^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str.

90102

90

Izvorni znanstveni ~lanak 327(73):355.356(100-15)

Clintonova administracija i europski saveznici

LIDIJA ^EHULI]* Sa`etak U uvodnom dijelu analizira se Clintonov pristup Europi i europskim NATO saveznicima, pri emu se posebno istie njegova elja za razvijanjem partnerskih odnosa i irenja Alijanse. Stvaranje novih odnosa u posthladnoratovskoj Europi utjecalo je na jaanje ameriko-europskih veza, koje u novim uvjetima ostaju temelj atlantizma. Taj novi model odnosa razmatra se u sklopu izazova koji nastaju i koji postavljaju kao kljuna pitanja stvaranje nove zajednike strategije, probleme djelovanja NATO-a out of area i izgradnje europskih odnosa koji nee izazivati nepotrebne ruske reakcije. Promatran u takvim okvirima, NATO e i dalje biti glavni instrument vojno-politikog djelovanja razvijenog svijeta u kome e SAD imati vodeu ulogu.

Definiranje novih odnosa

Kraj hladnog rata te promjene koje su u razdoblju od ruenja Berlinskog zida pa do danas nastale u Europi, oznaavaju i kraj gotovo etrdesetogodinjeg modela bipolarnog sustava meunarodnih odnosa. Raspadom triju velikih federacija SSSR-a, ehoslovake i SFRJ, u Europi je nastalo dvadesetak novih, mladih drava koje trae svoje mjesto u novom europskom i svjetskom poretku. Padom komunizma i rasputanjem Varavskog ugovora sruen je i do tada postojei model europske sigurnosti temeljen na dva sustava parcijalne kolektivne sigurnosti ( NATO i Varavski ugovor). Premda krah sovjetske hegemonije u Europi oznaava i nestanak neposredne vojne opasnosti s istoka, novonastali izazovi miru i sigurnosti u dananjoj Europi brojniji su i kompleksniji. Mogu se podijeiti u dvije osnovne skupine: - izazovi vezani uz evoluciju novoga europskog poretka, karakteristike kojeg su integracija Zapada i dezintegracija Istoka, 1 - izazovi koji proizlaze iz pokuaja uspostave novoga sistema europske sigurnosti, okosnica kojeg bi trebao biti NATO. Za razliku od Bushove administracije, koja je sve najave politikoga, ekonomskog povezivanja unutar Europske unije doivljavala sa skepsom, a jednim dijelom i kao pokuaj nepotrebnog takmienja koje bi moglo ugroziti postojanje NATO-a, Clinton je od
* 1

Lidija ehuli, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Zagreb. Vidjeti u Vukadinovi, R. Mileta, V., Europska integracija i ruska dezintegracija, Zagreb, 1996.

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

91

poetka svoga mandata zauzeo drukiji stav, smatrajui da bi novi identitet lanica Europske unije i mogunost njihova zajednikog politikog i vojnog djelovanja mogli pomoi u rjeavanju brojnih posthladnoratovskih kriza. Za vrijeme hladnog rata cjelokupni europski prostor bio je politiki i vojno kontroliran iz Washingtona i Moskve. Gledano s tog stajalita, posthladnoratovske promjene stvorile su uvjete za trijumf amerike politike u Europi. Pa ipak, predsjednik Bush bio je vrlo odmjeren i oprezan glede novih europskih zbivanja, smatrajui kako tako sveobuhvatne i silovite promjene na terenu mogu i nakoditi ameriko-europskim interesima. Bushova administracija slubeno je podravala europske integracijske procese, premda je postojala bojazan da oni mogu, u budunosti, oslabiti amerike ekonomske pozicije u tom dijelu svijeta, ali i odrediti drukije odnose na polju vojne suradnje. Osnivanje francusko-njemakog korpusa u svibnju 1992. u mjestu La Rochelle vieno je kao mogui pokuaj slabljenja uloge organizacije NATO u Europi. Ne moe se rei da je predsjednik Bush bio potpuno indiferentan prema Europi. Njegova suzdranost u izjavama i akcijama bila je zapravo posljedica zabrinutosti da e nova Europa moda krenuti samostalnijim putem, ne oslanjajui se vie na Sjedinjene Drave, kao u hladnoratovskom periodu. Premda je slubeno posjetio Europu tek 1994. godine, Bill Clinton zauzeo je odluniji stav glede definiranja novih ameriko-europskih odnosa. U svom geoekonomskom pristupu novom svjetskom poretku, Clinton jednostavno nije smio ispustiti prostrano, bogato europsko trite. Izjava Warrena Christophera 1993. godine da Europa vie nije dominantan dio svijeta te da e SAD usmjeriti svoje interese prema Aziji i Pacifiku, imala je vie deklarativno nego praktino znaenje. Bio je to jedan od naina da Amerika privoli Europljane da surauju sa SAD-om glede potpisivanja meunarodnog sporazuma u okviru GATT-a. Clintonova administracija imala je zadatak da uvjeri Europljane kako su transatlantski odnosi vrsti i stabilni. Prema rijeima Richarda Holbrooka, Sjedinjene Drave trebaju Europu jednako kao to i Europa treba aktivnu pomo SAD-a za uspostavljanje nove ravnotee snaga na kontinentu. Redefiniranje novih transatlantskih veza, pokuaj pronalaenja novoga mjesta i uloge Rusije, ponuena suradnja zemljama u tranziciji na podruju centralne istone Europe, te snana amerika aktivnost na jugoistoku Europe dokaz su da je za Clintonovu ekipu stabilnost europskog prostora od vitalne vanosti za ameriku nacionalnu sigurnost . Pri definiranju novih oblika transatlantske suradnje Clintonova administracija polazi od injenice da e ekonomski jaka, vrsta Europa biti jo znaajniji i vredniji ameriki partner.2 Pokuaji Njemake i Francuske da se odupru nekim politikim odlukama Sjedinjenih Drava i djeluju u skladu s vlastitim interesima, pokazali su se kao epizodni, trenutni i preslabi da bi znaajnije ugrozili tradicionalno ameriko-europsko saveznitvo. S druge pak strane, ponueni scenarij amerikog Kongresa po kojem bi
Vidi: European Integration and American Interests: What the New Europe Realy Means for the US, ed.by G.Gedwynn, Washington, 1997.
2

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

92

Europljani trebali samostalno rijeiti krize na jugoistoku kontinenta, predstavljao je nonu moru za europske vlade.3 Svjestan injenice da se u budunosti na europskom prostoru mogu pojaviti tendencije za nekim drukijim oblicima suradnje, Clinton se od svog dolaska u Bijelu kuu zalagao za redefiniranje uloge jakoga, proirenog NATO-a te nastojao da Europska unija i dalje ostane najvei ameriki trgovaki partner, a amerike firme, koje plasiraju modernu tehnologiju da zadre dominaciju na europskom tritu. Odredivi ameriki regionalni pristup Europi i Euroaziji za 21. stoljee, Clinton je definirao tri glavna cilja amerike vanjske politike: - ouvanje i poveanje sigurnosti - osiguranje prosperiteta - promociju demokracije.4

Stvaranje nove europske sigurnosne arhitekture 5

Promijenjena geopolitika slika europskog kontinenta nagnala je gotovo sve postkomunistike zemlje da iskau spremnost i elju za veom suradnjom ili ak i prikljuenjem transatlantskoj sigurnosnoj organizaciji. Novoosnovane drave centralne, istone dijelom i jugoistone Europe, kao i baltike zemlje, smatrale su da e brom i vrom suradnjom sa svim zapadnim institucijama umanjiti mogunost da u budunosti ponovno budu izloene nekoj vrsti ruskog utjecaja. No, elnici NATO-a, premda svjesni da zavretkom hladnog rata predstoji reorganizacija ciljeva i uloge same organizacije pa i njezino teritorijalno proirenje, nisu imali pripremljene mehanizme i sredstva za automatsko primanje novih lanica. Tim vie, to e proi dosta vemena dok nejedinstveni Europljani prihvate NATO kao osnovni stup novoga sigurnosnog europskog poretka. Za Sjedinjene Drave, unato stratekim promjenama okruenja u kojem postoji i djeluje NATO, ta organizacija ostaje temeljni stup novih transatlantskih odnosa, glavni jamac europske sigurnosti, koji mora odigrati vodeu ulogu u promociji veega stupnja integrirane i sigurne Europe.

Ministri vanjskih poslova Francuske, Velike Britanije i Njemake naglaavali su moto: "BiH zajedno sa SAD-om, iz BiH zajedno sa SAD-om. M. Calic, N. Gnessoto, J. Sharp, S. Woodward (ed by S. Clement), The Issues Raised by Bosnia and the Transatlantic Debate, Institute for Security Studies, WEU, Paris, svibnja 1998.
4 5

A National Security Strategy for a New Century, The White House, listopad 1998., str 37-41.

Ameriki dravni sekretar James Baker prvi je, neposredno nakon ruenja Berlinskog zida, upotrijebio izraz "nova sigurnosna arhitektura" iji je temelj NATO. Da se ublae eventualne negativne reakcije Gorbaova, Baker je predlagao amerikim politiarima da radije upotrebljavaju izraz "temeljno razliit pristup europskoj sigurnosti".

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

93

Osim toga, irenjem NATO-a Washington je smatrao kako e lake rijeiti dva temeljna problema s kojima su SAD trenutno suoene u Europi: prvo, kako izgraditi jedinstven sigurnosni sustav za cijelu Europu i, drugo, kako osigurati da NATO odri ameriku dominaciju i ispunjenje amerikih interesa na europskom prostoru. Clintonova administracija bila je spremna prihvatiti injenicu da, zbog intenzivnih integracijskih procesa u Europi NATO moda nee biti jedina sigurnosna organizacija, ali Washington nije bio spreman prepustiti oblikovanje novoga europskog poretka potpuno u ruke Europljana. Da bi bolje odgovorio postojeim europskim izazovima i prilagodio se posthladnoratovskom okruenju, NATO je redefinirao svoju doktrinu. Reforma obrambene doktrine sjevernoatlantskog saveza zasniva se na dokumentu pod nazivom Novi strateki koncept saveznitva, prihvaenom na zasjedanju Sjevernoatlantskog vijea 7. i 8. studenoga 1991. u Rimu. U skladu s novonastalom sigurnosnom situacijom u Europi, drave lanice NATO saveza ubudue e teiti ostvarenju sljedeih ciljeva: - zatiti mira u novoj Europi - dijalogu - suradnji - prevladavanju kriza i sprjeavanju konflikata6. Zadaa saveznitva vie nije samo obrana politike suverenosti i teritorijalne cjelovitosti drava lanica, ve i osiguranje mira i sigurnosti u cijeloj Europi. S obzirom na to da se suvremena sigurnost ne moe reducirati samo na njezin vojni aspekt, ve valja uzimati u obzir i politike, gospodarske, socijalne, ekoloke i druge aspekte7, novi NATO tei veem bilateralnom i multilateralnom povezivanju svojih lanica, uinkovitoj preventivnoj diplomaciji i prevladavanju regionalnih kriza, te suradnji s bivim realsocijalistikim dravama radi irenja demokracije na europskom prostoru. Time su postavljani institucionalni temelji za proirenje NATO-a novim europskim lanicama, ali i stvaranje novoga sigurnosnog europskog poretka. U meuodnosu samostalnih pokuaja zemalja mladih demokracija da se priblie NATO-u, dugotrajnih rasprava zapadnoeuropskih drava o tome tko treba predvoditi europsku sigurnost, odlunog nastojanja Sjedinjenih Drava da ouvaju europsku ulogu NATO-a, te elje da se ne ponizi mlada Rusija, u Clintonovom prvom mandatu postupno su nastajale konture nove europske sigurnosne arhitekture. Svima je bilo jasno da u proklamiranom novom sigurnosnom europskom poretku nuno moraju participirati i post-komunistike zemlje. Koja e od njih prva doi u drutvo odabranih, i kakva e joj uloga biti namijenjena, ovisit e o njezinim unutarnjim reformama, ali i itavom nizu najrazliitijih izvanjskih imbenika.

Grizold, Anton, Meunarodna sigurnost, Teorijsko institucionalni okvir, FPZ, Zagreb, 1998., str. 131Isto, detaljnije o novom odreenju pojma sigurnosti vidi str. 89-95.

132.
7

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

94

irenje NATO-a potreba ili luksuz?

Brojne su rasprave voene o tome je li NATO u Europi vie potreban, i ako jest, koje su mu zadae kada vie nema velike komunistike opasnosti s istoka. Odluka o neophodnosti NATO-a u novoj Europi te o nunosti njezina proirenja prola je trnovit put. Brojni teoretiari, politiari, autori imali su razliite argumente za i protiv, proirenja NATO-a. Tako je 1989. u SAD-u prevladavalo miljenje kako proirenje NATO-a novim europskim lanicama uope nije potrebno. Richard Holbrook smatrao je da proirenje NATO-a ne mora biti logina i nuna posljedica zavretka hladnog rata. Raspad SSSR-a samo je ojaao te tendencije, jer emu proirivati granice NATO saveza kada je bivi neprijatelj nestao? U uglednom vanjskopolitikom amerikom asopisu Foreign Policy pojavio se lanak u kojem se kae kako je proirenje NATO-a nepotrebno, jer emu proirivati NATO lanicama ija sigurnost vie nije ugroena te da e eventualno priirenje NATO-a dovesti do odgovarajueg odgovora Moskve povezanog sa eljom za samoobranom.8 Zamjenik ministra obrane za vrijeme predsjednika Reagana takoer se izjasnio protiv irenja NATO-a. Po njemu, irenje e fatalno oslabiti NATO iz vie razloga. Prvo, jer veina lanica NATO-a, ukljuujui Veliku Britaniju i Francusku, nisu toliko oduevljene idejom proirenja kao SAD, a drugo, proirenje e uspjeti jedino ako SAD daju golemu ekonomsku pomo novim lanicama. Stoga prihvaanje bivih zemalja Varavskog ugovora u lanstvo NATO-a predstavlja trojanskog konja koji moe dugorono oslabiti NATO.9 Bilo je i miljenja da ukoliko NATO dozvoli lanstvo jednoj ili dvjema dravama istone centralne Europe, logino je da e sve zemlje zatraiti primanje, ukljuujui i one koje su nekad bile sastavni dio SSSR-a. Ameriki general John Galvin smatrao je da e proirenje NATO-a unititi svaku mogunost za uspostavljanje neke vrste partnerstva s Rusijom. Meu pobornicima proirenja NATO-a, najistaknutiji, i zasigurno najutjecajniji, bio je nekadanji savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski. Po njemu, NATO u posthladnoratovskoj Europi ima jednostavan izbor: Ili e se proiriti novim lanicama, ili e postati potpuno irelevantan u Europi, postupno slabiti i najvjerojatnije nestati. 10 I novoizabrani predsjednik Clinton imao je slian stav prema europskim istovremenim dezintegracijskim i integracijskim procesima. Za njega nije bilo upitno hoe li NATO proiriti svoje granice na Istok, ve je pitanje kada i gdje e NATO to prvo napraviti. Svakako da je i Clinton u poetku svoga predsjednikovanja vodio rauna o mladoj Rusiji, odmjeravajui njezinu snagu i mogui utjecaj na euroazijskom kontinentu. No sukladno njegovoj iskazanoj namjeri za ekspanzijom amerike ekonomije i
8 9

Maynes, C.W., EU or NATO, Expansion Could Prove Fatal, Foreign Policy, sijeanj 1995., str. 2. Cox, M., US Foreign Policy after the Cold War, London, 1995., str. 81. Isto, str. 80.

10

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

95

elje za globalnom amerikom dominacijom, bilo je jasno da se Clinton nee lako povui s europskog kontinenta. Upravo je geopolitiki vakuum, nastao u istono-centralnoj Europi nakon raspada SSSR-a i rasputanja Varavskog ugovora, Clintonova administracija vidjela kao priliku za izlaz iz krize identiteta sjevernoatlantske organizacije. U svojoj prvoj poslanici amerikom narodu Clinton se obvezao na irenje demokracije u svijetu. Sada je dobio priliku da podri zemlje mlade demokracije i na taj nain pridonese proklamiranoj politiko-ekonomskoj sigurnosti istone centralne Europe.

NATO i zemlje istone centralne Europe

O povratku u Europu elnici zemalja istone centralne Europe ehoslovake, Maarske i Poljske raspravljali su na sastanku u Viegradu 15. veljae 1991. godine. Odlueno je da e te tri zemlje suraivati na sigurnosnom, ekonomskom, energetskom i telekomunikacijskom planu, zatim u pitanjima vezanim uz transport, prava nacionalnih manjina, rada lokalnih vlasti, te ekologije. Na suumitu tzv. Viegradske grupe zahtijevano je rasputanje Varavskog pakta te povlaenje sovjetske vojne opreme i naoruanja iz istonoeuropskih zemalja. No, postojei ugovori iz 1990. i 1991. o postupnom povlaenju sovjetskih trupa s podruja Istone Njemake i Poljske nisu bili dovoljna garancija za sigurnost triju drava, koje su se nale u procjepu izmeu NATO-a i nove Rusije. Plaei se da upravo njihov teritorij ne postane neka nova siva zona, razdjelnica izmeu istoka i zapada kontinenta, elnici ehoslovake, Maarske i Poljske u vie su navrata osobno posjetili sjedite NATO-a.11 No elnici NATO-a jo nisu bili zainteresirani da im ponude lanstvo u organizaciji. U amerikim politikim krugovima smatralo se da bi irenje NATO-a moglo destabilizirajue djelovati na ionako nestabilnu vlast u Rusiji. No sve napetija politika situacija u mladoj Rusiji, kao i intervencija ruske vojne sile u zemljama blieg inozemstva nagnale su zemlje Viegradske skupine da intenzivnije trae institucionalnu suradnju s organizacijom NATO. Umjesto toga, NATO je oformio Sjevernoatlantsko vijee za suradnju (NACC) s ciljem pruanja pomoi nekadanjim lanicama Varavskog ugovora u njihovim demokratskim procesima i adaptaciji trinog gospodarstva. Polazei od injenice da novi europski sigurnosni sustav, osim obrambenog, ima i itav niz najrazliitijih aspekata (ekonomski, politiki, demografski, ekoloki i dr.), Vijee je spremno suraivati s organizacijama EU, WEU, OSCE Vijeem Europe u formiranju europskog sigurnosnog identiteta i prilagodbi novoosnovanih drava. S tim ciljem Vijee e podupirati politika savjetovanja, gospodarsku suradnju i laku razmjenu naj-

Za svog posjeta NATO-u 1991. predsjednik ehoslovake, Vaclav Havel, rekao je kako je svjestan da njegova zemlja iz mnogo razloga sada ne moe postati punopravna lanica NATO-a, ali "se nada da u budunosti organizacija slobodnih i demokratskih zemalja nee zauvijek imati zatvorena vrata za mlade drave koje prihvaaju demokratske vrijednosti". Predsjednik Poljske, Lech Walesa, izjavio je da se nada veoj suradnji s NATO-om jer "Poljska niije u sukobu, niti ga eli, ni s jednom susjednom dravom. Poljska eli ujedinjenu Europu, u kojoj i Rusija moe imati svoje mjesto"., cit. iz Carr, F. Ifantis, K., NATO in the New European Order, St. Martin s Press, 1996., str 134.

11

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

96

razliitijih informacija, kako bi postkomunistike zemlje lake postigle potrebni standard za ulanjenje u euroatlantske integracije. Kako Vijee nije jamilo sigurnosnu suradnju, ve je bilo konzultacijsko tijelo u ijem radu su mogle sudjelovati zemlje biveg Sovjetskog Saveza, Poljska, ehoslovaka i Maarska smatrale su da osnivanjem toga Vijea nije umanjena njihova nesigurnost uzrokovana vlastitim geostratekih poloajem. Stoga su i dalje nastavile politiko-diplomatske aktivnosti glede svoje integracije u sjevernoatlantsku sigurnosnu organizaciju. Sukob na podruju bive Jugoslavije Maarska je iskoristila i dozvolila NATO-u stacioniranje vojnih baza na svojem teritoriju, te omoguila nesmetano koritenje maarskog zranog prostora zrakoplovima NATO-a. Nagovjetaji spremnosti NATO-a da prihvati zemlje istone centralne Europe u svoje lanstvo pokazani su tek 1993. godine.12 Naime, kako je suprotstavljanje Rusije proirenju NATO saveza istonoeuropskim zemljama bio glavni argument NATO-ovog odugovlaenja i kolebanja, Jeljcinovi posjeti Poljskoj i ekoj smatrani su znakom postupnog ruskog poputanja. Poljsku odlunost da pristupi zapadnoeuropskim integracijama predsjednik Jeljcin za svog je posjeta Varavi 1993. okarakterizirao kao interes suverene Poljske koji nije u suprotnosti s ostalim europskim zemljama, ukljuujui i Rusiju. Komentirajui u Pragu nastojanje eke da ue u EU i NATO, Jeljcin je rekao kako Rusija nema pravo sprjeavati suverenoj dravi lanstvo u europskim organizacijama. Izjave ruskog predsjednika, premda u zemljama istone centralne Europe doekane s nadom, ipak ne znae da se biva velika sila pomirila s gubitkom svoga utjecaja u Europi, te da je spremna dopustiti proirenje NATO-a do svojih granica.

Stabilizacija ameriko europskih odnosa

U nekoliko navrata Clintonova administracija dala je do znanja kako Sjedinjene Drave ne ele unilaternalno predvoditi novi svjetski poredak. U svom drugom mandatu Clintonovi suradnici angairanije su procjenjivali odnose snaga u meunarodnoj zajednici, pokuavajui pronai najoptimalnije mogue amerike saveznike za definiranje nekih novih oblika sustava sigurnosti. Uz jaanje tradicionalnih veza s europskim saveznicima i Japanom, Washington je shvatio da u sve izraenijem procesu globalizacije ne moe i ne smije zanemariti dojueranjeg protivnika Rusiju, ali niti Kinu. Svjestan da Rusija i Kina u svom razvoju jo uvijek daleko zaostaju za Sjedinjenim Dravama te da na globalnom planu nisu ravnopravni ameriki partneri, a pokuaji da oforme neke svoje regionalne sustave sigurnosti sa susjednim novoosnovanim mladim dravama u Aziji nisu urodili plodom, Washington se ponajprije fokusirao na redefiniranje odnosa sa zapadnim europskim saveznicima i organizacije NATO. Stabilna, sigurna, mirna, ekonomski jaka i prijateljska Europa treba posluiti kao spojnica i mostobran za lake ostvarivanje amerikih interesa na Euroazijskom prostoru.13
12 13

1993. ehoslovaka federacija podijeljena je na dvije suverene drave: eku i Slovaku. Brzezinski, Z., The Grand Chessboard, Basic Books, New York, 1997., str 59.

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

97

Zavretkom hladnog rata, dezintegracijom Sovjetskog Saveza i sve izraenijom tenjom za institucionalizacijom politike, ekonomske i sigurnosne integracije europskih zemalja, neki analitiari smatrali su da e ameriko-europska alijansa izgubiti na svom znaenju. Takva predvianja nisu se ostvarila. Brojna dogaanja na meunarodnoj sceni, intenzitet promjena i novi oblici nesigurnosti jo u prvim poslijehladnoratovskim godinama pokazali su da su vitalni interesi Sjedinjenih Drava i Europljana identini, te da su obje strane suoene s istim do tada nepoznatim izazovima novoga svjetskog poretka na koje treba pronai adekvatne odgovore. tovie, ti novi izazovi i nestabilnosti toliko su raznovrsni i dolaze iz najrazliitijih podruja da niti Sjedinjene Drave, a ni Europa ne mogu samostalno iznai odgovarajua rjeenja. Stoga da bi zatitili vlastite regionalne i globalne interese i uspjeno se oduprli prijetnjama miru, sigurnosti i ekonomskom prosperitetu Sjedinjenih Drava i Europljana, transatlantsko saveznitvo ne samo da mora i dalje opstati ve se suradnja mora produbiti i proiriti na nova podruja. Nestankom bipolarne podjele svijeta transatlantska povezanost vie nije protutea suprotnoj ideologiji ili vojnoj sili, ve instrument za poboljanje sigurnosti i blagostanja zemalja s obje strane Atlantika , ali i svijeta u cjelini.14 Osim toga, neki autori napominju da je transatlantsko saveznitvo, temeljeno na istom jeziku, brojnim ekonomskim, politikim vezama, obiajima, kulturnim tradicijama i demokratskom liberalnom modelu drutvenog razvoja, postojalo i mnogo ranije od nastanka zajednike sigurnosne organizacije NATO i borbe protiv utjecaja komunistikog SSSR-a.15 Premda neke regionalne sile dobivaju sve vie znaenja i utjecaja u meunarodnoj zajednici, jo uvijek jedino Sjedinjene Drave, povezane i pomognute Europom, mogu predvoditi novu meunarodnu zajednicu. Promijenjene meunarodne okolnosti zahtijevaju i preispitivanje transatlantskih veza, zadaa i ciljeva. Bivi ameriki savjetnik za nacionalnu sigurnost, Henry Kissinger, naglasio je da se kreatori vanjskopolitikih strategija Sjedinjenih Drava i europskih saveznika moraju urno posvetiti redefiniranju svojih uvjerenja i ciljeva radi osiguranja vlastitog opstanka u novom svjetskom poretku.16

Novi transatlantski odnosi

Najnoviju fazu odnosa Amerike i europskih saveznika u NATO-u karakterizira dinamian razvoj strukture Saveza, ali i novih zadaa koje NATO nastoji obavljati. S jedne strane, pokazalo se da je NATO sposoban djelotvorno nastupiti (Kosovo) i da je u stanju odrati jedinstvenost u pristupu. S druge strane, jo uvijek nisu rijeena sva pitanja oko sigurnosne strukture koja bi trebala i mogla nastati u Europi. Naime, sporovi glede pitanja je li NATO dostatan izraz sigurnosti ili bi trebalo ii na obnavljanje i ja14 15

Blackwill, Robert D., The Future of Transatlantic Relations, New York, 1999., str. 7.

Vassort-Rousset, Brigitte, US Foreig Policy since the end of the Cold war, Third Pan-European International relations Conference, Be, rujan, 1998., str. 4.
16

Blackwill, R. D., The Future of Transatlantic Relations, New York, 1999., str 54.

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

98

anje strukture (WEU) koja bi bila iskljuivo europska, ili bi pak trebalo izgraditi autonomni europski sustav obrane (ESDI), i dalje traju. U vrijeme kad se inilo da je europskim saveznicima akcija u Jugoslaviji dobro dola kao napor za izgradnju ravnopravnijih odnosa u samom NATO-u i da su zapravo Europljani zadovoljni svojim tretmanom u Savezu, pojavili su se ponovno glasovi o aktiviranju europskih instrumenata (WEU i ESDI), to svakako pokazuje da velika debata glede uspostave novoga europskog sigurnosnog sustava jo nije zavrena. Oito je da e u daljnjem razvoju Sjevernoatlantske organizacije, unato njezinu nedavnom proirenju trima centralnoeuropskim dravama, kao i buduim fazama irenja, u Europi i dalje biti nazona ideja o potrebi izgradnje europskog sustava obrane, koji bi se trebao oslanjati na EU i drave koje se pribliavaju europskoj integraciji. U kolikoj mjeri to ostavlja Ameriku po strani i koliko SAD mogu utjecati na takav europski razvoj, ostaje da se vidi. Jedno je svakako sigurno: u svim dosadanjim fazama slinih europskih pokuaja amerika je politika imala dovoljno argumenata i sredstava da zaustavi takva kretanja i da zadri NATO kao temelj zajednike akcije. Ovoga trenutka ini se da e to biti takoer relativno lako izvesti: - jer je akcija u Jugoslaviji ponovno potvrdila svu ameriku tehnoloku prednost kao i snagu ukupne amerike vojne industrije, - jer nove lanice NATO-a sigurno nee htjeti radikalnije podupirati neka autonomna europska rjeenja, kada su se s toliko elje i napora ukljuile u NATO koji je za njih jamstvo odranja amerikog interesa za centralnu Europu i istovremeno, garant otklona od moguih ruskih utjecaja, - jer je Velika Britanija i ovoga puta pokazala najveu solidarnost sa SAD, to zapravo znai da e i dalje podupirati NATO kao sredinji instrument ukupnog atlantskog zajednitva i trajnih ameriko-britanskih veza, - jer je za potencijalne nove lanice, koje se nalaze u drugom ili treem krugu primanja, svakako NATO instrument u koji se ele ukljuiti te da u tom pogledu niti WEU niti ESDI ne mogu biti neke vrste supstituta. Vodei rauna o svim tim razlozima, mogue je oekivati da e amerika politika s manje nervoze nego inae pratiti europske debate, vjerujui da je model NATO-a siguran i da je upravo u konkretnim akcijama (Bosna i Hercegovina, Kosovo) pokazao svoju vrijednost, ali i praktinu upotrebljivost. Clintonova administracija u ostatku svog mandata, svjesna vrijednosti NATO-a kao temeljnog instrumenta sigurnosti, nastojat e se koncentrirati oko konkretnih zadaa koje e jo vie uiniti NATO upotrebljivim u Europi i, s druge strane, otvarat e prostor za mogue ire angairanje Sjevernoatlantske organizacije izvan prvotno zacrtanih okvira.17 U tom svjetlu mogue je oekivati:
The Future of Transatlantic Relations, Report of the Independent Task Force, Sponsored by Councel for Foreign Relations, New York, 1999., str. 5.
17

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

99

1. Napore za izgradnjom jedinstvenoga transatlantskog stratekog koncepta na novim osnovama, 2. Postavljanje proirenja NATO-a kao otvorenog procesa u kome slijede nove faze i mogunosti stalnog irenja, 3. Konkretizaciju djelovanja NATO-a na podruju jugoistoka Europe, uz uvjerenje da je to vitalni interes SAD-a, ali isto tako i prilika da se ojaa Savez. 1. Izgradnja novoga stratekog koncepta ve je pola od vrednovanja nove meunarodne situacije, definiranja novih globalnih opasnosti i izazova sigurnosti, te jasno naglaene potrebe promjena u samom NATO-u. Nekadanja opasnost s istoka danas se doivljava i tretira sasvim drukije, a primat se daje najrazliitim prijetnjama koje u obliku etnikih i nacionalnih konflikata, irenja oruja za masovno unitenje, djelovanju terorista, raznih oblika kriminala, zagaenju okolia, novih zaraznih bolesti, problema pitke vode, proizvodnje i distribucije hrane, predstavljaju nove globalne izazove meunarodnoj zajednici i sigurnosti. Sukladno tim novim izazovima i prijetnjama mijenja se podruje aktivnosti Saveza i postaje mnogo ire od nekadanje crte Istok Zapad. S obzirom na to da nove prijetnje uzrokuje djelovanje najrazliitiijh aktera na najrazliitijim podrujima, zahtjev NATO-a za izvanjskim angamanom out of area postao je konkretna potreba. U praktinom smislu, to je od Bosne i Hercegovine, pa sada do Kosova oblik odravanja vojnih snaga NATO-a izvan vlastitog podruja. Moe se oekivati da e taj angaman biti trajnijeg karakatera. Clintonova administracija lansirala je ideju o potrebi izgradnje nove inicijative koja bi trebala uroditi stvaranjem nove operacijske vizije, to podrazumijeva zajedniko ameriko-europsko usklaivanje vojnih mogunosti akcije, izgradnju zajednike nove doktrine i istovremeno, spremnost da se uz glavnu naznaku potrebe kolektivne obrane drava lanica (l. V.) omogui i djelovanje izvan tog podruja, kad se ocijeni da je to djelovanje neophodno. Upravo je s tim povezano i pitanje mandata za akciju. Iz jugoslavenskog presedana oito je da e NATO izvui zakljuak kako je poeljno traiti suglasnost Vijea sigurnosti, ali u sluaju kad se to ne moe dobiti, tada e Savez sasvim sigurno djelovati samostalno. Imajui na umu izazove sigurnosti u dananjem svijetu, kao i injenicu da je NATO najsnanija vojno-politika organizacija u svjetskim okvirima, moe se pretpostaviti da e jaati tendencija za upotrebu NATO-a, ne samo na europskim rubnim dijelovima (jugoistona Europa) ve da e se iriti interes za gotovo globalnim djelovanjem. 2. Ukljuivanjem triju novih drava: Poljske, eke i Maarske, NATO je zavrio svoj interni proces vrednovanja irenja i rijeio je, pod velikim utjecajem upravo Clintonove administracije, glavne meunarodne probleme koje je to irenje izazivalo. Ovoga trenutka mnogo je lake razmiljati o drugoj ili treoj fazi irenja NATO-a. Slo-

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

100

venija i Rumunjska ve sada se spominju kao najvri kandidati, sve je blie i Bugarska, a oito negdje u daljini ostaju za treu ili moda etvrtu fazu i baltike zemlje. Amerika politika nastoji i svojim europskim saveznicima, ali i nelanicama, pokazati da je elnitvo NATO-a, a to svakako znai (to je i najvanije) Washington, zauzeo odluan stav da se proces irenja Saveza dri otvorenim i da se ne zatvaraju vrata novim ulanjenjima. Kakav e biti tempo irenja, kojom brzinom e se kretati i koji parametri e se uzimati kao odluujui (vojni, politiki, ekonomski ili geostrategijski), ostaje da se vidi. Ako iskustva s novim lanicama budu pozitivna, te ako ukupni izdaci NATO-a i novih lanica ne budu previsoki, mogue je oekivati da e se proces irenja relativno brzo nastaviti. Ruske reakcije oito se nee moi zaobii, ali je upravo prva faza pokazala da one nisu bile odluujue u zaustavljanju procesa. Ruska stajalita bit e nevana u odnosu prema Sloveniji, manje vana za primanje Rumunjske, ali izrazito vana u sluaju baltikih zemalja. Iako NATO nee dati previe pozornosti ruskim zamjerkama a one i nee biti odluujue, Clintonova administracija ipak e o njima voditi rauna. O primanju baltikih zemalja u NATO bez kakve-takve ruske privole veoma je teko razmiljati. Uz pitanje internih odnosa, unutarnjih lobiranja i zagovaranja zasigurno je da e ruski imbenik oko primanja novih lanica (posebno nekih) biti i te kako vaan. 3. Angairanje amerike politike na jugoistoku Europe otvorilo je put i saveznikim snagama u Bosni i Hercegovini, a sada i na Kosovu. Time je taj rubni dio europskog kontinenta postao najkonkretniji primjer atlantskog partnerstva. Kombinacija amerike tehnoloke prednosti i saveznikih snaga dala je rezultate u Bosni, a oito je da e to isto biti zabiljeeno i na Kosovu. Izlazak iz svog podruja i stacioniranje vojnih snaga out of area konkretan je izraz proirenja ciljeva NATO-a i dokaz da organizacija moe uspjeno djelovati i izvan l. V. Sada vie ne odreujui rokove svoje nazonost, moe se pretpostaviti da je rije o dugoronom angamanu i da taj rubni dio Europe postaje zona u kojoj NATO nastoji realizirati ire operacije, ali i vlastite strategijske ciljeve. Stabilizacija podruja, to bi podrazumijevalo vojno, politiko, gospodarsko, socijalno i demokratsko stabiliziranje prilika, bit e u oba sluaja dug i vrlo sloen proces u kome e NATO morati uloiti mnogo truda i sredstava. Istodobno, amerika politika koja je preuzela inicijativu, morat e koristiti i NATO i EU kao snane poluge akcije, kako bi se zajamio uspjeh. Upravo o uspjehu nazonosti NATO-a na jugoistoku Europe sada u velikoj mjeri ovisi njegova vrijednost. Njegov veliki iskorak na Balkan mora donijeti rezultat, bez obzira na cijenu i rokove postizanja nekih konkretnih oblika, koji bi se mogli nazvati uspjehom. Za lanice Saveza, za potencijalne budue lanice, kao i ostale drave, taj veliki angaman bit e glavni element u ocjeni uspjenosti MATO-a i mogunosti da on u novim uvjetima bude neka vrsta modela europske sigurnosti. To e ujedno biti i

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

101

najbolji dokaz nove uspjenosti izgradnje vrstih ameriko-europskih odnosa i suradnje unutar NATO-a.

Literatura
Albright, M., The Testing of American Foreign Policy, Foreign Affairs, Nov-Dec, 1998. Blackwill, R.D., The Future of Transatlantic Relations, New York, 1999. Brzezinski, Zb., The Grand Chessboard, New York, 1997. Carr, F. Ifantis, K., NATO in the New European Order, London, 1996 Cottey, A., Stability and Security in East Central Europe, London 1995.. Cox, M., US Foreign Policy after the Cold War, London 1995., Lynn-Jones, S. Miller, S., Americas Startegy in a Changing World, Cambridge, 1992. Pugh, M., European Security Towards 2000, Manchester, 1992. Tatalovi, S., NATO-Rusija: Partnerstvo ili sukobljavanje, Informator, Zagreb, 1997. The Volatile Powder Keg: Balkan Security after the Cold War (ed. by S. Larrabee), Washington, 1994. Vukadinovi, R. Mileta, V., Europska integracija i ruska dezintegracija, Zagreb, 1996. Vukadinovi, R., Central European Security and Cooperation, Zagreb, 1996. Vukadinovi, R., Postkomunistiki izazovi europskoj sigurnosti, Mostar, 1997. Vukadinovi, R., The Expansion of NATO and the New European Security, Croatian International Relations Review, Vol.III, No.8/9, 1997. A National Security Strategy for a New Century, White House, October 1998. The Future of Transatlantic Relations, Report of the Independent Task Force, Sponsored by Councel for Foreign Relations, New York, 1999. U.S. Foreign Policy Agenda, An electronic Journal of the US Information Agency: Special Edition: NATO s 50th Anniversary, 1999.

^ehuli}, L., Clintonova administracija i..., Polit. misao, Vol XXXVI, (1999.), br. 2, str. 90102

102

Lidija ehuli CLINTONS ADMINISTRATION AND EUROPEAN ALLIES

Summary In the introduction, the author analyses Clintons approach to Europe and the European NATO allies, particularly his wish to develop the partnership and to expand the Alliance. The new post-cold-war relations in Europe contributed to the stronger American-European ties - the foundation of atlantism. This new model of relations is discussed in relation to the emerging challenges that pose the key questions: the creation of a new joint strategy, the problems of NATOs out of area interventions and the creation of such European relations that will not provoke uncalled-for Russian reactions. Seen within such a framework, NATO is going to remain the chief proponent of military-political actions of the developed world in which US is to play the leading role.