SVEUILITE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Kristina Petrievi

GIUSEPPE ARCIMBOLDO SERIJE SLIKA ''GODINJA DOBA'' I ''ELEMENTI''

Seminarski rad

Split, 2012. SVEUILITE U SPLITU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Kristina Petrievi

GIUSEPPE ARCIMBOLDO: SERIJE SLIKA ''GODINJA DOBA'' I ''ELEMENTI''

Seminarski rad

Kolegij: Umjetnost XV. i XVI. stoljea Nositelj kolegija: dr. sc. Ivana Prijatelj Pavii, red. Prof.

Split, 2012.

SADRAJ: 1.Saeta biografija slikara....................................................................................................4 2.Uvod..................................................................................................................................4 3.Godinja doba....................................................................................................................5 3.1.Alegorija Proljea..................................................................................5 3.2.Alegorija Ljeta ..................................................................5 3.3. Alegorija Jeseni ....................................................................................................6 3.4. Alegorija Zime.......................................................................................................6 4. Elementi.............................................................................................................................7 4.1.Zrak ........................................................................................................................7 4.2.Vatra.......................................................................................................................8 4.3 Zemlja.................................................................................................................... 9 4.4 Voda........................................................................................................................9 5. Ikonoloka analiza............................................................................................................10 6. ''Varijacije na temu''..........................................................................................................11 7. Zakljuak...........................................................................................................................13 8. Popis literature..................................................................................................................14

1. Saeta biografija slikara Giuseppe Arcimboldo je maniristiki slikar, roen u Milanu 1527.godine. Potjee iz imune i poznate milanske obitelji. Karijeru je zapoeo u radionici vitraa za Milansku katedralu. Bio je uenik Leonarda da Vincija, od koga je najvjerojatnije naslijedio preciznost i znatielju. Arcimboldo je tehniki savren slikar, osebujnog i originalnog maniristikog stila. Iako nije imao izravne uenike, po slobodi fantazije i bizarnim slikarskim efektima, smatra se da je uvelike utjecao na umjetnike modernog dadaizma i nadrealizma 20. stoljea, poput S. Dalija i drugih nadrealista, koji su mu se uvelike divili. Od 1562. Arcimboldo je poeo raditi na carskom dvoru Habsburgovca Ferdinanda I. U tom periodu je naslikao svoja najpoznatija djela, i razvio svoj nevjerojatno poseban umjetniki stil, koji ga je odvojio daleko od ostalih suvremenika. Prvi put stvara kompozitne portrete sastavljene od oslikanih ivotinja, biljaka, i ostalih bia koja simboliziraju alegoriju odreenog pojma prikazanu u formi osobe. Neki prikazi su satirini portreti dvorskih osoba, a drugi su alegorijske personifikacije. Arcimboldov je stil esto imitiran ve stoljeima, tako da je ponekad teko dati tonu atribuciju, svaki portret je trebao biti dupliciran i to rukom jer u 16.st. nije bilo ispisa strojeva. Neki ga smatraju preteom nadrealizma u 20. stoljeu, ali on bi trebao biti vien u kontekstu kraja renesanse. U to su vrijeme ljudi (kolekcionari, znanstvenici, i sl.) poeli obraati vie pozornosti na prirodu. Arcimboldo je stvorio uistinu fantastinu sliku dvora u Pragu, stvarajui kostime, dizajnirajui i dekorirajui. Car Rudolf II dao mu je nebrojena ovlatenja za usluge slikanja brojnog niza portreta carskih obitelji i dravnika, te mu je postavio i zadatak istraivanja umjetnikih djela. 1587.g. Arcimboldo se vratio u Milano, ali je ostao u kontaktu s carem. Giuseppe Arcimboldo umro je 11. srpnja 1593 u Milanu. Iako je bio vrlo popularan tijekom svog ivota, ubrzo je zaboravljen nakon smrti. Njegove slike koje sadre alegoriju i igru rijei jako su cijenjene od suvremenika Nije jasno zato su ljudi izgubili interes za njegovu umjetnost, ali najvjerojatnije je uzrok tome kriva interpretacija i shvaanje povrnima i smijenima njegova dubokosmislena ostvarenja. Interes za njegove nejasne i fantastine slike, od kojih je preostao mali broj originala, oivio je krajem 19. stoljea. Osim fantastinih slika, vjerojatno je slikao i tradicionalne, no mnoge su nestale.1 2. Uvod Nevjerojatno posebni kompozitni portreti, iz serija "etiri godinja doba" i "Elementi", ukazuju na milansko porijeklo majstora i tradiciju groteske njegovanu ve i kod L.da Vincija. Odbacivanje "lijepog slikarstva" sa poetka renesanse i iskazivanje superiornosti modernog vremena nad antikim, vode Arcimbolda raskidu sa klasinim pravilima. Savrena anatomija, prostorna povezanost i jasna narativnost, su ustupile mjesto novim tendencijama. Tehnika se razdvaja od estetike, ljepota od morala, kreacija od kompozicije. Rezultat svega toga su ovi neobini portreti, prepuni iznenaenja. Preuzevi ve poznate naine slikanja kao anamorfoze i antinomije, Arcimboldo je svojim portretima dao novu dimenziju. Farsa odbacuje kanone antike ljepote i poigrava se sa neuglednim na poseban nain. Ovi portreti su bizarni neovisno od alegorijske drai."Godinja doba" i "Elementi" ukazuju na itav retoriki proces kroz akumulaciju znakova, oblikujui tako snaan identitet i odajui poast velikoj moi Maksimilijana II i njegovih nasljednika.
1

http://www.artinthepicture.com/artists/Giuseppe_Arcimboldo/Biography/

3. etiri godinja doba 3.1. Alegorija Proljea Kad gledamo sliku sa odreene udaljenosti, uoavamo mladu djevojku sa blagim smijekom. Kad poblie pogledamo, moemo uoiti da je njena koa, kosa i odjea samo iluzija, i da se portret ene sastoji od latica i stabljika proljetnog cvijea. Koa lica ene sastoji se od cvjetova u rasponu boja od bijele do ruiaste, kosa je napravljena od velianstvenog mnotva raznobojnih cvjetova, te njena haljina, koja je zbirka zelenih biljaka. Nos ene je pupoljak ljiljana, uho je tulipan, a oko je od crnog velebilja i njegovog cvijeta. Bijelo cvijee oblikuje ovratnik, koji odvaja lice od haljine. Arcimboldova alegorija Proljea je kompletno uokvirena vijencem bojanim u stilu izrazito razliitim od stila boje figure. A. Pieyre de Mandiagrues je vjerojatno bio u pravu kad je napisao da je vijenac kasnije nadodan slici (sl.1.).2

slika 1. Proljee, 1573., Muse du Louvre, Paris 3.2. Alegorija Ljeta Kao Proljee, slika Ljeta pripada kompletnoj seriji ''etiri godinja doba'', koje su sada u Nacionalnom muzeju Louvre u Parizu. Na ovo prikazu takoer je vijenac kasnije nadodan.. Obje slike su ljudske glave u profilu. Ljeto se sastoji od potpuno razliitih vrsta ljetnog voa i povra. arke boje portreta se istiu od crne pozadine. Na krutom ovratniku Ljeta su blago utkane rijei: ''Giuseppe Arcimboldo- F.''. Slovo F oznaava fecit (lat. uradio). To je oito bio slikarev nain autentikacije svog umjetnikog djela. Na ramenu se nalazi datacija slike: 1573. (sl.2.).3

2
3

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.8. Ibid.

slika 2. Ljeto, 1573., Muse du Louvre, Paris 3.3 Alegorija Jeseni Jesen je naslikana takoer 1573. godine, kao i ostale slike iz serije Godinjih doba. Slomljena stara bava je sastavljena uz pomo pletenih granica u prilino improviziranom aranmanu, iz kojeg izlazi glava. Glava je sastavljena od jesenskih plodova. Loptasti nos je sona kruka, ozareni obraz je zrela jabuka, brada je ipak, te uho koje je velika gljiva, vjerojatno rusula. Naunicu predstavlja prezrela i raspuknuta smokva. Glavu okruuje crveno i bijelo groe, crvenkasti listovi loze i ogromna bundeva, to podsjea na Arcimboldove ranije prikaze Bakha. Velianstvenost voa je naznaka plodnosti jeseni, te jezik koji izlazi kroz bodljikave usne se ini da ukazuje na jesensko radosno nasluivanje kulinarskih slastica (sl.3.).4

slika 3. Jesen, 1573., Muse du Louvre, Paris 3.4. Alegorija Zime Zima je posljednja slika iz serije godinjih doba naslikanih 1573. Iako se slikar potpisao samo na Ljeto, postoji mnogo slinosti izmeu slika da nema sumnje o autentinosti ostalih tri slika. Zima je prikazana kao stari panj stabla, koji je gotovo uvenuo, sa raspuknutom korom, djelomino odvojenom od stabla. Moemo lako razabrati patetinog starog ovjeka, iji nos se ljuti, a oteena, krezuba usta (gljiva) nakrivljeno stoji na bradi punoj bradavica. Lice je prekriveno otrom bodljikavom bradom i prepuno je oiljaka i krasta. Oko figure izgleda kao
4

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.10.

da je skriveno u dubokoj pukotini kore, a ono to percipiramo kao uho, samo je ostatak odlomljene grane. Debeli slamnati otira slui kao ogrta, te titi starca od hladnoe. Arcimboldo ne vidi zimu samo kao hladno doba, ve se na njegovoj slici mogu primijetiti elementi ugodnosti. Sa slomljene grane vise limun i narana, koji svojim svijetlim bojama uvode traak suneve svjetlosti i topline u neveselu atmosferu. Zeleni brljan rastui na stranjoj strani glave starca, kao i zapetljane granice koje nalikuju na krunu, pojaava osjeaj nade da zima nee trajati vjeno. Ako pomnjivo pogledamo slamnati otira koji obuhvaa Zimu poput plata, moemo primijetiti utkani grb koji jasno upuuje na Habsburku monarhiju (sl.4.). Imperator je esto od Arcimbolda naruivao slike, tako da je na ovaj nain ponekad ukazivao na naruitelja slike.5 Zima je prikazana mnogo drugaije nego ostala godinja doba. Nije prikazana samo kompozitna glava u istom strogom osjeaju kao i Proljee, Ljeto i Jesen. Ostala godinja doba su prikazana kao raznovrsnost jednako vanih biljaka, voa i cvijea, dok se Zima sastoji od sredinjeg elementa- panja stabla u obliku glave, koji dominira cijelom kompozicijom slike. Postoji jaka slinost izmeu panja stabla i naborane ruke, bockave brade i debelih usana starog ovjeka, budei simpatiju u nama i ukljuujui nas osobno mnogo vie nego biljke i cvijee koje, u bliem uvidu, gube svoju funkciju unutra slike u cjelini.6

slika 4. Zima, 1573., Muse du Louvre, Paris 4. Elementi 4.1. Zrak Zrak, kao i Godinja doba, te ostala tri Elementa, prikazan je u formi profila ljudske glave. Da izrazi svoje ideje na prirodu zraka, Arcimboldo je naselio sliku velikim brojem ptica. Mnogo ptica je teko prepoznatljivo i samo im se glava vidi, dok se druge mogu odmah prepoznati. Gusku je, na primjer, lako prepoznati, koja zajedno sa perjem repa pijevca daje nejasnu impresiju uha. Puran sa nadutim prsima predstavlja nos, a fazan, koji se djelomice sakrio iza krila pijevca, predstavlja kozju bradicu sa svojim repnim perjem, tako ukraavajui bradu lika. Ptiica, ije oko slui kao zjenica oka lika, ostaje misterij, dok gornji i donji oni kapak glave lika je formiran otvorenim kljunom patke. Arcimboldovi Elementi sadre neke oigledne reference na dinastiju Habsburgovaca, kao to su paun i orao, koji su simboli dinastije(sl. 5.).7
5 6

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.12. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.54. 7 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.16.

slika 5. Zrak, nije datirano, Basle (privatna kolekcija) 4.2. Vatra Na desnoj ruci, nie u kutu na cijevi oruja, je upisano: ''Josephus Arcimboldus Menensis. F.''. Datacija i naslov, ''1566 Ignis'', su upisani na drugoj strani slike. U ovoj alegoriji, Arcimboldo je prikazao nekoliko razliitih tipova vatre, rasporeenih od malog plamena uljne lampe ili svijee, do jakih snaga topova i puaka. Plamen se moe pripaliti udaranjem dva komada elika (nos i uho). Kremen ukraava Zlatni ovan. Udaranje elika e zapaliti malenu uljnu lampu (brada lika), sveanj trijeske (brkovi), zamotani fitilj votane svijee ( naborano elo ) i na kraju hrpa ogrjevnog drva iji plamenovi okruuju glavu u obliku krune. Nijedno Arcimboldovo djelo nije eksplicitnije u upuivanju na Habsburgovce. Vrat je odvojen od tijela lancem sa Zlatnim ovnom, koji je predstavljao jedan od najvanijih redova tog vremena. Vojvoda Filip od Burgundije ga je dao Hapsburgovcu na dan njegovog vjenanja 1429. Mnogo znaajnije je prisutstvo dvoglavog orla, simbola Svetog Rimskog Carstva kojim su Habsburgovci vladali u doba kad je ivio Arcimboldo. Na kraju, tu su puke i topovi. Oni su vjerojatno sluili u svrhu isticanja velike vojnike snage Habsburkih vladara (sl. 6.).8

slika 6. Vatra, 1566., Kunsthistorisches Museum, Be 4.3. Zemlja

8

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.18.

Benno Geiger je smatrao da alegorija Zemlje predstavlja lovca. Danas je opeprihvaeno da ova slika predstavlja alegoriju Zemlje. Comanini Figino je opisao ovu sliku tako ivopisno da se ini da vrijedi citirati odlomak iz Geigerove knjige: '' elo lika se sastoji od svih ovih ivotinja: indijske gazele, jelena arenjaka, leoparda, psa, mujaka jelena, crvenog jelena i 'velike ivotinje'. Kozorog, ivotinja sa Tirolskih planina, umetnuta je iza vrata lika, zajedno sa nosorogom, mulom, majmunom, medvjedom i divljim veprom. Iznad ela su deva, lav i konj. ivotinje sa rogovljem su postavljene oko ela tvorei tako kraljevsku krunu, to je nevjerojatno pametna ideja. Na podruju iza obraza se nalazi slon ije uho je dovoljno veliko da formira uho lika. Magarac, koji se nalazi ispod slona, popunjava donju eljust lika. Vuk se nalazi na prednjoj strani obraza, irom otvorenih usta, u kojima se nalazi mi. Otvorena usta vuka predstavljaju oko, a mi zjenicu oka lika. Rep i noga mia oblikuju brkove iznad gornje usne. Na elu meu ostalim ivotinjama nalazi se i lisica sa zavijenim repom, oblikujui obrvu. Zec, koji se nalazi na ramenu vuka, oblikuje nos. Maja glava je gornja usna. Umjesto brade stoji tigar kojeg dri slonova surla. Surla je zavijena, te oblikuje donju usnu lika. Guter, kao jezik, izlazi kroz otvorena usta. Zakrivljenost vrata je oblikovana od vola koji lei zavaljen, zajedno sa lanetom (sl.7.).9

slika 7. Zemlja, 1570., Be (privatna kolekcija) 4.4. Voda Nemogue je popisati sve morske ivotinje koje sainjavaju ovaj portret, koji predstavlja alegoriju elementa Vode. Gornji dio tijela ini grb formiran od velikog raka (grudni tit), kornjae i velike koljke (komad ramena) za koju se hobotnica prihvatila svojim pipcima. Vrat je ukraen bisernom ogrlicom. Na mjestu obraza je raa, te udnovato oblikovani biser koji ukraava uho od koljke. Vodena kozica predstavlja obrvu lika. Usta morskog psa, irom otvorena sa otrim zubima, predstavljaju usta lika. Gornji dio glave je zaokruen nekom vrstom krune, koja se ini da ukljuuje jedan ili dva kita, dvije ribe, mora, mlade foke, morskog konjia i neega skrivenog od pogleda, krak morske zvijezde. Impresija krune je pojaana dugakim iljcima koji izlaze iz riblje kraljenice i koralja oblikovanog poput krune kraj ribe. Kao i na drugim slikama, individualne ivotinje su bojane krajnje realistino, iako nisu naslikane u odgovarajuoj veliini s obzirom na druge ivotinje. Impresija kaosa i konfuzije je samo povrna. Ne treba nam dugo da razaznamo oitu harmoniju koja je u
9

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.20.

pozadini niza razliitih vrsta ivotinja, od kojih su neke neprijatelji jedne drugima. Njihova miroljubivost je varljiva. Oblikovanje krune od ivotinja, harmonija meu njima i biserna ogrlica ini ovaj prikaz hvalospjevom u ast Maksimilijana(sl. 8.). Arcimboldo je na veini svojih slika prikazao imperatora kao gospodara i majstora svih elemenata i godinjih doba i to vjerojatno zbog harmonije i mira za vrijeme njegove vladavine.10

slika 8. Voda, 1566., Kunsthistorisches Museum, Be

5. Ikonoloka analiza Poredak godinjih doba je pun simboline simetrije. Uvijek su dvije odgovarajue glave u profilu, jedna lijevo, druga desno okrenuta i izraavaju posebnu vezu izmeu godinjih doba koje simboliziraju. Izobilje alegorijskih i simbolinih aluzija koje je Arcimboldo upisao u slike i serije slika. Njegove serije slika Elemenata i Godinjih doba dijele nekoliko znaajki, ukljuujui i broj etiri. Arcimboldov kolega Fonteo je otkrio neke daljnje podudarnosti. Fonteo vidi povezanost izmeu Elemenata i Godinjih doba djelomice u pojmu zajednikih odlika ili parova odlika- hladno/ toplo i vlano/suho- koji mogu biti kombinirani u etiri razliita naina : ''Ljeto je vrue i suho, kao Vatra. Zima je hladna i vlana, kao Voda. Zrak i Proljee su oboje vrui i vlani, a Jesen i Zemlja su hladni i suhi.''11 Fonteova usporedba Arcimboldovih Elemenata i Godinjih doba nije ograniena samo tim znaajkama. Daje i interpretaciju baziranu na mitovima iz antike o bogovima i na renesansnom poimanju prirode: Prozerpina, boica zime, bliska je prijateljica boga vode, Neptuna, tako da Zima i Voda pripadaju zajedno. Zrak Proljea prikazuje arke boje cvijea u cvatu. Ljeto i Vatra dijele zajedniku zvijezdu kao njihovo uporite- sunce, dok Zemlja i Jesen dijele mjesec. Podudarnosti izmeu Arcimboldovih glava u profilu- Jeseni i Zemlje, Zime i Vode- predlau da mogu biti interpretirani kao dijalozi izmeu Elemenata i Godinjih doba. Prema Fonteu, ovi dijalozi slue velianju Habsburke Monarhije.12 Dvije serije, Godinjih doba i Elemenata su teme koje je Arcimboldo esto slikao na zamolbu imperatora. Ovo zasigurno potvruje Fonteovu interpretaciju Arcimboldove umjetnosti kao neega to je trebalo veliati imperatora. Habsburki vladari su oigledno darovali Arcimboldove slike rodbini i dostojanstvenicima, tako da je njegova umjetnost djelomino sluila kao reklama za politiku dinastije Habsburgovaca.
10 11

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.22. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.24. 12 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.25.

10

Teko je zamisliti tono koliko mnogo Arcimboldove umjetnike aktivnosti je utjecano od ovih sociolokih, utilitaristikih aspekata njegove umjetnosti. Arcimboldove slike, koje su uglavnom interpretirane u terminu povijesti ljudskih misli, bili su subjekt dobrog dijela rasprave, stoga danas imamo znatan broj razliitih pristupa i ideja. 13 Kulturna pozadina slikara, tj. njegova neposredna okolina u kraljevu dvoru mora se spomeniti. Umjetnost i udesne odaje, sa svojim brojnim rijetkim vrstama i predmetima kolekcionara, su morali utjecati znatno na Arcimbolda. Veliki broj prepariranih ivotinja se takoer tamo nalazi. ak i na kraljevu dvoru, znatan dio obrazovanog drutva se sastojao od alkemiara i arobnjaka, tako pokazujui da distinkcija izmeu umjetnosti i znanosti nije bila tako jasna kao danas. Nije bilo rijetko da se umjetnik interesira za prirodne znanosti i tadanju tehnologiju, kao to su Leonardo da Vinci i Arcimboldo.14 Dakle, sklad voa ili ivotinja koje ine portret, simbolizira sklad koji postoji pod dobronamjernom vladavinom Habsburgovaca. Slino tome, tu je i sklad izmeu elemenata i godinjih doba, koji simbolizira mir pod vlau Maksimilijana II. Uvijek se temelji na naelu da sline stvari moraju biti povezane.15 Svijet se sastoji od elemenata, a tkogod da vlada elementima, vlada i svijetom. etiri godinja doba se ponavljaju iz godine u godinu, to simbolizira vjeno kretanje i red prirode, kao i ideja da e Habsburgovci vladati zauvijek.16 Prema Fonteu, politiko znaenje tih slika dodatno je naglaeno velikim brojem Habsburkih simbola, kao to paun i orao (Zrak). Vatra, takoer, moe biti prikazana tako da ima dvostruko znaenje. S jedne strane, element vatre je simboliziran lancem sa Zlatnim Ovnom, kremenom i kovanim elikom koji skupa mogu upaliti vatru. No, s druge strane, tu je i Red Zlatnog Ovna - Habsburki red. Ista slika sadri i niz oitih vojnih referenci. Zemlja je jo jedna slika koja je puna Habsburkih simbola, kao to su lav skriven od Herkula i koa ovna. Lav je, kae Fonteo, simbol Kraljevine eke, jedne od pokrajina koje su pripadale Habsburgovcima. Takoer i alegorija Vode sadri neki simboliki znaaj dragocjene bisere vode, kao i rogovlje i niz drugih detalja.17 etiri godinja doba sadre sline reference. Zima je, na primjer, prikazana kako nosi kaput kojeg krasi simbol kovanog elika i veliko slovo M. Tako se sa sigurnou moe pretpostaviti da kovani elik Zlatnog Ovna, te slovo M ukazuju na Maksimilijana.18 6. ''Varijacije na temu'' Na zahtjeve cara, Arcimboldo je esto ponavljao svoje serije slika etiri godinja doba i Elemenata. Oito je bilo puno entuzijazma za te slike, pa su Habsburgovci znali kako da to iskoriste, te su davali slike na poklon. Njihova namjera nije bila samo zadovoljiti ljude, nego i osvojiti pristae Habsburkih politikih ideja.19 Kad usporedimo nekoliko slika iste teme, daju se uoiti velike slinosti meu njima. Sveukupna kompozicija je uvijek ista, ali je povremeno mijenjao formate, boju sheme, premda je preferirao crnu pozadinu. Individualni oblici su se mijenjali s obzirom na veliinu i boju. Kao i u muzikoj kompoziciji, moemo priati o varijacijama na temu. 20
13 14

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.26. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.27. 15 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.48. 16 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.50. 17 Ibid. 18 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.52. 19 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.30. 20 Ibid.

11

Slika Jeseni iz Berlina (1572.) se razlikuje od one iz Louvra, kroz otri kontrast svjetla i sjene. Neko groe je gotovo crno, dok je lice generalno veoma svijetlo. Promjena formata je bila nuna zbog bave koja je dua nego na ostalim slikama. Ono to je upeatljivo, je relativno svijetla pozadina, koja je rijetko na Arcimboldovim slikama (sl.9.). Stupanj umjetnike kvalitete je isti na svim slikama.21 Kao i na slici Jeseni, Arcimboldo je na slici Zime iz Berlina (1572.) naglasio vertikalnu dimenziju mnogo vie nego na slici Zime u Louvru, posebno s obzirom na formalnu kompoziciju (sl.10.). Takoer postoje i razlike u boji i povrinskoj strukturi slike. Na primjer, kora panja stabla: na slici iz Louvrea, Arcimboldo je naglasio otre konture i robustnost kore, dok je na slici iz Berlina izabrao mutniji i meki prikaz povrine.22 Sliku Proljea iz 1563. koja se nalazi u Madridu, Arcimboldo je naslikao za Ferdinanda I., te je dio prve znane serije Godinjih doba, od kojih su dvije u Beu (Zima i Ljeto). Sa stranje strane se nalazi inskripcija: '' Proljee, u pratnji Zraka, koje...'' tako potvrujui Kaufmannovu sugestiju da su Godinja doba i Elementi upareni i povezani na poseban nain (sl. 11.). To takoer objanjava zato je Arcimboldo naslikao ove glave u profilu: lanovi svakog para su trebali licem biti okrenuti jedan prema drugom. Geiger kae da je ova serija iz 1563. naslikana nakon to je Arcimboldo preuzeo novi nain slikanja tijekom boravka u Pragu, gdje je tvrdoglavo ustrajao u stvaranju svog osobnog stila, koji nikad prije nije vien i koji je bio tako jedinstven da je jo uvijek poznat po tome. 23 Slika Ljeta koja je sada u Bekom muzeju, naslikana 1573., takoer pripada prvoj seriji Godinjih doba. Kao i ostale slike Ljeta, sadri inskripciju ''Giuseppe Arcimboldo F.'' na ovratniku lika. Postoje neke razlike u odnosu na Ljeto iz Pariza i Berlina, i to uglavnom s obzirom na kompoziciju i dizajn ukrasa glave.24

slika 9. Jesen, 1572., Berlin (privatna kolekcija)

21 22

Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.34. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.35. 23 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.50. 24 Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen, str.52.

12

slika 10. Zima, 1572., Berlin (privatna kolekcija)

slika 11. Proljee, 1563., Museo de la Real Academia de Bellas Artes de San Fernando, Madrid 7. Zakljuak Ovaj jedinstveni slikar ekstravagantnog i posebnog umjetnikog izraza nije bio umjetnik svog doba, nego je zagazio stoljeima dalje od svog razdoblja. Razvio je stil koji su mnogo cijenili njegovi suvremenici, u kasnijim razdobljima podcijenjen, te u 20. stoljeu ponovno proslavljen pojavom nadrealista. Njegov stil moemo definirati na granici izmeu Leonarda da Vincija, na kojeg podsjea preciznou i znatieljom, i Caravaggia, zbog velikog talenta i stvaralake ekstaze. U povijesnom vremenu, koje je uglavnom preferiralo likove Bogorodice i svetaca, te plemike portrete, Arcimboldove alegorine fizionomije nisu previe inspirirale budue generacije, to je dovelo do zaborava na matovitog slikara. Trebalo je proi vie stoljea, sve do pojave nadrealista, Picassa, Magritta, ali prvenstveno Salvador Dalija, da Arcimboldo dobije mjesto koje zasluuje. Svaki, pa i najmanji detalj na njegovim slikama ima simbolino znaenje i predstavlja autorov originalni nain dodvoravanja ili ismijavanja suvremenika.

13

8. Popis literature 1. Werner Kriegeskorte, Arcimboldo, 2004., Taschen 2. http://www.artinthepicture.com/artists/Giuseppe_Arcimboldo/Biography/

14