnim parkom u europskom visokogorju (NP Hohe Tauern), te najljepim i vodom najbogatijim vodopadima u Alpama (Krimmler vodopadi). KULTURNO - POVIJESNI SPOMENICI Iako za turistiki razvoj Austrije najvee znaenje imaju elementi prirodne sredine, ona privlai i mnogobrojnim kulturno-povijesnim spomenicima. Posebno su brojni

srednjovjekovni spomenici iz razdoblja gotike, renesanse, baroka i klasicizma. To su: srednjovjekovni gradovi, burgovi, dvorci i sakralni objekti. TURISTIKI CENTRI Gotovo svako naselje u Austriji osjea dah turistikih strujanja. Najvei broj alpskih turistikih centara orijentiran je na zimsko sportski turizam, a posebno se istiu skijaki centri (Kitzbhel, St. Anton, Innsbruck, Slden, Bischofshofen i dr.) Meutim, vana turistika sredita Austrije nude i druge oblike turizma (kulturni, zdravstveno ljeilini, jezerski, turizam u toplicama). Izdvajaju se sredita kulturnog turizma. Najposjeeniji medju njima su: Be, Salzburg i Graz. Austrija je poznata i po ljeilitima i brojnim toplicama (Baden, Bad Ischl, Bad Hall i dr.). Najvee hodoasniko mjesto je marijansko svetite Mariazell. Turistika tradicija Austrije stara je gotovo 150 godina. Tada su mahom putovali bogatai i lanovi vladarskih kua. Danas Austrija ima gotovo etiri puta vie turista nego stanovnika. Turisti najee posjeuju pokrajinu Tirol (zbog skijanja), te gradove Be i Salzburg. Prema deviznom prihodu od turizma Austrija zauzima deseto mjesto u svijetu, pa tako s pravom moemo zakljuiti da je Austrija turistika velesila. Turizam ini otprilike 15% nacionalnog dohotka Austrije.