UJEDINJENE NACIJE

___________________________________________________________________________ Me|unarodni sud za krivi~no gonjenje Predmet br. IT-96-21-A osoba odgovornih za te{ka kr{enja me|unarodnog humanitarnog prava Datum: 20. februar 2001. po~injena na podru~ju biv{e Jugoslavije od 1991. godine Original: ENGLESKI _______________________________________________________________________________
PRED @ALBENIM VIJE]EM

U sastavu:

sudija David Hunt, predsjedavajui sudija Fouad Riad sudija Rafael Nieto-Navia sudija Mohamed Bennouna sudija Fausto Pocar g. Hans Holthuis 20. februara 2001. TU@ILAC protiv

Sekretar: Presuda od:

Zejnila DELALIA, Zdravka MUCIA (zvanog Pavo), Hazima DELIA i Esada LANDE (zvanog Zenga) (predmet ELEBII) ____________________________________________________________ PRESUDA ____________________________________________________________ Pravni zastupnici `alilaca: g. John Ackerman i ga Edina Reidovi za Zejnila Delalia g. Tomislav Kuzmanovi i g. Howard Morrison za Zdravka Mucia g. Salih Karabdi i g. Tom Moran za Hazima Delia g. Cynthia Sinatra i Peter Murphy za Esada Landu Tu`ila{tvo: g. Upawansa Yapa g. William Fenrick g. Christopher Staker g. Norman Farrell g|a Sonja Boelaert-Suominen g. Roeland Bos

Predmet br.: IT-96-21-A

20. februar 2001.

SADRAJ
I. UVOD ..............................................................................................................................................2 II. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA LAN 2 STATUTA .........................................4 A. DA LI JE PRETRESNO VIJEE POGRIJEILO KAD JE ZAKLJUILO DA JE ORUANI SUKOB U BOSNI I HERCEGOVINI U PREDMETNOM PERIODU BIO MEUNARODNOG KARAKTERA .............................4 1. ta je mjerodavno pravo?.........................................................................................................5 2. Da li je Pretresno vijee primijenilo test "sveukupne kontrole"? ..........................................10 3. Karakter sukoba do 19. maja 1992. .......................................................................................11 4. Karakter sukoba nakon 19. maja 1992. ..................................................................................11 B. JESU LI BOSANSKI SRBI ZATOENI U LOGORU ELEBII BILI ZATIENE OSOBE U SMISLU ENEVSKE KONVENCIJE IV.......................................................................................................15 1. ta je mjerodavno pravo ........................................................................................................16 2. Da li je Pretresno vijee primijenilo ispravna pravna naela? ...............................................24 3. Zakljuak................................................................................................................................28 C. DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA BILA STRANA U ENEVSKIM KONVENCIJAMA U VRIJEME DOGAAJA KOJI SE NAVODE U OPTUNICI .................................................................................29 III. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA LAN 3 STATUTA......................................32 A. DA LI ZAJEDNIKI LAN 3 ENEVSKIH KONVENCIJA ULAZI U DJELOKRUG LANA 3 STATUTA....34 1. ta je mjerodavno pravo ......................................................................................................34 2. Da li se Pretresno vijee pridravalo Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi?.................39 B. MOE LI SE ZAJEDNIKI LAN 3 PRIMIJENITI NA MEUNARODNE ORUANE SUKOBE ..................39 3. ta je mjerodavno pravo ......................................................................................................39 4. Da li je Pretresno vijee slijedilo Odluku o nadlenosti u predmetu Tadi? ......................43 C. DA LI ZAJEDNIKI LAN 3 PODRAZUMIJEVA INDIVIDUALNU KRIVINU ODGOVORNOST ..............44 5. ta je mjerodavno pravo? ....................................................................................................44 6. Da li je Pretresno vijee primijenilo ispravna pravna naela? ............................................49 IV. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA KOMANDNU ODGOVORNOST...............51 A. DEVETI MUCIEV ALBENI OSNOV .............................................................................................51 1. Vlast de facto kao osnov za utvrivanje odgovornosti nadreenog u meunarodnom pravu52 2. injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee................................................................56 3. Diskusija ................................................................................................................................57 4. Zakljuak................................................................................................................................60 B. ALBENI OSNOVI OPTUBE .........................................................................................................60 1. Element svijesti - "znao je ili je bilo razloga da zna" ............................................................60 2. Da li je Delali imao odgovornost nadreenog......................................................................69 3. Oslobaajua presuda Deliu po lanu 7(3) ..........................................................................90 V. PROTIVPRAVNO ZATOENJE CIVILA .............................................................................98 A. UVOD .........................................................................................................................................98 B. ALBE TUILATVA .................................................................................................................104 1. Odgovornost po lanu 7(3) ..................................................................................................104 2. Odgovornost po lanu 7(1) ..................................................................................................105 C. MUCIEVA ALBA ....................................................................................................................116 D. ZAKLJUAK ..............................................................................................................................122 VI. VIESTRUKE OSUUJUE PRESUDE ZA ISTA DJELA .............................................123 A. DISKUSIJA ................................................................................................................................125
i Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1. Kumulativno tereenje .........................................................................................................125 2. Kumulativne presude ...........................................................................................................126 B. ZAKLJUAK ..............................................................................................................................134 C. UINAK NA ODMJERAVANJE KAZNE..........................................................................................135 VII. DELIEVI ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA POGRENO UTVRENO INJENINO STANJE .........................................................................................................137 A. UVOD .......................................................................................................................................137 B. PITANJA 9 I 10: PROGLAENJE KRIVIM PO TAKAMA 1 I 2 .........................................................138 C. PITANJA 11 I 12: PROGLAENJE KRIVIM PO TAKAMA 3 I 4 .......................................................144 D. PITANJA 13 I 14: PROGLAENJE KRIVIM PO TAKAMA 18 I 19 ...................................................153 E. ELEMENTI 15 I 16: PROGLAENJE KRIVIM PO TAKAMA 21 I 22 ................................................156 F. PITANJA 17 I 18: PROGLAENJE KRIVIM PO TAKAMA 46 I 47....................................................159 VIII. RAZGOVORI TUILATVA SA MUCIEM ................................................................166 IX. SMANJENA URAUNLJIVOST .........................................................................................180 A. KONTEKST................................................................................................................................180 B. PITANJA POTAKNUTA U ALBENOM POSTUPKU .........................................................................183 C. ODBIJANJE PRETRESNOG VIJEA DA DEFINIE SMANJENU URAUNLJIVOST ..............................183 D. MOE LI SMANJENA URAUNLJIVOST BITI ODBRANA? ..............................................................185 E. ODBACIVANJE ODBRANE SMANJENOM URAUNLJIVOU OD STRANE PRETRESNOG VIJEA .....189 X. SELEKTIVNO KRIVINO GONJENJE ..............................................................................192 XI. SUDIJA KARIBI-WHYTE ....................................................................................................200 A. NAVODI O PONAANJU PREDSJEDAVAJUEG SUDIJE .................................................................201 B. MJERODAVNA PRAVNA NAELA ...............................................................................................202 C. DA LI JE NAVOD DOKAZAN?......................................................................................................203 D. NEPOSTOJANJE UTVRDIVE TETE ..............................................................................................204 E. OBAVEZA DA SE TAKVA PITANJA POSTAVE NA SUENJU ...........................................................208 F. ZAKLJUAK ..............................................................................................................................211 XII. SUDIJA ODIO BENITO I FUNKCIJA POTPREDSJEDNIKA KOSTARIKE .............213 A. KONTEKST................................................................................................................................213 B. DA LI JE SUDIJA ODIO BENITO PRESTALA BITI KVALIFIKOVANA ZA SUDIJU MEUNARODNOG SUDA ......................................................................................................................................215 C. DA LI SE SUDIJA ODIO BENITO TREBALA SAMA POVUI SA DUNOSTI SUDIJE MEUNARODNOG SUDA?.....................................................................................................................................222 D. ZAKLJUAK ..............................................................................................................................225 XIII. SUDIJA ODIO BENITO I FOND ZA RTVE MUENJA ............................................229 XIV. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA PITANJE KAZNE...................................236 A. UVOD .......................................................................................................................................236 B. ALBA OTPUBE NA PRESUDU O KAZNI MUCIU.......................................................................241 1. Neuzimanje u obzir teine djela...........................................................................................242 2. Nisu uzeti u obzir zloini koji se ne navode u optunici .....................................................253 3. Odluka da se sve kazne slue uporedno...............................................................................256 C. MUCIEVA ALBA NA KAZNU ...................................................................................................258 1. Razmatranje oteavajuih i olakavajuih okolnosti ...........................................................258 2. Poreenje sa predmetom Wilhelm von Leeb ........................................................................266 3. Koja teina treba da se prida elementu odvraanja ..............................................................267 D. DELIEVA ALBA NA KAZNU ....................................................................................................270
ii Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1. Krenje naela nulla poena sine lege i propust da se na adekvatan nain uzme u obzir praksa izricanja kazni u sudovima bive Jugoslavije ........................................................271 2. Izreena kazna je pretjerana .................................................................................................274 E. ESAD LANDO ..........................................................................................................................275 1. Poreenje sa drugim kaznama koje je izrekao Meunarodni sud ........................................276 2. Nepridavanje dovoljne teine olakavajuim okolnostima..................................................278 F. ZNAENJE ULOGA OPTUENIH U IREM KONTEKSTU SUKOBA - ALBENI OSNOV LANDE, DELIA I MUCIA ...................................................................................................................280 G. ZAKLJUAK ..............................................................................................................................282 XV. DISPOZITIV ..........................................................................................................................284 XVI. IZDVOJENO I RAZLIITO MILJENJE SUDIJE DAVIDA HUNTA I SUDIJE MOHAMEDA BENNOUNE ..................................................................................................286 A. UVOD .......................................................................................................................................286 B. KONTEKST ................................................................................................................................286 C. ANALIZA ..................................................................................................................................289 1. Kumulativno tereenje .........................................................................................................289 2. Kumulativne osuujue presude ..........................................................................................290 D. PRIMJENA OVIH PRINCIPA NA PREDMETNI SLUAJ ....................................................................300 1. Da li su djela koja se terete zaista pravno razliita djela .....................................................301 2. Utvrivanje koju od dvostrukih osuujuih presuda treba zadrati.....................................302 E. DISPOZITIV ...............................................................................................................................305 F. UINAK NA IZREENU KAZNU ...................................................................................................307 DODATAK A .................................................................................................................................309 A. PROCEDURALNI KONTEKST ......................................................................................................309 1. Obavijesti o albi .................................................................................................................309 2. Podnesci ...............................................................................................................................309 3. albeni osnovi......................................................................................................................311 4. Rasprava...............................................................................................................................315 5. Statusne konferencije ...........................................................................................................315 B. PITANJA KOJA SE ODNOSE NA SASTAV ALBENOG VIJEA ........................................................316 1. Imenovanje sudija ................................................................................................................316 2. Izuzee .................................................................................................................................317 C. PITANJA KOJA SE ODNOSE NA BRANIOCE ..................................................................................318 1. Privremeno putanje na slobodu ..........................................................................................319 2. Razdvajanje postupka ..........................................................................................................320 D. PITANJA KOJA SE ODNOSE NA DOKAZE .....................................................................................321 1. Zahtjevi da se "sauvaju i dostave" dokazi ..........................................................................321 2. Dostava dokumenata ............................................................................................................324 3. Uvrtenje dokumenata u spis i srodna pitanja......................................................................325 DODATAK B - POJMOVNIK .....................................................................................................328

iii Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Pred @albenim vije}em Me|unarodnog suda za krivi~no gonjenje osoba odgovornih za te{ka kr{enja me|unarodnog humanitarnog prava po~injena na teritoriji biv{e Jugoslavije od 1991. (dalje u tekstu: Me|unarodni sud) nalaze se `albe na presudu Pretresnog vije}a II od 16. novembra 1998. u predmetu Tu`ilac protiv Zejnila Delali}a, Zdravka Muci}a zvanog "Pavo", Hazima Deli}a i Esada Land`e zvanog "Zenga" (dalje u tekstu: prvostepena presuda).1 Razmotrivi pismene i usmene podneske strana, albeno vijee OVIM DONOSI PRESUDU.

Tu`ilac protiv Zejnila Delali}a, Zdravka Muci}a zvanog "Pavo", Hazima Deli}a i Esada Land`e zvanog "Zenga", predmet br. IT-96-21-T, Pretresno vije}e, 16. novembar 1998. (dalje u tekstu: prvostepena presuda). (Spisak oznaka i kratica kori{}enih u ovoj presudi nalazi se u Dodatku B). 1 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

I. UVOD
1. U optunici protiv Zejnila Delalia, Zdravka Mucia, Hazima Delia i Esada Lande,

potvrenoj 21. marta 1996. godine, navode se teka krenja humanitarnog prava, poinjena 1992. godine kada su snage bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata preuzele kontrolu nad selima na teritoriji optine Konjic u centralnoj Bosni i Hercegovini. Predmetni albeni postupak odnosi se na dogaaje na teritoriji optine Konjic gdje su ljudi bili zatoavani u objektu bive Jugoslovenske narodne armije (dalje u tekstu: JNA): u logoru elebii. Pretresno je vijee utvrdilo da su Muci, Deli i Lando liavali ivota, muili, seksualno zlostavljali i premlaivali zatoenike, te ih podvrgavali i raznim drugim vrstama okrutnog i neovjenog postupanja.2 Za Mucia je utvreno da je bio komandant logora elebii, za Delia da je bio zamjenik komandanta, a za Landu da je bio zatvorski straar. 2. Priblino od aprila do septembra 1992. godine, Delali je u raznim oblicima bio koordinator

snaga bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u podruju Konjica. Utvreno je da po 12 taaka nije kriv za teke povrede enevskih konvencija iz 1949. i za krenje zakona i obiaja ratovanja. Pretresno je vijee zakljuilo da Delali nad logorom elebii, odnosno nad straarima koji su u njemu radili, komandu i kontrolu nije imao u stepenu dovoljnom da iz toga proistekne njegova krivina odgovornost za njihovo djelovanje.3 3. Muci je proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija i krenja zakona i obiaja

ratovanja ukljuujui ubistvo, muenje, neovjeno postupanje i protivpravno zatoavanje, prvenstveno na osnovu svoje odgovornosti nadreenoga u svojstvu komandanta logora elebii, ali i, po nekim takama, zbog direktnog uestvovanja u zloinima.4 Muci je osuen na sedam godina zatvora.5 Deli je proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija i krenje zakona i obiaja ratovanja zbog direktnog uestvovanja u zloinima koji ukljuuju ubistvo, muenje i neovjeno postupanje.6 Deli je osuen na dvadeset godina zatvora.7 Lando je proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija i krenje zakona i obiaja ratovanja, a zbog zloina koji ukljuuju ubistvo, muenje i okrutno postupanje, te je osuen na petnaest godina zatvora.8
2 3

Prvostepena presuda, str. 290-394 /prijevod, str. 311-419/. Prvostepena presuda, para. 721. 4 Prvostepena presuda, str. 424-428 /prijevod, str. 451-456/. 5 Prvostepena presuda, str. 441-443 /prijevod, str. 468-470/. 6 Prvostepena presuda, str. 429-434 /prijevod, str. 456-462/. 7 Prvostepena presuda, str. 443-446 /prijevod, str. 470-474/. 8 Prvostepena presuda, str. 447-449 /prijevod, str. 474-478/. 2 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

4.

Proceduralni kontekst albenog postupka nalazi se u Dodatku A koji sadri i kompletni

spisak albenih osnova. Neki od albenih osnova koje su strane podnijele pojedinano odnose se na u biti ista pitanja. Muci i Deli prikljuili su se nekim albenim osnovima koje je podnio Lando. Zbog toga, ova presuda razne albene osnove razmatra po sadrajnim grupama, odnosno na isti nain na koji su pojedini albeni osnovi bili razmatrani tokom usmenog iznoenja argumenata.

3 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

II. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA LAN 2 STATUTA

5. Deli, Muci i Lando su pokrenuli dva blisko povezana pitanja koja se odnose na nalaze

Pretresnog vijea na osnovu lana 2 Statuta. Prvo je pitanje pravnog testa u utvrivanju karaktera sukoba, a drugo pitanje kriterija pomou kojih se utvruje da li je neko lice zatieno lice prema IV enevskoj konvenciji. Deli je pokrenuo i tree pitanje, naime, da li je Bosna i Hercegovina bila strana enevskih konvencija u vrijeme dogaaja koji se navode u optunici. A. Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da je oruani sukob u Bosni i Hercegovini u predmetnom periodu bio meunarodnog karaktera 6. Deli,9 Muci,10 i Lando11 osporili su nalaz Pretresnog vijea da je oruani sukob u Bosni i

Hercegovini sve vrijeme na koje se odnosi optunica bio meunarodni oruani sukob. Pozivajui se na veinsko miljenje vijea u prvostepenim presudama u predmetima Tadi i Aleksovski, alioci tvrde da je to sve vrijeme bio unutranji sukob. Tvrdi se da je ovo Pretresno vijee u utvrivanju prirode sukoba primijenilo pogrean pravni test, te da je primjeren samo onaj test koji je prihvatila veina sudija u Pretresnom vijeu u predmetu Tadi, tj. test efektivne kontrole iz predmeta Nikaragva.12 Prema miljenju alilaca, da je primijenjen korektan test, na osnovu injenica koje je utvrdilo Pretresno vijee ne bi se mogao izvesti zakljuak da je taj oruani sukob bio meunarodnog karaktera. Zbog toga alioci trae da se ukine osuujua presuda po onim takama optunice u kojima se optueni terete za djela iz lana 2 Statuta.13 7. Optuba predlae da se ti albeni osnov odbiju. Tvrdi da je ispravan pravni test u

utvrivanju pitanja da li je oruani sukob meunarodnog karaktera onaj test koji je zastupalo
albeni osnov 8 Hazima Delia, kako je naveden u Spisku pitanja za albu alioca-protivrespondenta Hazima Delia /Appelant-Cross Appellee Hazim Delis Designation of the Issues on Appeal/, od 17. maja 2000., glasi: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da je sukob u Bosni i Hercegovini bio meunarodni oruani sukob sve vrijeme na koje se odnosi optunica. Na raspravi je Deliev branilac prezentirao argumentaciju ovog osnova za albu u ime svih alilaca. 10 albeni osnov 5 Zdravka Mucia, kako je naveden u Konanom spisku osnova za albu Zdravka Mucia /Appelant Zdravko Mucis Final Designation of His Grounds of Appeal/, od 31. maja 2000., glasi: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo zakljuivi da je sukob u Bosni i Hercegovini, onako kako je opisan u ovom predmetu, bio meunarodni oruani sukob sve vrijeme na koje se odnosi optunica. 11 albeni osnov 5 Esada Lande, kako je naveden u Landinom podnesku, glasi: Pretresno vijee je pogreno utvrdilo injenino stanje i pogreno primijenilo pravo kad je zakljuilo da je, u odnosu na dogaaje za koje se navodi da su se dogodili u logoru elebii, postojao meunarodni sukob. 12 Predmet koji se odnosi na vojne i paravojne aktivnosti u Nikaragvi i protiv Nikaragve (Nikaragva protiv SAD-a) /Case Concerning Military and Paramilitary Activities in and Against Nicaragua (Nicaragua v. U.S.) (Merits)/, 1986., Izvjetaji Meunarodnog suda pravde /Izvjetaji MSP-a, ICJ Reports/ 14 (dalje u tekstu: predmet Nikaragva). 13 Osim toga, Deli tvrdi da je optuba navod o meunarodnom oruanom sukobu ugradila u svaku taku optunice. Stoga on smatra da sve take treba odbaciti jer je taj navod postao element svakog od krivinih djela za koje optunica tereti. Osim toga, tvrdi se da bi, zbog toga to se optuba upravo na osnovu navoda o meunarodnosti sukoba pozivala
9

4 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

albeno vijee u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi, u kojoj nije prihvaen test efektivne kontrole u vezi sa radnjama oruanih snaga ili paravojnih jedinica. Pozivajui se na drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, optuba izjavljuje da se albeno vijee treba drati svoje prethodne odluke. 8. Kao to je navela optuba, pitanje ispravnog pravnog testa kojim se utvruje da li je neki

oruani sukob bio meunarodnog karaktera albeno vijee je razmatralo u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi. U drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, albeno vijee je zakljuilo da u interesu pravne sigurnosti i predvidljivosti, albeno vijee treba slijediti svoje prijanje odluke, ali istodobno biti slobodno da od njih odstupi kad za to postoje uvjerljivi razlozi u interesu pravde.14 Obrazlaui to naelo, Vijee je zakljuilo:
Primjeri situacija kada uvjerljivi razlozi u interesu pravde zahtijevaju odstupanje od prijanjih odluka ukljuuju predmete u kojima je ranija odluka donesena na osnovi pogrenog pravnog principa ili predmete u kojima je prijanja odluka donesena per incuriam, to je sudska odluka u kojoj se pogreno odluilo, obino zato to su sudije bile loe informirane o primjenjivom pravu. Valja naglasiti da je uobiajeno pravilo da se slijede prijanje odluke, a da je odstupanje od tih odluka iznimka. albeno vijee e se udaljiti od svoje prijanje odluke samo nakon ozbiljnog razmatranja te odluke, kako u pogledu prava, ukljuujui citirane izvore, tako i u pogledu injenica. Ono to se slijedi iz prijanjih odluka jeste pravni princip (ratio decidendi), a obaveza da se slijedi taj princip vrijedi samo za sline predmete, ili za bitno sline predmete. To se manje odnosi na slinost, ili bitnu slinost, injenica, a vie na to da je pitanje koje pokreu te injenice u novom predmetu isto kao i pitanje o kojem je pomou tog pravnog principa odlueno u prijanjem predmetu. Ne postoji obaveza da se slijede prijanje odluke koje se zbog ovog ili onog razloga razlikuju od predmeta koji sud razmatra.15

U skladu s ovim nalazom, albeno vijee se u predmetu Aleksovski pridravalo pravnog testa primijenjenog u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi u vezi sa pitanjem meunarodnosti. 9. To je kontekst u sklopu kojeg e se albeno vijee sada pozabaviti pitanjem prava

mjerodavnog u postupku utvrivanja meunarodnog karaktera nekog oruanog sukoba. 1. ta je mjerodavno pravo? 10. albeno vijee e sada razmotriti drugostepenu presudu u predmetu Tadi i one dijelove

podnesaka strana koji se odnose na ovo pitanje, kako bi, primjenjujui princip postavljen u

na jurisdikciju Meunarodnog suda, albeno vijee trebalo da odbaci optunicu u cjelini poto Meunarodni sud nije stvarno nadlean. Deliev podnesak, para. 227-248. 14 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 107. 15 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 108-110 (fusnota isputena). 5 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, utvrdilo da li zaista postoje uvjerljivi razlozi u interesu pravde zbog kojih bi od tog naela trebalo odstupiti.16 11. Na samom poetku albeno vijee primjeuje da su nalazi veine lanova vijea u

prvostepenim presudama Tadi i Aleksovski, a na koje se oslanjaju alioci, u albenom postupku oboreni. 12. U predmetu Tadi, albeno vijee se, izmeu ostalog, bavilo pravnim kriterijima pomou

kojih se utvruje kada se, u nekom oruanom sukobu koji je prima facie unutranji sukob, moe smatrati da oruane snage djeluju u korist neke strane sile, ime taj sukob postaje meunarodni. 13. Pitanje meunarodnosti se u razmatranju albenog vijea pojavilo kao pitanje da li se snage

bosanskih Srba mogu smatrati de iure ili de facto organima strane sile, odnosno SRJ.17 Vano pitanje bilo je koji stepen vlasti ili kontrole strana drava mora imati nad oruanim snagama koje se bore u njeno ime da bi oruani sukob koji je prima facie unutranji postao meunarodni.18 Vijee je zakljuilo, pregledavi nekoliko predmeta meu kojima je bio i predmet Nikaragva, da se u meunarodnom pravu ne trai uvijek isti stepen kontrole nad oruanim grupama ili privatnim licima da bi se utvrdilo da li se takve grupe mogu smatrati de facto organima te drave. albeno vijee je nalo da postoje tri razna standarda kontrole na osnovu koje se neki identitet moe smatrati de facto organom drave, a razlika meu njima uslovljena je razliitou tih entiteta. Unutar tog okvira, albeno vijee je utvrdilo da situacija koju rjeava pripada drugoj takvoj kategoriji,19 onoj koja se odnosi na djelovanje oruanih snaga, milicija ili paravojnih jedinica. 14. albeno vijee je zakljuilo da se za ovu kategoriju primjenjuje pravni test sveukupne

kontrole:
Da bi se djela neke vojne ili paravojne grupe pripisala nekoj dravi, mora se dokazati da drava vri optu kontrolu nad tom grupom, ne samo time to je oprema i finansira, nego i tako to koordinie ili pomae pri optem planiranju njenih vojnih aktivnosti. [] Meutim, nije potrebno da drava voi ili pripadnicima grupe sem toga jo i izdaje uputstva za izvrenje konkretnih djela protiv meunarodnog prava.20

16

Mada su podnesci alilaca i optube podneseni prije objavljivanja drugostepene presude u predmetu Aleksovski, aliocima i tuiocu je data prilika da svoje argumente o ovom pitanju iznesu na pretresu. 17 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 87. 18 Ibid., para. 97 (naglaeno u originalu). 19 Ostale kategorije koje je identifikovalo albeno vijee: 1) postupci pojedinog privatnog lica ili grupe koja nije vojno organizovana - na koji sluaj se primjenjuje standard konkretnih uputstava ili javne podrke ili odobrenja drave ex post facto, para. 137; i 3) postupci pojedinaca koji se izjednaavaju sa dravnim organima na osnovu njihovog stvarnog ponaanja unutar dravnih struktura, i to bez obzira na eventualni uslov da postoje uputstva izdata od strane drave, para. 141-144. 20 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 131 (naglasak dodat). 6 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

15.

Sveukupna kontrola je definisana kao kontrola koja obuhvata vie od pukog pruanja

finansijske pomoi, vojne opreme ili obuke.21 Nadalje, albeno vijee je prihvatilo fleksibilnu definiciju tog testa, takvu koja omoguava da se u obzir uzme sva raznolikost situacije na terenu u savremenim sukobima:
Taj uslov, meutim, ne ide tako daleko da zahtijeva izdavanje konkretnih nareenja ili rukovoenje svakom pojedinom operacijom od strane drave. Prema meunarodnom pravu, nije nipoto potrebno da vlasti koje vre kontrolu takoe i planiraju sve operacije jedinica koje od njih zavise, da biraju ciljeve ili daju konkretna uputstva za voenje vojnih operacija i eventualnih krenja meunarodnog humanitarnog prava za koja se tvrdi da su se dogodila. Moe se smatrati da postoji kontrola kakvu trai meunarodno pravo kad drava (odnosno, u kontekstu oruanog sukoba, strana u sukobu) igra ulogu u organizovanju, koordiniranju ili planiranju vojnih akcija vojne grupe, uz to to grupu jo i finansira, obuava i oprema ili joj prua operativnu podrku. Djela koja je izvrila grupa ili njeni lanovi mogu se smatrati djelima de facto organa drave bez obzira da li je drava koja vri kontrolu izdala ikakva konkretna uputstva za poinjenje svakog od tih djela.22

16.

albeno vijee u predmetu Tadi detaljno je analiziralo predmet Nikaragva i nalo dva

osnova za zakljuak da test efektivne kontrole, koji je koristio MSP, nije dovoljno uvjerljiv. 17. Prvo, albeno vijee je zakljuilo da se za test efektivne kontrole iz predmeta Nikaragva

ne bi moglo rei da je u skladu sa samom logikom itavog sistema meunarodnog prava koje se odnosi na odgovornost drava,23 a koja se ne temelji na rigidnim i jednoobraznim standardima.24 Prema miljenju albenog vijea, itav korpus meunarodnog prava o odgovornosti drava zasnovan [je] na pragmatinom shvaanju odgovornosti koje se ne obazire na pravne formalnosti.25 Stoga se meunarodna odgovornost drave moe izvesti bez obzira na to da li su konkretna uputstva bila izdana ili nisu.26 18. Kao drugo, albeno vijee je smatralo da test iz predmeta Nikaragva protivrijei i sudskoj i

dravnoj praksi. Pozivajui se na niz predmeta s arbitranih sudova i domaih i meunarodnih sudova, te na primjere iz dravne prakse, Vijee je zakljuilo da valjanost testa efektivne kontrole, potvrena u sluaju pojedinaca ili neorganizovanih grupa pojedinaca koji djeluju u ime drave, ne nalazi potvrdu u sluaju vojnih ili paravojnih grupa.27 19. albeno vijee je zakljuilo da se za oruane snage Republike Srpske treba smatrati da su

djelovale pod sveukupnom kontrolom SRJ, i u korist SRJ, sa kojom su ih povezivali isti ciljevi i strategija, a to ovaj oruani sukob ini meunarodnim.
21 22

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 137. Id (naglaeno u originalu). 23 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 116. 24 Ibid., para. 117. 25 Ibid., para. 121. 26 Ibid., para. 123. 27 Ibid., para. 124 i para. 125-136. 7 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

20.

albeno vijee je stoga, nakon to je detaljno promotrilo bitne odlike testa iz predmeta

Nikaragva, odbacilo test efektivne kontrole i prihvatilo manje striktni test sveukupne kontrole. To moe biti pokazatelj trenda oslanjanja u karakterizaciji sukoba jednostavno na meunarodno pravo u vezi s upotrebom sile, ius ad bellum. Situacija u kojoj je jedna drava, SRJ, pribjegla indirektnoj upotrebi sile protiv druge drave, Bosne i Hercegovine, time to je pruala podrku jednoj od strana u sukobu, odnosno snagama bosanskih Srba, moe se uistinu okarakterisati kao rat indirektno meunarodnog karaktera. U ovom kontekstu, pomou testa sveukupne kontrole utvreno je postojanje strane intervencije i, shodno tome, zakljueno da je dolo do internacionalizacije sukoba koji je prima facie bio unutranjeg karaktera. 21. alioci tvrde da su nalazi drugostepene presude u predmetu Tadi, kojima je odbaen

ispravan pravni test iz predmeta Nikaragva pogreni zbog toga to presuda MSP-a obavezuje Meunarodni sud kao presedan.28 U tom podnesku se izjavljuje da Meunarodni sud treba da slijedi odluku kojom je MSP presudio o nekom pitanju 1) zbog pozicije koja je Meunarodnom sudu pravde pridata prema Povelji Ujedinjenih nacija, i 2) zbog vrijednosti precedenta.29 Nadalje, ak i ako odluke MSP-a nisu obavezujue za Meunarodni sud, alilac primjeuje da nije poeljno imati dva suda () koji o istom pitanju imaju protivrjene odluke.30 22. Optuba pobija taj argument ovim tvrdnjama: 1) Nadlenost ovih dvaju sudova se razlikuje,

a uz to, u Statutu MSP-a nema rijei o presedanu. Dakle, bilo bi zaista udno da prethodne odluke MSP-a koje nisu strogo obavezujue za sam MSP budu obavezujue za Meunarodni sud, sud drugaije nadlenosti.31 2) albeno vijee je u albenom postupku u predmetu Tadi konkretno govorilo o predmetu Nikaragva i zauzelo stav da je neuvjerljiv.32 3) U svojem protivnom miljenju koje je priloeno jednoj odluci Meunarodnog krivinog suda za Ruandu, sudija Shahabuddeen zakljuuje da meusobne razlike nisu prepreka ni Meunarodnom sudu ni MSP-u da u relevantnim pitanjima uzmu u obzir jurisprudenciju drugog suda, te da se Meunarodni sud moe pozivati na uvjerljive i valjane zakljuke u odlukama MSP-a, a da ga one pritom ne obavezuju.33

Delieva replika, para. 99; to je prihvatio i Lando. U raspravi o albi Deliev branilac je ustvrdio da su odluke MSP-a obavezujue za Meunarodni sud zato to je MSP primarni sudski organ organizacije Ujedinjenih nacija (transkript albene rasprave, str. 375) u u osnovi, vrhovni sud Ujedinjenih nacija (ibid., str. 376), za razliku od Meunarodnog suda, koji je organ jednog drugog glavnog organa, Savjeta bezbjednosti (ibid., str. 375). 30 Transkript albene rasprave, str. 379. 31 Transkript albene rasprave, str. 379. 32 Transkript albene rasprave, str. 380. 33 Transkript albene rasprave, str. 380. Prema transkriptu, optuba je ovdje uputila na predmet Anatole Nsengiyumva protiv tuioca /Anatole Nsengiyumva v. Prosecutor/. Mada nije spomenut datum odluke, ini se da je rije o Protivnom miljenju sudije Shahabuddeena u predmetu Anatole Nsengiyumva protiv tuioca na Meunarodnom krivinom sudu za Ruandu, predmet ICTR-96-12-A, 3. juni 1999. Meutim, ini se da je ovim tuilac htio uputiti na Izdvojeno miljenje sudije Shahabuddeena u predmetu Tuilac protiv Laurenta Semanze /Le Procureur v. Laurent Semanza/, MKSR, predmet br. ICTR-97-20-A, 31. maj 2000.
29

28

8 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

23.

Argument koji iznose alioci nije uvjerio albeno vijee. albeno vijee u predmetu Tadi,

rjeavajui o argumentu da se vijee u predmetu u kojem presuuje ne bi trebalo drati testa iz Nikaragve zbog razlike u nadlenosti dvaju sudova, zakljuilo je:
Predmet ove diskusije uopte nije razlika izmeu dvije kategorije odgovornosti. Rasprava se zapravo vodi o preliminarnom pitanju: pitanju uslova pod kojima se, prema meunarodnom pravu, za pojedinca moe smatrati da djeluje kao de facto organ drave.34

24.

albeno vijee se slae da barem u odnosu na meunarodno pravo, ideali konsistentnosti,

stabilnosti i predvidljivosti ne prestaju vrijediti van granica Meunarodnog suda. [] albeno vijee se ne moe ponaati kao da ga uopte ne zanima opta situacija prava u meunarodnoj zajednici ijim interesima ono slui.35 Meutim, ovaj Meunarodni sud je autonomno meunarodno sudsko tijelo, i mada je MSP glavni pravosudni organ36 u sistemu Ujedinjenih nacija kojem pripada i Meunarodni sud, ta dva suda nisu u hijerarhijskom odnosu. Mada e albeno vijee nuno uzeti u razmatranje odluke meunarodnih sudova, ono ipak, nakon paljivog razmatranja, moe doi do drugaijeg zakljuka. 25. U jo jednom argumentu, Lando je iznio da je albeno vijee u Odluci o nadlenosti u

predmetu Tadi ispravno presudilo da je sukob bio unutranji. albeno vijee primjeuje da su alioci ve pokrenuli to pitanje tokom suenja. Pretresno vijee je tada zakljuilo da je netano [] tvrditi da je albeno vijee ve rijeilo pitanje karaktera sukoba u Bosni i Hercegovini. U Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, Vijee je utvrdilo da sukobi u bivoj Jugoslaviji imaju i unutranje i meunarodne aspekte, a namjerno je pitanje karaktera konkretnih sukoba ostavilo otvorenim da o njemu odlui Pretresno vijee.37 albeno vijee se potpuno slae s ovim zakljukom. 26. Primjenjujui naelo formulisano u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, ovo

albeno vijee ne moe doi do zakljuka da je odluka u predmetu Tadi bila zasnovana na primjeni pogrenog pravnog naela, odnosno da je do nje dolo per incuriam. Nakon paljivog razmatranja argumenata koje su iznijeli alioci, ovo albeno vijee ne nalazi uvjerljive razloge u interesu pravde zbog kojih bi trebalo odstupiti od prava formulisanog u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi.38 Dakle, kriterij mjerodavan za utvrivanje postojanja meunarodnog oruanog sukoba jeste test sveukupne kontrole postavljen u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi.

34 35

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para 104 (naglasak uklonjen). Izdvojeno miljenje sudije Shahabuddeena, priloeno Odluci, predmet Tuilac protiv Laurenta Semanze, predmet br. ICTR-97-20-A, albeno vijee, 31. maj 2000., para. 25. 36 Povelja Ujedinjenih nacija, lan 92. 37 Prvostepena presuda, para. 229 (fusnota isputena). 38 Do istog zakljuka dolo je i albeno vijee u predmetu Aleksovski, u para. 134 drugostepene presude . 9 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

27.

albeno vijee e sada promotriti prvostepenu presudu kako bi utvrdilo koji je test

primijenjen. 2. Da li je Pretresno vijee primijenilo test "sveukupne kontrole"? 28. albeno vijee najprije napominje da drugostepena presuda u predmetu Tadi, u kojoj je

postavljen test sveukupne kontrole, jo nije bila objavljena u asu kad je izreena presuda Pretresnog vijea u ovom predmetu. Zbog toga e albeno vijee razmotriti da li je Pretresno vijee, mada, sa formalnog gledita, nije primijenilo test sveukupne kontrole iz presude albenog vijea u predmetu Tadi, svoje zakljuke zasnivalo na pravnoj argumentaciji koja je sa njim konsistentna. 29. Kako bi utvrdilo da li je nakon povlaenja u maju 1992. godine39 sukob i dalje ostao

meunarodni ili je postao unutranji sukob, Pretresno vijee je moralo odgovoriti na pitanje da li se moe smatrati da su oruane snage bosanskih Srba djelovale u korist SRJ. Konkretno, da se posluimo formulacijama iz predmeta Tadi, relevantno je pitanje glasilo da li Pretresno vijee zakljuuje da se za oruane snage bosanskih Srba moe smatrati da su bile pod sveukupnom kontrolom SRJ, kontrolom koja prevazilazi puko finansiranje i opremanje tih snaga, a podrazumijeva uee u planiranju i nadziranju vojnih operacija nakon 19. maja 1992.40 30. Optuba zastupa miljenje da je test koji je primijenilo Pretresno vijee konsistentan sa

testom sveukupne kontrole.41 Prema podnesku optube, Pretresno vijee je usvojilo isti pristup koji je kasnije formulisalo albeno vijee u predmetima Tadi i Aleksovski. Nadalje, prvostepena presuda prolazi kroz sasvim iste injenice, gotovo ono to smo nali u odluci Tadi.42 Optuba tvrdi da je albeno vijee ve razmotrilo ista pitanja i injenice u albenom postupku u predmetu Tadi i nalo da je isti sukob nakon maja 1992. bio meunarodni. Po miljenju Tuilatva, zakljuak Pretresnog vijea da je vlada SRJ bila [] kontrolirajua sila koja je stajala iza VRSa43 u skladu je sa zakljucima iz predmeta Tadi.

39

Kao vremenska referenca openito se prihvata datum 19. maj 1992. Prvostepena presuda u predmetu Tadi, para. 569 i 571. Prvostepena presuda u predmetu elebii, para. 231. 40 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 145. 41 Transkript albene rasprave, str. 383. 42 Transkript albene rasprave, str. 383-384. 43 Id. 10 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

3. Karakter sukoba do 19. maja 1992. 31. Pretresno vijee se najprije pozabavilo pitanjem da li je u maju 1992. godine postojao

meunarodni oruani sukob u Bosni i Hercegovini i da li je on nastavljen tokom cijele te godine, tj. u periodu na koji se odnose optube navedene u optunici.44 32. Pretresno vijee je nalo da je veliki broj vojnika [JNA] bio na terenu kada je vlada [BiH]

objavila nezavisnost drave 6. marta 1992..45 Osim toga, postoje mnogo dokaza da je JNA bila otvoreno ukljuena u borbene aktivnosti u Bosni i Hercegovini od poetka marta i tokom aprila i maja 1992..46 Stoga je Pretresno vijee zakljuilo da je
[] u Bosni i Hercegovini postojao meunarodni oruani sukob na datum njenog priznanja kao nezavisne drave 6. aprila 1992. Nema nikakvih dokaza koji bi ukazivali na to da su neprijateljstva koja su se deavala u optini Konjic u to vrijeme bila dio posebnog oruanog sukoba, dok dapae ima nekih dokaza o ueu JNA u borbama koje su se tamo vodile.47

33.

Nalazi Pretresnog vijea o prirodi sukoba do 19. maja 1992. zasnovani su na ustanovljenom

direktnom ueu jedne drave na teritoriji druge drave. Ovo bjelodano predstavlja primjenu nalaza albenog vijea u predmetu Tadi, da je neosporno [] da je sukob meunarodni ako se odvija izmeu dvije ili vie drava,48 to odraava i stanovite uvrijeeno u meunarodnom pravu. albeno vijee ni najmanje ne sumnja da postoji dovoljno dokaza u potvrdu injeninom zakljuku Pretresnog vijea da je sukob prije 19. maja 1992. bio meunarodan. 4. Karakter sukoba nakon 19. maja 1992. 34. Pretresno vijee se zatim pozabavilo pitanjem karaktera sukoba nakon navodnog povlaenja

vanjskih snaga iju je umijeanost u periodu do 19. maja 1992. utvrdilo.49 Na osnovu analize svjedoenja vjetaka i rezolucija Savjeta bezbjednosti, izmeu ostalog, Vijee je zakljuilo da su i nakon 19. maja 1992. svrha i cilj sukoba ostali isti kakvi su bili tokom sukoba u kojem su do tog datuma uestvovali SRJ i JNA, tj. da je cilj i dalje bio da se proiri teritorija koja e ui u sastav Republike. Pretresno vijee je zakljuilo da je SRJ, uprkos tobonjeg povlaenja svojih snaga, u

44

Prvostepena presuda, para. 211. Pretresno vijee je, pozivajui se na Komentar MKCK-a uz enevsku konvenciju IV /dalje u tekstu: Komentar MKCK-a (K IV)/, zakljuilo: Ovdje sada ne razmatramo optinu Konjic i konkretne snage ukljuene u tamonji sukob da bismo utvrdili da li je on bio meunarodni ili unutranji. Zapravo, ukoliko je sukob u Bosni i Hercegovini meunarodni, relevantne norme meunarodnog humanitarnog prava su primjenjive na njenoj cjelokupnoj teritoriji do opteg prestanka neprijateljstava. 45 Ibid., para 212. 46 Ibid., para. 213. 47 Ibid., para. 214. 48 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 84. 49 Prvostepena presuda, para. 215. 11 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

najmanju ruku nastavila da prua podrku bosanskim Srbima i njihovoj vojsci, i vrila znatan uticaj na njihove operacije.50 35. Pretresno vijee je zakljuilo da je [u]prkos formalnoj promjeni statusa, komandna

struktura nove vojske bosanskih Srba ostala [] uglavnom neizmijenjena u odnosu na JNA, od koje su bosanski Srbi dobijali naoruanje i opremu kao i preko lokalnih organizacija SDS-a.51 36. U raspravi o prirodi sukoba, Pretresno vijee se nije oslanjalo na predmet Nikaragva,

primjeujui da je, premda ta odluka MSP-a predstavlja znaajan izvor sudske prakse po raznim pitanjima meunarodnog prava, Meunarodni sud pravde jedno sasvim drukije sudsko tijelo koje razmatra prilino razliite okolnosti od onih o kojima je rije u ovom predmetu.52 37. Objanjavajui svoje vienje faktike situacije o kojoj treba da prosudi, Pretresno vijee ju

je opisalo kao situaciju koju

karakterie raspad prethodnih granica drave i stvaranje novih. Posljedino pitanje koje se javlja je pitanje kontinuiteta kontrole odreenih snaga. Datum koji se dosljedno navodi kao prekretnica u ovom pitanju je 19. maj 1992., kada se JNA prividno povukla iz Bosne i Hercegovine.53

38.

I dalje:
Pretresno vijee mora imati na umu da su snage koje su inile VRS imale prethodni identitet kao stvarni organ SFRJ, to jest JNA. Kada je SRJ preuzela upravljanje ovim organom, a potom, stvaranjem VJ i VRS, presjekla formalnu vezu, ostaje pretpostavka da su ove snage zadrale sa njom vezu, ukoliko se drugaije ne dokae.54

39.

Zakljuivanjem bliskom Protivnom miljenju sudije McDonald u predmetu Tadi (koje

citira), Pretresno vijee je nalo:

[p]ovlaenje vojnika JNA koji nisu bili bosanskog dravljanstva, i stvaranje VRS i VJ, predstavljali su smiljeni pokuaj da se maskira to da je SRJ i dalje umijeana u sukob pri emu je njena vlada u biti ostala snaga koja je upravljala bosanskim Srbima. Od nivoa strategije do personalnog i logistikog nivoa, operacije JNA nastavljene su u svakom pogledu samo ne pod njenim imenom, te bi pri razmatranju karaktera sukoba i primjeni meunarodnog humanitarnog prava bilo u potpunosti vjetaki odvojiti period prije 19. maja 1992. od perioda koji je uslijedio.55

40.

alioci izjavljuju da se u klasifikovanju sukoba Pretresno vijee nije dralo nijednog

pravnog testa, odnosno da nije definisalo vlastiti test kojim bi se utvrdilo da li drava koja intervenie ima dovoljno kontrole nad pobunjenicima da bi zbog toga unutranji sukob postao

50 51

Ibid., para. 224. Ibid., para. 227. 52 Ibid., para. 230. 53 Ibid., para. 231 (naglasak dodat). 54 Ibid., para. 232 (fusnota isputena, naglasak dodat). 55 Ibid., para. 234. 12 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

meunarodni.56 Nasuprot tome, optuba izjavljuje da je Pretresno vijee sukob klasifikovalo na osnovu toga da li je optuba dokazala da je SRJ/VJ bila kontrolirajua sila koja je stajala iza bosanskih Srba.57 41. albeno vijee se ne slae sa tvrdnjom alilaca da se Pretresno vijee, rjeavajui po ovom

pitanju, nije oslanjalo ni na jedan pravni test. Izgleda da se, u razmatranju predoenih dokaza, Pretresno vijee posluilo testom kontinuiteta kontrole kako bi utvrdilo da li se priroda sukoba u Bosni i Hercegovini, koji je do odreenog asa u maju 1992. bio meunarodni, nakon toga promijenila. Dakle, Pretresno vijee je primijenilo test kontrole koji je bjelodano manje strog od testa efektivne kontrole. Pretresno vijee nije se usredsredilo na izdavanje konkretnih uputstava, to je inae u osnovi testa efektivne kontrole.58 S druge strane, oito je da je u ocjenjivanju dokaza Pretresno vijee uzelo u obzir sve elemente koji upuuju na uticaj i kontrolu koju je nad VRS-om zadrala VJ, kako to zahtijeva test sveukupne kontrole. 42. Metoda ovog Pretresnog vijea kasnije je, u predmetu Aleksovski, ocijenjena kao pravilan

pristup. Dapae, albeno vijee u predmetu Aleksovski ovako je interpretiralo test sveukupne kontrole:
Test globalne kontrole zahtijeva da se izvri ocjena svih elemenata kontrole uzetih u cjelini te da se na osnovi toga odredi da li je postojao traeni stepen kontrole. Budui da je albeno vijee u Presudi u predmetu Tadi dolo do ovog testa imajui u vidu test efektivne kontrole iz odluke MSP-a u predmetu Nicaragua, i test konkretnih uputstava kojim se koristilo Pretresno vijee u predmetu Tadi, albeno vijee smatra prikladnim ustvrditi kako standard koji je uspostavio test globalne kontrole nije jednako strog kao ti testovi.59

43.

albeno vijee nalazi da je ocjena stvarnog uinka formalnog povlaenja vojske SRJ nakon

19. maja 1992. donesena na osnovu paljivog pregleda predoenih dokaza. Upotreba fraza kao to su uprkos nastojanja vlasti SRJ da to prikriju60 ili uprkos formalne promjene statusa61 u diskusiji o predoenim dokazima pokazuje da se Pretresno vijee oslanjalo upravo na taj pristup. 44. Lando je svoju tvrdnju da je Pretresno vijee donijelo nepravilan zakljuak o ovom pitanju

potkrijepio argumentom koji se poziva na sporazum 22. maja 1992. pod pokroviteljstvom MKCKa. Prema Landinom miljenju, taj sporazum, zasnovan na zajednikom lanu 3 enevskih konvencija, pokazuje da su strane sukob smatrale unutranjim.62 albeno vijee se potpuno slae sa nalazom Pretresnog vijea da to to se Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi poziva na sporazum
56 57

Deliev podnesak, para. 214-220. Odgovor optube, str. 44. 58 Vidi drugostepenu presudu u predmetu Tadi, para. 125. 59 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 145 (fusnota isputena). 60 Prvostepena presuda, para. 221. 61 Ibid., para. 227. 62 Lando je uporite za svoje tvrdnje takoe naao u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi; Landin podnesak, str. 45. 13 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

samo pokazuje da su strane u sukobu u Bosni i Hercegovini, od kojih su neke moda eljele da se on smatra unutranjim, konkretno stavile na snagu neke od normi primjenjivih na meunarodne oruane sukobe, i ne pokazuje da je sukob stoga morao biti unutranjeg karaktera.63 45. alioci dalje tvrde da se Pretresno vijee u utvrivanju prirode sukoba oslonilo na

presumpciju da je SRJ/VJ nakon 19. maja 1992. i dalje vrila kontrolu nad VRS-om. Prema tome, Pretresno vijee je primijenilo neispravan pravni test kad je na osnovu veza koje su ranije postojale izmeu SRJ i VRS-a zakljuilo da je SRJ, odnosno VJ, i dalje zadrala kontrolu nad VRSom.64 Tuilatvo na to odgovara da nema osnova za sugestiju da je Pretresno vijee prebacilo na odbranu teret dokazivanja da sukob nakon povlaenja JNA nije zadrao meunarodni karakter. 46. albeno vijee smatra da je pristup koji je Pretresno vijee odabralo, odnosno to to je

ocjenjivalo sve predoene relevantne dokaze, pa tako i one o prethodnim okolnostima, bio pravilan uprkos toga to termin presumpcija kojim je baratalo Pretresno vijee moda nije primjeren. Jasno je da je takav pristup u skladu sa miljenjem albenog vijea u predmetu Tadi, da u razmatranju prirode sukoba ne bi trebalo uzimati bez ograde strukture koje su stvorile same strane. Tada je Vijee zakljuilo da:
Pridavanje neprimjerene vanosti vidljivim strukturama i javnim izjavama zaraenih strana, umjesto istanane analize stvarnog odnosa koji postoji meu njima, moe preutno sugerisati grupama koje vre de facto kontrolu nad vojnim snagama da se odgovornost za djela tih snaga moe izbjei povrnim restrukturisanjem tih snaga ili olakim izjavama da su restrukturisane snage od sada nezavisne od svojih dotadanjih sponzora.65

47.

Nalaz Pretresnog vijea konsistentan je i sa nalazom albenog vijea u predmetu Tadi, da

se [p]rag moe lake ustanoviti ako je drava koja vri kontrolu ujedno susjedna drava sa teritorijalnim pretenzijama prema dravi u kojoj se odvija sukob, pri emu drava koja vri kontrolu pokuava ostvariti teritorijalno poveanje putem oruanih snaga koje kontrolie.66 Test sveukupne kontrole, dakle, moe biti ispunjen i kad su oruane snage koje su djelovale u ime drave koja vri kontrolu imale autonomiju u izboru sredstava i taktike iako su uestvovale u zajednikoj strategiji zajedno sa dravom koja vri kontrolu. 48. Mada Pretresno vijee nije formalno primijenilo test sveukupne kontrole postavljen u

drugostepenoj presudi u predmetu Tadi, albeno vijee smatra da je pravno rezonovanje Pretresnog vijea potpuno u skladu sa dosadanjom pravnom praksom Meunarodnog suda.

63 64

Prvostepena presuda, para. 229. Deliev podnesak, para. 208-213. 65 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 154. 66 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 140. 14 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

albeno vijee e sada promotriti jedan dodatni argument strana koji se odnosi na injenino stanje kakvo je utvrdilo Pretresno vijee. 49. Uprkos toga to se iz podnesaka moe zakljuiti da je elja alioca da albeno vijee osim

pravnih zakljuaka Pretresnog vijea preispita i injenino stanje utvreno na prvoj instanci,67 na raspravi su alioci izjavili da oni samo trae da Sud primijeni ispravan pravni test na injenice koje je utvrdilo Pretresno vijee.68 albeno vijee dakle nee ulaziti u opte ocjenjivanje injeninog stanja utvrenog od strane Pretresnog vijea. 50. Pretresno vijee je dolo do zakljuka, kao i ranije u predmetu Tadi, da se oruani sukob

koji se u Bosni i Hercegovini odvijao nakon 19. maja 1992. moe smatrati meunarodnim sukobom zato to je SRJ i nakon 19. maja 1992. bila sila koja je vrila kontrolu nad i stajala iza oruanih snaga bosanskih Srba. Strane tvrde69 da su injenice u osnovi ovog predmeta veoma sline injenicama naenim u predmetu Tadi. Kao to smo ve primijetili, meutim, opte preispitivanje dokaza predoenih Pretresnom vijeu ne ulazi u ovaj albeni postupak. Dovoljno je rei da se albeno vijee uvjerilo da injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee ispunjava pravne preduslove postavljene u predmetu Tadi. 51. albeno vijee stoga zakljuuje da Deliev albeni osnov br. 8, Muciev albeni osnov br. 5

i Landin albeni osnov br. 5 ne mogu biti prihvaeni. B. Jesu li bosanski Srbi zatoeni u logoru elebii bili zatiene osobe u smislu enevske konvencije IV 52. Delali, Muci, Deli i Lando70 ustvrdili su da je Pretresno vijee pogreno primijenilo

pravo zakljuivi da se zatoenici u logoru elebii ne mogu smatrati dravljanima Bosne i

Na str. 85 Delievog podneska tvrdi se da je SRJ moda podravala bosanske Srbe, a moda im davala i opte smjernice, ali (SRJ) nije imala dovoljnu kontrolu nad (njima) da bi se postupci bosanskih Srba mogli pripisati SRJ. Na str. 99 Deli takoe kae da bi albeno vijee trebalo preispitati de novo zakljuke Pretresnog vijea, dajui dunu teinu istorijskim injenicama onako kako ih je Pretresno vijee vidjelo i navelo u svojoj presudi, ali i odluujui o samom pravnom testu. Deli istovremeno prihvata, na str. 86, da mnogi injenini zakljuci Pretresnog vijea nisu sporni. Lando kae da dokazi jasno pokazuju da sukob koji je urodio dogaajima u logoru elebii nije bio meunarodni sukob, Landin podnesak, str. 43-47. 68 Transkript albene rasprave, str. 385. 69 Odgovor optube, str. 46; Deliev podnesak, str. 60; Landin podnesak, str. 44-47. 70 Delaliev osnov za osporavanje br. 3, iz Delalievog podneska, glasi ovako: Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo i pogreno utvrdilo injenino stanje kad je konstatovalo da su zatoenici u elebiima bili osobe zatiene enevskim konvencijama iz 1949. Muciev osnov br. 4, sadran u Konanom spisku osnova za albu alioca Zdravka Mucia, od 31. maja 2000., glasi: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da graane Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti treba tretirati kao da nisu dravljani Republike Bosne i Hercegovine te da stoga imaju status zatienih osoba kako je definisan u lanu 4 enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata. Deliev osnov br. 4, sadran u Spisku pitanja za albu alioca-protivrespondenta Hazima Delia, od 17. maja 2000., glasi: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da graane Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti treba tretirati kao da nisu dravljani Republike Bosne i Hercegovine te da stoga imaju status zatienih osoba kako je definisan u lanu 4 enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata. Landin albeni osnov br. 6, sadran u Landinom 15 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
67

Hercegovine u smislu kategorije lica zatienih prema enevskoj konvenciji IV. Tvrde da su zakljuci Pretresnog vijea nespojivi sa meunarodnim pravom i bosanskim zakonima. alioci trae da albeno vijee izrekne oslobaajuu presudu po svim takama zasnovanim na lanu 2 Statuta. 53. Tuilac kae da su osnove za albu alilaca neosnovane i da bi se albeno vijee u vezi s

ovim pitanjem trebalo rukovoditi svojom ranijom praksom, izloenom u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi i potvrenoj u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski. Tuilac tvrdi da je dosadanjom sudskom praksom rijeeno da se za rtve meunarodnog sukoba moe smatrati da nisu dravljani strane u ijoj su se vlasti nali ak i kad po nacionalnom zakonodavstvu imaju dravljanstvo iste drave kojoj pripadaju lica koja su ih zatoila. Osim toga, tuilac tvrdi da je test koji je primijenilo Pretresno vijee konsistentan sa presudom u albenom postupku Tadi. 54. Kao to je primijetio tuilac, albeno vijee se u predmetu Tadi ve bavilo pitanjem

kriterija pomou kojih e ustanoviti da li je neko lice zatieno lice u smislu IV enevske konvencije. U skladu sa principom izloenim u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, kako je reeno u paragrafu 8 ove presude, albeno vijee e se u odnosu na zatiene osobe pridravati prava formulisanog u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi, osim u sluaju kad postoje uvjerljivi razlozi u interesu pravde da se od toga odstupi. 55. Nakon to razmotri da li postoje uvjerljivi razlozi da odstupi od drugostepene presude u

predmetu Tadi, albeno vijee e analizirati injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee, kako bi utvrdilo da li je Pretresno vijee primijenilo ispravne pravne principe u odreivanju dravljanstva rtve, a u svrhu primjene odredbi o tekim povredama. 1. ta je mjerodavno pravo 56. lanom 2 Statuta Meunarodnog suda predvieno je da je Meunarodni sud ovlaten da

krivino goni osobe koje su poinile teke povrede enevskih konvencija protiv osoba ili imovine zatienih odredbama relevantnih enevskih konvencija.71 Odredba koju valja primijeniti da bi se utvrdilo mogu li se bosanski Srbi zatoeni u logoru elebii smatrati rtvama tekih povreda jeste lan 4(1) IV enevske konvencije o zatiti graanskih lica, u kojoj se zatiena lica definiu kao lica koja su u vlasti strane u sukobu ili okupacijske sile iji nisu dravljani. U predmetu Tadi, albeno vijee je zakljuilo:
[] Konvencija ima za cilj zatitu civila (na neprijateljskoj teritoriji, okupiranoj teritoriji ili u zoni borbenih dejstava) koji nemaju dravljanstvo strane u sukobu u ijim se rukama nalaze ili koji su podnesku, glasi: Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo kad je zakljuilo da su rtve krivinih djela koja se terete bile "zatiene osobe" u smislu enevskih konvencija. 71 Naglasak dodat. 16 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

lica bez dravljanstva. Osim toga, kao to se vidi iz travaux prparatoires, ta Konvencija takoe ima za cilj zatitu, na okupiranoj teritoriji, onih civila koji, premda imaju dravljanstvo strane u sukobu u ijim se rukama nalaze, imaju status izbjeglica i stoga vie ne duguju lojalnost toj strani niti uivaju njenu diplomatsku zatitu72

57.

albeno vijee je smatralo da ve 1949. pravna veza dravljanstva nije smatrana kljunom

i uzimali su se u obzir posebni sluajevi.73 Zatim je, koristei teleoloki pristup, nastavilo ovim rijeima:
[] lan 4 enevske konvencije IV, protumaen u svjetlu svog cilja i svrhe, tei to je mogue veoj zatiti civila. Stoga se njegova primjenjivost ne ograniava na formalne veze i isto pravne odnose. [] Pri pruanju te zatite, lan 4 mora uzimati u obzir sutinu neke veze, a ne njenu pravnu kvalifikaciju.74

58.

albeno vijee je u predmetu Aleksovski podralo argumentaciju iz predmeta Tadi, nalazei

da se lan 4 moe ire tumaiti tako da se nekoj osobi moe dodijeliti zatieni status bez obzira na injenicu da je ona istog dravljanstva kao i oni koji su je zatoili.75 59. alioci iznose da su presude albenog vijea u predmetima Tadi i Aleksovski pogreno

tumaile lan 4 IV enevske konvencije, a da su presude pretresnih vijea u predmetima Tadi i Aleksovski bile pravilne. U osnovi se ovdje tvrdi da enevska konvencija IV za priznavanje statusa zatienog lica trai da to lice ima drugaije dravljanstvo od poinioca djela za koje se tereti, i to prema nacionalnom zakonodavstvu o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. Ova interpretacija se zasniva na striktnom tumaenju Konvencije kakvo, prema miljenju alilaca, nalau tradicionalna pravila tumaenja meunarodnih ugovora. 60. Tuilac tvrdi da je albeno vijee ve usvojilo pristup iz drugostepene presude Tadi u

predmetu Aleksovski,76 i da alioci u ovom sluaju nisu pokazali da postoje neki uvjerljivi razlozi u interesu pravde koji bi opravdali odstupanje albenog vijea od svojih prethodnih odluka o istom pitanju. 61. Prije nego to poblie promotrimo ove argumente, albeno vijee e razmotriti jo jedan

argument koji su podnijeli alioci i koji govori o statusu prava formulisanog u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi, a prikladno je da se razmotri kao preliminarno pitanje. 62. alioci tvrde da su pravne formulacije o znaenju pojma zatienih osoba u presudi u

predmetu Tadi dicta, poto je po njihovom miljenju albeno vijee u predmetima Tadi i
Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 164 (fusnota isputena). Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 165 (naglasak dodat). U ovom kontekstu, albeno vijee je spomenulo situaciju s izbjeglicama i onim dravljanima neutralnih drava koji ne uivaju diplomatsku zatitu. 74 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 168. 75 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 151. 76 Transkript albene rasprave, str. 426.
73 72

17 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Aleksovski status zatienih osoba za rtve izvelo iz zakljuka da su poinioci djelovali u ime SRJ, odnosno Hrvatske.77 Naprotiv, tuilac tvrdi da je izreka albenog vijea u predmetu Tadi bila dio ratio decidendi.78 63. Dok se s jedne strane ini da je albeno vijee u predmetu Tadi zakljuak o tome da su

rtve bile zatiene osobe zasnivalo na prethodno utvrenoj pretpostavci da su bosanski Srbi djelovali kao organi de facto jedne druge drave, SRJ79, albeno vijee je jasno formulisalo pravo o kriterijima koji se primjenjuju u postupku utvrivanja dravljanstva rtava u smislu enevskih konvencija. albeno vijee se uvjerilo da ta formulacija mjerodavnog, koju je albeno vijee potvrdilo i u predmetu Aleksovski, ulazi u okvir formulacije o praksi pridravanja prethodnih odluka albenog vijea iznijete u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski. 64. albeno vijee e sada promotriti glavne argumente na koje se pozivaju alioci, naime

argument da je tumaenje albenog vijea o tome koje se dravljanstvo trai pogreno zato to je 1) protivno tradicionalnim pravilima tumaenja meunarodnih ugovora, i 2) nije u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine o dravljanstvu. 65. alioci tvrde da uslov dravljanstva iz lana 4 enevske konvencije IV treba tumaiti

striktno, primjenjujui tradicionalna pravila tumaenja meunarodnih ugovora.80 Rije dravljanin, dakle treba tumaiti u njenom prirodnom i obinom znaenju.81 Uz to, alioci dodaju da, ako su enevske konvencije danas zastarjele pa ih treba osavremeniti kako bi se mogla uzeti u obzir nova stvarnost, treba sazvati novu diplomatsku konferenciju na kojoj e se konvencije revidirati.82 66. Nasuprot tome, optuba tvrdi da je prema Bekoj konvenciji o pravu meunarodnih ugovora

iz 1969. godine,83 obino znaenje ono znaenje koje se u duhu meunarodnog ugovora pridaje unutar njihovog konteksta i u svjetlu njihove svrhe i namjere.84 Kae se da je albeno vijee u predmetu Tadi zakljuilo da se 1949. godine zakonski propisi o dravljanstvu nisu smatrali kljunim, tj. da namjera tada nije bila postaviti dravljanstvo kao jedini kriterij.85 Osim toga, kad bi

77 78

Transkript albene rasprave, str. 395-396. Argument alilaca u vezi s predmetom Aleksovski slian je. Odgovor optube na dodatni podnesak, str. 8-9. 79 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 167. 80 Transkript albene rasprave, str. 401. U ime svih alilaca argumentirao je Delaliev branilac. 81 Transkript albene rasprave, str. 394. 82 Transkript albene rasprave, str. 400. 83 Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora, 23. maj 1969., 1155 United Nations Treaty Series 331 (dalje u tekstu: Beka konvencija). 84 Transkript albene rasprave, str. 426. 85 Transkript albene rasprave, str. 427. 18 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

se prihvatilo stajalite alilaca, to bi znailo da se iz enevskih konvencija uklanja zatita na nain upravo suprotan samoj njihovoj namjeri i svrsi.86 67. Argument alilaca govori o interpretativnom pristupu koji treba primijeniti na pojam

dravljanstva iz IV enevske konvencije. I alioci i Tuilatvo pozivaju se u prilog svojim tvrdnjama na Beku konvenciju. albeno vijee se slae sa stranama utoliko to smatra da je zaista primjereno pozivati se na Beku konvenciju kao na pravila tumaenja primjenjiva u ovom sluaju, a posebno na lan 31 te konvencije, koji sadri opte pravilo tumaenja ugovora. albeno vijee primjeuje da se openito prihvata da te odredbe odraavaju obiajna pravila.87 Relevantni dio lana 31 glasi:
Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri, prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovom kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.

68.

Beka konvencija zapravo je usvojila tekstualni, kontekstualni i teleoloki interpretativni

pristup, omoguavajui tumaenje prirodnog i obinog znaenja ugovornih termina u njihovom kontekstu, a uz uvaavanje cilja i svrhe predmetnog ugovora. 69. Uz to, lanom 32 Beke konvencije, pod naslovom Dopunska sredstva tumaenja,

predvieno je:
Na dopunska sredstva tumaenja, ukljuujui travaux prparatoires i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen, moe se pozvati kako bi se potvrdio smisao koji proistjee iz primjene lana 31 ili kako bi se odredio smisao kad je tumaenje prema lanu 31: (a) dvosmisleno ili nejasno; ili (b) dovodi do ishoda koji je oito besmislen ili nerazuman.

70.

U sluaju da pravilo o tumaenju iz lana 31 ne vodi zadovoljavajuem zakljuku, moemo

se pomoi i sa travaux prparatoires kao pomonim sredstvom tumaenja. 71. Naavi da se u utvrivanju dravljanstva /nationality/ rtava za potrebe primjene enevske

konvencije IV moe uzeti u obzir i njihova nacionalna pripadnost /ethnicity/, albeno vijee je u predmetu Tadi zakljuilo:
U takvoj situaciji, uslov dravljanstva postaje jo neprimjereniji za definisanje zatienih lica. U takvim sukobima, ne samo tekst i historija sastavljanja Konvencije nego, jo vanije, sam cilj i Transkript albene rasprave, str. 429. MSP je u predmetu Teritorijalni spor (Libijska Arapska Damahirija/ad) /Case concerning the Territorial Dispute (Libyan Arab Jamahiriya/Chad/, Presuda od 3. februara 1994., ICJ Reports (1994), str. 21, para. 41, zakljuio da lan 31 odraava meunarodno obiajno pravo. Izreka ovog suda o obiajnom statusu lana 31 nala je potvrdu u predmetu Granice na moru i teritorijalna pitanja izmeu Katara i Bahreina (Jurisdikcija i prihvatljivost) /Case concerning Maritime Delimitation and Territorial Questions between Qatar and Bahrain (Jurisdiction and Admissibility)/, Presuda od 15. februara 1995., ICJ Reports (1995.), str. 18, para. 33.
87 86

19 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

svrha Konvencije govore u prilog tome da kljunim testom valja smatrati lojalnost strani u sukobu, emu odgovara kontrola te strane nad licima na datoj teritoriji.88

72.

Tu argumentaciju je albeno vijee potvrdilo i u predmetu Aleksovski:

albeno vijee smatra da ova proirena primjena lana 4 zadovoljava predmet i svrhu etvrte enevske konvencije i da je naroito relevantna u kontekstu dananjih meunacionalnih sukoba.89

73.

albeno vijee smatra da je ovaj pristup interpretaciji u skladu sa pravilima tumaenja

ugovora iz Beke konvencije. Osim toga, albeno vijee se u predmetu Tadi na travaux prparatoires oslonilo samo u svrhu podrke zakljucima do kojih je dolo na osnovu razmatranja sveukupnog konteksta enevskih konvencija. albeno vijee stoga argument alilaca nalazi neuvjerljivim i zakljuuje da interpretacija uslova dravljanstva iz lana 4 u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi ne predstavlja preinaku IV enevske konvencije ni preradu prava.90 Dravljanstvo iz lana 4 enevske konvencije IV treba se, dakle, utvrivati u kontekstu svrhe i namjere humanitarnog prava koje tei to je mogue veoj zatiti civila.91 A to se mora initi u kontekstu promjena u prirodi oruanih sukoba od 1945. godine, a naroito razvoja sukoba na etnikoj ili vjerskoj osnovi. 74. Druga grupa argumenata koje su podnijeli alioci bavi se nacionalnim zakonima Bosne i

Hercegovine o dravljanstvu, i kriterijima pomou kojih se utvruje dravljanstvo. alioci tvrde da se naziv dravljan /national/ u tekstu enevske konvencije IV odnosi na dravljanstvo kako je ono definisano unutranjim dravnim zakonodavstvom. Tvrdi se da su prema zakonu Bosne i Hercegovine o dravljanstvu koji je bio na snazi u vrijeme na koje se odnosi optunica, bosanski Srbi imali bosansko dravljanstvo. Prema onome to kau alioci, svi bivi graani bive Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine (pa tako i graani srpske nacionalnosti), jedne od konstitutivnih republika SFRJ, postali su dravljani Bosne raspadom SFRJ i meunarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine u aprilu 1992. godine.92 Osim toga, dravljanstvo SRJ bilo je ogranieno na stanovnike njenih konstitutivnih dijelova, a zakonodavstvo Bosne i Hercegovine nije predvialo mogunost da graani srpske nacionalnosti mogu optirati za dravljanstvo SRJ.93 Delali je uz to napomenuo da su bosanski Srbi kasnije prihvatili Daytonski sporazum, prema kome su oni dravljani Bosne i Hercegovine.94

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 166 (naglasak dodat). Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 152 (naglasak dodat). 90 Delaliev podnesak, str. 59. Deliev podnesak, str. 23. 91 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 168. 92 Transkript albene rasprave, str. 408. 93 Transkript albene rasprave, str. 409. 94 Optuba primjeuje da Pretresno vijee nije postupilo nerazumno ne pridavi veu panju argumentima odbrane zasnovanim na dravnom zakonodavstvu. Odgovor optube, str. 36. Delaliev podnesak, str. 54-55.
89

88

20 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

75.

Argumenti alilaca bave se pitanjem da li je domae zakonodavstvo relevantno za

utvrivanje dravljanstva rtava za svrhu primjene enevskih konvencija. Meutim, kao to smo ranije primijetili, preduslov dravljanstva u lanu 4 enevske konvencije IV treba se tumaiti u okviru humanitarnog prava. 76. U meunarodnom pravu je uvrijeen princip da je uinak unutranjih zakona na

meunarodnom planu odreen meunarodnim pravom. Kao to je primijetio Stalni sud za meunarodnu pravdu u predmetu Odreeni njemaki interesi u poljskoj Gornjoj leskoj, [s]a stanovita meunarodnog prava i Suda koji je organ tog prava, komunalni zakoni nisu nita drugo nego injenice koje su izraz volje drave i ine njeno djelovanje, na isti nain kao to su to pravne odluke ili administrativne mjere.95 U vezi sa prihvatljivou navoda u kontekstu ostvarivanja diplomatske zatite na osnovi dravljanstva koju nudi drava, MSP je u predmetu Nottebohm zakljuio:96
Ali pitanje o kojem Sud treba da odlui nije pitanje o pravnom sistemu u Liechtensteinu. U predmetu koji se razmatra, ne zavisi ni od prava ni od odluke Liechtensteina da li drava ima pravo da ostvaruje svoju zatitu. Ostvarivati zatitu, obratiti se Sudu, znai zakoraiti u podruje meunarodnog prava. Meunarodno pravo odreuje da li drava ima pravo ostvariti zatitu i obratiti se svojim predmetom Sudu.97

77.

Meunarodni sud pravde je dalje nastavio ustvrdivi da se u [m]eunarodnoj praksi moe

nai mnogo primjera da in koji je neka drava preduzela ostvarujui svoju unutranju jurisdikciju ne mora nuno ili automatski imati i uinak na meunarodnom planu.98 Ako parafraziramo MSP u predmetu Nottebohm, zakljuiemo da se pitanje o kojem se ovdje raspravlja mora rjeavati na osnovu meunarodnog prava to je sasvim u skladu sa prirodom pitanja i prirodom samog funkcionisanja Meunarodnog suda. Stoga dravljanstvo koje drava dodjeljuje na osnovu domaeg zakonodavstva nije automatski obavezujue za meunarodni sud koji se naao pred zadatkom da utvrdi dravljanstvo rtava radi primjene meunarodnog humanitarnog prava. Kad lan 4 enevske konvencije IV upuuje na nepostojanje veze dravljanstvom izmeu rtava i lica u ijoj su se vlasti one nale, to se moe smatrati upuivanjem na vezu dravljanstvom onako kako je ona definisana u smislu meunarodnog humanitarnog prava, a ne upuivanjem na nacionalno zakonodavstvo. Dakle, sasvim je sigurno u nadlenosti ovog albenog vijea da utvrdi uinak domaeg zakonodavstva bive Jugoslavije u meunarodnom kontekstu u sklopu kojeg radi ovaj Meunarodni sud.

95

Case Concerning Certain German Interests in Polish Upper Silesia, Merits, 25. maj 1926., PICJ Reports, Series A, br. 7, str. 19. Vidi takoe i Miljenje br. 1 Arbitrane komisije Mirovne konferencije o Jugoslaviji, 29. novembra 1991., u kome se kae da su oblik unutranje politike organizacije i ustavne odredbe puke injenice (para. 1c). 96 Predmet Nottebohm (Liechtenstein v. Guatemala, Second Phase), Presuda od 6. aprila 1955., ICJ Reports 1955. 97 Predmet Nottebohm, str. 20-21. 98 Predmet Nottebohm, str. 21. 21 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

78.

Pozivajui se na Komentar MKCK-a uz lan 4 enevske konvencije IV, alioci nadalje

tvrde da se meunarodno pravo ne moe mijeati u odnos drave prema vlastitim dravljanima, osim u sluaju genocida i zloina protiv ovjenosti.99 Prema gleditu alilaca, u situaciji internacionalizovanja oruanog sukoba u kojem su i rtve i poinioci istog dravljanstva, rtve tite samo njihovi nacionalni zakoni.100 79. Razlog zbog kojeg IV enevska konvencija daje univerzalnu nadlenost samo u odnosu na

odredbe o tekim povredama bilo je nastojanje da se izbjegne mijeanje nacionalnih sudova drugih drava u situaciji koja se tie samo odnosa jedne drave sa svojim dravljanima. U Komentaru MKCK-a (uz IV enevsku konvenciju), koji spominju alioci, stoga se kae da se enevska konvencija IV vjerno pridrava principa prihvaenog u meunarodnom pravu: da se ne mijea u odnos drave prema vlastitim dravljanima.101 U Komentaru nije predviena situacija internacionalizovanog konflikta u kojem neka strana drava podrava jednu od strana u sukobu i u kojem su rtve zatoene zbog svoje nacionalnosti i zbog toga to oni koji su ih zatoili vjeruju da te rtve rade za njihovog neprijatelja. U tim okolnostima se pred meunarodnim sudom ne moe pozivati na formalnu vezu dravljanstvom sa Bosnom i Hercegovinom kako bi se rtvama zanijekalo pravo na zatitu prema meunarodnom pravu. Ovom se moe dodati da se vlada Bosne i Hercegovine sa svoje strane nije protivila da se u sklopu reima tekih povreda krivino gone oni bosanski dravljani koji su poinili nasilje nad drugim bosanskim dravljanima.102 80. Moda jo treba napomenuti da, iako su alioci naglasili da se rije nationality koja se

upotrebljava u enevskoj konvenciji IV koristi u znaenju koje u domaem zakonodavstvu ima rije dravljanstvo, oni su u raspravi prihvatili da se ona u bivoj Jugoslaviji u svakodnevnom govoru koristi u znaenju nacionalne pripadnosti /ethnicity/.103 81. albeno vijee slae se sa tuiocem u stavu da bi oduzimanje, samo na osnovu nacionalnog

zakonodavstva, mogunosti zatite iz enevskih konvencija rtvama za koje se na osnovu domaih zakona moe tvrditi da imaju isto dravljanstvo kao i osobe koje su ih zatoile, bilo protivno samom cilju i svrsi Konvencija. Sama svrha njihovog postojanja bila bi obezvrijeena prevelikim naglaavanjem formalnih zakonskih veza, iji bi smisao uostalom vlade mogle i promijeniti u namjeri da zatite svoje dravljane od krivinog progona po osnovi odredbi o tekim povredama enevskih konvencija. Prikladniji je svrsishodniji i realistiniji pristup, posebno u okolnostima
99

Transkript albene rasprave, str. 397-398. Transkript albene rasprave, str. 415. 101 Komentar MKCK-a (K IV), str. 46. 102 Vidi Drugi godinji izvjetaj Meunarodnog suda, para. 132; Trei godinji izvjetaj, para. 167, i etvrti godinji izvjetaj, para. 183. 103 Transkript albene rasprave, str. 545-546.
100

22 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

raspada Jugoslavije, i u novoj dravi Bosni i Hercegovini koja je tek u nastajanju i u kojoj su se sukobljavale razne strane, dok se vlada protivila podjeli po etnikoj liniji koja bi vodila premjetanju stanovnitva i u kojoj je, na kraju krajeva, sredinje pitanje bilo konani oblik drave i nastajuih entiteta. 82. U predmetu Tadi, albeno vijee, oslanjajui se na teleoloki pristup, zakljuilo je da se u

ovom kontekstu formalno dravljanstvo ne moe smatrati odluujuim faktorom, i da je realnost veza moda tanije izraena u faktoru etniciteta:
Ovaj pravni pristup, koji vie polae na sutinu odnosa nego na formalne veze, postaje sve vaniji u modernim meunarodnim oruanim sukobima. Dok su se u ranijim vremenima ratovi uglavnom vodili meu etabliranim dravama, u modernim meuetnikim oruanim sukobima kao to je onaj u bivoj Jugoslaviji, nove drave nerijetko nastaju za vrijeme oruanog sukoba, a kriterijum lojalnosti postaje etnika pripadnost, a ne dravljanstvo. Drugim rijeima, lojalnost dravi moe biti zadana etnikom pripadnou.104

83.

Kako je zakljueno u dosadanjoj praksi albenog vijea, lan 4 enevske konvencije IV

treba tumaiti kao lan ija je namjera da se to je mogue vie zatite civili koji su se nali u internacionalnom ili internacionalizovanom sukobu. Dravljanstvo koje trai lan 4, dakle, treba procijeniti tek na osnovu uvida u sutinu odnosa,105 a ne na osnovu pravne karakterizacije u domaem zakonodavstvu. U savremenim etnikim sukobima, u smislu primjene humanitarnog prava, a posebno lana 4 enevske konvencije IV, rtve se mogu asimilirati sa vanjskom dravom koja je umijeana u sukob mada formalno imaju isto dravljanstvo kao i oni koji ih dre u zatoenitvu. Zato se albeno vijee slae sa presudom u albenom postupku Tadi da bi stoga ak i kad bi se u okolnostima ovog sluaja smatralo da poinioci i rtve imaju isto dravljanstvo, lan 4 ipak bio primjenjiv.106 84. Primjenjujui princip izreen u predmetu Aleksovski, albeno vijee ne nalazi nijedan

uvjerljiv razlog u interesu pravde zbog kojeg bi trebalo odstupiti od drugostepene presude u predmetu Tadi. Dravljanstvo rtava u smislu primjene IV enevske konvencije ne bi se smjelo utvrivati na osnovu formalnog opisa dravljanstva, nego na osnovu sutinskih odnosa, pri emu treba uvaiti razliku u etnikoj pripadnosti rtava i poinilaca i njihove veze sa stranom intervenirajuom silom. 85. Zbog toga je neophodno razmotriti zakljuke Pretresnog vijea, kako bismo vidjeli da li je to

vijee ispravno primijenilo ove principe.

104 105

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 166. Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 168. 106 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 169. 23 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

2. Da li je Pretresno vijee primijenilo ispravna pravna naela? 86. Kao i u dijelu u kojem se govori o prirodi sukoba, albeno vijee najprije primjeuje da

drugostepena presuda u predmetu Tadi, u kojoj je formulisano koje se pravo primjenjuje u utvrivanju statusa zatienog lica, u vrijeme izricanja prvostepene presude u ovom predmetu jo nije bila donijeta. Stoga e albeno vijee razmotriti da li je Pretresno vijee, mada u formalnom smislu nije moglo primijeniti argumentaciju albenog vijea iz drugostepene presude Tadi, svoje zakljuke baziralo na pravnom razmiljanju koje je konsistentno sa tom argumentacijom. 87. Pitanje koje se nalo pred Pretresnim vijeem bilo je da li se rtve, bosanski Srbi koji su se

nali u vlasti bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, mogu smatrati zatienim licima, odnosno, licima drugaijeg dravljanstva od onih koji su ih drali u zatoenitvu. 88. alioci tvrde da su rtve, bosanski Srbi zatoeni u logoru elebii, oito bili dravljani

Bosne i Hercegovine, te se ne mogu smatrati dravljanima SRJ. Zato se rtve ne mogu smatrati zatienim licima. Tuilac s druge strane tvrdi da je Pretresno vijee primijenilo test koji je u skladu sa drugostepenom presudom u predmetu Tadi. 89. Prije nego to krenemo u pregled nalaza Pretresnog vijea, moramo promotriti jedan

argument. Delali tvrdi, suprotno onome to izjavljuje tuilac, da drugostepena presuda u predmetu Tadi ne ureuje pitanje zatienih lica iz ovog predmeta, zato to su injenice u ova dva predmeta izrazito razliite.107 U predmetu Aleksovski albeno vijee je napomenulo da princip po kome albeno vijee slijedi svoje prethodne odluke vrijedi samo za sline predmete, ili za sutinski sline predmete. To se manje odnosi na slinost, ili sutinsku slinost, injenica, a vie na to da je pitanje koje pokreu te injenice u novom predmetu isto kao i pitanje o kojem je pomou tog pravnog principa odlueno u prijanjem predmetu.108 90. U predmetima Tadi i Aleksovski smatralo se da poinioci djeluju u korist vanjske sile, u

jednom sluaju SRJ, a u drugom Hrvatske, a rtve, bosanski Muslimani, smatrali su se zatienim osobama na osnovu injenice da nisu imali dravljanstvo strane u ijoj su se vlasti nali. Nasuprot tome, u ovom predmetu, gdje su optueni bosanski Muslimani ili bosanski Hrvati, nije naeno da su oni djelovali u korist strane drave, dok se za rtve bosanske Srbe moe smatrati da su bili povezani sa stranom (oruanim snagama bosanskih Srba) koja je djelovala u korist strane drave (SRJ). Meutim, mada su injenine okolnosti predmeta razliite, pravni princip koji se primjenjuje na injenice ostaje isti. albeno vijee zato smatra argument alioca neuvjerljivim.
107 108

Delalieva replika, str. 4. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 110. 24 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

91.

Pretresno vijee je ustanovilo da se moe smatrati da su rtve, bosanski Srbi, bile u rukama

strane u sukobu iji nisu bili dravljani, s obzirom da su bili bosanski Srbi koje je u toku meunarodnog oruanog sukoba zatvorila jedna od strana u tom sukobu, drava Bosna i Hercegovina.109 Pretresno vijee se u zakljuivanju posluilo irokim i svrsishodnim pristupom, odbacivi sugestiju da se dravljanstvo rtava treba utvrivati na osnovu domaeg zakona o dravljanstvu. 92. Pretresno vijee je najprije naglasilo ulogu meunarodnog prava u odnosu na

dravljanstvo,110 smatrajui da se Meunarodni sud [] moe opredijeliti da odbije da prizna (ili stavi na snagu) davanje dravljanstva od strane odreene drave pojedincima za potrebe primjenjivanja meunarodnog prava.111 Zatim je svejedno zakljuilo da [a]naliza relevantnih zakona o dravljanstvu u Bosni i Hercegovini u 1992., meutim, ne daje jasnu sliku. U to vrijeme, kao to smo razmatrali, ta drava se borila da ostvari svoju nezavisnost, a sve ranije strukture SFRJ su se rastakale. Pored toga, Bosnu i Hercegovinu je razdirao meunarodni oruani sukob i pitanje oko kojeg su se vodile borbe bila je upravo elja odreenih grupa u okviru njenog stanovnitva da se odvoje od te drave i pridrue drugoj.112 Pretresno vijee je takoe primijetilo da su bosanski Srbi [] u svom tobonjem Ustavu SRBH, proglasili da su dravljani Srpske Republike dravljani Jugoslavije.113 93. Pretresno vijee je takoe odluilo ne oslanjati se na argument koji je ponudio vjetak

optube profesor Economides, prema kome se u meunarodnom pravu pojavljuje nova doktrina o pravu na dravljanstvo po vlastitom izboru. Zakljuujui da naelo prava na izbor nije ustaljeno pravilo meunarodnog prava, Pretresno vijee je zakljuilo da taj princip, sam po sebi, ne moe odluno uticati na formulisanje stanovita prema kome se bosanski Srbi ne mogu smatrati dravljanima Bosne i Hercegovine.114 94. Pretresno vijee je o vezi dravljanstva raspravljalo u svjetlu zakljuaka iz predmeta

Nottebohm i zakljuilo:
Pod pretpostavkom da je Bosna i Hercegovina dala svoje dravljanstvo bosanskim Srbima, Hrvatima i Muslimanima u 1992, moe da postoji nedovoljna veza izmeu bosanskih Srba i te drave da bi ih ovo Pretresno vijee smatralo bosanskim dravljanima pri presuivanju u ovom predmetu. Do tog davanja dravljanstva dolo je u kontekstu raspada jedne drave i oruanog sukoba koji je uslijedio. Pored toga, bosanski Srbi su bili jasno izrazili svoju elju da ne budu dravljani Bosne i Hercegovine time to su proglasili Ustav koji ih je inio dijelom Jugoslavije i
109 110

Prvostepena presuda, para. 274. Prvostepena presuda, para. 248. 111 Prvostepena presuda, para. 258 (fusnota isputena). 112 Prvostepena presuda, para. 251. 113 Prvostepena presuda, para. 253. 114 Prvostepena presuda, para. 256. 25 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

uli u ovaj oruani sukob kako bi postigli taj cilj. Takav nalaz bi normalno bio ogranien na pitanje primjene meunarodnog humanitarnog prava i ne bi bio za neku iru svrhu. On bi takoe bio u duhu tog prava inei ga primjenljivim na najirem moguem planu.115

95.

U svjetlu zakljuka o meunarodnom karakteru sukoba, Pretresno vijee je smatralo da je

mogue smatrati da su bosanski Srbi djelovali u ime SRJ u njenom nastavljenom oruanom sukobu protiv vlasti Bosne i Hercegovine.116 Stoga se moe smatrati da su rtve, bosanski Srbi, imali dravljanstvo drugaije od onih koji su ih drali u zatoenitvu. 96. Sljedei pasus, kojim zavrava argumentacija Pretresnog vijea, pokazuje da se Vijee

sluilo irokim, svrsishodnim i krajnje realistinim pristupom:117

[O]vo Pretresno vijee eli da naglasi neophodnost fleksibilnijeg razmatranja uslova lana 4 etvrte enevske konvencije. Odredbe nacionalnog zakonodavstva o dravljanstvu u situaciji nasilne sukcesije drave ne mogu da budu mjerodavne za odreivanje zatienog statusa lica zahvaenih sukobima koji proisteknu iz takvih dogaaja. Komentar uz etvrtu enevsku konvenciju nam nalae da ne zaboravimo da su Konvencije sainjene prvenstveno i prije svega radi zatite pojedinaca, a ne da slue interesima drave i stoga je gledite ovog Pretresnog vijea da njihova zatita treba da se primjenjuje na to je iru moguu kategoriju lica. Zaista bi bilo u suprotnosti sa namjerom Savjeta bezbjednosti, kojem je bilo stalo da djelotvorno rijei situaciju za koju je ustanovio da predstavlja prijetnju meunarodnom miru i bezbjednosti, te da okona patnje svih lica zahvaenih tim sukobom, da Meunarodni sud uskrati primjenu etvrte enevske konvencije bilo kojoj konkretnoj grupi lica iskljuivo na bazi statusa njihovog dravljanstva shodno nacionalnom zakonu.118

97.

albeno vijee smatra da je pravno rasuivanje koje je prihvatilo Pretresno vijee u ovom

predmetu u skladu sa rasuivanjem iz predmeta Tadi. Pretresno vijee je odbacilo pristup koji bi se bazirao na formalnim vezama dravljanstva, prihvaajui umjesto toga princip koji duno naglaava cilj i svrhu enevskih konvencija.119 Istovremeno, Pretresno vijee je uzelo u obzir stvarne okolnosti sukoba u Bosni i Hercegovini, smatrajui da se [p]ravo mora da primijeni na realnu situaciju koju imamo.120 Mada se moe initi da je u odreenom smislu pravno rasuivanje Pretresnog vijea ire od rasuivanja za koje se odluilo albeno vijee, albeno vijee vjeruje da zakljuci do kojih se dolo u ovom predmetu ulaze u okvir zakljuivanja u predmetu Tadi. Kao to je ustvrdila optuba,121 Pretresno vijee je postupilo pravilno odluivi da se pokua utvrditi da li se za rtve moe smatrati da pripadaju suprotnoj strani u sukobu. 98. albeno vijee se posebno slae sa nalazom Pretresnog vijea da rtve, bosanski Srbi, treba

da se smatraju zatienim licima u smislu IV enevske konvencije, zato to su rtve bile uhapene i

Prvostepena presuda, para. 259. Prvostepena presuda, para 262. 117 Pretresno vijee je svoj pristup okarakterisalo kao irok i principijelan (para. 275). 118 Prvostepena presuda, para. 263. 119 Vidi na primjer: Kako bi se zadrala relevantnost i djelotvornost normi enevskih konvencija, potrebno je usvojiti pristup koji je ovdje usvojen, prvostepena presuda, para. 266. 120 Prvostepena presuda, para. 264. 121 Odgovor optube, str. 36.
116

115

26 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zatoene uglavnom po osnovu svog srpskog identiteta i s obzirom na to da su bosanske vlasti oito smatrale da one pripadaju suprotnoj strani u oruanom sukobu i da predstavljaju opasnost po bosansku dravu.122 99. Izjava Pretresnog vijea da bi njegov nalaz normalno bio ogranien na pitanje primjene

meunarodnog humanitarnog prava i ne bi bio za neku iru svrhu123 takoe je blizak gleditu albenog vijea da se pravni test utvrivanja dravljanstva rtava primjenjuje unutar ogranienog konteksta humanitarnog prava, a u svrhu primjene IV enevske konvencije u sudskim predmetima na Meunarodnom sudu. Lando je u svom podnesku ustvrdio da zakljuak Pretresnog vijea sugerie da bi jedna osoba mogla imati jedno dravljanstvo po nacionalnom zakonodavstvu, a drugo po meunarodnom pravu to je, po njegovom miljenju, u suprotnosti sa meunarodnim pravom. Takoe tvrdi da se odlukom Pretresnog vijea, mada ne namjerno, svim bosanskim Srbima oduzima njihovo dravljanstvo. Tvrdnja da bi zakljuci Pretresnog vijea mogli uticati na regulisanje dravljanstva rtava na nacionalnom planu neosnovana je. Moramo naglasiti da zakljuci do kojih meunarodni sudije dolaze u vrenju svoje sudijske dunosti ne mogu ni na koji nain uticati na regulisanje dravljanstva takvih lica u odnosu na dravu na nacionalnom planu, niti im je namjera da ocjenjuju unutranje vaenje zakona Bosne i Hercegovine. albeno vijee se slae s optubom u zakljuku da Pretresno vijee nije postupilo nerazumno kad nije pridalo veliku teinu dokazima odbrane o dravljanstvu ovih rtava po nacionalnom zakonodavstvu. 100. alioci iznose argumente na osnovu testa efektivne veze, izvedenog iz predmeta

Nottebohm koji je rjeavao MSP.124 Po njihovom miljenju, u ocjeni da li za ove rtve postoji veza dravljanstvom sa SRJ treba uzeti u obzir sljedee indikacije: gdje su roeni, gdje su stekli obrazovanje, vjenali se, glasali i imali stalno mjesto boravka, s time da je upravo ovaj posljednji element, kako tvrde, najvaniji kriterij. 101. U predmetu Nottebohm rije je bila o tome da se utvrdi uinak veze dravljanstva, radi

ostvarivanja diplomatske zatite, dok je u ovom predmetu pred albenim vijeem zadatak da utvrdi moe li se smatrati da su rtve imale dravljanstvo strane drave uesnice u sukobu, radi njihove zatite prema meunarodnom pravu. Zbog toga je bespredmetno dokazivati, kao to tvrde alioci, da je rtvama i njihovim porodicama stalno mjesto boravka bilo u Bosni i Hercegovini, ili da su u toj dravi obavljali neke djelatnosti. Pravo je pitanje ovdje da li se moe smatrati da u situaciji internacionalizovanog oruanog sukoba rtve nisu imale isto dravljanstvo kao oni koji su ih

122 123

Prvostepena presuda, para. 265. Prvostepena presuda, para. 259. 124 Delaliev podnesak, str. 55. Deliev podnesak, str. 36-39. Landin podnesak, str. 62-64. 27 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zatoili, u smislu enevskih konvencija, ak i ako su sa stanovita nacionalnog zakonodavstva imali isto dravljanstvo. 102. Iako je Pretresno vijee u iznoenju pravnih argumenata spomenulo test efektivne veze iz

predmeta Nottebohm, njegov zakljuak o dravljanstvu rtava u smislu enevskih konvencija nije ovisio o tom testu. Pretresno vijee je napomenulo da djelujui na meunarodnom planu, Meunarodni sud se moe opredijeliti da odbije da prizna (ili stavi na snagu) davanje dravljanstva od strane odreene drave pojedincima za potrebe primjenjivanja meunarodnog prava.125 Osim toga, u ocjeni uslova dravljanstva Pretresno vijee se jasno pozivalo na konkretne okolnosti ovog predmeta i na konkretnu namjenu primjene humanitarnog prava. 103. Delali je uz to tvrdio da je Pretresno vijee intervenisalo u meunarodno pravo bazirajui

svoj zakljuak na secesionistikim aktivnostima bosanskih Srba, poto meunarodno pravo ne priznaje pravo na samoopredjeljenje.126 104. Irelevantno je donositi zakljuke o tome da li su aktivnosti sa kojima su bili povezani

bosanski Srbi bile u skladu sa pravom na samoopredjeljenje ili nisu. Kao to smo ve rekli, ne radi se o tome da li je ta aktivnost bila zakonita ili nije, niti da li je bila u skladu sa pravom na samoopredjeljenje. Za humanitarno pravo relevantno je pitanje da li su civili zatoeni u logoru elebii bili lica zatiena u skladu sa IV enevskom konvencijom. 105. Deli takoe tvrdi da zakljuak Pretresnog vijea da rtve, bosanski Srbi, nisu bili bosanski

dravljani odudara od injeninih zakljuaka Vijea da su bosanski Srbi bili bosanski dravljani, kao to je zakljueno za potrebe utvrivanja postojanja meunarodnog oruanog sukoba.127 Nema osnova za ovaj argument. Nasuprot tvrdnjama alilaca, zakljuci Pretresnog vijea nisu proturjeni. Zakljuujui da je sukob koji se odigrao u Bosni i Hercegovini bio meunarodnog karaktera, Pretresno vijee je zakljuilo samo to da je jedna strana drava bila umijeana i da je podravala jednu od strana u sukobu koji je prima facie bio unutranji sukob. Ovaj zakljuak nije ni imao namjeru utvrditi kojeg su dravljanstva bili pripadnici strane koja se borila sa podrkom strane drave. 3. Zakljuak 106. albeno vijee nalazi da je pravno rasuivanje kakvo je primijenilo Pretresno vijee

konsistentno sa primjenjivim pravnim principima imenovanim u drugostepenoj presudi u predmetu

Prvostepena presuda, para. 258. U svom podnesku Delali je pomenuo proglaenje srpskih autonomnih oblasti i formiranje Republike Srpske 1992. godine, str. 52-54.
126 125

28 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Tadi. to se tie primjene lana 2 Statuta u ovom predmetu, bosanski Srbi, rtve zatoene u logoru elebii, moraju se smatrati rtvama u vlasti jedne od strana u sukobu, Bosne i Hercegovine, iji dravljani nisu bili. Prema tome, ovaj osnov za albu ne moe se uvaiti. C. Da li je Bosna i Hercegovina bila strana u enevskim konvencijama u vrijeme dogaaja koji se navode u optunici 107. Deli osporava krivnju koju je Pretresno vijee utvrdilo po lanu 2 Statuta, koji

Meunarodnom sudu daje nadlenost da krivino goni teke povrede enevskih konvencija iz 1949. godine. Deli tvrdi da se zbog toga to je Bosna i Hercegovina pristupila enevskim konvencijama tek 31. decembra 1992. godine, dakle nakon dogaaja navedenih u optunici, djela koja je on poinio prije tog datuma ne mogu krivino goniti u sklopu ugovornog reima tekih povreda.128 Deli takoe tvrdi da enevske konvencije ne pripadaju obiajnom pravu. Stoga je njegovo miljenje da bi primjena enevskih konvencija na djela koja su se dogodila prije datuma pristupanja Bosne i Hercegovine Konvencijama znaila krenje naela legaliteta, odnosno naela nullum crimen sine lege.129 Zbog toga, tvrdi on, treba odbaciti sve take optunice utemeljene na lanu 2 Statuta. 108. Tuilac tvrdi da su odredbe o tekim povredama enevskih konvencija, bez obzira na to da

li je Bosna i Hercegovina u to vrijeme bila vezana enevskim konvencijama qua ugovornim obavezama, u cijelom predmetnom periodu bile izraz meunarodnog obiajnog prava.130 Uz to, Bosna i Hercegovina je bila vezana enevskim konvencijama zbog instrumenta o sukcesiji koji je deponiran 31. decembra 1992., a stupio na snagu onog dana kad je Bosna i Hercegovina postala nezavisna drava, 6. marta 1992.131 109. 1949. 110. Izjava Bosne i Hercegovine o sukcesiji moe se smatrati notifikacijom o sukcesiji, danas albeno vijee e prvo razmotriti izjavu o sukcesiji to ju je 31. decembra 1992. Bosna i

Hercegovina poloila kod vicarskog saveznog vijea kao depozitara enevskih konvencija iz

definisanom u Bekoj konvenciji o sukcesiji drava u vezi s meunarodnim ugovorima iz 1978. kao svaka notifikacija, bez obzira na to kako je formulisana ili nazvana, kojom drava sljednica
Deliev podnesak, str. 48-49. Delievo pitanje br. 3, izloeno u Spisku pitanja za albu alioca-protivrespondenta Hazima Delia, od 17. maja 2000., glasi: Da li Deli moe biti proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija od 12. avgusta 1949., kad u vrijeme kad su poinjena djela iz optunice Republika Bosna i Hercegovina nije bila strana enevskih konvencija od 12. avgusta 1949. godine. 129 Deliev podnesak, str. 19-21. Transkript albene rasprave, str. 338-345. 130 Odgovor optube, str. 37-40. 131 Transkript albene rasprave, str. 367-370.
128 127

29 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

izraava svoj pristanak da bude smatrana vezanom tim ugovorom.132 Tako se, u sluaju da jednu dravu zamijeni nekoliko drugih, novonastala nezavisna drava koja izvri notifikaciju o sukcesiji []smatra stranom ugovora od dana sukcesije drava ili od dana stupanja ugovora na snagu, ako je taj datum kasniji.133 Dan 6. mart 1992. openito se smatra zvaninim datumom nezavisnosti Bosne i Hercegovine (datumom kad je postala suverena drava) i moe se smatrati da je ona od tog dana zvanino postala strana enevskih konvencija.134 Tako je vajcarsko savezno vijee kasnije obavijestilo drave strane enevskih konvencija da je Bosna i Hercegovina postala strana Konvencija [] od dana svoje nezavisnosti, tj. od 6. marta 1992.135 U tom smislu, ini se da se u argumentu koji su iznijeli alioci brkaju pojmovi akcesije i sukcesije. 111. Mada lan 23(2) Konvencije odreuje da e se do dana izvrenja notifikacije o sukcesiji

primjena ugovora izmeu novonastale drave i ostalih strana ugovora smatrati suspendiranom, albeno vijee smatra da se ta odredba ne odnosi na ovaj tip ugovora. Zbog toga, a iz razloga koje emo navesti, albeno vijee potvruje da primjenjive odredbe obavezuju dravu od asa njenog nastanka. Gledite je albenog vijea da bi, bez obzira na nalaze o formalnoj sukcesiji, Bosna i Hercegovina po obiajnom pravu postala sljednik enevskih konvencija zato to se taj tip konvencija nasljeuje automatski, odnosno nije potrebna nikakva formalna potvrda drave sukcesora o prihvatanju konvencije. Danas se u meunarodnom pravu moe smatrati da drava automatski nasljeuje multilateralne humanitarne meunarodne ugovore u irem smislu, odnosno

17 ILM 1488. Beka konvencija o sukcesiji drava u vezi s meunarodnim ugovorima usvojena je 22. avgusta 1978., a na snagu je stupila 6. novembra 1996. Bosna i Hercegovina je sukcesijom postala strana Konvencije 23. jula 1993. Mada Konvencija nije bila na snazi u vrijeme relevantno za pitanje koje se ovdje razmatra, odredbe relevantne za pitanje koje razmatra albeno vijee kodifikuju pravila meunarodnog obiajnog prava prihvaeni od strane drave. Vidi, na primjer, Izjavu Tanganjike iz 1961. i kasnije izjave koje su od tada dale novonastale drave (United Nations Legislative Series, ST/LEG/SER.B/14, str. 177). albeno vijee napominje da praksa meunarodnih organizacija (UN, Meunarodna organizacija rada /ILO/, MKCK) i drava pokazuje da je postojala obiajna norma o sukcesiji drava de iure optim ugovorima, koja se automatski primjenjuje na ugovore o ljudskim pravima. 133 lan 23(1) Beke konvencije. 134 U Miljenju br. 11, koje nosi datum 16. juli 1993., Arbitrana komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija) zakljuuje da se nakon zvaninog proglaenja rezultata referenduma o nezavisnosti 6. marta 1992., 6. mart 1992. mora smatrati danom kad je Bosna i Hercegovina postala sukcesor Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. 135 vajcarska savezna uprava inostranih poslova, Notifikacija vladama drava strana enevskih konvencija za zatitu rtava rata od 12. avgusta 1949., 17. februara 1993.

132

30 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

ugovore univerzalnog karaktera kojim se izraavaju temeljna ljudska prava.136 Treba napomenuti da je Bosna i Hercegovina i sama prihvatila taj princip pred Meunarodnim sudom pravde.137 112. Neosporno je da enevske konvencije pripadaju ovoj kategoriji univerzalnih multilateralnih

ugovora koji izraavaju pravila prihvaena i priznata od strane cijele meunarodne zajednice. Uee u enevskim konvencijama je gotovo univerzalno.138 113. U svjetlu cilja i svrhe enevskih konvencija garancije zatite odreenih temeljnih

vrijednosti ovjeanstva i u vrijeme oruanog sukoba i u svjetlu obiajne prirode njihovih odredbi,139 albeno vijee nema nikakvih sumnji u pogledu toga da sukcesija drava ni na koji nain ne utjee na obaveze koje proistiu iz tih fundamentalnih humanitarnih konvencija. U ovom smislu, treba spomenuti Izvjetaj generalnog sekretara iz vremena osnivanja Meunarodnog suda, koji poimence spominje enevske konvencije kao jedan od instrumenata meunarodnog humanitarnog prava koji su van svake sumnje dio obiajnog prava tako da se uopte ne pojavljuje problem prihvatanja odreene konvencije od strane samo nekih, a ne svih drava.140 Daljnju potvrdu tom stanovitu albeno vijee nalazi u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi.141 114. Iz tih razloga, albeno vijee nalazi da nije bilo prekida u zatiti koju pruaju enevske

konvencije poto su Konvencije, kao i obaveze koje iz njih proizlaze, bile na snazi u Bosni i Hercegovini u vrijeme kad su poinjena djela za koja se tereti u optunici. 115. albeno vijee odbija ovaj albeni osnov.

U vezi s instrumentima meunarodnih ljudskih prava vidi rezolucije Komisije za ljudska prava UN-a 1993/23, 1994/16 i 1995/18; E/CN4/1995/80, str. 4; Opti komentar Komiteta za ljudska prava /Human Rights Committee General Comment/ 26(61) CCPR/C/21/Add. 8/Rev. 1. U vezi sa sukcesijom Bosne i Hercegovine kad je rije o MPGPP-u, vidi Odluku koju je Komitet za ljudska prava usvojio 7. oktobra 1992 i pripadajuu diskusiju objavljenu u Dokumentima Komisije za ljudska prava /Official Records of the Human Rights Committee 1992/93/, sv. 1, str. 15. Vidi i Izdvojeno miljenje sudije Weeramantrya, Primjena Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, Preliminarni prigovori, Presuda /Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, Preliminary Objections, Judgement/, ICJ Reports 1996. 137 U tekstu Primjena Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, Preliminarni prigovori, Presuda, ICJ Reports, 1996., MSP je napomenuo da je Bosna i Hercegovina tvrdila da Konvencija o genocidu pripada kategoriji instrumenata zatite ljudskih prava, pa za nju nuno vrijedi pravilo automatske sukcesije, para. 21. 138 U septembru 2000. godine, broj drava uesnica enevskih konvencija bio je 189. Samo dvije lanice Ujedinjenih nacija nisu strane u konvencijama (Marshall i Nauru). 139 lan 158, stav 4 enevske konvencije IV propisuje da otkaz Konvencije ni na koji nain ne djeluje na obaveze to su ih strane sukoba dune ispunjavati na osnovu naela meunarodnog prava koja proizlaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima, iz zakona ovjenosti i iz zahtjeva javne savjesti. Dalje, lan 43 Beke konvencije o meunarodnim ugovorima iz 1969., naslovljen Obaveze koje namee meunarodno pravo nezavisno od ugovora predvia: Ponitenje, prestanak ili otkaz ugovora, povlaenje neke strane iz njega ili suspenzija njegove primjene ni na koji nain ne utjeu na dunost svake drave da ispuni svaku obavezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta prema meunarodnom pravu nezavisno od tog ugovora. 140 Izvjetaj generalnog sekretara, para. 34. 141 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 79-85. 31 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

136

III. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA LAN 3 STATUTA

116. Delali142, Muci143 i Deli144 osporavaju sljedee nalaze Pretresnog vijea (1) da lan 3

Statuta obuhvata djela iz zajednikog lana 3 enevskih konvencija; (2) da zajedniki lan 3 namee individualnu krivinu odgovornost; i (3) da je zajedniki lan 3 primjenjiv na meunarodne oruane sukobe. alioci tvrde da se albeno vijee ne bi trebalo drati svojih prethodnih odluka iz Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi, zato to je, kau alioci, tada donijelo krivu odluku. U toj je odluci utvreno da krenja zajednikog lana 3 jesu u nadlenosti Meunarodnog suda prema lanu 3 Statuta i da se, kao obiajno pravo, zajedniki lan 3 primjenjuje i u unutranjim i u meunarodnim sukobima te da podrazumijeva individualnu krivinu odgovornost. Optuba izjavljuje da osnove za albu alilaca treba odbiti zato to protuslove Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, koju bi albeno vijee trebalo slijediti. Tuilac tvrdi da razlozi koje alioci navode kao osnov za ponovno otvaranje pitanja koje je albeno vijee ve pretreslo nisu ni utemeljeni ni dovoljni. 117. Kao to su primijetile strane, albenim pitanjima u ovom predmetu albeno vijee se ve

bavilo u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi. U skladu sa principima izreenim u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, i izloenim u paragrafu 8. ove presude, albeno vijee e slijediti praksu iz predmeta Tadi, osim u sluaju da zbog uvjerljivih razloga u interesu pravde od nje mora odstupiti. 118. U osnovima koje su predoili alioci postavljaju se u vezi sa zajednikim lanom 3

enevskih konvencija tri razliita pitanja: (1) da li zajedniki lan 3 ulazi u djelokrug lana 3 Statuta Meunarodnog suda; (2) da li se zajedniki lan 3 primjenjuje na meunarodne oruane sukobe: (3) da li zajedniki lan 3 pripisuje individualnu krivinu odgovornost. Najprije emo pogledati kako je o ta tri pitanja presueno u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi kako bi albeno vijee ispitalo postoje li uvjerljivi razlozi da se od te odluke odstupi, a zatim e Vijee
Delalievi osnovi za osporavanje presude, kako su izloeni u njegovom podnesku, glase: Da li je bila namjera Savjeta bezbjednosti da zajedniki lan 3 preuzme u lan 3 Statuta i Da li zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno obiajno pravo u smislu njegove primjene na fizike osobe. Na pretresu, Delaliev branilac je argumentaciju za ove navode prezentirao i u ime ostalih alilaca. 143 Muciev osnov broj 6 glasi: Da li je u vrijeme kad su poinjena djela navedena u optunici meunarodno obiajno pravo predvialo individualnu krivinu odgovornost za krenja zajednikog lana 3 enevskih konvencija (Konani spisak pitanja za albu alioca Zdravka Mucia, 31. maj 2000., str. 2). Muci prihvata Delalieve argumente. 144 Delievi osnovi glase: Pitanje broj pet: Da li je, u vrijeme kad su poinjena djela koja se navode u optunici, meunardono obiajno pravo predvialo postojanje individualne krivine odgovornosti za krenja zajednikog lana 3; Pitanje broj est: Da li je Savjet bezbjednosti Meunarodnom sudu dao nadlenost da namee individualne krivine sankcije za krenja zajednikog lana 3; Pitanje broj sedam: Da li zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno
142

32 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

analizirati prvostepenu presudu kako bi ispitalo da li su u odluivanju primijenjeni ispravni pravni principi. 119. Kao preliminarno pitanje, albeno vijee e razmotriti stajalite jednog od alilaca o statusu

Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi, to je relevantno za sva tri pitanja. 120. U svojim osnovima za albu, alioci pozivaju albeno vijee da preinai stanovite koje je

zauzelo u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi u vezi sa primjenjivou zajednikog lana 3 enevskih konvencija prema lanu 3 Statuta, te da iznova razmotri postavljena pitanja. Izmeu ostalog, Delali kae da albeno vijee tada nije izvelo rigoroznu analizu (sugeriui uz to da su interlokutorni albeni postupak i albeni postupak nakon izricanja presude razliite prirode) i da se u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi mnoga sada postavljena pitanja nisu ni iznosila ni razmatrala.145 Miljenje je alilaca da je ta odluka bila donesena per incuriam.146 Razlog koji u tom smislu utie na presudu u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski predoen je kao razlog za odstupanje vijea od ranije odluke.147 121. to se tie tvrdnje da argumenti koje sada iznose alioci nisu bili predoeni albenom vijeu

u predmetu Tadi, optuba tvrdi da nije tano da oni nisu bili razmatrani u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi - sutinom veine argumenata koje alioci sada iznose albeno vijee se bavilo u toj odluci i o njima presudilo. O tvrdnji da se Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi nije temeljila na rigoroznoj analizi, optuba kae da ta odluka sadri detaljno obrazloenje i da se pitanja o kojima se presudilo u sklopu interlokutorne albe ne bi smjela smatrati pitanjima nieg ranga u poreenju s odlukama koje albeno vijee donosi u postupku nakon presude pretresnog vijea. Osim toga, odluka nije donesena per incuriam, poto se albeno vijee koncentrisalo upravo na ovo pitanje, a argumenti su bili opirni i navodili mnoge izvore prava.148 Gledite je Tuilatva da stoga nema razloga za odstupanje od te odluke. 122. Ovo albeno vijee smatra da nema nikakvog razloga da se interlokutorne odluke albenog

vijea smatraju, u principu, odlukama nieg ranga u usporedbi sa konanim odlukama po albi. Svrha je svake albe, i interlokutornih i onih koje se izjavljuju na kraju postupka, da se o pitanjima

obiajno pravo u meunarodnim oruanim sukobima u toj mjeri da namee krivine sankcije pojedincima koji prekre njegove odredbe (Spisak pitanja za albu alioca-protivrespondenta Hazima Delia, 17. maj 2000., str. 2-3). 145 Delaliev podnesak, str. 6. Delali ne upuuje ni na koje konkretno pitanje. 146 Transkript albene rasprave, str. 320. Ni iz ega se ne vidi da je to pitanje pravilno i potpuno pretreseno pred tim sudom []. O tome je u stvari odlueno na interlokutorni nain, samo za orijentaciju Pretresnom vijeu u predmetu Tadi kroz glavni pretres u tom predmetu (transkript albene rasprave, str. 321-322). 147 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 108 (fusnota isputena). 148 Transkript albene rasprave, str. 323-324. 33 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

presudi na nain koji je konaan.149 Stoga interlokutornost Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi ne daje povoda za tvrdnju da je ona donijeta per incuriam. A. Da li zajedniki lan 3 enevskih konvencija ulazi u djelokrug lana 3 Statuta 1. ta je mjerodavno pravo 123. lan 3 Statuta, pod naslovom Krenja zakona i obiaja ratovanja, glasi:
Meunarodni sud je ovlaten da krivino goni osobe koje su prekrile zakone i obiaje ratovanja. Ta krenja ukljuuju, ali nisu ograniena na:

(a) (b)

koritenje otrovnih oruja ili drugih oruja smiljenih za nanoenje nepotrebnih patnji; bezobzirno razaranje gradova, sela ili naselja, ili pustoenje koje nije opravdano vojnom nudom; napad, ili bombardovanje, bilo kojim sredstvima, nebranjenih gradova, sela, stambenih objekata ili zgrada; zauzimanje, unitavanje ili hotimino nanoenje tete ustanovama namijenjenim religiji, dobrotvornim svrhama i obrazovanju, umjetnosti i nauci, istorijskim spomenicima i umjetnikim i naunim djelima; pljakanje javne ili privatne imovine.

(c)

(d)

(e)

124.

Odgovarajui dio zajednikog lana 3 enevskih konvencija glasi:

U sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter i koji izbije na podruju jedne od visokih strana ugovornica, svaka strana u sukobu duna je da primjenjuje barem ove odredbe: (1) S osobama koje neposredno ne sudjeluju u neprijateljstvima, ukljuujui pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe koje su van stroja (hors de combat) zbog bolesti, rana, lienja slobode ili bilo kojeg drugog razloga, u svakoj e se prilici postupati ovjeno, bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja zasnovanog na rasi, boji koe, vjeroispovijesti ili uvjerenju, polu, roenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom slinom kriteriju. U tu svrhu, prema gore navedenim osobama zabranjene su i ostaju zabranjene, u svako doba i na svakom mjestu, ove radnje: (a) nasilje protiv ivota i tijela, naroito sve vrste ubistva, sakaenja, okrutnog postupanja i muenja; (b) uzimanje talaca; (c) povrede linog dostojanstva, naroito uvredljivi i poniavajui postupci;

Napominjemo da albeno vijee u predmetu Aleksovski nije zakljuilo da postoji neka razlika u mjerodavnosti njegovih interlokutornih i konanih odluka. 34 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

149

(d) izricanje i izvravanje kazni bez prethodnog suenja pred redovito ustanovljenim sudom, koji prua sva sudska jamstva priznata kao nuna od civiliziranih naroda. (2) Ranjenici i bolesnici prikupit e se i njegovati.

125.

U odnosu na djelokrug lana 3 Statuta, albeno vijee je u Odluci o nadlenosti u predmetu

Tadi smatralo da je lan 3 "opta klauzula koja obuhvata sve povrede humanitarnog prava koje ne potpadaju pod lan 2 ili nisu pokrivene lanovima 4 ili 5.150 Odluka se nastavlja ovako:
lan 3 tako Meunarodnom sudu daje nadlenost nad svakim tekim djelom protiv meunarodnog humanitarnog prava koje nije predvieno lanom 2, 4 ili 5. lan 3 je fundamentalna odredba koja propisuje da se svako teko krenje meunarodnog humanitarnog prava mora krivino goniti pred Meunarodnim sudom. Drugim rijeima, lan 3 funkcionie kao rezidualna klauzula zamiljena da bi osigurala da nijedno teko krenje meunarodnog humanitarnog prava ne bude izuzeto iz nadlenosti Meunarodnog suda. Namjera lana 3 je da tu nadlenost u potpunosti osigura i uini neizbjenom.151

126.

Zakljuak albenog vijea donesen je na osnovu paljive analize Izvjetaja generalnog

sekretara. Izmeu ostalog, albeno vijee je naglasilo da je generalni sekretar napomenuo da Haki pravilnik, dodatak Hakoj konvenciji (IV) o zakonima i obiajima rata na kopnu iz 1907. godine, koji je posluio kao osnov za lan 3 Statuta, ima iri djelokrug od enevskih konvencija, i da ukljuuje ne samo zatitu rtava oruanog sukoba (civile) ili osoba koje vie ne uestvuju u neprijateljstvima (ratni zarobljenici) ve i nain odvijanja neprijateljstava.152 albeno vijee je napomenulo da, mada se u Izvjetaju generalnog sekretara kasnije kae da se jasno nabrojene povrede u lanu 3 odnose na onaj dio Hakog prava koji nije sadran u enevskim konvencijama, lan 3 sadri i formulaciju ukljuuju, ali nisu ograniena na.153 albeno vijee je zakljuilo: Posmatrajui ovaj popis u optem kontekstu diskusije generalnog sekretara o Hakim pravilima i meunarodnom humanitarnom pravu, zakljuujemo da se on moe protumaiti kao da ukljuuje i druga krenja meunarodnog humanitarnog prava.154 127. U potvrdu ovom zakljuku, albeno vijee se takoe oslonilo na izjave drava pred

Savjetom bezbjednosti u vrijeme prihvatanja Statuta Meunarodnog suda, koje se mogu smatrati kao autoritativno tumaenje lana 3 u smislu da je njegov djelokrug mnogo iri od nabrojenih povreda po Hakom pravu.155 U svojoj analizi odredbi Statuta albeno vijee je takoe koristilo teleoloki pristup. Pomenut je i kontekst i svrha Statuta kao cjeline, a posebno to da je Meunarodni sud osnovan radi krivinog gonjenja tekih krenja meunarodnog humanitarnog prava.156 Vijee
150 151

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 89. Ibid, para. 91 (potcrtano u originalu). 152 Ibid, para. 87. 153 Ibid. 154 Ibid. 155 Ibid, para 88. 156 Ibid, para. 90. 35 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

je nastavilo ovako: Stoga, lan 3, ako se tano protumai, u cijelosti realizuje prvobitnu namjeru osnivanja Meunarodnog suda, a to je da niti jedna osoba odgovorna za bilo koje od tekih krenja ne ostane nekanjena, bez obzira na kontekst u kome je dolo do tih krenja.157 albeno vijee je zakljuilo da je namjera lana 3 bila da ukljui i krenja hakog prava (voenje rata) i enevskog prava (zatita rtava)158 uz preduslov da su ispunjeni neki uslovi, meu kojima i taj da pravila imaju obiajni status.159 128. albeno vijee je zatim navelo etiri uslova koji moraju biti ispunjeni da bi krenje

meunarodnog humanitarnog prava podlijegalo lanu 3 Statuta.160 Nakon toga je albeno vijee razmatralo koja takva krenja poinjena u unutranjem sukobu ispunjavaju te uslove. Vijee je detaljno razmotrilo postojanje meunarodnih obiajnih humanitarnih pravila primjenjivih na unutranje sukobe, i zakljuilo da je praksa drava od tridesetih godina ovog vijeka toliko napredovala da danas postoje obiajna pravila koja se primjenjuju na sukobe ne-meunarodnog karaktera. Ta pravila ukljuuju i zajedniki lan 3, ali idu i dalje od tog lana te obuhvataju pravila koja se odnose na metode ratovanja.161 129. albeno vijee e sada promotriti one argumente alilaca u kojima se raspravlja o

zakljucima iz Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi, kako bi utvrdilo postoje li uvjerljivi razlozi u interesu pravde zbog kojih bi od tih zakljuaka trebalo odstupiti. 130. Kao potvrdu svom argumentu da krenja zajednikog lana 3 nisu u nadlenosti

Meunarodnog suda, alioci tvrde da Savjet bezbjednosti, u vrijeme kad je usvajao lan 3 Statuta, uopte nije imao namjeru da na osnovu ovog lana Statuta dozvoli krivino gonjenje krenja zajednikog lana 3,162 i da bi Savjet bezbjednosti, da je zajedniki lan 3 namjeravao uvrstiti u djelokrug lana 3 Statuta, tako izrijekom i napomenuo u lanu 2 Statuta, lanu koji se bavi pravom zatite rtava. Po njihovom miljenju, analiza lana 3 Statuta pokazuje da se taj lan ograniava na hako pravo. S time alioci povezuju argument da se djelokrug lana 3 moe proiriti samo na uporediva djela manje teine od ve navedenih, a nikako ne na djela mnogo vieg reda veliine i potpuno drugaijeg karaktera. Obrazlaui svoj argument, alioci takoe poseu za usporedbom statuta MKSJ-a i MSR-a, iji lan 4 eksplicitno obuhvata zajedniki lan 3.163 alioci dalje tvrde da je Savjet bezbjednosti sukob u bivoj Jugoslaviji smatrao meunarodnim, i stoga je predvidio da e
157 158

Ibid, para. 92. Ibid, para 89. 159 Ibid, para. 94. 160 Ibid. 161 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 119-125. 162 Transkript albene rasprave, str. 319. 163 Transkript albene rasprave, str. 320. 36 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

se krivino goniti samo teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena u meunarodnom sukobu.164 Tuilac izjavljuje da bi se albeno vijee trebalo pridravati svojeg prethodnog zakljuka iz Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi. 131. to se tie argumenta alilaca o tome to je bila namjera Savjeta bezbjednosti, albeno

vijee smatra da su Izvjetaj generalnog sekretara i izjave predstavnika drava pred Savjetom bezbjednosti dane u vrijeme donoenja Statuta, i to onako kako su analizirani u predmetu Tadi, jasna potvrda zakljuka da je spisak djela navedenih u lanu 3 zamiljen tako da obuhvati sva krenja zakona ili obiaja ratovanja, iroko shvaena, pored onih poimenino navedenih u tom lanu kao primjer. Pravilno je da neki meunarodni sud, kad ocjenjuje znaenje usvojenog teksta, povede rauna i o interpretativnim izjavama koje su drave iznosile u vrijeme usvajanja rezolucije, poto one ine vaan dio legislativnog istorijata Statuta.165 Te izjave mogu rasvijetliti neke aspekte sastavljanja i usvajanja Statuta, kao i njegov cilj i svrhu, u situaciji kad se nijedna drava ne protivi takvom tumaenju, kao to je napomenuto u predmetu Tadi.166 To je u skladu sa prihvaenim pravilima o tumaenju meunarodnih ugovora.167 132. albeno vijee ostaje jednako neuvjereno konstatacijom alilaca da je nelogino krenja

zajednikog lana 3, koji pripada enevskom pravu, unositi u lan 3 Statuta koji je vezan za odredbe hakog prava. albeno vijee je u predmetu Tadi raspravljalo o evoluciji u znaenju izraza ratni zloini. Zakljuilo je da se u savremenom tumaenju ratni zloini vezuju i za enevsko i za hako pravo i da krenja zakona i obiaja ratovanja pokrivaju oba tipa pravila. Tradicionalni zakoni ratovanja u vezi sa zatitom lica (i onih koja uestvuju i onih koja ne uestvuju u neprijateljstvima) i imovine danas se pravilnije nazivaju meunarodnim humanitarnim pravom i imaju iri djelokrug pa tako, na primjer, ukljuuju i enevske konvencije.168 U Komentaru MKCKa (uz K IV) kae se tako da enevske konvencije pripadaju onome to se openito naziva zakonima i obiajima ratovanja, krenja kojih se uobiajeno nazivaju ratnim zloinima.169 Osim toga, Dopunski protokol I sadri pravila koja izviru i iz enevskog i iz hakog prava.170

Vidi Delaliev podnesak, str. 8-20. Vidi, na primjer, predmet Ngeze i Nahimana protiv tuioca /Ngeze and Nahimana v. Prosecutor/, albeno vijee MKSR-a, 5. septembar 2000., Zajedniko izdvojeno miljenje, sudija Vohrah i sudija Nieto-Navia, para. 12-17. 166 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 75. 167 lan 32 Beke konvencije o pravu meunarodnih ugovora propisuje da se pripremni radovi za neki meunarodni ugovor mogu koristiti kao dopunska sredstva u tumaenju odredbi meunarodnog ugovora. 168 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 87. 169 Komentar MKCK-a (K IV), str. 583. 170 Nacrt Statuta Meunarodnog krivinog suda, koji je pripremila Komisija za meunarodno pravo uvaava taj pristup i u lanu 20, koji nosi naslov Zloini u nadlenosti Suda i koji meu djela u nadlenosti Suda ubraja teka krenja zakona i obiaja ratovanja primjenjiva na oruane sukobe, ukljuujui u to i enevsko i hako pravo. Izvjetaj KMP-a za 1994., str. 70. Vidi takoe i Nacrt Kodeksa protiv mira i sigurnosti ovjeanstva /ILC Draft Code against the Peace and Security of Mankind/ KMP-a, usvojen 1996. godine. U izvjetaju je Komisija konstatovala da se izrazi ratni zloini, krenja zakona i obiaja ratovanja i krenja pravila humanitarnog prava primjenjiva oruanim sukobima u
165

164

37 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

133.

Novija potvrda da striktno odvajanje hakog od enevskog prava u savremenom

meunarodnom humanitarnom pravu na osnovu tipa pravila vie nije opravdano, moe se nai u lanu 8 Statuta MKS-a. Taj se lan bavi openito Ratnim zloinima, odnosno tekim povredama i drugim tekim krenjima zakona i obiaja ratovanja primjenjivih na meunarodne oruane sukobe; krenjima zajednikog lana 3 u sukobima ne-meunarodnog karaktera; i drugim tekim krenjima zakona i obiaja ratovanja primjenjivim na ne-meunarodne oruane sukobe. albeno vijee stoga potvruje gledite izneseno u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi da je pojam zakoni i obiaji ratovanja evoluirao u toj mjeri da je u vrijeme kad su poinjena djela koja navodi optunica obuhvatao i krenja enevskog prava i da se, shodno tome, lan 3 Statuta moe tumaiti kao lan ija je namjera bila obuhvatiti i pravila enevskog prava. Iz toga slijedi da se tvrdnja alilaca da se krenja zajednikog lana 3 ne mogu uvrstiti u lan 3 kao djela razliite prirode ne prihvata. 134. Nastavljamo s argumentom alilaca da bi bilo loginije da je zajedniki lan 3 obuhvaen u

lanu 2 Statuta. albeno vijee primjeuje da same enevske konvencije razlikuju teke povrede od drugih krenja odredbi Konvencija. Za djela navedena u zajednikom lanu 3 moe se rei da pripadaju kategoriji drugih tekih krenja enevskih konvencija, i da zbog toga ulaze u optu klauzulu lana 3. U njihovom neukljuivanju u okvir lana 2 Statuta ne prepoznaje se nikakva nedosljednost. Ovakav pristup, koji se zasniva na razlikovanju tekih povreda enevskih konvencija od drugih tekih krenja Konvencija, prihvaen je kasnije i u Statutu MKS-a.171 135. Kao to emo vidjeti dalje u tekstu, argument alilaca da je Savjet bezbjednosti sukob

smatrao meunarodnim, ak i da je taan, ne bi bio odluujui za ovo pitanje zato to su zabrane iz zajednikog lana 3 takoe primjenjive i na meunarodne sukobe. Ovdje meutim treba napomenuti da se albeno vijee ne slae sa miljenjem alilaca da su Savjet bezbjednosti i generalni sekretar utvrdili da je u vrijeme nastanka Meunarodnog suda sukob u bivoj Jugoslaviji bio sukob meunarodnog karaktera. Po miljenju albenog vijea, u Izvjetaju generalni sekretar uopte ne zauzima stav o tome da li su razni sukobi u bivoj Jugoslaviji bili meunarodnog karaktera, u svrhu primjene mjerodavnog prava od odreenog datuma. Formulacije koritene u Statutu su neutralne. lan 1 Statuta, pod naslovom Nadlenost Meunarodnog suda, ovlauje Meunarodni sud da krivino goni osobe odgovorne za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine, ne pominjui ni na koji nain

tom izvjetaju koriste naizmjenino. Izvjetaj KMP-a za 1996. godinu, str. 113. Nadalje, lan 20, Ratni zloini, pod zajednikim naslovom uvrtava krenja i hakog i enevskog prava. 171 Statut MKS-a, lan 8. 38 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prirodu sukoba.172 To je potvrda tumaenju da je Savjet bezbjednosti, usvajajui Statut, smatrao da pitanje prirode sukoba treba da na pravosudni nain utvrdi sam Meunarodni sud poto ta problematika podrazumijeva i injenina i pravna pitanja. 136. albeno vijee stoga ne nalazi uvjerljive razloge u interesu pravde zbog kojih bi odstupilo

od svoje prethodne sudske prakse u rjeavanju pitanja da li zajedniki lan 3 enevskih konvencija ulazi u okvir lana 3 Statuta. 2. Da li se Pretresno vijee pridravalo Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi? 137. Pretresno vijee se uglavnom oslanjalo na Odluku o nadlenosti u predmetu Tadi, ne

naavi nikakvog razloga da odstupi od te odluke.173 Zakljuci koji slijede jasno pokazuju da je Pretresno vijee prihvatilo stanovite da je zajedniki lan 3 ugraen u lan 3 Statuta. Pretresno vijee je uputilo na paragrafe 87 i 91 Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi opisujui podjelu rada izmeu lana 2 i lana 3 Statuta.174 Pretresno vijee je dalje zakljuilo da ovo Pretresno vijee nimalo ne sumnja da je namjera Savjeta bezbjednosti bila da osigura da nadlenost Meunarodnog suda obuhvati sva teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena unutar relevantnih geografskih i vremenskih granica.175 138. U vezi s obiajnim statusom zajednikog lana 3, Pretresno vijee je zakljuilo:
Premda se uvrtenje odredbe o unutranjim oruanim sukobima u enevske konvencije godine 1949. moglo smatrati novinom, nema nikakve sumnje da su zatite i zabrane sadrane u toj odredbi postale dio meunarodnog obiajnog prava. Kao to je ve reeno u opirnom obrazloenju albenog vijea, korpus pravnih propisa kojima se regulie voenje neprijateljstava i zatita rtava u unutranjim oruanim sukobima, danas je optepriznat.176

139.

albeno vijee stoga smatra da je Pretresno vijee pravilno usvojilo dictum albenog vijea

u rjeavanju ovog pitanja. B. Moe li se zajedniki lan 3 primijeniti na meunarodne oruane sukobe 1. ta je mjerodavno pravo 140. U toku rasprave o postojanju obiajnih pravila koja ureuju voenje oruanih sukoba u

meunarodnom humanitarnom pravu, albeno vijee je u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi

172

lan 8 Statuta, koji se odnosi na vremensku nadlenost Meunarodnog suda, odreuje kao poetak 1. januar 1991., to je neutralan datum. lan 5 Statuta, koji se odnosi na zloine prema ovjenosti, ovlauje Meunarodni sud da krivino goni za takva djela poinjena i u sukobima unutranjeg i u sukobima meunarodnog karaktera. 173 Prvostepena presuda, para. 280. 174 Prvostepena presuda, para. 297. 175 Prvostepena presuda, para. 299. 176 Prvostepena presuda, para. 301 (fusnota isputena). 39 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

primijetilo da postoji tendencija da se, kad je rije o ljudima, gubi razlika izmeu meudravnih i graanskih ratova.177 Zatim je nalo da su pravila iz nekih meunarodnih ugovora, a posebno odredbe zajednikog lana 3, koji predstavlja obavezni minimum primjenjiv na unutranje sukobe, postepeno prerasla u obiajno pravo. U prilog stanovitu da su krenja zajednikog lana 3 primjenjiva bez obzira na prirodu sukoba, albeno vijee je uputilo na zakljuak MSP-a u predmetu Nikaragva da pravila sadrana u zajednikom lanu 3 odraavaju elementarne obzire ovjenosti koji su prema meunarodnom obiajnom pravu primjenjive u svim sukobima.178 U predmetu Nikaragva, MSP je raspravljao o obiajnom statusu lana 3 zajednikog enevskim konvencijama i zakljuio:
lan 3, zajedniki svim etirima enevskim konvencijama od 12. avgusta 1949., definie odreena pravila koja treba da se primjenjuju u oruanim sukobima ne-meunarodnog karaktera. Nema sumnje da ta pravila predstavljaju minimalno mjerilo i u sluaju meunarodnih oruanih sukoba, uz detaljnija pravila koja se takoe primjenjuju na meunarodne sukobe; i to su ta pravila koja, prema miljenju ovog Suda, odraavaju ono to je Sud 1949 godine proglasio elementarnim obzirima ovjenosti (Corfu Channel, Merits, ICJ Reports 1949, str. 22, para. 215).179

Tako je, oslanjajui se na predmet Nikaragva, albeno vijee zakljuilo:

Stoga je, barem u odnosu na minimum pravila zajednikog lana 3, karakter sukoba irelevantan.180

141.

albeno vijee je takoe smatralo da proceduralni mehanizam predvien u zajednikom

lanu 3181 kojim se strane u unutranjim sukobima pozivaju da pristanu potovati ostatak konvencija, odraava shvatanje da se odreena fundamentalna pravila primjenjuju bez obzira na prirodu sukoba.182 albeno vijee je takoe smatralo da rezolucije Generalne skuptine

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 97. Predmet Nikaragva, para. 218. 179 Predmet Nikaragva, para. 218. MSP smatra da su enevske konvencije uopte uzevi meunarodno obiajno pravo. Relevantni dijelovi paragrafa 219 glase: Zbog toga to su minimalna pravila identina i za meunarodne i za nemeunarodne sukobe, nema potrebe postavljati pitanje da li se ti postupci imaju posmatrati u kontekstu pravila koja se odnose na ovu ili na onu kategoriju sukoba. U predmetu Krfski kanal /Corfu Channel/, MSP je odredbe Hake konvencije smatrao uom primjenom mnogo optijeg naela, koje je univerzalno primjenjivo. U svom Savjetodavnom miljenju o Zakonitosti prijetnje atomskim orujem ili njegovog koritenja, MSP je ponovio princip da se odreena minimalna pravila primjenjuju bez obzira na prirodu sukoba: Nesumnjivo je upravo to to je velika veina pravila humanitarnog prava primjenjiva na oruani sukob tako fundamentalna za potovanje prema ovjeku i elementarnim obzirima ovjenosti, kako ih je Sud uvrstio u svoju presudu od 9. aprila 1949. u predmetu Krfski kanal (ICJ Reports, 1949., str. 22), bio razlog to se tako iroko pristupalo hakim i enevskim konvencijama. Osim toga, ta fundamentalna pravila dune su potovati sve drave, bez obzira na to da li jesu ili nisu ratifikovale konvencije koje ih sadre, zato to ona predstavljaju nepovredive principe meunarodnog obiajnog prava. Legality of the Threat or Use of Nuclear Weapons, Advisory Opinion, 8. juli 1996., ICJ Reports (1996), para. 79. 180 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para 102. 181 Zajedniki lan 3 predvia: Strane sukoba nastojat e posebnim sporazumima osnaiti sve ili dio ostalih odredbi ove Konvencije. 182 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 103. U ovom kontekstu, albeno vijee je izrijekom uputilo na sukob u Jemenu 1967. godine.
178

177

40 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

potkrepljuju postojanje odreenih pravila ratovanja o zatiti civila i imovine koja su primjenjiva i u unutranjim i u meunarodnim oruanim sukobima.183 142. Pozivajui se na Odluku o nadlenosti u predmetu Tadi, koju je slijedilo Pretresno vijee,

Delali tvrdi da albeno vijee nije razmotrilo status zajednikog lana 3 kako valja, a posebno da nije analiziralo praksu drava i opinio juris donosei zakljuak da taj lan jeste, kao stvar meunarodnog obiajnog prava, primjenjiv na meunarodne oruane sukobe. Osim toga, po njegovom miljenju, nalazi Meunarodnog suda pravde o obiajnom statusu zajednikog lana 3 i o njegovoj primjenjivosti i na unutranje i na meunarodne sukobe jesu dicta.184 Tuilac je zauzeo stanovite da je, prema stavu MSP-a iz predmeta Nikaragva, upravo zbog toga to je zajedniki lan 3 izraz elementarnih obzira ovjenosti primjenjivih bez obzira na prirodu sukoba taj lan primjenjiv na meunarodne sukobe.185 143. Neosporno je da zajedniki lan 3, koji propisuje minimalni nukleus obaveznih pravila,

odraava fundamentalna humanitarna naela koja su u osnovi cjelokupnog meunarodnog humanitarnog prava i na kojima se temelje enevske konvencije u cjelini. Ta naela, ija je svrha potovanje dostojanstva ovjeka, nastajala su kroz stoljea ratovanja i u asu usvajanja enevskih konvencija ve su bila obiajno pravo, zbog toga to odraavaju najopenitije prihvaena humanitarna naela.186 Ta naela kodificirana su u zajednikom lanu 3 kao minimalni nukleus koji se primjenjuje u unutranjim sukobima, ali ona su tako fundamentalne prirode da se smatra da ta naela reguliu i unutranje i meunarodne sukobe.187 Kao to kae MKCK, svrha zajednikog lana 3 bila je da obezbijedi da se potuje onih nekoliko sutinskih pravila ovjenosti za koje sve civilizirane nacije vjeruju da vrijede svugdje i u svim okolnostima, i da su iznad i izvan samog ratovanja.188 Ta pravila mogu se stoga smatrati kvintesencijom humanitarnih pravila koja nalazimo u enevskim konvencijama kao cjelini. 144. Upravo ova naela Meunarodni sud pravde dri izrazom fundamentalnih standarda

ovjenosti koja vrijede u svim okolnostima.

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 110-112, u kojima se pominju rezolucije 2444 (1968.) i 2675 (1970.). Delali je takoe ustvrdio da nalazi MSP-a nisu zasnovani na praksi drava niti na opinio juris; Delaliev podnesak, str. 32-34. 185 Transkript albene rasprave, str. 350-51. 186 Izvorna namjera je bila da pravila zajednikog lana 3, u kojem su izneseni standardi osnovne humanitarne zatite, budu uopten iskaz o cilju enevskih konvencija kao cjeline. Komentar Konvencijama (Komentar MKCK-a, K IV) navodi da se tekst zajednikog lana 3 u velikoj mjeri temelji na optim zamislima sadranim u raznim radnim verzijama teksta preambula koje na kraju nisu uvrtene, str. 26-34. 187 Ovo tumaenje nalazi potvrdu u Preambuli Dopunskog protokola II, u kojoj stoji da u sluajevima koji nisu predvieni pozitivnim pravom, ovjek ostaje pod zatitom naela ovjenosti i zahtjeva javne savjesti. Ova izjava se zasniva na Martensovoj klauzuli, sadranoj u preambuli Hakih konvencija iz 1899. i 1907. godine. 188 Komentar MKCK-a (K IV), str. 44.
184

183

41 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

145.

Komentar MKCK-a uz K IV jasno potvruje da se smatralo da ti standardi odraavaju

principe koji se primjenjuju na Konvencije u cjelini i da predstavljaju u osnovi slinu osnovnu normu primjenjivu na obje vrste sukoba:
Taj minimalni uslov u sluaju ne-meunarodnih sukoba, a fortiori je primjenjiv i na meunarodne oruane sukobe. Njime se proglaava vodee naelo, zajedniko za sve etiri enevske konvencije, iz kojeg svaka pojedina konvencija izvodi najbitniju odredbu na kojoj je sagraena.189

146.

To je potpuno u skladu sa logikom i duhom enevskih konvencija - to je logika primjena

fundamentalnog naela.190 Konkretno, u vezi sa sutinskim pravilima izloenim u stavu (1), alinejama od (a) do (d) zajednikog lana 3, u Komentaru MKCK-a se dalje kae:
Vrijednost ove odredbe nije ograniena na oblast o kojoj govori lan 3. Predstavljajui, kao to jeste sluaj, minimum koji se mora primjenjivati i u najneodreenijim sukobima, a fortiori uslovi ove odredbe moraju se potovati u sluaju pravih meunarodnih sukoba, kada se primjenjuju sve odredbe Konvencije. Moglo bi se rei da vea obaveza ukljuuje i manju.191

147.

Zajedniki lan 3 moe se, dakle, posmatrati kao minimalno mjerilo192 za pravila

meunarodnog humanitarnog prava slinog sadraja koja su primjenjiva i na unutranje i na meunarodne sukobe. Treba napomenuti da pravila primjenjiva na meunarodne oruane sukobe nisu ograniena na minimalna pravila propisana zajednikim lanom 3, poto meunarodne sukobe reguliu detaljnija pravila. Pravila sadrana u zajednikom lanu 3 smatraju se primjenjivim na meunarodne sukobe zato to ine nukleus pravila primjenjivih na takve sukobe. Nema sumnje da su djela popisana, meu ostalima, u alinejama (a) nasilje protiv ivota, i (c) povrede linog dostojanstva, gnusna djela koja svjetsko mnijenje smatra posebno odvratnim.193 Ta djela su zabranjena i u odredbama o tekim povredama enevske konvencije IV, na primjer u lanu 147. lan 75 Dopunskog protokola I, primjenjiv na meunarodne sukobe, propisuje i minimum zatite za sve osobe koje ne mogu istai pravo na neki poseban status. lan 75, stav 2 direktno izvire iz teksta zajednikog lana 3. 148. Ovakvo tumaenje nalazi daljnju potvrdu razmatranjem drugih grana meunarodnog prava,

a posebno u oblasti ljudskih prava. 149. U sreditu je i prava o ljudskim pravima i humanitarnog prava potovanje ljudskih

vrijednosti i digniteta ovjeka. I jedna i druga oblast prava polaze od obzira prema ljudskom dostojanstvu, koje je osnovica nizu fundamentalnih minimalnih kriterija ovjenosti. Komentar MKCK-a uz Dopunske protokole upuuje na njihovu zajedniku osnovicu sljedeim rijeima: Ta
189 190

Komentar MKCK-a (K IV), str. 14. Komentar MKCK-a (K IV), str. 26. 191 Komentar MKCK-a (K IV), str. 14. 192 Predmet Nikaragva, para. 218. 193 Komentar MKCK-a (K IV), str. 38. 42 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nesmanjiva bazina ljudska prava, poznata i kao neotuiva prava, odgovaraju najosnovnijem nivou zatite na koje imaju pravo svi i u svakom asu [].194 Sr univerzalnih i regionalnih instrumenata ljudskih prava195 i enevskih konvencija isti su fundamentalni standardi koji se primjenjuju u svako vrijeme, u svim okolnostima i na sve strane, i koja se ne smiju oduzeti. Razlog za to to se ovi fundamentalni standardi pojavljuju u obje oblasti prava jeste zatita ovjeka od odreenih gnusnih djela koje svi civilizirani narodi smatraju neprihvatljivim u bilo kojim okolnostima.196 150. I sa pravnog i sa moralnog stanovita neodriva je tvrdnja da pravila sadrana u

zajednikom lanu 3, koja ine obavezna minimalna pravila primjenjiva u unutranjim sukobima, gdje su pravila manje razvijena nego u sluaju meunarodnih sukoba, nisu primjenjiva na sukobe meunarodnog karaktera. Pravila iz zajednikog lana 3 obuhvaena su i dalje razraena u sklopu pravila koja se primjenjuju na meunarodne sukobe. Logino je to je ovaj minimum primjenjiv na meunarodne sukobe, zato to su bazina pravila identina. Prema miljenju albenog vijea, ono to je zabranjeno u unutranjim sukobima nikako ne moe biti dopustivo u meunarodnom sukobu, gdje su pravila obuhvatnija. Zbog toga albeno vijee nisu uvjerili argumenti koje iznose alioci i ono ne nalazi uvjerljive razloge zbog kojih bi trebalo odstupiti od svojih prethodnih zakljuaka. 2. Da li je Pretresno vijee slijedilo Odluku o nadlenosti u predmetu Tadi? 151. Pretresno vijee je zakljuilo:
Premda je zajedniki lan 3 enevskih konvencija zamiljen da se primjenjuje na unutranje oruane sukobe, iz ranije analize takoe je oito da se materijalne zabrane sadrane u tom lanu jednako primjenjuju na situacije meunarodnog oruanog sukoba. Slino, kao to je ve navelo albeno vijee, zloini koji potpadaju pod lan 3 Statuta Meunarodnog suda mogu biti poinjeni u oba tipa sukoba. Zakljuak Pretresnog vijea da je sukob u Bosni i Hercegovini 1992. bio meunarodni stoga nema nikakvog uticaja na primjenu lana 3.197

152.

Pretresno vijee je dakle jasno slijedilo jurisprudenciju albenog vijea.

Komentar MKCK-a uz Dopunske protokole, str. 1340. Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima; Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima; Evropska konvencija o ljudskim pravima i Interamerika konvencija o ljudskim pravima. 196 Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija trenutno provodi studiju sa ciljem da se identifikuju odreeni minimalni i uvijek primjenjivi humanitarni standardi, a koji se standardi izvode iz obje oblasti prava. Vidi UN Documents E/C.N. 4/1998/87, E/C.N. 4/1999/92, E/C.N. 4/2000/94, i E/C.N. 4/2000/145. 197 Prvostepena presuda, para. 314.
195

194

43 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

C. Da li zajedniki lan 3 podrazumijeva individualnu krivinu odgovornost

1. ta je mjerodavno pravo? 153. Analizirajui u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi da li zajedniki lan 3 podrazumijeva

individualnu krivinu odgovornost, albeno vijee je najprije primijetilo da zajedniki lan 3 enevskih konvencija ne sadri nikakav eksplicitan pomen krivine odgovornosti zbog krenja tih odredbi.198 Meutim, upuujui na nalaze Meunarodnog vojnog tribunala u Nrnbergu199 da nepostojanje ugovornopravnih odredbi o kanjavanju krenja nije prepreka odluci o individualnoj krivinoj odgovornosti, ako su ispunjeni odreeni uslovi, Vijee je zakljuilo:
Primjenjujui prethodne kriterijume na krenja o kojima je ovdje rije, mi nemamo nikakve sumnje da ona za sobom povlae individualnu krivinu odgovornost, bilo da su poinjena u unutranjim ili u meunarodnim oruanim sukobima. Principi i pravila meunarodnog prava odraavaju elementarne obzire ovjenosti koji su opteprihvaeni kao obavezni minimum ponaanja u oruanim sukobima bilo koje vrste. Niko ne moe da sumnja u ozbiljnost krivinih djela o kojima je rije, niti u interes meunarodne zajednice da ih zabrani.200

154.

Prema miljenju albenog vijea, ovakav zakljuak podravaju mnogi elementi

meunarodne prakse (koji) ukazuju na namjeru drava da kriminalizuju teka krenja obiajnih pravila i principa u unutranjim sukobima.201 Poimenino su pomenuta suenja na nigerijskim sudovima,202 nacionalni vojni prirunici,203 nacionalno zakonodavstvo (ukljuujui i zakon bive Jugoslavije koji je Bosna i Hercegovina preuzela nakon stjecanja nezavisnosti),204 i rezolucije jednoglasno usvojene u Savjetu bezbjednosti.205 155. albeno vijee je daljnju potvrdu za svoj zakljuak nalo u zakonima koji su bili na snazi u

bivoj Jugoslaviji u vrijeme kad su poinjena djela za koje tereti optunica:

Dravljani bive Jugoslavije kao i, sada, dravljani Bosne i Hercegovine znali su prema tome, ili je trebalo da znaju, da podlijeu nadlenosti svojih domaih krivinih sudova u sluajevima krenja meunarodnog humanitarnog prava.206

156.

albeno vijee je i u sporazumu sklopljenom pod pokroviteljstvom MKCK-a 22. maja 1992.

godine nalo potvrdu za svoj zakljuak da se krenja meunarodnog prava koja su se dogodila u

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 128. albeno vijee je uputilo i na stanovite Meunarodnog vojnog tribunala da zloine protiv meunarodnog prava ine pojedinci. Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 128. 200 Ibid., para. 129. 201 Ibid., para. 130. 202 Ibid., u para. 130, u kojem se upuuje na para. 106 i 125. 203 Ibid., para. 131. 204 Ibid., para. 132. 205 Ibid., para. 133. 206 Ibid., para. 135.
199

198

44 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kontekstu sukoba, koji je u tom sporazumu protumaen kao unutranji sukob, mogu krivino sankcionisati.207 157. alioci tvrde da iz dokaza prezentiranih u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi ne

proizlazi da zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno obiajno pravo kojim bi bila ustanovljena individualna krivina odgovornost zato to nedostaje potvrda prakse drava i opinio juris.208 Uz to, alioci izjavljuju da je u asu usvajanja enevskih konvencija 1949. godine, zajedniki lan 3 bio van sistema tekih povreda pa zato nije ni uao u shemu osnova za individualnu krivinu odgovornost.209 Po njihovom miljenju, takva pozicija nije se promijenila ni usvajanjem Dopunskog protokola II 1977. godine. Nadalje se tvrdi da zajedniki lan 3 podrazumijeva samo obaveze drava i da je bilo zamiljeno da se njegove odredbe sprovode kroz nacionalne pravne sisteme.210 158. Osim toga, alioci tvrde da postoje vrsti dokazi koji pokazuju da zajedniki lan 3 nije

jedno od pravila obiajnog prava koje zahtijeva odgovornost fizikih osoba.211 Naroit naglasak stavlja se na Statut MKSR-a i Izvjetaj generalnog sekretara u kojem se kae da je zajedniki lan 3 prvi put kriminalizovan u Statutu MKSR-a.212 159. Tuilac izjavljuje da je to pitanje ve rijeeno u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, pa

se tog rjeenja treba drati. Tuilac tvrdi da u principu nema razloga da se krenja meunarodnog ratnog prava, koja se u meunarodnom pravu tradicionalno smatraju krivinim povredama, ne smatraju krivinima i kad se to pravo proiri na kontekst unutranjih oruanih sukoba, ili da bi barem trebalo biti tako ako nema jasnih indicija koje bi navodile na suprotan zakljuak.213 Nadalje se kae da su se od 1949. godine obiajno pravo i meunarodno humanitarno pravo toliko razvili da univerzalna jurisdikcija danas ne postoji samo u odnosu na teke povrede enevskih konvencija, nego i u odnosu na druge vrste tekih krenja meunarodnog humanitarnog prava.214 Tuilac tvrdi da ovakav zakljuak nije protivan principu legaliteta, koji ne iskljuuje daljnji razvoj krivinog

Ibid., para. 136. Delaliev podnesak, str. 20-40. 209 alioci naglaavaju da krenja zajednikog lana 3 zato nisu potpadala pod odredbe univerzalne jurisdikcije, Delaliev podnesak, str. 28. 210 Deliev podnesak, str. 80. 211 alioci se pozivaju na praksu MKCK-a, na predmet Nikaragva, zakljuke Komisije strunjaka UN-a, nacrte kodeksa KMP-a, opaske iznesene u Savjetu bezbjednosti, Statut MKS-a. to se tie predmeta Nikaragva, Delali kae da je zakljuak kako zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno obiajno pravo dicta, dakle nije autoritativan zakljuak. Takoe se tvrdi da statut MKS-a predstavlja dokaz da zajedniki lan 3 ne odraava obiajno pravo: Delaliev podnesak, str. 32-40. 212 U izvjetaju je stajalo da lan 4 po prvi put kriminalizuje lan 3 zajedniki svim etirima enevskim konvencijama. Izvjetaj generalnog sekretara u skladu sa paragrafom 5 rezolucije 955 Savjeta bezbjednosti (1994.), S/1995/134, 13. februar 1995., para. 12. 213 Transkript albene rasprave, str. 351-352. 214 Transkript albene rasprave, str. 355-356.
208

207

45 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prava pod uslovom da se tim razvojem ne kriminalizuje ponaanje koje se u asu kad je ostvareno razlono moglo smatrati legitimnim.215 160. Iako je, gledamo li striktno meunarodno-ugovorno pravo, predvieno samo krivino

gonjenje tekih povreda poinjenih u kontekstu meunarodnog sukoba, albeno vijee u predmetu Tadi zakljuilo je da, kao stvar obiajnog prava, krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena u unutranjim sukobima, meu ostalim i krenja zajednikog lana 3, takoe mogu povlaiti za sobom individualnu krivinu odgovornost. 161. Prihvatimo li argumentaciju alilaca, postojala bi dva razliita reima krivine odgovornosti,

zasnovana na dvije razliite pravne kvalifikacije oruanog sukoba. Iz toga proizlazi da se jednako strahotno ponaanje poinjeno u unutranjem sukobu ne bi moglo kazniti. albeno vijee nalazi da argumenti koje su iznijeli alioci ne odolijevaju pomnom razmatranju. 162. Kao to je albeno vijee zakljuilo u predmetu Tadi, injenica da zajedniki lan 3

eksplicitno ne pominje individualnu krivinu odgovornost ne mora znaiti da ne postoji mogunost da se krivino sankcionie krenje tog pravila. Meunarodni vojni tribunal je prihvatio slian pristup, na koji se upuuje i u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, u kojoj albeno vijee zakljuuje da nepostojanje meunarodnougovornih odredbi o kanjavanju krenja ne iskljuuje individualnu krivinu odgovornost.216 Nirnberki tribunal je jasno utvrdio da postupci pojedinaca zabranjeni meunarodnim pravom predstavljaju krivina djela i kad ne postoje odredbe o nadlenosti za suenje za takva krenja: Zloine protiv meunarodnog prava ine ljudi, a ne apstraktni entiteti, i odredbe meunarodnog prava mogu se sprovoditi jedino kroz kanjavanje pojedinaca koji ine takva krenja.217 163. alioci tvrde da iz injenice da zajedniki lan 3 nije obuhvaen sistemom tekih povreda

enevskih konvencija, koji predvia univerzalnu jurisdikciju, nuno proizlazi da zajedniki lan 3 ne podrazumijeva individualnu krivinu odgovornost. To je pogreno shvatanje. Prema miljenju albenog vijea, alioci u svojoj argumentaciji ne prepoznaju razliku izmeu dva odvojena pitanja: pitanja kriminalizacije i pitanja jurisdikcije. Kriminalizacija se moe definisati kao in kojim se odreeno ponaanje proglaava vanpravnim ili protivzakonitim.218 Jurisdikcija se vie odnosi na pravosudnu nadlenost za krivino gonjenje tih krivinih djela. Ta dva koncepta ne moraju se podudarati. albeno vijee uopte ne sumnja da je 1949. postojala namjera da se kriminalizuju djela
Transkript albene rasprave, str. 352. Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 128. Meunarodni vojni tribunal je krivino gonio krenja Hake konvencije IV i enevske konvencije iz 1929. mada te konvencije ne predviaju kanjavanje krenja svojih odredaba. 217 Prema navodu u para. 128 Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi. 218 Blackov pravni rjenik /Blacks Law Dictionary/, 6. izdanje (1990.).
216 215

46 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

navedena u zajednikom lanu 3, poto je oita namjera da se ona proglase nelegalnim u meunarodnom pravnom poretku. Tekst zajednikog lana 3 jasno zabranjuje temeljna djela kao to su ubistvo i muenje. Meutim, u to vrijeme u enevskim konvencijama nije bio predvien mehanizam nadlenosti ni sprovoenja tih odredbi. 164. Takvo tumaenje nalazi potvrdu u samim odredbama enevskih konvencija, kojima se

drave, ugovorne strane, obavezuju da e potovati ovu Konvenciju i da e joj obezbijediti potovanje u svim okolnostima.219 Dakle, zajedniki lan 1 obavezuje drave ugovorne strane, nakon ratifikacije, na dunost sprovoenja odredbi enevskih konvencija u nacionalnom zakonodavstvu. Jasno je da se ta obaveza odnosi na Konvencije kao na cjelinu, i prema tome, ta obaveza obuhvata i zajedniki lan 2. U predmetu Nikaragva, MSP je ustanovio da se zajedniki lan 1 primjenjuje i na unutranje sukobe.220 165. Osim toga, u treem stavu lana 146 enevske konvencije IV, nakon odredbi kojima se

ustanovljuje mehanizam univerzalne nadlenosti primjenjive na teke povrede, predvia se:

Svaka visoka strana ugovornica preduzet e potrebne mjere radi suzbijanja svih postupaka suprotnih odredbama ove Konvencije koje nisu teke povrede odreene u sljedeem lanu.

166.

U komentaru MKCK-a (K IV)) u vezi s ovom odredbom kae se da nema sumnje da se

primarno misli na suzbijanje drugih povreda osim nabrojanih tekih povreda, a tek na drugom mjestu misli se na administrativne mjere koje treba preduzeti da bi se obezbijedilo potovanje odredbi Konvencije.221 Zatim se zakljuuje:
Ovo pokazuje da nacionalno zakonodavstvo treba da suzbija sve povrede Konvencije. Ugovorne strane koje su preduzele mjere suzbijanja raznih tekih povreda Konvencije i ustanovile primjerenu kaznu za svaki sluaj krenja, treba da u svoje zakonodavstvo uvrste barem optu klauzulu kojom se predvia kanjavanje za druga krenja. Osim toga, u smislu ovog paragrafa, vlasti ugovornih strana moraju svima kojima su pretpostavljene izdati uputstva u skladu sa Konvencijom i ustanoviti sudsko ili disciplinsko kanjavanje povreda Konvencija.222

167.

Ovo, po miljenju albenog vijea, jasno pokazuje - zbog toga to u tim odredbama nema

iznimaka - da se enevskim konvencijama predvialo da krenja zajednikog lana 3 mogu povlaiti za sobom individualnu krivinu odgovornost prema domaem zakonodavstvu, to alioci i prihvataju. Nepostojanje legislative koja predvia suzbijanje takvih krenja bilo bi, tvrdi se, u neskladu s optom obavezom sadranom u zajednikom lanu 1 Konvencija.

219 220

lan 1, zajedniki enevskim konvencijama (dalje u tekstu: zajedniki lan 1). Nikaragva, para. 220. 221 Komentar MKCK-a (K IV), str. 594. 222 Ibid. 47 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

168.

Kao to albeno vijee spominje u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, drave su

usvojile nacionalnu legislativu kojom se predvia krivino gonjenje krenja zajednikog lana 3. Od 1995. godine jo je nekoliko drava usvojilo legislativu kojom se kriminalizuju krenja zajednikog lana 3,223 to je jo jedna potvrda da drave smatraju krenja zajednikog lana 3 smatraju krivinim djelima. Bilo je i sluajeva krivinog gonjenja po zajednikom lanu 3 u sklopu nacionalnog zakonodavstva.224 169. albeno vijee nije ubijedila ni tvrdnja alilaca da je namjena sankcija za krenje

zajednikog lana 3 samo njihovo sprovoenje na nacionalnom nivou. U tom smislu, albeno vijee upuuje na svoj prethodni zakljuak o obiajnom karakteru zajednikog lana 3 i njegovom ugraivanju u lan 3 Statuta. 170. Argument da su Statutom MKSR-a, koji sudi o unutranjem sukobu, krenja zajednikog

lana 3 postala predmet krivinog gonjenja na meunarodnom nivou, potkrepljuje, po miljenju albenog vijea, takvo tumaenje. Izjava generalnog sekretara o tome kako se po prvi put kriminalizuju krenja zajednikog lana 3 enevskih konvencija znaila je da se prvi put donose odredbe koje izriito predviaju meunarodnu nadlenost nad takvim povredama. Naime, osnivajui Meunarodni krivini sud za Ruandu, Savjet bezbjednosti nije stvarao novo pravo nego je, meu ostalim, kodifikovao postojea obiajna pravila za potrebe nadlenosti MKSR-a. Po miljenju albenog vijea, osnivanjem tog meunarodnog suda, Savjet bezbjednosti je naprosto kreirao meunarodni mehanizam za krivino gonjenje zloina koji ve jesu podlijegali individualnoj krivinoj odgovornosti. 171. albeno vijee ne moe nai nijedan principijelni razlog zbog kojeg se, nakon to je

primjena pravila meunarodnog humanitarnog prava proirena (mada u umanjenom obliku) na kontekst unutranjih oruanih sukoba, krenja tih pravila u tom kontekstu ne bi mogla krivino sankcionisati na meunarodnom nivou. To posebno vrijedi za krivino gonjenje koje sprovodi meunarodni sud koji je ustanovio Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, u situaciji u kojoj je direktno pozvao da se krivino gone lica odgovorna za krenja humanitarnog prava u oruanom sukobu za koja se smatra da predstavljaju prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti, prema Glavi VII Povelje Ujedinjenih nacija.

223

Vidi, na primjer, Zakon o ratnim zloinima Sjedinjenih Drava /United States War Crimes Act/ iz 1996. godine, koji je 1997. godine proiren u Dopunjenom zakonu o ratnim zloinima /Expanded War Crimes Act/ tako da je obuhvatio i krenja zajednikog lana 3. 224 Vidi, na primjer, u vajcarskoj, Presudu u predmetu Fulgence Niyonteze /Jugement en la cause Fulgence Niyonteze/, na okrunom sudu /Tribunal de division 2/, 3. septembar 1999., i Viem vojnom sudu /Tribunal militaire dappel 1/, 26. maj 2000. 48 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

172.

U svjetlu injenice da je veina sukoba u savremenom svijetu unutranjeg karaktera,

odravati razliku izmeu dva pravna reima i njihovih krivinopravnih posljedica u odnosu na djela jednako stravina samo zbog razlike u karakteru sukoba, znailo bi ignorisati samu svrhu enevskih konvencija, a to je zatita dostojanstva ovjeka.225 173. albeno vijee je ostalo jednako neubijeeno argumentom alilaca da je takva interpretacija

zajednikog lana 3 u suprotnosti sa principom legaliteta. Djelokrug tog principa razmatran je u albenoj presudi u predmetu Aleksovski, u kojoj se zakljuuje da princip nullum crimen sine lege ne spreava neki sud da interpretira i pojanjava elemente odreenog krivinog djela.226 Univerzalno je prihvaeno da su djela navedena u zajednikom lanu 3 nedjela nad kojima se zgraa savjest civiliziranih ljudi i da su ona stoga, kako kae lan 15(2) MPGPP-a, zloinaka prema optim principima prava koja priznaju civilizirani narodi. 174. albeno vijee ne nalazi nijedan uvjerljiv razlog u interesu pravde zbog kojeg bi odstupilo

od zakljuaka o ovom pitanju iz Odluke o nadlenosti u predmetu Tadi. 2. Da li je Pretresno vijee primijenilo ispravna pravna naela? 175. albeno vijee primjeuje da su alioci pred Pretresnim vijeem izloili iste argumente koje

sada izlau u albi. Pretresno vijee je zakljuilo:

I o ovom je pitanju ve rjeavalo albeno vijee u Odluci o nadlenosti u predmetu Tadi i Pretresno vijee ne vidi razloga da odstupi od njegovih zakljuaka. albeno vijee je u toj odluci razmotrilo vie nacionalnih zakona, kao i sudsku praksu, iz ega je oito da postoje brojni sluajevi krivinih odredbi koje obuhvataju krenja zakona koji se primjenjuju na unutranje oruane sukobe. Iz ovih izvora, albeno vijee izvodi da nema niega to bi bilo inherentno suprotno ideji pojedinane krivine odgovornosti za krenja zajednikog lana 3 enevskih konvencija, te da krenje zajednikog lana 3 doista povlai takvu odgovornost.227

176.

Zatim je zakljuilo:
injenica da se u samim enevskim konvencijama izriito ne pominje krivina odgovornost za krenja zajednikog lana 3 sama po sebi ne iskljuuje takvu odgovornost. Osim toga, ne stoji tumaenje da zbog injenice da krenje pojedinih odredbi Konvencija predstavlja teku povredu i stoga potpada pod obaveznu univerzalnu nadlenost, ostale odredbe Konvencija ne povlae krivine sankcije. Sve drave imaju dunost da krivino gone i kanjavaju teke povrede, dok im je krivino gonjenje ostalih povreda ostavljeno kao mogunost. Iz toga proizilazi da meunarodni sud poput ovoga mora imati mogunost da krivino goni i kanjava takva krenja Konvencija.228

225

albeno vijee takoe primjeuje da se u oblasti ljudskih prava, krenja prava koja su dostigla nivo jus cogens, na primjer muenje, mogu smatrati meunarodnim krivinim djelima. 226 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 126. 227 Prvostepena presuda, para. 307. 228 Prvostepena presuda, para. 308. 49 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

177.

U potvrdu ovom zakljuku, koji je potpuno u skladu sa stanovitem albenog vijea,

Pretresno vijee je u nastavku uputilo na Nacrt kodeksa o zloinima protiv mira i bezbjednosti ovjeanstva KMP-a i na Statut MKS-a.229 Pretresno vijee je dodue naglasilo da, mada su ti instrumenti sastavljeni nakon to su djela navedena u optunici poinjena, oni svejedno ilustruju raireno uvjerenje da odredbe zajednikog lana 3 nisu nespojive sa pripisivanjem individualne krivine odgovornosti.230 178. U vezi sa Statutom MKSR-a i izjavom generalnog sekretara u izvjetaju o MKSR-u da se

sada po prvi put kriminalizuje zajedniki lan 3, Pretresno vijee je zakljuilo: Ujedinjene nacije ne mogu kriminalizovatinijednu odredbu meunarodnog humanitarnog prava samim inom davanja stvarne nadlenosti nekom meunarodnom sudu. Meunarodni sud samo identifikuje i primjenjuje postojee meunarodno obiajno pravo, a to, kao to je ve reeno, ne zavisi od toga da li je sadraj pojedine odredbe obiajnog prava izriito pomenut u Statutu, iako se isti moe izriito pomenuti, kao to je sluaj sa Statutom MKSR-a.231 Ovo je potpuno u skladu sa zakljukom albenog vijea da nepostojanje eksplicitne reference o zajednikom lanu 3 u Statutu ovog meunarodnog suda ne opravdava zakljuak da krenja zajednikog lana 3 ne mogu podrazumijevati individualnu krivinu odgovornost. 179. Zakljuak Pretresnog vijea u vezi sa naelom legaliteta takoe je u skladu sa stanovitem

albenog vijea. Pretresno vijee je pomenulo lan 15 MPGPP-a232 i Krivini zakon SFRJ, koji je Bosna i Hercegovina preuzela, 233a zatim i zakljuilo:
Neporecivo je da su djela kao to je ubistvo, muenje, silovanje i neovjeno postupanje, prema optim principima prava priznatim u svim pravnim sistemima, krivina djela. Stoga pri razmatranju primjene principa nullum crimen sine lege u tekuem predmetu valja uzeti u obzir upozorenje sadrano u lanu 15(2) MPGPP-a. Svrha tog principa jeste da se sprijei krivino gonjenje i kanjavanje pojedinca za djela za koja je u trenutku poinjenja imao razumnog osnova da vjeruje da su zakonita. Teko je povjerovati da bi optueni mogli biti u zabludi s obzirom na krivinu prirodu djela navedenih u optunici. injenica da nisu mogli predvidjeti uspostavu Meunarodnog suda kao foruma za krivino gonjenje nije relevantna.234

180.

S ovim se albeno vijee potpuno slae i zakljuuje da je Pretresno vijee primijenilo

pravilne pravne principe rjeavajui po pitanjima koja su mu predoena. 181. Iz ovoga slijedi da se albeni osnovi alilaca ne mogu prihvatiti.

229 230

Prvostepena presuda, para. 309. Ibid. 231 Ibid., para. 310. 232 Ibid., para. 311. 233 Ibid., para. 312. 234 Ibid., para. 313. 50 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

IV. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA KOMANDNU ODGOVORNOST

182.

U ovom albenom postupku i Muci i optuba podnijeli su albene osnove koji se odnose na

principe komandne odgovornosti. lan 7(3) Statuta ("Individualna krivina odgovornost") propisuje:
injenica da je neko od djela navedenih u lanovima 2 do 5 ovog Statuta poinio podreeni ne oslobaa njegovog nadreenog krivine odgovornosti ako je nadreeni znao ili je bilo razloga da zna da se podreeni sprema poiniti takva djela ili da ih je ve poinio, a nadreeni nije poduzeo nune i razumne mjere da sprijei takva djela ili kazni poinioce.

A. Deveti Muciev albeni osnov 183. Muci u svom devetom albenom osnovu tvrdi da je Pretresno vijee pogreno utvrdilo

injenino stanje i pogreno primijenilo pravo kad je zakljuilo da je Muci, u vrijeme kad su poinjena predmetna krivina djela, imao de facto ovlasti komandanta u logoru elebii.235 Veina argumenata koje iznosi Muci odnose se na nalaze Pretresnog vijea o injeninom stanju.236 Tuilatvo zagovara odbacivanje Mucievog osnova. 184. Prema shvatanju albenog vijea, pravni lijek koji alilac trai u ovom albenom osnovu

jeste oslobaajua presuda po optubama koje se zasnivaju na komandnoj odgovornosti.237 185. albeno vijee najprije e razmotriti pitanje da li nadreeni moe biti smatran odgovornim

za djela podreenih na osnovu vlasti de facto, a zatim e se pozabaviti argumentima koji se odnose na navodno pogreno utvreno injenino stanje.

Muciev deveti osnov glasi: "Da li je Pretresno vijee ispravno primijenilo pravo i ispravno utvrdilo injenino stanje kad je g. Mucia osudilo na osnovu komandne odgovornosti po lanu 7(3)", Konani spisak osnova za albu alioca Zdravka Mucia, 31. maj 2000., str. 2. Ovaj dokument razjanjava prethodne dokumente u kojima se iznose Mucievi osnovi. 236 Premda je alilac u svom podnesku iznio neke pravne argumente, teko je razabrati za koje se tano greke tvrdi da ih je uinilo Pretresno vijee. Na pretresu nije dolo do daljnjeg razjanjenja. Meutim, branioci alioca su traili da albeno vijee razmotri pitanje da li odgovornost nadreenog proizilazi iz de facto poloaja vlasti, transkript albene rasprave, str. 253-254. 237 Obrazloenje albenih osnova alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999. /Particulars of the Grounds of Appeal of the Appellant Zdravko Muci dated 2 July 1999/, 26. jula 1999., str. 1800 spisa. Muci tvrdi da su osuujue presude Pretresnog vijea po lanu 7(3) Statuta "ponitene" njegovim obrazloenjem. 51 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

235

1. Vlast de facto kao osnov za utvrivanje odgovornosti nadreenog u meunarodnom pravu 186. U svom podnesku Muci, ini se, osporava pitanje da li je status de facto dovoljan za

pripisivanje krivine odgovornosti po lanu 7(3) Statuta. Tvrdi se da status de facto mora biti ekvivalentan statusu de iure da bi se nadreeni mogao smatrati odgovornim za djela podreenih.238 On tvrdi da je potrebno pokazati da osoba koja je de facto na poloaju vlasti ima istu kontrolu nad podreenima kao nadreeni de iure.239 Po miljenju alioca, stav Pretresnog vijea da odsustvo formalnopravnih ovlasti nad civilnim i vojnim strukturama ne iskljuuje nalaz da je postojala odgovornost nadreenog, "previe se pribliava pojmu striktne odgovornosti."240 Zatim, prema Mucievom tumaenju lana 28 Statuta MKS-a, on ograniava primjenu doktrine komandne odgovornosti na "komandante ili one koji stvarno djeluju kao komandanti."241 Njegov je argument da je "pravo koje regulie de iure/de facto komandnu odgovornost daleko od toga da bude definitivno" i da bi se o tom pitanju trebalo izjasniti albeno vijee.242 187. Optuba tvrdi da Muci nije naveo pravne izvore u prilog svom argumentu da je Pretresno

vijee pogrijeilo kad je konstatovalo da je Muci bio nadreeni de facto.243 Po miljenju optube, nalaz o odgovornosti de facto ne predstavlja oblik striktne odgovornosti i nije potrebno da vlast de facto ima izvjesne karakteristike vlasti de iure. Tvrdi se da Muci nije identifikovao nikakav pravni osnov za tvrdnju da je Pretresno vijee pogrijeilo zauzevi stav da se doktrina komandne odgovornosti primjenjuje na nadreene civile. 188. Pretresno vijee je utvrdilo da je:
[...] komandni poloaj svakako neophodni preduslov za nametanje komandne odgovornosti. No, ova se tvrdnja mora kvalifikovati tako to e se u obzir uzeti injenica da se postojanje takvog poloaja ne moe utvrditi samo pozivanjem na formalni status. Naprotiv, faktor kojim se utvruje odgovornost za ovaj tip krivine odgovornosti jeste stvarno posjedovanje, odnosno neposjedovanje moi kontrole nad postupcima podreenih. Shodno tome, formalni naziv komandanta ne bi se smio smatrati neophodnim preduslovom za komandnu odgovornost, poto se takva odgovornost moe nametnuti bilo po osnovu de facto ili de jure poloaja komandanta.244

189.

Nuno je najprije razmotriti pojam komandne odgovornosti, odnosno odgovornosti

nadreenog u smislu lana 7(3) Statuta, a tek nakon toga konkretno pitanje vlasti de facto. lan 87(3) Dopunskog protokola I uz enevske konvencije iz 1949. glasi:

Muciev podnesak, odjeljak 3, str. 1. Muciev podnesak, odjeljak 3, str. 7. 240 Muciev podnesak, odjeljak 3, str. 6. 241 Muciev podnesak, odjeljak 3, str. 18. 242 Transkript albene rasprave, str. 252. U svom odgovoru Muci nije iznio prigovor na argument Tuilatva (transkript albene rasprave, str. 302) da nije osporio pravni nalaz Pretresnog vijea da se neka osoba moe proglasiti krivom po lanu 7(3) na osnovu vlasti de facto, transkript albene rasprave, str. 316-317. 243 Odgovor optube, odjeljak 10. 244 Prvostepena presuda, para. 370 (naglasak dodat).
239

238

52 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Visoke strane ugovornice i strane u sukobu moraju od svakog zapovjednika, koji je doznao da e njegovi podreeni ili druge osobe pod njegovom kontrolom izvriti ili da su izvrile povredu Konvencija ili ovoga Protokola, zahtijevati da preduzme potrebne mjere kako bi se sprijeilo takvo krenje Konvencija ili ovog Protokola i, kad je to umjesno, da pokrene disciplinski ili krivini postupak protiv prekrilaca.245

190.

Presuda u predmetu Blaki, koja se poziva na prvostepenu presudu i na Dopunski protokol

I, definie kontrolu na osnovu materijalne mogunosti komandanta da kazni:

Ovdje valja imati u vidu njegovu "materijalnu mogunost" koja se umjesto izdavanja nareenja ili preduzimanja disciplinskih mjera moe npr. oitovati u slanju izvjetaja nadlenim vlastima kako bi ove preduzele prikladne mjere.246

191.

to se tie znaenja rijei komandant odnosno nadreeni, kako stoji u lanu 7(3) Statuta,

albeno vijee je u predmetu Aleksovski zauzelo sljedei stav:

lan 7(3) predvia pravne kriterije za zapovjednu odgovornost, ime se rijei zapovjednik daje pravno znaenje, na nain da ta odredba postaje primjenjiva samo onda kad nadreena osoba s neophodnim elementom svijesti nije upotrijebila svoju mo da sprijei podreene da poine krivina djela ili da ih kazni za njihovo poinjenje. To svakako podrazumijeva da nadreena osoba mora imati takvu mo prije nego to propusti da je upotrijebi. Ako injenice nekog sluaja zadovoljavaju kriterije za vlast nadreenog kako je navedeno u lanu 7(3), pravni nalaz bio bi da je optueni nadreena osoba u okviru znaenja te odredbe.247

192.

Prema lanu 7(3), komandant ili nadreeni je, dakle, osoba koja ima vlast ili ovlasti, bilo de

iure bilo de facto, da sprijei zloin podreenog ili da kazni poinioce zloina nakon to je zloin poinjen. 193. Ovlasti ili vlast da se sprijei ili kazni ne proizilaze samo iz vlasti de iure koja je nekom data

slubenim imenovanjem. U dananje vrijeme u mnogim sukobima uestvuju samo samoproglaene vlade de facto, pa stoga i de facto vojske i njima podreene paravojne grupe. Na brzinu ureena komandna struktura moe biti primitivna i u rasulu. Da bi se u ovim okolnostima sprovodio zakon, nuno je utvrditi odgovornost ne samo pojedinanih prekrilaca nego i njihovih komandanata ili drugih nadreenih koji su, kako pokazuju dokazi, nad njima vrili kontrolu a da nisu bili zvanino imenovani ili postavljeni. Sudovi bi se mogli nai u nemogunosti da krivino gone nadreene de facto zbog krenja meunarodnog humanitarnog prava ako bi kao dokaz o vlasti nadreenog prihvatali jedino zvanini dokument o imenovanju, uprkos injenici da su nadreeni u predmetno vrijeme djelovali sa svim ovlastima koje bi imao i zvanino imenovani nadreeni ili komandant. 194. to se tie Mucieve odgovornosti, Pretresno vijee je zakljuilo:
premda je formalno imenovanje vaan vid vrenja komandne vlasti ili vlasti nadreenog, za pripisivanje krivine odgovornosti u odsustvu formalnog imenovanja dovoljno je stvarno vrenje
245 246

(Naglasak dodat). Presuda u predmetu Blaki, para. 302. 247 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 76. 53 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

vlasti. Shodno tome, kljuni kriterijum za vrenje komandne odgovornosti jeste stvarno imanje odnosno neimanje ovlaenja da se kontroliu postupci podreenih. Stoga, tamo gdje postoji de facto rukovoenje i stvarno komandovanje, odsustvo de jure ovlaenja irelevantno je za pitanje krivine odgovornosti nadreenog za krivina djela podreenih.248

195.

Prije nego to je dalo ovaj dictum koji se odnosi konkretno na Mucia, Pretresno vijee je

ve bilo razmotrilo porijeklo i znaenje vlasti de facto, uzevi u obzir postojeu praksu.249 Na osnovu analize sudske prakse nakon Drugog svjetskog rata, Pretresno vijee je takoe zakljuilo da se naelo odgovornosti nadreenog, koje odraava lan 7(3) Statuta, obuhvata i politike voe i ostale nadreene civile na poloajima vlasti.250 albeno vijee ne nalazi razloga za neslaganje s analizom sudske prakse koju je dalo Pretresno vijee. Naelo da vojni i drugi nadreeni mogu biti pozvani na krivinu odgovornost za djela podreenih uvrijeeno je u konvencionom i u obiajnom pravu. Moe se smatrati da je standard kontrole koji odraava lan 87(3) Dopunskog protokola I obiajne prirode.251 Oslonivi se na formulaciju iz lana 86 i 87 Dopunskog protokola I za svoj zakljuak da je "jasno da je termin 'nadreeni' dovoljno irok da bi obuhvatio poloaj vlasti koji se zasniva na postojanju de facto moi kontrole", Pretresno vijee je ispravno shvatilo to pitanje prilikom utvrivanja mjerodavnog prava.252 196. "Komandovanje", termin koji ne povlai osobite kontroverze u tumaenju, obino oznaava

ovlasti vojnih nadreenih, dok termin "kontrola", koji ima ire znaenje, moe da obuhvata vlast civilnih rukovodilaca. U tom pogledu albeno vijee ne smatra da je kontroverzno pravilo da civilni rukovodioci mogu snositi odgovornost za djela koja su poinili njihovi podreeni ili druge osobe nad kojima su imali efektivnu kontrolu.253 Efektivna kontrola je, meu ostalim i u sudskoj praksi Meunarodnog suda, prihvaena kao standard za utvrivanje odgovornosti nadreenog. Na primjer, Pretresno vijee u predmetu Blaki usvojilo je nalaz u tom smislu iz prvostepene presude.254 Efektivnu kontrolu nuno je dokazati u predmetima u kojima se javljaju i nadreeni de iure i nadreeni de facto. Taj standard je nedavno potvren u Statutu MKS-a, lan 28, koji u relevantnom dijelu glasi:
Uz druge osnove za krivinu odgovornost po ovom Statutu za krivina djela iz nadlenosti ovog Suda; (a) Vojni komandant ili osoba koja efektivno djeluje kao vojni komandant bie krivino odgovorna za krivina djela iz nadlenosti ovog suda koja su poinile snage pod njegovom efektivnom komandom i kontrolom, ili efektivnom vlau i kontrolom, zavisno od sluaja, a to je posljedica njegovog propusta da adekvatno kontrolie dotine snage, Prvostepena presuda, para. 736. Prvostepena presuda, para. 364-378. 250 Prvostepena presuda, para. 356-363. 251 Do kraja 1992. Dopunski protokol I ratificiralo je 119 drava, Meunarodni asopis Crvenog krsta /International Review of the Red Cross/, 1993., br. 293, str. 182. 252 Prvostepena presuda, para. 371. 253 Prvostepena presuda, para. 355-363. Vidi takoe Izvjetaj generalnog sekretara, para. 55-56. 254 Presuda u predmetu Blaki, para. 300-301, gdje se govori o prvostepenoj presudi u predmetu elebii, para. 378.
249 248

54 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

[...] (b) to se tie odnosa nadreeni-podreeni koji nisu opisani u paragrafu (a), nadreeni e biti krivino odgovoran za krivina djela iz nadlenosti Suda koja su poinili podreeni nad kojima je on imao efektivnu vlast i kontrolu, a to je posljedica njegovog propusta da adekvatno kontrolie dotine podreene snage [...]. 255

197.

Pri rjeavanju o pitanjima odgovornosti valja obratiti panju na efektivno vrenje moi

odnosno kontrole, a ne na formalne nazive.256 To bi jednako vrijedilo i u kontekstu krivine odgovornosti. Uopteno govorei, injenica da je neko imao ovlasti de iure sama po sebi ne mora biti dovoljna da bi mu se pripisala komandna odgovornost ako se to ne ogleda u efektivnoj kontroli, premda sud moe uzeti kao prezumpciju da posjedovanje takvih ovlasti prima facie povlai efektivnu kontrolu, izuzev ako se ne dokae suprotno. albeno vijee smatra da je mogunost vrenja efektivne kontrole nuna da bi se konstatovala komanda ili odgovornost nadreenog de facto257 i stoga se slae sa Pretresnim vijeem da odsustvo formalnog imenovanja automatski ne pobija zakljuak o krivinoj odgovornosti ako su zadovoljeni odreeni uslovi. Muciev argument, da za potrebe pripisivanja odgovornosti nadreenog status de facto mora biti ekvivalentan statusu de iure, ne stoji. Mada stepen kontrole nadreenog de iure i nadreenog de facto moe poprimiti razliite vidove, da bi se nadreenog de facto smatralo krivino odgovornim za djela podreenih, nuno je utvrditi da je on imao u znatnoj mjeri i sline ovlasti da ih kontrolie. albeno vijee se stoga slae sa zakljukom Pretresnog vijea:
Dok je dakle zakljuak Pretresnog vijea da se nadreena osoba, bilo vojna, bilo civilna, moe smatrati odgovornom po naelu odgovornosti nadreenog na osnovi svog de facto poloaja vlasti, moraju se imati na umu temeljne postavke na kojima poiva nametanje takve odgovornosti. Doktrina komandne odgovornosti je u konanici zasnovana na moi nadreenog da kontrolie postupke svojih podreenih. Nadreenom se namee dunost da tu svoju mo koristi kako bi sprijeio i kaznio zloine koje ine njegovi podreeni, a ako to ne uini na revan nain, sankcionie se nametanjem pojedinane krivine odgovornosti u skladu sa tom doktrinom. Iz toga slijedi da postoji prag nakon kojeg osobe vie nemaju neophodnu mo kontrole nad onima koji su u stvari poinili krivina djela te se prema tome ne mogu smatrati u pravom smislu njihovim nadreenima u smislu lana 7(3) Statuta. Dok Pretresno vijee uvijek mora uzimati u obzir konkretne injenice svake situacije i biti spremno da prodre kroz velove formalizma iza kojih se moda kriju pojedinci koji snose najveu odgovornost za grozne ine, mora se jako paziti da se ne poini nepravda prema ljudima koje se proglasi odgovornima za djela koja su poinili drugi u situacijama gdje te veze kontrole nema ili je previe udaljena.

255 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 223, u kojoj stoji da se "moe uzeti da [tekst Statuta MKS-a] predstavlja pravno stajalite, to jest opinio juris" drava koje su Statut usvojile u vrijeme njegovog usvajanja. Stoga Mucievo oslanjanje na Statut MKS-a u podrku svojim argumentima ne pomae pri utvrivanju pravnog stanja u vrijeme kad su poinjena djela koja se terete u optunici. 256 to se tie pitanja odgovornosti drava, vidi MSP, Pravne posljedice po drave stalnog prisustva June Afrike u Namibiji (Junoj Zapadnoj Africi) uprkos rezolucije 276 Savjeta bezbjednosti, Savjetodavno miljenje, 1970. /Legal Consequences for States of the Continued Presence of South Africa in Namibia (South West Africa) notwithstanding Security Council Resolution 276, Advisory Opinion (1970)/, ICJ Reports, 1971., str. 16, para. 118. 257 Muci se na pretresu s odobravanjem osvrnuo na zakljuak u presudi u predmetu Aleksovski da se odgovornost po lanu 7(3) Statuta moe pripisati svakome, ak i civilnom licu, pod uslovom da je dokazano da je dotino lice imalo takvu efektivnu vlast nad poiniocima zloina koja se oituje u tome da im moe davati nareenja i kanjavati ih u sluaju prekraja." Transkript albene rasprave, str. 238, gdje se pominje drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 70, u kojem se citira para. 103 prvostepene presude u predmetu Aleksovski.

55 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Shodno tome, stav je Pretresnog vijea da je za primjenu principa odgovornosti nadreenog neophodno da nadreena osoba ima efektivnu kontrolu nad osobama koje su poinile krenja meunarodnog humanitarnog prava koja lee u osnovi, u smislu da je imala stvarnu mogunost da sprijei i kazni izvrenje tih prekraja. Uz ogradu da takva mo moe biti i de facto i de jure po karakteru, Pretresno vijee shodno tome dijeli stav koji je izrekla Komisija za meunarodno pravo da doktrina odgovornosti nadreenog obuhvata civilne nadreene osobe samo u onoj mjeri u kojoj one kontroliu svoje podreene u stepenu slinom onome koji imaju vojni komandanti.258

198.

Dok god nadreeni ima efektivnu kontrolu nad podreenima, u toj mjeri da ih moe

sprijeiti da poine krivina djela ili ih kazniti nakon to su ih poinili, smatrae se odgovornim za poinjenje krivinih djela ako nije iskoristio svoju mogunost kontrole.259 198. Ostatak Mucievog albenog osnova odnosi se na dostatnost dokaza o njegovoj vlasti de

facto. Ovo se tie injeninog stanja, koje e albeno vijee sada razmotriti. 2. injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee 200. Na albenom pretresu Muci je tvrdio da oslanjanje Pretresnog vijea na dokaze koji se u

prvostepenoj presudi navode kao potkrepljenje zakljuka da je on vrio vlast nadreenog nije bilo razumno. On je iznio brojne argumente koji su se u konanici svi odnosili na njegovu kljunu tvrdnju da su dokazi nedostatni da bi se izveo zakljuak da je on bio komandant de facto tokom itavog perioda na koji se odnosi optunica.260 On je u svojim podnescima osobito naglasio da nije imao nikakve vlasti u logoru tokom mjeseca maja, juna i jula 1992.261 201. Tuilatvo je na pretresu tvrdilo da je razumno pretresno vijee iz ukupnih dokaza moglo

zakljuiti da je Muci bio komandant logora elebii tokom itavog perioda na koji se odnosi optunica.262 Argument je bio da Muci nije pokazao da je Pretresno vijee bilo nerazumno pri ocjenjivanju dokaza, te da je Pretresno vijee, na osnovu injenice da je Muci bio u mogunosti da pomae logoraima, moglo razumno izvesti zakljuak da je on imao odreeni stepen kontrole i vlasti u logoru elebii.263

258 Prvostepena presuda, para. 377-378 (naglasak dodat; bez fusnote). to se tie Delalievog sluaja, Pretresno vijee je dalje smatralo da poloaj vlasti de facto moe biti dovoljan za pripisivanje krivine odgovornosti, "pod uslovom da je vrenje vlasti de facto propraeno spoljnim znacima vrenja vlasti de jure. Pod ovim Pretresno vijee podrazumijeva da poinilac krivinog djela u osnovi mora biti podreen licu koje ima vii in i biti pod njegovom direktnom ili indirektnom kontrolom." Prvostepena presuda, para. 646. albeno vijee ne smatra da se time ukazuje na potrebu za formalnim imenovanjem. 259 albeno vijee se stoga slae s optubom da oslanjanje na kontrolu de facto za utvrivanje odgovornosti nadreenog ne predstavlja oblik striktne odgovornosti. 260 Transkript albene rasprave, str. 236. 261 Transkript albene rasprave, str. 236-237. Advokati alioca su se u prilog njegovim tvrdnjama pozvali na svjedoenje brojnih svjedoka. 262 Transkript albene rasprave, str. 314. 263 Odgovor optube, odjeljak 10, str. 61-63.

56 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

3. Diskusija 202. Za sluajeve kad se u albi tvrdi da je pogreno utvreno injenino stanje, drugostepena

presuda u predmetu Tadi postavila je test prema kojem:

albeno vijee moe zamijeniti nalaz Pretresnog vijea svojim nalazom samo u sluajevima gdje dokaze na koje se oslonilo Pretresno vijee ne bi logiki prihvatila nijedna razumna osoba.264

203.

U albenom postupku u predmetu Furundija, albeno vijee je odbilo da se uputa u

nezavisnu ocjenu dokaza prihvaenih na suenju, kako su traili alioci, to je protumaeno kao zahtjev za preispitivanje de novo, i zauzelo stav da "ovo vijee ne radi u svojstvu drugog Pretresnog vijea".265 204. U paragrafima 737-767 prvostepene presude, Pretresno vijee je na osnovu podrobne

analize dokaza zakljuilo da je Muci "imao sva ovlaenja komandanta" u logoru.266 Taj zakljuak se takoe zasnivao na izjavi samog Mucia da je imao "potrebna disciplinska ovlaenja".267 Muci, koji u svojoj albi osporava taj zakljuak, mora uvjeriti albeno vijee da razumni presuditelj o injenicama ne bi nikako logiki mogao donijeti takav zakljuak, te da je stoga dolo do neostvarenja pravde.268 205. albeno vijee primjeuje da je Muci na suenju iznio argument da, u nedostatku

dokumenta o zvaninom imenovanju na poloaj komandanta ili upravnika logora, nije pokazano kakvu je to vlast on imao nad osobljem u logoru.269 On je u drugostepenom postupku ponovio taj argument270 kao i neke od prigovora koje je iznio na suenju, a koji se odnose na dokaze optube za koje je Pretresno vijee prihvatilo da pokazuju da je Muci vrio vlast de facto u logoru u periodu na koji se odnosi optunica.271 206. Nakon to je zakljuilo da je "za pripisivanje krivine odgovornosti u odsustvu formalnog

imenovanja dovoljno stvarno vrenje vlasti", pod uslovom da de facto nadreeni ima stvarna ovlaenja da kontrolie postupke podreenih,272 Pretresno vijee je razmotrilo Muciev argument da nije imao "formalnu vlast".273 Da bi utvrdilo da je Muci imao de facto vlast, to vijee je uzelo u obzir sljedee faktore: Mucievo priznanje da je on imao ovlasti nad logorom elebii od 27. jula
Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 64. Vidi takoe drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 63. 265 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 38 i 40. 266 Prvostepena presuda, para. 767. 267 Ibid. 268 Vidi takoe para. 434 i 435 infra. 269 Prvostepena presuda, para. 731. 270 Transkript albene rasprave, str. 239-241. 271 Transkript albene rasprave, str. 242-249. 272 Prvostepena presuda, para. 736. 57 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
264

1992.,274 argument u zavrnom podnesku odbrane da se Muci posluio svojom "ogranienom vlau" da sprijei zloine i da naredi da se zatoenici ne zlostavljaju, te da su prekritelji pokuali da od njega sakriju svoja djela,275 izjavu odbrane da je u logoru, kad je on bio prisutan, vladala "mnogo vea" disciplina nego kad je bio odsutan,276 dokaze o tome da je saoptueni Deli rekao zatoenicima da je Muci komandant,277 dokaze da je organizovao prevoz zatoenika,278 njegovo klasifikovanje zatoenika kako bi se utvrdilo koji e se zadrati u zatoenju, a koji pustiti,279 njegovu kontrolu nad straarima,280 i dokaze o tome da je imao ovlasti da puta zatoenike.281 Pretresno vijee je u prvostepenom postupku prihvatilo ovaj korpus dokaza. albeno vijee smatra da nije pokazano da je Pretresno vijee pogrijeilo prihvativi dokaze iz kojih je izveden zakljuak da je Muci bio komandant logora i kao takav imao komandnu odgovornost. 207. Muci tvrdi da Pretresno vijee nije razjasnilo kojeg datuma je on postao komandant logora.

Pretresno vijee je konstatovalo:

Odbrana ne osporava da postoji pozamaan korpus dokaza [...] da je Zdravko Muci bio priznati komandant zatvora/logora. Naprotiv, odbrana zastupa stajalite da je Tuilatvo duno da podastre dokaze koji van razumne sumnje dokazuju tano od kojeg do kojeg datuma je g. Muci vrio vlast u zatvoru-logoru elebii. [...] Pretresno vijee se slae da Tuilatvo snosi teret dokazivanja da je g. Muci bio komandant zatvora/logora elebii i da se ovdje primjenjuje standard dokazivanja van razumne sumnje. Meutim, pitanje konkretnog datuma kad je g. Muci postao komandant nije bitan uslov za ispunjenje obaveze dokazivanja. Naprotiv, pitanje je da li je on u predmetnom periodu bio komandant zatvora/logora, kako se navodi u optunici.282

208.

albeno vijee ne vidi razloga zato bi zakljuak Pretresnog vijea da nije potrebno

konstatovati taan datum njegovog imenovanja - za razliku od njegovog statusa u predmetnom periodu - bio nerazuman. 209. Muci tvrdi da nije imao nikakvih ovlasti, bilo koje vrste, tokom mjeseca maja, juna i jula

1992. U optunici je relevantni period u kojem je Muci bio komandant logora definisan kao "negdje od maja 1992. do novembra 1992." Krivina djela podreenih na kojima se temelje relevantne optube protiv Mucia dogodila su se tokom tog perioda. albeno vijee napominje da se u prvostepenoj presudi razmatra Muciev prigovor na dokaze koji su izvedeni kako bi se pokazalo da je on bio prisutan u logoru u maju 1992.283 Prigovor je iznesen putem izvoenja dokaza

273 274

Ibid., para. 741. Ibid., para. 737. 275 Ibid., para. 740. 276 Ibid., para. 743. 277 Ibid., para. 746. 278 Ibid., para. 747. 279 Ibid., para. 748. 280 Ibid., para. 765-66. 281 Ibid., para. 764. 282 Ibid., para. 745. 283 Ibid., para. 754. 58 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

odbrane, koje je Pretresno vijee odbacilo kao nedovoljno vrste.284 S tim u vezi, albeno vijee primjeuje da Muci nije osporio iskaze pojedinih svjedoka koji su uvrteni kako bi se pokazalo da je Muci tokom maja, juna i jula 1992. bio ne samo prisutan u logoru nego i na poloaju vlasti. Pominje se iskaz svjedoka D, koji je bio lan Vojno-istrane komisije u logoru i tijesno je saraivao sa Muciem na klasifikaciji zatoenika.285 Pretresno vijee je bilo "sasvim ubijeeno" u istinitost tog svjedoenja.286 Svjedok je izjavio da je Muci prisustvovao sastanku Vojno-istrane komisije odranom poetkom juna 1992., na kojem se raspravljalo o klasifikaciji i daljem zatoenju odnosno putanju zatoenika.287 U vezi sa nalazom u pogledu Delia, takoe je vrijedno pomena da je utvreno da je Vojno-istrana komisija ispitivala zatoenike samo nakon to je o tome informisala Mucia, odnosno Delia ako je ovaj bio odsutan, i da su samo Muci i Deli imali pristupa dosjeima Komisije.288 Zatim, Muci je u svom razgovoru sa Tuilatvom ipak priznao da je u logor otiao ve 20. maja 1992.289 Osim toga, Grozdana eez, biva zatoenica u logoru, bila je na ispitivanju kod Mucia krajem maja ili poetkom juna 1992.290 albeno vijee je uvjereno da dokazi na koje se oslonilo Pretresno vijee adekvatno potkrepljuju njegove zakljuke. 210. albeno vijee je uvjereno da je Pretresno vijee moglo legitimno konstatovati da je "prije

kraja maja 1992." Muci vrio de facto vlast nad logorom i osobljem u njemu.291 211. Osim toga, Muci je tvrdio:292 (i) Pretresno vijee je propustilo da razmotri kauzalne implikacije oslobaajue presude saoptuenom Delaliu od kojeg je, prema tvrdnjama Tuilatva, Muci dobio potrebne ovlasti; (ii) Pretresno vijee je postupilo nepravino i/ili pridalo neprimjerenu teinu dobroinstvima koja se pripisuju Muciu, izmeu ostalog u paragrafu 1247 prvostepene presude, kad je na njima zasnovalo konstataciju o komandnoj odgovornosti umjesto da ih interpretira kao djela milosra spojena sa snagom linosti i karaktera, to predstavlja jednu drugu vrstu vlasti.293

284 285

Ibid., para. 754. Ibid., para. 748. 286 Ibid., para. 762. 287 Ibid., para. 748. 288 Ibid., para. 807. 289 Ibid., para. 737. 290 Ibid., para. 747. 291 Ibid., para. 761. 292 Obrazloenje albenih osnova alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999., 26. jula 1999., str. 1799. spisa. Svrha tog dokumenta jeste da razjasni odjeljak 3 Mucievog podneska. 293 Obrazloenje albenih osnova alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999., 26. jula 1999., str. 1799. spisa. 59 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

212.

Prvi argument zasniva se, ini se, na pretpostavci da su se Mucieve ovlasti na neki nain

formalno temeljile na Delalievima. Taj je argument neutemeljen. Jasno je da je Pretresno vijee konstatovalo da je, bez obzira na koji je nain imenovan, Muci u stvari vrio de facto vlast, to nije imalo nikakve veze sa Delalievom ulogom u odnosu na logor. 213. Druga tvrdnja nije utemeljena budui da je djela o kojima je rije u paragrafu 1247

prvostepene presude Pretresno vijee razmatralo u svrhu odmjeravanja kazne, a ne izricanja osuujue presude; i budui da se moe razumno smatrati da Mucieva dobroinstva u korist zatoenika, koja pominje Pretresno vijee, potkrepljuju stav tog vijea da je Muci bio na poloaju vlasti i u mogunosti da zavede "veu disciplinu" u logoru nego kad je bio odsutan.294 Premda su ta djela po svojoj prirodi potencijalno milosrdna, ona ipak predstavljaju dokaz o Mucievoj moi, dakle i o njegovim ovlastima. 4. Zakljuak 214. Iz gorenavedenih razloga, albeno vijee odbacuje ovaj osnov albe i potvruje zakljuak

Pretresnog vijea da je Muci bio de facto komandant logora elebii u periodu na koji se odnosi optunica. B. albeni osnovi optube 215. Optuba je iznijela tri albena osnova koji se odnose na komandnu odgovornost:295 1. Element svijesti - "znao je ili je bilo razloga da zna" 216. Prvi albeni osnov optube jeste taj da je Pretresno vijee pogreno primijenilo pravo u

svom tumaenju standarda "znao je ili je bilo razloga da zna" koji je postavljen lanom 7(3) Statuta.296 217. Delali tvrdi da je tumaenje standarda "bilo je razloga da zna" od strane Pretresnog vijea

obiter dicta i da ne utie na zakljuak da Delali nikad nije bio u odnosu nadreeni-podreeni sa Deliem, Muciem i Landom.297 On tvrdi da Pretresno vijee nije utvrdilo element svijesti za komandnu odgovornost u smislu obiajnog prava. Stoga ovaj osnov ne bi uopte trebalo da se
Prvostepena presuda, para. 743. Prvi osnov: "Pretresno vijee je pogreno definisalo element svijesti za komandnu odgovornost 'znao je ili je bilo razloga da zna' u paragrafima 379-393"; Drugi osnov: "Nalaz Pretresnog vijea da Zejnil Delali nije vrio vlast nadreenog" Peti osnov: "Pretresno vijee je pogrijeilo kad je zakljuilo, u paragrafima 776-810, da Hazim Deli nije bio 'nadreeni' u zatvoru-logoru elebii u tom smislu da bi mu se mogla pripisati krivina odgovornost po lanu 7(3) Statuta". 296 Podnesak optube, para. 2.7.
295 294

60 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

razmatra. Ako albeno vijee bude razmatralo ovaj osnov, Delali izjavljuje da e se sloiti s tumaenjem koje je o tome dalo Pretresno vijee.298 218. Uvaavajui tu Delalievu tvrdnju, tuilac umoljava Pretresno vijee da razmotri element

svijesti kao pitanje od opte vanosti za sudsku praksu Meunarodnog suda.299 Pretresno vijee, tvrdi Tuilatvo, rijeilo je to pitanje na osnovu obiajnog prava koje je vailo u trenutku poinjenja djela.300 Tuilatvo ne zagovara element svijesti zasnovan na striktnoj odgovornosti.301 219. Deli se slae sa stavom Tuilatva da lanovi 86 i 87 Dopunskog protokola I odraavaju

obiajno pravo u obliku u kojem se ono iskristalizovalo u postupcima voenim nakon Drugog svjetskog rata. Komandant ima dunost da se informie, ali komandnu odgovornost ne povlai svaki propust u izvrenju te dunosti.302 220. Pitanja koja su potaknuta ovim albenim osnovom Tuilatva obuhvataju: (i) da li u meunarodnom pravu dunost nadreenog da kontrolie podreene ukljuuje dunost da on bude informisan o njihovom djelovanju, tj. dunost da zna za njihovo djelovanje, i da li zanemarivanje te dunosti uvijek povlai krivinu odgovornost; (ii) da li standard "bilo je razloga da zna" znai da je komandant ili imao informacije da se podreeni spremaju da poine krivina djela ili su ih ve poinili, ili pak nije imao takve informacije zbog zanemarivanja svoje dunosti; i (iii) da li meunarodno pravo priznaje ikakvu razliku izmeu vojnih i civilnih pretpostavljenih u odnosu na dunost pretpostavljenog da bude informisan. 221. albeno vijee napominje da je taj osnov albe tuilac podnio zbog opte vanosti ovog

pitanja za "sudsku praksu Meunarodnog suda".303 Budui da se ovaj osnov odnosi na vaan element komandne odgovornosti, da Tuilatvo navodi da je Pretresno vijee donijelo pogrean zakljuak o mjerodavnom pravu,304 da su strane o tom pitanju podnijele opsene podneske i da to zaista i jeste pitanje od opte vanosti za postupke pred Meunarodnim sudom,305 albeno vijee e

297 298

Delaliev odgovor, str. 155. Transkript albene rasprave, str. 257. Delaliev odgovor, str. 156. 299 Replika optube, para. 2.3. 300 Ibid., para. 2.5. 301 Ibid., para. 2.6. 302 Deliev odgovor, para. 212. 303 Replika optube, para. 2.3; transkript albene rasprave, str. 147-148. 304 Prvostepena presuda, para. 393. 305 Vidi drugostepenu presudu u predmetu Tadi, para. 247 i 281. 61 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

ga razmotriti oslanjajui se na lan 7(3) Statuta i obiajno pravo u vrijeme poinjenja djela za koja se tereti u optunici.306 (a) Formulacija elementa svijesti u Statutu 222. lan 7(3) Statuta predvia da nadreeni moe snositi krivinu odgovornost za krivina djela

podreenih "ako je znao ili je bilo razloga da zna da se podreeni sprema poiniti takva djela ili da ih je ve poinio", a da on nije sprijeio takva djela niti kaznio te podreene. 223. Pretresno vijee je zauzelo stav da nadreeni:
[...] moe imati mens rea potrebnu za nastanak krivine odgovornosti onda kada je: (1) imao stvarno znanje, koje se utvruje na osnovi direktnih dokaza ili indicija, da njegovi podreeni ine ili su se spremali da poine zloine navedene u lanovima 2 do 5 Statuta, ili (2) imao u svom posjedu informacije koje su bile takve prirode da je u najmanju ruku mogao biti upozoren na rizik izvrenja takvih krivinih djela jer su ukazivale na potrebu dodatne istrage kako bi se utvrdilo da li su njegovi podreeni poinili takve zloine ili su se spremali da ih poine.307

224.

Stav je optube da se formulacija "bilo je razloga da zna" iz lana 7(3) Statuta odnosi na

dvije mogue situacije. U prvom sluaju, nadreeni je imao informacije koje su ga upozorile ili ukazivale na to da se podreeni spremaju da poine krivina djela ili su ih ve poinili. U drugom sluaju, nadreeni nije imao takve informacije, i to zbog tekog zanemarivanja dunosti da pribavi informacije koje su mu realno bile dostupne.308 Tuilatvo uvia da samo drugi sluaj nije obuhvaen nalazom Pretresnog vijea.309 Delali iznosi argument da je Pretresno vijee dalo ispravni pravni dictum o tom pitanju, te da se drugi sluaj koji iznosi Tuilatvo u stvari temelji na striktnoj odgovornosti.310 Deli se slae s tumaenjem obiajnog prava, koje je dala optuba, da " komandant ima meunarodnu dunost da se informie", ali istie da je Savjet bezbjednosti formulisao Statut na takav nain da se nadlenost Meunarodnog suda ograniava na sluajeve kad je komandant stvarno znao za djela podreenih ili je imao informacije koje su mu dale razloga da zna za ta djela - pravilo koje odstupa od obiajnog prava zadatog vojnim suenjima nakon Drugog svjetskog rata.311 225. Doslovno znaenje lana 7(3) nije teko utvrditi. Komandant se moe smatrati krivino

odgovornim za djela svojih podreenih kojima se kre lanovi 2 do 5 Statuta. I podreeni i komandant su individualno odgovorni za djela koja im se stavljaju na teret. Komandantu e biti sueno zbog neinjenja u vezi sa djelima podreenih u izvrenju kojih nije direktno uestvovao.
306 307

Izvjetaj generalnog sekretara, para. 34. Prvostepena presuda, para. 383. 308 Podnesak optube, para. 2.7; transkript albene rasprave, str. 121. 309 Transkript albene rasprave, str. 121. 310 Delaliev odgovor, str. 157. 311 Deliev odgovor, para. 215. 62 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

226.

lan 7(3) Statuta odnosi se na odgovornost nadreenog koja proizlazi iz neinjenja uprkos

znanju. Meutim, zanemarivanje dunosti da se stekne takvo znanje nije navedeno u odredbi kao zasebno krivino djelo, pa nadreeni stoga po toj odredbi ne snosi odgovornost za takve propuste, nego samo zato to nije preduzeo nune i razumne mjere spreavanja ili kanjavanja. albeno vijee shvata da Tuilatvo trai da se donese pravni dictum da je "bilo razloga da zna" ako je komandant grubo zanemario dunost da pribavi relevantne informacije. Ovdje nije poanta da presumpcija o znanju postoji ako neko ne izvri svoju dunost da pribavi relevantne informacije o krivinom djelu, nego takva presumpcija postoji ako je dotini imao naina da pribavi te informacije ali je namjerno propustio da to uradi. Argument Tuilatva da povreda dunosti od strane nadreenog da stalno bude informisan o postupcima podreenih nuno povlai krivinu odgovornost, pribliava se nametanju krivine odgovornosti na striktnom osnovu, odnosno na osnovu nehata. Napominje se, meutim, da, premda propust komandanta da se informie o djelovanju svojih podreenih ili da uspostavi sistem nadzora moe predstavljati zanemarivanje dunosti koje povlai vojno-disciplinsku odgovornost, takav propust ne mora nuno povlaiti krivinu odgovornost. 227. Budui da je zadaa Meunarodnog suda da primjenjuje obiajno pravo,312 albeno vijee

e ukratko razmotriti kako se sudska praksa odredila prema pitanju da li u obiajnom pravu postoji dunost komandanta da zna za sve aktivnosti podreenih, zanemarivanje koje povlai krivinu odgovornost u okviru komandne odgovornosti odnosno odgovornosti nadreenog. (b) Dunost nadreenog da zna u obiajnom pravu 228. U predmetu Yamashita, Vojna komisija Sjedinjenih Drava ocijenila je:
Oito, zadatak komandovanja vojnim snagama popraen je irokim ovlastima i velikom odgovornou [...] Apsurdno je, meutim, smatrati komandanta ubicom ili silovateljem jer je jedan od njegovih vojnika poinio ubistvo ili silovanje. Ipak, kad zaredaju ubistva, silovanja i opaka, osvetnika djela, a komandant nije uinio nikakav djelotvorni pokuaj da otkrije i kontrolie krivina djela, takav komandant moe se smatrati odgovornim, ak i krivino, za nezakonita djela koja su poinili njegovi vojnici, zavisno od prirode dotinih djela i okolnosti u kojima su ona poinjena.313

Vojna komisija je zakljuila da se odgovornost moe pripisati ako postoji dokaz o rasprostranjenim djelima i, drugo, o nepreduzimanju mjera od strane komandanta uprkos tim djelima. Drugi uslov sugerie da komandant treba da istrai i kontrolie. Ali glavnu vanost ima prvi uslov, utoliko to komandantu prua razlog ili osnov da istrai obim krivinih djela. U predmetu Yamashita, istie se injenica da su zlodjela poinjena izmeu 9. oktobra 1944. i 3. septembra 1945., kada je general

312 313

Izvjetaj generalnog sekretara, para. 34. Pravni izvjetaji o suenjima ratnim zloincima /Law Reports on Trials of War Criminals/, sv. IV, str. 35. 63 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Yamashita bio glavnokomandujui 14. armijske grupe, koja je obuhvatala vojnu policiju.314 Duljina tog perioda namee pitanje kako su komandant i njegov tab mogli da ne znaju za poinjenje zlodjela irokih razmjera tokom itavog tog dugog perioda. Dictum komisije implicira da je komisija utvrdila da okolnosti pokazuju da je on bio u dovoljnoj mjeri upozoren na zlodjela da bi postojala dunost da preduzme korake da dalje istrai i suzbije krivina djela. injenica da su rasprostanjena krivina djela poinjena tokom dugog vremenskog perioda trebala ga je upozoriti da njegovi podreeni ine ili su ve poinili zloine. 229. Komisija za ratne zloine Ujedinjenih nacija isti je predmet komentarisala na sljedei nain:
[...] krivina djela za koja je pokazano da su ih poinili Yamashitini vojnici bila su toliko rasprostranjena, i vremenski i prostorno, da se moe smatrati da ona sainjavaju dokaz prima facie da je optueni znao da su poinjena, odnosno dokaz da je sigurno propustio da ispuni svoju dunost da ustanovi standard ponaanja svojih vojnika.315

Ova potonja reenica zasluuje panju. Meutim, nakon to je razmotrila vie sluajeva o kojima su rjeavali drugi vojni sudovi, komisija je kvalifikovala gornju ocjenu:
Iako nisu ili tako daleko da tvrde da komandant ima dunost da ustanovi koji nivo discipline vlada meu njegovim vojnicima, mogue je da su sudovi koji sude u predmetima kao to su ovi o kojima raspravljamo poistovjetili mogunost doznavanja sa samim znanjem.316

Ukratko, komisija je istakla da se jo uvijek iekuje dodatno "razjanjenje i ustaljenje prava koje se odnosi na to pitanje.317 Suprotno zakljuku Pretresnog vijea, na osnovu drugih predmeta koji se razmatraju u presudi ne moe se zakljuiti da je u presudama vojnih sudova nakon Drugog svjetskog rata postojao neki dosljedni trend.318 Iz citata iz presude u predmetu SAD protiv Wilhelma Lista319 (dalje u tekstu: predmet Taoci) oito je da List nije "pribavio dodatne izvjetaje kojima e se informisati o svim relevantnim injenicama.320 Vojni sud u tom predmetu zakljuio je da, ako komandant okupirane teritorije "ne zatrai i ne pribavi potpune informacije", kriv je za zanemarivanje dunosti.321 Utvreno je da je List bio upozoren na dotine zloine, zbog izvjetaja koji su mu dostavljeni.322 Dakle, List je posjedovao informacije koje su ga trebale potai da dalje istrai kako stoje stvari u jedinicama pod njegovom komandom. Pretresno vijee je takoe citiralo predmet Pohl.323 I ovdje citirana reenica ima drugaije znaenje od onog koje joj pripisuje
Ibid., str. 19. Ibid., str. 94. 316 Ibid., str. 94. 317 Ibid., str. 95. 318 Pretresno vijee je ocijenilo da je "sudska praksa iz perioda neposredno nakon Drugog svjetskog rata potvrdila da su komandanti duni da se informiu o aktivnostima svojih podreenih". Prvostepena presuda, para. 388. 319 Predmet United States v Wilhelm List et al, sv. XI, TWC, 1230. 320 Ibid., str. 1271, citirano u prvostepenoj presudi, para. 389. 321 Ibid. (naglasak dodat). 322 United States v Wilhelm List et al, sv. XI, TWC, str. 1271-1272. 323 Prvostepena presuda, para. 389.
315 314

64 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Pretresno vijee. U tom se predmetu optueni Mummenthey branio nepoznavanjem injenica o odreenim aspektima upravljanja njegovim preduzeem koje je zapoljavalo zatvorenike iz koncentracionih logora.324 Nakon to je pobio taj argument pozivajui se na dokaze iz kojih je bilo oito da su ti aspekti bili sasvim poznati optuenom, vojni sud je konstatovao:
Mummentheyeve tvrdnje da nije znao ta se dogaalo u radnim logorima i preduzeima za koja je bio nadlean ne oslobaaju ga krivice. Njegova je dunost bila da zna.325

Ta ocjena, kad se proita u kontekstu tog dijela presude, znai da je optueni imao dunost, koja je proizilazila iz njegovog poloaja kao oficira SS-a i rukovodioca ratnog preduzea, da zna ta se u tom preduzeu dogaa, ukljuujui i uslove u kojima su radili radnici u tom preduzeu. Svaka sugestija da je sud tom ocjenom htio da kae da je optueni po meunarodnom pravu imao dunost da zna bila bi obiter u svjetlu zakljuka da je on znao. U predmetu Roechling, koji je Pretresno vijee takoe pomenulo, sud je zakljuio da je Roechling imao dunost da se informie o postupanju sa deportircima.326 No sud je takoe istakao da je Roechling [...] tokom inspekcija svojih preduzea mnogo puta imao priliku da utvrdi kakva je sudbina njegovih radnika, budui da tada nije mogao a da ne primijeti zatvorenike uniforme.327 To je bila informacija koja bi ga upozorila. Valja primijetiti da su sudovi koji su govorili o postojanju neije dunosti da zna istovremeno zakljuili da su optueni bili upozoreni na djela podreenih. 230. Zatim, prirunik amerike vojske /Field Manual of the US Department of Army 1956/ (br.

27-10, pravo o ratovanju na kopnu) predvia:

Komandant je ... odgovoran, ako je stvarno znao, ili je trebao da zna, na osnovu izvjetaja koji su mu dostavljani ili na drugi nain, da se vojnici ili druge osobe pod njegovom kontrolom spremaju da poine ratni zloin ili su ga ve poinili, a on se ne poslui sredstvima kojima raspolae da osigura potivanje ratnog prava.328

Znaenje reenice u kurzivu je jasno: postoji presumpcija da je komandant znao ako je primio izvjetaj ili je imao neki drugi nain komunikacije; drugim rijeima, ako je ve imao informaciju prenijetu putem izvjetaja ili na drugi nain, koja je predstavljala upozorenje. Na osnovu ove analize, albeno vijee mora zakljuiti, kao to je zakljuila i Komisija Ujedinjenih nacija za ratne zloine,329 da tadanje obiajno pravo nije u krivinom kontekstu komandantima odnosno nadreenima nametalo optu dunost da znaju, zanemarivanje koje bi bilo dovoljno da im se pripie odgovornost za krivina djela podreenih.

324 325

Predmet SAD protiv Oswalda Pohla i ostalih /United States v Oswald Pohl et al./, TWC, sv. V, str. 1055. Ibid. 326 TWC, sv. XIV, Dodatak B, str. 1136. 327 TWC, sv. XIV, Dodatak B, str. 1136-37. 328 Naglasak dodat. 329 Law Reports of Trials of War Criminals, sv. IV, str. 94. 65 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

231.

Oekivano razjanjenje i ustaljenje pravnog gledanja na pitanje da li u obiajnom pravu

postoji dunost komandanta da pribavi potrebne informacije donio je Dopunski protokol I. lan 86(2) Protokola predvia:
injenica da je povredu Konvencija ili ovoga Protokola poinio neki podreeni ne oslobaa njegove nadreene krivine ili disciplinske odgovornosti, ovisno o sluaju, ako su oni znali ili imali informacije koje su im u tadanjim okolnostima omoguavale da zakljue da je taj podreeni inio ili e poiniti takvu povredu i ako nisu preduzeli sve mogue mjere u okviru svojih ovlasti kako bi sprijeili ili suzbili tu povredu.330

232.

Znaenje izraza bilo je razloga da zna nije tako jasno kao izraz imali su informacije koje

su im omoguavale da zakljue, iako se moe smatrati da im je praktiki gledano znaenje slino. Potonji standard je eksplicitniji, a logika jednostavna: propust da se izvedu zakljuci, odnosno sprovede dodatna istraga, uprkos zabrinjavajuim informacijama, predstavlja znanje o krivinim djelima podreenih. Neinjenje, kad na osnovu takvog znanja postoji obaveza injenja, temelj je za pripisivanje odgovornosti u ovoj vrsti predmeta. 233. Izraz imao je informacije, u smislu u kojem se koristi u lanu 86(2) Dopunskog protokola

I, nije teko protumaiti. To znai da je u kljuno vrijeme komandant posjedovao informacije koje su ga trebale upozoriti na to da podreeni ini ili se sprema da poini neko protivpravno djelo. Kao to je primijetilo Pretresno vijee, prividna diskrepancija izmeu francuskog teksta lana 86(2), koja glasi des informations leur permettant de conclure (doslovno: "informacije koje su im omoguavale da zakljue) i engleskog teksta lana 86(2) ne potire to tumaenje.331 To se odnosi na informacije koje bi, ako su dostupne, obavezale komandanta da pribavi jo informacija (tj. sprovede dalju istragu), te je stoga bilo razloga da zna. 234. Kao to je primijetilo Pretresno vijee, formulacija naela odgovornosti nadreenog u

Nacrtu kodeksa Komisije za meunarodno pravo (KMP) veoma je slina onoj sadranoj u lanu 7(3) Statuta.332 Nadalje, budui da su komentari KMP-a o nacrtu tih lanaka crpli iz postojee prakse, oni zasluuju pomnjivo razmatranje.333 KMP na sljedei nain komentarie mens rea za komandnu odgovornost:
lan 6 daje dva kriterijuma za utvrivanje da li se nadreeni ima smatrati krivino odgovornim za krivino ponaanje podreenog. Kao prvo, nadreeni je morao znati ili je bilo razloga da zna u tadanjim okolnostima da podreeni ini ili se sprema da poini krivino djelo. Taj kriterijum pokazuje da nadreeni moe imati mens rea koja se trai za krivinu odgovornost u dva razliita sluaja. U prvom sluaju, komandant ima stvarno znanje da njegov podreeni ini ili se sprema da
330 331

Naglasak dodat. Prvostepena presuda, para. 392. ini se da se dva komentara o Dopunskom protokolu I slau da bi prednost trebalo dati francuskom tekstu, koji se ini irim. Vidi Komentar uz dva dopunska protokola iz 1977. enevskih konvencija iz 1949. /Commentary on the Two 1977 Protocols Additional to the Geneva Conventions of 1949/, Michael Bothe - Karl Joseph Partsch - Waldemar A. Solf, izd. Martinus Nijhoff, Hag, 1982., str. 525-526; Komentar MKCK-a, para. 3545. 332 Prvostepena presuda, para. 342. 333 Izvjetaj KMP-a, str. 34 i dalje. 66 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

poini krivino djelo... U drugom sluaju, on ima dovoljno relevantnih informacija iz kojih moe zakljuiti, u tadanjim okolnostima, da njegovi podreeni ine ili se spremaju da poine krivino djelo.334

KMP dalje objanjava da je izraz 'bilo je razloga da zna uzet iz statut sudova ad hoc i da mu je znaenje isto kao znaenje izraza 'imali su informacije koje su im omoguavale da zakljue koji se koristi u Dopunskom protokolu I. Komisija je odluila da upotrijebi prvi od ta dva izraza kako bi osigurala da e se taj element prvog kriterijuma tumaiti objektivno, a ne subjektivno."335 235. Dosljednost jezika lana 86(2) Dopunskog protokola I, Izvjetaja KMP-a i pripadajueg

komentara, pokazuje da postoji konsenzus o standardu mens rea za komandnu odgovornost. Ako se bilo je razloga da zna tumai kao da je komandant imao dunost da dalje istrai stvar, na osnovu optih informacija koje su mu dostupne, nema bitne razlike izmeu standarda iz lana 86(2) Dopunskog protokola I i standarda trebalo je da zna koji su postavili odreeni predmeti voeni nakon Drugog svjetskog rata.336 236. Nakon to je prouilo obiajno pravo, a naroito istoriju nastanka lana 86 Dopunskog

protokola I,337 Pretresno vijee je zakljuilo:

Tumaenje termina koje nalazimo u ovoj odredbi [l. 86 Dopunskog protokola I]u njihovom uobiajenom znaenju tako navodi na zakljuak, koji potvruju travaux preparatoires, da se nadreeni moe smatrati krivino odgovornim samo ako je stvarno imao na raspolaganju konkretne informacije koje bi ga upozorile na krivina djela koje su poinili njegovi podreeni. Te informacije ne moraju biti takve da su same po sebi dovoljne da nagnaju na zakljuak o postojanju takvih zloina. Dovoljno je da su informacije nadreenog navele na dalje istrage, ili drugim rijeima, da su ukazale na potrebu dodatne istrage kako bi se utvrdilo da li su njegovi podreeni poinili ili se spremaju poiniti krivina djela. Taj se kriterijum, za koji se mora smatrati da odraava stav obiajnog prava u predmetno vrijeme optunice, stoga primjenjuje na tumaenje kriterijuma za mens rea iznesen u lanu 7(3). Pretresno vijee tako ne donosi nikakav zakljuak o trenutnom sadraju obiajnog prava o tom pitanju.338

237.

Tuilatvo tvrdi da se Pretresno vijee neprimjereno oslonilo na pozivanje na cilj i svrhu

Dopunskog protokola I.339 Uobiajeno znaenje teksta lana 86(2) koji se odnosi na element znanja koji se trai za komandnu odgovornost jasno je. Iako malo doprinosi tumaenju teksta odredbe, kontekst odredbe kako ga daje Dopunski protokol I samo potvruje tumaenje koje proizilazi iz
Ibid., str. 37-38 (naglasak dodat). Ibid., str. 38. lan 28(a) Statuta stalnog Meunarodnog krivinog suda predvia odgovornost vojnog komandanta ili osobe koja faktiki djeluje kao vojni komandant. Kako bi se utvrdila ta odgovornost, potrebno je dokazati da je komandant ili dotina osoba ili znala ili je u tadanjim okolnostima trebala znati da snage ine ili se spremaju da poine takva krivina djela. 336 Prvostepena presuda, para. 389, gdje se citira suenje admiralu Toyodi. Vidi takoe: Presuda suenja u Tokiju, Meunarodni vojni sud za Daleki Istok /Tokyo Trial Judgment, International Military Tribunal for the Far East/ (29. aprila 1946. - 12. novembra 1948.), sv. 1, str. 30, citirano u podnesku optube, para. 2.9. 337 Konkretno, Pretresno vijee je ispravno primijetilo da je preiroki standard za uslov trebalo je da zna odbaen na konferenciji na kojoj je usvojen Dopunski protokol I. Prvostepena presuda, para. 391. 338 Ibid., str. 393. 339 Vidi argumentaciju u podnesku optube, para. 2.15-2.19, gdje se tuilac poziva na lan 31 Beke konvencije o pravu meunarodnih ugovora iz 1969.
335 334

67 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prirodnog znaenja njegovih odredbi. lan 87 trai od strana u sukobu da komandantima propiu odreene dunosti, ukljuujui i dunost iz lana 87(3) da pokrenu disciplinski ili kazneni postupak protiv podreenih ili drugih osoba pod njihovom kontrolom koje su poinile povrede enevskih konvencija ili Protokola. Ta dunost ograniena je odredbama lana 87(3) na okolnosti kada je komandant svjestan da se njegovi podreeni spremaju da poine ili su ve poinili takve povrede. lan 87 stoga predstavlja tumaenje lana 86(2) u onom dijelu u kojem se odnosi na dunosti komandanta odnosno nadreenog, ali krivino djelo koje se temelji na komandnoj odgovornosti definisano je samo lanom 86(2). 238. Za razliku od stava Tuilatva, Pretresno vijee nije smatralo da nadreeni mora stvarno

posjedovati informacije o krivinim djelima podreenih da bi mu se pripisala krivina odgovornost po principu komandne odgovornosti. Da bi se dokazalo da je bilo razloga da zna, dovoljno je pokazati da je nadreeni posjedovao informacije opteg karaktera koje su ga mogle upozoriti na eventualna protivpravna djela njegovih podreenih. U Komentaru MKCK-a (Dopunski protokol I) pominju se izvjetaji upueni (nadreenom) [...] taktika situacija, stepen obuenosti i uvjebanosti podreenih oficira i njihovih vojnika, te njihova svojstva linosti kao mogui vidovi informacija o kojima govori lan 86(2) Dopunskog protokola I.340 to se tie forme informacija koje su mu dostupne, one mogu biti pismene ili usmene i ne moraju biti u obliku specifinih izvjetaja dostavljenih u okviru sistema nadzora. Te informacije ne moraju sadravati konkretne podatke o protivpravnim djelima koja su ve poinjena ili e tek biti poinjena. Na primjer, moe se smatrati da je vojni komandant koji je dobio informaciju da neki od vojnika pod njegovom komandom ispoljavaju nasilnike ili nestabilne crte linosti, ili da su se opijali prije polaska na zadatak, imao potrebno znanje. 239. Najzad, relevantne informacije trebale su biti dostavljene ili dostupne nadreenom, ili,

prema formulaciji Pretresnog vijea, biti u njegovom posjedu. On se nije morao stvarno upoznati s tim informacijama. Po miljenju albenog vijea, procjenu elementa svijesti koji se trai lanom 7(3) Statuta valja nainiti imajui u vidu specifine okolnosti svakog sluaja, uzimajui u obzir specifinu situaciju dotinog nadreenog u datom trenutku. Stoga, kako je ispravno zakljuilo Pretresno vijee,341 budui da je u ovoj vrsti predmeta potrebno dokazati element znanja, komandna odgovornost nije oblik striktne odgovornosti. Nadreeni se moe smatrati odgovornim za djela podreenih samo ako se pokae da je znao ili je bilo razloga da zna za njih. albeno vijee ne bi opisalo odgovornost nadreenog kao doktrinu o indirektnoj odgovornosti, utoliko to indirektna odgovornost moe sugerisati pripisivanje striktne odgovornosti.
340 341

Komentar MKCK-a (uz Dopunski protokol I), para. 3545. Prvostepena presuda, para. 383. 68 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(c) Civili kao nadreeni 240. Tuilatvo tvrdi da nadreeni civili imaju istu dunost da znaju kao vojni komandanti.342

Ukoliko, kao to smatra albeno vijee, u obiajnom pravu ne postoji dunost vojnog komandanta da zna, tom argumentu nedostaje neophodna premisa. Nadreeni civili nesumnjivo snose odgovornost za djela podreenih pod odreenim uslovima, ali da li njihova odgovornost sadrava identine elemente kao odgovornost vojnih komandanata u obiajnom pravu nije jasno. Budui da je Pretresno vijee utvrdilo da je injenino stanje bilo da Delali ni u kojem svojstvu nije imao vlast nadreenog nad logorom elebii, nema potrebe da albeno vijee rjeava o ovom pitanju. (d) Zakljuak 241. Iz gorenavedenih razloga, ovaj osnov albe se odbacuje. albeno vijee potvruje tumaenje

koje je dalo Pretresno vijee za standard bilo je razloga da zna, tj. nadreeni e po principima odgovornosti nadreenoga biti krivino odgovoran samo ako je imao informacije koje su ga mogle upozoriti na djela poinjena od strane podreenih.343 To je u skladu sa standardom mens rea u obiajnom pravu kakav je vaio u trenutku poinjenja djela koja se terete u optunici. 2. Da li je Delali imao odgovornost nadreenog 242. U drugom albenom osnovu Tuilatva navodi se da je Pretresno vijee pogreno

primijenilo pravo u svom tumaenju karaktera odnosa nadreeni-podreeni, koji je potrebno pokazati da bi se dokazala odgovornost po lanu 3 Statuta, pogreno primijenilo pravo. Tuilatvo tvrdi da je Pretresno vijee u krivu kad smatra da po doktrini odgovornosti nadreenog poinilac mora biti pripadnik podreene jedinice koja je dio direktnog komandnog lanca pod nadreenim.344 Ova greka u primjeni prava, tvrdi se, dovela je do pogrenog zakljuka da Delali nije imao vlast nadreenog nad logorom elebii i da stoga nije odgovoran za krivina djela logorskog osoblja.345 243. Tuilatvo tvrdi da, suprotno od onog to je zakljuilo Pretresno vijee, doktrina komandne

odgovornosti ne trai postojanje direktnog lanca komandovanja pod nadreenim i da drugi vidovi kontrole de iure i de facto, ukljuujui i razne vidove uticaja, mogu biti dostatni za pripisivanje odgovornosti po toj doktrini.346 Kriterijum za odgovornost nadreenog jeste stvarna kontrola, koja

342 343

Podnesak optube, para. 2.11. Prvostepena presuda, para. 393. 344 Podnesak optube, para. 3.6. 345 Ibid., para. 3.6. 346 Ibid., para. 3.17, 3.22. 69 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

ukljuuje mo da se sprijee krenja, a ne direktna subordinacija.347 Delali je bio u posebnom poloaju, utoliko to je injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee pokazivalo da je djelovao u ime Ratnog predsjednitva, djelovao u ime Vrhovne komande u Sarajevu, djelovao u ime istrane komisije u pogledu zatvorenika, izdavao nareenja koja su se odnosila na funkcionisanje zatvora elebii.348 Tuilatvo zakljuuje da, budui da je Pretresno vijee ustanovilo da je on znao za zlostavljanje u logoru,349 a ipak nije sprijeio ni kaznio krenja,350 albeno vijee moe pravorijek Pretresnog vijea zamijeniti osuujuom presudom po takama po kojima se tereti za komandnu odgovornost.351 244. Tuilatvo tvrdi da, ako albeno vijee primijeni pravi test na sve injenice koje je utvrdilo

Pretresno vijee, jedini mogui zakljuak jeste da je Delali bio nadreeni i da je bio kriv za zloine za koje se tereti, to bi omoguilo da se poniti oslobaajui pravorijek.352 Ako albeno vijee utvrdi da injenino stanje koje je konstatovalo Pretresno vijee ne omoguuje izvoenje tog zakljuka, onda bi predmet trebalo povjeriti novooformljenom pretresnom vijeu koje bi presudilo po dotinim takama.353 245. Alternativno, Tuilatvo trai da mu se dozvoli izvoenje dodatnih dokaza koji su pogreno

iskljueni odlukom Pretresnog vijea. Rije je o dokazima koje je Tuilatvo eljelo izvesti u sklopu postupka pobijanja.354 Uz podnesak optube priloeni su dokumentarni dokazi koji nisu prihvaeni. Prvobitna formulacija u podnesku optube, gdje se trailo da se uvrste pogreno izuzeti dokazi sugerisala je da se ta opcija predlae kao alternativni pravni lijek koji bi doao u obzir samo ako albeno vijee prihvati argument da je Pretresno vijee svojim tumaenjem odnosa nadreeni/podreeni donijelo pogrean pravni dictum.355 Meutim, takoe je reeno da Tuilatvo iznosi navod da je izuzimanje dokaza od strane Pretresnog vijea sainjavalo zasebni sluaj pogrene primjene prava, a iz kasnijih pismenih i usmenih podnesaka oito je da, iako se to ne navodi kao zasebni albeni osnov, tvrdnje o pogrenom izuzimanju dokaza predstavljaju nezavisan

Ibid., para. 3.27. Transkript albene rasprave, str. 163; podnesak optube, para. 3.36. 349 Podnesak optube, para. 3.60. 350 Ibid., para. 3.66. 351 Take 13, 14, 33-35, 38, 39, 44, 45, 46, 47 i 48. Ibid., para. 3.79. 352 Transkript albene rasprave, str. 165; vidi takoe transkript albene rasprave, str. 156-158, gdje se pominje stav iz drugostepenih presuda u predmetima Tadi i Aleksovski o ovlastima albenog vijea da intervenie kad je u pitanju injenino stanje. 353 Transkript albene rasprave, str. 166. 354 Podnesak optube, para. 3.80. 355 Ibid., para. 3.80: Alternativno, ako albeno vijee utvrdi da injenino stanje koje je konstatovalo Pretresno vijee nije samo po sebi dovoljno za ponitenje oslobaajuih presuda Delaliu, Tuilatvo trai da mu albeno vijee dozvoli da izvede dodatne dokaze koji su iskljueni pogrenom odlukom Pretresnog vijea. Cf. para. 3.84: Tuilatvo sada trai pravni lijek u drugostepenom postupku protiv tih odluka Pretresnog vijea [da ne uvrsti dokaze].
348

347

70 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

temelj za osporavanje zakljuka Pretresnog vijea da Delali nije bio nadreeni.356 Budui da je Delali u stvari odgovorio na ovaj argument Tuilatva, nijedna strana nee biti oteena ako se albeno vijee pozabavi alternativnim argumentom kao nezavisnim navodom o pogrenoj primjeni prava. 246. Delali tvrdi da dokazi o njegovom poloaju u odnosu na logor elebii u svakom sluaju

pokazuju da on nije imao vlast nadreenog nad logorom357 i da teorija Tuilatva o odgovornosti na osnovu uticaja nema uporita u obiajnom pravu.358 On zastupa stajalite da se albeno vijee pri reviziji presude moe baviti jedino grekama u primjeni prava, a u sluajevima gdje je sa pogrenom primjenom prava skopano i pogreno utvreno injenino stanje, primjereni pravni lijek jeste naloiti novo suenje.359 Delali tvrdi da je Pretresno vijee bilo u pravu kad je odbilo da predloeni svjedoci optube svjedoe u sklopu postupka pobijanja i kad je odbacilo zahtjev Tuilatva za ponovno otvaranje postupka.360 247. U nastavku emo najprije razmotriti argument Tuilatva koji se odnosi na zakljuak

Pretresnog vijea o prirodi odnosa nadreeni-podreeni, a zatim emo prijei na drugi argument koji se odnosi na izuzimanje dokaza za koje je postavljen zahtjev da se izvedu kao dokazi u postupku pobijanja odnosno kao novi dokazi.

(a) Odnos nadreeni-podreeni u doktrini komandne odgovornosti 248. Tuilatvo tumai da je Pretresno vijee zakljuilo da, u sluajevima komandne

odgovornosti odnosno odgovornosti nadreenog, izvrilac mora biti pripadnik podreene jedinice koja je dio direktnog komandnog lanca pod nadreenim da bi se nadreeni smatrao odgovornim.361 Podnesci optube ne upuuju ni na jednu izriitu ocjenu Pretresnog vijea u tom smislu: tuilac, ini se, smatra da je to ukupni uinak zakljuaka Pretresnog vijea. Tuilatvo najprije podsjea na zakljuak Pretresnog vijea (koji, kako se ini, prihvata)
da je za primjenu principa odgovornosti nadreenog neophodno da nadreena osoba ima efektivnu kontrolu nad osobama koje su poinile krenja meunarodnog humanitarnog prava koja lee u

Replika optube, para. 3.16; para. 3.23; transkript albene rasprave, str. 16: U pitanju je pogrena primjena prava. U pitanju je da li je Pretresno vijee primijenilo ispravan test za uvrtenje novih dokaza i dokaza u postupku pobijanja. Ako je koristilo pogrean test i pogreno primijenilo pravo, onda je Pretresno vijee pogrijeilo i str. 171, gdje se Tuilatvo sloilo da je njegov argument taj da je dolo do pogrene primjene prava, da e dokumenti koji su priloeni uz podneske pokazati da je rije o pogrenoj primjeni prava na utrb teza koje zastupa Tuilatvo i da je stoga potrebno novo suenje. 357 Transkript albene rasprave, str. 30-97. 358 Delaliev odgovor, str. 119, 122. 359 Delaliev odgovor, str. 9-10. 360 Delaliev odgovor, str. 129. 361 Podnesak optube, para. 3.6. 71 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

356

osnovi, u smislu da je imala stvarnu mogunost da sprijei i kazni izvrenje tih prekraja [...] takva mo moe biti i de facto i de jure po karakteru.362

249.

Tuilatvo se zatim poziva na izvjesne kasnije zakljuke Pretresnog vijea za koje, ini se,

smatra da potkrepljuju tumaenje Tuilatva prema kojem je Pretresno vijee zakljuilo da doktrina odgovornosti nadreenog trai da izvrilac bude pripadnik podreene jedinice koja je dio direktnog komandnog lanca pod nadreenim. Kao prvo, optuba se poziva na ocjenu Pretresnog vijea da u sluajevima vlasti de facto, takva vlast mora biti
propraena spoljnim znacima vrenja de jure vlasti. Pod ovim Pretresno vijee podrazumijeva da poinilac krivinog djela u osnovi mora biti podreen licu koje ima vii in i biti pod njegovom direktnom ili indirektnom kontrolom.363

No, u odlomku iz presude koji se citira i na koji se poziva podnesak optube isputen je dio u kurzivu. Ta ograda eksplicitno izrie stav Pretresnog vijea da odnos subordinacije koji trai doktrina komandne odgovornosti moe biti direktan ili indirektan. 250. Pretresno vijee se takoe pozvalo na Komentar MKCK-a (Dopunski protokoli), gdje stoji

da bi odnos nadreeni-podreeni trebalo sagledati u smislu hijerarhije koja obuhvata pojam kontrole.364 Imajui u vidu da lan 87 Dopunskog protokola I odreuje da se dunost vojnog komandanta da sprijei krenja enevskih konvencija protee ne samo na njegove podreene nego i na druge osobe pod njegovom kontrolom, Pretresno vijee je ocijenilo:
Taj je tip odnosa nadreeni-podreeni opisan u Komentaru Dopunskih protokola korienjem pojma indirektna podreenost, za razliku od veze koju nalazimo kod direktne podreenosti, za koju se kae da povezuje taktikog komandanta i njegove vojnike.365

251.

U razmiljanju Pretresnog vijea o ovom pitanju jasno se istiu dva elementa. Kao prvo,

Pretresno vijee je ustanovilo da je poloaj vlasti de facto dovoljan da bi se pripisala komandna odgovornost. Drugo, to je vijee konstatovalo da se odnos nadreeni-podreeni temelji na pojmu kontrole unutar odreene hijerarhije i da se ta kontrola moe sprovoditi na direktan ili indirektan nain, to znai da i sam odnos nadreeni-podreeni moe biti direktan i indirektan. Niti ovi zakljuci, niti ijedna druga ocjena sadrana u prvostepenoj presudi ne pokazuju da je Pretresno vijee smatralo da izvrilac mora biti dio direktnog komandnog lanca kojem na elu stoji nadreeni, e da bi se utvrdilo postojanje traenog odnosa nadreeni-podreeni. 252. Ako preispitamo konkretne zakljuke koje je donijelo Pretresno vijee o ovom pitanju, nije

nipoto oigledno da je ono konstatovalo da doktrina komandne odgovornosti trai da izvrilac

362 363

Prvostepena presuda, para. 378, citirano u podnesku optube, para. 3.2. Prvostepena presuda, para. 646, citirano u podnesku optube, para. 3.3. 364 Prvostepena presuda, para. 354, gdje se citira Komentar MKCK-a (uz Dopunske protokole), para. 3544. 365 Prvostepena presuda, para. 371. 72 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

bude pripadnik podreene jedinice koja je dio direktnog komandnog lanca pod nadreenim; niti takav zakljuak nuno proizilazi iz nalaza tog vijea. ini se da je ovo preutno uvailo i Tuilatvo u usmenim argumentima o ovom albenom osnovu koje je iznijelo na pretresu.366 albeno vijee smatra da je Pretresno vijee uvailo mogunost i direktne i indirektne veze subordinacije i slae se da ta mogunost postoji, uz ogradu da se uvijek mora ustanoviti postojanje efektivne kontrole. 253. Meutim, Tuilatvo u svom argumentu ide dalje od osporavanja percipiranog uslova

direktne subordinacije. ini se da je glavni fokus argumentacije Tuilatva odbacivanje, od strane Pretresnog vijea, teorije Tuilatva da se osobama koje mogu vriti znatan uticaj na izvrioca, koji nije nuno podreeni, moe na osnovu tog uticaja pripisati odgovornost shodno principima komandne odgovornosti.367 Tuilatvo ne tvrdi da se bilo koja osoba koja ima uticaj moe smatrati odgovornom u kontekstu odgovornosti nadreenog, nego da pojam nadreenog obuhvata i osobu koja moe imati znatan stepen uticaja na izvrioca ili na entitet kojem izvrilac pripada.368 254. Pretresno vijee je zahtjev Tuilatva u prvostepenom postupku shvatilo na sljedei nain:

da Tuilatvo trai da se pojam vrenja vlasti nadreenog protegne na osobe koje oito nisu podreeni, a na koje optueni moe imati znatan uticaj u datoj situaciji,369 to je u biti upravo pristup koji je Tuilatvo zauzelo u albenom postupku. Pretresno vijee je takoe odbacilo vienje, za koje je smatralo da je implicitno sadrano u stavu Tuilatva, da odnos nadreeni-podreeni moe postojati u odsustvu podreenog:
Stanovite Tuilatva da osoba moe, u odsustvu podreene jedinice preko koje se vri vlast, snositi odgovornost za vrenje vlasti nadreenog, Pretresnom vijeu izgleda kao novatorska tvrdnja koja je oigledno u suprotnosti sa principom komandne odgovornosti. Pravo ne poznaje univerzalnog nadreenog bez odgovarajueg podreenog. Doktrina komandne odgovornosti jasno je formulisana i utemeljena na odnosu izmeu nadreenog i podreenog, i odgovornosti komandanta za postupke pripadnika svojih trupa. To je vrsta posredne odgovornosti putem koje se regulie i obezbjeuje vojna disciplina. Stoga jedinica podreena nadreenom ili komandantu predstavlja sine qua non za odgovornost nadreenog.370

Time je Pretresno vijee nedvosmisleno postavilo uslov da izvrilac mora biti podreeni nadreenog. U tekstu se pominje hijerarhija i komandni lanac, ali je jasno da Pretresno vijee te pojmove shvata veoma iroko:
Uslov da postoji odnos nadreeni-podreeni koji, po rijeima Komentara Dopunskog protokola I, treba posmatrati u sklopu hijerarhije koja obuhvata pojam kontrole, postaje naroito Tuilatvo je ustvrdilo da se Pretresno vijee, kako se ini, usredotoilo na nunost postojanja lanca komandovanja. ini se da se ono usredotoilo na nunost postojanja komandne strukture... i pomenulo ...oslanjanje Pretresnog vijea na nunost postojanja lanca komandovanja, i to konkretno, kako se ini, neke direktne veze ili direktnog lanca komandovanja ..., transkript albene rasprave, str. 152 i 153. 367 Vidi prvostepenu presudu, para. 648. 368 Transkript albene rasprave, str. 116-118. 369 Prvostepena presuda, para. 648. 370 Prvostepena presuda, para 647, citirano u podnesku optube, para. 3.4. 73 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
366

problematian u situacijama kao to je bila ona u bivoj Jugoslaviji tokom predmetnog perioda, tj. u situacijama gdje dolazi do raspada dotadanjih formalnih struktura i gdje, u prelaznom periodu, nove, moda i improvizovane strukture kontrole i komande mogu biti nedoreene i nedefinisane. Zakljuak je Pretresnog vijea [] da se lica koja su efektivno komandujua u takvim vie-manje neformalnim strukturama, i koja su imala vlast da sprijee i kazne zloine lica koja su zaista pod njihovom kontrolom, mogu pod odreenim okolnostima smatrati odgovornima za to to to nisu uinila.371

injenica da se Pretresno vijee posluilo pojmovima subordinacije, hijerarhije i komandnog lanca, mora se sagledati u ovom kontekstu, iz kojeg je jasno da nije potrebno pokazati njihovo postojanje kao formalnih organizacionih struktura, dok je god zadovoljen temeljni uslov - efektivna kontrola nad podreenim u smislu spreavanja ili kanjavanja kriminalnog ponaanja. 255. Jasno je da se Pretresno vijee obilato pomagalo Komentarom MKCK-a (Dopunski

protokoli) o lanu 86 Dopunskog protokola I (koji se odnosi na okolnosti u kojima e nadreeni biti odgovoran za povrede konvencija ili protokola koje je poinio podreeni) da bi dolo do zakljuka da je stvarna kontrola nad podreenim nuan uslov za odnos nadreeni-podreeni.372 U komentaru uz lan 86 Dopunskog protokola I kae se:
[...] zanima nas samo nadreeni koji ima linu odgovornost u odnosu na izvrioca dotinih djela jer je potonji, kao njegov podreeni, pod njegovom kontrolom. Direktna veza koja mora postojati izmeu nadreenog i podreenog jasno proizilazi iz dunosti injenja koja je zadata paragrafom 1 [lana 86]. Nadalje, samo taj nadreeni u normalnim okolnostima ima informacije koje mu omoguuju da zakljui, u tadanjim okolnostima, da je podreeni poinio ili se sprema da poini neku povredu. Meutim, iz ovoga ne treba zakljuiti da se ova odredba odnosi samo na komandanta pod ijom direktnom komandom se podreeni nalazi. Pojam odgovornosti nadreenoga je iri i valjalo bi ga sagledati u sklopu hijerarhije koja obuhvata pojam kontrole.373

Element koji se naglaava u ovom komentaru jeste pojam kontrole, koji rezultira odnosom nadreeni-podreeni. 256. albeno vijee se slae da ovo potkrepljuje tumaenje prava koje je dalo Pretresno vijee u

ovom pitanju. Pojam efektivne kontrole nad podreenim - u smislu materijalne mogunosti da se sprijei ili kazni kriminalno ponaanje, bez obzira na to kako se ta kontrola sprovodi - prag je koji valja dosei kako bi se pokazalo postojanje odnosa nadreeni-podreeni za potrebe lana 7(3) Statuta.374

Prvostepena presuda, para. 354. Prvostepena presuda, para. 354, 371 i 647, gdje se pominje para. 3544 Komentara MKCK-a (uz Dopunske protokole). lan 86(2) glasi: "injenica da je povredu Konvencija ili ovoga Protokola poinio neki podreeni ne oslobaa njegove nadreene krivine ili disciplinske odgovornosti, ovisno o sluaju, ako su oni znali ili imali informacije koje su im u tadanjim okolnostima omoguavale da zakljue da je taj podreeni inio ili e poiniti takvu povredu i ako nisu preduzeli sve mogue mjere u okviru svojih ovlasti kako bi sprijeili ili suzbili tu povredu." 373 Komentar MKCK-a (uz Dopunske protokole), para. 3544. 374 I drugdje je u sudskoj praksi Meunarodnog suda prihvaeno da tamo gdje nema efektivne kontrole, nema ni odgovornosti nadreenog: prvostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 108 (gdje su naoruani vojnici HVO-a nasilno upali u zatvor, a da ih straari u tome nisu mogli sprijeiti) i para. 111 (nije donijet nikakav zakljuak o tome da je Aleksovski imao ikakvu kontrolu nad vojnicima HVO-a).
372

371

74 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

257.

Razmatrajui argumentaciju Tuilatva o znatnom uticaju, moe se primijetiti da se ona

ba ne uklapa u druge argumente Tuilatva o komandnoj odgovornosti. Tuilatvo izriito zagovara uslov da je nadreeni morao imati efektivnu kontrolu nad izvriocem,375 da bi se zatim priklonilo teoriji, koju ini se smatra opte primjenjivom, da je zapravo dovoljan i znatan uticaj, u smislu da kad neka osoba ima mo uticaja koja pretpostavlja stepen autoriteta ili kontrole u datim okolnostima koji je dovoljan da bi ta osoba bila u mogunosti da preduzme preventivna dejstva, propust da se to uradi moe povlaiti krivinu odgovornost".376 ini se da se ovim potonjim standardom predvia nii prag kontrole nego to je prag efektivne kontrole; doista, nije jasno da li po svom prirodnom znaenju pojam "znatnog uticaja" uopte nuno obuhvata ikakav element kontrole. Doista, iz nekih od argumenata Tuilatva na albenom pretresu moglo bi se zakljuiti da standard znatnog uticaja, koji ono predlae, nije koncipiran kao razliit od standarda kontrole u smislu mogunosti spreavanja odnosno kanjavanja:
Ali mi bismo istakli da ako postoji znatni uticaj - uvaavajui da je to neto to treba utvrditi od predmeta do predmeta - ako nadreeni ima materijalnu mogunost da sprijei ili kazni, taj nadreeni bi trebao biti obuhvaen doktrinom komandne odgovornosti kako je formulisana u lanu 7(3).377

albeno vijee e razmotriti da li je znatan uticaj ikad priznat u obiajnom pravu kao temelj za odgovornost nadreenog. 258. Tuilatvo se na suenju i u albenom postupku pozvalo na predmet Taoci u prilog svom

stavu da izvrioci krivinih djela za koje se nadreeni moe smatrati odgovornim ne moraju biti podreeni, i da znatan uticaj predstavlja dovoljan stepen kontrole.378 albeno vijee se slae sa miljenjem Pretresnog vijea da se predmet Taoci temelji na razlici, u meunarodnom pravu, izmeu dunosti komandanta okupirane teritorije i dunosti komandanata uopte. Dotini predmet se odnosio na komandanta na okupiranoj teritoriji. Vlast takvog komandanta u velikoj je mjeri teritorijalna, a dunosti koje vae na okupiranoj teritoriji tegobnije su i dalekosenije od dunosti komandanta uopte. lan 42 Pravilnika o zakonima i obiajima ratovanja na kopnu, koji je priloen Hakoj konvenciji (IV) o zakonima i obiajima ratovanja na kopnu iz 1907. predvia:
Podruje se smatra okupiranim kad je stvarno stavljeno pod vlast neprijateljske vojske. Okupacija se protee samo na podruje gdje je takva vlast uspostavljena i u stanju da se vri.

lan 43 predvia:

375 376

Podnesak optube, para. 3.7; transkript albene rasprave, str. 115. Podnesak optube, para. 3.15 (naglasak dodat). 377 Transkript albene rasprave, str. 119. 378 The Hostage case, TWC, sv. XI, str. 1260. 75 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Budui da je vlast sa zakonite vlade faktino prela u ruke okupanta, on e preduzeti sve mjere koje su u njegovoj moi da uspostavi i osigura, koliko je god mogue, javni red i sigurnost, potujui, osim u sluaju krajnje sprijeenosti, zakone koji su na snazi u toj zemlji.

Ovo se oito ne odnosi na komandante uopte. Ranije nije reeno, niti se to sada moe rei, da je Delali bio komandant na okupiranoj teritoriji, i Pretresno vijee je izriito konstatovalo da on to nije bio.379 259. Tuilatvo, meutim, istie da se nije oslanjalo samo na predmet Taoci.380 I u prvostepenom

i u drugostepenom postupku Tuilatvo se oslanjalo na presudu u predmetu Muto pred Meunarodnim vojnim sudom za Daleki Istok.381 albeno vijee smatra da je predmet Muto samo donekle od pomoi u ovom pitanju. Razmatrajui odgovornost Mutoa kao naelnika taba generala Yamashite, Tokijski tribunal konstatovao je da je on bio u mogunosti da "utie na politiku" i iz tog je razloga smatran odgovornim za grozote koje su poinile japanske trupe na Filipinima. Iz presude u tom predmetu teko je razabrati da li je osuujua presuda Mutou po taki 55, zbog nepreduzimanja odgovarajuih koraka da osigura potivanje zakona ratovanja, odraavala njegovo uestvovanje u stvaranju te politike ili je povezana sa osuujuom presudom po taki 54 kojom se on tereti da je on "naredio, odobrio i dozvolio" poinjenje konvencionih ratnih zloina.382 Mogue je da je osuujua presuda po taki 54 dovela do osude po taki 55. 260. S druge strane, Vojni tribunal V u predmetu SAD protiv Wilhelma von Leeba i ostalih jasno

je ocijenio da:
Ukoliko nije uestvovao u izdavanju zloinakih nareenja ili njihovom izvrenju u okviru komande, naelnik taba ne postaje krivino odgovoran za krivina djela koja se u njoj vre. Nema komandnih ovlaenja nad podreenim jedinicama. On u takvim sluajevima moe samo da svom komandujuem generalu ukae na te stvari. Komandna ovlaenja i odgovornost za njihovo izvravanje definitivno lee na njegovom komandantu.383

Ovo sugerie da bi naelnik taba bio proglaen krivim samo ako je uestvovao u sprovoenju zloinake politike tako to bi na osnovu nje sroio nareenja koja bi onda potpisao i izdao komandujui oficir. U tom sluaju, mogao bi biti direktno odgovoran za pomaganje i podravanje ili neki drugi oblik uestvovanja u krivinim djelima koja su bila posljedica nareenja koja je on sastavio. albeno vijee stoga e se ograniiti na ocjenu da sudska praksa na koju se poziva

Prvostepena presuda, para. 649. Podnesak optube, para. 3.20. 381 Prvostepena presuda, para. 368-369; transkript albene rasprave, str. 117, Suenje za ratne zloine u Tokiju /Tokyo War Crimes Trial/, The International Military Tribunal for the Far East, Presuda, reprint slubenog transkripta u R. John Pritchard i Sonia Magbanna Zaide (ur.), The Tokyo War Crimes Trial, sv. 20 (1981). 382 J. Pritchard et al. (ur.), The Tokyo War Crimes Trial (Garland Publishing Inc., New York and London, 1981.) (kompletni transkripti), sv. 20 (Judgments and Annexes), str. 49, 772. 383 United States v Wilhelm von Leeb et al, TWC, sv. XI, str. 513-514, citirano u prvostepenoj presudi, para. 367.
380

379

76 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Tuilatvo nije jedinstvena po tom pitanju. Pretpostavci koju razliito tumae jednako nadleni sudovi ne moe se dati teina presedana. 261. Tuilatvo se takoe poziva na predmete Hirota i Roechling.384 U predmetu Hirota, Tokijski

tribunal je konstatovao da je Hirota, ministar vanjskih poslova Japana u vrijeme kad su se dogodila zvjerstva koja su poinile japanske snage tokom pohare Nankinga, "zanemario svoju dunost time to nije inzistirao pred kabinetom da se smjesta preduzmu mjere da se zaustave te strahote, ako ve nije imao mogunosti da preduzme neke druge radnje kako bi postigao taj rezultat".385 Pretresno vijee smatra da "tako sroen tekst ukazuje na mo uvjeravanja a ne na formalnu vlast da se naloe odreene radnje".386 262. U predmetu Roechling387 odreeni broj industrijalaca civila proglaen je krivim za

zlostavljanje deportiraca koji su bili na prisilnom radu, ne zato to su naredili to zlostavljanje nego zato to su ga "dozvolili; tavie i podravali, a pored toga, to nisu uinili sve to je bilo u njihovoj moi da zaustave zlostavljanje".388 Pretresno vijee je izriito pomenulo nalaze o von GemmingenHornbergu, koji je bio predsjednik uprave i upravitelj proizvodnje u elianama Roechling. Prvostepeni tribunal je konstatovao da je "zbog visokog poloaja koji je imao u korporaciji, kao i injenice da je bio zet Hermana Roechlinga, imao dovoljnu vlast da ishodi bolje postupanje sa radnicima", te da je to "u datim okolnostima predstavljalo osnov" da ga se proglasi krivim za neovjeno postupanje sa radnicima. Pretresno vijee je formulaciju "dovoljna vlast" protumailo kao "mo uvjeravanja a ne formalne ovlasti", dijelom i zbog toga to je Tribunal pomenuo injenicu da je optueni bio Roechlingov zet,389 a ini se da se Tuilatvo oslanja upravo na takvo tumaenje.390 263. Kako albeno vijee tumai termin "dovoljna vlast", sama mo uvjeravanja ili uticaj nije

dovoljan osnov za komandnu odgovornost. U albenoj presudi u predmetu Roechling ne pominje se injenica da je optueni bio Roechlingov zet, ali se naglaava njegov visok poloaj predsjednika uprave i njegov poloaj upravitelja proizvodnje, "to jest, predstavnika tvornice koji je u
Transkript albene rasprave, str. 117; podnesak optube, para. 3.16. Tokijska presuda /The Tokyo Judgment/, The International Military Tribunal for the Far East, 29. april 1946. - 12. novembar 1948., sv. I (ur. B.V.A. Rling i C. F. Rter, APA University Press, Amsterdam, 1977.), str. 447-448. 386 Prvostepena presuda, para. 376. 387 Povjerenik Opteg suda Vojne uprave Francuske okupacione zone u Njemakoj protiv direkcije preduzea Roechling /The Government Commissioner of the General Tribunal of the Military Government for the French Zone of Occupation in Germany v Directors of the Roechling Enterprises/, XIV Trials of War Criminals Before the Nuremberg Military Tribunals /Suenja ratnim zloincima pred Nirnberkim vojnim sudovima/, 1061 (dalje u tekstu: "predmet Roechling"), str. 1092-3. 388 Predmet Roechling, presuda po albi, str. 1136. 389 Prvostepena presuda, para. 376. 390 Tuilatvo ne citira relevantne dijelove presude na koje se oslanja, nego se poziva na komentare Pretresnog vijea o tom predmetu. Podnesak optube, para. 3.17. Vidi takoe transkript albene rasprave, str. 117. Kao to se vidi iz fusnote 404 prvostepene presude, komentari Pretresnog vijea se odnose na optuenog von Gemmingen-Hornberga.
385 384

77 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

pregovorima sa vlastima bio posebno ovlaten da rjeava pitanja koja se odnose na radnu snagu. Njegovo podruje nadlenosti takoe je obuhvatalo kontakte sa Gestapom u vezi sa tvornikom policijom."391 Presudom je utvreno da je on imao mo da kontrolie uslove rada radnika, to dodue nije ukljuivalo formalne ovlasti da daje nareenja tvornikoj policiji, ali je premaivalo puku mo uvjeravanja ili uticaja. Stoga albeno vijee smatra da je Pretresno vijee svojom prvobitnom ocjenom da je taj predmet "najbolje tumaiti kao primjer nametanja odgovornosti nadreenog na osnovu de facto moi kontrole koju su imali privredni rukovodioci civili", dalo precizniji opis.392 264. albeno vijee takoe smatra da predmet Pohl ne potkrepljuje postavku Tuilatva da ve i

sam znatan uticaj nadreenog moe biti dovoljan za pripisivanje komandne odgovornosti.393 Dotini Karl Mummenthey, oficir SS-a i poslovni direktor, ne samo da je imao "vojnu mo komandovanja" nego je, to je jo vanije u ovom predmetu, imao "kontrolu" nad industrijskim preduzeima u kojima je dolo do zlostavljanja radnika iz koncentracionih logora.394 To je oito ak i iz odlomka presude koji citira tuilac u svom albenom podnesku:395
Mummenthey je posve sigurno bio integralna i vana figura u cijeloj strukturi koncentracionog logora, te je kao oficir SS-a, imao vojna komandna ovlaenja. Ako je u industrijskim postrojenjima pod njegovom kontrolom dolo do ekscesa, on je bio u poziciji ne samo da za njih zna, ve i da neto preduzme.396

265.

U kontekstu relevantne sudske prakse o ovom pitanju, valja takoe primijetiti da se

Tuilatvo poziva i na injenicu da se Meunarodni krivini sud za Ruandu, u predmetu Tuilac protiv Kayisheme i Ruzindane,397 pri donoenju zakljuka da je mo uticanja dovoljna za nametanje odgovornosti nadreenog oslanjao na izvore iz perioda nakon Drugog svjetskog rata i na pozivanje na te izvore u presudi Pretresnog vijea u predmetu elebii.398 Pretresno vijee MKSR-a je ocijenilo:
[...] razmotrivi predmete Taoci i Visoka komanda, vijee u predmetu elebii zakljuilo je da oni autoritativno potvruju naelo da "uticaj koji ne predstavlja formalna komandna ovlaenja ipak daje dovoljne osnove za nametanje komandne odgovornosti". Ovo Pretresno vijee se slae.399

Predmet Roechling, presuda po albi, str. 1136; vidi takoe str. 1140. Vii sud Vojne uprave takoe je izriito pomenuo injenicu da je ef tvornike policije (Werkschutz) bio SS-ovac po imenu Rassner kojeg je imenovao optueni von Gemmingen-Hornberg: str. 1135. 392 Prvostepena presuda, para. 376. 393 United States v Oswald Pohl et al, TWC, sv. V, str. 958. Na taj se predmet poziva podnesak optube u para. 3.14 i 3.20. 394 Ibid., str. 1052-1053. 395 Podnesak optube, para. 3.14, gdje se citira referenca na predmet Pohl iz prvostepene presude, para. 374. 396 United States v Oswald Pohl et al, sv. V, TWC, str. 958 (naglasak dodat). 397 Prosecution v Kayishema and Ruzindana, predmet br. ICTR-95-1-T, Presuda, 21. maj 1999. 398 Podnesak optube, para. 3.18. 399 Prosecutor v Kayishema and Ruzindana, predmet br. ICTR-95-1-T, Presuda, 21. maj 1999., para. 220. 78 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

391

Ovoj ocjeni Pretresnog vijea MKSR-a ne moe se pridati nikakva teina, budui da se ona temelji na pogrenom prenoenju onoga to je Pretresno vijee u predmetu elebii stvarno reklo. Citirana ocjena nije zakljuak Pretresnog vijea, niti njegova interpretacija predmeta Taoci i Visoka komanda, nego tumaenje, od strane Pretresnog vijea MKSR-a, odluke Tokijskog tribunala u predmetu Muto.400 Pretresno vijee u predmetu elebii je na kraju zakljuilo da princip "uticaja", koji je eventualno postavio predmet Muto, ima manju teinu od ostalih izvora koji smatraju da je nuan poloaj komandovanja u smislu efektivne kontrole. 266. albeno vijee stoga smatra da je obiajno pravo postavilo standard efektivne kontrole, iako

ono ne definie precizno sredstva kojima se ta kontrola mora vriti. Jasno je, meutim, da znatni uticaj kao sredstvo kontrole u bilo kom obliku koji ne dosie prag posjedovanja efektivne kontrole nad podreenima - za to se pak trai posjedovanje materijalne mogunosti da se sprijee krivina djela podreenih, odnosno kazne podreeni koji su poinili krenja - nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljen praksom drava i sudskim odlukama. Nita na to se poziva Tuilatvo ne sugerie da postoji dovoljno dokaza o praksi drava ili sudskim izvorima koji bi podrali teoriju da znatan uticaj kao nain vrenja komandne odgovornosti ima status pravila u obiajnom pravu, a pogotovo ne pravila po kojem bi se nametala krivina odgovornost. 267. albeno vijee stoga nalazi da je Pretresno vijee primijenilo ispravan pravni test u sluaju

Delalia. Stoga nema osnova za dalju primjenu tog testa na nalaze Pretresnog vijea, bilo od strane albenog vijea bilo od strane novosastavljenog Pretresnog vijea.401 268. Argument Tuilatva koji ovdje razmatramo ograniava se na tvrdnju da je pogrena

primjena prava u pravnom testu od strane Pretresnog vijea dovela do pogrenog zakljuka da Delali nije imao odgovornost nadreenog. U podnesku optube nigdje se posebno ne navodi da je Pretresno vijee pogreno utvrdilo injenino stanje i da bi nalaz o injeninom stanju albeno vijee trebalo ponititi, iako neki argumenti iznijeti na albenoj raspravi sugeriu da optuba tvrdi da je Pretresno vijee trebalo zakljuiti da je Delali imao vlast nadreenog ak i po standardu efektivne kontrole (koji je Pretresno vijee u stvari i primijenilo).402 Meutim, nita od onoga na ta se pozvalo Tuilatvo nije dovoljno kao osnov da albeno vijee konstatuje da su nalazi Pretresnog vijea i njegov konani zakljuak, na osnovu tih injenica, da Delali nije imao traeni stepen

Prvostepena presuda, para. 375. Podnesak optube, para. 3.33; transkript albene rasprave, str. 158 i 166. 402 Transkript albene rasprave, str. 164: nakon to je prodiskutovao razne injenine nalaze Pretresnog vijea, tuilac je ustvrdio: "Kao posljedica njegovog specifinog poloaja i kao neko kome je via komanda dala vlast, stav je Tuilatva da te injenice pokazuju da je on imao kontrolu."
401

400

79 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kontrole, bili tako nerazumni da ih ne bi mogao usvojiti nijedan razumni presuditelj o injenicama.403 (b) Da li je Pretresno vijee pogrijeilo iskljuivi dokaze u postupku pobijanja odnosno nove dokaze 269. Kao to je razmotreno gore, optuba je "alternativno" traila da joj albeno vijee dozvoli

da izvede "dodatne" dokaze koji su iskljueni pogrenom odlukom Pretresnog vijea.404 Priroda te "alternative" opisana je kako slijedi:
U pitanju je pogrena primjena prava. Sporno je da li je Pretresno vijee primijenilo ispravan test za uvrtenje novih dokaza ili dokaza u postupku pobijanja. Ako je koristilo pogrean test i pogreno primijenilo pravo, onda je Pretresno vijee pogrijeilo.405

270.

Kao to je reeno gore, albeno vijee je ovaj argument tretiralo kao zasebnu tvrdnju o

pogrenoj primjeni prava od strane Pretresnog vijea. 271. Na zahtjev Pretresnog vijea tokom izvoenja dokaza odbrane posljednjeg optuenog,

Tuilatvo je podnijelo obavijest o svjedocima koje namjerava pozvati da svjedoe u postupku pobijanja. Tuilatvo je namjeravalo da pozove etiri svjedoka, od kojih je jedan trebao svjedoiti protiv Lande, a ostali protiv Delalia; jedan je bio istraitelj Tuilatva preko kojega je u stvari trebao biti uveden odreeni broj dokumenata "koji ranije nisu bili dostupni Tuilatvu."406 Pretresno vijee je usmene argumente o tom prijedlogu saslualo 24. jula 1998.407 i presudilo da, uz izuzetak svjedoka koji je trebao svjedoiti protiv Lande, predloeni dokazi uopte nisu dokazi kojima se pobijaju navodi odbrane, nego novi dokazi, i da optuba nije iznijela nita to bi potkrijepilo zahtjev za prihvatanje novih dokaza.408 Ta odluka je sadrana u pismenom nalogu u kojem se podsjea da je "dokazni materijal u postupku pobijanja ogranien na pitanja koja proistiu direktno i izriito iz dokaznog materijala odbrane".409 272. Dokazi koje Pretresno vijee nije prihvatilo odnosili su se na Delia, Mucia i Delalia, ali

argument optube da to iskljuenje predstavlja pogrenu primjenu prava koja odluku ini nevaeom ogranien je na uinak tih dokaza na predmet Tuilatva protiv Delalia. Glavni cilj
Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 64; drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63; drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 37 i infra, para. 434-436. 404 Podnesak optube, para. 3.80. 405 Transkript albene rasprave, str. 168. 406 Obavijest Tuilatva o svjedocima za koje se oekuje da e svjedoiti u postupku pobijanja /Prosecution's Notification of Witnesses Anticipated to Testify in Rebuttal/, 22. juli 1998. (dalje u tekstu: obavijest), 5. stranica bez broja. 407 Transkript suenja, str. 14934-14974. 408 Transkript suenja, str. 14943, 14972, 14975. 409 Nalog po obavijesti Tuilatva o svjedocima za koje se oekuje da svjedoe u postupku pobijanja, 30. jula 1998., str. 2. 80 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
403

optube bio je da se pokae da je Delali imao traeni stepen kontrole nad logorom elebii. Prijedlog je bio da se uvedu sljedei svjedoci i dokumenti: (i) Rajko ori, stariji, koji je trebao da svjedoi o svom putanju iz logora elebii na osnovu otpusnice datirane 3. jula 1992. koju je potpisao Delali. Bilo je predloeno da svjedok predoi i taj dokument i potvrdi njegovu autentinost. Time se htjelo pobiti svjedoenje svjedoka odbrane da je Delali bio ovlaten da potpisuje otpusnice samo u izuzetnim okolnostima, kad su lanovi Istrane komisije bili odsutni iz elebia. (ii) Stephen Chambers, istraitelj Tuilatva, koji je trebao prezentirati "dokumentarne dokaze koji prije nisu bili dostupni Tuilatvu", a koji su zaplijenjeni u Dravnoj komisiji za nestale u Sarajevu te u kui i u kancelariji slubenika Dravne komisije za prikupljanje injenica o ratnim zloinima u Konjicu. Time se htjelo pobiti svjedoenje svjedoka da Delali, kao komandant Taktike grupe 1, nije imao nikakvu vlast nad logorom elebii.410 (iii) profesorica Andrea Stegnar, vjetak za rukopis, koja je trebala svjedoiti o odreenom broju nedavno pribavljenih dokumenata za koje se tvrdilo da nose potpis optuenog. Nije se tvrdilo da ovdje postoji nezavisan osnov za pobijanje.411 273. Pretresno vijee je smatralo da je "bit izvoenja dokaza u postupku pobijanja da se pozovu

svjedoci koji e opovrgnuti odreene dokaze koje je izvela odbrana", i zato su takvi dokazi "ogranieni na pitanja koja neposredno i konkretno proizilaze iz dokaza odbrane".412 Ovaj standard je u sutini u skladu s onim koji su prije i poslije toga koristila druga pretresna vijea.413 albeno

Obavijest, 4. i 5. stranica bez broja. U albenom postupku Tuilatvo je tvrdilo da bi jedan od dokumentarnih dokaznih predmeta takoe konkretnije pobio dokaze odbrane o vjerodostojnosti dokaznog predmeta optube br. 214. Rije je o dokumentu koji je potpisao predsjednik Dravne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika u Konjicu, a on pokazuje, kako se tvrdi "da je Taktika grupa preuzela nadzor i uvanje zatvorenika". Novi dokument je u stvari ovjerena kopija tog dokumenta. Vidi podnesak optube, para. 3.81(2)(c) i fusnotu 160. 411 Obavijest, 6. stranica bez broja. Tuilatvo je prvobitno trailo da profesorica Stegnar svjedoi o dvije kategorije dokumenata. alba optube odnosi se samo na jednu od tih kategorija (na nove dokumente). Podnesak optube, para. 3.81(4) i fusnota 162. 412 Odluka po alternativnom zahtjevu tuioca za dodatno izvoenje dokaza optube, 19. avgust 1998. (dalje u tekstu: Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza), para. 23. 413 Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1, transkript suenja, 29. maj 1998.: str. 3676, gdje je sudija McDonald odbila da prihvati, u sklopu postupka pobijanja, dijelove svjedoenja koji su sadravali "dokaze koje je [tuilac] mogao da izvede u sklopu svog glavnog izvoenja dokaza. Stalo nam je do toga da izvoenje dodatnih dokaza, koje je bilo mogue izvesti u sklopu glavnog izvoenja dokaza, ne preraste u praksu." Tuilac protiv Furundije, predmet br. IT-9517/2, Povjerljiva odluka po zahtjevu tuitelja u vezi svjedoka u postupku pobijanja i o pitanjima zatite svjedoka vezanima za objelodanjivanje i svjedoenje svjedoka, 19. juni 1998. Pravo na postupak pobijanja "treba da se koristi kako bi se opovrgli oni dokazi odbrane koji se razumno nisu mogli predvidjeti, i da bi predstavljalo zloupotrebu tog prava ako bi se dozvolilo da se ono koristi za izvoenje dokaza koje je trebalo uredno dokazati u okviru tuiteljevog izvoenja dokaza protiv optuenog". (Nijedan od gorenavedenih citata iz te odluke nije povjerljive prirode.) U predmetu Tuilac protiv Kordia, predmet br. IT-95-14/2, transkript od 18. oktobra 2000., Pretresno vijee je potvrdilo praksu pretresnih vijea u predmetima elebii i Furundija da se dokazi u postupku pobijanja strogo ograniavaju na 81 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

410

vijee se slae da je ovaj standard - da se dokazi u sklopu postupka pobijanja moraju odnositi na neko znaajno pitanje koje direktno proizilazi iz dokaza odbrane i koje se nije realno moglo oekivati - ispravan. Upravo u tom kontekstu albeno vijee i shvata dictum Pretresnog vijea, iznijet kasnije u odluci po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza Tuilatva, da "dokazi koji su ab initio dostupni Tuilatvu, koji nisu ex improviso postali relevantni, a koji ispravljaju neki nedostatak u predmetu Tuilatva nee uopteno govorei biti prihvaeni".414 Premda albeno vijee ne bi samo po sebi upotrijebilo ovakvu formulaciju, ono, za razliku od podneska optube,415 ne nalazi nikakve greke u tom dictumu kad se on sagleda u svom kontekstu. 274. Konkretni razlozi za odbacivanje dokaza u sklopu postupka pobijanja, koje je Pretresno

vijee iznijelo na usmenom pretresu 24. jula, bili su, za kategoriju (i), da se iz drugih dokaza izvedenih pred Pretresnim vijeem vidi da je Delali potpisivao takve dokumente samo u ime Istrane komisije, a ne u sopstveno ime. Budui da se u otpusnici o kojoj je rije takoe navodi da Delali potpisuje "za" Komisiju,416 Pretresno vijee je postavilo pitanje kako se moe smatrati da se time pobijaju ve uvrteni dokazi.417 Pretresno vijee je, ini se, ocijenilo da taj dokument ima tako malu dokaznu vrijednost u odnosu na temeljno pitanje koje je optuba nastojala da dokae - tj. Delalieve ovlasti da u svoje ime otputa zatvorenike - da se ne moe smatrati da pobija dokaze odbrane koje je identifikovala optuba. Razumno je takvu ocjenu Pretresnog vijea smatrati opravdanom. 275. U odnosu na kategoriju (ii), Pretresno vijee je odbacilo karakterizaciju ovih dokaza kao dokaza primjerenih postupku pobijanja, smatrajui da je pravilnije karakterisati ih kao nove dokaze. Premda bi bilo poeljnije da je Pretresno vijee konkretnije formulisalo svoje miljenje o tome zato ti dokazi ne pobijaju odreena pitanja koja neposredno i konkretno proizilaze iz dokaza odbrane, albeno vijee se slae da je bilo opravdano smatrati da ti dokazi nisu primjereni za postupak pobijanja. Kao prvo, vrijedi zapaziti da je u svom zahtjevu za izvoenje tih dokaza Tuilatvo te dokaze isprva opisalo kao "nove dokaze koji ranije nisu bili dostupni Tuilatvu"418 i samo ukratko opisalo na koji nain ti dokazi pobijaju dokaze odbrane. Reeno je da e se tim dokazima pobiti svjedoenje svjedoka "koji su svi izjavili da Zejnil Delali kao komandant

pitanja koja proizlaze iz glavnog izvoenja dokaza odbrane, a koja nisu bila obuhvaena glavnim izvoenjem dokaza optube. To vijee je relevantni standard formulisalo na sljedei nain: "bie dozvoljeni jedino dokazi visoke dokazne vrijednosti o nekom znaajnom pitanju, koji predstavljaju odgovor na dokaze odbrane, a ne naprosto potkrepu glavnog izvoenja dokaza optube." Vidi str. 26647. 414 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 23. 415 Podnesak optube, para. 3.104. 416 Transkript suenja, str. 14936. 417 Transkript suenja, str. 14938. 418 Obavijest, para. A, 4. stranica bez broja. 82 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Taktike grupe 1 nije imao niti vlast de facto, niti ikakvu drugu vlast" nad logorom elebii.419 Dakle, tim se dokazima zaista namjeravalo pokazati da Delali jeste imao takvu vlast. Stoga se ovdje radi o pitanju koje je kljuni element teza koje je optuba trebala dokazati u odnosu na take po lanu 7(3). Takvi dokazi trebali bi se izvoditi u sklopu glavnog izvoenja dokaza optube, a ne u sklopu postupka pobijanja. Kao to je Pretresno vijee ispravno primijetilo, ako se ele uvesti dokazi koji "sami po sebi dokazuju krivicu optuenoga, i kad optuba razumno moe predvidjeti da postoji praznina u dokazima o krivici koje je ona izvela, a koju treba popuniti", nije primjereno da se uvrtenje tih dokaza dozvoli u sklopu postupka pobijanja, a optuba "ne moe da izvodi dodatne dokaze samo zato to su izvedeni dokazi koji opovrgavaju ve izvedene dokaze optube".420 276. Ako takvi dokazi nisu mogli biti izvedeni u sklopu glavnog izvoenja dokaza optube jer u

to vrijeme nisu bili u rukama Tuilatva, to ih ne ini prihvatljivima za postupak pobijanja. injenica da je neki dokaz tek pribavljen ne ini taj dokaz prihvatljivim za postupak pobijanja ako on ne zadovoljava standard za prihvatanje dokaza u sklopu postupka pobijanja. To ga naprosto smjeta u kategoriju novih dokaza, za koje se primjenjuje drugaiji standard prihvatljivosti. To je upravo ono to je Pretresno vijee i konstatovalo. Stoga ne stoji tvrdnja optube da je dokaze trebalo uvrstiti jer "razlog zato nisu izvedeni u sklopu glavnog ispitivanja Tuilatva nije propust da se predvide pitanja koja se mogu javiti tokom izvoenja dokaza odbrane."421. Pitanje da li je dokaze valjalo uvrstiti kao nove dokaze razmatra se u nastavku. 277. Uvrtenje svjedoenja vjetakinje za rukopis koje se pominje u kategoriji (iii) uglavnom je

vezano za uvrtenje dokaza iz kategorije (ii), tako da to nije potrebno dalje razmatrati. 278. Nakon to je Pretresno vijee odbacilo dokaze kao neprimjerene za postupak pobijanja,

Tuilatvo je podnijelo alternativni zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube.422 Pretresno vijee je usmeno odbacilo tu alternativu,423 a 19. avgusta 1998. izdalo je i pismeno obrazloenje.424 Tuilatvo je 6. odnosno 17. avgusta podnijelo zahtjev shodno lanu 73 da mu se dozvoli ulaganje albe na nalog od 30. jula i odluku od 4. avgusta. Trolano albeno vijee uskratilo je dozvolu za ulaganje albe po oba zahtjeva, na osnovu toga da ne vidi da bi se tu radilo o pitanju koje bi u tolikoj mjeri nakodilo stvari optube da se to ne bi moglo ispraviti u presudi, odnosno u albenom postupku, ili koje bi bilo od opte vanosti za postupke pred Meunarodnim sudom ili u

419 420

Ibid. Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 23. 421 Podnesak optube, para. 3.94. 422 Podnesak optube, para. 3.83. 423 Transkript suenja, 4. avgusta 1998., str. 15518-15520. 424 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube. 83 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

meunarodnom pravu uopte - dva testa kojima se, kako propisuje pravilo 73(B), utvruje da li zatraenu dozvolu za ulaganje albe treba dati ili uskratiti.425 279. U svojoj odluci po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube Pretresno vijee je, nakon to

je razmotrilo osnov po kojem se dokazi mogu uvrstiti u postupku pobijanja, uvailo mogunost da se optubi takoe "moe dozvoliti da dodatno izvoenje dokaza kako bi izvela dokaze koji joj ranije nisu bili dostupni". Vijee je ocijenilo:
Takvi novi dokazi ispravno se definiu ne naprosto kao dokazi koji de facto nisu bili u posjedu Tuilatva u vrijeme zakljuivanja predmeta, nego kao dokazi koje optuba ni uza svu dunu marljivost nije mogla da pribavi u tom trenutku. Teret dokazivanja da su dokazi koji se ele izvesti ove vrste u potpunosti lei na optubi.426

280.

Pretresno vijee je takoe identifikovalo faktore za koje je smatralo da su relevantni za vrenje

njegovog diskrecionog prava da prihvati nove dokaze. Ti faktori su sljedei:

(i) "poodmakla faza suenja", tj. to je suenje dalje odmaklo u trenutku podnoenja molbe, to je manja vjerovatnoa da e dokazi biti prihvaeni; mogue odugovlaenje zbog dodatnog izvoenja dokaza optube, te primjerenost mogueg odgaanja u ukupnom kontekstu suenja; i dokazna vrijednost dokaza koji se ele izvesti.427

(ii)

(iii)

281.

Uzevi ove faktore u obzir, Pretresno vijee je ocijenilo i dokaze i objanjenje optube zato

je tako kasno podnijelo zahtjev za njihovo izvoenje, te je zakljuilo da optuba nije zadovoljila svoju obavezu dokazivanja da dokaze nije bilo mogue pronai ranije niti uz dunu revnost.428 Osim toga, konstatovalo je da bi prihvatanje tih dokaza imalo za posljedicu neopravdano produenje postupka za do tri mjeseca, budui da bi moglo biti potrebno svjedoenje dodatnih svjedoka radi potvrivanja autentinosti relevantnih dokumenata, kao i svjedoenje svjedoka koje bi odbrani trebalo dozvoliti da pozove u sklopu replike na pobijanje.429 Najzad, Pretresno vijee je ocijenilo da je dokazna vrijednost tih dokaza minimalna, budui da oni sadre "indirektne dokaze sumnjive vrijednosti", te stoga njihovim iskljuenjem optubi ne bi bila nanesena nepravda.430 Opte uzevi, to vijee je zakljuilo da "pravedno rjeenje ovog predmeta, kao i ekspeditivno i pravino voenje postupka nalau odbacivanje zahtjeva".431

Odluka po zahtjevu Tuilatva da mu se dozvoli ulaganje albe na nalog od 30. jula 1998. i odluku od 4. avgusta 1998. koju je izdalo Pretresno vijee II quater, predmet br. IT-96-21-AR73.6 i AR73.7, 29. avgust 1998. 426 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 26. 427 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 27. 428 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 29-30. 429 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 36. 430 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 34. 431 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 37. 84 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

425

282.

Tuilac ne osporava definiciju, koju je dalo Pretresno vijee, da su novi dokazi dokazi koji u

to vrijeme nisu bili u posjedu dotine strane i koje dotina strana nije mogla uz dunu revnost pribaviti prije kraja izvoenja svojih dokaza. Tuilac ne osporava niti "opti princip prihvatljivosti" kojim se rukovodi Pretresno vijee.432 283. albeno vijee se slae da je glavni moment koji treba uzeti u obzir pri rjeavanju zahtjeva

za dodatno izvoenje dokaza radi uvrtenja novih dokaza pitanje da li su ti dokazi uz dunu revnost mogli biti identifikovani i izvedeni u sklopu glavnog izvoenja dokaza strane koja je podnijela zahtjev. Ako se pokae da dokazi ni uz dunu revnost nisu mogli biti pronaeni prije kraja, Pretresno vijee e se posluiti svojim diskrecionim pravom da odlui hoe li prihvatiti dokaze, razmotrivi njihovu dokaznu vrijednost i koliko je prihvatanje dokaza u tako kasnoj fazi postupka pravino prema optuenom. Moe se smatrati da ovi potonji faktori potpadaju pod opte diskreciono pravo vijea, sadrano u pravilu 89(D) Pravilnika, da iskljui dokaze ako potreba da se osigura pravino suenje uveliko nadmauje njihovu dokaznu vrijednost. Iako Pretresno vijee nije tako eksplicitno izrazilo ovaj drugi aspekt pitanja prihvatljivosti, albeno vijee, iz razloga koji se razmatraju u nastavku, smatra da je ono primijenilo ispravna naela u tom pogledu. 284. Tuilatvo se slae da je Pretresno vijee bilo u pravu kad je trailo da dokae da je ono

postupalo sa dunom revnou, ali tvrdi da je Vijee trebalo da konstatuje da Tuilatvo jeste tako postupalo.433 Pretresno vijee je, nakon to je razmotrilo razloge koje je iznijelo Tuilatvo, zauzelo stajalite da Tuilatvo nije ispunilo svoju obavezu dokazivanja da ak ni uz dunu revnost predloeni dokazi nisu mogli biti pribavljeni ranije i prezentirani u sklopu glavnog izvoenja dokaza. Ono je implicitno izrazilo svoje miljenje da Tuilatvo nije dovoljno uporno nastojalo oko pribavljanja dokaza sve do nakon zavretka izvoenja dokaza odbrane.434 Tuilatvo tvrdi da je taj nalaz bio "injenino netaan" i da odraava "krivo shvatanje injenica u pogledu napora Tuilatva da pribavi te dokaze", ali zatim prosto ponavlja opis napora koje je preduzelo da ishodi dokaze, koji je ve podastrijelo Pretresnom vijeu.435 Ono ne navodi zbog ega smatra da je zakljuak Pretresnog vijea o podastrtim injenicama bio tako nerazuman da ga nijedno razumno pretresno vijee ne bi nikad usvojilo. Ne tvrdi se da Pretresno vijee nije razmotrilo objanjenje Tuilatva. To se ne bi ni moglo tvrditi, jer je i iz pretresa na kojem su prezentirani usmeni argumenti,436 i iz odluke po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube,437 oigledno da Pretresno vijee jeste razmotrilo objanjenja koja mu je podastrlo Tuilatvo. Po miljenju albenog vijea, ak i ako se Tuilatvu u znatnoj mjeri
432 433

Podnesak optube, para. 3.98. Podnesak optube, para. 3.110-3.113. 434 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 29. 435 Podnesak optube, para. 3.111. 436 Transkript suenja, 24. juli 1998., str. 14946-14949; 14968-14971. 437 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 28. 85 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

uzme u obzir "sloenost posla oko pribavljanja dokaza",438 oito je da je dolo do propusta da se sa dunom revnou sprovedu istrage, za to nije ponueno nikakvo adekvatno objanjenje. 285. Ovaj problem ilustrovaemo sa dva primjera. Odreeni broj dokumenata za koje se trailo da

budu prihvaeni zaplijenjeni su juna 1998. u kancelariji i u kui Jasminke Dumhur, bive lanice Dravne komisije za razmjenu u Konjicu i Vojno-istrane komisije 4. korpusa Armije Bosne i Hercegovine.439 U svom zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, Tuilatvo je podastrlo materijal u kojem opisuje dotadanje napore koje je Tuilatvo preduzelo da pribavi dokumente i informacije od ge Dumhur i koji sadri sljedeu izjavu:
Krajem 1996. i poetkom 1997., Tuilatvo je triput stupilo u kontakt sa Jasminkom Dumhur. Ona je uporno odbijala da dade izjavu, ali je jednom prilikom istraitelju na as pokazala neprevedeni dokument koji se odnosio na prijenos dunosti u zatvoru elebii u novembru 1996., koji su potpisali Zdravko Muci i Zejnil Delali. Rekla je da posjeduje i druge dokumente, ali nijedan od tih dokumenata nije nikad dostavljen Tuilatvu.440

Nakon to je u novembru 1996. doznalo da ga Dumhur u svom posjedu dri dokumente koje je smatralo relevantnima za svoj predmet, Tuilatvo je, ini se, svoj idui korak preduzelo pet mjeseci kasnije, sredinom aprila 1997., kad je uputilo formalni zahtjev za pomo Vladi Bosne i Hercegovine.441 Tuilatvo je odgovor dobilo 23. jula 1997., nakon to je podsjetilo na ovo pitanje u junu 1997. Prema materijalima koje je dostavilo, Tuilatvo je idui korak preduzelo gotovo pet mjeseci kasnije, kad je izdalo drugi zahtjev Vladi Bosne i Hercegovine, nakon ega je uslijedio relativno brz odgovor u januaru 1997., kada su dostavljeni neki dokumenti.442 Budui da je suenje poelo u martu 1997., Pretresno vijee je moglo sasvim opravdano smatrati da vrijeme koje je proteklo izmeu preduzimanja aktivnih koraka da se pribave dokumenti nakon to je suenje ve zapoelo ukazuje na nedostatak dune revnosti. 286. Drugo, u sluaju kao to je ovaj, gdje se trai prihvatanje dokaza ne samo nakon zavretka

izvoenja dokaza Tuilatva, nego dugo nakon zavretka izvoenja dokaza dotinog optuenog, bilo je potrebno da Tuilatvo pokae da dokaze nije bilo mogue pribaviti u ranijoj fazi suenja, a kamoli prije zavretka izvoenja dokaza optube. Zahtjev za prihvatanje novih dokaza podnijet je mnogo mjeseci nakon to je Tuilatvo stvarno doznalo na kojem se mjestu vjerovatno nalaze relevantni dokumenti. Prema informacijama koje je dalo Tuilatvo u svom alternativnom zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, Tuilatvo je pribavilo izvjesne dokumente od Dravne komisije za nestale 27. marta 1998., to ukazuje na to da su relevantni dokumenti bili u posjedu

438 439

Podnesak optube, para. 3.109. Zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 28. 440 Zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 27. 441 Zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 28. 442 Zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 29-31. 86 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Jasminke Dumhur. Tuilatvo je tek 5. maja 1998. preduzelo daljnje korake kako bi ishodilo dokumente, tako to je informisalo nadlene organe da razni zahtjevi koji se odnose na stupanje u kontakt sa funkcionerima i bivim funkcionerima optine Konjic jo uvijek nisu rijeeni, ukljuujui i Jasminku Dumhur." Dana 10. juna 1998., nakon to je zavreno izvoenje dokaza odbrane Delalia, podnijet je zahtjev sudiji Meunarodnog suda za izdavanje naloga za pretres. ak i uzimajui u obzir sloenost takvih istraga, period ekanja od pet sedmica izmeu stjecanja saznanja o mjestu gdje se nalaze dokumenti i preduzimanja aktivnih koraka za njihovo pribavljanje ne moe se, u svjetlu poodmakle faze izvoenja dokaza odbrane, smatrati primjerom dune revnosti. Ako je Tuilatvo u to vrijeme stvarno preduzimalo korake da pribavi informacije, nije o tome nita saoptilo Pretresnom vijeu i ne moe se sada aliti na ocjenu da nije postupalo sa dunom revnou kako bi ranije pribavilo i prezentiralo ove dokaze. Budui da teret dokazivanja da je pri pribavljanju dokaza postupano sa dunom revnou lei na Tuilatvu, Pretresno vijee je sasvim opravdano moglo zakljuiti, na osnovu informacija koje mu je dostavilo Tuilatvo, da ono nije ispunilo svoju obavezu dokazivanja. 287. Tuilatvo dalje tvrdi da je Pretresno vijee pogreno upotrijebilo svoje diskreciono pravo

time to je uzelo u obzir izvjesne elemente. Budui da je nalaz Pretresnog vijea da nije postupano sa dunom revnou dovoljan osnov za odbacivanje zahtjeva, nije, strogo uzevi, potrebno presuditi o ovom pitanju, no budui da je Pretresno vijee iznijelo svoj stav o ovom aspektu zahtjeva, albeno vijee e ga ovdje razmotriti. Tuilatvo tvrdi da se relevantni dokazi koji imaju dokaznu vrijednost iskljuuju samo ako potreba da se osigura pravino suenje uveliko nadmauje korist od njihovog uvrtenja, i u prilog tom stavu citira odredbe nekih nacionalnih pravnih sistema. to se tie odredbi koje je Tuilatvo selektivno odabralo iz samo tri nacionalna pravna sistema, moe se primijetiti da, ak i ako bi se one uzele kao naznaka principa koje bi Meunarodni sud trebao primijeniti na ovo pitanje, dvije od njih naprosto daju diskreciono pravo pretresnom vijeu da u iznimnim sluajevima prihvati nove dokaze. Citirana odredba iz Zakona o krivinom postupku Kostarike glasi:
U iznimnim sluajevima, sud moe naloiti [...] da se uvedu novi dokazi, ako su tokom suenja iskrsle nove injenice ili okolnosti koje je potrebno utvrditi.443

Odredba iz njemakog zakona kojoj pribjegava Tuilatvo predvia prihvatanje novih dokaza ako je to apsolutno nuno.444 288. Pretresno vijee je relevantni princip formulisalo na sljedei nain:

443 444

Zakon o krivinom postupku, Kostarika, l. 355, neslubeni prijevod, podnesak optube, para. 3.88. Zakon o krivinom postupku (Strafprozeordnung), l. 244(2), neslubeni prijevod, podnesak optube, para. 3.88. 87 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Aksiomatski je princip da dokazi moraju da zadovolje kriterijume prihvatljivosti, no da bi Pretresno vijee Tuilatvu dozvolilo da ponovo otvori svoj predmet, dokazna vrijednost predloenih dokaza mora biti takva da prevagne nad tetom koja bi se time nanijela optuenom. Pretresno vijee mora da postupa veoma oprezno kako se ne bi nanijela nepravda optuenom. Stoga e Pretresno vijee svoje diskreciono pravo da Tuilatvu dozvoli izvoenje novih dokaza nakon zakljuenja predmeta obiju strana u krivinom postupku koristiti samo u izuzetnim sluajevima, kad je to neophodno radi provoenja pravde.445

Tuilatvo tvrdi da dictum Pretresnog vijea da "dokazna vrijednost predloenih dokaza mora biti takva da prevagne nad tetom koja bi se time nanijela optuenom" predstavlja netanu formulaciju mjerodavnog principa koji je dat u pravilu 89(D), tj. da vijee moe izuzeti dokaz ako potreba da se osigura pravino suenje uveliko nadmauje njegovu dokaznu vrijednost.446 Po miljenju albenog vijea, formulacija koju je upotrijebilo Pretresno vijee - "teta koja bi se time nanijela optuenom" nije primjerena u ovom kontekstu. Meutim, ako se proita ostatak Odluke po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, oito je da je Pretresno vijee, govorei o teti koja bi se nanijela optuenom, imalo na umu pitanja koja bi mogla uticati na pravinost suenja optuenom. To je oito i iz formulacije u citiranom odlomku - "kako se ne bi nanijela nepravda optuenom" - i iz zakljune ocjene u odluci:
Nae je miljenje da pravedno rjeenje ovog predmeta, kao i brzo i pravino voenje postupka nalau odbacivanje zahtjeva.447

289.

Tuilatvo takoe tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo u svojoj ocjeni dokazne vrijednosti

dokaza. Ono tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da su dokazi indirektni i dvosmisleni.448 Tuilatvo se oslanja na ocjenu Pretresnog vijea da dokumenti "ne sadravaju nita to bi imalo dokaznu vrijednost".449 Iako ova formulacija nije najsretnija, iz odluke Pretresnog vijea oigledno je da ono, nakon to je razmotrilo dokaze, nije smatralo da oni ne sadravaju nita to bi imalo dokaznu vrijednost nego da je rije o "indirektnim dokazima sumnjive vrijednosti".450 Nije rije o ocjeni da ti dokumenti formalnopravno ne mogu imati dokaznu vrijednost, nego da, s obzirom na njihov sadraj koji ne daje nikakve nove dokaze o spornim pitanjima, nego u najboljem sluaju predstavlja "izvedene zakljuke",451 imaju malu dokaznu vrijednost. Ta ocjena, konkretnije postupak odvagivanja tanog stepena dokazne vrijednosti dokumenata u poreenju sa nepravinou koja bi bila posljedica prihvatanja dokaza, pripada djelokrugu Pretresnog vijea i nee se ponovo rjeavati u albenom postupku ako nije uvjerljivo pokazano da je dolo do greke. To nije pokazano.

445 446

Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 27. Podnesak optube, para. 3.107. 447 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 37. 448 Podnesak optube, para. 3.120. 449 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 32, citirano u podnesku optube, para. 3.115, 3.121. 450 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 32. 451 Ibid., para. 32. 88 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

290.

Tuilatvo je takoe izriito osporilo zakljuak Pretresnog vijea da je suenje zalo u takvu

fazu da se vie ne smiju prihvatati dokazi.452 U kojoj se fazi suenja trai izvoenje novih dokaza i kanjenje suenja koje bi moglo uslijediti izuzetno su relevantna pitanja za utvrivanje da li je uvrtenje novih dokaza pravino prema optuenom. Ovaj moment se tie ne samo Delalia protiv koga se ele izvesti novi dokazi, nego i tri saoptuena ije bi suenje bilo produeno iz razloga koji nemaju veze sa njima. albeno vijee ne misli da je Pretresno vijee fazu suenja smatralo neim drugim, a ne faktorom koji bi mogao da utie na pravinost suenja optuenom. U datim okolnostima, albeno vijee smatra da je Pretresno vijee s punim opravdanjem uzelo u obzir poodmaklu fazu suenja. Optuba je traila uvoenje novih dokaza ne samo nakon zavretka izvoenja vlastitih dokaza, nego i dosta nakon zavretka izvoenja dokaza odbrane Delalia, kad je ostalo samo malo vremena do zavretka izvoenja dokaza posljednjeg optuenog. Optuba tvrdi da "nijedan od optuenih nije imao prigovora na eventualno svjedoenje g. Chambersa".453 Ta tvrdnja je oito netana. Na pretresu na kojem su iznoeni usmeni argumenti o tome da li se ti dokazi mogu prihvatiti kao dokazi u postupku pobijanja ili kao novi dokazi, Delaliev branilac je izjavio:
asni sudija Karibi-Whyte rekao je ono to i ja mislim - da ve tee druga godina suenja, moda i trea ili etvrta godina istraga o ovim stvarima. A Tuilatvo, to god oni rekli, koje god razloge naveli, mislim da je to pravno pitanje. U ovoj fazi, u junu 1998., nije fer uvoditi dokumente.454

Delalieva odbrana je u svom pismenom odgovoru na zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube takoe izrazila protivljenje izvoenju novih dokaza.455 291. Tuilatvo je takoe ustvrdilo da je Pretresno vijee bilo u krivu kad je zakljuilo da bi

prihvatanje dokaza produilo suenje za tri mjeseca:

Tuilatvo je izraunalo da bi za glavno ispitivanje triju preostalih predloenih svjedoka bilo potrebno manje od etiri sata. Smjerno primjeujemo da procjena Pretresnog vijea da bi to vjerovatno produilo suenje za tri mjeseca ne stoji, budui da ima samo tri svjedoka i neka 22 dokumenta, od kojih su neki popratni dokumenti uz nalog za pretres.456

Ova tvrdnja zvui korektno, ali ona to nije. Vrijeme koje je Pretresno vijee moralo uzeti u obzir pri ocjeni posljedica po optuenog ne svodi se samo na vrijeme potrebno za ispitivanje trojice svjedoka. Pretresno vijee je ustanovilo da je, s obzirom na karakter dokumenata, vjerojatno da e biti potrebno svjedoenje dodatnih svjedoka radi potvrde autentinosti relevantnih dokumenata.

Podnesak optube, para. 3.101. Podnesak optube, para. 3.126. 454 Transkript suenja, str. 14971 (naglasak dodat). 455 Odgovor optuenog Delalia u kojem se izraava protivljenje alternativnom zahtjevu Tuilatva za dodatno izvoenje dokaza optube /Response of the Defendant Delali Opposing the Prosecutions Alternative Request to Open the Prosecutions Case/, 31. juli 1998., str. 1, 10 i 11. Na str. 10 odgovora kae se: "Pretresno vijee trebalo bi da razmotri da li je u interesu pravde da se Tuilatvu dozvoli da izvodi dokaze u ovako poodmakloj fazi i da li bi, ako se to dozvoli, bilo narueno pravo optuenog na pravino suenje, dato lanom 20 i 21 Statuta." 456 Podnesak optube, para. 3.127.
453

452

89 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Takoe bi bilo potrebno omoguiti i odbrani da odgovori na navode tako to e pozvati odgovarajue svjedoke.457 Osim toga, kao to je primijetilo Pretresno vijee, Tuilatvo je u svom zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, nakon to je uvailo da bi i odbrana mogla eljeti da pozove svjedoke, izjavilo sljedee:
Osim toga, Tuilatvo bi zatrailo dozvolu da pozove svjedoke kako bi pobilo svjedoenje svjedoka koje e pozvati odbrana.458

292.

U svjetlu ovih razmatranja, Pretresno vijee - koje je, nakon to je vodilo suenje koje je u

tom trenutku ve trajalo vie od 18 mjeseci, bilo u izvrsnoj poziciji da ocijeni potrebno vrijeme, vodei rauna o praktinim momentima kao to su privremena nedostupnost svjedoka - sa punim je opravdanjem moglo zakljuiti da e vjerovatno kanjenje iznositi do tri mjeseca. U svjetlu tog nalaza, oito je da je Pretresno vijee smatralo da bi prihvatanje dokaza u dovoljnoj mjeri negativno uticalo na pravinost suenja svim optuenima, da bi to prevagnulo nad ogranienom dokaznom vrijednou dokaza. Oito je takoe da je Pretresno vijee imalo na umu, kao sekundarno pitanje, i svoju obavezu iz lana 20 da osigura ekspeditivno suenje.459 U svjetlu ovih razmatranja, nije bilo prepreka da Pretresno vijee ne donese odluku da ne iskoristi svoje diskreciono pravo da udovolji zahtjevu. 293. Iz gore pomenutih razloga, albeno vijee nalazi da Tuilatvo nije pokazalo da je Pretresno

vijee pogreno primijenilo svoje diskreciono pravo. Stoga se aspekt ovog osnova albe koji se odnosi na iskljuenje dokaza od strane Pretresnog vijea takoe odbacuje, a sa njim i itav ovaj osnov albe. 3. Oslobaajua presuda Deliu po lanu 7(3) 294. U petom albenom osnovu Tuilatva navodi se da je Pretresno vijee "pogrijeilo kad je

zakljuilo ... da Hazim Deli nije bio 'nadreeni' u zatvoru-logoru elebii u smislu pripisivanja krivine odgovornosti po lanu 7(3) Statuta".460 Tuilatvo tvrdi da je Pretresno vijee dolo do ocjene da "poinilac krivinog djela u osnovi mora biti podreen licu koje ima vii in" i da "jedinica podreena nadreenom ili komandantu predstavlja sine qua non za odgovornost nadreenog" primjenom pogrenog pravnog testa.461 Tuilatvo osim toga navodi, reklo bi se kao alternativu, da je, ak i da je test koji je Pretresno vijee formulisalo za utvrivanje da li je neka osoba nadreeni u smislu lana 7(3), primjena tog testa u ovom sluaju bila pogrena.462 Tuilatvo
457 458

Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 36. Zahtjev za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 36. 459 Odluka po zahtjevu za dodatno izvoenje dokaza optube, para. 37. 460 Podnesak optube, para. 6.1. 461 Ibid., para. 6.7. 462 Ibid., para. 6.16. 90 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

se poziva na nalaze Pretresnog vijea, ukljuujui i nalaz da je Deli bio "zamjenik komandanta" logora,463 kao argument da je trebalo konstatovati da je on bio nadreeni. Budui da, tvrdi se, nalazi Pretresnog vijea takoe utvruju da je on bio svjestan krenja koja su poinili podreeni,464 i da ih nije sprijeio niti kaznio, albeno vijee bi trebalo Delia proglasiti krivim po lanu 7(3) za take 13, 14, 33, 34, 38, 39, 44, 45, 46 i 47.465 295. U prilog ovom osnovu, optuba ponavlja svoju teoriju da komandna odgovornost

pretpostavlja odnos nadreeni-podreeni u kojem nadreeni efektivno kontrolie podreenog, u smislu da nadreeni ima stvarnu mogunost da sprijei ili kazni krivina djela i da se "takva kontrola moe oitovati u moi uticaja koja omoguuje nadreenom da intervenie".466 Ono takoe tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo kad je postavilo uslov da je Deli morao biti dio lanca komandovanja, budui da je ispravan test taj da li je imao dovoljnu kontrolu, uticaj ili vlast da sprijei ili kazni.467 Ako je, kao to je konstatovalo Pretresno vijee, u ovom kontekstu dovoljna kontrola de facto, onda bi ono trebalo ocijeniti za svaki sluaj da li neki optueni ima de facto kontrolu odnosno ovlasti da sprijei ili kazni.468 296. Deli odgovara da u elemente koji se trae da bi se neka osoba mogla smatrati odgovornom

po doktrini komandne odgovornosti spada i postojanje "hijerarhije unutar koje su nadreeni ovlateni da kontroliu podreene u onoj mjeri u kojoj je nadreeni odgovoran za postupke podreenih" i da nadreeni "mora imati vlast da kontrolie podreene".469 U vojsci, komandni lanac komandovanja je hijerarhija komandanata, s tim da su zamjenici komandanata izvan komandnog lanca.470 297. to se tie nalaza Pretresnog vijea o pitanju Delieve odgovornosti po lanu 7(3), ono je

oito konstatovalo da je Deli imao poloaj "zamjenika komandanta" u logoru elebii.471 Meutim, ono je takoe konstatovalo da to nije "bitno odreujue za status Delia" budui da pitanje koje Pretresno vijee ovdje treba da rijei jeste:
da li je optueni imao ovlaenja da izdaje nareenja podreenima i da spreava odnosno kanjava krivina djela sebi podreenih, to bi ga uinilo karikom u komandnom lancu. Da bi na to pitanje

463 464

Ibid., para. 6.12. Ibid., para. 6.18. 465 Ibid., para. 6.23. 466 Podnesak optube, para. 6.10; replika optube, para. 6.2. 467 Replika optube, para. 6.5. 468 Ibid., para. 6.11. 469 Deliev odgovor, para. 239. 470 Ibid., para. 247. 471 Prvostepena presuda, para. 739 i 1268. 91 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

odgovorilo, Pretresno vijee mora da ispita stvarnu vlast Hazima Delia kakva proizlazi iz njegovih postupaka u zatvoru-logoru elebii.472

298.

Vijee je zatim razmotrilo dokaze o stepenu stvarne vlasti koju je Deli vrio u logoru i

zakljuilo da:
[...] dokazi ukazuju na stepen uticaja koji je Hazim Deli imao u zatvoru-logoru elebii u nekim prilikama, u zloinakom zlostavljanju zatoenika. No, taj uticaj mogao bi se pripisati strahu straara pred zastraujuim i moralno delinkventnim pojedincem koji je bio podstreka i uesnik u zlostavljanju pritvorenika i, u svjetlu injenica koje su pred Pretresnim vijeem, sam po sebi ne ukazuje na nadreenu vlast g. Delia dovoljnu da mu se pripie odgovornost nadreenog.473

Razmotrivi jo dokaza, to vijee je konstatovalo:

Navedeni dokazi upuuju na to da je Hazimu Deliu zadatak bio da pomae Zdravku Muciu tako to je organizovao i sreivao svakodnevne aktivnosti u zatvoru/logoru elebii. Za njih se, meutim, ne moe rei da pokazuju da je on imao stvarnu komandnu vlast u smislu da je mogao da izdaje nareenja i kanjava i spreava kriminalne radnje podreenih.474

299.

Pretresno vijee je stoga zakljuilo da, uprkos Delievom poloaju zamjenika komandanta

logora, on nije vrio stvarnu vlast u smislu da je imao ovlasti spreavanja ili kanjavanja i stoga nije bio nadreeni odnosno komandant poinilaca dotinih krivinih djela u smislu koji se trai lanom 7(3). 300. albeno vijee je ve odbacilo, u svom razmatranju drugog albenog osnova optube,

argument Tuilatva da je "znatan uticaj" dovoljna mjera "kontrole" za nametanje odgovornosti po lanu 7(3). Stoga je ovdje potrebno samo potvrditi da nalaz Pretresnog vijea da je Deli imao mo uticaja sam po sebi nije dovoljan osnov da bi se konstatovao njegov status nadreenog ako dokazi ne pokazuju van razumne sumnje da je doista imao mogunost da vri efektivnu kontrolu nad dotinim poiniocima. 301. Preostalo pitanje koje se tie mjerodavnog prava, koje je pokrenula optuba u odnosu na

ovaj osnov a koje dosada nije bilo razmotreno, jeste tvrdnja optube da je Pretresno vijee pogrijeilo kad je postavilo uslov da je Deli morao biti dio komandnog lanca i, kad je, jo ire, trailo da poinioci djela u osnovi moraju biti njegovi "podreeni" da bi se mogla pripisati odgovornost iz lana 7(3). 302. Nije uopte u pitanju da je Pretresno vijee imalo u vidu lan 7(3) kad je postavilo uslov da

mora postojati nadreeni sa pripadajuim podreenim.475 I sam tuilac navodi da je jedan od tri uslova iz lana 7(3) postojanje odnosa nadreeni-podreeni. Stoga nije lako razumjeti argument
472 473

Prvostepena presuda, para. 800. Ibid., para. 806. 474 Ibid., para. 809 (naglasak dodat). 475 Prvostepena presuda, para. 646-647. 92 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Tuilatva da je Pretresno vijee pogreno primijenilo pravo kad je postavilo uslov da poinilac djela u osnovi mora biti podreeni osobe vieg ina.476 Pretresno vijee je odnos subordinacije oito shvatalo tako da obuhvata indirektne i neformalne odnose, kao to se vidi iz njegovog prihvatanja pojma nadreenih civila i vlasti de facto, koje je albeno vijee pomenulo u svojoj diskusiji o tom pitanju u vezi sa drugim albenim osnovom optube. 303. Nunost dokazivanja da je poinilac bio "podreeni" optuenog albeno vijee ne shvata u

smislu uvoenja uslova direktne ili formalne subordinacije nego u smislu da je dotini optueni, na osnovu svog poloaja, formalno ili neformalno bio na viem mjestu u hijerarhiji od poinioca. Standard posjedovanja efektivne kontrole u smislu materijalnih ovlasti spreavanja ili kanjavanja, koju albeno vijee smatra minimalnim uslovom za priznavanje odnosa nadreeni-podreeni, nee gotovo nikad biti zadovoljen ako ne postoji takav odnos podreenosti. Meutim, mogue je zamisliti scenarij u kojem jedna od dvije osobe jednakog statusa ili ina - npr. dva vojnika ili dva zatvorska uvara civila - moe u stvari imati "efektivnu kontrolu" nad drugim, barem u smislu isto praktine mogunosti da sprijei ponaanje drugoga, npr. snagom linosti ili fizikom snagom. albeno vijee ne smatra da je doktrina komandne odgovornosti - koja istorijski stavlja teite na osobe koje po svom poloaju imaju vlast nad drugima - zamiljena radi nametanja krivine odgovornosti osobama za djela drugih osoba sasvim jednakog statusa.477 304. albeno vijee priznaje da komentari Pretresnog vijea o nedostatku dokaza da je Deli "bio

unutar" odnosno "bio karika" u komandnom lancu478 mogu, ako se uzmu izolovano, biti protumaeni kao da Pretresno vijee smatra da lan 7(3) postavlja uslov da optueni ima formalni poloaj u formalnoj hijerarhiji koji ga direktno povezuje sa podreenim koji takoe ima formalni poloaj u toj hijerarhiji. Budui da je prihvaeno da pravo koje regulie komandnu odgovornost priznaje ne samo nadreene civile, koji ne moraju biti dio takvog formalnog lanca komandovanja, nego i vlast de facto, za koju se ne trai formalno imenovanje, pravo ne doputa takvo tumaenje. Meutim, kad se to sagleda u kontekstu itave presude Pretresnog vijea, albeno vijee je uvjereno da Pretresno vijee u stvari nije htjelo nametnuti uslov postojanja takvog formalnog poloaja u formalnom lancu komandovanja, ali jeste trailo dokaze da je Deli bio nadreeni u smislu da je imao materijalnu mogunost da sprijei ili kazni djela podreenih mu osoba. To se vidi, na primjer, iz komentara Pretresnog vijea o dostatnosti indirektne kontrole (kad ona

476 477

Podnesak optube, para. 6.7. U svakom sluaju, na osobe od moralnog ili linog autoriteta ije neinjenje u takvim situacijama u datim okolnostima ima efekt ohrabrivanja poinjenja krivinih djela moe se primijeniti neki od modaliteta sauesnike odgovornosti, npr. pomaganje i podravanje. Vidi prvostepenu presudu u predmetu Furundija, para. 209 i presudu u predmetu Aleksovski, para. 62. 478 Prvostepena presuda, para. 796 i 810. 93 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

predstavlja efektivnu kontrolu)479 i njegovog prihvatanja vlasti de facto,480 o emu je albeno vijee ve govorilo u kontekstu drugog albenog osnova Tuilatva. 305. Meutim, Tuilatvo je takoe tvrdilo da je "Deli trebao biti osuen ak i prema testu

odnosa nadreeni-podreeni koji je postavilo Pretresno vijee, budui da je Pretresno vijee pogreno primijenilo taj test na injenino stanje koje je samo utvrdilo".481 Prema shvatanju Tuilatva, Pretresno vijee je trailo dokaze da je Deli vrio vlast u sklopu formalnog lanca komandovanja i Tuilatvo tvrdi da je to oito iz injeninog stanja koje je utvrdilo Pretresno vijee. Kao to je gore navedeno, albeno vijee smatra da je Pretresno vijee u sutini primijenilo ispravan test - da li je Deli imao efektivnu kontrolu u smislu materijalne mogunosti da sprijei ili kazni krivina djela koja su poinili njegovi podreeni - i da nije postavilo uslov postojanja formalnog poloaja u direktnom lancu komandovanja podreenima. Meutim, albeno vijee e razmotriti nalaze Pretresnog vijea na koje se poziva tuilac kako bi utvrdio da li iz tih nalaza nuno proizilazi zakljuak da je ijedan od ovih standarda zadovoljen. Budui da taj aspekt albe podrazumijeva navod da je Pretresno vijee pogreno utvrdilo injenino stanje, Tuilatvo mora pokazati da je zakljuak Pretresnog vijea (da Deli nije imao vlast nadreenog) takav da ga ne bi mogao izvesti nijedan razumni presuditelj o injenicama.482 Kako bi se uvaila tvrdnja da bi albeno vijee trebalo injenini nalaz Pretresnog vijea zamijeniti vlastitim - tj. da Deli zaista jeste imao komandnu odgovornost i da shodno tome treba biti proglaen krivim - optuba mora pokazati da je taj zakljuak jedini razumni zakljuak koji se moe izvesti iz postojeih dokaza.483 Tuilatvo priznaje ovaj standard.484 306. Tuilatvo se najprije poziva na nalaz Pretresnog vijea da je Deli bio zamjenik

komandanta logora.485 albeno vijee prihvata miljenje Pretresnog vijea da se to pitanje ne moe rijeiti samo na osnovu njegovog naslova ili poloaja i da je nuno ustanoviti da li postoje dokazi o Delievoj stvarnoj vlasti ili kontroli. Iz istog razloga, injenica da su ga zatoenici smatrali zamjenikom komandanta i osobom koja ima uticaj na straare,486 nije konaan dokaz o njegovoj stvarnoj vlasti.

Prvostepena presuda, para. 371 i 646. Prvostepena presuda, para. 378. 481 Podnesak optube, para. 6.16; replika optube, para. 6.13. 482 Vidi infra, para. 434-436. 483 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 74. 484 Transkript albene rasprave, str. 198. 485 Podnesak optube, para. 6.12-6.15. 486 Ovaj element je optuba takoe uzela kao dokaz vlasti: podnesak optube, para. 6.11; transkript albene rasprave, str. 193-194.
480

479

94 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

307.

Tuilatvo istie etiri druga nalaza Pretresnog vijea za koje kae da pokazuju takvu

stvarnu kontrolu.487 albeno vijee e ih redom razmotriti. 308. Pretresno vijee pominje svjedoenje etiri svjedoka koji su izjavili da su se straari bojali

Delia i da ih je on povremeno otro kritikovao.488 ini se da je Pretresno vijee prihvatilo ove dokaze, ali ih je protumailo kao da ukazuju na "stepen uticaja" koji bi se "mogao pripisati strahu straara pred zastraujuim i moralno delinkventnim pojedincem" a kao nedvosmislen dokaz o nadreenosti.489 albeno vijee smatra da nije bilo prepreke da Pretresno vijee protumai dokaze i podsjea da je Pretresno vijee saslualo svjedoke i razmotrilo cjelokupne dokaze. U svakom sluaju, nijedan argument Tuilatva ne pokazuje da je ovaj zakljuak bio tako nerazuman da ga ne bi mogao izvesti nijedan razumni presuditelj o injenicama. 309. Tuilatvo je takoe pomenulo svjedoenje da je Deli u nekim situacijama naredio

premlaivanje zatoenika.490 Kao to priznaje i Tuilatvo, Pretresno vijee nije ustanovilo van svake razumne sumnje da je Deli zaista naredio straarima da sprovedu niz premlaivanja na koja se odnosi svjedoenje pomenuto u paragrafu 804 prvostepene presude. Pretresno vijee je komentarisalo svjedoenje izvjesnih svjedoka i zakljuilo da dokazi "navode na to da je g. Deli iz osvete istukao ljude iz Bradine jednog odreenog dana i potom rekao jo najmanje jednom straaru, g. Landi, da nastavi sa tim premlaivanjem. Nije, meutim, dokazano da je premlaivanja koja su se nastavila nakon tog dana 'naredio' g. Deli."491 to se tie drugog sluaja pomenutog u paragrafu 805 presude, Pretresno vijee se samo osvrnulo na navod optube da je Deli naredio premlaivanje i konstatovalo:
Svjedok F i Mirko ori su takoe svjedoili o okolnostima ovog incidenta i izjavili da je g. Deli nareivao ili komandovao straarima u ovom grupnom premlaivanju.

Pretresno vijee se nije izjasnilo da li prihvata ovo svjedoenje i nije donijelo nikakav zakljuak o tome da li je Deli zaista naredio premlaivanje. Iako optuba, ini se, sugerie da je dovoljno da "Pretresno vijee nije zakljuilo da su dokazi nepouzdani",492 to nije dovoljan osnov da bi albeno vijee to uzelo kao nalaz Pretresnog vijea da je dokazano van razumne sumnje da je premlaivanje nareeno. Stoga albeno vijee iz elemenata koje je iznijelo Tuilatvo ne razabire neki nedvosmisleni zakljuak da je van razumne sumnje dokazano da je Deli straarima naredio da maltretiraju zatoenike.

487 488

Transkript albene rasprave, str. 193-194. Prvostepena presuda, para. 803, citirano u podnesku optube, para. 6.11(3), i transkript albene rasprave, str. 194. 489 Prvostepena presuda, para. 806. 490 Ibid., para. 804 i 805. 491 Naglasak dodat. 492 Transkript albene rasprave, str. 194. 95 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

310.

Tuilatvo se takoe osvre na zakljuak da je Deliu "zadatak bio da pomae Zdravku

Muciu tako to je organizovao i sreivao svakodnevne aktivnosti u zatvoru-logoru."493 To da je konstatovana odgovornost za organizovanje i sreivanje aktivnosti u logoru, iako eventualno ukazuje na to da je Deli na neki nain imao vii poloaj u logoru, zapravo nita ne govori o tome da li je imao vlast odnosno efektivnu kontrolu nad straarima u logoru koji su poinili krivina djela za koja se odgovornost eli staviti na teret Deliu. albeno vijee se stoga slae sa Pretresnim vijeem da je opravdano ove dokaze smatrati nedostatnima. 311. Najzad, optuba pominje svjedoenje Delievog saoptuenog Lande da je "izvravao sva

[Delieva] nareenja iz straha, a i zato to sam mislio da ih moram ispunjavati, izvravati".494 Iako je Pretresno vijee sigurno razmotrilo ovo svjedoenje, ono ga nije prihvatilo, konstatovavi da Lando nije pouzdan svjedok i da se na njegovo svjedoenje nije mogue osloniti osim ako je potkrijepljeno drugim dokazima.495 Ono nije identifikovalo nikakve druge dokaze za koje bi smatralo da predstavljaju takvo potkrepljenje. 312. Dakle, postojalo je vie problema koji su se odnosili na relevantnost zakljuaka odnosno na

kvalitetu potkrepljujuih dokaza na koje se oslanjala optuba. Pretresno vijee je prepoznalo slabost tih dokaza kao osnova za konstataciju, van razumne sumnje, da je Deli vrio vlast nadreenog, i zakljuilo da svi ti dokazi "ukazuju na stepen uticaja koji je Hazim Deli imao u zatvoru-logoru elebii u nekim prilikama, u zloinakom zlostavljanju zatoenika", ali da "u svjetlu injenica koje su pred Pretresnim vijeem, sam[i] po sebi ne ukazuj[u] na nadreenu vlast g. Delia dovoljnu da mu se pripie odgovornost nadreenog".496 albeno vijee u tom zakljuku ne vidi nita ta bi ukazivalo da je on nerazuman, a pogotovo na da je toliko nerazuman da ga ne bi mogao izvesti nijedan razumni presuditelj o injenicama. 313. Premda je ovaj osnov albe tim zakljukom u stvari rijeen, potrebno je na kraju jo neto

napomenuti o jo jednom pitanju. Tuilatvo je tvrdilo da bi, ako se prihvati da je Pretresno vijee trebalo konstatovati da je Deli doista vrio vlast nadreenog nad straarima u logoru, bilo mogue ponititi oslobaajue presude na osnovu nalaza iz prvostepene presude. Konkretno, ono tvrdi da je pokazano da je Deli znao ili je bilo razloga da zna po sljedeem osnovu:
Ne moe se ozbiljno osporavati da je Deli znao za krivina djela koja su se generalno inila u logoru. Pretresno vijee je reklo da su "zloini poinjeni u zatvoru-logoru elebii bili tako uestali i zloglasni da nije bilo mogue da g. Muci za njih nije uo ili doznao". Isto tako nije

493 494

Prvostepena presuda, para. 809. Transkript albene rasprave, str. 194, gdje se pominje svjedoenje koje se citira u para. 801 prvostepene presude. 495 Prvostepena presuda, para. 802. To priznaje i optuba: transkript albene rasprave, str. 194. 496 Ibid., para. 806. 96 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

mogue da Deli nije znao za njih, budui da je sam osuen za neposredno uestvovanje u njima, a bio je ukljuen i u dnevno upravljanje logorom.497

Valja prvo primijetiti da, suprotno tvrdnjama Tuilatva, nije konstatovano da je Deli neposredno uestvovao u svim krivinim djelima za koja mu se eli pripisati odgovornost. Drugo, ne moe se prihvatiti da se konstatacija Pretresnog vijea da je saoptueni, koji je bio komandant logora, morao znati za zloine poinjene u logoru, protegne i na Delia i protumai kao zakljuak van razumne sumnje da je i on znao ili je bilo razloga da zna za krivina djela za koja tuilac eli da se izrekne osuujua presuda. U prvostepenoj presudi ne stoji nikakav zakljuak o tome da li je Deli znao za mnoga krivina djela za koja tuilac trai ponitenje oslobaajue presude. Niko ne osporava da komandna odgovornost ne povlai striktnu odgovornost nadreenog za krivina djela podreenih. Stoga, da je albeno vijee prihvatilo da je jedini razumni zakljuak, na osnovu izvedenih dokaza, taj da je Deli bio nadreeni, pitanje da li je on znao ili je bilo razloga da zna za dotina djela bilo bi ostalo nerijeeno, te bi se stoga teoretski to pitanje moralo vratiti na razmatranje Pretresnom vijeu. 314. Iz gorenavedenih razloga, albeno vijee odbacuje ovaj osnov albe.

497

Podnesak optube, para. 6.18 (naglasak dodat). 97 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

V. PROTIVPRAVNO ZATOENJE CIVILA

A. Uvod 315. U taki 48 optunice Muci, Deli i Delali optueni su da su individualno uestovali u

protivpravnom zatoavanju brojnih civila u logoru elebii i da su za njega odgovorni u svojstvu nadreenih. Djelo protivpravnog zatoenja civila kanjivo je po lanu 2(g) Statuta kao teka povreda enevskih konvencija. U taki 48 kae se:
Izmeu maja i oktobra 1992, Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI uestvovali su u nezakonitom zatoavanju brojnih civila u logoru elebii. Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI su takoe znali ili imali razloga da znaju da e njihovi podreeni izvriti takva djela koja e dovesti do nezakonitog zatoavanja civila ili da su ih ve poinili, a nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da sprijee takva djela ili da kazne krivce nakon to su djela poinjena. Svojim djelima i propustima, Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI odgovorni su za: Taka 48. Teku povredu kanjivu prema lanu 2(g) (nezakonito zatoavanje civila) Statuta Suda.

316.

Pretresno vijee je proglasilo Mucia krivim za protivpravno zatoavanje civila po optubi

iz lana 48 i prema lanu 7(1) i prema lanu 7(3) Statuta. U odnosu na ovu taku, nalo je da Delali i Deli nisu krivi. Tuilac se ali protiv toga to su osloboeni optube. U svom treem osnovu za albu, tuilac kae:
Pretresno vijee je pogrijeilo kad je zakljuilo, u paragrafima od 1124 do 1144, da Zejnil Delali nije kriv za protivpravno zatoavanje civila koje se teretilo u taki 48 optunice.498

esti osnov za albu tuioca glasi:

Pretresno vijee je pogrijeilo kad je zakljuilo, u paragrafima od 1125 do 1144, da Hazim Deli nije kriv za protivpravno zatoavanje civila koje se teretilo u taki 48 optunice.499

317.

Tuilac tvrdi da je Pretresno vijee primijenilo pogrean pravni princip u utvrivanju

Delalieve i Delieve odgovornosti za protivpravno zatoavanje civila u logoru elebii. U Delalievom sluaju, tuilac takoe tvrdi da je Pretresno vijee pogreno primijenilo pravo u odnosu na pomaganje i podravanje. 318. Muci se ali protiv osuujue presude. U svom dvanaestom osnovu za albu on tvrdi da je
Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo i pogreno utvrdilo injenino stanje kad je utvrdilo da su zatoenici, ili bilo koji od zatoenika, u logoru elebii bili protivpravno zatoeni []500

498 499

Podnesak optube, str. 68. Podnesak optube, str. 117. 98 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Muci takoe osporava zakljuak Pretresnog vijea da je kod njega postojala traena mens rea za to krivino djelo i zakljuak da su njegova djela i propusti dovoljna osnova za actus reus tog krivinog djela.501 319. Ovi osnovi za albu, mada razliiti po sadraju, potiu pitanja koja su zajednika svim

albenim osnovama. Dva takva pravna pitanja zajednika za sve osnove valja razmotriti prije nego to preemo na konkretna pitanja iz pojedinih osnova za albu: (i) (ii) pitanje pravnog standarda pomou kojeg se utvruje ta ini protivpravno zatoavanje civila, i pitanje da li je Pretresno vijee ispravno zakljuilo da su neki civili u logoru elebii bili zatoeni protivpravno.

(a) Protivpravno zatoenje civila 320. Krivino djelo protivpravnog zatoenja civila, teka povreda enevskih konvencija

sankcionisana lanom 2(g) Statuta Meunarodnog suda, u Statutu nije poblie definisana. Meutim, kao to je konstatovalo Pretresno vijee, jasan putokaz moe se nai u odredbama enevske konvencije IV. Pretresno vijee je smatralo da je zatoavanje civila u toku oruanog sukoba u ogranienim sluajevima dopustivo, ali da je protivpravno ako se strana koja ih dri ne pridrava odredbi lana 42 enevske konvencije IV, koji kae:
Internacija ili upuivanje zatienih lica na prinudni boravak moe se narediti samo onda ako je to apsolutno nuno radi bezbjednosti sile u ijoj se vlasti ta lica nalaze. Ako neko lice, posredovanjem predstavnika sile zatitnice, dobrovoljno zatrai internaciju i ako njegov poloaj uvjetuje potrebu za takvim korakom, sila u ijoj se vlasti nalazi internirae ga.

Dakle, nedobrovoljno zatoenje civila bie protivpravno ako nije apsolutno nuno radi bezbjednosti sile u ijoj se vlasti civilno lice nalazi. Osim toga, prvobitno pravno dopustiva internacija postaje izrazito protivpravna ako strana koja dri neko lice ne potuje osnovna proceduralna prava zatoenim licima i ako ne ustanovi nadleni sud ili upravno tijelo, kako upuuje lan 43 enevske konvencije IV.502 U tom lanu stoji:
Svako zatieno lice koje je internirano ili upueno na prinudni boravak ima pravo da tu odluku, u najkraem moguem roku, ponovno razmotri nadleni sud ili nadleno upravno tijelo koje e u tu svrhu ustanoviti sila koja dri to lice. Ako je internacija ili upuivanje na prinudni boravak ostalo na snazi, sud odnosno upravno tijelo e povremeno, a najmanje dva puta godinje, pristupiti

Obrazlo`enje albenih osnova alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999., 26. jula 1999., stranica spisa 1795. U dokumentu Konani spisak osnova za albu alioca Zdravka Mucia od 31. maja 2000., taj je osnov za albu isputen, ali je branilac na usmenom pretresu potvrdio da je to bila nehotina greka i da je taj osnov i dalje zadran. Transkript albene rasprave, str. 459. 501 Obrazlo`enje osnova za albu alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999, 26. juli 1999, stranica spisa 1795. 502 Prvostepena presuda, para. 583. 99 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

500

ispitivanju sluaja tog lica kako bi mogli izmijeniti prvobitnu odluku u njegovu korist, ako to okolnosti doputaju. Ako se zatiena lica tome ne protive, sila koja ih dri saoptie, to je mogue prije, sili zatitnici imena zatienih lica koja su internirana ili upuena na prinudni boravak, kao i imena onih lica koja su osloboena internacije odnosno prinudnog boravka. Uz isto ogranienje, sili zatitnici e se isto tako to je bre mogue saoptiti i odluke sudova odnosno upravnih tijela navedenih u prvom stavu ovog lana.

321.

U razmatranju prava koje se odnosi na krivino djelo protivpravnog zatoenja, Pretresno

vijee se pozvalo i na lan 5 enevske konvencije IV, koji uvodi odreena ogranienja zatite to je prema Konvenciji uivaju odreeni pojedinci.503 Relevantan dio lana glasi:
Ako strana sukoba ima ozbiljnih razloga da smatra da, na njenom podruju, za neko lice zatieno ovom Konvencijom postoji opravdana sumnja da se bavi aktivnou koja je tetna za bezbjednost drave ili ako je ustanovljeno da se takvom aktivnou bavi, to lice se ne moe pozivati na prava i povlastice na osnovu ove Konvencije ako bi se, njihovom primjenom u korist te osobe, moglo tetiti bezjednosti te drave. [] U svakom sluaju, s takvim licima e se ipak postupati ovjeno i u sluaju krivinog gonjenja ona nee biti liena prava na pravedno i redovito suenje kako je to predvieno ovom Konvencijom. Njima e se takoe, to je prije mogue s obzirom na bezbjednost drave ili okupacione sile, ovisno o sluaju, priznati sva prava i povlastice lica zatienih u smislu ove Konvencije.504

Ova odredba osnauje principe iz lana 42, naime da su ogranienja prava zatienih civilnih lica, kao to je liavanje slobode zatoavanjem, doputena samo onda kada postoji osnovana sumnja da postoji rizik po bezbjednost drave. 322. albeno vijee se slae sa Pretresnim vijeem da su izuzetne mjere zatoenja civila pravno

dopustive samo u okolnostima iz lana 42 i samo ako se potuju odredbe lana 43.505 Tako e zatoavanje ili liavanje slobode civila biti protivpravno u sljedee dvije situacije: (i) kad je civilno lice, ili lica, zatoeno na nain kojim se kri lan 42 enevske konvencije IV, odnosno, ako je zatoeno mada ne postoji osnovana sumnja da je to apsolutno neophodno radi bezbjednosti sile koja ih dri; (ii) kad se u vezi sa zatoenim civilima ne potuje zagarantovan postupak koji zahtijeva lan 43 enevske konvencije IV, ak i ako je njihovo zatoenje u poetku bilo opravdano.

503 504

Prvostepena presuda, para. 566-567. Naglasak dodat. 505 To ne iskljuuje da postoje i druge okolnosti koje zatoenje civila ine protivpravnim, ali to je pitanje o kojem albeno vijee u ovom asu ne mora rjeavati. 100 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(b) Jesu li zatoenici u logoru elebii bili zatoeni protivpravno 323. Kao to je gore reeno, Pretresno vijee je ustanovilo da su lica koja su bila zatoena u

logoru elebii bila civilna lica zatiena u smislu lana 4 enevske konvencije IV.506 Pretresno vijee je prihvatilo dokaze koji su pokazivali da je kod vie civila zatoenih u logoru u asu liavanja slobode zateeno oruje, ali nije izvodilo nikakav zakljuak o tome da li je sila koja ih je drala legitimno mogla smatrati da je zatoavanje ove kategorije lica bilo neophodno radi bezbjednosti te sile.507 Meutim, Pretresno vijee je takoe nalo da za zatoavanje znatnog broja civila u logor nije bilo nikakvog opravdanja. ak i ako uzmemo u obzir da sila koja dri civile ima pravo da u odreenoj mjeri po vlastitom nahoenju odlui ta bi moglo biti opasno za njenu bezbjednost, za nekoliko zatoenih civila nije bilo osnovanih razloga da se smatraju tako ozbiljno opasnim da bi njihovo zatoavanje bilo opravdano.508 Pretresno vijee je izriito prihvatilo dokaze koje je iznio niz svjedoka koji su na sudu svjedoili o tome da nisu uestvovali ni u kakvim vojnim aktivnostima ili da nisu bili ak ni politiki aktivni, meu ostalima i svjedoenje 42-godinje majke dvoje djece.509 Vijee je zakljuilo da je bar ova kategorija ljudi zatoena u logoru uprkos tome to nije postojao nijedan ozbiljan ni legitiman razlog za zakljuak da su oni predstavljali ozbiljnu prijetnju za bezbjednost strane koja ih je drala, to je upuivalo na to da je zatoenje bilo kolektivna mjera usmjerena protiv odreene grupe lica, uglavnom na osnovu njihovog etnikog porijekla.510 324. Muci u vezi sa svojim osnovom za albu,511 a Deli i Delali u odgovoru na tuioevu

osnovu za albu, tvrde da optuba nije dokazala van razumne sumnje da su osobe zatvorene u logoru elebii bile protivpravno zatoene. Ponavljaju svoj stav da zatoenici ustvari nisu bili zatiena lica, koji je albeno vijee odbilo u vezi s osnovom za albu koja je zasnovana na toj tvrdnji.512

Vidi gore, Glava II, odjeljak B. Prvostepena presuda, para. 1131. 508 Prvostepena presuda, para. 1132. 509 Prvostepena presuda, para. 1133. 510 Prvostepena presuda, para. 1134. 511 Veina Mucievih oitovanja po ovom pitanju izvodi se iz zavrnih izjava u korist Delalia na suenju. Vidi Motion to Amend by Substitution the Appeal Brief of Zdravo Muci Filed on 2 July 1999, 15 July 1999 /Prijedlog za izmjenu zamjenom albenog podneska Zdravka Mucia, od 2. jula. 1999., 26. jula 1999./, para. 4: alilac usvaja kao sutinski sadraj albe protiv osuujue presude po taki 48 tvrdnje i argumentaciju sadrane u Konanom pisanom podnesku Zejnila Delalia od 28. avgusta 1998. /Final Written Submissions of Zejnil Delali dated the 28th August 1998/ a izloene u paragrafu R, str. 337-343 tog dokumenta []. 512 Supra, para. 106.
507

506

101 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

325.

Tuilac odgovara da zakljuak Pretresnog vijea da su rtve bile protivpravno zatoene

mora ostati valjan sve dok optueni ne dokau da su ti nalazi bili nerazumni, u smislu da do takvog zakljuka ne bi mogla doi nijedna razumna osoba.513 326. Delali tvrdi da je Pretresno vijee, utvrdivi da su oni [civili] bili zatiene osobe,

zakljuilo da oni nisu bili [lojalni] Bosni i Hercegovini, pa su zato oni praktino ipso facto predstavljali opasnost za bezbjednost drave time to su podravali pobunjenike snage.514 On zatoavanje lica koja moda nisu nosila oruje objanjava time to ako i nisu uestvovali u samim borbama, oni su sasvim sigurno u poziciji da pruaju hranu, odjeu, zaklon i informacije onima koji uestvuju.515 327. Prema miljenju albenog vijea, nalaz Pretresnog vijea da su bosanske vlasti smatrale da

bosanski Srbi pripadaju protivnikoj strani u oruanom sukobu516 i nalaz da za neke od njih nije bilo osnovanih razloga za uvjerenje da predstavljaju prijetnju bezbjednosti sile koja ih dri nisu nuno nedosljedni. Suprotan zakljuak bi podrazumijevao stanovite po kome u asu kad oruane snage neke drave uu u oruani sukob, cjelokupno civilno stanovnitvo te drave nuno predstavlja prijetnju bezbjednosti te se mora zatoiti. Iz gorepomenutih odredbi enevske konvencije IV proizlazi savreno jasno da nema bjanko opravdanja da se u takvim uslovima zatoi cjelokupno civilno stanovnitvo jedne strane u sukobu, nego da u vezi sa svakim pojedinim zatoenim civilom mora kao preduslov postojati procjena da taj civil predstavlja konkretnu opasnost za bezbjednost drave. To se vidi iz Komentara MKCK-a uz lan 42 enevske konvencije IV:
[...] sama injenica da je neko lice graanin neprijateljske sile ne moe se smatrati prijetnjom bezbjednosti zemlje u kojoj ivi; stoga to nije valjan razlog da ga se internira ili uputi na prinudni boravak.517

Stoga se albeno vijee slae sa zakljukom Pretresnog vijea da se ne moe smatrati da sama injenica da je neka osoba dravljanin neke neprijateljske strane, ili uz nju svrstana, ugroava bezbjednost suprotstavljene strane gdje ta osoba ivi, i nije, stoga, valjan razlog za interniranje te osobe.518 328. Deli je tvrdio da je zatoavanje u ovom sluaju prema meunarodnom pravu bilo

opravdano, zato to je jasno da vlada ima pravo na neki razumni rok u kojem e utvrditi koji

513 514

Odgovor optube, str. 50-51. Delaliev odgovor, str. 146. 515 Delaliev odgovor, str. 146. 516 Prvostepena presuda, para. 265. 517 Komentar MKCK-a (@K IV), str. 258. 518 Prvostepena presuda, para. 1134. 102 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zatoenici predstavljaju opasnost za bezbjednost drave.519 Iako albeno vijee prihvata tu tvrdnju, ne slae se sa Deliem u pogledu toga to bi u ovom smislu bio razumni rok. Razumnost trajanja takvog perioda nije stvar o kojoj iskljuivo odluuje sila koja ih dri. albeno vijee podsjea da se u lanu 43 enevske konvencije IV kae da odluku o preduzimanju mjera zatoavanja civila treba da u najkraem moguem roku, ponovo razmotri nadleni sud ili u tu svrhu ustanovljeno upravno tijelo.520 Kad se tumai u tom svjetlu, razumni rok koji bi se trebao omoguiti sili koja dri civile da bi utvrdila da li zatoeni civili predstavljaju opasnost za njenu bezbjednost mora biti minimalni rok neophodan za istrage kojima treba utvrditi da li postoje ikakve objektivne osnove za opravdanu sumnju, na kakvu upuuje lan 5 enevske konvencije IV, za procjenu da te osobe predstavljaju prijetnju bezbjednosti. Mada se Pretresno vijee o ovom pitanju nije izriito izjasnilo, albeno vijee je ubijeeno da je jedini razuman zakljuak na osnovu predoenih dokaza taj da je zatoenitvo civila zatoenih u logoru elebii trajalo due od takvog minimalnog roka. 329. Pretresno vijee je utvrdilo da je oformljena Vojno-istrana komisija koja je trebala istraiti

zloine koje su navodno poinila lica zatvorena u logoru elebii,521 ali da ta komisija nije ispunjavala uslove iz lana 43 enevske konvencije IV, poto nije imala potrebna ovlaenja da donosi konane odluke o putanju zatvorenika ije se zatoenje nije moglo smatrati opravdanim ni po kojem ozbiljnom osnovu.522 Dakle, nita u radu komisije ne bi moglo opravdati to to su i dalje bila zatoena lica za koje nije bilo nikakvih osnova da se smatraju prijetnjom bezbjednosti. tavie, ini se da je komisija u sluaju nekoliko zatoenika logora elebii preporuila da se puste, ali naalost bez rezultata.523 Deli kae da su vlasti imale pravo produavati pritvor sve dok ne utvrde da putanje zatoenika nee biti na tetu bezbjednosti drave.524 Ova tvrdnja, koja podrazumijeva da se zatoeni civili mogu smatrati opasnou za bezbjednost zbog koje je apsolutno neophodno da ostanu zatoeni sve dok se ne dokae suprotno, potpuno izokree onus opravdanja zatoenja civila. Sila koja ih je zatoila treba da utvrdi da li odreeni civil zaista predstavlja takav bezbjednosni rizik da mora biti zatoen, a dunost je takve sile da civile oslobodi ako nije utvreno da ima dovoljno osnova za takvo gledite. 330. Kao presuditelj o injenicama, Pretresno vijee je najpozvanije da ocijeni i odvagne dokaze

koji su mu predoeni, i stoga e se albeno vijee u odreenoj mjeri povinovati njegovoj ocjeni dokaza i injeninog stanja.525 Nita od onoga to je prezentirano albenom vijeu ne upuuje na

519 520

Deliev odgovor, para. 262, str. 218. Naglasak dodat. 521 Vidi infra, para. 382. 522 Prvostepena presuda, para. 1138-1140. 523 Prvostepena presuda, para. 1137-1138. 524 Deliev odgovor, para. 262, str. 218. 525 Vidi drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 63. 103 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zakljuak da bi bilo ta relevantno u zakljucima Pretresnog vijea o protivpravnoj prirodi zatoenja vie civila u logoru elebii bilo nerazumno. Kao to je napomenuto u Komentaru MKCK-a, mjera zatoavanja civila je izuzetno otra mjera i zbog toga donji prag opravdanosti uvoenja takve mjere mora biti visok rjenikom lana 42, takva mjera mora biti apsolutno neophodna.526 Nije bilo razloga da Pretresno vijee ne prihvati svjedoenje mnogih svjedoka da nisu bili pod orujem, i da nisu aktivno uestvovali ni u kakvoj politikoj ili drugoj aktivnosti koja bi davala povoda za legitimnu bojazan da su oni opasni po bezbjednost. albeno vijee se takoe nije uvjerilo da je Pretresno vijee pogrijeilo u zakljuku da je nastavljeno zatoenitvo pojedinaca zatvorenih u zatvoru-logoru elebii znailo krenje meunarodnog humanitarnog prava, ak i pod uslovom da se njihovo inicijalno zatoavanje u zatvor-logor elebii prihvati kao pravno opravdano, zbog injenice da nisu uvaavana proceduralna prava zatoenika iz lana 43 enevske konvencije IV. B. albe Tuilatva 331. Kao to je reeno, Tuilatvo tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo donijevi presudu po

kojoj je Delali osloboen i optube za direktnu odgovornost, po lanu 7(1), i optube za odgovornost nadreenog, po lanu 7(3), za djelo protivpravnog zatoenja. 332. Tuilac trai da albeno vijee poniti oslobaajuu presudu za Delalia i Mucia po taki

48 optunice, i umjesto toga presudi da su optueni krivi po toj taki optunice. Delali i Deli odgovaraju da su njihove oslobaajue presude po toj taki optunice pravno valjane i da se ne bi smjele mijenjati. 1. Odgovornost po lanu 7(3) 333. Kao dio treeg osnova za albu tuilac tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo zakljuivi da

nije dokazano da je Delali imao odgovornost nadreenog u protivpravnom zatoavanju civila, i u prilog toj tvrdnji upuuje na argumentaciju koju je Tuilatvo iznijelo u vezi sa drugim osnovom za albu, ne dodajui tome nita.527 U vezi sa estim osnovom za albu, optuba tvrdi da je Pretresno vijee nepravilno zakljuilo kako Deli nije imao odgovornost nadreenog za krivino djelo protivpravno zatoenje civila.528 334. Pretresno vijee je konstatovalo:

Komentar MKCK-a (@K IV), str. 261: Konvencija govori o internaciji i upuivanju na prinudni boravak kao o izuzetno otrim mjerama koje se smiju primijeniti samo ako su apsolutno neophodne za bezbjednost drave. 527 Podnesak optube, para. 45. Drugi osnov za albu bio je da je Pretresno vijee pogrijeilo naavi da Delali nije vrio odgovornost nadreenog. 528 Ibid, para. 7.19. 104 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

526

Zakljueno je da ni Zejnil Delali ni Hazim Deli nisu imali nadreenu vlast u zatvoru/logoru elebii. Iz tog razloga, Pretresno vijee zakljuuje da se ova dvojica optuenih ne mogu smatrati krivino odgovornim kao nadreena lica, za protivzakonito zatoavanje civila u zatvoru/logoru elebii prema lanu 7(3) Statuta.529

Dakle, ishod ovog aspekta albenih osnova ovisi o ishodu drugog i petog osnova za albu optube, u kojima se osporava nalaz Pretresnog vijea da Delali i Deli nisu imali vlast nadreenog o kojoj govori lan 7(3) Statuta. albeno vijee je odbilo te osnove za albu,530 te kao rezultat ostaje zakljuak Pretresnog vijea da Delali i Deli nisu bili nadreena lica u smislu lana 7(3) Statuta. Prema tome, ne mogu se uvaiti ni ovi osnovi za albu, poto se oni odnose na odgovornost Delalia i Delia za protivpravno zatoenje civila prema lanu 7(3) Statuta. 2. Odgovornost po lanu 7(1) 335. Tuilatvo tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo u pogledu pravnog principa koji je

primijenilo da bi ustanovilo da li se optueni moe smatrati odgovornim po lanu 7(1) za protivpravno zatoenje civila.531 Tuilac tvrdi da bi Delali i Deli, da je Pretresno vijee primijenilo pravilne pravne principe u vezi sa lanom 7(1) na utvreno injenino stanje, snosili odgovornost iz lana 7(1) za pomaganje i podravanje u poinjenju djela protivpravnog zatoenja civila. Tvrdi se da nalazi Pretresnog vijea pokazuju da su Delali i Deli znali da su civili u logoru zatoeni protivpravno i da su svjesno uestvovali u nastavljanju njihovog zatoenja, te da je to dovoljna osnova za zakljuak o njihovoj linoj odgovornosti za to djelo.532 336. Kao to je reeno u dosadanjem tekstu, Pretresno vijee je zakljuilo da su civili zatoeni

protivpravno ako je njihovo zatoenje u suprotnosti s odredbama lanova 42 i 43 enevske konvencije IV. U vezi sa prirodom individualnog uea u protivpravnom zatoenju za koje pojedinac, u skladu sa lanom 2(g) Statuta, snosi individualnu odgovornost za krivino djelo protivpravnog zatoenja civila, Pretresno vijee je, naavi da Delali i Deli nisu bili odgovorni za logor kao nadreeni, zakljuilo:
Pored toga, na osnovu tog zakljuka, Pretresno vijee mora da zakljui i to da Tuilatvo nije uspjelo da dokae da su Zejnil Delali i Hazim Deli bili u poloaju da utiu na nastavljeno zatoenje civila u zatvoru/logoru elebii. U takvim okolnostima, ne moe se smatrati da su Zejnil Delali i Hazim Deli uestvovali u ovom krivinom djelu. Shodno tome, Pretresno vijee proglaava da Zejnil Delali i Hazim Deli nisu krivi za protivzakonito zatoavanje civila, kako se terete u taki 48 optunice.533

529 530

Prvostepena presuda, para. 1144. Supra, Glava IV, odjeljak B. 531 Podnesak optube, para. 7.7. 532 Podnesak optube, para. 7.13 i 7.16. 533 Prvostepena presuda, para. 1144 (naglasak dodat). 105 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

337.

Na osnovu kurziviranog dijela navedenog odlomka, tuilac tumai postupak Pretresnog

vijea kao primjenu testa koji zahtijeva da se dokae da je neki pojedinac doista raspolagao vlau nadreenog iz lana 7(3) Statuta prije nego to se donese zakljuak da je odgovoran prema lanu 7(1) Statuta za krivino djelo protivpravnog zatoenja.534 Na irem planu, optuba tvrdi da je Pretresno vijee pogreno zakljuilo da, kao pravno pitanje, optueni ne moe krivino odgovarati po lanu 7(1) za protivpravno zatoavanje civila ako nije bio u poziciji da utie na nastavljeno zatoenje civila.535 Optuba napominje da individualna krivina odgovornost obuhvata svakoga ko je krivino djelo poinio u smislu lana 7(1).536 338. Kad je rije o tvrdnji da je Pretresno vijee nalo da optueni moe snositi odgovornost iz

lana 7(1) za djelo protivpravnog zatoavanja samo ako se dokae da je raspolagao vlau nadreenog iz lana 7(3), donekle ostaje upitno da li je Pretresno vijee zaista tako i utvrdilo. Rijei Pretresnog vijea da, na osnovu svog zakljuka da se Delali i Deli ne mogu smatrati krivino odgovornim prema lanu 7(3) Statuta, mora zakljuiti da nije dokazano da su oni bili u poziciji da utiu na kontinuirano zatoenje civila u logoru mogu se protumaiti kao da sugeriu da je Pretresno vijee zakljuilo da, pravno, ne postoji odgovornost za protivpravno zatoenje iz lana 7(1) ako se ne utvrdi postojanje odgovornosti nadreenog iz lana 7(3). Takva pravna interpretacija je bjelodano netana, zato to mijea dvije vrste odgovornosti, odgovornost iz lana 7(1) i odgovornost iz lana 7(3). Kao to je naglaeno u izvjetaju generalnog sekretara537, te dvije vrste odgovornosti razliite su prirode. Odgovornost prema lanu 7(1) odnosi se na direktne poinioce zloina i na sauesnike. lan 7(3) odnosi se na lica sa komandnom odgovornou ili odgovornou nadreenog. Kao to je albeno vijee ve primijetilo u drugaijem kontekstu, ta su dva principa posve odvojena i pravno ne ovise jedan o drugom. U drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski, albeno vijee je odbacilo izreku Pretresnog vijea, u vezi sa krivinim djelom napada na lino dostojanstvo koje se sastoji u tome to su zatoenici korieni za prisilni rad i kao ivi tit, da se optueni ne moe smatrati odgovornim u smislu lana 7(1) ako nije imao direktnu vlast nad glavnim izvriocima zloina.538 Nema osnova za gledite da bi se, u kontekstu djela protivpravnog zatoenja, posebno trailo da se prije nego to se sankcionie odgovornost po lanu 7(1) mora dokazati poloaj nadreenog. 339. Meutim, albeno vijee nije uvjereno da je ovo pretresno vijee uopte donijelo takav

zakljuak. Upuivanje na nalaze vijea o pitanju odgovornosti nadreenog da se [u] ovim

534 535

Podnesak optube, para. 4.10. Podnesak optube, para. 4.11. 536 Podnesak optube, para. 7.8 7.9. 537 Izvjetaj generalnog sekretara, para. 56-58. 538 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 170. 106 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

okolnostima ne moe smatrati da su Zejnil Delali i Hazim Deli uestvovali u tom djelu sugerie da Pretresno vijee time nije upuivalo na svoj pravni zakljuak da ova dvojica optuenih nisu bili pretpostavljeni u smislu lana 7(3), nego na svoje prethodne injenine nalaze u tom kontekstu, nalaze koji su relevantni i za pitanje njihove individualne odgovornosti za djelo protivpravnog zatoenja. Posebno je pitanje da li je Pretresno vijee postupilo nerazumno oslanjajui se na te nalaze u zakljuivanju da Delaliu i Deliu treba izrei oslobaajui presudu za djelo iz lana 7(1), i o tom se pitanju raspravlja u daljem tekstu. 340. Optuba takoe osporava zakljuak Pretresnog vijea koji se iz toga izvodi da poinilac, da

bi bio odgovoran za to djelo prema lanu 7(1) mora biti u poziciji da utie na nastavljeno zatoenje civila. Odgovornost se moe pripisati onom optuenom koji ispunjava uslove iz lana 7(1), stava koji glasi:
Osoba koja je planirala, poticala, naredila, poinila ili na drugi nain pomogla i podrala planiranje, pripremu ili izvrenje krivinog djela navedenog u lanovima 2 do 5 ovog Statuta individualno je odgovorna za to krivino djelo.

341.

Izneseno je miljenje da optueni moe odgovarati po lanu 7(1) za poinjenje krivinog

djela protivpravnog zatoenja civila ak i kad optueni nije bio osoba koja je mogla odreivati koja e se rtva zatoiti i da li e neke rtve biti putene na slobodu.539 Optuba predlae da je, da bi se za nekog utvrdilo da je krivino odgovoran za poinjenje djela protivpravnog zatoenja civila, dovoljno dokazati (i) da su civili bili protivpravno zatoeni, (ii) znanje da su civili protivpravno zatoeni, i (iii) uee u zatoenju tih lica.540 Optuba iznosi miljenje da e, u pogledu straara u zatvoru, ovo tree biti zadovoljeno time to e se pokazati da su dunosti straara ve same po sebi bile izvrenje ili primjena nezakonitog sistema.541 342. albeno vijee je miljenja da se mora dokazati vie od pukog svjesnog uea u optem

sistemu ili operaciji na osnovu koje se zatoavaju civili da bi se utvrdilo da je neki pojedinac poinio krivino djelo protivpravnog zatoenja. Prema miljenju albenog vijea, sama injenica da je neko imao neku ulogu u nekom svojstvu, koliko god neznatnu, u radu zatvora u kojem su civili protivpravno zatoeni, nedovoljna je osnova za nalaz o primarnoj krivinoj odgovornosti takve vrste kakvu podrazumijeva nalaz da je neko poinio zloin. Takvu je odgovornost primjerenije pripisati onima koji su za zatoavanje odgovorni na direktniji i potpuniji nain, na primjer onome ko optuenika stvarno smjesti u pritvor bez razumnih osnova za vjerovanje da on predstavlja bezbjednosni rizik, ili onome ko prihvati civila u pritvor, poto ima odreenih ovlasti nad objektom za pritvaranje, a ne zna da osnove za to postoje; ili onome ko ima ovlasti i mo da zatoenike
539 540

Podnesak optube, para. 7.9. Podnesak optube, para. 7.13. 107 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

oslobodi, a to ne uini iako zna da nema razumnog razloga za njihovo zatoenje, ili da takvi razlozi vie ne postoje. U sluaju zatvorskih straara koji nadziru zatoenike kao namjetenici ili vojni obveznici i ne igraju nikakvu ulogu u odreivanju toga ko e se zatoiti a ko pustiti, optuba izjavljuje da je samo prisustvo logorskih straara bilo najneposrednija prepreka slobodi svakog zatoenika542 i da bi zbog toga prisustvo straara u logoru samo u tom svojstvu predstavljalo poinjenje, s njihove strane, zloina protivpravnog zatoenja. Time se, meutim, postavlja pitanje ta da straar u takvim okolnostima uradi. Ovakvim tvrdnjama optube proizilazi da je straar morao osloboditi zatoenike. Meutim, albeno vijee ne prihvata da je propust straara da preduzme mjere za koje nije ovlaten da bi oslobodio zatvorenike dovoljan za poinjenje zloina protivpravnog zatoenja. albeno vijee teko moe prihvatiti pretpostavku da bi jedan straar morao prestati nadzirati zatoenike u logoru kako bi izbjegao takvu odgovornost, posebno u svjetlu injenice da meu zatoenicima moda ima i lica ije je zatoenje pravno osnovano zato to zaista predstavljaju prijetnju bezbjednosti drave. 343. U ovom trenutku nije neophodno da se albeno vijee upusti u iscrpnu definiciju okolnosti

iz kojih se izvodi da je neko djelo poinjeno dovoljno je napomenuti da je takva odgovornost rezervisana za osobe koje su u neposrednijem i potpunijem smislu odgovorne za protivpravno zatoenje civila. Jasno je i da nii stepen neposrednosti uea ostaje relevantan za odgovornost sauesnika ili uesnika u zajednikom zloinakom poduhvatu, koje pojmove emo najbolje razumjeti ako najprije razmotrimo ta ini primarnu odgovornost za krivino djelo. 344. U vezi s odgovornou sauesnika, optuba tvrdi da, [u] sluaju krivinog djela

protivpravnog zatoenja civila iz lana 2(g) Statuta, onaj ko, na primjer, podstie ili pomae i podrava uopte ne mora biti u poziciji da utie na nastavljeno zatoenje reenih civila.543 Optuba takoe napominje da mnoga krivina djela iz nadlenosti Meunarodnog suda u praksi moe poiniti zajedno odreeni broj osoba pod uslovom da imaju traenu mens rea i da je za to jasan primjer upravo krivino djelo protivpravnog zatoenja poto su razni logorski straari i upravnici, djelujui zajedno, kolektivno vodili logor i u njemu drali rtve u zatoenju.544 345. Mada Pretresno vijee nije eksplicitno govorilo, kao o zasebnom pravnom pitanju, o tome

po kojim se tano principima smatra da pojedinac snosi individualnu krivinu odgovornost za protivpravno zatoenje civila, Vijee je ipak, ranije u prvostepenoj presudi, govorilo o optim principima krivine odgovornosti u vezi sa lanom 7(1) Statuta. Citiralo je sljedei stav Pretresnog

541 542

Podnesak optube, para. 7.13. Podnesak optube, 7.12. 543 Podnesak optube, para. 7.8. (naglasak u originalu). 544 Podnesak optube, para. 7.11. 108 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

vijea u prvostepenoj presudi u predmetu Tadi, za koji je Pretresno vijee u predmetu elebii smatralo da tano odraava miljenje o dosegu individualne krivine odgovornosti po lanu 7(1):545
[] optueni e biti proglaen krivino odgovornim za svako ponaanje za koje se utvrdi da predstavlja svjesno uestvovanje u poinjavanju krivinog djela kojim se kri meunarodno humanitarno pravo i gdje je njegovo uee direktno i bitno utjecalo na poinjavanje tog krivinog djela kroz podrku stvarnom poinjavanju prije, za vrijeme ili poslije dogaaja. Takoe e biti odgovoran za sve to prirodno proistekne iz poinjavanja djela o kome je rije.

ini se da se ovim stavom, na osnovu konteksta prvostepene presude u predmetu Tadi, iako je relativno uopten, mislilo na odgovornost za pomaganje i podravanje ili na odgovornost sauesnitva bilo koje vrste, a ne na sve oblike individualne krivine odgovornosti po lanu 7(1), ukljuujui i primarnu ili direktnu odgovornost.546 U sluaju primarne ili direktne odgovornosti, kad je sam optueni poinio relevantnu radnju ili propust, kvalifikacija da njegovo uee mora direktno i sutinski uticati na poinjenje zloina nepotrebna je. ini se da je Pretresno vijee upuivanjem na sposobnost da se utie na nastavljeno zatoenitvo civila dalo kriterij koji omoguuje da se identifikuje ona osoba koja je mogla direktno i znaajno uticati na poinjenje protivpravnog zatoenja civila u smislu stava iz presude Tadi. 346. Ovo je moglo biti jasnije da je Pretresno vijee izrijekom obrazloilo svoje vienje

relevantnih principa u vezi utvrivanja primarne ili direktne odgovornosti za djelo protivpravnog zatoenja civila, u vezi s kojima bi se u tom sluaju primjenjivali opti principi odgovornosti sauesnika, izloeni na ranijem mjestu u presudi. Meutim, albeno vijee ne smatra da se ovim utvruje da je Pretresno vijee pogrijeilo konstatiravi da optueni mora biti u poziciji da utie na nastavljeno zatoenje civila ako se podrazumijeva, kao to to ini albeno vijee, da to znai da su oni morali na neki znaajan nain uestvovati u nastavljenom zatoenju civila, bilo u stepenu koji ini primarnu odgovornost, bilo u stepenu potrebnom da bi se utvrdila odgovornost sauesnika ili postupanja na osnovu zajednikog plana. Sada emo razmotriti ta tuilac konkretno izjavljuje o Delaliu i Deliu u potporu svojoj tvrdnji da je protiv njih za to djelo trebala biti donijeta osuujua presuda po lanu 7(1).

Prvostepena presuda, para. 329, citirajui prvostepenu presudu u predmetu Tadi, para. 692. Vidi prvostepenu presudu u predmetu Tadi, npr. para. 688, gdje se izvodi razlika izmeu situacije kad optueni namjerno poini zloin i situacije kad on svjesno pomae, podrava ili na drugi nain pridonosi, direktno i su{tinski, u poinjenju takvog zloina. (Potcrtano je u originalu.). Direktno i su{tinski pominju se samo u vezi sa tom posljednjom kategorijom. Vidi i paragrafe 689-691, koji slijede nakon toga i za koje se ini da se odnose samo na pomaganje i podravanje.
546

545

109 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(i) Delali 347. Optuba navodi da je Delali trebao biti proglaen krivim za pomaganje i podravanje

krivinog djela protivpravnog zatoenja. Delali tvrdi da ga u taki 48 optunica nije teretila za pomaganje i podravanje, a ak i da se prihvati da je za to bio optuen, da dokazi nisu pokazali van razumne sumnje da je on kriv za pomaganje i podravanje.547 348. Optuba odgovara da je Delali u taki 48 optunice bio optuen za pomaganje i

podravanje upotrebom rijei uestvovanje.548 Delali, meutim, tvrdi da kad tuilac ima namjeru teretiti za pomaganje i podravanje, tada to upravo tako konkretno i ini,549 i nudi nekoliko primjera iz drugih optunica podignutih na Meunarodnom sudu u kojima se optuuje za pomaganje i podravanje krivinog djela protivpravnog zatoenja.550 Delali se poziva na lanove 18(4) i 21(4) (a) Statuta, u kojima se trai da optunica sadri saet prikaz injenica i krivino djelo ili djela za koja se optueni tereti prema Statutu i da optueni bude obavijeten o prirodi i razlozima optubi protiv njega.551 349. albeno vijee primjeuje da se za navedeno djelo protivpravnog zatoenja u taki 48

optunice552 tereti kako slijedi:

Izmeu maja i oktobra 1992, Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI uestvovali su u protivpravnom zatoavanju brojnih civila u logoru elebii. Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI su takoe znali ili je bilo razloga da znaju da e njihovi podreeni poiniti takva djela koja e dovesti do protivpravnog zatoavanja ili da su ih ve poinili, a nisu poduzeli potrebne i razumne mjere da sprijee takva djela ili da kazne krivce nakon to su djela poinjena. Svojim djelima i propustima, Zejnil DELALI, Zdravko MUCI i Hazim DELI odgovorni su za: Taka 48: Teku povredu kanjivu prema lanu 2(g)(protivpravno zatoavanje civila) Statuta Suda.

lan 7(1) ne sadri rije uestvovati koja je koritena u optunici, ali optuba tvrdi da je evidentno da neko lice moe uestvovati u krivinom djelu bilo kojim ponaanjem navedenim u toj odredbi. 350. albeno vijee konstatuje da je tekst take 48 mogao (i morao) biti precizniji. Mada jasno

proizlazi da su optuenici optueni i po lanu 7(1) i po lanu 7(3) Statuta, nema naznaka specifine oznake djela iz lana 7(1). albeno vijee je ve upuivalo na potekoe koje proizlaze iz injenice
Delaliev odgovor, str. 149. Replika optube, para. 4.17-4.19. 549 Delali}ev odgovor, str. 148. 550 Vidi take 3 i 4, te paragraf 35, optunice podignute protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia u julu 1995. godine, i vidi taku 22 i paragraf 44 izmijenjene optunice podignute protiv Darija Kordia u septembru 1998. godine. Delali}ev odgovor, str. 148. 551 Delali}ev odgovor, str. 147-149.
548 547

110 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

da optuba nije tano identifikovala vrstu odgovornosti za koju se tereti optueni, i preporuilo da je poeljno da Tuilatvo u vezi sa svakom pojedinom takom optunice precizno i izriito navede specifinu prirodu odgovornosti za koju tereti.553 Meutim, u tom sluaju je isto tako prihvaeno da je i openito pominjanje odredbe lana 7(1), u tom kontekstu, tvorilo dovoljnu osnovu za nalaz da je optueni bio optuen za pomaganje i podravanje. 351. U vezi s upotrebom rijei uestvovati u definisanju oblika odgovornosti, albeno vijee

konstatuje da se u Izvjetaju generalnog sekretara pominje rije uestvovati u kontekstu individualne krivine odgovornosti:
Generalni sekretar smatra da sva lica koja uestvuju u planiranju, pripremanju ili izvrenju tekih krenja meunarodnog humanitarnog prava u bivoj Jugoslaviji pridonose injenju krenja, te su stoga individualno odgovorna.554

Jasno je da lan 7(1) Statuta obuhvata razne modalitete uestvovanja, od kojih su neki direktni, a neki manje direktni. Ta rije uestvovati je dovoljno irok pojam da obuhvati sve oblike odgovornosti sadrane u lanu 7(1) Statuta. Premda je u sastavljanju optunica poeljna vea mjera konkretnosti, za optunicu ne mora biti fatalno to izrijekom nije tano identifikovan nain uea ako iz optunice optueni ipak jasno moe zakljuiti ta su priroda i razlozi optubi protiv njega.555 Nema naznaka da je prije suenja upuen prigovor da Delali nije znao na kakve optube treba da odgovori. Prekasno je sada, u albenoj fazi, prigovarati da optunica nije dovoljno jasno uputila optuenog da se tereti za sve takve oblike odgovornosti. Upotreba rijei uestvovati znai lo stil sastavljaa, ali u ovom se kontekstu moralo shvatiti da ona obuhvata sve oblike uestvovanja iz lana 7(1), s obzirom na to da se o odgovornosti nadreenog govori kao o jo jednom obliku odgovornosti. 352. Pretresno vijee je dakle ispravno protumailo da taka 48 optunice i pratei paragraf

terete trojicu optuenih openito za uestvovanje u protivpravnom zatoenju civila prema lanu 7(1) Statuta, i za odgovornost nadreenog prema lanu 7(3) Statuta.556 Pretresno vijee je prije toga pomaganje i podravanje definisalo ovako:
[ukljuuje] sve radnje pomoi koje predstavljaju ohrabrenje ili podrku izvrenju krivinog djela i koje su propraene potrebnom mens rea. Uz rezervu da je potrebno pokazati da je dotina radnja pomoi doprinijela ili uticala na poinjenje zloina, radnja pomoi ne mora biti mjestom ili vremenom vezana za samo izvrenje krivinog djela.557

Optunica, para. 36 (naglasak dodat). Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 171, fusnota 319. Vidi i prvostepenu presudu u predmetu Furundija, para. 189. 554 Izvjetaj generalnog sekretara, para. 54. 555 lan 21(4)(a) Statuta meunarodnog suda. 556 Prvostepena presuda, para. 1125. 557 Prvostepena presuda, para. 327.
553

552

111 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Optuba ne osporava tu definiciju. Uz ogradu da radnje pomaganja, ohrabrenja ili podrke moraju imati znaajan uinak na poinjenje krivinog djela, i albeno vijee prihvata ovaj stav kao ispravan.558 353. Kao to je ve reeno, u svojem zakljuku o Delalievoj i Delievoj odgovornosti iz lana

7(1) za djelo protivpravnog zatoenja, Pretresno vijee je uputilo na nalaze do kojih je dolo ranije, u kontekstu razmatranja njihove odgovornosti kao nadreenih lica u skladu sa lanom 7(3) Statuta. Mada je primarna svrha tih nalaza bila utvrditi da li su oni raspolagali odgovornostima nadreenog, jasno je da je u zakljuivanju Pretresno vijee ire razmatralo i prirodu sudjelovanja dvojice optuenih u onome to se deavalo u logoru elebii. Optuba sad tvrdi da su nalazi do kojih je tada dolo Pretresno vijee bili dovoljna baza za zakljuak o postojanju Delalieve odgovornosti za pomaganje i podravanje. 354. Pretresno vijee je razmatralo dokaze o zatoavanju civila u logor, ali nije dolo ni do

kakvog nalaza da je Delali uestvovao u njihovom hapenju ili zatoavanju u logor.559 Optuba ne iznosi argument da je u tom pogledu Pretresno vijee poinilo pogreku. 355. Optuba, meutim, tvrdi da je Delali uestvovao u nastavljenom zatoenju civila kao

pomaga i podrava. Pretresno vijee je zakljuilo da nema dokaza da je zatvor/logor elebii potpao pod vlast g. Delalia na osnovu njegovog imenovanja za koordinatora.560 Pretresno vijee je zakljuilo da je na poloaju koordinatora Delali primarno bio odgovoran za pruanje logistike podrke raznim formacijama oruanih snaga, a ta se podrka sastojala, izmeu ostalog, od snabdijevanja materijalom, opremom, hranom, komunikacijskom opremom, omoguavanja eljeznikih usluga, transporta izbjeglica i povezivanja elektrinih mrea.561 Ovakvi nalazi o dosezima Delalieve uloge oigledno su u skladu sa kasnijim zakljukom vijea da on nije bio u poziciji da utie na nastavljeno zatoenje civila u logoru elebii. 356. Meutim, optuba upuuje na dvije konkretne stvari, za koje kae da ine Delalievo

pomaganje i podravanje: njegovu ulogu u javnom opravdavanju i branjenju namjene i zakonitosti logora,562 i njegovo uee u klasifikovanju i putanju zatvorenika na slobodu.563 357. Optuba tvrdi da su dokazi predoeni Pretresnom vijeu pokazali da je Delali uestvovao u

oslobaanju dr. Grubaa i svjedoka P u julu 1992. godine,564 i da je 24. i 28. avgusta 1992. potpisao
558 559

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 229. Prvostepena presuda, para. 1131. 560 Prvostepena presuda, para. 669. 561 Prvostepena presuda, para. 664. 562 Podnesak optube, para. 4.18. 563 Podnesak optu`be, para 4.21. 112 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

naredbe za klasifikovanje i oslobaanje zatoenika.565 Meutim, Pretresno vijee je eksplicitno zakljuilo da:
kao koordinator, Zejnil Delali nije imao nikakva ovlaenja da oslobaa zatvorenike.566

Pretresno vijee je nalo da naredbe o kojima govori Tuilatvo Delali nije potpisao kao koordinator, poto su svi dokumenti nosili potpis za naelnika Istranog tijela Ratnog predsjednitva.567 On nije imao nezavisno ovlaenje da to ini.568 358. albeno vijee smatra da nije pokazano da je taj zakljuak tako nerazuman da do tog

zakljuka ne bi mogao doi razuman presuditelj o injenicama. Pretresno vijee je eksplicitno te naredbe protumailo kao dokumente koji ne dokazuju da je on imao odgovornost nadreenog nad logorom.569 Reklo bi se da ih je Pretresno vijee, usprkos toga to te naredbe jesu upuivale na odreeni stepen sudjelovanja u nastavljenom zatoenju zatoenika ili njihovom oslobaanju, interpretiralo kao nedovoljnu osnovu za zakljuak o dovoljnom stepenu uea za znaajan uinak na nastavljeno zatoenje kakav bi odgovarao smislu pomaganja i podravanja. albeno vijee smatra da je takva interpretacija znaenja tih naredbi od strane Pretresnog vijea bila opravdana. 359. Tvrdnja optube da je Pretresno vijee pogrijeilo kad nije nalo da je Delali pomagao i

podravao poinjenje krivinog djela protivpravnog zatoenja time to je javno opravdavao i branio namjenu logora mora se odbaciti iz slinih razloga.570 Pretresno vijee je pomenulo dokaze da je
564 565

Prvostepena presuda, para. 684. Prvostepena presuda, para. 692. Vidi dokazne predmete optube 99-7/10 i 99-7/11. 566 Prvostepena presuda, para. 684. 567 Prvostepena presuda, para. 684. 568 Prvostepena presuda, para. 685. Pritom valja rei da je u toku sedmice pred raspravu o albi Tuilatvo podnijelo prijedlog za odgodu `albene rasprave navodei navodei kao razlog to to je nedugo prije toga dobilo nove dokumente iz hrvatskog dravnog arhiva koji se odnose na logor elebii: Prosecution Motion for Adjournment of Oral Argument of Argument of Appeal or Alternatively for Adjournment of Oral Argument of Certain Grounds of Appeal /Prijedlog optube za odgodu usmenog pretresa o argumentima albe ili, alternativno, za odgodu usmenog pretresa o pojedinim osnovima za albu/, 31. maj 2000. U to vrijeme je Tuilatvo smatralo da postoje odreeni dokumenti za koje se moe zakljuiti da se odnose na odgovornosti Zejnila Delalia kao regionalnog komandanta i njegovu ulogu u vezi sa zatvorom-logorom elebii u predmetno vrijeme te je trailo vrijeme potrebno da se dokumenti prevedu i valjano ocijene. Prijedlogu je priloen kratki opis nekih od tih dokumenata te je naznaeno da bi moglo biti dokumenata koji se na neki nain odnose na Delalievu vezu sa logorom elebii. Prijedlog za odgodu je odbijen iz razloga to materijal o kojem je govorio prijedlog nije dovoljno ukazivao na to da su dokumenti relevantni za navode o pogrenoj primjeni prava u odgovarajuim albenim osnovima, ali je pitanje naina na koji bi se materijal sadran u dokumentima mogao koristiti albeno vijee ostavilo za albenu raspravu. Tada je na albenoj raspravi Tuilatvo usmeno podnijelo prijedlog da se albeni postupak ne zakljuuje jo neko vrijeme nakon rasprave kako bi se stigli predati pismeni podnesci u vezi sa tim dokumentima (vidi transkript albene rasprave, str. 79-82). Taj prijedlog je poduprijet odreenim brojem prevedenih dokumenata (Confidential Exhibits for Prosecution Oral Motion to File Supplementary Materials after the Conclusion of the Hearing of the Appeal /Povjerljivi dokazni predmeti za usmeni prijedlog optube da podnese dopunske materijale nakon zakljuenja albene rasprave/, 5. jun 2000.), meu kojima i dokumentom za koji je reeno da se odnosi na svojstvo u kojem je Delali potpisao naredbe za oslobaanje o kojima je rije u ovom dijelu teksta (transkript albene rasprave, str. 87-88). Tuilatvu je data prilika da do posljednjeg dana albene rasprave odlui da li e podnijeti zahtjev da na neki nain iskoristi te dokumente, ali je optu`ba na kraju izjavila albenom vijeu da to nee uiniti (transkript albene rasprave, str. 636). Optuba je dakle zakljuila svoje teze ne pozvav{i se na te dokumente. 569 Prvostepena presuda, para. 685. 570 Podnesak optu`be, para. 4.19. Vidi i prvostepenu presudu, para. 700. 113 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Delali imao kontakata sa Meunarodnim komitetom Crvenog krsta, i da su ga novinari intervjuisali o logoru.571 ak i kad bi se moglo prihvatiti da samo upuivanje na tu injenicu znai nalaz Pretresnog vijea da je tih kontakata i intervjua stvarno i bilo, opravdan je zakljuak Pretresnog vijea da je podrka koja je na taj nain data zatoenju civila u logoru nedovoljna da bi se okarakterisala kao znaajni uinak na poinjenje krivinog djela. 360. Tuilac nije uputio ni na koji drugi dokaz predoen Pretresnom vijeu koji bi pokazao da je

jedini razumni zakljuak do kojeg se moglo doi taj da je Delali kriv po toj taki optunice a to se mora utvrditi da bi se u albenom postupku mogla ukinuti oslobaajua presuda.572 Stoga se trei albeni osnov tuioca mora odbaciti u cjelini.

(ii) Deli 361. Optuba tvrdi da je Deli trebao biti proglaen krivim po lanu 7(1), iako se u njenim

usmenim i pismenim podnescima ponovo naglaava pojam uea i iako oni ne navode jasno za kakav je to modus uea Pretresno vijee trebalo zakljuiti da je utvren. 362. Pretresno vijee nije nalo dokaze koji bi van razumne sumnje pokazivali da je Deli imao

neku ulogu u otvaranju logora, liavanju slobode i zatoavanju civila. Deli tvrdi da nije utvreno da je on igrao bilo kakvu ulogu u odluivanju o zatoavanju zatvorenika ili njihovom putanju na slobodu.573 363. Iako je Deli bio pripadnik vojne policije zajednike komande TO-a i HVO-a,574 za koju je

Pretresno vijee utvrdilo da je uestvovala u otvaranju logora, Pretresno vijee nije nalo da je Deli, na svom poloaju, imao ovlasti da pritvara ili oslobaa civile, niti da je praktino mogao uticati na to koga e zatoiti i koga e pustiti. Optuba ne upuuje ni na kakve dokaze na osnovu kojih bi Pretresno vijee van razumne sumnje nalo da jeste. Pretresno vijee je, meutim, nalo da je na osnovu dokaza utvreno da je Deliu zadatak bio da pomae Zdravku Muciu tako to je organizovao i sreivao svakodnevne aktivnosti u zatvoru-logoru elebii.575 364. Mada se ini da tuilac tvrdi da dokazi pokazuju Delievu primarnu odgovornost za

poinjenje krivinog djela protivpravnog zatoenja civila, ne upuuje ni na kakve dokaze koji bi pokazivali neto vie od toga da je on bio svjestan protivpravnosti zatoenja barem za neke

571 572

Prvostepena presuda, para. 700. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 172. 573 Deli}ev odgovor, para. 267. 574 Ibid., para. 797. 575 Prvostepena presuda, para. 809. 114 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zatoenike i da je on, kao straar i zamjenik komandanta logora, time uestvovao u zatoavanju civila koje su tu drali.576 Optuba izvodi openitu tvrdnju:
Jasno je da bi svaki zatoenik koji bi pokuao izai iz logora elebii u tome bio fiziki sprijeen, i da to ne bi inila osoba koja je imala komandu nad logorom, nego neki od straara u logoru. Najneposredniji razlog za to to je svaki zatoenik ostajao zatvoren i najneposrednija prepreka slobodi za svakog zatoenika bili su dakle logorski straari. Uz uslov da on posjeduje traenu mens rea, svaki straar koji je uestvovao u zatoenitvu civila u logoru, svaki straar koji im nije doputao da iz njega izau, bie dakle krivino odgovoran na osnovu lana 7(1) za protivpravno zatoenje civila, bez obzira na to da li je odreeni straar, u sklopu reima koji je u logoru bio na snazi, imao neku odgovornost u odluivanju koga e se zatvoriti, a koga osloboditi.577

Ukoliko se ovim eli rei da je svaki straar koji je svjestan toga da u logoru ima civila zatoenih mada nije bilo osnovanih razloga za sumnju da predstavljaju bezbjednosni rizik bez daljnjega odgovoran za krivino djelo protivpravnog zatoenja, albeno vijee ne prihvata ovu tvrdnju. Kao to je ve reeno, albeno vijee je zakljuilo da je, da bi se utvrdila primarna odgovornost, potreban vei stepen uea u zatoenitvu nekog pojedinca i da, ak i za pomaganje i podravanje, mora biti utvreno da je pomo kojom je optueni asistirao glavnom akteru na znaajan nain uticala na injenje krivinog djela. ime e taj zahtjev biti ispunjen, ovisi o okolnostima u pojedinom sluaju, ali albeno vijee nee prihvatiti da je sama okolnost da je neko straar negdje u logoru u kojem su protivpravno zatoeni civili dovoljna da taj straar bude odgovoran za krivino djelo protivpravnog zatoenja civila. Tuilac nije uputio ni na kakve konkretne dokaze koji bi Delievo uee u zatoenju civila u logoru elebii smjetali na nivo vii od obavljanja dunosti straara i zamjenika komandanta. 365. Iz nekih drugih izjava optube moe se zakljuiti, mada tuilac ne izvodi takvu tezu, da

optuba smatra doktrinu zajednikog zloinakog cilja ili zajednikog zloinakog poduhvata najprimjerenijom za oblik odgovornosti koji se pripisuje Deliu.578 Meutim, optuba ne navodi nijedan konkretan nalaz Pretresnog vijea o dokazima koji bi pokazivali neophodne elemente krivine odgovornosti kroz uee u zajednikom zloinakom poduhvatu. 366. Iako se moe prihvatiti da je jedini razuman nalaz na osnovu dokaza, posebno u vezi sa

prirodom zatoenja nekih zatoenika u logoru, meu ostalim i starijih osoba,579 morao biti da je Deli bio svjestan, barem u vezi s nekim zatoenicima, da nisu postojali osnovani razlozi za sumnju da oni predstavljaju bezbjednosni rizik, to nije jedino to treba dokazati kad se neko tereti za uee u zajednikoj zloinakoj nakani. Postojanje zajednikog dogovorenog plana, zamisli ili nakane,

576 577

Podnesak optu`be, para. 7.16. Podnesak optu`be, para. 7.12. 578 Podnesak optu`be, para. 7.11 i 7.13. 579 Vidi dolje, para. 385. 115 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zajednikog raznim uesnicima u poduhvatu (ukljuujui i optuenog) takoe se mora dokazati.580 Neophodno je utvrditi i specifinu mens rea, koja je zajedniki umiljaj da se ostvari planirani zloin, umiljaj da se sprovede zajedniki dogovoren sistem zlostavljanja, ili namjera da se uestvuje i sprovede zajedniki zloinaki poduhvat, ovisno o konkretnom sluaju.581 Optuba pred Pretresnim vijeem nije upozorila ni na jedan dokaz zbog kojeg bi zakljuak da su ti elementi dokazani van razumne sumnje bio jedini razuman zakljuak o dokazima. 367. to se tie odnosa izmeu Delia i rada Vojne istrane komisije koja je odluivala o davanju

zagarantovanog postupka zatoenicima, Pretresno vijee je zakljuilo da je Delieva uloga bila da pomae Muciu organizovanjem i pripremanjem dovoenja zatoenika na ispitivanje.582 Pretresno vijee nije nalo da je Deli uestvovao u radu komisije. Nije nalo da je sam Deli bio odgovoran za to da se obavi postupak preispitivanja, niti da je imao moi ili ovlasti da zatoenike pusti na slobodu, ovlasti koje je trebalo koristiti ako nije bilo propisnog postupka preispitivanja. 368. albeno vijee se uvjerilo da je dokaze koje su mu predoeni Pretresno vijee moglo

ocijeniti na taj nain da zakljui da njima nije dokazano van razumne sumnje da Delieva djela i propusti ine ueeu krivinom djelu protivpravnog zatoenja u bilo kojem adekvatnom obliku za koji se moe pripisati krivina odgovornost iz lana 7(1). 369. albeno vijee stoga nalazi da optuba nije dokazala da je zakljuak Pretresnog vijea da

Deli nije kriv za krivino djelo protivpravno zatoenje po lanu 7(1) bio opravdan. C. Mucieva alba 370. U potporu ovom osnovu za albu, Muci je usvojio kao sutinski sadraj albe na presudu

po taki 48 zavrne argumente izreene u korist Delalia na suenju i tome dodao samo ogranien broj vlastitih argumenata po toj osnovi.583 Tuilac izjavljuje da se, zbog toga to su te inkorporirane tvrdnje dostavljene prije nego to je Pretresno vijee donijelo presudu, one ne bi trebali uzeti u obzir.

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 227. Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 228. 582 Prvostepena presuda, para 807; u sutini je na osnovu svjedoenja svjedoka D (lana Komisije) Vijee nalo da bi Komisija od Mucia primila spisak zatoenika u zatvoru-logoru i da bi Komisija zatim sastavila popis ljudi s kojima e biti obavljen razgovor. Svjedok D je posvjedoio da su popis zatoenika davali Muciu, a kad njega ne bi bilo, Deliu, i da je Deli (samo on i Muci) imao pristup dosjeima Komisije. 583 Prijedlog za izmjenu zamjenom albenog podneska Zdravka Mucia, od 2. jula. 1999., 15 jula 1999., para. 4: alilac usvaja kao sutinski sadraj albe protiv osuujue presude po taki 48 tvrdnje i argumentaciju sadrane u Konanom pisanom podnesku Zejnila Delalia od 28. avgusta 1998. u paragrafu R, strane 337-343, ukljuivo, tog dokumenta []. Ti prijedlozi e se dalje nazivati inkorporirane tvrdnje.
581

580

116 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

371.

Zadatak albenog vijea, prema definiciji iz lana 25 Statuta, jeste da saslua one albe na

odluke pretresnih vijea koje su zasnovane na pogreci u nekom pravnom pitanju, zbog koje odluka postaje nevaljana, ili pogreno utvrenom injeninom pitanju, zbog kojeg je dolo do neostvarenja pravde. alilac mora pokazati na koji nain je pretresno vijee pogrijeilo pravno ili injenino, te albeno vijee oekuje da e njihovi argumenti ii u tom smjeru. Tvrdnje koje je Muci inkorporirao ne pomau u onim aspektima njegovih albenih osnova koji upuuju na to da je poinjena injenina pogreka. Meutim, u onom stepenu u kojem se ti prijedlozi odnose na pravna pitanja koja pokree Muciev albeni osnov, albeno vijee ih je razmotrilo, uz tvrdnje koje je Muciev branilac iznio na albenoj raspravi. 372. Muci prvo osporava to to je osuen za krivino djelo protivpravnog zatoenja civila

argumentom da je zatvaranje zatoenika u logor bilo pravno opravdano sumnjom da su oni podsticali oruanu pobunu protiv drave Bosne i Hercegovine.584 albeno vijee je ve razmotrilo tvrdnju da je Pretresno vijee pogrijeilo naavi da je bar dio zatoenika bio zatoen protivpravno, i tu tvrdnju odbacilo.585 373. Muci zatim tvrdi da nije dokazano da je on imao traenu mens rea zato to:
S obzirom na to da se ba niim ne sugerie da alilac posjeduje, ili da je posjedovao, struno znanje ili bilo kakvo drugo znanje o meunarodnom pravu, zakljuak da je on 1992. mogao znati, ili da je znao, da postoji mogunost da se zatoavanje lica u elebie moe tumaiti, ili da e se tumaiti, kao protivpravno na osnovu kombinovane interpretacije enevskih konvencija i lana 2 (g) Statuta Meunarodnog suda, tada jo nepostojeeg, ideja je koja podrazumijeva nedostini perfekcionizam.586

374.

Opuba na to primjeuje da ostaje nejasno da li Muci tvrdi da je poznavanje prava element

krivinog djela ili se brani pravnom zabludom.587 I u jednom i u drugom sluaju, tvrdi optuba, ne postoji ope naelo krivinog prava da je poznavanje zakona element mens rea krivinog djela, a meunarodno humanitarno pravo ne poznaje obranu na osnovu pravne zablude. Ovakve tvrdnje ne dotiu se pravog pitanja koje proizlazi iz Mucievog argumenta da se od njega nije moglo oekivati da zna da e zatoenje u elebiima jednom u budunosti biti proglaeno ilegalnim. Mucieva tvrdnja je neosnovana zato to je iz gore citiranih odredbi enevske konvencije IV jasno vidljivo da je zatoenje tih osoba u samom trenutku njihovog zatoavanja bilo ilegalno. 375. Muci takoe tvrdi da on kao upravnik logora nije imao dunost znati da li je zatoenje

rtava bilo protivpravno.588 Na albenoj raspravi je Muciev branilac vie naglaavao argument da

584 585

Vidi inkorporirane tvrdnje, str. 339-342. Vidi gore, para. 330. 586 Prijedlog za izmjenu zamjenom albenog podneska Zdravka Mucia, od 2. jula 1999., str. 2 587 Odgovor optube, para. 8.14 8.15. 588 Prijedlog za izmjenu zamjenom albenog podneska Zdravka Mucia od 2. jula 1999., str. 2. 117 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kod Mucia u stvari nije postojala mens rea koja je uslov da bude osuen po lanu 7(1) Statuta, i da je Pretresno vijee svoj vrsti zakljuak da on u stvari jeste posjedovao traeno saznanje da su zatoenici zatoeni protivpravno izvelo na osnovu dokaza koji su pokazivali samo da je on imao razloga da zna.589 Optuba tvrdi da je Muci, zato to je znao koji tip ljudi je zatoen u logoru i u kakvim su okolnostima lieni slobode, imao mens rea za poinjenje krivinog djela.590 376. Pretresno vijee je nalo da je Muci, s obzirom na svoj komandni poloaj, bio osoba koja

snosi primarnu odgovornost za zatoenitvo civila u logoru i ima mogunost da utie na njegov nastavak.591 S tim u vezi Muci tvrdi da nije ni dunost ni funkcija upravnika zatvora da utvruje legalnost zatoenja, nego da je to dunost onih koji daju ovlaenja za hapenje i smjetanje uhapenih u pritvor.592 albeno vijee prihvata da se ne moe naprosto zakljuiti da je samim time to je optueni bio na pretpostavljenom poloaju na nekom mjestu u sklopu zatvorenikog logora, on istovremeno i direktno odgovoran u smislu lana 7(1) za krivino djelo protivpravnog zatoenja poinjeno na bilo kojem mjestu u logoru. Prije nego to e se nekome pripisati takva odgovornost, treba konkretno utvrditi specifine okolnosti koje tvore odgovornost iz lana 7(1). To ovisi o tome kako je u datom logoru bila organizovana podjela dunosti, a to se mora utvrditi na osnovu dokaza. 377. Pretresno vijee je nalo da je mogue da je zatoavanje nekih lica ab initio bilo pravno

opravdano, ali isto tako da to nije bilo u sluaju nekih drugih zatoenika.593 Pretresno vijee nije nalo da bi Muci nareivao, podsticao, planirao ili na drugi nain pomagao i podravao proces hapenja i smjetanja civila u zatoenitvo u logoru. Meutim, kao to smo ve primijetili, postoji jo jedan nain na koji se moe poiniti djelo protivpravnog zatoenja. Dranje zatoenika u zatoenitvu a da im se pritom ne prui zagarantovani postupak koji propisuje lan 43 enevske konvencije IV takoe je krivino djelo protivpravnog zatoenja, bez obzira na to da li je inicijalno zatoenje civila bilo pravno ili protivpravno. Upravo je na taj aspekt ovog krivinog djela uputilo Pretresno vijee kad je zakljuilo:
Konkretno je na ovom poloaju [tj. na poloaju pretpostavljenog u logoru] Zdravko Muci imao ovlaenja da oslobaa zatoenike. Time to nije obezbijedio da se sprovede propisna istraga statusa zatoenika i da se oni zatoenici koji nisu mogli biti zakonski zatoeni odmah puste, Zdravko Muci je uestvovao u protivzakonitom zatoavanju civila u zatvoru-logoru elebii.594

Tako se moe zakljuiti da je Pretresno vijee proglasilo Mucia krivim po osnovi oduzimanja prava na zagarantovani postupak u sklopu druge kategorije ovog krivinog djela, pa e albeno

589 590

Transkript albene rasprave, str. 468-470. Odgovor optube, str. 8.20. 591 Prvostepena presuda, para. 1145. 592 Prijedlog za izmjenu zamjenom albenog podneska Zdravka Mucia od 2. jula 1999., str. 2. 593 Prvostepena presuda, para. 1131. 594 Muci} ne osporava ovaj nalaz Pretresnog vije}a. Muci}ev odgovor, str. 5. 118 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

vijee razmatrati njegovu odgovornost samo u tom kontekstu. albeno vijee prije svega konstatira da Muci, mada osporava da je njegova dunost, kao komandanta logora, bila da zna da li su zatoenici zatvoreni protivpravno, ne osporava u svojoj albi nalaz Pretresnog vijea da je on imao ovlasti da zatvorenike pusti iz logora. U svakom sluaju, albeno vijee konstatira da je Pretresno vijee uputilo na raznovrsne dokaze na osnovu kojih je dolo do takvog zakljuka.595 albeno vijee dakle postupa na osnovi da je takav zakljuak Pretresnog vijea bio osnovan i da je on relevantan. 378. Kao to se vidi iz ranije rasprave o pravu koje se bavi protivpravnim zatoenjem, albeno

vijee smatra da je osoba na Mucievom poloaju poinila djelo protivpravnog zatoenja civila ako ta osoba raspolae ovlau da oslobodi zatoene civile, a to nije uinila, i ako (i) nema razloga za osnovanu sumnju da zatoenici ne predstavljaju realan rizik za bezbjednost drave;596 (ii) zna da im nije pruen obavezan zagarantovani postupak (ili ne mari za to da li je ta garancija potovana).597 379. Ako osoba koja raspolae ovlau da oslobodi zatoenika zna da lica u zatoenitvu imaju

pravo da se njihovo zatoenje preispita,598 a da im koritenje tog prava nije omogueno, njegova je drunost da ih oslobodi. Dakle, time to je osoba s takvim ovlastima propustila iskoristiti svoju mo da oslobodi zatoenike za koje zna da im nije omogueno koritenje prava na postupak koji im je priznat, ona je poinila krivino djelo protivpravnog zatoenja civila, ak i ako nije sama odgovorna za to to njihovo pravo na zagarantovani postupak nije potovano. 380. Pretresno vijee je izrijekom zakljuilo da zatoenicima nije omogueno koritenje

neophodnog zagarantovanog postupka. Zakljuilo je i da je Muci stvarno raspolagao moi da oslobaa zatoenike iz logora. Dakle, iz Mucieve albe preostaje jo jedino pitanje da li je Pretresno vijee nalo (mada to nije izriito pomenulo) da je Muci imao odgovarajuu mens rea, tj. da je znao da zatoenici imaju pravo da se njihovo zatoenitvo preispita, ali im to preispitivanje
Prvostepena presuda, para. 1145. Pretresno vije}e je na{lo da su u nekoliko navrata tokom perioda od maja do decembra 1992. pojedinci i grupi pu{tani iz zatvora-logora ^elebi}i; neki da bi zato~eni{tvo nastavili u Musali, neki na razmjenu, a neki pod okriljem Me|unarodnog crvenog krsta koji je dva puta u prvoj polovini mjeseca avgusta 1992. posjetio logor (prvostepena presuda, para. 157). Tako|e je na{lo dokaze o Muci}evoj kontroli nad odlaskom zato~enika ili prebacivanjem zato~enika iz zatvora-logora ^elebi}i u drugi zato~eni~ki objekat: (prvostepena presuda, para. 764; vidi i transkript glavne rasprave, str. 1331 te dokazni predmet br. 75, sa Muci}evim potpisom, koji predstavlja dokument o pu{tanju iz logora u vezi sa zato~eni{tvom Branka Gotovca. Tu je i dokazni predmet br. 84, koji je Muci} potpisao Mirku Kuljaninu, i dokazni predmet br. 91, koji nosi potpis g. Muci}a a predstavlja dokument o pu{tanju Milojke Anti}. Muci} je potpisao i dokazni predmet br. 158, dokument o pu{tanju svjedoka B, i dokazni predmet br. 159, koji dokumentuje pu{tanje Zorana Ninkovi}a. Svjedok F je svjedo~io o tome da je Muci} pu{tao zato~enike, bolesne i starije, krajem juna, po~etkom jula i 8. oktobra 1992.; transkript glavne rasprave, str. 1331). 596 To se odnosi na prvu kategoriju ovog krivi~nog djela. 597 To se odnosi na drugu kategoriju. 598 Nije potrebno da poznaje pravni izvor tog prava. 119 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
595

nije omogueno, ili da nije mario za to da li im je to omogueno. Strogo uzevi, nije neophodno, za navod da je krivino djelo protivpravnog zatoenja civila poinjeno nepotivanjem obaveze da se omogui koritenje zagarantovanog postupka, utvrditi da li je postojalo i saznanje da je samo zatoavanje predmetnih zatoenika bilo protivpravno. Razlog je to to se obaveza da se omogui koritenje zagarantovanog postupka odnosi na sve zatoenike, bez obzira na to da li je na poetku njihovo zatoavanje bilo protivpravno ili nije. Meutim, u razmatranjima koja slijede vidjee se da nalazi Pretresnog vijea takoe sugeriu da je Pretresno vijee zakljuilo da je Muci bio svjestan i toga da nema razumnih osnova za zatoenje barem dijela zatoenika. 381. U vezi s Muciem, Pretresno vijee je zakljuilo da [t]ime to nije obezbijedio da se

sprovede propisna istraga statusa zatoenika i da se oni zatoenici koji nisu mogli biti zakonski zatoeni odmah puste, Zdravko Muci je uestvovao u protivzakonitom zatoavanju civila u zatvoru/logoru elebii.599 Implicitno iz ovog nalaza proizlazi da je Muci znao da je potrebno preispitati zatoenje tih zatoenika, a da to nije sprovedeno.600 Pretresno vijee je iz dokaza koji su mu predoeni nalo vie toga to potvruje taj zakljuak. 382. Relevantna su za pitanje da li je Muci bio svjestan protivpravnosti zatoenja odreenih

zatoenika (zato to nije bilo preispitivanja zatoenja i zato to, u nekim sluajevima, ni na poetku nisu postojali razlozi za zatoavanje) njegova saznanja o radu Vojno-istrane komisije. Kako smo naveli u dosadanjem tekstu, Pretresno vijee je nalo da je Vojno-istranu komisiju osnovala Zdruena komanda Konjic, nakon odluke Ratnog predsjednitva Konjic da se istrae zloini koje su navodno poinila lica zatoena u logoru prije njihovog dolaska u logor elebii,601 i da komisija nije imala ovlaenja da donosi konane odluke o oslobaanju onih zatoenika koji nisu smjeli biti zatoeni.602 383. Pretresno vijee je ustanovilo da je Komisija imala pet lanova, meu kojima je bio i

svjedok D. Pretresno vijee je pomenulo da je svjedok D svjedoio o tome da je on blisko saraivao sa Muciem na klasifikovanju zatoenika u logoru elebii i da je Muci imao potpuni spisak zatoenika koji je nosio lanovima Komisije.603 Iz konteksta u kojem Pretresno vijee to pominje evidentno je da je prihvatilo to svjedoenje. Svjedok D je takoe svjedoio o tome da je Muci bio prisutan sastanku poetkom juna, kad su se lanovi Komisije sastali da razgovaraju o tome na koji
599 600

Prvostepena presuda, para. 1145 (naglasak dodat). Na ovaj zaklju~ak ne uti~e ~injenica da se Muci} u krajnjoj liniji ne mo`e dr`ati odgovornim za to {to to preispitivanje nije obezbije|eno, niti to {to se ~ini (s obzirom na to da su predmet preispitivanja trebali biti Muci}evi postupci zato~avanja, kao pretpostavljenog lica u logoru) da su za to odgovorne bili vlasti van logora, kao {to je Vojnoistra`na komisija ili tijela najvi{e odgovorna za otvaranje logora. 601 Prvostepena presuda, para. 1136. 602 Prvostepena presuda, para. 1137. 603 Prvostepena presuda, para. 748. 120 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nain e obaviti posao klasifikovanja zatoenika i razmatrati da li treba da ostanu zatoeni ili treba da se puste.604 U ovim nalazima o tome da je Muci bio svjestan rada Komisije, ak i o tome da je Komisija postojala kao nezavisno tijelo koje je u odnosu na logor bilo u ulozi revizije, implicitno je sadrano da je Muci morao znati da je takav postupak revizije pravno neophodan. 384. Pretresno vijee je takoe ustanovilo da je Komisija u junu 1992. izradila izvjetaj u kome

se detaljno govori o uslovima u zatvoru-logoru, ukljuujui zlostavljanje zatoenika, kao i dalje zatoenitvo osoba koje su bile miroljubivi civili, i o tome kako Komisija nije u mogunosti da uslove popravi. Pretresno vijee je citiralo dio tog izvjetaja u kojem je, meu ostalim, stajalo:
Zatoenici su bili zlostavljani i izloeni fizikom nasilju od strane nekih straara od trenutka kad su dovedeni do vremena kad im je uzeta izjava, t.j. do obavljanja razgovora sa njima. Pod takvim okolnostima, lanovi Komisije nisu mogli da saznaju od velikog broja zatoenika sve injenice od znaaja za svakog zatoenika i iz kog kraja je doveden i gdje je zarobljen.[] lanovi komisije su takoe razgovarali sa licima uhapenim izvan zone borbenih dejstava: Komisija nije ustanovila razlog za ta hapenja, ali ti zatoenici bili su podvrgnuti istom tretmanu[...] Lica koja su bila uhapena pod takvim okolnostima ostala bi u zatoenitvu ak i kada bi bilo utvreno da su zatoena bez ikakvog razloga i sa njima se isto postupalo kao sa osobama uhapenim u zoni borbenih dejstava[...] S obzirom na pojavu samozvanih sudija, svaka dalja istraga je bespredmetna dok se ovi problemi ne rijee.605

385.

Iz ovog izvjetaja se vidi, a Pretresno vijee je to i prihvatilo, da je u logoru bilo lica za koja

nisu postojali nikakvi razlozi koji bi opravdali njihovo zatoenje i da Komisija nije bila u mogunosti da izvri potrebno preispitivanje zatoenitva zatoenika logora elebii. Pretresno vijee je nalo da je ustvari ve krajem juna 1992., nakon otprilike mjesec dana rada u zatvorulogoru, Komisija rasputena na inicijativu svojih lanova.606 Iako Pretresno vijee nije ustanovilo da je Muci proitao izvjetaj Komisije, u svjetlu utvrene injenice da je Muci blisko saraivao sa Komisijom, iz nalaza u cjelini implicitno proizlazi da je Muci bio svjestan toga o kakvim pitanjima se govori u izvjetaju Komisije, ukljuujui i injenicu da ondje ima civila koji su neopravdano zatoeni, i da uopteno govorei njihovo zatoenitvo nije propisno preispitano. To saznanje mogla je samo dodatno potvrditi injenica da je u logoru bilo i zatoenika, a toga je Muci morao biti svjestan, za koje se ba ne bi moglo rei da su vjerovatno predstavljali bezbjednosni rizik pa se moralo posumnjati u to da li je ikad bilo osnovanih razloga za njihovo zatoavanje. Meu takvima su bili stariji ljudi607 i osobe poput Grozdane eez, 42-godinje majke dvoje djece.608 386. albeno vijee smatra da je Pretresno vijee, na osnovu svojih primarnih nalaza (za koje nije

pokazano da su bili nerazumni) moglo zakljuiti da je Muci poinio krivino djelo protivpravnog
Transkript glavne rasprave, str. 5175-5176, str. 5189-5190. Prvostepena presuda, para. 1138. 606 Prvostepena presuda, para. 1136. 607 Naprimjer [}epo Gotovac, ~ovjek star oko 70 godina, `rtva hotimi~nog li{avanja `ivota/ubistva za koje terete ta~ke 1 i 2 optu`nice. Vidi prvostepenu presudu, para. 823. 608 Prvostepena presuda, para. 1133.
605 604

121 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zatoenja civila, time to nije upotrijebio svoju ovlast da oslobodi civile za koje je znao da njihovo zatoenitvo nije bilo preispitano i da oni time nisu dobili potreban zagarantovani postupak, i da je stoga kriv za to krivino djelo prema lanu 7(1) Statuta. 387. albeno vijee stoga odbija ovaj osnov za albu. D. Zakljuak 388. Iz gore navedenih razloga, albeno vijee odbija dvanaesti Muciev albeni osnov, te trei i

esti albeni osnov optube.

122 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

VI. VIESTRUKE OSUUJUE PRESUDE ZA ISTA DJELA

389. Pretresno vijee je Mucia, Delia i Landu proglasilo krivim i za teke povrede enevskih

konvencija i za krenja zakona i obiaja ratovanja, na osnovu istih djela. Take po kojima su izreene osuujue presude i po lanu 2 i po lanu 3 Statuta jesu sljedee:
Muci: Deli: Lando: take 13 i 14; 33 i 34; 38 i 39; 44 i 45; 46 i 47. take 1 i 2; 3 i 4; 11 i 12; 18 i 19; 21 i 22; 42 i 43; 46 i 47. take 1 i 2; 5 i 6; 7 i 8; 11 i 12; 15 i 16; 24 i 25; 30 i 31; 36 i 37; 46 i 47.

390.

Muci i Deli su se alili na presudu Pretresnog vijea, te su u Delievom i Mucievom

dodatnom podnesku izjavili da se tim osuujuim presudama kri standard iz Blockburgera, koji je Vrhovni sud SAD-a postavio 1932. godine. U predmetu Blockburger protiv SAD-a, Vrhovni sud je ocijenio da "ako se istim djelom ili transakcijom kre dvije razliite zakonske odredbe, test koji valja primijeniti da bi se utvrdilo da li je rije o dva krivina djela ili samo o jednom jeste da li se svakom od tih odredbi trai neke injenice koju druga odredba ne zahtijeva."609 391. Premda je Lando takoe osuen i po lanu 2 i po lanu 3 za ista djela, on nije uloio albu

po ovom osnovu. 392. Sr argumenata alilaca je sljedea:

Ako ostavimo po strani pitanje primjenjivosti zajednikog lana 3 na meunarodni oruani sukob i pitanje da li zajedniki lan 3 povlai individualnu krivinu odgovornost u meunarodnom krivinom pravu, da bi se izrekla osuujua presuda po zajednikom lanu 3, elementi su identini uz jedan izuzetak. Jedan od elemenata tekih povreda enevskih konvencija jeste da je osoba koja ulae pritubu zatiena nekom od konvencija. Ako to nije dokazano, ne moe se donijeti osuujua presuda na osnovu nadlenosti Meunarodnog suda da sudi za teka krenja enevskih konvencija. Stoga bi osuujua presuda i za teke povrede enevske konvencije i za krenja zakona i obiaja ratovanja predstavljala krenje standarda iz Blockburgera.610

alioci doputaju da se lanovi 2 i 3 razlikuju. Van toga, meutim, njihova analiza ovog pitanja veoma je ograniena: oni naprosto iznose zakljuak da je prekren standard iz Blockburgera. Izgleda da se njihov argument uzda u nepostojanje dokaza o statusu zatienih osoba koji se trai za optubu o tekim povredama.

609 610

Blockburger v United States, 284 U.S. 299, 304 (1932.) (dalje u tekstu: predmet Blockburger). Appellants-Cross Appellees Hazim Deli's and Zdravko "Pavo" Muci's Motion for Leave To File Supplemental Brief and Supplemental Brief /Zahtjev alioca-protivrespondenta Hazima Delia i Zdravka "Pave" Mucia za dozvolu za ulaganje dodatnog podneska i Dodatni podnesak/, 14. februar 2000., str. 13 (bez fusnota). 123 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

393.

U svom odgovoru na dodatni podnesak optube od 7. aprila 2000., alioci ponovo istiu da

je standard iz Blockburgera primjereni test za non bis in idem.611 Oni nadalje tvrde da prema obrazloenju iz presude u predmetima Kupreki i Ball protiv SAD-a (predmet koji se vodio 1985. pred Vrhovnim sudom SAD-a), nisu dozvoljene viestruke osuujue presude za ista djela.612 394. U svojim spiskovima pitanja za albu, Muci i Deli su to pitanje ponovo postavili na

sljedei nain:
Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je izreklo osuujue presude i kazne za teke povrede enevskih konvencija i krenja zakona i obiaja ratovanja, za ista djela.613

Pravni lijek koji trae alioci jeste odbacivanje jedne od taaka, ne navodi se koje. 395. Prema miljenju tuioca, presuda u predmetu Kupreki predstavlja neopravdano odstupanje

od prethodne prakse i ovog Meunarodnog suda i MKSR-a.614 U predmetu Kupreki, Pretresno vijee je smatralo da je primarni test taj da li svako od krivinih djela sadri neki element koji se ne trai za ono drugo.615 U kombinaciji sa tim primarnim testom ili kao podrka tom testu moe se koristiti dodatni test, kojim se utvruje da li razliite odredbe o kojima je rije tite razliite vrijednosti.616 Pretresno vijee u predmetu Kupreki je konstatovalo da se nekoga ne moe osuditi i za ubistvo kao zloin protiv ovjenosti i za ubistvo kao ratni zloin, jer ubistvo kao ratni zloin ne zahtijeva da se dokau elementi koji se zahtijevaju za ubistvo kao zloin protiv ovjenosti.617 396. Tuilac insistira da bi rjeenje trebalo potraiti u praksi meunarodnih sudova, a ne u

pojedinim nacionalnim sistemima, iako potonji sadravaju korisnu terminologiju koja se moe upotrijebiti pri analizi pitanja.618 Nakon rasprave o terminologiji koja se koristi u razliitim nacionalnim sistemima, optuba detaljno razmatra praksu ovog Meunarodnog suda i MKSR-a i zakljuuje da "test Tadi-Akayesu ima snagu presedana za oba suda i u skladu je sa meunarodnim pravosudnim standardima".619

Appellant-Cross Appellees Zdravko Muci and Hazim Deli's Response to the Prosecutor's Supplementary Brief and Additional Issues on Appeal /Odgovor alioca-protivrespondenta Zdravka Mucia i Hazima Delia na dodatni podnesak optube i dodatna pitanja za albu/, 7. april 2000., para. 21. 612 Ibid., para. 24. 613 Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Designation of the Issues on Appeal /Spisak pitanja za albu aliocaprotivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000., str. 4; Appellant Zdravko Muci's Final Designation of His Grounds of Appeal /Konani spisak pitanja za albu alioca Zdravka Mucia/, 31. maj 2000., para. 7. 614 Prosecution Response to the Appelants' Supplementary Brief /Odgovor optube na dodatni podnesak alilaca/, 25. april 2000., para. 4.5. 615 Presuda u predmetu Kupreki, para. 682. 616 Ibid., para. 693-695. 617 Ibid., para. 700-701. 618 Prosecution Response to the Appelants' Supplementary Brief /Odgovor optube na dodatni podnesak/, para. 4.7. 619 Ibid., para. 4.94. 124 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

611

397.

U predmetu Tadi, tvrdi optuba, Pretresno vijee je odbacilo osporavanje kumulacije

optubi u optunici i izreklo kumulativne osude optuenom za vie krivinih djela.620 Pretresno vijee je optuenom izreklo istovremene kazne.621 Tuilatvo je uloilo albu po raznim osnovima, da bi zatim drugostepenom presudom u predmetu Tadi optueni bio kumulativno osuen po dva ili tri lana Statuta.622 Prema testu iz Tadia, dri optuba, "optueni se moe teretiti i osuditi za onoliko krivinih djela koliko dozvoljavaju injenice u tom predmetu"623 ako postoji "idealni sticaj". Idealni sticaj je sluaj "kada optueni jednom radnjom prekri vie od jedne odredbe krivinog zakona".624 398. Nadalje, tuilac objanjava da je pretresno vijee MKSR-a u predmetu Akayesu625 smatralo

da je kumulacija presuda prihvatljiva:

1. 2. 3. ako krivina djela imaju razliite elemente; ako odredbe kojima su definisana ta krivina djela tite razliite interese; ili ako je potrebno izrei osudu za oba djela kako bi se u potpunosti opisalo ono to je optueni uinio.626

399.

Na kraju, Tuilatvo tvrdi da se testovi iz Tadia i Akayesua mogu uskladiti ako se test iz

Akayesua smatra testom za razlikovanje izmeu sluajeva idealnog sticaja i prividnog sticaja.627

A. Diskusija 1. Kumulativno tereenje 400. Kumulativno tereenje dozvoljeno je s obzirom na injenicu da prije izvoenja svih dokaza

nije mogue sa sigurnou utvrditi koje e od optubi protiv optuenog biti i dokazane. Pretresno vijee je u boljem poloaju da, nakon to su strane izvele svoje dokaze, ocijeni koje e od optubi zadrati, zavisno od dostatnosti dokaza. Osim toga, kumulativno tereenje je uobiajena praksa i ovog Meunarodnog suda i MKSR-a.

Ibid., para. 4.9, 4.10. Id. 622 Ibid., para. 4.11-4.12. 623 Ibid., para. 4.78(1). 624 Ibid., para. 4.8. 625 Prosecutor v Akayesu, Judgement, predmet br. ICTR-96-4-T, 2. septembar 1998. 626 Odgovor optube na dodatni podnesak, para. 4.50. 627 Ibid., para. 4.83. Po miljenju Tuilatva, relevantan princip prema kombiniranom testu Tadi-Akayesu bio bi sljedei: (1) U sluajevima idealnog sticaja [...] optueni se moe teretiti i osuditi za onoliko zloina koliko doputaju injenice u tom predmetu. injenica da se vie taaka odnosi na isto ponaanje smatra se relevantnom samo u fazi nakon izricanja osude, radi odmjeravanja kazne (test iz predmeta Tadi). (2) Izmeu dva krivina djela postoji odnos idealnog sticaja [...] (1) ako ta dva djela imaju razliite elemente; ili (2) ako odredbe kojima se definiu ta djela tite razliite interese; ili (3) ako je potrebno izrei osuujuu presudu za oba djela kako bi se u potpunosti opisalo ta je optueni uinio (test iz predmeta Akayesu). Id.
621

620

125 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

2. Kumulativne presude 401. Prije nego to razmotrimo relevantne odredbe Statuta Meunarodnog suda, moemo

potraiti smjernice u sudskoj praksi ovog Meunarodnog suda i nacionalnih zakonodavstava. 402. Tokom postupka u ovom predmetu, trolano albeno vijee rjeavalo je o pitanju da li

prituba optuenog Delia, da ga se kroz itavu optunicu vie puta tereti po dvije razliite kvalifikacije za isto djelo odnosno propust, opravdava davanje odobrenja za ulaganje albe.628 Trolano vijee citiralo je obrazloenje Pretresnog vijea u predmetu Tadi629 i ocijenilo da u tom obrazloenju ne razabire nikakvu greku, a pogotovo ne teku greku koja bi opravdala davanje odobrenja za ulaganje albe.630 403. Na osnovu albe Tuilatva na presudu Pretresnog vijea u predmetu Tadi, albeno vijee

je ponitilo oslobaajuu presudu Tadiu po svim relevantnim takama po lanu 2 i po etiri kumulativne take koje su se odnosile na ubistvo pet rtava iz sela Jaskii.631 albeno vijee je tako postupilo iako su se sve take po lanu 2 odnosile na ponaanje za koje je optueni ve bio osuen po drugim odredbama Statuta, konkretno lanovima 3 i 5. Kao posljedica toga, Tadi je kumulativno osuen za ista djela po vie razliitih grupa taaka.632 Vijee se nije bavilo problemom viestrukih osuda kao takvim. Meutim, viestruke osude uzete su u obzir u drugostepenoj presudi o kazni u predmetu Tadi, kojom je albeno vijee optuenom izreklo uporedne kazne.633 404. U sklopu albe u predmetu Aleksovski, albeno vijee se u odjeljku o izricanju kazne kratko

pozabavilo pitanjem viestrukih osuda za ista djela.634 Pretresno vijee u tom predmetu oslobodilo

Tuilac protiv Delalia i ostalih, Odluka po zahtjevu Hazima Delia da se dozvoli ulaganje albe (manjkavosti u formi optunice), predmet br. IT-96-21-AR72.5, para. 35-6, 6. decembar 1996. 629 Pretresno vijee u predmetu Tadi ocijenilo je: "U svakom sluaju, budui da je rije o pitanju koje e biti relevantno samo u onoj mjeri u kojoj moe uticati na odmjeravanje kazne, najprimjerenije je da se o njemu rjeava ako i kada se bude razmatralo pitanje kazne. Ono to se, meutim, moe sa sigurnou ustvrditi jeste da kazna ne moe zavisiti od toga da li se krivina djela kojima u osnovi lei isto ponaanje terete kumulativno ili alternativno. Ono to se kaznom kanjava jeste dokazano krivino ponaanje, a to ne zavisi od formalnosti tereenja". Tuilac protiv Duka Tadia, Odluka po prigovoru odbrane na formu optunice, predmet br. IT-94-1-T, 14. novembar 1995., str. 10. 630 Tuilac protiv Delalia i ostalih, Odluka po zahtjevu Hazima Delia da se dozvoli ulaganje albe (manjkavosti u formi optunice), predmet br. IT-96-21-AR72.5, para. 35-6, 6. decembar 1996. 631 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, str. 144. 632 Take i osude su bile sljedee: (1) Take 8, 9, 10 i 11: premlaivanje zatvorenika; osuujue presude: lan 2(b) (neovjeno postupanje); lan 2(c) (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda); lan 3 (zajedniki lan 3(1)(a) - okrutno postupanje); i lan 5(i) (nehumana djela). (2) Take 12, 13 i 14; take 15, 16 i 17; take 21, 22 i 23; take 32, 33 i 34; osuujue presude: lan 2(c) (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda); lan 3 (zajedniki lan 3(1)(a) - okrutno postupanje); i lan 5(i) (nehumana djela). (3) Take 29, 30 i 31; osuujue presude: lan 2(a) (hotimino liavanje ivota); lan 3 (zajedniki lan 3(1)(a) (ubistvo)); lan 5(a) (ubistvo). 633 Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-A i IT-94-1-Abis, Presuda o albi na kaznu, str. 33., 26. januar 2000. 634 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, str. 59-60, 24. mart 2000. 126 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

628

je optuenog optube za teke povrede enevskih konvencija po takama 8 i 9, ali ga je osudilo po taki 10 za krenje zakona i obiaja ratovanja.635 albeno vijee je ocijenilo:
Materijalne radnje alioca koje su u osnovi optuaba iste su za take optunice 8 i 9 kao i za taku optunice 10, po kojoj je alilac osuen. Dakle, ak kad bi se oslobaajua presuda ponitila proglaenjem krivnje po tim takama, ne bi bilo primjereno poveavati kaznu aliocu. Osim toga, bilo koja kazna koja bi se odredila u pogledu taaka 8 i 9 tekla bi istovremeno sa kaznom po taki 10.636

405.

Iz ove analize sudske prakse Meunarodnog suda razabire se da su viestruke osude za ista

djela u vie navrata bile potvrene, a pitanja potencijalne nepravinosti prema optuenom rjeavana u fazi izricanja kazne. albeno vijee MKSR-a za sada se jo nije izjasnilo o pitanju viestrukih osuda. 406. Stav nacionalnih zakonodavstava prema kumulativnim osudama varira. Neke zemlje

dozvoljavaju takve osude, kako bi svako krenje do kojeg je dolo bilo u potpunosti dokumentirano u spisu, i sklonije su tome da se eventualnim navodima o nepravinosti bave u fazi odmjeravanja kazne. Druge zemlje takve osude uvaju za djela koja predstavljaju najgore zloine, a neke opet za izricanje kumulativnih osuda postavljaju uslov da se normativni elementi razlikuju. Ove razliite pristupe ilustrovaemo sa nekoliko primjera. 407. Po njemakom zakonu, na primjer, u presudi suda navodi se svako krivino djelo koje je

poinjeno jednom jedinom radnjom. U sluajevima idealnog sticaja,

poiniocu se izrie samo jedna kazna, ali budui da je osuen za sva krivina djela koja je poinio, odnosno za viestruko poinjenje jednog djela, u presudi je dokumentirano koja su krivina djela poinjena odnosno koliko esto je poinilac poinio krivino djelo.637

408.

S druge strane, u Zambiji se viestruke osude za isto djelo mogu izrei jedino za djela koja

ukljuuju liavanje ivota. Prema zambijskom krivinom zakonu,

niko ne moe biti dvaput kanjen, bilo prema odredbama ovog zakona ili prema odredbama bilo kojeg drugog zakona, za isto djelo ili propust, osim u sluaju gdje je djelo ili propust takav da prouzroi smrt druge osobe, u kojem sluaju se dotini moe osuditi za djelo za koje je kriv jer je

Id., para 59. Take su sljedee: Taka 8: teka povreda prema lanovima 2(b) (neovjeno postupanje), 7(1) i 7(3); Taka 9: teka povreda prema lanovima 2(c) (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja), 7(1) i 7(3); Taka 10: krenje zakona i obiaja ratovanja (povreda linog dostojanstva), prema lanu 3, 7(1) i 7(3). 636 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 60. 637 Odgovor optube na dodatni podnesak, para. 4.92 (gdje se citira A. Schnke/H. Schrder, Strafgesetzbuch: Kommentar 697 (25. izd. Mnchen, 1997.) (prema prijevodu optube)). 127 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

635

prouzroio smrt, ak i ako je ve osuen za neko drugo krivino djelo koje proizilazi iz istog djela ili propusta.638

409.

Naprotiv, u Sjedinjenim Dravama, odluka u predmetu Blockburger ustanovljuje da se

mogu izrei viestruke presude po razliitim zakonskim odredbama ako svaka od tih zakonskih odredbi trai da se dokae neka injenica koju druga odredba ne trai.639 Taj test je relativno nedavno potvren u predmetu Rutledge koji je pred Vrhovni sud SAD-a rijeio 1996.640 410. Takoe je pouan jedan drugi pristup, koji je usvojio vojni tribunal Sjedinjenih Drava

osnovan nakon Drugog svjetskog rata radi suenja osobama optuenim za zloine protiv mira, ratne zloine i zloine protiv ovjenosti. Prema Pravnim izvjetajima sa suenja ratnim zloincima, Vojni tribunal Sjedinjenih Drava, osnovan shodno Zakonu br. 10 saveznikog Kontrolnog savjeta, bio je miljenja da:
ratni zloini mogu takoe sainjavati i zloine protiv ovjenosti; ista djela mogu se okvalifikovati kao oba zloina. Ako je pokazano da su ratni zloini irokih razmjera i poinjeni na sistematian nain, na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, oni mogu takoe sainjavati zloine protiv ovjenosti.641

411.

U Pravnim izvjetajima napominje se da je tribunal, ini se, bio spreman da se sloi da

djela poinjena u okviru plana Nacht und Nebel predstavljaju zloine protiv ovjenosti kao i ratne zloine.642 U Suenju Josefu Altsttteru i ostalima (dalje u tekstu: predmet Pravda), tribunal je brojne optuene proglasio krivima i za ratne zloine i za zloine protiv ovjenosti, a za sasvim ista djela,643 ime je, ini se potvrdio mogunost kumulacije osuda, barem za ratne zloine i zloine protiv ovjenosti. 412. Nakon to je razmotrilo razliite stavove koje su prema ovom pitanju zauzeli i ovaj

Meunarodni sud i druge jurisdikcije, ovo albeno vijee smatra da razlozi pravinosti prema optuenom i princip da samo razliita krivina djela opravdavaju viestruke osude nameu zakljuak da su viestruke krivine osude po razliitim odredbama za isto ponaanje dopustive samo ako svaka od dotinih odredbi sadri materijalno razliit element koji druga ne sadri. Element je materijalno razliit od nekog drugog elementa ako zahtijeva dokaz injenice koji drugi element ne zahtijeva.

638 639

Republic of Zambia Penal Code Act /Krivini zakonik Republike Zambije/, glava 87, Laws of Zambia, str. 28. Blockburger, 304. 640 Rutledge v U.S., 517 U.S. 292, 297 (1996). 641 Law Reports of Trials of War Criminals, U.N. War Crimes Commission VI, str. 79 (London, 1948.). 642 Id. 643 Ibid., 75-76. Vidi takoe Interim Report of the Commission of Experts Established Pursuant to Security Council Resolution 780 (1992.), U.N.Doc S/25274 /Preliminarni izvjetaj Komisije eksperata osnovane shodno Rezoluciji 780 Savjeta bezbjednosti/ (Komisija primjeuje da su temeljna pravila kojima su regulisana ljudska prava esto sutinski identina pravilima prava oruanog sukoba. Stoga je mogue da isto djelo bude i ratni zloin i zloin protiv 128 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

413.

Ako ovaj test nije zadovoljen, vijee mora odluiti za koje e krivino djelo optuenog

proglasiti krivim. Pri donoenju te odluke valja se rukovoditi principom da osudu treba izrei po uoj od dvije odredbe. Tako, ako neki skup injenica sankcioniu dvije odredbe, od kojih jedna sadri dodatni element koji je materijalno razliit, osudu treba izrei samo po toj drugoj odredbi. 414. osuda.
lan 2 (teke povrede enevske konvencije IV) 1. hotimina liavanja ivota 2. hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja 3. muenje 4. neovjeno postupanje lan 3 (krenja zakona i obiaja ratovanja - zajedniki lan 3) 1. ubistva 2. okrutno postupanje

U ovom predmetu, optueni Muci i Deli osueni su za brojna krivina djela po lanovima

2 i 3 Statuta, pri emu ta krivina djela proizlaze iz istih radnji. Donja tabela daje saeti prikaz tih

3. muenje 4. okrutno postupanje

Lando je kumulativno osuen po lanovima 2 i 3 za kategorije 1, 2 i 3 (vidi tabelu). Premda se on nije alio po ovom pitanju, albeno vijee smatra da iz razloga pravinosti prema optuenom i na osnovu principa da samo razliita krivina djela opravdavaju viestruke osude ima opravdanja da se isti princip primijeni i na njegove osude. 415. Po lanu 2 Statuta,
Meunarodni sud je ovlaten da krivino goni osobe koje su poinile ili naredile da se poine teke povrede enevskih konvencija od 12. avgusta 1949., odnosno sljedea djela protiv osoba ili imovine zatienih odredbama relevantne enevske konvencije: (a) (b) (c) (d) hotimino liavanje ivota; muenje ili neovjeno postupanje, ukljuujui bioloke eksperimente; hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja; unitavanje i oduzimanje imovine irokih razmjera koje nije opravdano vojnom nudom, a izvedeno je protivpravno i bezobzirno; prisiljavanje ratnog zarobljenika ili civila na sluenje u snagama neprijateljske sile; hotimino uskraivanje prava ratnom zarobljeniku ili civilu na pravian i redovan sudski postupak;

(e) (f)

ovjenosti.) Meutim, izvjetaj se ne izjanjava o tome da li su mogue osude za ista djela na osnovu odredbi o ratnim zloinima i o zloinima protiv ovjenosti. 129 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(g) (h)

protivpravna deportacija ili premjetanje ili protivpravno zatoenje civila; uzimanje civila za taoce.

416.

alioci su osueni po enevskoj konvenciji IV. lan 147 te konvencije zabranjuje teke

povrede kao to su hotimino liavanje ivota, muenje i neovjeno postupanje te hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja, ako su poinjeni protiv osoba ili imovine zatienih Konvencijom. Konvencija definie "zatiene osobe" kao osobe koje se, "u sluaju sukoba ili okupacije, u bilo kojem trenutku i na bilo koji nain nau u rukama strane u sukobu ili okupacijske sile iji nisu dravljani."644 U komentaru MKCK-a (uz enevsku konvenciju IV) objanjava se da kod termina "u rukama"
nije u pitanju samo to da je neko direktno u rukama neprijatelja, kao to je sluaj sa zarobljenicima. Sama injenica da se neko nalazi na teritoriji strane u sukobu ili na okupiranoj teritoriji implicira da je u vlasti ili rukama okupirajue sile ... Drugim rijeima, izraz 'u rukama' ne mora se nuno shvatiti fiziki: on naprosto znai da je osoba na teritoriji koja je pod kontrolom dotine sile."645

417.

Definicija "zatiene osobe" iz enevske konvencije IV dodatno je ograniena injenicom

da se "osobe zatiene enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu od 12. avgusta 1949. ili enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih snaga na moru od 12. avgusta 1949. ili enevskom konvencijom o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. avgusta 1949. ne smatraju zatienim osobama u smislu ove Konvencije."646 418. Meutim, valja napomenuti da je u sudskoj praksi ovog meunarodnog suda ocijenjeno da

meu "zatiene osobe" spadaju i civili koji imaju isto dravljanstvo kao poinioci zloina, ako, na

Usp. lan 4, enevska konvencija IV. Komentar MKCK-a (uz K IV), str. 47 (naglasak dodat). Na str. 46, Komentar MKCK-a nabraja dalja ogranienja koja se odnose na davanje statusa zatiene osobe. Na teritoriji zaraenih drava, zatitu prema lanu 4 uivaju "sve osobe stranog dravljanstva i osobe bez dravljanstva", ali su iskljuene sljedee osobe: (1) dravljani drave koja nije obavezana Konvencijom; (2) dravljani neutralne drave ili drave saveznice zaraene strane, dok god dotina drava ima redovno diplomatsko zastupstvo u dravi na ijoj se teritoriji nalaze; (3) osobe obuhvaene gorenavedenom definicijom [...] koje uivaju zatitu jedne od preostalih triju enevskih konvencija od 12. avgusta 1949. Na okupiranim teritorijama, zatitu uivaju "sve osobe koja nemaju dravljanstvo drave okupatora", ali su iskljuene sljedee osobe: (1) dravljani drave koja nije uesnica u Konvenciji; (2) dravljani drave saveznice zaraene strane, dok god dotina drava ima redovno diplomatsko zastupstvo u dravi na ijoj se teritoriji nalaze; (3) osobe obuhvaene gorenavedenom definicijom [...] koje uivaju zatitu jedne od preostalih triju enevskih konvencija od 12. avgusta 1949. 646 lan 4, enevska konvencija IV (naglasak dodat).
645

644

130 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

primjer, ti poinioci djeluju u ime drave koja dotinim rtvama ne prua diplomatsku zatitu, odnosno drave kojoj rtve ne duguju lojalnost.647 419. Po lanu 3 Statuta, "Meunarodni sud je ovlaten da krivino goni osobe koje su prekrile

zakone i obiaje ratovanja".648 Krivina djela za koja su izreene osuujue presude o kojima je rije - ubistvo, okrutno postupanje i muenje - vuku porijeklo iz zajednikog lana 3 enevskih konvencija, koji u relevantnom dijelu glasi:
U sluaju oruanog sukoba koji nema meunarodni karakter i koji izbije na podruju jedne od visokih strana ugovornica, svaka strana u sukobu duna je da kao minimum primjenjuje ove odredbe: (1) S osobama koje aktivno ne sudjeluju u neprijateljstvima, ukljuujui pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe koje su van stroja /hors de combat/ zbog bolesti, rana, lienja slobode ili bilo kojeg drugog razloga, u svakoj e se prilici postupati ovjeno, bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja zasnovanog na rasi, boji koe, vjeroispovijesti ili uvjerenju, polu, roenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom slinom kriteriju. U tu su svrhu prema gore navedenim osobama zabranjene i ostaju zabranjene, u svako doba i na svakom mjestu, ove radnje: (a) nasilje protiv ivota i tijela, naroito sve vrste ubistava, sakaenja, okrutnog postupanja i muenja; uzimanje talaca; povrede linog dostojanstva, naroito poniavajue i degradirajue postupanje; [...].649

(b) (c)

420.

Zajedniki lan 3 enevskih konvencija zamiljen je da obezbijedi minimalne garancije za

zatitu osoba koje se zateknu usred oruanog sukoba ali aktivno ne uestvuju u neprijateljstvima. Njime je obuhvaen svaki pojedinac koji ne uestvuje u sukobima; stoga je ta zatita ira od zatite koju prua enevska konvencija IV, koja je preuzeta u lan 2 Statuta, a prema kojoj se status "zatiene osobe" daje samo u naroito definisanim i ogranienim okolnostima, kao npr. prisustvo nekog pojedinca na teritoriji koja je pod kontrolom dotine sile, te iskljuenje ranjenih i bolesnih pripadnika oruanih snaga iz statusa zatienih osoba. Premda, dakle, status zatiene osobe po lanu 2 pretpostavlja da osoba nije aktivno uestvovala u sukobu, on takoe ukljuuje i druge uslove. Stoga je lan 2 Statuta ui od zajednikog lana 3. Ovaj zakljuak dodatno potvruje injenica da je albeno vijee takoe zakljuilo da lan 3 Statuta funkcionie kao "rezidualna klauzula stvorena da bi osiguralo da niti jedno od tekih krenja meunarodnog humanitarnog prava

Vidi drugostepenu presudu u predmetu Tadi, para. 168-169. Vidi takoe drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 151-2 ("U presudi u predmetu Tadi, albeno vijee je, nakon to je razmotrilo kriterij dravljanstva iz lana 4, zakljuilo da u takvim sukobima, ne samo tekst i historija sastavljanja Konvencije nego, jo vanije, sam cilj i svrha Konvencije govore u prilog tome da kljunim testom valja smatrati lojalnost strani u sukobu, emu odgovara kontrola te strane nad licima na datoj teritoriji.") 648 lan 3, Statut. 649 lan 3, enevske konvencije iz 1949. 131 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

647

ne bude izuzeto iz nadlenosti Meunarodnog suda".650 Najzad, zajedniki lan 3 sadran je u svim trima enevskim konvencijama, a budui da je rije o pravilu meunarodnog obiajnog prava, njegove materijalne odredbe mjerodavne su kako za unutranje, tako i za meunarodne sukobe."651 421. Prilikom primjene odredbi gore formulisanog testa, prvo je pitanje da li svaka mjerodavna

odredba sadri materijalno razliit pravni element koji druga odredba ne sadri, pri emu se smatra da je neki element materijalno razliit ako trai dokaz neke injenice koju drugi element ne trai.652 422. Prvi par dvostrukih osuujuih presuda odnosio se na "hotimino liavanje ivota" po lanu

2 i "ubistvo" po lanu 3. Hotimino liavanje ivota kao teka povreda enevskih konvencija (lan 2) sadri sljedee elemente:
a. b. smrt rtve kao posljedica jedne ili vie radnji optuenog, optueni je imao namjeru da lii ivota ili nanese teke tjelesne ozljede za koje je, kao to je razumno pretpostaviti, morao shvatiti da bi mogle prouzroiti smrt,653 djelo je poinjeno nad zatienom osobom.

c.

423.

Ubistvo kao krenje zakona i obiaja ratovanja (lan 3) sastoji se od sljedeih elemenata:
a. b. c. smrt rtve kao posljedica djela optuenog djelo je poinjeno s namjerom da prouzrokuje smrt654 protiv osobe koja nije aktivno uestvovala u neprijateljstvima.

Definicija hotiminog liavanja ivota po lanu 2 sadri materijalno razliit element koji nije uvrten u definiciju ubistva po lanu 3: uslov da rtva mora biti zatiena osoba. Taj uslov trai da se dokae injenica koja se ne trai kao element ubistva, jer definicija zatiene osobe dodue ukljuuje to da osoba aktivno ne uestvuje u neprijateljstvima, ali je ira od toga. Meutim, definicija ubistva iz lana 3 ne sadri element koji zahtijeva dokaz injenice koju ne zahtijevaju elementi hotiminog liavanja ivota iz lana 2. Dakle, prvi krak testa nije zadovoljen, pa treba primijeniti drugi krak. Budui da hotimino liavanje ivota iz lana 2 sadri dodatni element i da

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 91. Vidi predmet Nikaragva, para. 218. ("lan 3 zajedniki svim etirima enevskim konvencijama od 12. avgusta 1949. definie odreena pravila koja su primjenjiva na oruane sukobe koji nisu meunarodnog karaktera. Nema sumnje da u sluaju meunarodnog oruanog sukoba, ta pravila takoe predstavljaju minimalno mjerilo, uz kompleksnija pravila koja se takoe primjenjuju na meunarodne sukobe; a to su pravila koja, po miljenju ovog suda, odraavaju ono to je Sud godine 1949. nazvao elementarnim obzirima ovjenosti.") 652 Valja takoe imati na umu da se lan 2 primjenjuje na meunarodne sukobe, dok se lan 3 primjenjuje i na unutranje i meunarodne sukobe. Meutim, taj potencijalno razlikovni element ovdje ne igra nikakvu ulogu jer je sukob o kojem je rije takoe okvalifikovan kao meunarodni. Vidi diskusiju o tom pitanju ranije u tekstu, para. 50. Osim toga, i lanom 2 i lanom 3 trai se neksus izmeu krivinih djela koja se terete i oruanog sukoba. 653 Presuda u predmetu Blaki, para. 153. 654 Presuda u predmetu Jelisi, para. 35; presuda u predmetu Blaki, para. 181.
651

650

132 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

svojom uom definicijom bolje odgovara predmetnoj situaciji, valja potvrditi osuujuu presudu po lanu 2, a ukinuti presudu po lanu 3. 424. kao
a. namjerna radnja ili propust koja se sastoji u nanoenju tekih patnji, tekih tjelesnih ozljeda ili naruavanja zdravlja, ukljuujui i duevno zdravlje,655 poinjena protiv zatiene osobe.

Drugi par dvostrukih osuujuih presuda jesu "hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih

povreda tijela ili zdravlja" iz lana 2 i "okrutno postupanje" po lanu 3. Prvo od tih djela definie se

b.

Okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja je:

a. namjerna radnja ili propust [] koja nanosi teku duevnu ili tjelesnu patnju ili povredu, ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo,656 poinjena nad osobom koja ne uestvuje aktivno u neprijateljstvima.

b.

Krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji iz lana 2 sadri element koji nije prisutan u krivinom djelu okrutnog postupanja iz lana 3: status rtve kao zatiene osobe. Budui da su zatiene osobe nuno osobe koje aktivno ne uestvuju u neprijateljstvima, definicija okrutnog postupanja ne sadri materijalno razliit element - to jest, ne trai da se dokae injenica koju druga odredba ne zahtijeva. Stoga prvi krak testa nije zadovoljen i nuno je primijeniti drugi krak. Budui da hotimino nanoenje velikih patnji po lanu 2 sadri dodatni element i svojom uom definicijom bolje odgovara dotinoj situaciji, ovu osuujuu presudu valja potvrditi, a presudu po lanu 3 ukinuti. 425. Trei par dvostrukih osuujuih presuda o kojima je ovdje rije jesu muenje po lanu 2 i

muenje po lanu 3. Budui da je i sam termin u obje odredbe identian, ini se da je jedini razlikovni element uslov iz lana 2 da rtva bude zatiena osoba. Dakle, muenje po lanu 2 sadri element za koji je potrebno dokazati injenicu koja se ne trai za muenje po lanu 3. Obrat, meutim, ne vai i stoga prvi krak testa nije zadovoljen. I ovdje valja primijeniti drugi krak testa. Budui da muenje po lanu 2 sadrava dodatni element koji se trai za osuujuu presudu, tu presudu valja potvrditi, a presudu po lanu 3 ukinuti. 426. Posljednji par dvostrukih osuujuih presuda jesu "neovjeno postupanje" iz lana 2 i

"okrutno postupanje' iz lana 3. Okrutno postupanje je definisano ranije u tekstu.657 Neovjeno postupanje je
655 656

Presuda u predmetu Blaki, para. 156. Presuda u predmetu Jelisi, para. 41; prvostepena presuda, para. 552; presuda u predmetu Blaki, para. 186. 133 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

a.

namjerna radnja ili propust, tj. radnja koja je, objektivno gledano, smiljena a ne sluajna, koja nanosi teku duevnu ili tjelesnu patnju ili povredu, ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo,658 poinjena protiv zatiene osobe.

b.

I opet jedini razlikovni element proizilazi iz uslova da rtve budu zatiene osobe iz lana 2. Naprotiv, za okrutno postupanje iz lana 3 nije potrebno dokazati injenicu koja se ne trai drugom odredbom. Stoga prvi krak testa nije zadovoljen, a na osnovu primjene drugog kraka, osuujua presuda po lanu 3 mora se ukinuti. B. Zakljuak 427. Iz tih razloga, albeno vijee smatra da, od dvostrukih osuujuih presuda koje je izreklo

Pretresno vijee, valja potvrditi samo presude po lanu 2, dok presude po lanu 3 valja ukinuti. Muci: taka 13: potvruje se taka 14: ukida se taka 33: potvruje se taka 34: ukida se taka 38: potvruje se taka 39: ukida se taka 44: potvruje se taka 45: ukida se taka 46: potvruje se taka 47: ukida se Deli: taka 1: ukida se - vidi odjeljak o Delievim injeninim albenim osnovama taka 2: ukida se - vidi odjeljak o Delievim injeninim albenim osnovama taka 3: potvruje se taka 4: ukida se taka 11 (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja po lanu 2 Statuta): potvruje se659 taka 12 (okrutno postupanje po lanu 3 Statuta): ukida se
Vidi para. 424 gore. Presuda u predmetu Blaki, para. 154; vidi takoe prvostepenu presudu, para. 543. 659 Deli je osloboen krivice za prvobitne optube po takama 11 i 12 (prema tekstu izmijenjene optunice), konkretno, za teku povredu enevskih konvencija iz 1949. (hotimino liavanje ivota) i krenje zakona i obiaja ratovanja (ubistvo). Meutim, on je po istim takama proglaen krivim za krivino djelo teke povrede enevske konvencije IV (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja) i krenje zakona i obiaja ratovanja (okrutno postupanje).
658 657

134 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

taka 18: potvruje se taka 19: ukida se taka 21: potvruje se taka 22: ukida se taka 42: potvruje se taka 43: ukida se taka 46: potvruje se taka 47: ukida se Lando: taka 1: potvruje se taka 2: ukida se taka 5: potvruje se taka 6: ukida se taka 7: potvruje se taka 8: ukida se taka 11 (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja po lanu 2 Statuta): potvruje se660 taka 12 (okrutno postupanje po lanu 3 Statuta): ukida se taka 15: potvruje se taka 16: ukida se taka 24: potvruje se taka 25: ukida se taka 30: potvruje se taka 31: ukida se taka 36: potvruje se taka 37: ukida se taka 46: potvruje se taka 47: ukida se C. Uinak na odmjeravanje kazne 428. Ako se, nakon primjene prvog kraka testa, donese odluka da se izreknu kumulativne presude

za isto ponaanje, Pretresno vijee mora razmotriti kako e to uticati na odmjeravanje kazne.
Lando je osloboen krivice za prvobitne optube po takama 11 i 12 (prema tekstu izmijenjene optunice), konkretno, za teku povredu enevskih konvencija iz 1949. (hotimino liavanje ivota) i krenje zakona i obiaja ratovanja (ubistvo). Meutim, on je po istim takama proglaen krivim za krivino djelo teke povrede enevske konvencije IV (hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja) i krenje zakona i obiaja ratovanja (okrutno postupanje). 135 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
660

Dosada su i na ovom Meunarodnom sudu i na MKSR-u u sluajevima osude za viestruka djela izricane odvojene kazne, koje su se izdravale istovremeno.661 429. Diskreciono je pravo Pretresnog vijea da izrie jedinstvene, uporedne ili uzastopne kazne,

ili kazne koje predstavljaju kombinaciju uporednih i uzastopnih.662 Meutim, to se tie konane izreene kazne, kriterij kojim se valja rukovoditi jeste da ta kazna mora odraavati ukupno kriminalno ponaanje (naelo "ukupnosti"),663 odnosno, opte uzevi, da mora odraavati teinu krivinih djela i krivicu prekrioca kako bi bila i pravedna i primjerena. 430. Stoga sveukupni cilj odmjeravanja kazne mora biti taj da se obezbijedi da konana odnosno

zbirna kazna odraava ukupnost kriminalnog ponaanja i ukupnu krivicu prekrioca. To se moe postii bilo izricanjem jedne kazne za sva djela ili vie kazni koje e se izdravati istovremeno, uzastopno ili oboje. Diskreciono je pravo Pretresnog vijea da odlui kako e se to postii. 431. Od dvostrukih osuujuih presuda koje su izreene optuenima u ovom predmetu,

potvrene su samo presude po lanu 2; presude po lanu 3 su ukinute. albeno vijee uvaava da su duina kazne i nain izricanja mogli biti drugaiji, da Pretresno vijee nije izreklo dvostruke osuujue presude. Budui da je to pitanje koje je obuhvaeno diskrecionim pravom Pretresnog vijea, ovo Vijee pitanje izricanja kazne vraa pretresnom vijeu koje e imenovati predsjednik Meunarodnog suda. 432. Sudija Hunt i sudija Bennouna prilau izdvojeno i razliito miljenje o pitanjima o kojima se

raspravljalo u ovom poglavlju.

Takve kazne potvrdilo je albeno vijee u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi i u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija. 662 Vidi takoe pravilo 101(C) Pravilnika: "Pretresno vijee mora navesti da li e se vie izreenih kazni izdravati jedna za drugom ili istovremeno." 663 "Uinak naela ukupnosti jeste da se od instance koja izrie kaznu a koja je izrekla niz kazni, od kojih je svaka ispravno odmjerena u odnosu na krivino djelo za koje se izrie i za koje je odreeno da e se izdravati uzastopno u skladu sa naelima koja reguliu uzastopne kazne, trai da razmotri ukupnu kaznu i ocijeni da li je ona 'pravedna i primjerena' (fusnota isputena). D.A. Thomas, Principles of Sentencing (Heinemann, London, 1980.), str. 56; vidi takoe R v Bocskei (1970) 54 Cr. App. R. 519, 521: "[...] kad se izriu uzastopne kazne, konana dunost instance koja izrie kaznu jeste da osigura da zbir uzastopnih kazni nije pretjeran." Tog naela dri se i Criminal Justice Act 1991, lan 28(2)(b). Ono se primjenjuje kad god se izriu uzastopne kazne, npr. R v Reeves, 2 Cr. App. R (S) 35, CA; R v Jones, [1996] 1 Ar. App. R (S) 153; u Kanadi, vidi npr. R v M (CA), [1996] 1 SCR 500: "ukupna izreena kazna trebala bi odraavati ukupnu vinost krivca i okolnosti poinjenja djela"; u Australiji: Postiglione v R, 145 A.L.R. 408; Mill v R (1988) 166 CLR 59, 63; R v Michael Arthur Watts, [2000] NSWCCA 167 (sud bi trebao razmotriti pojedinana krivina djela, odmjeriti kaznu za svako od njih, sagledati ukupnu kaznu i strukturirati kaznu tako da odraava tu ukupnost); R v Mathews, Supreme Court of New South Wales, 16. juli 1991. 136 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

661

VII. DELIEVI ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA POGRENO UTVRENO INJENINO STANJE

A. Uvod 433. Deli je podnio dva albena osnova za svaku od osuujuih presuda koje je osporio. Jedan,

da dokazi nisu bili ono to je pravno dovoljno da se odre osuujue presude. Drugi, da dokazi nisu bili ono za to se kae da je injenino dovoljno da se odre osuujue presude. 434. Pitanje da li postoji pravni osnov na kojem moe stajati osuujua presuda, na suenju se

obino postavlja po zavretku izvoenja dokaza optube, u situaciji koju sada pokriva pravilo 98bis(B),664 a u skladu s ranijom praksom traenja oslobaajue presude na osnovu toga to su jedna ili vie optubi neosnovane. Test koji se u tom smislu primjenjuje jeste da li postoje dokazi (uvrteni u spis) na osnovu kojih bi svaki razumni presuditelj o injenicama mogao da se van razumne sumnje uvjeri u krivicu optuenoga po optubi koja je posrijedi.665 U ovom predmetu, Pretresno vijee je presudilo da su optube osnovane666 i na tu odluku nije bilo albe. Test koji treba da se sprovede za pitanje da li je dokazni materijal injenino dovoljan da bi se odrala osuujua presuda jeste da li nijedan razumni presuditelj o injenicama ne bi mogao da van razumne sumnje donese zakljuak o krivici.667 435. Kad alilac ne moe da pokae da je zakljuak o krivici Pretresnog vijea van razumne

sumnje bio zakljuak koji ne bi donio nijedan razumni presuditelj o injenicama, iz toga proizlazi da mora da su postojali dokazi na osnovu kojih je pomenuti presuditelj van razumne sumnje mogao da se uvjeri u tu krivicu. Dakle, u tim okolnostima, drugopomenuti je test pravne dovoljnosti suvian te se alba mora odbaciti. Slino tome, ako alilac moe pokazati da nijedan razumni presuditelj o injenicama ne bi mogao donijeti zakljuak o krivici na osnovu dokaza koji su mu predoeni, alba na osuujuu presudu mora se prihvatiti i mora se izrei oslobaajua presuda. U takvoj situaciji, nepotrebno je da drugostepeni sud utvruje da li su postojali dokazi (uvrteni) na osnovu kojih bi reeni presuditelj mogao da donese takav zakljuak.

Pravilo 98bis(B) utvruje: "Pretresno vijee e donijeti oslobaajuu presudu na prijedlog optuenog ili proprio motu ako zakljui da nema dovoljno dokaza da bi ga osudilo po toj optubi odnosno optubama." 665 Jurisprudencija Meunarodnog suda u pogledu pravila 98bis(B) i ranije prakse nedavno je preispitana u predmetu Tuilac protiv Kunarca, predmet br. IT-96-23-T, Odluka po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude /Decision on Motion for Acquittal/, 3. juli 2000., para. 2-10.

664

137 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

436.

albeno vijee stoga namjerava razmotriti samo pitanje da li su dokazi bili injenino

dovoljni da se odri osuujua presuda, u smislu kako je ve reeno. 437. U vezi s izvjesnim brojem albenih osnova, Deli takoe obrazlae da optuba nije pokazala

(1) da je rtva po enevskim konvencijama bila zatieno lice, te (2) da zajedniki lan 3 individualnu krivinu odgovornost utvruje kao stvar meunarodnog obiajnog prava.668 Ta dva navoda, kojima se postavlja pitanje da li je Pretresno vijee poinilo pravnu greku, albeno je vijee prodiskutovalo na drugom mjestu u ovoj presudi. Razmatranje koje slijedi ograniava se na to da li je Pretresno vijee poinilo bilo kakvu greku prilikom utvrivanja injeninog stanja. B. Pitanja 9 i 10: proglaenje krivim po takama 1 i 2 438. Take 1 i 2 odnose se na liavanje ivota epe Gotovca (dalje u tekstu: Gotovac) u zatvoru-

logoru elebii, krajem juna 1992. godine. alioce Delia i Landu, pored ostalih, teretilo se da su tokom dueg vremenskog perioda Gotovca tukli i na elo mu zaboli znaku SDA-a. Gotovac je, kae se, brzo nakon toga umro od time nastalih povreda. Taka 1 dvojicu je optuenih teretila za teku povredu enevskih konvencija (hotimino liavanje ivota), a taka 2 za krenje zakona i obiaja ratovanja (ubistvo). 439. Pretresno je vijee utvrdilo da su Deli i Lando prili Gotovcu koji je sjedio pored vrata u

hangaru br. 6, te da ga je Deli optuio da je 1942. ubio dva Muslimana. Pominjao je i neke stare razmirice izmeu njihovih porodica i Gotovcu rekao neka se ne nada da e ostati iv. Kad je Gotovac te optube porekao, Deli je poeo da ga tue. Gotovca su izveli iz hangara, a ljudi u hangaru uli su zvuke udaraca i njegovo jaukanje. Nakon nekog vremena, dovukli su ga u hangar.669 Svi ti nalazi Pretresnog vijea jasno su proizlazili iz svjedoenja. 440. Pretresno je vijee takoe utvrdilo da su nekoliko sati nakon toga Gotovca ponovno izveli iz

hangara i da su ga Deli i Lando ponovno teko pretukli. U glavu su mu zaboli metalnu znaku, a Lando je ostalim zatoenicima u hangaru zaprijetio da e ubiti onoga ko se usudi skinuti je. Pretresno vijee je utvrdilo da je Gotovac nakon nekog vremena umro u hangaru uslijed tog drugog premlaivanja.670 441. Ue odreenje nalaza da je Gotoveva smrt bila posljedica drugog premlaivanja od bitne je

vanosti za te albene osnove jer se otvara pitanje da li bi svaki razumni presuditelj o injenicama
Tuilac protiv Delalia i ostalih, Nalog po prijedlozima za odbacivanje optunice po zavretku izvoenja dokaza tuioca /Order on the Motions to Dismiss the Indictment at the Close of the Prosecutor's Case/, 18. mart 1998. 667 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 64; Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63. 668 Deliev podnesak, para. 303. 669 Prvostepena presuda, para. 817. 138 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
666

zakljuio da je Deli uestvovao u drugom premlaivanju. Optuba je veoma korektno priznala da Pretresno vijee ni u jednoj prilici nije ustvrdilo da postoji bilo kakva kauzalna veza izmeu Gotoveve smrti i prvog premlaivanja, te da dokazni materijal nije bio takvog karaktera da je omoguavao da se takva veza uspostavi kao jedini mogui razuman zakljuak.671 442. Nijedan svjedok nije posvjedoio da je zaista vidio kako Deli uestvuje u tom drugom

premlaivanju, ali je Pretresno vijee stvarno zakljuilo da on jeste uestvovao, temeljei svoj zakljuak na indirektnim dokazima. Pretresno vijee je bilo miljenja da se, s obzirom na to to su svjedoci vidjeli i uli u hangaru, opravdano moe rei da su oni bili u poziciji da znaju ta se deavalo napolju.672 Pretresno vijee dalje kae da, ako se zajedno uzme u obzir sve to se vidjelo i ulo u hangaru, ne ostaje prostora za sumnju u to da su Deli i Lando "uestvovali" u premlaivanju uslijed kojeg je nastupila smrt rtve.673 443. Jedina okolnost u kojoj je Pretresno vijee eksplicitno nalo uporite, a koja je konkretno

identifikovala Delia, bila je njegova prijetnja Gotovcu prije ranijeg premlaivanja neka se ne nada da e ostati iv, te njegovo uestvovanje u tom ranijem premlaivanju. Te nalaze Pretresno je vijee opravdano moglo donijeti na osnovi svjedoenja. Ostale okolnosti u kojima je Pretresno vijee eksplicitno nalo uporite bile su da je Gotovac u hangar bio vraen u jadnom stanju, da su ga kasnije istoga dana ponovno izveli, da su se uli zvukovi udaraca te Gotovevo stenjanje i jauci, da su ga nakon kratkog vremena unijeli u hangar s metalnom znakom zabodenom u elo, da je Lando zaprijetio da e istom postupku biti podvrgnut svako ko znaku pokua skinuti, te otkrie narednog jutra da je Gotovac izdahnuo.674 U Delievoj albi nije osporena nijedna od tih dodatnih okolnosti. 444. Takoe, Lando je posvjedoio da je Deli (kao i Muci) od njega traio da ubije Gotovca,

ali Pretresno vijee to svjedoenje nije prihvatilo obrazlaui to time da je Lando nepouzdan svjedok.675 Lando je posvjedoio da su u drugom premlaivanju uestvovali i drugi, ali nije nagovijestio da je Deli bilo u kojem trenutku bio prisutan za vrijeme drugog premlaivanja.676 445. Izvjestan broj zatoenika koje je pozvala optuba posvjedoio je o okolnostima u kojima se

dogaalo premlaivanje epe Gotovca, te se ti dokazi moraju ukratko razmotriti kako bi se ustanovilo da li oni daju bilo kakav osnov za nalaz da je Deli uestvovao u drugom premlaivanju.
670 671

Ibid., para. 818. Transkript albene rasprave, str. 523-524. 672 Prvostepena presuda, para. 820. 673 Ibid., para. 821. 674 Ibid., para. 820. 675 Ibid., para. 822. 676 Transkript suenja, str. 15045-15047. 139 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

446.

Branko Gotovac (posrijedi nije roak) posvjedoio je da je vidio kako epu Gotovca

izvode iz hangara i tuku "nekoliko puta".677 Meutim, zamoljen da iznese detalje toga to je vidio, svjedok je mogao da opie (kako proizlazi iz ostalih svjedoenja) iskljuivo ono to je moglo biti samo prvo premlaivanje.678 U unakrsnom je ispitivanju679 rekao da je epu Gotovca vidio
[...] kad su ga njih dvojica doveli unutra. Izgledao je kao da je mrtav [...], a uskoro nakon toga je i umro.

To se moda odnosilo na drugo premlaivanje, ali taj moment nikad nije bio razjanjen. Od svjedoka nije zatraeno niti to da identifikuje ko su bili "njih dvojica" koji su epu Gotovca unijeli. 447. Svjedok F je svjedoio da ne zna ko je drugi put prozvao Gotovca, a pitanje ko je Gotovca

vratio u hangar nije mu bilo postavljeno.680 On nije nagovijestio da je Deli bio prisutan taj drugi put, a pitanje da li je bio prisutan nije mu ni postavljeno. Stevan Gligorevi je opisao da su Gotovca pretukli dva puta, ali je kao lice koje ga je oba puta prozvalo mogao identifikovati samo Landu. Ni Gligorevi nije spominjao bilo kakvo Delievo uestvovanje u premlaivanjima.681 Svjedok N je izjavio da je Deli Gotovca tukao "nekoliko puta" u hangaru, ali je nakon toga (kako proizlazi iz ostalih svjedoenja) opisivao okolnosti onoga to je nazvano drugim premlaivanjem van hangara, i samo je Landu identifikovao kao lice koje je uestvovalo u tim dogaajima.682 Odgovarajui na pitanje ko se jo nalazio u blizini, a ko je mogao da vidi kako Gotovca izvode i tuku, nije nagovijestio da je tamo bio Deli.683 448. Dragan Kuljanin u svom je svjedoenju naveo da su straari Gotovca prozvali nekoliko

puta, ali je rekao da ne zna imena tih straara.684 Smo premlaivanje on nije vidio.685 Ni u jednoj prilici nije spomenuo uestvovanje Delia u drugom premlaivanju. Mirko ori je rekao da je Gotovca da izae iz hangara drugi put prozvao Lando i da je upravo Lando nekim od zatvorenika naredio da Gotovca iznesu napolje.686 On nije nagovijestio da je u drugom premlaivanju uestvovao Deli.

677 678

Ibid., str. 985. Ibid., str. 986, 1103. 679 Ibid., str. 1098-1099. 680 Ibid., str. 1322. 681 Ibid., str. 1469-1470. 682 Ibid., str. 1916-1917. 683 Ibid., str. 1999. 684 Ibid., str. 2346. 685 Ibid., str. 2411. 686 Ibid., str. 4782. 140 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

449.

Branko Sudar je svjedoio o oba premlaivanja. Sa sigurnou je identifikovao Delia kao

lice koje je uestvovalo u prvom premlaivanju.687 Rekao je da je prilikom drugog premlaivanja Gotovca napolje izveo Lando.688 U unakrsnom ispitivanju on je ponovio iskaz koji je dao u svjedoenju i koji se oigledno odnosio na prvo premlaivanje iako on taj dogaaj nije tako imenovao,689 ali mu optuba nije postavila nijedno pitanje koje je moglo navesti na promjenu jedinog razumnog zakljuka izvedivog iz njegovog svjedoenja, tj. da je on zapravo i dalje govorio samo o prvom premlaivanju. Risto Vukalo je opisao oba premlaivanja. to se tie drugog premlaivanja, kao uesnika - kao lice koje je prozvalo Gotovca i koje je dvojici zatoenika naredilo da ga unesu nazad u hangar - identifikovao je samo Landu.690 Svjedok R je opisao da je Deli svoju prijetnju izrekao u prilici sasvim nevezanoj bilo s kojim premlaivanjem. U vezi s jednim premlaivanjem koje je vidio, a koje je (kako proizlazi iz svih ostalih svjedoenja) moglo biti samo drugo premlaivanje, svjedok R je kao uesnika identifikovao samo Landu.691 450. Niko od dosad pomenutih zatoenika nije potkrijepio navod optube da je Deli uestvovao

u drugom premlaivanju koje je bilo uzrok Gotoveve smrti. Postojala su jo tri svjedoka ije je svjedoenje u albenom postupku donekle bilo uzeto u obzir. 451. Svjedok B je u svojem svjedoenju govorio o Delievoj prijetnji Gotovcu neka se ne nada

da e ostati iv.692 Za prvo premlaivanje izjavio je da se dogodilo iste veeri, ali nije identifikovao ko je u njemu uestvovao.693 Rekao je da misli da se drugo premlaivanje dogodilo naredne veeri i izjavio:
U predveerje su ga ponovno prozvali napolje. Sjeam se Zenge, Esada Lande. Uao je. Uao je u hangar. Mislim da je Deli stajao napolju pored vrata. On nije htio da izae. On je - a onda su dvojici drugih zatvorenika naredili da mu pomognu da ustane i gurnu ga napolje kroz vrata. To se dogaalo odmah pored mene, u hangaru. Oni su poeli da ga tuku, a po broju udaraca, komeanju i svemu to smo mogli da ujemo, tamo mora da se nalazila vea grupa ljudi, nekoliko ljudi.694

"On" koji nije htio da izae oigledno je bio Gotovac. Od svjedoka B nije zatraeno da identifikuje ko su bili "oni" koji su Gotovca poeli da tuku. Svjedok je kasnije opisao Landinu prijetnju u vezi sa znakom na Gotovevu elu.695

687 688

Ibid., str. 5766. Ibid., str. 5767. 689 Ibid., str. 5945. 690 Ibid., str. 6280-6281. 691 Ibid., str. 7795. 692 Ibid., str. 5055. 693 Ibid., str. 5056. 694 Ibid., str. 5056. 695 Ibid., str. 5057. 141 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

452.

Optuba je obrazlagala da reenica "Mislim da je Deli stajao napolju pored vrata" treba da

se razumije ne kao sumnja u to da li je tada tamo bio Deli, nego samo u to gdje je stajao.696 Taj argument imao bi veu snagu da je svjedok B negdje drugdje u svojem svjedoenju kao prisutno lice identifikovao Delia, ali on to nije uinio. Prisutnost Delia tokom drugog premlaivanja bila bi vitalno vaan dokaz koji bi ga povezao s tim premlaivanjem. Obaveza je optube da osigura da vitalno vano svjedoenje njenog svjedoka bude jasno i nedvosmisleno. Optueno lice ne smije se osuditi na osnovu verbalne dvosmislenosti u takvom, vitalno vanom svjedoenju. Ta reenica iz svjedoenja svjedoka B, shvaena doslovno, donekle izraava i sumnju da li je Deli bio prisutan, a ne samo gdje je stajao. Kad svjedok optube ije je svjedoenje od vitalne vanosti moe da razjasni svaku dvosmislenost u svom svjedoenju, a optuba od svjedoka ne zatrai da on to uini, opravdano je zakljuiti da ona to nije uinila zato to to svjedoenje ne bi ilo u njenu korist. To ne znai da tada uvijek treba da se izvede zakljuak na tetu optube, ali i sama mogunost da se on izvede upuuje na to da je riskantno donositi bilo kakvu odluku u korist optube ako postoji dvosmislenost. 453. Rajko Dragani je opisao da su Gotovca prvi put tukli Deli i Lando.697 U vezi s onim to

bi moglo da bude i prvo i drugo premlaivanje (svjedoenje je dvosmisleno), on je rekao:698

[...] i da je Deli rekao, Zenga [Lando], ne znam tano, rekao je neka dou dvojica i unesu ga.

Iz ovog je svjedoenja jasno da svjedok nije bio mogao da kae ko je od dvojice optuenih zatraio pomo, bez obzira o kojoj se prilici tu radilo. Utoliko ukoliko ta nejasnoa moe da sugerie da je pri drugom premlaivanju bio prisutan Deli, a da je jedino nejasno koji je optueni zatraio pomo, ovdje postoji ista vrsta dvosmislenosti kao i u sluaju prethodnog svjedoka. Moda je znaajno to to, detaljno pobrajajui indirektne dokaze u kojima je ovdje moglo nai osnov da van razumne sumnje zakljui kako Deli jeste uestvovao u drugom premlaivanju, Pretresno vijee nije ukljuilo nijedan direktni dokaz da je Deli bio prisutan na tom mjestu u vrijeme kad se dogodilo drugo premlaivanje.699 454. Mirko Babi je u svom svjedoenju izjavio da je Deli sa Landom doao na vrata hangara,

da je Gotovcu zaprijetio da e ga ubiti, te da je Deli bio jedan od trojice koji su Gotovca izveli iz hangara za prvo premlaivanje.700 Zatim je rekao da je sat ili neto vie nakon toga Deli ponovno doao na vrata hangara, zajedno s Landom, da je Gotovcu "reeno isto to i prvi put", i da je Deli
696 697

Transkript albene rasprave, str. 519-520. Transkript suenja, str. 6929. 698 Ibid., str. 6930. 699 Prvostepena presuda, para. 820. 700 Transkript suenja, str. 284-285. 142 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

drao no "na" Gotovcu dok su ga izvodili i ponovno tukli.701 U unakrsnom ispitivanju Babi je odluno tvrdio da je bio oevidac tih dogaaja.702 To je bilo jedino svjedoenje u predmetu koje je nedvosmisleno implikovalo Delia u dogaaje prije drugog premlaivanja i nakon njega. Da je bilo uvrteno, ono bi navodilo na neizbjeni zakljuak da Deli jeste uestvovao u tom premlaivanju bilo kao jedan od onih koji su lino tukli, bilo kao sauesnik koji je pomagao i podravao. 455. U albi, u vezi s tereenjem njega i Lande za muenje i surovo postupanje sa Mirkom

Babiem,703 Deli je istakao da Pretresno vijee nije smatralo "u potpunosti pouzdanim" nepotkrijepljeno Babievo svjedoenje o zlostavljanju kojem ovaj tvrdi da je bio podvrgnut.704 Deli stoga obrazlae da je Babievo svjedoenje koje je trebalo da potkrijepi take koje ovdje razmatramo bilo "takoe nedovoljno da potkrijepi injenini nalaz da [je on] uestvovao u smrtonosnom premlaivanju" navedenom u tim takama, naroito zato to niko drugi nije posvjedoio da ga je tamo vidio.705 Optuba je odgovorila da se na osnovi nalaza da Babievo svjedoenje u vezi s jednim drugim incidentom nije bilo "u potpunosti pouzdano" ne moe zakljuiti da je Babi sasvim nepouzdan svjedok kojem se ne moe vjerovati ni u jednoj prilici.706 456. S obzirom na okolnosti ovog predmeta, albeno vijee ne prihvata "finu distinkciju" izmeu

neuvjerenosti van razumne sumnje u pouzdanost svjedoenja svjedoka i nalaza da svjedok lae, koju je nastojala povui optuba.707 Priroda Babievog svjedoenja u prilog optubi za muenje i okrutno postupanje bila je takva da bi to svjedoenje, ako je istinito, te optube potvrivalo van razumne sumnje. Do oslobaajue presude po tim takama nije dovelo samo nepostojanje dokaza koji bi ovo svjedoenje potkrijepili. Postojali su mnogi dokazi koji su pokazivali da je Babi u vezi s tim optubama lagao, ukljuujui dokaze da su povrede za koje je on tvrdio da su posljedica zlostavljanja (ukljuujui navod da su mu nogu umoili u benzin i zapalili je) nastale neko vrijeme prije njegovog zatoenja u zatvoru-logoru elebii.708 457. Ali, taj spor o Babievom svjedoenju ne treba da se rjeava u ovom albenom postupku jer

je iz same presude oigledno da se Pretresno vijee nije oslanjalo na njega. Kako je ve izneseno, Pretresno vijee, pored indirektnih dokaza u kojima je ovdje moglo nai osnov da van razumne sumnje zakljui kako je Deli uestvovao u drugom premlaivanju, nije ukljuilo nijedan direktni dokaz da je Deli bio prisutan na tom mjestu u vremenu kad se dogodilo drugo premlaivanje. Da je
701 702

Ibid., str. 285. Ibid., str. 413. 703 Take 27, 28 i 29. 704 Prvostepena presuda, para. 988. 705 Deliev podnesak, para. 282b. 706 Transkript albene rasprave, str. 517. 707 Ibid., str. 518. 708 Prvostepena presuda, para. 986-987. 143 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Babievo svjedoenje da je Deli bio prisutan bilo uvrteno, ono bi bilo od tako vitalne vanosti da bi neizbjeno bilo ukljueno u izjavu o okolnostima koje su posluile kao osnov za odluku. To to se ono ne spominje, pokazuje da Pretresno vijee to svjedoenje nije uvrstilo, a da niti svjedoenja kako svjedoka B, tako i Rajka Dragonia nije shvatilo na nain da ona pokazuju da je Deli bio prisutan prilikom drugog premlaivanja. 458. Predmet baziran na indirektnim dokazima sastoji se od dokaza mnotva raznih okolnosti

koje, uzete u kombinaciji, ukazuju na krivicu optuenog lica, zbog toga to bi u kombinaciji obino mogle postojati samo zato to je optueni uinio to za to se tereti - ovdje, jer je uestvovao u drugom premlaivanju Gotovca. Takav zakljuak mora biti utemeljen van razumne sumnje. Nije dovoljno da to bude razuman zakljuak mogu na temelju tih dokaza. To mora da bude jedini mogui razumni zakljuak. Ako postoji jo neki takoe razumno mogu zakljuak na temelju istih dokaza, a koji je saglasan s nevinou optuenoga, optueni mora biti osloboen optubi. 459. albeno vijee se uvjerilo da se, bez nekog prihvatljivog dokaza da je Deli bio prisutan u

vrijeme drugog premlaivanja, nijedan razumni presuditelj o injenicama ne bi na osnovu okolnosti koje je Pretresno vijee identifikovalo u ovom predmetu mogao van razumne sumnje uvjeriti u to da je Deli uestvovao u drugom premlaivanju. Neprijateljstvo izmeu Delia i Gotovca, njegova prijetnja Gotovcu da e biti ubijen i njegovo uestvovanje u ranijem (i odvojenom) premlaivanju, ak niti u kombinaciji ne eliminiu razumnu mogunost da on tada tamo nije bio. Takvu mogunost otvara to to ne postoji nijedno prihvatljivo svjedoenje bilo koga od mnogih svjedoka koji su tamo bili prisutni, da je prisutan bio i Deli. Stoga nije mogue donijeti nalaz da je on uestvovao u premlaivanju. 460. U skladu s tim, osuujua presuda Deliu po takama 1 i 2 mora da se ukine i da se po

objema takama izrekne oslobaajua presuda. C. Pitanja 11 i 12: proglaenje krivim po takama 3 i 4 461. Po takama 3 i 4 optunice Deli je osuen za teku povredu enevske konvencije

(hotimino liavanje ivota) i za krenje zakona i obiaja ratovanja (ubistvo) u vezi sa smru eljka Miloevia (dalje u tekstu: Miloevi). Navodi se da je Deli izdvojio Miloevia iz tunela br. 9 u kojem je ovaj bio zatoen, da ga je izveo napolje gdje su ga Deli i ostali teko pretukli, te da je do narednog jutra Miloevi preminuo od povreda. 462. Pretresno vijee je utvrdilo da je Deli mnogo puta tukao Miloevia za vrijeme dok je ovaj

bio zatoen u logoru. Prije njegove smrti logor su posjetili novinari i Deli je Miloevia izveo napolje kako bi ovaj pred njima dao "priznanje", to je Miloevi odbio. Nakon tog incidenta, Deli
144 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

je nou prozvao Miloevia iz tunela i onda ga teko tukao najmanje sat vremena tako da su zatoenici u tunelu mogli da uju njegove jauke i stenjanje. Narednog jutra, van tunela je vieno Miloevievo mrtvo tijelo. Pretresno vijee je utvrdilo da je to premlaivanje bilo uzrok Miloevieve smrti.709 463. Osporavajui svoju osuujuu presudu po ovim takama, Deli tvrdi da su samo dva

svjedoka, Milenko Kuljanin i Novica ori, posvjedoila da direktno znaju za Delievo uestvovanje u premlaivanju nasmrt Miloevia, da je njihovo svjedoanstvo nevjerodostojno jer se njihove verzije dogaaja ne podudaraju, i da su njihova svjedoanstva o dogaajima koji su doveli do Miloevieve smrti proturjena svjedoanstvima ostalih svjedoka optube.710 464. Optuba obrazlae da injenica da svjedoci nisu vidjeli premlaivanje koje je za posljedicu

imalo smrt rtve sama po sebi nije osnov za zakljuak da je poinjena greka u pogledu utvrivanja injenica. Obrazlae se da je Pretresno vijee utvrdilo da su svjedoci bili sposobni da potvrde da je Deli bio poinitelj smrtonosnog premlaivanja i da na nijedna od nepodudarnosti na koje se poziva Deli nije takva da bi se moglo zakljuiti da je taj nalaz nerazuman.711 465. to se tie nalaza o dogaajima koji su doveli do Miloevieve smrti, Pretresno vijee je za

polazite uzelo svjedoanstva dvojice svjedoka, Milenka Kuljanina i Novice oria. Pretresno vijee je iznijelo da je Novica ori posvjedoio da se nalazio na veoma maloj udaljenosti od vrata tunela br. 9, odakle je mogao vidjeti i uti ta se dogaa napolju kad su vrata otvorena. On je priznao da nije vidio zavrno premlaivanje jer su vrata tunela br. 9 bila zatvorena, ali je uo kako Deli proziva Miloevia da izie iz tunela, te razgovor, premlaivanje i na kraju pucanj. Miloevi se te noi nije vratio u tunel br. 9.712 466. Pretresno vijee je smatralo da je svjedoenje Novice oria potkrijepljeno svjedoenjem

Milenka Kuljanina. Vijee je opisalo da je Milenko Kuljanin posvjedoio da je Deli prozvao Miloevia i lino ga izveo iz tunela br. 9. Onda je uo krike, jauke i zapomaganje rtve, to je trajalo preko sat vremena i ukazivalo na ozbiljnost premlaivanja kojem je rtva bila podvrgnuta. 467. Pretresno vijee je utvrdilo da je narednog jutra izvjestan broj svjedoka optube, ukljuujui

Novicu oria, Milenka Kuljanina i svjedoka J, vidio nepomino Miloevievo tijelo kako lei u blizini mjesta gdje su [zatvorenike] odveli da mokre.713 Pretresno je vijee utvrdilo da, iako je bilo

709 710

Prvostepena presuda, para. 832. i 833. Deliev podnesak, str. 128-132. 711 Odgovor optube, para. 11.9-11.11. 712 Prvostepena presuda, para. 831-832. 713 Prvostepena presuda, para. 832. 145 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

"nekih razlika u iskazima svjedoka ovih dogaaja, osnovne crte svjedoenj koje se odnose na posljednje vee ivota eljka Miloevia su dosljedne i vjerodostojne".714 468. Deli tvrdi da su odstupanja meu svjedoanstvima Milenka Kuljanina i Novice oria

bila "tako velika da su ona nepouzdana te se ne mogu biti koristiti za utvrivanje injenica i donoenje presude".715 Kako je naznaeno gore, Pretresno vijee jest prihvatilo da su postojale neke razlike u iskazima svjedoka, ali nije konkretno identifikovalo koje su to. albeno vijee e razmotriti da li su stvari koje navodi Deli zaista nepodudarnosti u svjedoenjima, a zatim razmotriti da li su one razlike koje pominje Pretresno vijee, uzete u cjelini, mogle na dokaze po tim takama imati takav uinak da bi bilo nerazumno zakljuiti kako su "glavne crte" svjedoanstava dovoljno podudarne i vjerodostojne da opravdaju donoenje rjeenja o krivici van razumne sumnje. 469. Prva nepodudarnost na koju upozorava Deli odnosi se na nain na koji je Miloevi iziao

iz tunela br. 9. Milenko Kuljanin je posvjedoio da je Deli prozvao Miloevia i da ga je lino izveo iz tunela br. 9, dok je, prema svjedoenju Novice oria, Miloevi iziao iz tunela uvi Deliev glas kako ga proziva. ori nije pominjao da je Deli lino izveo Miloevia. 470. Milenko Kuljanin je posvjedoio da su prije Miloevieve smrti zatvor-logor posjetili

novinari, da je Deli Miloevia izveo iz tunela br. 9 i od njega traio njegovo "priznanje" pred tim novinarima, to je ovaj odbio.716 Milenko Kuljanin je o daljnjem slijedu dogaaja svjedoio ovako:
Deli je [Miloevia i jo jednog zatoenika, Rajka oria] vratio u tunel broj devet, odakle su oni i doli, a kad su novinari otili, ponovo je uao u tunel i rekao im da e dobro da ga zapamte. eljko [Miloevi] je, meutim, ostao u tunelu jo par dana. Onda je doao Deli i rekao mu da bude spreman oko 13.00 sati. Onda je stigao Deli i prozvao Miloevia. Ne znam tano kad je doao. Bila je no. Bila je moda pono ili dva sata ujutro. Bio je mrkli mrak. On je lino izveo eljka. Prozvao ga je da izie i izveo ga napolje. Nakon to su izili, uli smo kako eljko jaue, stenje i zapomae. Ujutro, kad su nas izveli na obavljanje nude, iza vrata je leao eljko Miloevi, mrtav.717

Novica ori je posvjedoio sljedee:

I zaista, kako je rekao Hazim, te noi - ne znam koliko je sati bilo - napolju, ispred zgrade broj 9 uo se njegov glas, prozvao je eljka Miloevia. eljko je iziao. Zatvorili su vrata za njim. uli smo razgovor, ali taj put to se dogaalo neto dalje od ulaza tako da nismo mogli razumjeti

714 715

Prvostepena presuda, para. 832. Transkript albene rasprave, str. 498. 716 Transkript suenja, str. 5480-81. 717 Transkript suenja, str. 5481. 146 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

jednako dobro kao prethodnih dana, kad se to dogaalo odmah iza vrata, ali smo uli raspravljanje, kasnije udarce, a na kraju metak.718

471.

Postoji razlika u iskazima: Novica ori je posvjedoio da se izvana ispred tunela uo

samo Deliev glas i da je on "prozvao" Miloevia koji je "iziao", dok je Kuljanin izjavio da je Deli "lino izveo Miloevia. Ovo je nemogue razumjeti kao slobodniji nain da se kae da je on lino prozvao Miloevia da izie, u kontekstu nastavka njegovog svjedoenja: "Pozvao ga je da izie i odveo ga napolje. Nakon to su oni izili [...]". Dakle, u svjedoenjima postoji razlika u pogledu toga da li je Deli uao u tunel ili je Miloevia jednostavno prozvao izvana. Oigledno je da je Pretresno vijee donijelo nalaz samo da je Deli Miloevia prozvao da izie, na osnovu injenice da su dva svjedoka prepoznala njegov glas, a ne na osnovu svjedoenja Milenka Kuljanina u kojem se kae da ga je Deli lino i izveo. Ta nepodudarnost bila bi, dakle, vana samo s obzirom na Kuljaninovu vjerodostojnost, to e albeno vijee razmotriti u kontekstu drugih nedosljednosti koje navodi Deli. 472. Druga nepodudarnost na koju se upozorava sastoji se u tome da je, nakon zvuka udaranja i

jaukanja, o emu su posvjedoili svjedoci, Novica ori uo "metak".719 Milenko Kuljanin nije posvjedoio da je uo bilo kakav pucanj. Pretresno vijee ni ovdje, donijevi nalaz da je Miloevi umro od premlaivanja kojem je bio podvrgnut (to su posvjedoila oba svjedoka), nije kao polazite za tu odluku uzelo zvuk pucnja tako da to pitanje moe biti relevantno samo s obzirom na vjerodostojnost svjedoka. 473. ovako:
Ujutro, kad su nas izveli na obavljanje nude, iza vrata je leao eljko Miloevi, mrtav.720

Deli tvrdi da su svjedoenja Kuljanina i Delia o mjestu na kojem se nalazilo Miloevievo

tijelo na dan nakon premlaivanja nepodudarna sa svjedoenjem svjedoka J. Kuljanin je svjedoio

A kasnije, odgovarajui na pitanja:

P: Kaete da ste ujutro, izlazei na nunik, napolju kod ulaza u tunel vidjeli le. Jeste li taj le vidjeli i pri odlasku na nunik i pri povratku? O: Da, bio je tamo i kad smo izlazili i kad smo se vraali u tunel, i na odlasku i na povratku.721

Novica ori posvjedoio je sljedee:

718 719

Transkript suenja, str. 4179. Transkript suenja, str. 4179. 720 Transkript suenja, str. 5481. 721 Transkript suenja, str. 5483. 147 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Ujutro - mislim da je bilo veoma rano - izvodili su nas u grupama po pet ili est na vrenje nude, bolje rei na rupu, a kad sam ja iziao, odmah do rupe na sjevernoj strani nalazio se le eljka Miloevia, elo mu je bilo pokriveno nekakvom krpom ili majicom, s veliko krvavom mrljom.722

474.

Deli istie da je Pretresno vijee pogrijeilo kad je ustvrdilo da je Milenko Kuljanin le

vidio "u blizini mjesta gdje su ih vodili da mokre"723 jer je svjedok posvjedoio da je le vidio iza ili kod vrata tunela br. 9. Iako se opis svjedoanstva Milenka Kuljanina kako ga je iznijelo Pretresno vijee ini donekle nepreciznim, jer je on posvjedoio da je vidio kako le lei iza vrata tunela br. 9,724 ta nepreciznost, kao i navodna nepodudarnost izmeu iskaz svjedoka u pogledu mjesta na kojem je le naen vie je prividna nego stvarna ako se svjedoenja promatraju unutar konteksta. Iz svjedoenja proizlazi da se rupa na koju su zatvorenike vodili na mokrenje nalazila prilino blizu tunela br. 9 i da se mjesto ispred ulaza u tunel, odnosno ispred vrata, nalazilo dovoljno blizu mjesta na koje su zatvorenike vodili na mokrenje da bi svjedoci koji su ta mjesta opisali na razliit nain realno mogli govorili o u biti istom mjestu. Zamoljen da opie gdje se rupa nalazila i gdje je naeno Miloevievo tijelo, Novica ori je odgovorio da:
Rupa se nalazila odmah pored, negdje pri sredini tunela broj 9. Proete pored ovog betonskog zidia i odmah je tamo. Tijelo se nalazilo odmah pored rupe.725

A u unakrsnom ispitivanju, na ponovljeno pitanje o mjestu na kojem se le nalazio, pitanja i odgovori izmjenjivali su se ovako:
P: Pokaite ponovno gdje ste vidjeli le. O: (Pokazuje) Ovdje, odmah pored rupe iskopane za nunik. Nalazio se odmah pored nje, ovdje po sredini. P: Dakle, sve se to dogodilo iza tunela br. 9? O: Negdje iza ulaza, da.726

Taj je svjedok, dakle, smatrao da se predmetno mjesto moe opisati i kao "odmah pored rupe" i "iza ulaza" u tunel br. 9. 475. ini se da je i svjedok J to shvatao na isti nain jer je on mjesto na kojem je vidio

Miloevievo tijelo opisao kao:

722 723

Transkript suenja, str. 4179. Prvostepena presuda, para. 832. 724 Transkript suenja, str. 5481. 725 Transkript suenja, str. 4181. 726 Transkript suenja, str. 4232. (naglasak dodat). 148 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

[...] odmah pored tog lokala [sic] koji smo koristili za vrenje nude, tamo su nas izvodili. Kad su nas vodili na mokrenje, svi smo ga vidjeli kako lei tamo, odmah pored rupe, mrtav, i svi smo ga vidjeli, svi logorai su mogli da ga vide.727

Na ponovljeno pitanje gdje je vidio Miloevievo tijelo, svjedok je kasnije, pokazujui mjesta na planu logora, dao opirniji odgovor da je to bilo iza tunela br. 9:
To je bila jama gdje smo ili na obavljanje nude, a njegovo je tijelo lealo odmah pored nje. To je ujedno iza broja 9. Ako je ovo broj 9, to bi znailo da je to bilo ovdje gore, otprilike u ovom dijelu. Znam da nije bilo daleko.728

albeno vijee stoga je miljenja da svjedoenja o mjestu na kojem se nalazilo Miloevievo tijelo ujutro nakon njegovog premlaivanja u potpunosti potkrepljuju nalaz Pretresnog vijea. 476. Deli takoe obrazlae da se iskaz svjedoka J, da je Miloevievo tijelo bilo svo uto, ne

podudara s iskazima druga dva svjedoka koji su izjavili da mu je glava bila pokrivena nekim odjevnim predmetom umrljanim krvlju.729 albeno vijee smatra da ta dva iskaza nisu nuno nepodudarna jer je posve prihvatljivo da je koa na vidljivim dijelovima Miloevievog lea bila uta moda zbog loeg zdravstvenog stanja, kao i to da se na glavi nalazila povreda na to je ukazivala injenica da mu je glava bila sasvim ili djelimino pokrivena krvlju umrljanom tkaninom. 477. Deli navodi da postoji nepodudarnost u svjedoenju u pogledu vremena dogaaja jer

Novica ori i Milenko Kuljanin "nisu bili saglasni o datumu kad su se navedeni dogaaji zbili".730 Iako Milenko Kuljanin nije mogao da se sjeti tanog vremena, odnosno datuma ubistva,731 uspio je da ga situira u odnosu na druge dogaaje. Njegovom svjedoenju, da se to desilo nedugo nakon posjete novinara,732 niim nisu proturjeili Novica ori i svjedok J ije se svjedoenje nije izriito ticalo datuma smrtonosnog premlaivanja. 478. Deli nadalje obrazlae da je Pretresno vijee odbacilo svjedoenja Milenka Kuljanina i

Novice oria u vezi sa smru jednog drugog zatoenika, Slavka uia, slina svjedoenju u vezi s Miloevievom smru. to se tie svjedoenja Novice oria, u prvostepenoj presudi nigdje se ne vidi da je Pretresno vijee njegov iskaz odbacilo. Vijee se pozvalo na njegovo svjedoenje da je
Transkript suenja, str. 7497. Transkript suenja, str. 7510. 729 Deliev podnesak, para. 293. 730 Deliev podnesak, para. 293. 731 Vidi transkript suenja, str. 5482: "U tunelu sam proveo 110 dana. Sve to dogaalo se tokom tih 110 dana koje sam tamo proveo. Da li je to bilo poetkom jula i krajem juna, ne mogu tano da kaem. Ne orijentiem se ba najbolje jer se zaista, mogu to bar za sebe rei, ne moemo sjetiti tih vanijih datuma, zbog toga to tamo nisam mogao da se orijentiem u prostoru i vremenu. Zato ne mogu tano da kaem. Mogue je da je to bilo krajem juna ili jula, ali to ubistvo desilo se nakon incidenta sa Slavkom Susiem /kao u originalu/". 732 Transkript suenja, str. 5481.
728 727

149 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

on vidio Delia i Landu kako Slavka uia izvode iz tunela br. 9, da je vidio kako je dugo nakon toga ui ponovno gurnut unutra i da je ubrzo poslije toga izdahnuo. Prije bi se reklo da ga je Pretresno vijee prihvatilo nego odbacilo.733 injenica da Pretresno vijee nije donijelo nalaz da su za uievu smrt odgovorni Deli i Lando nije proistekla iz toga to Vijee nije vjerovalo svjedoku, nego iz toga to niko od njih nije predoio dovoljno dokaza da se utvrdi da su za tu smrt premlaivanjem odgovorni Deli i Lando. No Pretresno je vijee prihvatilo da dokazi pokazuju da su Deli i Lando teko premlatili uia, i na tom je osnovu izreklo osuujue presude za hotimino nanoenje velikih patnji ili teke povrede tijela ili zdravlja, te za okrutno postupanje.734 479. U svom svjedoenju o liavanju ivota Slavka uia, Milenko Kuljanin je izjavio da je s

mjesta na kojem se u tunelu nalazio vidio kako napolju, kod vrata tunela koja su bila otvorena, uia zlostavljaju na razne naine. Pretresno vijee to nije prihvatilo, na osnovu toga to nije uvjereno da je s ovog mjesta mogao jasno da vidi kako je Slavko ui podvrgnut zlostavljanju.735 Takoe, stavljena je primjedba da njegovo svjedoenje nije u cjelini bilo podudarno sa svjedoenjem drugih svjedoka, ali ne zbog nekog imanentnog problema njegove vjerodostojnosti koji bi uticao na njegovo svjedoenje o svemu ostalome o emu je on svjedoio.736 albeno vijee je miljenja da nije bilo nikakvog razloga da Pretresno vijee, nakon to je svjedoenje Milenka Kuljanina preispitalo u kontekstu cjeline dokaza u vezi s takama koje se odnose na Miloevia, to svjedoenje ne prihvati, iako se na njegovo svjedoenje o drugim pitanjima nije oslonilo zbog razloga specifinih za ta pitanja. 480. Pretresno vijee se takoe oslonilo na svjedoenja o premlaivanjima kojima je Deli

podvrgnuo Miloevia tokom zatoenja potonjega u logoru to je, u kombinaciji sa svjedoenjima u vezi s Delievim izjavama nedugo prije smrtonosnog premlaivanja Miloevia, pokazalo najmanje Delievu namjeru da mu nanese teku tjelesnu povredu. Na osnovi svjedoenja velikog broja svjedoka optube,737 Pretresno je vijee utvrdilo da su Deli, i u nekim prilikama Lando, prije smrtonosnog incidenta Miloevia podvrgnuli nizu premlaivanja i drugim nainima zlostavljanja. Sve se to odvijalo ili unutar tunela br. 9 ili ispred ulaza u nj tako da su zatvorenici u tunelu to najee mogli vidjeti i uti.738

Prvostepena presuda, para. 863. Prvostepena presuda, para. 866. 735 Prvostepena presuda, para. 862. 736 Prvostepena presuda, para. 863. 737 Neki od mnogih svjedoka otpube na ije se iskaze Pretresno vijee oslonilo bili su Miro Golubovi, Novica ori, Milenko Kuljanin, svjedok P, Risto Vukalo i svjedok J. Prvostepena presuda, para. 830. 738 Prvostepena presuda, para. 830. Novica ori je o prilici kada su Miloevia pred novinarima izveli napolje posvjedoio sljedee: eljka Miloevia su izveli pred tunel br. 9. To znai odmah pred vrata tunela br. 9, tako da se, ako bi nam bilo dozvoljeno gledati, veoma dobro moglo uti i vidjeti ta se deava napolju. [] to se njega tie, sjeam se da su upotrijebili komad kabla, elektrinog kabla debelog oko 2 cm koji je unutra imao elinu icu, a svaki
734

733

150 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

481.

Deli obrazlae da u svjedoenju o tim premlaivanjima postoji nepodudarnost jer je

svjedok optube, Assaad Harraz, jedan od novinara koji su toga dana doli u logor, porekao da su zatoenike tukli u prisutnosti novinara, kako su posvjedoili Milenko Kuljanin i Novica ori. Rjeavajui po tom pitanju, Pretresno se vijee u presudi nije pozvalo na svjedoenje Assaada Harraza, ali nita ne upuuje na to da Pretresno vijee nije odvagnulo sve dokaze koju su mu bili predoeni. Od Pretresnog se vijea ne trai da u svojoj presudi iznese sve pojedinosti svog rezonovanja u donoenju pojedinih odluka. albeno vijee se uvjerilo da nije bilo prepreka da Pretresno vijee, pred kojim su svjedoci i svjedoili, ne da prednost svjedoenju Milenka Kuljanina i Novice oria u dijelu u kojem su prisutne nepodudarnosti sa svjedoenjem Assaada Harraza. 482. Preciznije reeno, Pretresnom vijeu su bili predoeni uvjerljivi dokazi da je Deli

Miloeviu upuivao konkretne prijetnje najavljujui mu da e doi po njega veeri kada je ovaj i bio ubijen. Pretresno se vijee pozvalo739 na ovaj dio svjedoenja Milenka Kuljanina:
Deli je [Miloevia i jo jednog zatoenika, Rajka oria] vratio u tunel br. 9 iz kojeg su oni i izili, a kada su novinari otili, ponovno je doao u tunel i rekao im da e dobro da ga zapamte. eljko je meutim jo nekoliko dana ostao u tunelu. Onda je doao Deli i rekao mu da bude spreman oko 1 sat u noi. Deli je onda i doao i prozvao Miloevia. Ne mogu tano da kaem kada je doao. Bilo je no. Moda u pono ili u dva sata ujutru.740

U svojem svjedoenju on je kasnije ponovio da je Deli Miloeviu stvarno najavio ta ga eka i rekao mu da bude spreman u jedan, a tako je i bilo.741 483. Iako se Pretresno vijee nije izriito na nj pozvalo, Novica ori je u svom svjedoenju

takoe naveo konkretne Delieve prijetnje Miloeviu:

[] dana prije te noi [kad je Miloevi umro], Hazim Deli mu je rekao da e te noi u jedan sat ii na pianje. Izvinjavam se to moram da upotrebim rije piati. [] I zaista, kako je Hazim rekao, te noi ne znam koliko je sati bilo napolju ispred zgrade br. 9 zauo se njegov glas i on je prozvao eljka Miloevia.742

put kad bi ga izveli, veoma bi ga jako tukli i zatim opet doveli unutra. Transkript suenja, str. 4173-4174. Na str. 41744175 on je izjavio da je Miloevia prozivao upravo Deli. Na str. 4176 on je potvrdio da su vrata tunela uglavnom bila otvorena. 739 Prvostepena presuda, para. 832. 740 Transkript suenja, str. 5481. 741 Transkript suenja, str. 5483. 742 Transkript suenja, str. 4177 i 4179. 151 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Razumno je pretpostaviti da je Pretresno vijee uzelo u obzir to svjedoenje kad je donosilo odluke u vezi s prijetnjama koje je Deli upuivao rtvi, a koje su ukazivale na namjeru da se rtvi nanese barem veoma teka tjelesna povreda.743 484. to se tie nepodudarnosti u iskazima svjedoka koje navodi Deli, jedina dva iskaz za koje

albeno vijee moe smatrati da u njima postoje istinske razlike odnosila su se na to da li je Deli prozvao Miloevia da izie iz tunela ili je lino doao da ga izvede, te da li je na kraju bilo pucnja. To se mora razmotriti u kontekstu znaenja pitanja o kojima su svjedoci svjedoili podudarno: Tokom njegovog zatoenja u zatvoru-logoru, Deli je naroito uzeo na zub Miloevia za esta ispitivanja te ga je uzastopno tukao ili zlostavljao na druge naine, takoe i napolju, ispred vrata tunela br. 9. Kratko vrijeme prije njegove smrti, Deli je Miloevia izveo iz tunela br. 9 i, zajedno s jo jednim zatoenikom, traio od njega da dade priznanje pred novinarima koji su doli u posjetu, to je ovaj odbio da uini. Premlaen je i tom prilikom. Neko vrijeme nakon tog incidenta, Deli je Miloeviu zaprijetio i precizno mu rekao da e doi po njega u jedan sat nou. U neko vrijeme kasno u noi, Deli je doao u tunel br. 9 i prozvao Miloevia, govorio s njim napolju, ispred vrata tunela br. 9, a onda su se tokom vie od sat vremena uli udarci, kao i Miloevievi krici, jauci i stenjanje. Mrtvo tijelo rtve narednog je jutra vieno kod jame na koju su zatvorenici voeni na mokrenje, iza tunela br. 9.

Imajui taj dokazni materijal pred sobom, albeno vijee nije miljenja da je od strane Pretresnog vijea bilo nerazumno da te nepodudarnosti ne smatra toliko znaajnima da bi one mogle staviti u pitanje osnovne crte svjedoenja. 485. Kako jasno proizlazi iz gornjeg razmatranja, po miljenju albenog vijea, ostala pitanja

koja je postavio Deli, a koja stavljaju u pitanje vjerodostojnost svjedoka, nisu takve prirode da bi bilo koje razumno pretresno vijee zbog njih trebalo da odbaci njihovo svjedoenje. albeno vijee se uvjerilo da nije bilo prepreka da Pretresno vijee, na osnovu dokaza koji su mu bili predoeni, ne prihvati ono to je opisalo kao osnovne crte svjedoenja. 486. Utvrdivi gorenavedeno, bilo je razumno zakljuiti da je Deli Miloevia podvrgnuo

dugotrajnom i tekom premlaivanju, da je to premlaivanje uzrokovalo njegovu smrt i da je bilo izvreno s namjerom liavanja ivota ili barem nanoenja teke tjelesne povrede. Stoga nije bilo neopravdano to je Pretresno vijee dokaze razmatralo cjelovito, kao ono to, kad se promatra kao cjelina, van razumne sumnje pokazuje Delievu krivicu.

743

Prvostepena presuda, para. 833. Predmet br.: IT-96-21-A

152 20. februar 2001.

487.

Shodno tome, Delievi albeni osnovi po takama 3 i 4 moraju da se odbiju. D. Pitanja 13 i 14: proglaenje krivim po takama 18 i 19

488.

Po takama 18 i 19, Deli je proglaen krivim za muenje putem silovanja Grozdane eez

(dalje u ovom odjeljku: rtva).744 Utvreno je da je rtva dovedena u logor elebii 27. maja 1992., a po dolasku je odvedena u sobu u kojoj je ekao Deli. Deli ju je ispitivao i tom prilikom ju je oamario. Zatim je odvedena u drugu sobu, gdje su bila tri mukarca, ukljuujui i Delia. Deli ju je potom silovao.745 Konstatovano je da ta silovanja ine krivino djelo muenja.746 489. Deliev glavni argument odnosi se na svjedoenje rtve, za koje on tvrdi da je tako slabo i

protivrjeno da su zakljuci Pretresnog vijea bili oito pogreni.747 On naroito naglaava dijelove njenog svjedoenja koji oslikavaju njenu nepouzdanost iz sljedeih razloga: (1) jer nije uredno identifikovala Delia;748 (2) njeno svjedoenje o pojedinim pitanjima bilo je slabo i protivrjeno;749 (3) njeno svjedoenje bilo je u kontradikciji sa svjedoenjem drugih svjedoka, naroito Milojke Anti;750 i (4) nije mogla da se sjeti pojedinih dogaaja,751 to, prema Delievim rijeima, ilustruje njeno "selektivno pamenje".752 490. to se tie pouzdanosti svjedoenja koje se odnosi na ove take, Pretresno vijee je openito

konstatovalo:
da su svjedoenje ge eez i svjedoenja svjedoka D i dr. Grubaa koja ga podravaju, vjerodostojna i ubjedljiva i stoga zakljuuje da su gu eez silovali Deli, i drugi, u zatvorulogoru elebii.753

491.

Argumentacija po ovom osnovu osporava vjerodostojnost i pouzdanost glavnog svjedoka na

kojeg se Pretresno vijee oslonilo pri donoenju osuujue presude. albeno vijee podsjea da je Pretresno vijee bilo u najboljem poloaju da saslua, ocijeni i odvagne to svjedoenje. Stoga je bilo na Pretresnom vijeu da razmotri da li je svjedokinja pouzdana a njeno svjedoenje vjerodostojno. U takvim okolnostima, albeno vijee mora uvijek s odreenim uvaavanjem razmotriti ocjenu

Konkretno, Deli je proglaen krivim za muenje kao teku povredu enevske konvencije IV (lan 2(b) Statuta) i kao krenje zakona i obiaja ratovanja (lan 3 Statuta): prvostepena presuda, para. 943. 745 Prvostepena presuda, para. 937. 746 Prvostepena presuda, para. 941. 747 Deliev podnesak, para. 304; transkript albene rasprave, str. 499. 748 Kako tvrdi Deli, svjedokinja ga jeste kasnije identifikovala po imenu, ali ga nije mogla identifikovati u foto-albumu koji je pripremilo Tuilatvo, a na sudu je nisu traili da ga identifikuje. Deliev podnesak, para. 305. 749 Transkript albene rasprave, str. 501. 750 Deliev podnesak, para. 302. 751 Transkript albene rasprave, str. 500. 752 Deliev podnesak, para. 306. 753 Prvostepena presuda, para. 936. 153 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

744

dokaza i injenino stanje koje je utvrdilo Pretresno vijee.754 U tim je okolnostima na Deliu da pokae da dotine dokaze nije mogla prihvatiti nijedna razumna osoba, da je ocjena Pretresnog vijea potpuno pogrena i da stoga albeno vijee treba nalaz Pretresnog vijea zamijeniti vlastitim.755 492. Deli ne osporava injenicu da Pravilnik ne trai potkrepljenje svjedoenja rtve.756

Meutim, premda se Pretresno vijee takoe oslonilo na dodatno svjedoenje u prilog glavnom iskazu, jedini direktan dokaz (i to osporen) o silovanjima koja je poinio Deli bilo je svjedoenje rtve. Deli tvrdi da to svjedoenje ne zavreuje da mu se vjeruje, prvenstveno zbog nedosljednosti koje, kako tvrdi, ilustruju njegovu nepouzdanost. 493. to se tie navodnih nedosljednosti, Deli najprije tvrdi da je identifikacija Delia kao

silovatelja od strane rtve sumnjiva jer ona nije bila u stanju da ga identifikuje u foto-albumu, a od nje nije zatraeno da ga direktno identifikuje u sudnici.757 Pretresno je vijee utvrdilo sljedee: "Nakon dolaska u zatvor-logor, [...] odveo ju je u sobu gdje je ekao ovjek sa takom, koga je kasnije identifikovala kao Delia".758 albeno vijee napominje da je rtva, nakon to je Delia na poetku svog svjedoenja identifikovala kao ovjeka sa takom, tu identifikaciju potvrdila u cijelom svom iskazu,759 pri emu ga je navodila i imenom.760 albeno vijee ne nalazi nikakav razlog da se ospori ocjena Pretresnog vijea o toj identifikaciji. 494. Deli posebno upozorava na injenicu da rtva nije identifikovala Delia u foto-albumu.

albeno vijee napominje da je na pitanje o tome zato ne moe da Delia identifikuje po fotografijama rtva odgovorila: Nisam sigurna. Na svim tim slikama su proelavi mukarci. Zato sam se bojala da kaem koji je. Moda se promijenio. Na kraju, nisam ga vidjela pet godina. Zato nisam bila sigurna.761

Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 65; drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63. 756 Pravilo 96(i) Pravilnika predvia da se u sluaju seksualnog delikta "nee traiti dodatno potkrepljenje svjedoenja rtve". 757 Deliev podnesak, para. 297 i 305. 758 Prvostepena presuda, para. 937. 759 U svom svjedoenju ona je izjavila: Kad sam ula u tu sobu, bila je to veoma mala prostorija. Vidjela sam ovjeka sa takom. taka se nalazila odmah pored njega. Noga mu je bila u zavojima. Transkript suenja, str. 491. Govorei o njemu nastavila ga je nazivati ovjek sa takom (npr. transkript suenja, str. 492, na pitanje ko ju je oamario) i [o]naj sa takom (npr. transkript suenja, str. 494, na pitanje ko ju je silovao). Zatim je izjavila: U to vrijeme jo nisam znala ko je on, ali sam saznala kasnije. Uskoro nakon toga saznala sam ko je i ta je bio Hazim Deli (transkript suenja, str. 494). 760 Konkretno, kad je od nje zatraeno da ponovno potvrdi identifikaciju, Grozdana eez je izjavila da, iako nije znala ko je Deli kad ju je on silovao, da je to saznala ubrzo [nakon toga]. [] Stigle su ene iz Bradine, a neko sa kapije je traio Hazima Delia, on je izaao, i tako sam shvatila da je on taj. Imao je taku i epao je, pa sam po tome odmah znala ko je on. Nadalje je u svjedoenju izjavila da [ga je] viala prilino esto, da je on stalno bio tamo i da je esto mogla uti njegovo ime (transkript suenja, str. 513-514, 517). 761 Transkript suenja, str. 516.
755

754

154 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

495.

albeno vijee konstatuje da nema nikakvog razloga za zakljuak da je Pretresno vijee

pogrijeilo u svojim nalazima u pogledu rtvine identifikacije Delia. albeno vijee napominje da je rtva nekoliko puta u svojem svjedoenju Delia identifikovala po imenu i sve ga vrijeme i dalje navodila na taj nain.762 Pored toga, iako taj zahtjev nije nuan, albeno vijee napominje da su pred Pretresnim vijeem bili izneseni iskazi koji potkrepljuju injenicu da je Deli bio identifikovan kao ovjek sa takom.763 Puka injenica da ga rtva nije identifikovala u foto-albumu (ili je prije, kako se ini albenom vijeu, bila preoprezna da bi pokuala da ga identifikuje), nekoliko godina nakon incidenta, nije dovoljna kao primjer pogreke u optoj ocjeni Pretresnog vijea u pogledu dokaza i tretmana identifikacije.764 496. Deli takoe navodi izvjesne nepodudarnosti u svjedoenju rtve za koje tvrdi da one

ilustruju njegovu nepouzdanost.765 albeno vijee napominje da je Pretresno vijee, u uvodu razmatranja injeninih i pravnih nalaza, prodiskutovalo upravo karakter dokaza koji su mu bili predoeni.766 Vijee je utvrdilo da se iskazi svjedoka koji preda nj izlaze esto sastoje od opisa stranih ina767 i da se esto dogaa da podsjeanje i verbalizacija takvih traumatinih dogaaja vjerovatno izaziva snane psiholoke i emocionalne reakcije []. To moe umanjiti sposobnost svjedoka da se jasno izraavaju ili da u potpunosti opiu svoja iskustva u pravosudnom kontekstu.768 Pored toga, Vijee je priznalo vrijeme proteklo od dogaaja o kojima je rije i da je teko sjetiti se tanih pojedinosti vie godina nakon dogaaja, te da je gotovo nemogue ispriati istu priu s istim detaljima [].769 Pretresno vijee nadalje upozorava na to da su nepodudarnosti

Vidi transkript suenja, str. 510-511. Potkrepa se ne zahtijeva bilo uopte (vidi npr. drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 62: svjedoenje samo jednog svjedoka o materijalnoj injenici, pravno gledano, ne zahtijeva potkrepljivanje); drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 65, bilo konkretno, za svjedoenja rtava seksualnog delikta. U svakom sluaju, svjedoenja drugih svjedoka, iako se Pretresno vijee na njih nije izriito pozvalo, odnosila su se na Delievo koritenje take kao na identifikacionu crtu. Na primjer, dr. Gruba (transkript suenja, str. 5998-5999), iji je iskaz Pretresno vijee uzelo kao osnov za proglaenje krivim po tim takama, nalazei i njega vjerodostojnim i ubjedljivim (prvostepena presuda, para. 939), svjedoio je ovako: Dan nakon mog dolaska u elebie, sreo sam Hazima Delia. [] Budui da sam ga poznavao, mislio sam da mogu da mu se obratim, to sam i uinio, rekao sam mu evo i mene []. U to vrijeme on je hodao sa takom pod pazuhom. Rekao je da je povrijeen u nogu. Malo je epao pa je hodao sa tom takom. Vidi i svjedoenje Mirka oria (transkript suenja, str. 4718) i dr. Jusufbegovia (transkript suenja, str. 11963). 764 Vidi drugostepenu presudu u predmetu Furundija, para. 103-107, gdje se albeno vijee sloilo s nalazom Pretresnog vijea da je identifikacija optuenog od strane rtve u tom predmetu zadovoljavajua, zato to, uprkos manjih i realnih nepodudarnosti u njenoj identifikaciji, zato to su u svakom sluaju postojali i drugi dokazi o identitetu alioca na temelju kojih bi za Pretresno vijee bilo razumno da bude zadovoljno identifikacijom alioca (para. 107). 765 On posebno upozorava na: to to ona nije mogla da se sjeti kada je dala ispravke izjave koju je dala istranim sudijama u Jugoslaviji; to to se nije sjeala da je dala intervju za televiziju; injenicu da je njeno svjedoenje protivrjeilo iskazu druge svjedokinje, Milojke Anti, koja je izjavila da joj je ona dala svoje kontracepcijske pilule, te iskazu njenog ljekara koji je izjavio da joj nije prepisao kontracepcijske pilule. 766 Prvostepena presuda, para. 594-598. 767 Prvostepena presuda, para. 595. 768 Prvostepena presuda, para. 595. 769 Prvostepena presuda, para. 596.
763

762

155 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

relevantan faktor u procjeni teine koju treba pripisati pojedinom dokazu, ali [samo one] ne moraju biti osnov da se cjelokupno svjedoenje nekog svjedoka odbaci kao nepouzdano.770 497. U skladu s tim, Vijee je uvailo, s punim pravom, da je injenica da svjedok moe

zaboraviti ili pobrkati sitne detalje esto posljedica pretrpljene traume, to ne znai da to nuno obesnauje njegovo svjedoenje o glavnim injenicama u vezi sa zloinom. S obzirom na te take, Pretresno se vijee, nakon to je vidjelo rtvu, saslualo njeno svjedoenje (i svjedoenje drugih svjedoka), kao i posmatrajui je za vrijeme unakrsnog ispitivanja, opredijelilo da njen iskaz prihvati kao pouzdan. Vijee je pritom oigledno imalo u vidu svoju ukupnu ocjenu karaktera svjedoenja koja je saslualo. Iako u svojim zakljucima Pretresno vijee ne pominje navodne nepodudarnosti u iskazu rtve na koje je upozorio Deli, ipak moe da se pretpostavi da ih je ono smatralo nevanim za rjeavanje po najvanijem pitanju da li je Deli bio poinilac silovanja.771 albeno vijee ne vidi nikakav razlog za zakljuak da je ono pritom pogrijeilo. 498. Pretresno vijee nije duno da u svojoj presudi iznosi i opravdava svoje nalaze u vezi sa

svime to je izneseno tokom suenja. Vijee je imalo diskreciono pravo da evaluira nepodudarnosti koje su istaknute i da razmotri da li je svjedok, uzevi iskaz u cjelini, pouzdan, te da li je njegovo svjedoenje vjerodostojno. Sitne nepodudarnosti ne mogu biti dovoljne da cijelo svjedoenje uine nepouzdanim. Deli nije pokazao da je Pretresno vijee pogrijeilo ne uzevi u svojoj sveukupnoj ocjeni dokaza kao ubjedljivih i vjerodostojnih u obzir navodne nepodudarnosti, te prihvativi cjelinu dokaza kao dovoljnu za proglaenje krivice van razumne sumnje po ovim takama.772 499. U skladu s tim, ovi albeni osnovi nisu osnovani. E. Elementi 15 i 16: proglaenje krivim po takama 21 i 22 500. Take 21 i 22 odnose se na uzastopne incidente seksualnog optenja primjenom sile i

silovanja svjedokinje A (ge Anti)773 tokom est tjedana od strane Delia. U taki 21 Deli je optuen za teku povredu enevskih konvencija (muenje) po lanu 2 Statuta. U taki 22 optuen je za krenje zakona i obiaja ratovanja, na osnovu zajednikog lana 3 enevskih konvencija (muenje), po lanu 3 Statuta. 501. Na osnovu svjedoenja ge Anti, Pretresno vijee je u presudi utvrdilo i prodiskutovalo tri

prilike u kojima je Deli silovao gu Anti. Prvi put se to desilo u noi kad je ona stigla u logor
Prvostepena presuda, para. 597. Vidi i odgovor optube, para. 11.14. 772 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 64. 773 Svjedokinja koja se u optunici navodi kao svjedokinja A na suenju nije traila zatitne mjere tako da se nakon toga u presudi navodila kao ga Milojka Anti; vidi para. 945., prvostepena presuda.
771 770

156 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

elebii, u zgradi B, kad ju je Deli ispitivao i prijetio joj da e je ustrijeliti ili prebaciti u drugi logor ako ne uini to joj naredi.774 Drugi put se to desilo u zgradi A, nakon to je Deli gi Anti naredio da se okupa u zgradi B. Utvreno je da je tom prilikom Deli na njoj izvrio i analnu i vaginalnu penetraciju.775 Tree silovanje dogodilo se danju u zgradi A.776 Pretresno vijee napominje da je u sve tri prilike Deli nosio uniformu, bio naoruan i prijetio joj.777 Pretresno vijee je takoe navelo da je rtva stalno plakala i da su joj se morala davati sredstva za umirenje, zakljuivi da ne moe biti sumnje da su ova silovanja nanijela veliki duevni i tjelesni bol i patnju gi Anti.778 Pretresno vijee je konstatovalo da iskazi ge eez i dr. Grubaa potkrepljuju silovanje i teku emocionalnu i duevnu patnju ge Anti.779 Vijee je takoe zakljuilo da je svrha prvog silovanja bila da se iznude odreene informacije i da je Deli silovanja poinio s diskriminatorskom namjerom.780 Pretresno vijee je shodno tome Delia proglasilo krivim po takama 21 i 22 optunice.781 502. Deli tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo oslanjajui se samo na svjedoenje rtve koje

nije bilo dosljedno i vjerodostojno. Nadalje, on obrazlae da je Pretresno vijee neopravdano za polazite uzelo presumpciju pouzdanosti rtve silovanja koja je dala iskaz u sudnici, prebacujui tako teret dokazivanja na odbranu koja je morala pobiti tu pretpostavku. On tvrdi da pravilo 96(i) Pravilnika samo otklanja presumpciju nepouzdanosti rtava seksualnih delikata, ali da njime nije stvorena pravna presumpcija da su rtve pouzdani svjedoci, to bi bilo suprotno lanu 21(2) Statuta. Deli tvrdi da se po tim takama moraju izrei oslobaajue presude ili naloiti novo suenje.782 503. Optuba tvrdi da svjedoenje samo jednog svjedoka o materijalnim injenicama moe da

bude dovoljno da se van razumne sumnje utvrdi krivica. Suprotno tome to tvrdi Deli, opredjeljenje Pretresnog vijea za presumpciju pouzdanosti rtava seksualnog delikta ne implikuje presumpciju krivice optuenoga. Prema podnesku optube, Delievi argumenti u vezi sa nepouzdanou ne dokazuju da su nalazi Pretresnog vijea bili nerazumni.783 504. Argumenti koje iznosi Deli u prvom se redu odnose na standard koji je Pretresno vijee

primijenilo u ocjenjivanju svjedoenja rtve seksualnog delikta koje je on poinio. Predmetni paragraf presude glasi ovako:

Prvostepena presuda, para. 958. Ibid., para. 960. 776 Ibid., para. 961. 777 Ibid., para. 963. 778 Ibid., para. 964. 779 Ibid., para. 959. 780 Ibid., para. 963. 781 Pretresno je vijee odbacilo taku 23, krenje zakona i obiaja ratovanja, za koju je Deli bio alternativno optuen; vidi para. 965.
775

774

157 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Pretresno vijee konstatuje da je u potpravilu 96(i) Pravilnika predvieno da nije potrebno dodatno potkrepljivanje svjedoenja rtve. Ono se slae sa stanovitem koje je zauzelo Pretresno vijee u Presudi u predmetu Tadi, citiranom u Presudi u predmetu Akayesu, da ovo potpravilo: iskazu rtve seksualnog zlostavljanja pridaje jednaku pretpostavku pouzdanosti kao i iskazima rtava drugih zloina, to je common law dugo uskraivao rtvama seksualnog nasilja.784

505.

Pretresno vijee je u tom paragrafu izrazilo svoju saglasnost sa stavom jednog drugog

pretresnog vijea, da rtve seksualnog delikta treba da se smatraju jednako pouzdanim kao i rtve drugih krivinih djela. Upotreba izraza presumpcija pouzdanosti je neprimjerena jer takva presumpcija ne postoji. Meutim, albeno vijee taj stav tumai kao jednostavnu potvrdu da je svrha pravila 96(i) da, suprotno stanovitu pravosua nekih drava, jasno ustvrdi da svjedoenje rtava seksualnog zlostavljana u pravilu nije manje pouzdano od svjedoenja bilo kojeg drugog svjedoka. Argument alioca da je Pretresno vijee teret dokazivanja prebacilo na odbranu dakle je krivo shvaen jer Pretresno vijee za ocjenjivanje dokaza koji su mu bili predoeni nije polo ni od kakve presumpcije pouzdanosti. U paragrafu koji slijedi odmah iza prethodno citiranoga, Pretresno je vijee svjedoenje ge Anti ocijenilo ovako:
Uprkos tvrdnjama odbrane, Pretresno vijee prihvata svjedoenje ge Anti i zakljuuje na osnovu njega i potkrepljujueg svjedoenja ge eez, svjedoka P i dr. Petka Grubaa, da ju je Hazim Deli silovao tri puta. Pretresno vijee nalazi da je svjedoenje ge Anti u cjelini ubjedljivo i istinito, naroito u svjetlu njenog detaljnog prisjeanja okolnosti svakog silovanja i njenog dranja u sudnici uopte, a naroito prilikom unakrsnog ispitivanja. Navodne nedosljednosti izmeu njenog iskaza na suenju i prethodnih izjava nebitne su i ga Anti ih je adekvatno objasnila. Dosljedno je izjavljivala prilikom unakrsnog ispitivanja da je, kada je davala te prethodne izjave, prolazila kroz ok ponovnog proivljavanja silovanja koja je "drala u sebi tolike godine". Dalje, dokazna vrijednost tih prethodnih izjava znatno je manja od direktnog svjedoenja pod zakletvom i unakrsnim ispitivanjem.785

506.

Kako je ve konstatovano, ne postoji nikakav pravni zahtjev na iskaz jedinog svjedoka o

materijalnim injenicama da on, kako bi mogao biti prihvaen kao dokaz, mora da bude potkrijepljen.786 Vana je pouzdanost i vjerodostojnost koja se tom iskazu pridaje. Suprotno Delievoj tvrdnji, Pretresno vijee nije unaprijed pretpostavilo da je iskaz ge Anti pouzdan i vjerodostojan budui da ga je paljivo razmotrilo i specificiralo konkretne razloge zato rtvu smatra vjerodostojnom. Jasno je da je svjedoenje ge Anti potvreno na osnovu njegove
782 783

Deliev podnesak, para. 308-319; Delieva replika, para. 124-128, i transkript albene rasprave, str. 502-503. Odgovor optube, para. 11.15-11.17 i transkript albene rasprave, str. 535-538. 784 Prvostepena presuda, para. 956 (fusnota izostavljena). 785 Prvostepena presuda, para. 957 (naglasak dodat). 158 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

vrijednosti same po sebi, te je tretirano kao svjedoenje bilo kojeg drugog svjedoka, a Pretresno vijee jeste posvetilo potrebnu panju razmatranju nedosljednosti izmeu prethodnih izjava i direktnog svjedoenja.787 tavie, kako je izneseno gore, a takoe i u ovoj presudi, pravo je prvenstveno Pretresnog vijea da sasluava, ocjenjuje i odmjerava teinu svjedoenja predoenih na suenju, jer je ono u najboljem poloaju da provjeri da li je svjedok pouzdan u kontekstu predmeta.788 507. Stav je albenog vijea da alilac nije dokazao da je Pretresno vijee pogrijeilo u svojoj

ocjeni dokaza i donijelo zakljuak koji ne bi donio nijedan razumni presuditelj o injenicama. Shodno tome, ovi albeni osnovi su neosnovani. F. Pitanja 17 i 18: proglaenje krivim po takama 46 i 47 508. Posljednje osuujue presude na koje se Deli ali na osnovu pogreno utvrenog

injeninog stanja take su 46 i 47 optunice koje sadravaju optube za:

Taka 46: Teka povreda kanjiva prema lanu 2(c) (hotimino nanoenje velike patnje) Statuta Suda; i Taka 47: Krenje zakona i obiaja ratovanja kanjivo prema lanu 3 Statuta Suda i utvreno lanom 3(1)(a) (okrutno postupanje) enevskih konvencija.789

Te optube zasnivaju se na paragrafu 35 optunice, u kojem se navodi da:

[i]zmeu maja i oktobra 1992., zatvorenici u logoru elebii bili su podvrgnuti teroru zbog toga to su drugi zatvorenici ubijani i maltretirani i ivjeli su u neovjenim uvjetima bez dovoljno hrane i vode, bez ljekarske pomoi, i bez odgovarajuih uvjeta za spavanje i bez WC-a. Zbog takvih uvjeta zatvorenici su prolazili kroz teke psihike traume i fiziku patnju

Optunica je Delia teretila po lanu 7(1) Statuta za direktno uestvovanje u stvaranju takvih uslova, te za odgovornost nadreenog po lanu 7(3). 509. Pretresno vijee je konstatovalo da se Deli, budui da ne moe biti smatran odgovornim u

svojstvu nadreenoga po lanu 7(3), ne moe smatrati odgovornim za nehumane uslove koji su openito prevladavali u logoru. Meutim, Vijee je utvrdilo da je:

786 787

Vidi gore, para. 492. Prvostepena presuda, para. 957. 788 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para 64; drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63. 789 Optunica, 19. mart 1996., para. 35. 159 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

[] po osnovu svog direktnog uea u onim konkretnim djelima nasilja za koja se tereti u optunici, a koja je Pretresno vijee nalo dokazanim prethodno, Hazim Deli direktno uestvovao u stvaranju i odravanju atmosfere terora u zatvoru-logoru elebii.790

Stoga je Delia proglasilo krivim po takama 46 i 47, po lanu 7(1). 510. Pretresno je vijee Delia proglasilo krivim za konkretne inove nasilja po takama 3 i 4

(liavanje ivota eljka Miloevia), 11 i 12 (hotimino nanoenje velike patnje ili teke povrede, te okrutno postupanje sa Slavkom uiem), 18 i 19 (muenje i silovanje ge eez), 21 i 22 (muenje i silovanje ge Anti), te 42 i 43 (neovjene radnje upotrebom elektrine naprave).791 Iako je nalo da je Pretresno vijee pogrijeilo proglasivi Delia krivim po takama 1 i 2 (liavanje ivota epe Gotovca), albeno vijee napominje da ponitavanje nalaza da je Deli odgovoran za Gotovevu smrt ono ne stavlja u pitanje nalaz Pretresnog vijea da je Deli uestvovao u prvom premlaivanju rtve. 511. albeno vijee primjeuje da je, izriui te osuujue presude, Pretresno vijee utvrdilo

veliki broj konkretnih nasilnih radnji od strane Delia, a bazirajui se na iskazima svjedoka koji su posvjedoili o Delievom direktnom uestvovanju u odravanju atmosfere terora stvorene ubijanjem, zlostavljanjem i nehumanim ivotnim uslovima u logoru elebii. 512. Pretresno vijee je nalo da je van razumne sumnje dokazano da je Deli tri puta silovao gu

Anti u okolnostima prijetnje i prinude.792 U svojem svjedoenju, Milojka Anti je veoma detaljno opisala tri prilike u kojima ju je Deli silovao.793 Kako je konstatovano gore, u pogledu albenih osnova u vezi s proglaenjem Delia krivim za silovanje ge Anti po takama 21 i 22, Pretresno vijee je svjedoenje ge Anti prihvatilo kao u cjelini gledano ubjedljivo i istinito794, a albeno vijee je saglasno da je Pretresno vijee razumno postupilo donijevi takav zakljuak. Pretresno vijee je utvrdilo da je Deli silovao i gu eez.795 albeno je vijee i taj nalaz razmatralo u odnosu na Delievu albu na osuujuu presudu po takama 18 i 19 optunice, te utvrdilo da je Pretresno vijee svjedoenje ge eez uvailo razmotrivi prirodu tog svjedoenja i da njegovo prihvatanje njenog svjedoenja te osuujua presuda po tim takama nisu bili nerazumni. 513. Pretresno vijee je utvrdilo da je Deli uestvovao u premlaivanju grupe zatoenika i da je

najmanje jednom straaru naredio da uini isto.796 U vezi s tim incidentom, izvjestan je broj
790 791

Prvostepena presuda, para. 1121. Ibid., para. 1285. 792 Prvostepena presuda, para. 958-965. 793 Transkript suenja, str. 1779-1800. 794 Prvostepena presuda, para. 957. 795 Prvostepena presuda, para. 936. 796 Prvostepena presuda, para. 804. 160 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

svjedoka posvjedoio da je Deli, nakon to je selo Bradina bilo spaljeno, za odmazdu naredio da se svi zatoenici iz Bradine pretuku. O tom i ostalim skupnim premlaivanjima svjedoili su svjedok R,797 svjedok F,798 svjedok M,799 Mirko ori800 i Hristo Vukalo.801 Ta svjedoenja ponuena su uglavnom radi toga da bi se pokazalo da je Deli imao nadreenu vlast, ali ih Pretresno vijee nije uvrstilo kao dokaze tog statusa. Meutim, Pretresno vijee je prihvatilo da ti dokazi ukazuju na stepen uticaja koji je Hazim Deli imao u zatvoru-logoru elebii u nekim prilikama, u kriminalnom zlostavljanju zatoenika.802 514. Deli je takoe proglaen krivim po takama 42 i 43 optunice, za neovjeno postupanje i

okrutno postupanje, upotrebom naprave koja emituje elektrinu struju na Milenku Kuljaninu i Novici oriu.803 Pretresno vijee je konstatovalo da je:
[] Hazim Deli namjerno koristio napravu za elektro-okove na brojnim zatvorenicima u zatvoru-logoru elebii u toku jula i avgusta 1992. Upotreba te naprave od strane g. Delia izazivala je bol, opekotine, konvulzije, trzanje i oiljke. tavie, kod rtava je izazivala strah i dovodila do toga da mole za milost g. Delia, ovjeka koji je u patnjama i ponienjima koje je nanosio nalazio sadistiko zadovoljstvo.804

Taj nalaz zasnovan je na iskazima najmanje est svjedoka izriito identifikovanih u prvostepenoj presudi.805 Deli se nije alio na proglaenje krivim po tim takama. 515. albeno vijee je takoe preispitalo nalaze Pretresnog vijea o Delievom uestvovanju u

inicidentima u vezi sa epom Gotovcem. Iako je konstatovalo da nalaz Pretresnog vijea da je Deli odgovoran za smrt epe Gotovca, a time i osuujua presuda po takama 1 i 2 optunice nisu osnovani, albeno vijee je prihvatilo da nije bilo razloga da Pretresno vijee na osnovu dokaza ne zakljui da je Deli uestvovao u najmanje jednom estokom premlaivanju Gotovca. 516. to se tie taaka 11 i 12, odnosno tereenja za hotimino liavanje ivota i ubistvo Slavka

uia, Pretresno vijee je nalo da uprkos toga to se u velikoj mjeri sumnja da je ui umro uslijed tekog premlaivanja i maltretiranja kojem su ga izloili Deli i Lando, nije bilo apsolutno jasno ko je zadao smrtonosne povrede. Zbog toga je Pretresno vijee zakljuilo da Deli i Lando
Transkript suenja, str. 7801. Transkript suenja, str. 1323, 1337. 799 Ibid., str. 5048, 5050. 800 Ibid., str. 4760-4761. 801 Ibid., str. 6269. 802 Prvostepena presuda, para. 806. 803 Prvostepena presuda, para. 1059. 804 Prvostepena presuda, para. 1058. 805 Svjedok P, svjedok B, svjedok R, Novica ori, Milenko Kuljanin i Stevan Gligorevi. Vidi prvostepenu presudu, para. 1053-1056; bazirano na iskazima koji se u transkriptu suenja nalaze na str. 4560 (svjedok P), str. 5047 (svjedok B), str. 7782 (svjedok R), str. 4197 (Novica ori), str. 5453 (Milenko Kuljanin) i str. 1455 (Stevan Gligorevi).
798 797

161 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nisu krivi po optubama za hotimino liavanje ivota i ubistvo, ali ih je obojicu osudilo za hotimino nanoenje velike patnje ili teke povrede, te okrutno postupanje, na osnovu toga to je bilo jasno da su g. Deli i g. Lando poinioci u najmanju ruku gnusnih djela koja su nanijela teke tjelesne patnje rtvi.806 U donoenju tog nalaza Pretresno vijee se pozvalo na svjedoenja etvoro svjedoka koji su posvjedoili da je Deli lino tukao uia.807 517. Iako se Pretresno vijee nije oslonilo Delievo uestvovanje u stvaranju prevladavajuih

nehumanih ivotnih uslova u logoru, pri donoenju nalaza po toj taki ono se jeste pozvalo na svjedoenje nekih svjedoka o Delievom direktnom uestvovanju u stvaranju tih uslova. Pretresno vijee je opisalo ubjedljivim svjedoenje svjedoka R da je pristup vodi bio sve vie ograniavan dok se nije dolo u fazu da se pod prijetnjom tekih batina i ak smrti, ni kap vode nije smjela unijeti bez znanja i dozvole zamjenika komandanta Hazima Delia.808 S obzirom na pruanje medicinske njege, Pretresno vijee se izriito pozvalo na iskaz svjedoka R koji je izjavio: kada bi mu neki zatoenik zatraio medicinsku njegu, Hazim Deli /bi mu/ odgovorio: Sjedi, ionako mora da umre, bilo da ti se prui ljekarska pomo ili ne.809 Pretresno vijee takoe se izriito pozvalo na svjedoenje Mirka oria u vezi s Delievim uestvovanjem u strogom ograniavanju pristupa nuniku:
Hazim Deli bi nas primoravao da idemo na mokrenje u grupama od 30 - 40 ljudi. Tamo smo morali da trimo. Izdavi nareenje rekao bi: Vadi ga. Stoj. Bilo je jako kratko, vrijeme koje smo imali. Samo bismo istrali i morali smo trati nazad, tako da je bilo ljudi koji jednostavno nisu imali vremena da zavre.810

Pretresno vijee se pozvalo na svjedoenja etiri druga svjedoka koja potvruju ovaj iskaz.811 518. Gornenavedena svjedoenja, koja se sastoje od iskaza o tome da je Deli u logoru elebii

poinjao djela silovanja i surovosti, navela su Pretresno vijee na zakljuak da je Hazim Deli itekako bio ukljuen u zlostavljanje i loe postupanje sa zatoenicima u logoru. Pretresno vijee je naroito napomenulo da su iskazi svjedoka u mnogo prilika ukazali na to da je on bio direktni uesnik i glavni akter u postupcima u kojima je surovost sama sebi bila cilj.
Prvostepena presuda, para. 866. Prvostepena presuda, para. 864. Transkripti potvruju da je posrijedi svjedoenje poimence ovih svjedoka: Grozdane eez (transkript suenja, str. 547-548), Milojke Anti (str. 1804-1806), Mire Golubovia (str. 2132-2134), svjedoka P (str. 4544-4554). 808 Prvostepena presuda, para. 1097, sa citatom sa str. 7706-7707 transkripta suenja. 809 Prvostepena presuda, para. 1089, sa citatom sa str. 7774 transkripta suenja. Jedno drugo svjedoenje, koje je svjedok R dao o konkretnim osobama, podrava taj iskaz - transkript suenja, str. 7706-7 a isto vrijedi i za svjedoenja drugih svjedoka, vidi npr. iskaz Nedeljka Dragania koji je posvjedoio da je bio povrijeen i da kadgod bi zatraio da ide [u ambulantu] kako bi mu oistili ranu, Deli [mu] veoma esto to ne bi dozvolio. Transkript suenja, str. 1631. 810 Ibid., str. 4726, citat koji je Pretresno vijee upotrijebilo u prvostepenoj presudi, para. 1109. 811 Prvostepena presuda, para. 1109.
807 806

162 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

519.

Meutim, Deli predouje tri konkretna argumenta u potkrepu svoje tvrdnje da osuujue

presude po takama 46 i 47 nisu bile zasnovane na injenino zadovoljavajuim dokazima. Deli naroito tvrdi da je Pretresno vijee ignorisalo svjedoenje dr. Bellasa, sudskog patologa, prema ijem bi se miljenju, da su iskazi svjedoka optube bili vjerniji istini, nali dokazi o masovno prisutnim zaraznim bolestima, smrtnim sluajevima ili povredama uslijed toplotnog udara, odnosno dokazi o jo uestalijim i teim povredama i veim komplikacijama.812 Deli takoe tvrdi da je logor posjetio jedan egipatski novinar, g. Harraz, i da on nije vidio nikakve znakove maltretiranja ili surovog postupanja sa zatvorenicima.813 Najzad, Deli tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee uzme u obzir odbranu krajnjom nudom koja osobi openito omoguava da prekri zakon sve dok to ne ukljuuje namjerno liavanje ivota nevinog lica ukoliko je korist od krenja zakona vea od opasnosti, za spreavanje koje je taj zakon namijenjen.814 520. Ti argumenti mogu se pobiti i samo pozivanjem na injenicu da se u njima krivo shvata

osnov na kojem je Pretresno vijee Delia proglasilo krivim po takama 46 i 47 optunice. Ti argumenti koncentrisani su na dokaze u vezi s optim uslovima u kojima su zatoenici drani. Meutim, kako je napomenuto gore, Pretresno vijee nije nalo da je Deli openito odgovoran za ivotne uslove u logoru. Deli je po takama 46 i 47 proglaen krivim jer je direktno uestvovao u stvaranju i odravanju atmosfere terora u zatvoru-logoru elebii svakim od konkretnih nasilnih djela za koja ga tereti optunica i za koja je Pretresno vijee nalo da su dokazana.815 Kako je ve reeno, nije bilo nikakvog razloga da Pretresno vijee ne donese takve nalaze na osnovu dokaza koji su mu bili predoeni. albeno vijee e ipak razmotriti pojedinane prigovore koji proizlaze iz tih argumenata. 521. Analizom iskaza dr. Bellasa ispostavlja se da, suprotno Delievim tvrdnjama, ono nije nepodudarno sa iskazima gorenavedenih svjedoka. Na pitanje da li bi on, s obzirom na uslove u logoru elebii, oekivao da vidi velik broj sluajeva toplotnog udara, dr. Bellas je odgovorio: Pa, ako ne velik broj, mogao bih da oekujem da e biti ljudi sa stvarnim, stvarnim problemima zbog temperature okoline.816 To ukazuje da nije nuno da zbog toga nastane velik broj sluajeva toplotnog udara. to se tie zaraznih bolesti, dr. Bellas je priznao da nije tvrdio da se na osnovi realne medicinske vjerovatnoe moe oekivati da e u logoru izbiti epidemija kolere.817 Ustvrdio je da je zarazna bolest i dijareja i da su je neki zatvorenici zaista i imali.818 Sloio se da se u

812 813

Deliev podnesak, para. 329 (g). Ibid., para. 330. 814 Ibid., para. 337. 815 Prvostepena presuda, para. 1121. 816 Transkript suenja, str. 13954. 817 Ibid., str. 14024. 818 Ibid. 163 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

otvorenim ranama esto i ne mora razviti gangrena819 i da neke infekcije ostaju lokalne ne irei se na druge dijelove tijela.820 Pored toga, iznio je stav da dijelovi transkripta koji upuuju na to da su ljudi gubili svijest i umirali uslijed premlaivanja nisu nekonsistentni s njegovim medicinskim miljenjem.821 Takoe je napomenuo da lomovi rebara s vremenom mogu da zacijele spontano.822 522. Iz iskaza dr. Bellasa takoe je jasno da je njemu bilo teko da utvrdi preciznu statistiku o

povredama i oboljenjima jer se oslanjao na transkripte, a ne na ljekarske preglede rtava nakon tih incidenata, a preciznija evaluacija pojedinih incidenata zavisila je od njemu nepoznatih kljunih faktora tanije reeno, od stepena primijenjene sile, lokalizacije sredstava za primjenu sile, te individualne otpornosti osobe. Dosljedno tome, albeno vijee zakljuuje da nema nikakvog razloga da razumni presuditelj o injenicama ne konstatuje da to svjedoenje ni na koji nain ne umanjuje snagu svjedoenj o zlostavljanjima i okrutnostima koje je poinio Deli. 523. Ocjenjujui u kolikoj mjeri iskaz g. Harraza moe da stavi u pitanje iskaze svjedoka koje

smo razmatrali gore, treba da se odmah napomene da je g. Harraz izjavio da mu se ini da je njegov posjet trajao od etrdesetpet minuta do jedan sat i da su njegovim razgovorima s nekolicinom zatvorenika prisustvovali ljudi iz rukovodstva logora.823 Nije mu bilo dozvoljeno da obie dio rezervisan za teke sluajeve.824 U velikom krilu logora, on je samo nabrzinu preletio pogledom preko lica zatvorenika.825 Na osnovu svih tih faktora zajedno, ne ini se vjerovatnim da je g. Harraz mogao da opazi oigledne znakove zlostavljanja. Pored toga, znaajan je sljedei dio dijaloga iz transkripta:
g. Moran (u unakrsnom ispitivanju): Dakle, da je doao neko i rekao da ljude tuku sat vremena pred vama i vaim snimateljem, ti bi ljudi bili ili u zabludi ili bi lagali, zar ne? g. Harraz: Ne znam, oni moda govore o onom to se dogaalo pred drugim reporterima. Ja mogu da kaem samo to se dogodilo preda mnom na tom mjestu i mislim, ak ako je i bilo muenja, premlaivanja ili poniavanja, da se to ne bi dogaalo pred kamerama.826

524.

G. Harraz je takoe priznao da, iako je opti utisak koji je on stekao bio da taj logor nije

mjesto na kojem se vre muenja, naravno, rukovodioci logora znali su da [oni] sutradan dolaze u posjet logoru.827 Te izjave pokazuju da je i sm g. Harraz priznao da je mogue da su se u logoru
819 820

Ibid., str. 14025. Ibid., str. 13994-13995. 821 Ibid., str. 14026. 822 Ibid., str. 13963. 823 Ibid., str. 5820. 824 Ibid., str. 5830. 825 Ibid., str. 5831 (naglasak dodat). 826 Ibid., str. 5895 (naglasak dodat). 827 Ibid., str. 5831. 164 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

vrila zlostavljanja. Dakle, razumni presuditelj o injenicama nije mogao da zakljui da svjedoenje g. Harraza obesnauje svjedoenja svjedoka o nasiljima i maltretiranjima koja je inio Deli. 525. Najzad, odbrani krajnjom nudom, pitanju koje je Deli takoe pokrenuo u vezi s osudama

po takama 46 i 47, ovdje naprosto nema mjesta. Ta odbrana ne moe sluiti za opravdavanje djela okrutnog postupanja na kojima je Pretresno vijee te osuujue presude zasnovalo. Pretresno vijee je taj argument sasvim ispravno otklonilo na osnovu toga to su pravni standardi koji reguliu postupanje sa zatoenicima apsolutni, a ne relativni. Oni definiu jedan minimum standarda postupanja, od kojeg se ne moe dozvoliti nikakvo odstupanje.828 Nadalje, kako je albeno vijee ve napomenulo, ak ako i pretpostavimo da u meunarodnom pravu postoji odbrana krajnjom nudom, jednostavno je nemogue tu vrstu odbrane predlagati kad se radi o tereenju za aktivno zlostavljanje zatoenika za koje ne moe biti nikakvog opravdanja.829 526. Razmotrivi svjedoenja gorepomenutih svjedoka, albeno vijee moe zakljuiti samo

jedno: svjedoenja su bila injenino dovoljna da potkrijepe osuujue presude za Delia po takama 46 i 47 optunice. Dokazi neoborivo ukazuju na to da je Deli hotimino prouzroio velike patnje zatvorenicima (taka 46) i s njima okrutno postupao (taka 47). Nijedan razumni presuditelj o injenicama ne bi samo na osnovu iskaza dr. Bellasa i g. Harraza zakljuio da Deli nije poinio ta djela. Kao rezultat toga, ovo Vijee ne moe biti stava da zakljuak o krivici van razumne sumnje ne bi donio nijedan razumni presuditelj o injenicama. 527. Zbog gorenavedenih razloga, albeno vijee, dakle, odbija te albene osnove i potvruje

osuujue presude za Hazima Delia po takama 46 i 47.

828 829

Prvostepena presuda, para. 1117; vidi i para. 1118. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 54. 165 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

VIII. RAZGOVORI TUILATVA SA MUCIEM

528. Muci se alio (1) na odluku Pretresnog vijea da se kao dokaz prihvate razgovori koji su s

njim voeni nakon hapenja i (2) na odluku Pretresnog vijea kojom se odbija da se prevodiocu izda nalog da svjedoi.830 Iako su te odluke potvrene u prvostepenoj presudi,831 Pretresno vijee je prve interlokutorne odluke o tome izdalo 2. septembra 1997. (dalje u tekstu: odluka o izuzimanju)832 i 8. jula 1997. (dalje u tekstu: odluka o subpoeni).833 albeno vijee napominje da se oba Mucieva navoda, iako ih je on iznio odvojeno za svaku od odluka, odnose na isto pitanje, odnosno na to da li se Muci dobrovoljno odrekao prava da na nekim od s njim voenih razgovora bude prisutan advokat. Muciev posljednji navod jeste da je Pretresno vijee pogrijeilo naavi da je to odricanje bilo dobrovoljno, te da bi zbog toga trebalo da se iz dokaza na suenju izuzmu svi razgovori koji su s njim voeni. (a) Kontekst 529. Dana 8. maja 1997., Muci je podnio zahtjev kojim trai da se iz dokaza izuzmu razgovori

koji su s njim voeni nakon njegovog hapenja.834 Izmeu 2. juna i 11. juna 1997., Pretresno vijee je saslualo svjedoenja svjedoka optube posredstvom kojih su ti razgovori trebali biti uvrteni. Dana 2. juna 1997., Muci je podnio zahtjev ex parte traei da se izda nalog kojim e se prevodilac prisutan na tim razgovorima primorati da svjedoi. Dana 12. juna 1997., Pretresno vijee je saslualo usmene argumente strana po zahtjevu za iskljuenje dokaza, nakon ega je istoga dana donijelo usmeni nalog. Dana 8. jula 1997., Pretresno vijee je izdalo odluku o subpoeni, a 2. septembra 1997. odluku o izuzimanju.

Iako je Muci svoju Obavijest o albi podnio 27. novembra 1998., 26. jula 1999. on je podnio Obrazloenje albenih osnova alioca Zdravka Mucia datirano 2. jula 1999. U tom dokumentu, on je to pitanje razdvojio na dva albena osnova koje je oznaio kao osnov br. 5 (o prihvaanju kao dokaza razgovora s Muciem voenih od 19. do 21. marta 1996.) i osnov br. 6. (o odbijanju Pretresnog vijea da izda subpoenu prevodiocu). Nalogom od 31. marta 2000. (Nalog po zahtjevu alilaca Hazima Delia i Zdravka Mucia da im se dozvoli da podnesu dodatni podnesak, i po zahtjevu Tuilatva da mu se dozvoli da podnese dodatni podnesak), Muciu je meu ostalim naloeno da podnese dokument u kojem e precizno navesti svoje izmijenjene albene osnove. Dana 31. maja 2000. taj je dokument podnesen (Konani spisak albenih osnova alioca Zdravka Mucia), a u njemu su pitanja oznaena brojevima i organizirana na drugaiji nain, tako da je to pitanje navedeno kao jedan albeni osnov (o prihvatanju kao dokaza razgovora koje je vodila optuba). albeno vijee e ipak odvojeno razmotriti dva pitanja postavljena u tom albenom osnovu, napominjui da su ona u svakom sluaju usko povezana. 831 Prvostepena presuda, para. 59 i 63. 832 Odluka po zahtjevu Zdravka Mucia za izuzimanje dokaza, 2. septembar 1997. Pretresno vijee je o tom zahtjevu prvobitno donijelo usmenu odluku 12. juna 1997. (transkript, str. 4093 - 4098). 833 Odluka po ex parte zahtjevu odbrane Zdravka Mucia o izdavanju sudskog naloga za svjedoenje (subpoene) prevodiocu, 8. juli 1997. 834 Zahtjev za izuzimanje dokaza, 8. maj 1997. 166 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

830

530.

U odluci o izuzimanju, Pretresno vijee je konstatovalo da Mucieve izjave austrijskoj

policiji od 18. marta 1996. (dalje u tekstu: prvi razgovori) treba da se izuzmu iz dokaza jer su dobivene na nain kojim je povrijeeno njegovo pravo na branioca shodno lanu 18 Statuta i pravilu 42 Pravilnika. Vijee je svoju odluku donijelo na osnovu toga to je Muciu bilo uskraeno pravo na branioca tokom prvih razgovora jer austrijska pravila o postupku ne priznaju osumnjienom pravo na branioca tokom ispitivanja. Meutim, za izjave istraiteljima optube dane 19., 20. i 21. marta 1996. (dalje u tekstu: drugi razgovori) donesena je odluka da se one mogu prihvatiti, na osnovi toga to je Muci bio jasno informisan o svojem pravu na branioca, shodno Pravilniku, i jer ga se on dobrovoljno odrekao.835 531. Muci istie da je jasno kako je Pretresno vijee u donoenju osuujue presude za njega za

polazite uzelo druge razgovore. Meutim, on tvrdi da, budui da razgovori u cjelini836 predstavljaju nain voenja razgovora koji je bio nepopravljivo pristran, barem prema miljenju ili utisku [Mucia ...], svi razgovori treba da se stoga izuzmu.837 On tvrdi da bi u razmatranju toga ta je u razgovorima reeno Pretresno vijee trebalo teiti pravinosti, ali da se odluka Pretresnog vijea kosi s tim ciljem.838 (b) Diskusija 532. albeno vijee napominje da Muci ne osporava opte injenine nalaze Pretresnog vijea u

pogledu naina voenja kako prvih, tako i drugih razgovora.839 Meutim, to se tie pravne strane, on navodi nekoliko razloga zbog kojih je Pretresno vijee pogrijeilo u koritenju svojeg diskrecionog prava u pogledu usvajanja drugih razgovora, nakon to je iskljuilo prve. albeno vijee podsjea da je za usvajanje takvog albenog osnova nije samo potrebno da alilac ispuni svoju poetnu obavezu iznoenja argumenata u podrku tvrdnje o pravnoj greci pred albenim vijeem, nego i albeno vijee moe zatim ispitati da li je ta greka takva da odluku Pretresnog vijea ini nevaljanom.840 533. to se tie odluke Pretresnog vijea, albeno vijee napominje da Pretresno vijee ima

znatno diskreciono pravo u odluivanju o pitanjima prihvatljivosti dokaza. U skladu s tim, odluke Pretresnog vijea bazirane na okolnostima predmeta koji je pred njim trebalo bi da se u izvjesnoj mjeri potuju. Utoliko se albeno vijee slae s tvrdnjama optube iznesenim o ovom pitanju na

835 836

Odluka o izuzimanju, para. 63. Tj. ukljuujui i prve razgovore. 837 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 1 (potcrtano u originalu). 838 Transkript albene rasprave, str. 462. 839 Kako optuba istie u pogledu drugih razgovora, u Odgovoru optube, para. 16.8. 840 lan 25(1)(a) Statuta. Vidi Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 35-36. 167 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

albenoj raspravi.841 Ipak, albeno vijee podsjea da ono takoe ima ovlast da intervenie izuzimanjem dokaza, ako utvrdi da je Pretresno vijee zloupotrijebilo svoje diskreciono pravo prihvativi ih. albeno vijee je ranije na taj nain zaista i intervenisalo.842 U tim je odlukama albeno vijee potvrdilo da preduslov za uvrtavanje dokaza mora biti to da se strana koja podnosi zahtjev pridravala svih relevantnih garancija i proceduralnih zatitnih mehanizama, te da mora biti pokazano da su ti dokazi pouzdani. Tek ako dokaz bude uvrten i ako alilac nakon toga uspije pokazati da je time to Pretresno vijee nije na primjereni nain primijenilo te zatitne mehanizme prouzrokovana teta, moe se zakljuiti da je Pretresno vijee uinilo greku i prekorailo svoje diskreciono pravo. Tek tada u igru moe ui pravilo 89(D) i pravilo 95 Pravilnika, te u takvim okolnostima albeni osnov moe da urodi plodom. 534. U svojoj usmenoj odluci o izuzimanju, Pretresno vijee je nalo da su drugi razgovori bili

pouzdani i prihvatljivi []. Teina koja treba da im se prida i njihova dokazna vrijednost bie utvrena razmatranjem svih ostalih okolnosti u ovom postupku.843 Muci tvrdi da je oigledno da je Pretresno vijee u donoenju [njegove] presude za polazite uzelo drugi razgovor.844 To je neosporno. Osudivi Mucia po lanu 7(3) Statuta,845 Pretresno vijee je utvrdilo sljedee:
U svom razgovoru sa Tuilatvom, g. Muci je priznao da je imao vlast nad logorom barem od 27. jula 1992. Meutim, u istom je razgovoru priznao da je svakodnevno odlazio u zatvor-logor od 20. maja 1992. nadalje.846

535.

Osim toga, Vijee je napomenulo:

G. Muci je u svom razgovoru sa Tuilatvom priznao da je bio svjestan da su juna i jula 1992. u zatvoru-logoru elebii poinjeni zloini i da je lino bio oevidac zlostavljanja zatoenika u tom periodu.847

841 Transkript albene rasprave, str. 475-476. Optuba navodi da se [] prilikom donoenja [] odluke o tom zakljunom pitanju, od Pretresnog vijea zahtijeva da odvagne sve injenice iz dokaza koje ima pred sobom, a u nekim sluajevima, kad je rije o ovakvim pitanjima, moe biti potrebno da ono prihvata dokaze i sasluava svjedoke, pa bi stoga, u skladu s optim principima, bilo uputno u znatnoj mjeri potovati nalaze Pretresnog vijea, tako da bi intervencija albenog vijea po albi bila opravdana samo onda kada se moe dokazati da je odluka Pretresnog vijea bila rezultat zloupotrebe diskrecionog prava. 842 Vidi npr. Tuilac protiv Kordia i erkeza, Odluka po albi u vezi s izjavom preminulog svjedoka /Decision on Appeal Regarding Statement of a Deceased Witness/, predmet br. IT-95-14/2-AR73.5, 21. juli 2000; Tuilac protiv Kordia i erkeza, Odluka po albi na uvrtenje u spis sedam iskaza pod zakletvom i jednog formalnog iskaza, IT-9514/2-AR73.6, 18. septembar 2000.; Tuilac protiv Kuprekia i ostalih, Odluka po albi Dragana Papia protiv odluke o uzimanju vanraspravnog iskaza, predmet br. IT-95-16-AR73.3, 15. juli 1999. 843 Transkript suenja, str. 4098. 844 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 1. 845 Prvostepena presuda, para. 775. 846 Prvostepena presuda, para. 737. Vidi i para. 767: Zdravko Muci je imao sva ovlaenja komandanta da izrie disciplinske mjere straarima u logoru i preduzme sve podesne korake da bi odrao red. I sam g. Muci priznaje da je imao sva potrebna disciplinska ovlaenja. Mogao je kanjavati straare zabranom izlaza iz kasarne, a u sluaju teih prekraja mogao je podnijeti zvanini izvjetaj nadreenoj instanci u vojnom tabu. Nadalje, mogao je udaljiti straare, to pokazuje udaljenje Esada Lande u oktobru 1992. (Fusnote koje upuuju na dokazni predmet 101-1 (zapisnik razgovora sa Tuilatvom) izostavljene su). 847 Prvostepena presuda, para. 769.

168 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

536.

Muciev je argument da je Pretresno vijee pogrijeilo uvrstivi druge razgovore kao

dokazni materijal. Meutim, na osnovu te odluke i u svojim nalazima u prvostepenoj presudi, Pretresno vijee je meu ostalim i te dokaze uzelo za polazite u donoenju osuujue presude. U skladu s tim, logino je zakljuiti da Muciev argument mora ukljuivati navod da je Pretresno vijee takoe pogrijeilo i time to je nakon toga kao uporite za tu osuujuu presudu djelimino uzelo druge razgovore. 537. Mucievi argumenti mogu se saeti kako slijedi. On tvrdi da je, suprotno nalazima

Pretresnog vijea, prve i druge razgovore trebalo promatrati kao jedinstveni kontinuirani dogaaj.848 Da je to bio sluaj, on tvrdi da bi Pretresno vijee utvrdilo da drugi razgovori treba da se izuzmu. Kako je ve napomenuto, prvi razgovori bili su izuzeti jer je Pretresno vijee nalo da je njima povrijeeno Mucievo pravo na branioca tokom ispitivanja, zagarantovano lanom 18 Statuta849 i pravilom 42 Pravilnika.850 Budui da je prilikom prvih razgovora bio informisan da nema pravo na branioca, Muci tvrdi da nije bilo nerazumno oekivati da e on misliti da se ta nemogunost primjenjuje i dalje u drugim razgovorima, bez obzira na injenicu da on jeste bio informisan o suprotnom. Takvo oekivanje proisteklo je iz injenice da su razgovori voeni u vrlo malom vremenskom razmaku. On se nalazio u stranoj zemlji i od njega nije trebalo oekivati intelektualne akrobacije neophodne za davanje informisane saglasnosti prilikom drugih razgovora, kad je prilikom prvih razgovora bio informisan da nema pravo da ga zastupa branilac.851 On tvrdi da, iako prilikom drugih razgovora moda i jeste izjavio da ne eli prisustvo branioca, to odricanje nije bilo informisano niti dobrovoljno. On obrazlae da je Pretresno vijee, razmatrajui da li se on prilikom drugih razgovora prava na branioca odrekao dobrovoljno ili ne, trebalo primijeniti subjektivni test i konstatovati da, u datim okolnostima, njegova saglasnost nije bila dobrovoljna. 538. Otvara se nekoliko pitanja. Prvo, albeno vijee napominje da se Muci znatno oslanja na

presedan iz Ujedinjenog Kraljevstva. albeno vijee podsjea da pozivanje na principe koji se primjenjuju u nacionalnim jurisdikcijama moe biti od pomoi, kako Pretresnom tako i albenom vijeu, u tumaenju odredaba Statuta i Pravilnika.852 Meutim, pravilo 89(A) Pravilnika izriito

Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 1, 7-8. lan 18(3) Statuta utvruje: Prilikom ispitivanja osumnjieni ima pravo na pomo pravnog zastupnika po vlastitom izboru, to ukljuuje pravo da mu se, ako nema dovoljno sredstava da je sam plati, dodijeli besplatna pravna pomo, kao i neophodno prevoenje na jezik i s jezika koji govori i razumije. 850 Pravilo 42(A)(i) Pravilnika utvruje da osumnjieni ima pravo na branioca po vlastitom izboru ili na besplatnu pravnu pomo koja e mu biti dodijeljena ako nema materijalnih sredstava da je sam plati. Pravilo 42(B) odreuje da se [i]spitivanje osumnjienog [] ne vodi bez prisustva branioca, osim ako se osumnjieni nije dobrovoljno odrekao svog prava na branioca. Ako se osumnjieni odrekao tog prava, a kasnije ipak izrazi elju da ima branioca, ispitivanje se odmah prekida i nastavlja se tek kada osumnjieni angauje branioca ili mu se on dodijeli. 851 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 11. 852 Vidi npr. drugostepenu presudu u predmetu Furundija, para. 183-188; te drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para 186.
849

848

169 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

utvruje da vijea nisu vezana nacionalnim pravilima o dokazima. Najvanije je to da Pretresno vijee primjenjuje pravila o dokazima koja najvie idu u prilog pravinom odluivanju o stvari koja se nalazi pred vijeem, i koja su u duhu Statuta i optih pravnih naela.853 albeno vijee napominje da je Pretresno vijee nalo da taj princip sadri mogunost da pretresno vijee primijeni nacionalna pravila o dokazima.854 Naprotiv, albeno vijee potvruje da prvenstveno treba da se primjenjuju pravila o dokazima eksplicitno utvrena u Pravilniku, sluei se za pomo nacionalnima samo ako je to neophodno kao smjernica u tumaenju tog Pravilnika. 539. Konkretni presedan na koji se Muci pozvao tie se openito izuzimanja iz dokaza razgovora

iznuenih opresijom, u okolnostima koje ih lako mogu uiniti nepouzdanima ili zbog kojih bi njihovo uvrtavanje bilo nepravino prema optuenom. On se poziva posebno na lan 76(2) i lan 78(1) Zakona o policijskom i krivinom postupku /Police and Criminal Evidence Act/ (dalje u tekstu: PACE) iz 1984. koji se primjenjuje u Ujedinjenom Kraljevstvu.855 Iako odatle izvedeni principi zaista mogu biti od neke pomoi, albeno vijee se oslanja prvenstveno na pravilo 89(D) i pravilo 95 Pravilnika u kojem se izriito obrauje to pitanje.
Pravilo 89(D) Vijee moe izuzeti dokaz ako potreba da se osigura pravino suenje uveliko nadmauje njegovu dokaznu vrijednost. Pravilo 95 Dokazi pribavljeni metodama koje bacaju ozbiljnu sumnju na njihovu vjerodostojnost, ili je njihovo prihvatanje u suprotnosti s integritetom postupka ili bi ga ozbiljno naruilo, nisu prihvatljivi.

540.

albeno vijee napominje da se Pretresno vijee pri razmatranju predmetnih razgovora

ispravno pozvalo na ta pravila. Vijee je utvrdilo da:

Pravilo 89(B) Pravilnika. Iako se u strogom smislu ovo odnosi na sluajeve koji nisu predvieni u treem dijelu Pravilnika (pod naslovom Pravila o dokazima), opti princip je vaan. Vidi Tuilac protiv Kordia i erkeza, Odluka po albi na uvrtenje u spis sedam iskaza pod zakletvom i jednog formalnog iskaza, predmet br. IT-95-14/2-AR73.6, 18. septembar 2000., para. 22. Vidi i Podnesak optube, para. 12.11 i 16.11. 854 Odluka o izuzimanju, para. 34. 855 lan 76(2) PACE-a odreuje: Ako se, bilo u kojem postupku gdje optuba kao dokaz predlae priznanje optuene osobe, sudu predoi da je to priznanje bilo ili moglo biti dobiveno (a) opresijom nad osobom koja ga je dala; ili (b) kao rezultat bilo ega reenoga ili uinjenoga to je, u okolnostima u datom trenutku, lako moglo uiniti nepouzdanim bilo koje priznanje koje je ta osoba mogla dati zbog tih okolnosti, sud nee prihvatiti uvrtenje tog priznanja koje treba da se predoi kao dokaz protiv nje, izuzev ako optuba sudu van razumne sumnje dokae da to priznanje (bez obzira na njegovu moguu istinitost) nije bilo dobiveno na gore opisani nain. lan 78(1) PACE-a utvruje: U bilo kojem postupku, sud moe odbiti da uvrsti dokaz na koji se optuba eli osloniti, ako se sudu, s obzirom na sve okolnosti, ukljuujui i okolnosti u kojima je dokaz dobiven, ini da bi uvrtavanje tog dokaza imalo tako tetan uinak na pravinost postupka da sud ne bi smio da ga prihvati. 170 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

853

ako je potreba za osiguranjem pravednog suenja znatno vea od dokazne vrijednosti [] dokaza, vijee treba da ga izuzme - potpravilo 89(D). Dokazi prikupljeni sredstvima koja su u suprotnosti sa meunarodno zatienim ljudskim pravima takoe se imaju izuzeti u skladu sa pravilom 95.856

Vijee nadalje utvruje da naroito pravilo 95 Pravilnika omoguava izuzimanje dokaza koji ugroavaju i u suprotnosti su sa integritetom postupka, ime se titi integritet postupka.857 albeno vijee ne vidi nikakav razlog zato bi se od Pretresnog vijea zahtijevalo da drugdje trai mjerodavne pravne principe. 541. Tokom albene rasprave, albeno vijee je upitalo strane da li bi bilo primjereno da

Pretresno vijee odri voir dire kako bi rijeilo to pitanje. Iznesen je stav da je upravo pitanje da li je neto dobrovoljno ili nije najbolji primjer [situacije] u kojoj se esto koristi voir dire858 tako da je na primjer u ovom predmetu, Muciu mogla biti data prilika da objasni to je uticalo na njegovo razmiljanje.859 albeno vijee napominje da takav postupak, iako u Pravilniku ne postoje izriite odredbe o njemu, openito postoji, meu ostalim u jurisdikcijama common lawa. On omoguuje da se pred sud iznesu argumenti i dokazi iskljuivo o nekom usko definisanom pitanju, te da se optuenom dade prilika da svjedoi u ogranienom obimu, jer zabranjuje postavljanje pitanja izvan predmetne teme. On openito osigurava da se argumenti i svjedoenje ogranie samo na sporno pitanje, ne irei se na diskusiju o injenicama samog predmeta.860 542. albeno vijee napominje da je mogunost rjeavanja tog problema putem voir dire zaista i

spomenuta tokom prvostepenog postupka.861 U svojem zahtjevu da se iz dokaza izuzmu prvi i drugi razgovori862 Muci tvrdi da bi primjeren nain rjeavanja [pitanja prihvatljivosti] trebala biti rasprava putem voire [sic] dire (ili suenja unutar suenja).863 Meutim, on nije konkretno ustvrdio da on time eli da dobije priliku da lino svjedoi. Naprotiv, on uopteno tvrdi da bi takav postupak objema stranama omoguio da izvode dokaze te da svjedoke ispitaju, unakrsno ispitaju i dodatno ispitaju na normalan nain.864 Tada bi, tvrdi on, postalo oigledno da bi daljnje usmeno iznoenje argumenata u tom trenutku [bilo] primjereno.865 543. Kako je reeno, taj postupak Pravilnikom nije izriito predvien. Meutim, to ne znai da bi

bilo neprimjereno da se Pretresno vijee njime poslui ako misli da je to u odreenom sluaju
Odluka o izuzimanju, para. 35. Odluka o izuzimanju, para. 44. 858 Transkript albene rasprave, str. 482. 859 Transkript albene rasprave, str. 483. 860 Vidi npr. Archbold 2000 (Sweet and Maxwell Limited, 2000.), para. 15-360 15-365. 861 albeno vijee takoe napominje da su tokom albene rasprave, kako se inilo, obje strane bile nesvjesne injenice da je upravo to pitanje u prvostepenom postupku i bilo postavljeno. 862 Zahtjev za izuzimanje dokaza, 8. maj 1997. 863 Zahtjev za izuzimanje dokaza, 8. maj 1997., para. 18. 864 Zahtjev za izuzimanje dokaza, 8. maj 1997., para. 18. 865 Zahtjev za izuzimanje dokaza, 8. maj 1997., para. 18. Vidi i transkript suenja, str. 2770-2771.
857 856

171 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

potrebno. U takvom sluaju, relevantni dokazi o predmetnom pitanju mogu se dobiti putem svjedoenja istraitelja, ukljuujui i istraitelje optube, prevodioca (vidi nie) i Mucia. albeno vijee napominje da su o okolnostima prije drugih razgovora svjedoila tri svjedoka optube, ukljuujui dva istraitelja Tuilatva koji su tokom drugih razgovora ispitivali Mucia.866 albenom vijeu nije bilo ukazano ni na kakvu informaciju da bi Muci ikada nudio da eli lino da svjedoi. tavie, tokom albenog postupka, njegov branilac je iznio da je u okolnostima postupka pred Meunarodnim sudom takva procedura openito neprimjerena jer su prosuditelj injenica i presuditelj o pravu jedan te isti sud.867 544. Ipak, iako se albeno vijee nije sloilo s potonjom tvrdnjom te napominje da je Pretresno

vijee teoretski moglo da primijeni tu proceduru kako bi rijeilo problem, albeno vijee ni na koji nain ne smatra da je Pretresno vijee pogrijeilo to ne uinivi. Vijee nije miljenja niti da je Muci trebao uputiti specificiran zahtjev da mu se dozvoli da svjedoi u ogranienom obimu.868 Vijee meutim istie da je, bez obzira na sve, Pretresno vijee u svakom sluaju tokom suenja saslualo svjedoenje u vezi sa spornim pitanjem i uzelo ga kao polazite za obje svoje odluke. 545. Kako je reeno, Muci tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee prve i druge razgovore

razmatra kao jedinstveni kontinuirani dogaaj, jer i sm Muci mora da je na njih tako gledao, te da se stoga razlozi za izuzimanje prvih razgovora primjenjuju i na druge razgovore. On tvrdi da su razgovori u cjelini predstavljali nain voenja razgovora koji je bio nepopravljivo pristran, barem prema njegovom shvaanju, te da stoga obje serije razgovora treba da se izuzmu. Tokom albene rasprave Muci je svoje argumente nadopunio istaknuvi da je tom pitanju trebalo pristupiti uzevi potpunu pravinost kao osnovnu taku.869 546. Naprotiv, optuba tvrdi da prvi razgovori nemaju uticaja na druge jer optueni pred

austrijskim vlastima nije imao pravo na prisustvo advokata. Pretresno vijee je to priznalo i rijeilo da prve razgovore treba izuzeti. Meutim, Muci jeste imao pravo na prisustvo advokata prilikom drugih razgovora jer su oni bili voeni za potrebe postupka pred Meunarodnim sudom. Optuba tvrdi da je on bio jasno informisan o tom pravu i da je jasno da ga se on dobrovoljno

Porunik Geschwendt (slubenik austrijske policije) svjedoio je 4. i 5. juna 1997. G. Aribat, istraitelj Tuilatva svjedoio je 2. juna 1997., a g. dHooge, drugi istraitelj Tuilatva, svjedoio je 3. i 11. juna 1997. Dana 5., 9. i 10. juna 1997. svjedoio je jo jedan slubenik austrijske policije, Moerbauer. 867 Transkript albene rasprave, str. 488. 868 Kako je reeno na drugom mjestu u ovoj presudi, optueno lice pred Meunarodnim sudom ima apsolutno pravo na utnju tokom svog suenja (pravilo 85(C)). 869 Transkript albene rasprave, str. 466. 172 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

866

odrekao.870 U skladu s tim, u odluci o izuzimanju Pretresno vijee nije zloupotrijebilo svoje diskreciono pravo. 547. Pretresno vijee je utvrdilo:
Iz dokaza koji su podneseni Pretresnom vijeu oito je da se radi o dva razgovora s osumnjienim. [] Postoje dokazi da je austrijska policija vodila istragu i osumnjienoga upozorila i obavijestila o njegovim pravima u skladu s austrijskim zakonom. Razgovor sa predstavnicima Tuilatva odvijao se u skladu s Pravilnikom. Nema sumnje [] da je svaki razgovor vodila razliita ekipa. Blizina vremena i mjesta tih razgovora ne bi trebala da zasjeni injenicu da je rije o dva nezavisna i odvojena razgovora s osumnjienim. Razgovor sa Tuilatvom ne moe se smatrati nastavkom razgovora koji je vodila austrijska policija. Svrha razgovora s austrijskom policijom bila je izruenje optuenoga, dok je razgovor sa Tuilatvom imao za cilj da se utvrdi postojanje krivinih djela koja pripadaju nadlenosti Meunarodnog suda. Ciljevi tih razgovora su zasebni i razliiti.871

548.

albeno vijee ne moe nai greku u tim nalazima i utvruje da tvrdnja da je Muci

subjektivno prve i druge razgovore mogao doivjeti kao jedinstveni kontinuirani dogaaj ne stoji. Pretresno vijee je utvrdilo da je prve razgovore vodila austrijska policija tokom jednog dana, i to konkretno o postupka izruenja. Druge su razgovore, koji su trajali tri dana, vodili razliiti istraitelji, bez prisustva slubenika austrijske policije, za razliitu svrhu i u razliita vremena. Na poetku drugih razgovora Muci je informisan da njih vode istraitelji Tuilatva Meunarodnog suda. albenom je vijeu jasno da su razgovori, kako je utvrdilo Pretresno vijee, cijelo vrijeme, bili voeni odvojeno i zasebno. Shodno tome, ne moe postojati razlog za zakljuak da je Mucia neto moglo navesti da misli da se radilo o jednom kontinuiranom razgovoru. albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u analizi Pretresnog vijea. 549. Muci tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo odbacivi sve argumente da je trebalo da se pri

odluivanju o tome da li se on dobrovoljno odrekao prava na utnju uzme u obzir njegov kulturni kontekst i injenica da je bio uhapen u stranoj zemlji.872 On tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee, prilikom razmatranja prihvatljivosti drugih razgovora, primijeni subjektivni test, te da je pogrijeilo primijenivi u tumaenju Pravilnika samo objektivni test.873 injenica da se s nekim vodi slubeni razgovor na jeziku koji nije njegov, vjerovatno u jurisdikciji i na mjestu [] o kojem on nema ni opta ni lina saznanja, te injenica da se s njim razgovara o temama nastalima unutar vanrednog i vannacionalnog sklopa okolnosti [] veoma je znaajna.874 On dalje tvrdi da je to uticalo na njegovo odluivanje te da bi, budui da su prvi razgovori izuzeti, trebalo da iz toga logino proizie da je on raunao s tim da u drugim razgovorima primjenjuju ista pravila.875 On takoe tvrdi da, iako
870 871

Podnesak optube, para. 16.7-16.19. Odluka o izuzimanju, para. 40. 872 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 9; transkript albene rasprave, str. 464-466. 873 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 7. 874 Transkript albene rasprave, str. 465. 875 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 10. 173 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

mu jest proitano pravilo 42 Pravilnika, u pravnom kontekstu nisu vane rijei, nego puna implikacije uinka rijei.876 550. Pretresno vijee je nalo da:
[] teko moe da prihvati argument kulture kao osnov za razmatranje tumaenja primjene odredbi o ljudskim pravima. Osumnjieni je imao pogodnost da mu se prava o kojima je rije prevedu na jezik koji razumije. Stoga pitanje da li osumnjieni poznaje neki drugi sistem ili ne nema nikakvog uticaja na nova prava koja su mu prevedena. Kad bismo prihvatili argument kulture, to bi znailo da svako moe prava koja mu se proitaju da tumai ovisno o svom linom ili trenutnom kulturnom kontekstu. Ovu odredbu treba objektivno tumaiti.877

551.

albeno vijee i ovdje nalazi da Muci nije uspio uvjeriti albeno vijee da je Pretresno

vijee, razmiljajui na takav nain, pogrijeilo. Pravilo 42 Pravilnika odreuje da osumnjieni prije ispitivanja mora da bude informisan o raznim pravima, ukljuujui pravo na pomo advokata po svojem izboru tokom ispitivanja.878 To pravilo nadalje odreuje da se ispitivanje smije nastaviti bez prisustva advokata samo ako se osumnjieni dobrovoljno odrekao prava na prisustvo advokata.879 To pravo niti je dvosmisleno, niti ga je teko razumjeti. Dokle god je osumnjieni jasno informisan o njemu na jeziku koji razumije, Tuilatvo je ispunilo svoje obaveze. Suprotno Mucievim tvrdnjama,880 istraitelj nije duan uiniti vie od toga. 552. U tom pogledu, Pretresno vijee je izriito zakljuilo da istraitelj nije duan da detaljnije

objasni implikacije pravila 42, njihova dunost [je] samo da pravila osumnjienom prevedu na jezik koji on razumije.881 Kako je istakla optuba, [p]od uslovom da su prava osumnjienoga objanjena na jeziku koji on razumije, ne bi trebalo da bude problem u kojoj se zemlji u to vrijeme osumnjieni nalazi, naroito kad se radi o meunarodnom sudu koji s osumnjienima razgovore moe da vodi u mnogo razliitih zemalja i koji ima pravni sistem razliit od sistema pravosua bilo koje drave pojedinano.882 553. albeno vijee je saglasno s tumaenjem Pretresnog vijea da pomenuto pravilo treba da se

shvati objektivno. Meutim, Vijee takoe napominje da, ak i ako je trebalo da se prihvatljivost drugih razgovora razmatra na osnovu subjektivnog standarda informisane saglasnosti (za koji je Vijee nalo da nije primjeren test), tvrdnja da je Muci imao kulturne i jezike probleme, posljedica kojih je bilo nedobrovoljno odricanje, ipak nije utemeljena. Muci nije osporio da je u Austriji ivio nekoliko godina prije nego to je uhapen. To je sm izjavio pred Pretresnim vijeem,
876 877

Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 10. Odluka o izuzimanju, para. 59. 878 Pravilo 42(A)(i) Pravilnika. 879 Pravilo 42(B). 880 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 10-11. 881 Odluka o izuzimanju, para. 58. 882 Transkript albene rasprave, str. 480. 174 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

isto kao i injenicu da je bez sumnje dobro znao kako u toj zemlji stvari funkcioniu.883 tavie, tokom cijelog trajanja razgovora obezbijeena mu je pomo prevodioca, a jednom prilikom je razgovarao i s advokatom (vidi nie). U tim okolnostima, bazirano na subjektivnom testu, nema temelja za argument da je on imao tekoe da razumije injenicu da prilikom drugih razgovora ima pravo na branioca. 554. albeno vijee nalazi da nema razloga za sumnju da je Muci bio potpuno svjestan injenice

da je, iako nije imao pravo na branioca prilikom prvih razgovora, to pravo imao prilikom drugih razgovora. U skladu s tim, Vijee ne nalazi nikakvu greku u nalazima Pretresnog vijea o tome da postoji jasni dokaz da je Muci izrazio elju da se razgovor s njim obavi bez branioca. albeno vijee najubjedljivijom smatra injenicu da zapisnik pokazuje da je Muci u mnogo navrata bio informisan o tome da ima pravo da na razgovorima bude prisutan branilac i da ga je on svaki put otklonio. Pretresno vijee je nalo da postoje dokazi da je nekoliko puta tokom razgovora, osumnjieni bio upitan da li namjerava da nastavi bez branioca, a da je u svakoj od tih prilika nedvosmisleno odgovorio potvrdno.884 ak i kad je advokat koji mu je bio dodijeljen [] lino doao da mu pomogne, optueni je naveo da mu nije potrebna njegova pomo, tako da je ovaj otiao.885 Prema tvrdnji optube, Muci je pokazivao sve znakove da razumije i da se svojeg prava odrie dobrovoljno.886 Muci nije dokazao da dokazi ilustruju da je on mogao biti zbunjen u pogledu svog prava na prisustvo advokata tako da albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u istom zakljuku kakav je donijelo Pretresno vijee. 555. Najzad, to se tie Mucievog argumenta da bi trebalo da pravinost bude osnovna taka u

razmatranju prihvatljivosti razgovora, albeno vijee ne osporava tu tvrdnju. Meutim, Vijee ne nalazi nikakav razlog da zakljui da Pretresno vijee nije primijenilo taj princip. Nije sporno da ne bi trebalo da Pretresno vijee prihvati relevantne dokaze ako se time kri pravo optuenoga na pravino suenje. U sluaju kad potreba za pravinim suenjem prevagne nad prihvatanjem dokaza, pravila 89(D) i pravilo 95 Pravilnika predviaju mehanizam za izuzimanje. Kako je pokazano gore, razmatrajui kako prve, tako i druge razgovore, Pretresno vijee je upravo te odredbe i primijenilo. Osim toga, Pretresno vijee je istaknulo da [n]ema sumnje da izjave uzete od osumnjienih koje nisu date dobrovoljno, ili koje su naizgled date dobrovoljno ali su u stvari iznuene opresijom,
Transkript, str. 4026. Branilac dalje tvrdi: [] ali realna injenica jeste da je u periodu od etiri dana bio izloen dvjema razliitim kulturama. [] Unutar etiri dana bio je izloen tim dvima razliitim sistemima koji su, s dunim potovanjem, prilino suprotni jedan drugom u smislu vrsta prava koja dozvoljavaju. Transkript, str. 4026-4027. 884 albeno vijee naroito upozorava na dokazni predmet 101-1, str. 1, 14, 33, 52. albeno vijee istie sljedei dijalog na str. 51-52, kao tipian za Muciev stav prilikom drugih razgovora: Istraitelj (prijevod): []. Da li se slaete da s razgovorom nastavimo sutra? Muci: Dakako. Istraitelj (prijevod): Izbor je na vama. Muci: elim da nastavimo. Istraitelj (prijevod): Dakle, slaete se da s razgovorom nastavimo sutra ujutro? Muci: Da. 885 Odluka o izuzimanju, para. 62. 886 Podnesak optube, para. 16.19. 175 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
883

padaju na testu iz pravila 95.887 Meutim, isto je tako utvreno, a iz gorepomenutih razloga, da nije postojao nikakav razlog da se u ovom sluaju zakljui da drugi razgovori podlijeu odredbama bilo kojeg od dva pravila koja reguliu krenje Mucievog prava na pravino suenje na nain da bi trebalo da se oni izuzmu. albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u odluci Pretresnog vijea. (c) Odbijanje zahtjeva za izdavanje subpoene 556. Muci tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo odbivi da izda sudski subpoenu prevodiocu

Aleksandri Pal. Zapisano je da je 19. maja 1996. u 15:10 sati Muci izrazio elju da prilikom drugih razgovora bude prisutan advokat. U 15:30 sati istog dana poeli su drugi razgovori i na snimci je zabiljeeno da, suprotno svojoj prethodno izraenoj elji, on nema nita protiv toga da se razgovor s njim vodi bez pravnog zastupnika. itajui Muciu njegova prava na poetku drugog razgovora, istraitelji Tuilatva su meu ostalim pitali: Da li ste saglasni da na naa pitanja odgovarate bez prisutnosti advokata, u skladu s naim prethodnim razgovorom?888 Muci tvrdi da se ta napomena odnosi na prethodni razgovor za koji on navodi da se najvjerovatnije dogodio tokom dvadesetminutne pauze neposredno prije poetka drugih razgovora, tokom koje se, dok su istraitelji namjetali svoju opremu, odvijao razgovor izmeu istraitelja Tuilatva i Mucia koji nije sniman. Navodi se da je Muciu, zbog toga to se tokom tog kratkog vremenskog perioda predomislio, neto bilo reeno i/ili uinjeno kako bi ga se nagovorilo na to.889 Tvrdi se da je prevodilac prisutan u tom intervalu mogao da posvjedoi o sadrajima eventualnog takvog razgovora, pa tako i o razlogu Mucieve iznenadne promjene miljenja i odluke da se razgovor na kraju obavi bez branioca.890 Naposljetku se navodi da je to to mu je bilo reeno, to god to bilo, rezultiralo Mucievim nedobrovoljnim odricanjem prava na branioca.891 (d) Diskusija 557. Ti argumenti izneseni su pred Pretresno vijee u jednom zahtjevu ex parte,892 a 8. jula 1997.

odlueno je da se subpoena nee izdati. Rijeeno je da:

Pretresno vijee ne smatra da je odbrana dokazala da je dolo do propusta u zapisu ispitivanja g. Mucia. Odbrana je navela da jedno ispitivanje nije snimano, i taj svoj navod zasnovala na pretpostavkama o tome to je moda bilo reeno ili uraeno tokom tog ispitivanja. To svakako nije zadovoljavajui osnov za ovaj zahtjev. Ne postoje nikakvi nepobitni dokazi o prethodnom razgovoru do kojeg je navodno bilo dolo.893

887 888

Odluka o izuzimanju, para. 41. Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 12 (naglasak dodat). 889 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 13. 890 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 13. 891 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 13. 892 Vidi odjeljak Kontekst gore. 893 Odluka o subpoeni, para. 16. 176 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

558.

albeno vijee je s tim saglasno. Kako je istaklo Pretresno vijee, molba za izdavanje

subpoene moe se prema pravilu 54 Pravilnika odobriti u sluaju ako molilac pokae da je nalog neophodan za istragu. Alternativno, mora se dokazati da je neophodan za pripremu ili voenje suenja.894 Pretresno vijee nije prihvatilo tvrdnju [] da se [navodna] rupa [] moe ispuniti jedino svjedoenjem prevodioca. 895 Vijee je nalo da se na osnovu dokaza koji su mu predoeni ne moe uvjeriti da je nalog neophodno potreban za istragu o tome da li postoje dokazi o postojanju tog prethodnog razgovora i konteksta u kojem je on voen.896 Zapravo, albeno vijee napominje da je Muci, kako je utvrdilo i Pretresno vijee, zasnovao svoju tvrdnju na pretpostavkama o tome to je moda reeno ili uraeno tokom tog ispitivanja,897 i da je naprosto spekulisao u pogledu toga ta se moda dogodilo.898 albeno vijee je saglasno s tim da nije moglo biti nikakve greke u odluci da takva spekulacija ne zadovoljava obavezu dokazivanja iz pravila 54 Pravilnika i da ona Pretresno vijee ne moe uvjeriti da izda subpoenu. 559. Meutim, albeno vijee takoe napominje da i taj navod, ipak nije ostao neosporen. Iako

se, kako je ve pomenuto, ini da Muci nije traio da mu se dade prilika da svjedoi pred Pretresnim vijeem iskljuivo o tom pitanju u okviru postupka voir dire, niti se od njega zapravo moglo traiti da to uini, njemu je ipak data prilika da ospori navode istraitelja Tuilatva koji su tada bili prisutni, o tome da li se navedeni razgovor uopte odrao. Prilikom njihovog svjedoenja, taj je navod poreknut i reeno je da je svaki neslubeni razgovor s Muciem imao svrhu naprosto da se on openito informie o svojim pravima za vrijeme slubenog razgovora.899 Pretresno vijee je imalo pravo da ocijeni vrijednost tog svjedoenja i rijei da je ono pouzdano i vjerodostajno.900 albeno vijee ne moe da prihvati uopteni Muciev navod da, samo zato to rade za Tuilatvo, istraitelji koji su svjedoili mogli su imati motiv da sakriju neto to je uzrokovalo tu naglu promjenu miljenja.901

Odluka o subpoeni, para. 12. Puni tekst pravila 54 Pravilnika odreuje sljedee: Na zahtjev bilo koje strane ili proprio motu, sudija ili pretresno vijee mogu izdavati naloge, sudske pozive, subpoene, naloge za hapenje i transfer i druge naloge koji su potrebni za vrenje istrage ili pripremu i voenje suenja. 895 Odluka o subpoeni, para. 15. 896 Odluka o subpoeni, para. 16. 897 Odluka o subpoeni, para. 16. 898 Vidi takoe, kasnije u Odluci o izuzimanju, nalaz Pretresnog vijea da se [o]sporavanje odbrane da se optueni odrekao prava na advokata bazira na spekulaciji o tome to se moda dogodilo []. Odluka o izuzimanju, para. 62. 899 Vidi transkript suenja, str. 3211-3305 (svjedoenje g. Aribata u kojem on porie da se navedeni razgovor odigrao). Budui da je g. Aribat na poetku slubenih razgovora s Muciem znao da ovaj ne eli advokata, Muci tvrdi da mora da je on razgovarao o tome s Muciem u periodu od dvadeset minuta prije poetka slubenog razgovora. Na suenju, njegov branilac je izjavio: U tih dvadeset minuta neto se jeste dogodilo, neto to je g. Aribat prikrio [], te je jedini mogui i primjereni zakljuak koji se moe izvesti [] da se neto zaista dogodilo, da je to bilo opresivne naravi i da je imalo cilj da se postigne da on pristane na to da nema advokata. (Transkript, str. 4037-4039). 900 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 64; Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 63. 901 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 14-15. albeno vijee napominje da bi takav zakljuak znaio da se svi slubenici Tuilatva moraju gledati kao prima facie nepouzdani jednostavno po osnovu njihovog posla. 177 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

894

560.

Meutim, albenom vijeu je jasno da Muciev navod da su ga istraitelji Tuilatva na

neprimjeren nain ubijedili da odbije pomo advokata pobija u prvom redu injenica da se kroz cijelu snimku drugih razgovora vie puta ponavlja Mucieva izjava da nema nita protiv da se razgovor s njim vodi bez pravnog zastupnika.902 Naposljetku je upravo to Pretresno vijee ubijedilo da je njegova saglasnost bila dobrovoljna i time je pobijen svaki navod ili spekulacija o suprotnome. Pretresno vijee je u odluci o izuzimanju zakljuilo:
Nema sumnje da je optueni razumio da ima pravo da njegov branilac prisustvuje ispitivanju. Bilo je takoe oito da je bio svjestan svog prava da se odrekne prava na branioca. ini nam se oitim da se osumnjieni dobrovoljno odrekao korienja prava na branioca. Odbrana nije uvjerila Pretresno vijee da se osumnjieni koristio svojim pravom da se odrekne korienja prava na branioca upravo zbog neformalnog razgovora koji se vodio u nesnimljenom dijelu slubenog razgovora. Bilo bi opasno poduzeti radnje na osnovu dovijanja i spekulacija odbrane o tome to se moglo dogoditi.903

561.

albeno vijee je s tim saglasno i smatra da Muci nije niim obrazloio zato je Pretresno

vijee pogrijeilo donosei taj zakljuak. Izuzev takozvanog dovijanja i spekulacija, on nije pokazao na koji je to nain svjedoenje prevodioca moglo pobiti te zakljuke i biti neophodno za istragu ili tok suenja, na nain da bi to opravdalo izdavanje subpoene iz pravila 54 Pravilnika od strane Pretresnog vijea. 562. Muci takoe osporava zakljuak Pretresnog vijea da u pravilu ne treba da se prevodioci

pozivaju da svjedoe jer bi to ugrozilo njihovu nepristrasnost i nezavisnost.904 Tu nezavisnost garantuje odredba iz pravila 76 Pravilnika, da prevodilac mora da dade sveanu izjavu da e raditi nezavisno i nepristrasno.905 albeno vijee napominje da je u prvostepenoj presudi odluka o subpoeni saeta zakljukom:
(1) da se od tumaa ne moe oekivati da svjedoi o prolaznim rijeima prijevoda u postupku izmeu strana; i (2) u sprovoenju pravde veoma je vano da se tuma oslobodi stalnog straha od mogunosti da e lino biti upleten u sukob na bilo kojoj strani u pogledu pitanja koja su rezultat obavljanja njegovog posla.906

Iako su zakljuci saeti u dvije glavne take, albeno vijee zakljuuje da je prvenstveni razlog Pretresnom vijeu da odbije da izda subpoenu bila njegova konstatacija o kojoj se raspravljalo gore. Odnosno, izuzev neodreene spekulativne tvrdnje, Muci nije predoio nikakav razlog zato je daljnja istraga navodnog prethodnog neformalnog razgovora bila neophodna za suenje, te bi

Tu elju takoe ilustruje i injenica (pomenuta u paragrafu 554 gore) da je Muci, iako mu je obezbijeena pravna pomo, i dalje elio nastaviti bez pravnog zastupnika. 903 Odluka o izuzimanju, para. 63. 904 Muciev podnesak, odjeljak 2, str. 13. 905 Potpuni tekst pravila 76 Pravilnika utvruje: Prije nego to pone obavljati svoje dunosti, usmeni ili pismeni prevodilac sveano izjavljuje da e to initi vjerno, nezavisno, nepristrasno i uz puno potovanje svoje obaveze uvanja tajne. 906 Prvostepena presuda, para. 59. 178 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

902

opravdava izdavanje subpoene prevodiocu.907 Pretresno vijee ipak jeste ispitivalo okolnosti u kojima se prevodilac teoretski moe pozvati da svjedoi. Pritom je Vijee iznijelo stav da, iako nije tano da se prevodilac nikad ne moe pozvati da svjedoi,
[] to bi ovisilo o jednom od sljedeih faktora. Kao prvo, [ prevodilac] bi treba/o/ biti zakonski obavez/an/ da vodi zapisnik o prevoenju komunikacije izmeu strana; kao drugo, u interesu pravde, svjedoenje prevodioca moralo bi biti jedini nain da se pribave traeni dokazi; kao tree, trebalo bi da odluka o tom pitanju ovisi iskljuivo o svjedoenju prevodioca.908

563.

albeno vijee ne vidi razloga da ospori taj nalaz. Kako je istaklo Pretresno vijee:
Bilo bi ne samo nepoeljno, ve i nepravedno natjerati prevodioca da ue u sukob na strani jedne od strana u postupku u svrhu donoenja odluke po pitanju koje je proizilo iz tog postupka. Ukoliko postoje drugi naini da se odlui o nekom pitanju, ne valja poticati takve mjere.909

Iako su ti nalazi moda i doprinijeli konanoj odluci Pretresnog vijea, oni su bili od drugorazredne vanosti. S obzirom na gorepomenuti prvenstveni razlog odbijanja da se izda subpoena, albeno vijee nalazi da je nepotrebno detaljno raspravljati o daljnjim Mucievim navodima o tom pitanju. 564. Uslijed tih razloga, albeno vijee ne vidi razloga za zakljuak da je Pretresno vijee

zloupotrijebilo svoje diskreciono pravo uvrstivi u dokaze druge razgovore, i odbivi da izda subpoenu prevodiocu. Nadalje, Vijee ne nalazi nikakvu greku to je Pretresno vijee nakon toga druge razgovore, meu ostalim, uzelo kao polazite za osuujuu presudu Muciu. albeno vijee je saglasno s optim nalazom Pretresnog vijea da dokazi pokazuju da je Muci bio potpuno informisan o svojem pravu na prisustvo branioca prilikom drugih razgovora i da ga se on dobrovoljno odrekao. Pretresno vijee nije pogrijeilo odbivi da izda subpoenu prevodiocu i prihvativi druge razgovore. Taj albeni osnov stoga se odbacuje.

907 908

Odluka o subpoeni, para. 16. Odluka o subpoeni, para. 17. 909 Odluka o subpoeni, para. 20. 179 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

IX. SMANJENA URAUNLJIVOST

A. Kontekst 565. Lando je proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija zbog hotiminog

liavanja ivota trojice zatoenika u zatvoru-logoru elebii epe Gotovca,910 Sime Jovanovia911 i Boka Samoukovia912 - te, po osnovu tih ubistava, i za krenje zakona i obiaja ratovanja.913 Pretresno vijee je utvrdilo da je smrt svakog od te trojice zatoenika bila posljedica tekog ili brutalnog premlaivanja.914 Lando nije samo lino pretukao Gotovca, nego je rtvi u glavu zabo metalnu znaku, a sve to tako nemilosrdno da rtva nakon toga vie nije mogla hodati i poslije nekoliko je sati izdahnula od povreda.915 Lando je proglaen krivim kao sauesnik u dugotrajnom i svirepom premlaivanju koji je svjesno olakao premlaivanje koje su vrili drugi.916 Lando je lino tukao Samoukovia, drvenom daskom dugom oko jedan metar i debelom pet ili est centimetara, u trajanju od dvadeset minuta, sve dok se Samoukovi nije sruio.917 To premlaivanje rezultiralo je slomljenim rebrima rtve, a ubrzo zatim i njezinom smru.918 Pretresno vijee to je opisalo kao nemilosrdan i brutalan in.919 566. Lando je zbog muenja Momira Kuljanina,920 Spasoja Miljevia,921 i Mirka oria922

proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija, te za krenje zakona i obiaja ratovanja.923 Pretresno je vijee utvrdilo da je Lando Kuljanina prisilio da u ruci dri zagrijani no i tako mu nanio teke opekline na dlanu, te da je zatim rtvi dvaput posjekao ruku sa ciljem da je kazni i zastrai.924 Lando je Miljeviu na glavu navukao gas-masku (oigledno s ciljem da sprijei da ostali uju njegove jauke), pritegnuvi zavrtnje tako jako da je rtva imala osjeaj da se gui, a zatim je opet u vie navrata zagrijavao no, rtvi palio ake, lijevu nogu i stegna. Zatim je Miljevia

910 911

Taka 1. Taka 5. 912 Taka 7. 913 Take 2, 6 i 8. 914 Prvostepena presuda, para. 818, 841, 855. 915 Ibid., para. 823, 1273. 916 Ibid., para. 842, 845. 917 Ibid., para. 851-852. 918 Ibid., para. 852. 919 Ibid., para. 855. 920 Taka 15. 921 Taka 24. 922 Taka 30. 923 Take 16, 25 i 31. 924 Prvostepena presuda, para. 918, 921, 923. 180 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

udario nogom i onda ga prisilio da jede travu, natrpao mu usta djetelinom i tjerao ga da pije vodu.925 Pretresno vijee je izjavilo da je zgroeno okrutnou Landinog ponaanja.926 oriu je Lando nasilu otvorio usta i u njih mu stavio zagrijanu pincetu, palei tako rtvi usta, usne i jezik.927 Takoe, oria je u mnogo prilika tjerao da pravi sklekove, obino deset, a ponekad ak i pedeset odjednom,928 te ga podvrgavao i drugim inae koritenim oblicima zlostavljanja.929 567. Lando je proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija i iz razloga to je Slavku

uiu930 i Nedeljku Draganiu931 nanio velike patnje, odnosno teke povrede tijela ili zdravlja, te za krenje zakona i obiaja ratovanja, a iz razloga okrutnog postupanja sa njima.932 Pretresno je vijee utvrdilo da je Lando uestvovao u dugotrajnom tekom zlostavljanju uia tokom jednog dana933 i da je poinio gnusna djela koja su nanijela teke tjelesne patnje uiu,934 ali nije jasno naznailo koje je od radnji za koja se Lando tereti prihvatilo. Pretresno vijee se kritiki izjasnilo o dijelu predoenih dokaza o postupanju sa uiem, ali ne i o dokazu da je Lando nekom vrstom alatke uiu upao jezik i da ga je tukao.935 Lando je bio optuen u vezi sa uievom smru, ali Pretresno se vijee nije uvjerilo da je njegova smrt bila posljedica premlaivanja i zlostavljanja od strane Lande. Pomenuti pravorijeci izreeni su umjesto osuujuih presuda po optubama iznesenim u optunici u kojoj se navodi hotimino liavanje ivota i ubistvo, a po osnovu toga to su ta manja krivina djela sadrana u djelima za koja ga se teretilo.936 Pretresno vijee takoer je smatralo da je Lando, zajedno s ostalima, jednom prilikom Draganiu vezao ruke za krovnu gredu hangara te da su rtvu udarali drvenim letvama i kundacima puaka. Nakon toga je Lando Dragania tukao gotovo svaki dan, obino palicom za bejzbol, a kao i ostale zatoenike, prisiljavali su ga da pije mokrau. Jednom drugom prilikom, Lando je Draganiu pantalone polio benzinom, pri emu je rtva bila u sjedeem poloaju, i zapalio ih. Dragani je zadobio teke opekotine po nogama.937 568. Najzad, Lando je takoe proglaen krivim za teke povrede enevskih konvencija zbog

nanoenja velike patnje ili teke povrede tijela ili zdravlja drugim zatoenicima u zatvoru-logoru

925 926

Ibid., para. 971, 974. Ibid., para. 976. 927 Ibid., para. 995, 996. 928 Ibid., para. 995, 997. 929 Ibid., para. 998. 930 Taka 11. 931 Taka 36. 932 Take 12 i 37. 933 Prvostepena presuda, para. 861. 934 Ibid., para. 866. 935 Ibid., para. 863-864. 936 Ibid., para. 866. 937 Ibid., para. 1016-1018. 181 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

elebii,938 kao i za krenje zakona i obiaja ratovanja zbog okrutnog postupanja s njima.939 Te take formulisane su uopteno, navodima da su zatoenici u zatvoru-logoru elebii bili izloeni atmosferi terora stvorenoj ubijanjem i zlostavljanjem mnogih od njih.940 Proglaavajui Landu krivim za te optube, Pretresno je vijee za polazite uzelo svoje nalaze protiv njega po konkretnim takama.941 Pretresno je vijee utvrdilo da su ostali zatoenici neprestano bili oevici najteeg fizikog zlostavljanja rtava koje se nisu mogle braniti i bile primorani da bespomono gledaju strane povrede i patnje prouzroene tim maltretiranjem.942 Izloeni takvim uslovima, zatoenici su, po nalazu Pretresnog vijea, bili prinueni na ivot u stalnom strahu da e i sami biti ubijeni ili podvrgnuti fizikom zlostavljanju.943 Njihov osjeaj fizike nesigurnosti i straha jo su vie pogoravale prijetnje straara (ukljuujui i Landu).944 Pretresno je vijee utvrdilo da su estim poinjanjem okrutnih i nasilnih radnji, jo oteanih time to su te radnje i prijetnje straara bile nasumine, zatoenici bili podvrgnuti ogromnom psihikom pritisku koji se veoma precizno moe okarakterisati kao atmosfera terora.945 569. Lando je priznao da je poinio neke od radnji koje su postale osnov za njegove osuujue

presude, nekih se nije mogao sjetiti, a neke je porekao. U albenom postupku Lando nije osporio ve pomenute nalaze Pretresnog vijea iz kojih su proizale njegove osuujue presude. 570. Pretresno vijee je sutinu tih nalaza ponovilo kada je razmatralo kaznu za Landu. I ovdje

je optube po kojima je donijelo osuujue presude opisalo kao oigledno najtee prirode.946 Liavanje ivota Gotovca od strane Lande opisuje se kao divljatvo, a o njegovom se smrtonosnom napadu na Samoukovia kae da nije posustajao kada /ga/ je divljaki napao.947 Osim tih konkretnih radnji koje se navode u tim nalazima, Pretresno je vijee konstatovalo da je svojim surovim postupanjem sa zatoenicima Lando znaajno doprinio atmosferi terora koja je vladala u logoru elebii. Premlaivanja i drugi naini maltretiranja, kako kae Pretresno vijee, vrili su se na nain koji je odisao prilino matovitom surovou i velikom dozom divljatva.948 Mnogi od rtava i svjedoka njegovog postupanja uslijed Landine su okrutnosti ponijeli trajne fizike i psihike oiljke.949 Pretresno je vijee primijetilo da se u Landinoj, kako se ini, posebnoj sklonosti ka nanoenju opeklina zatoenicima oituju sadistike tendencije, da je oigledan preduslov za to
938 939

Taka 46. Taka 47. 940 Optunica, para. 35. 941 Prvostepena presuda, para. 1086-1087. 942 Ibid., para. 1086. 943 Ibid., para. 1087 944 Ibid., para. 1089. 945 Ibid., para. 1091. 946 Ibid., para. 1272. 947 Ibid., para. 1273. 948 Ibid., para. 1272. 182 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

predumiljaj,950 te da je on nalazio neko izopaeno zadovoljstvo u nanoenju velike boli i u poniavanju.951 571. Lando je osuen na zatvorske kazne razliitih trajanja koje se imaju sluiti istovremeno.952

Efektivna kazna koja mu je izreena iznosi petnaest godina zatvora. B. Pitanja potaknuta u albenom postupku 572. Glavna Landina odbrana po optubama bila je takozvana posebna odbrana smanjenom

uraunljivou. ini se da su i Lando i Pretresno vijee podrazumijevali da u meunarodnom pravu, zbog Pravila 67(A)(ii)(b), postoji takva vrsta odbrane, ime se otvara pitanje na koje e se albeno vijee jo vratiti.

C. Odbijanje Pretresnog vijea da definie smanjenu uraunljivost 573. Lando je uloio albu po dva osnova bazirana na pitanju smanjene uraunljivosti. Prvi

osnov formulisan je ovako:953

Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo, prekrilo pravila prirodnog prava i princip nedvojbenosti u krivinom pravu, te aliocu uskratilo pravino suenje odbivi da definie posebnu odbranu smanjenom uraunljivou, pitanje koje je alilac upravo i otvorio.

574.

Tokom suenja, Lando je od Pretresnog vijea traio da u pogledu definicije te posebne

odbrane donese odluku o tome na kome lei onus i o tome kakav treba da bude teret (ili standard) dokazivanja.954 Obrazlagao je to time da je smanjena mentalna sposobnost955 produktivna odbrana kakvom se slue mnoga pravosua, te da je ona najpoznatija u obliku izvedenom iz engleskog Zakona o krvnim deliktima /Homicide Act/ iz 1957. godine.956 Zatim, navodei velik broj odluka u Engleskoj donesenih na osnovu Zakona o krvnim deliktima, Lando tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee, pri razmatranju dokaza koje je on ponudio, usvoji englesku definiciju smanjene uraunljivosti, kao i pripadajui teret i standard dokazivanja.957 U rezimeu on navodi:
Posebna odbrana smanjenom mentalnom sposobnou, kako su je zamislili tvorci Statuta i Pravilnika ovog Suda, trebala bi da podrazumijeva sljedee: kad neko lice lii ivota ili uestvuje u Ibid., para. 1273. Ibid., para. 1274. 951 Ibid., para. 1281. 952 Ibid., para. 1286. 953 Landin podnesak, str. 4, albeni osnov 7. 954 Esad Landos Submission Regarding Diminished or Lack of Mental Capacity /Podnesak Esada Lande u vezi sa smanjenom uraunljivou ili neuraunljivou/, 8. juni 1998. (dalje u tekstu: podnesak sa suenja). 955 Izraze smanjena mentalna sposobnost i smanjena uraunljivost on upotrebljava kao sinonime: v. podnesak sa suenja, fusnota 2. 956 Ibid., str. 4. 957 Ibid., str. 13.
950 949

183 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

liavanju ivota drugog lica, ono nee biti osueno za ubistvo ako je bolovalo od mentalne abnormalnosti (nastale bilo uslijed zaustavljenog mentalnog razvoja ili njegovim zaostajanjem, bilo uslijed nekih drugih unutranjih uzroka ili uzroka izazvanih oboljenjem ili povredom) takve prirode da je to smanjilo njegovu uraunljivost za vlastita djela i propuste, odnosno za uestvovanje u liavanju ivota.958

575.

Konstatujui da je, shodno pravilu 67(A)(ii), na odbrani // da se izjasni o nuenju

posebne odbrane smanjenom uraunljivou ili neuraunljivou (u skladu s Landinim podneskom), Pretresno je vijee rijeilo da optueni koji se tako izjasni nosi teret dokazivanja te odbrane na osnovu vjerovatnoe,959 ali se suzdralo od donoenja odluke o primjerenoj definiciji te odbrane.960 576. Lando tvrdi da je Pretresno vijee tim odbijanjem prekrilo princip nedvojbenosti u

krivinom pravu961 i princip nullum crimen sine lege962, odnosno pravo ex post facto (kako je to opisala Landina odbrana).963 Ti prigovori proizlaze iz krivog shvatanja. Pravni propis koji treba da se primijeni mora biti onaj koji je postojao u vrijeme kad su se dogodila djela na kojima se zasnivaju optube. Meutim, naknadno pronalaenje ili tumaenje tog pravnog propisa od strane Meunarodnog suda, bez obzira kada to bilo, ne mijenja to pravo na nain da se time kri ikoji od tih principa.964 577. Lando takoe tvrdi da mu je, odbijajui da definie posebnu odbranu unaprijed, prije izvoenja dokaza za nju, Pretresno vijee uskratilo pravino suenje.965 Meutim, meu obavezama Pretresnog vijea nigdje se ne navodi da ono takva pitanja mora da definie unaprijed. Njegova je obaveza da o pitanjima rjeava u primjerenom trenutku, nakon to mu je predoen sav relevantni materijal i nakon to je saslualo argumente strana. Dakako, u pojedinom se predmetu moe smatrati primjerenim ili pogodnim da se odluka takve vrste donese na osnovu pretpostavke ili dogovora, ali da li je to primjereno ili prikladno za sve predmete po svom e diskrecionom pravu odluiti pretresno vijee kojem je dotini predmet dodijeljen. Nema nikakvog osnova za tvrdnju da Pretresno vijee, ostvarujui svoje diskreciono pravo, u ovom sluaju nije sprovelo pravdu kad je odbilo da unaprijed definie posebnu odbranu. 578. Isto tako, nije bilo pokazano niti da je to odbijanje bilo na koji nain rezultiralo nepravinim

suenjem Landi. Prvo, Pretresno vijee je u sutini usvojilo njegov podnesak to se tie definicije
958 959

Ibid., str. 13. Order on Esad Landos Submission Regarding Diminished or Lack of Mental Capacity, 18. juni. 1998., str. 2. 960 Ibid., str. 3. 961 Landin podnesak, str. 88-89. 962 Potvren u lanu 15 MPGPP-a iz 1966.: Niko se nee proglasiti krivim za bilo koje krivino djelo zbog bilo kojeg djela ili propusta koji nije predstavljalo krivino djelo prema domaem ili meunarodnom pravu u trenutku kada je poinjeno. 963 Transkript albene rasprave, str. 590, 595, 627. 964 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 126-127, 135. 184 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

posebne odbrane. Citiravi lan 2(1) Zakona o krvnim deliktima Engleske i Walesa iz 1957. godine, Pretresno vijee kae sljedee:
Dakle, optueni mora da pati od mentalne poremeenosti koja je znatno smanjila njegovu uraunljivost za njegova djela i propuste. Mentalna poremeenost mora biti uzrokovana prestankom ili zaostalou mentalnog razvoja ili unutranjim uzrokom izazvanim boleu ili povredom.

Te kasnije (pozvavi se na jedan engleski izvor):966

Za odbranu smanjenom uraunljivou bitan je uslov da mentalna poremeenost treba u znatnoj mjeri naruavati sposobnost optuenog da upravlja svojim postupcima.967

Drugo, Landi nikad nije uskraena mogunost da predoi sve mogue dokaze ili podneske u vezi s posebnom odbranom. Njegova braniteljica je albenom vijeu izjavila da je u tom smislu predoila sve to je imala.968 Tree, kako e se vidjeti kad se bude razmatrao albeni osnov 8, posebna odbrana nije bila neuspjena zbog nedostatka dokaza, nego zato to Pretresno vijee nije prihvatilo kao istinite Landine dokaze injenica o kojima su izreena psihijatrijska miljenja. 579. Predmetni albeni osnov 7 se odbija. D. Moe li smanjena uraunljivost biti odbrana? 580. ovako:
to je prije praktino mogue, a u svakom sluaju prije poetka suenja: [] odbrana e obavijestiti tuioca o svojoj namjeri da iznese: (a) odbranu alibijem; [];

Kako je reeno ranije, i Lando i Pretresno vijee kao da su podrazumijevali da, zbog

pravila 67(A)(ii), u meunarodnom pravu takva odbrana postoji.969 To potpravilo formulisano je

(b) bilo koju posebnu odbranu, ukljuujui odbranu smanjenom uraunljivou ili neuraunljivou, u kom sluaju u obavjetenju moraju biti navedena imena i adrese svjedoka i sav drugi dokazni materijal na koji optueni namjerava da se osloni da bi utemeljio svoju posebnu odbranu.

Pravilo nije najsretnije formulisano.

Landin podnesak, str. 89. Ibid., para. 1169. 967 Prvostepena presuda, para. 1166. 968 Landin branitelj je rekao: Kod nas postoji uzreica da, kad nemate za ta da se uhvatite, sve bacite o zid i vidite ta e da se zalepi (transkript albene rasprave, str. 589); i: Ali oni nam nisu dali nikakve smernice. Nisu nam rekli koje pravne propise da za to iskoristimo. Zato sam naprosto morala da izbacam sve karte [] (transkript albene rasprave, str. 600). 969 U prvostepenoj presudi, para. 1163, Pretresno vijee navodi posebnu odbranu iz potpravila 67(A)(ii)(b). U Landinom podnesku, str. 85, i transkriptu albene rasprave, str. 590., Lando takoe navodi da je posebna odbrana predviena Pravilnikom o postupku i dokazima.
966 965

185 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

581.

Posrijedi je uobiajeno pogreno shvatanje alibija kao odbrane. Ako se optueni pozove

na alibi, on samo porie da je bio u poloaju da poini krivino djelo za koje je optuen. To uopte nije odbrana u pravom smislu te rijei. Postavljajui to pitanje, osumnjieni pred optubu stavlja zadatak da eliminie razumnu mogunost da je alibi istinit. 582. S druge strane, ako optueni potakne pitanje neuraunljivosti, on osporava prezumpciju

mentalnog zdravlja izjanjavajui se mentalno bolesnim. To je odbrana u pravom smislu, utoliko to optueni nosi teret dokazivanja da je prije vjerovatno nego nevjerovatno da je on u vrijeme krivinog djela djelovao pod uticajem tako smanjenih umnih moi, uslijed mentalnog oboljenja, da nije bio svjestan prirode i kvaliteta svojeg ina ili, ako jeste bio svjestan, da nije znao da je ono to ini krivo.970 Takvo izjanjenje, ako urodi uspjehom, potpuna je odbrana od optube i vodi u oslobaajuu presudu. Lando je tvrdio da pravilo 67(A)(ii) i smanjenu uraunljivost smatra potpunom odbranom za svaku vrstu optube (ili da je ono tako moda priznaje),971 a Pretresno je vijee je taj argument prihvatilo.972 583. Iako Lando tvrdi suprotno,973 u Statutu Meunarodnog suda nema ni pomena o odbrani

smanjenom uraunljivou. Navoenje smanjene uraunljivosti kao posebne odbrane u pravilu 67(A)(ii) nedovoljno je da konstituie tu vrstu odbrane. Ovlasti sudija da stvaraju pravila definisane su lanom 15 Statuta Meunarodnog suda, kojim su sudije ovlaeni da usvajaju samo
[] pravila o postupku i dokazima za voenje pretpretresne faze postupka, suenja i albenog postupka, prihvatanje dokaza, zatitu rtava i svjedoka i druga odgovarajua pitanja.974

albeno vijee je bilo miljenja da ta ovlast ne omoguuje da se usvajaju pravila koja e konstituisati nova krivina djela, nego samo pravila o postupku i dokazima za rjeavanje po pitanjima u nadlenosti Meunarodnog suda.975 Iz toga proizlazi da, dakle, ne postoji ovlast da se usvajaju pravila koja konstituiu nove odbrane. Ako meunarodno pravo poznaje posebnu odbranu smanjenom uraunljivou, ona mora da ima utemeljenje u uobiajenim izvorima meunarodnog prava u ovom sluaju, budui da se takva odbrana u postojeem obiajnom ili konvencionom pravu ne spominje, u optim pravnim principima koje priznaju sve nacije.976 584. Lando tvrdi da bi ta posebna odbrana, zasnovana na prilagoenom engleskom modelu,

trebala da bude dostupna u meunarodnom pravu jer je ona opteprihvaena kao sredstvo za
MNaghtens Case (1843) 10 Cl & Fin, 200 na str. 210-211; 4 St Tr (NS) 847 na str. 930-931. Landin podnesak, str. 85 i 102; transkript albene rasprave, str. 590. 972 Prvostepena presuda, para. 1164. 973 Landin podnesak, str. 85. 974 Naglasak dodat. 975 Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-A-R77, Presuda o navodima protiv prethodnog zastupnika Milana Vujina, 31. januar 2000., para. 24.
971 970

186 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

pravinu i uravnoteenu odbranu,977 jer je priznata u zakonodavstvu mnogih zemalja978 i Statutom Meunarodnog krivinog suda usvojenog 1998. godine (dalje u tekstu: Statut MKS-a).979 Preispitivanje nacionalnih zakona na koje se strane pozivaju, te Statuta MKS-a ne potkrepljuje taj navod. 585. Engleski Zakon o krvnim deliktima iz 1957. utvruje da lice koje drugo lice lii ivota ili

koje je sauesnik u liavanju ivota drugog lica nee biti osueno za ubistvo ako pokae da je patilo od takve mentalne abnormalnosti (prema definiciji) da je ona znatno smanjila njegovu uraunljivost za njegova djela ili propuste u trenutku dok je to inilo ili dok je uestvovalo u ubijanju.980 Taj lan utvruje da takvo lice, umjesto toga, moe biti osueno za ubistvo iz nehata /manslaughter/.981 Stoga je posrijedi djelimina, a ne potpuna odbrana od optube za ubistvo. 586. Djelomina odbrana smanjenom uraunljivou potie iz kotske, iz 19. vijeka. Tamonji

sudovi su je razradili kao sredstvo da se izbjegnu osuujue presude za prekritelje koji inae mogu odgovarati za ubistvo, koji ne udovoljavaju restriktivnom testu za odbranu mentalnom boleu, ali ije je mentalno stanje ipak narueno.982 Kasnije donesen engleski zakon, stupio na snagu 1957. godine, posluio je kao model za uglavnom istovjetno zakonodavstvo u nekim zemljama common lawa.983 U mnogim (ako ne i svim) tim zemljama, ublaujui krivino djelo ubistva na ubistvo iz nehata, zakonodavstvo sudiji omoguuje da izrekne kaznu razliitu od kazne propisane za ubistvo, koja je bila ili smrt ili doivotni zatvor. Djelomina odbrana je u takvom sluaju zapravo sredstvo koje prvenstveno omoguuje ublaavanje kazne na osnovu smanjene uraunljivosti optuenog. Zakljuak nedavnog preispitivanja djelimine odbrane smanjenom uraunljivou u Australiji jeste

Izvjetaj generalnog sekretara, para. 58. Landin podnesak, str. 96. 978 Ibid., str. 102-107. 979 Ibid., str. 107. 980 lan 2(1). 981 lan 2(3). 982 Vidi HM Advocate v Dingwall (1867.) 5 Irvine 466, prema N. Walker, Crime and Insanity in England /Zloin i ludilo u Engleskoj/ (Edinburgh University Press, Edinburgh, 1968.), sv. 1, glava 8. Vidi i Glanville Williams, Textbook of Criminal Law /Udbenik krivinog prava/ (2. izdanje, Steven & Sons, London, 1983.), str. 685; Smith & Hogan, Criminal Law (9. izdanje, Butterworths, London, 1999.), str. 211; NSW Law Reform Commission, Partial Defences to Murder: Diminished Responsibility /Djelimine odbrane od optube za ubistvo: smanjena uraunljivost/, LRC 82 (1997.) (dalje u tekstu: LRC 82), para. 3.2. 983 Krivini, odnosno zakoni o krvnim deliktima, Australije: Crimes Act, 1900. (New South Wales), lan 23A; Criminal Code, 1899. (Queensland), lan 304A; Crimes Act, 1900. (Australian Capital Territory), lan 14; Criminal Code, 1983. (Northern Territory), lan 37. Hong Kong: Homicide Ordinance, l. 339, st. 3. Singapur: Penal Code, l. 224, l. 300, izuzetak 7. Barbados: Offences Against the Person Act /Zakon o krivinim djelima protiv linosti/, 1868., l. 3A. Bahamsko otoje: Homicide Act, 1957., l. 2(1). Lando (Landin podnesak, str. 105-106) obrazlae da ona postoji i u SAD-u. Poziva se na l. 4.02 Model Penal Code (1962.) koji, u pogledu mentalnog stanja optuenog kada je ono element krivinog djela, doputa izvoenje dokaza da optueni pati od duevnog oboljenja ili mentalnog nedostatka. Meutim, tu nije posrijedi smanjena uraunljivost kao odbrana za djelo, nego jednostavno poricanje jednog elementa toga djela.
977

976

187 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

da, bez obzira na ukidanje propisanih kazni za ubistvo, djeliminu odbranu treba zadrati kao pomono sredstvo u procesu odmjeravanja kazne.984 587. Statut MKS-a utvruje da optueni nee biti smatran krivino odgovornim ako u

predmetnom periodu
[] pati od mentalnog oboljenja ili nedostatka koji unitava sposobnost osobe da procjenjuje protivpravnost ili prirodu svojeg ponaanja, odnosno sposobnost kontrolisanja vlastitog ponaanja sa ciljem da ono bude u skladu s onim to nalae zakon.985

To nije isto to i bilo koja vrsta djelimine odbrane smanjenom uraunljivou jer se za ovu zahtijeva unitenost (a ne samo naruenost) mentalne sposobnosti optuenog i ona vodi ka oslobaajuoj presudi. Ovo je veoma blisko odbrani ludilom. U Statutu MKS-a ne postoji nijedna izriita odredba koja bi se bavila posljedicama naruavanja te sposobnosti. 588. S druge strane, u mnogim drugim zemljama gdje potpuna mentalna nesposobnost optuenog

da kontrolie svoje postupke ili da razumije da su oni loi predstavlja potpunu odbranu, njegova smanjena uraunljivost nije osnov ni za djeliminu ni za potpunu odbranu, ali ima znaenje za ublaavanje kazne.986 589. Optuba tvrdi da puni naziv Meunarodnog suda987 i formulacije iz njegovog Statuta988 taj

sud obavezuju da se bavi osobama odgovornim za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava"989 u skladu sa stepenom njihove odgovornosti, tako da bi potpuna odbrana koja proistie iz mentalnog stanja optuenog postojala samo u sluaju kada se on uopte ne moe smatrati zakonski odgovornim za svoje postupke.990 Inae, u skladu sa lanom 24(2) Statuta Meunarodnog suda, kao jedna od individualnih prilika osuene osobe mentalno stanje moe imati znaenje za ublaavanje kazne.991

LRC 82, para. 2.17-2.24. Statut MKS-a, lan 31(1)(a). 986 U Francuskoj: Kazneni zakon (1992.), lan 122-1. U Njemakoj: Kazneni zakon, odjeljci 20-21. U Italiji: Kazneni zakon (1930.), lanci 88-89. U Ruskoj Federaciji: Krivini zakon (1996.) (engleski prijevod W. Butlera, Criminal Code of the Russian Federation, Simmonds and Hill Publishing, London, 1997.), lanovi 21-22. U Turskoj: Kazneni zakon (v. Penal Code, International Encyclopaedia of Law, ur. prof. Blancpain, Kluwer, sv. 3), lanovi 46-47. U Japanu: Kazneni zakon (1907.), l. 39(2). U Junoafrikoj Republici: Criminal Procedure Act /Zakon o krivinom postupku/, 1977., odjeljak 78(7). Iako Lando tvrdi suprotno (Landin podnesak, str. 107), stajalite je u bivoj Jugoslaviji isto: Krivini zakon SFRJ, 1976., l. 12. Vidi i lanove 40 i 42 Kaznenog zakona Hrvatske (1997.). 987 Meunarodni sud za krivino gonjenje osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1991. godine. 988 lanovi 1 i 5 (ovlast Meunarodnog suda da krivino goni osobe odgovorne za razna krenja), te 7.1 (osoba je individualno [] odgovorna za to krivino djelo). 989 Naglasak dodat. 990 Odgovor optube, para 12.16. 991 Ibid., para. 12.21, oslanjajui se na predmet Tuilac protiv Erdemovia, br. IT-96-22-T, Presuda o kazni, 29. novembar 1996., (dalje u tekstu: Prva presuda u predmetu Erdemovi), str. 20. lan 24.2 utvruje: Prilikom izricanja kazni pretresna vijea uzimaju u obzir faktore poput teine krivinog djela i individualnih prilika osuenika.
985

984

188 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

590.

albeno vijee potvruje da se razlog zato je ta djelimina odbrana predviena za krivino

djelo ubistva u engleskom Zakonu o krvnim deliktima iz 1957. ne moe primijeniti na postupke pred ovim sudom. Ne postoje propisane kazne. Statut Meunarodnog suda ne predvia niti neko lake krivino djelo za koje bi kazna bila manja i koje bi moglo zamijeniti bilo koje od djela za koje sudi ovaj sud.992 albeno vijee prihvaa da je relevantni opti pravni princip prema kojem zaista djeluju i sistemi common lawa i kontinentalni sistemi, taj da smanjena uraunljivost optuenog utie na kaznu koja e se izrei, ali nije odbrana koja u pravom smislu vodi u oslobaajuu presudu. To je relevantni opti pravni princip koji reprezentuje meunarodno pravo kakvo treba da se primjenjuje u Meunarodnom sudu. Dakle, pravilo 67(A)(ii)(b) mora se tumaiti kao pitanje smanjene uraunljivosti na koje se optueni moe pozvati radi ublaavanja kazne. Budui da teret dokazivanja u vezi s ublaavanjem kazne nosi optueni, ako se s ciljem ublaenja kazne pozove na smanjenu uraunljivost, postojanje tog stanja on mora dokazati ocjenom vjerovatnoe da je vjerovatnije da je takvo stanje u predmetnom vremenu postojalo nego da nije. E. Odbacivanje odbrane smanjenom uraunljivou od strane Pretresnog vijea 591. Drugi albeni osnov u vezi sa smanjenom uraunljivou koji je podnio Lando formulisan

je ovako:
Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo i donijelo nalaze o injenicama nekonsistentne s velikom teinom dokaza, odbacivi jasne dokaze smanjene uraunljivosti.993

Ovaj albeni osnov ostaje relevantan jer se Lando na smanjenu uraunljivost pozvao i radi ublaavanja kazne. 592. O Landinom mentalnom stanju svjedoilo je pet psijihatara. etiri od njih zakljuili su da

je patio od poremeaja linosti (iako su to formulisali drugaije) te da je, saeto reeno, njegova uraunljivost za vlastite postupke u zatvoru-logoru elebii bila znatno naruena.994 Njihovo je
992

O tim se finesama raspravlja u jednom lanku na koji se, u vezi s razliitim pitanjima, pozivaju i Lando i optuba, The Emerging Mental Incapacity Defense in International Criminal Law: Some Initial Questions of Implementation /Pojavljivanje odbrane mentalnom nesposobnou u meunarodnom krivinom pravu: Poetni problemi primjene/, Peter Krug, 94 The American Journal of International Law, br. 317, 2000., str. 331-333. 993 Landin podnesak, albeni osnov 8. 994 Iako je naznailo (u paragrafu 1169) da u pogledu djelimine odbrane smanjenom uraunljivou slijedi izvore iz sistema common lawa, Pretresno je vijee ipak psihijatrima, suprotno tim izvorima, odobrilo da izraze svoje miljenje o tome da li je kod Lande postojala znatno smanjena uraunljivost. Smatralo se da pitanje da li je uraunljivost optuenog za djelo koje je poinio bila znatno naruena podrazumijeva pitanje stepena, to je zapravo pitanje za presuditelja o injenicama: Regina v Byrne [1960.] 2 QB 396, str. 403-404. Budui da se ne radi samo o medicinskom pitanju da li je postojala naruenost, nego i o pitanju da li se ta naruenost pozitivno moe smatrati znatnom, te da li je smanjena uraunljivost osobe za neki postupak zaista stvar koju kompetentno moe procijeniti samo medicinska profesija, ovdje je u igri vrijednosni sud presuditelja o injenicama koji predstavlja zajednicu, a ne nalaz u smislu medicinske injenice ili miljenja: Regina v Byrne (str. 404); Walton v The Queen [1978.], AC 788, str 793; Regina v Ryan (1995) 90 A Crim R 191, str. 196. Meutim, nije upuen nikakav prigovor na to da psihijatri izraze svoje miljenje o ovom pitanju. 189 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

stanovite bilo da je njegova sposobnost da djeluje po svojoj slobodnoj volji bila smanjena uslijed nareenja koja je dobivao.995 Samo jedan psihijatar (koga je pozvala optuba) odbacio je postojanje znaajnijeg poremeaja linosti.996 U tom smislu, Lando tvrdi da je odbacivi svjedoenja etiri psihijatra u korist jednoga, ije je miljenje bilo razliito, a kojeg je pozvala optuba (i koji je s optuenim proveo manje vremena nego ostali), Pretresno vijee ovdje na proizvoljan i hirovit, pa i nerazuman nain iskoristilo svoje diskreciono pravo.997 593. U tom navodu zakljuak Pretresnog vijea pogreno je shvaen. Gledita etiri psihijatra

Vijee nije odbacilo zbog toga to su mu se vie sviala gledita psihijatra kojeg je pozvala optuba, nego zato to nije prihvatilo kao istinit injenini tok dogaaja kako ga je iznio Lando, na emu su ta etiri psihijatra zasnovala svoja miljenja.998 Konkretno, Vijee je prihvatilo kao dokaz da je Lando jednom od psihijatara priznao da nikad nije imao tekoa s tim da zatvorenicima nanosi bol i patnju i da je u tome uivao.999 Pretresno vijee je odbacilo Landino svjedoenje da je krivina djela za koja se tereti poinio prema uputstvima saoptuenog Delia.1000 Pretresno se vijee nije uvjerilo da ta Landina krivina djela nisu proizila iz njegove slobodne volje.1001 Iako je prihvatilo svjedoenje psihijatara da Lando pati od poremeaja linosti, Pretresno je vijee bilo stava da su dokazi njegove nesposobnosti da kontrolie svoje fizike postupke na osnovu mentalne abnormalnosti posve nezadovoljavajui i zakljuilo da je Lando, bez obzira na svoj poremeaj linosti, bio sasvim sposoban da kontrolie svoje postupke.1002 594. Na osnovu dokaza koje je imalo pred sobom, Pretresno vijee nije imalo nikakvog razloga

da ne donese ove nalaze. Miljenje vjetaka je relevantno samo onda kada su injenice na kojima se ono temelji istinite. Lando je uprkos toga obrazlagao da su psihijatri, budui da su u svjedoenju izjavili da su obueni da otkriju simuliranje pacijenta, bili sposobni da putem psiholokih testova utvrde da li pacijent govori istinu ili ne,1003 te da su tome suprotni nalazi Pretresnog vijea stoga nerazumni. To obrazloenje se odbacuje. Zadatak je Pretresnog vijea, a ne medicinskih strunjaka, da utvrdi da li je injenini osnov miljenja vjetaka istinit. Nalaz o tome je donesen u kontekstu svih predoenih dokaza. Bez obzira na svoju strunost, medicinski strunjaci nemaju uvid u sve dokaze.
995 996

Njihovo je svjedoenje saeto preneseno u Landinom podnesku, str. 109-132. Njegovo je svjedoeno djelimino saeto preneseno u Landinom podnesku, str. 132-138. 997 Landin podnesak, str. 138-140. 998 Prvostepena presuda, para. 1181-1185. 999 Ibid., para. 1185. Transkript suenja, str. 15230, redovi 10-18. 1000 Prvostepena presuda, para. 1185. Lando je u svojem svjedoenju priznao da je zatvorenike maltretirao na vlastitu inicijativu, samo zato to je bio ljut, i da za to nije dobivao nikakva nareenja (transkript suenja, str. 15055-15057, 15349-15351). 1001 Prvostepena presuda, para. 1185. 1002 Ibid., para. 1186. 1003 Transkript albene rasprave, str. 597-598, 603-604. 190 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

595.

Nije dokazano da je odbacivanje posebne odbrane smanjenom uraunljivou bio

zakljuak kakav ne bi donio nijedan razumni presuditelj o injenicama. albeni osnov 8 stoga se odbija. Iako je odbilo posebnu odbranu, Pretresno je vijee pri odreivanju kazne uzelo u obzir Landine crte linosti kako su ih iznijeli psihijatri.1004

1004

Prvostepena presuda, para. 1283. 191 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

X. SELEKTIVNO KRIVINO GONJENJE

596. Lando navodi da je optuba protiv njega primijenila selektivno krivino gonjenje.1005

Selektivno krivino gonjenje on definie kao gonjenje u kojem se kriteriji za izbor osoba koje e se goniti ne temelje samo na vidljivoj krivinoj odgovornosti, nego na vanjskim politikim razlozima kao to su nacionalna pripadnost, pol ili proceduralna pogodnost.1006 Konkretno, on navodi da je on za krivino gonjenje odabran kao mladi logorski straar Musliman, dok je optuba, na osnovu promjena u svojoj strategiji, povukla optunice protiv svih ostalih optuenih bez vojnog ina koji su svi ne-Muslimani srpske nacionalnosti.1007 597. injenina pozadina te tvrdnje je odluka Tuioca iz 1998. godine da zatrai povlaenje

optunica protiv etrnaest optuenih koji u tom trenutku nisu bili niti uhapeni ni predani Meunarodnom sudu. Tu molbu sudije Meunarodnog suda odobrili su poetkom maja 1998. godine. U toj fazi, suenje u ovom postupku trajalo je ve preko dvanaest mjeseci. Odluka Tuioca i dozvola da se optunice povuku objavljena je u saoptenju za tampu u kojem su motivi za takvu odluku objanjeni ovim rijeima:
Posljednjih mjeseci broj optuenih koji su ili uhapeni ili se dobrovoljno predali nadlenosti Meunarodnog suda stalno raste. [] Hapenja i predaje neizbjeno su pojedinani i sporadini, a svi su izgledi da e se oni nastaviti. Jedna od posljedica takve situacije jeste to da se optuenima protiv kojih je podignuta zajednika optunica mora suditi odvojeno, zbog ega je Meunarodni sud primoran da odri mnogo vei broj suenja od predvienog. U kontekstu takve situacije, provela sam ponovnu evaluaciju svih otvorenih optunica u svjetlu opte strategije istraga i krivinog gonjenja Tuilatva. Dosljedno toj strategiji, koja implicira zadravanje istranog fokusa na osobama na viim nivoima odgovornosti, ili na onima koji su bili lino odgovorni za [sic] izvanredno brutalna ili na druge naine krajnje teka krivina djela, odluila sam da je umjesno povui optube protiv izvjesnog broja optuenih iz optunica koje su postale poznate kao sluajevi Omarska i Keraterm, a koje su bile potvrene u februaru, odnosno julu 1995.1008

Iako Landin branilac navodi da je optuba traila i dobila odobrenje za povlaenje optunica protiv esnaest optuenih, neki od kojih su ve bili u pritvoru Meunarodnog suda u predmetnom
U tom albenom osnovu navodi se: Tuioeva praksa selektivnog krivinog gonjenja predstavlja krenje lana 21 Statuta MKSJ-a, pravila prirodnog prava i meunarodnog prava. Landin podnesak, str. 13. 1006 Landin podnesak, str. 13. 1007 Landin podnesak, str. 15. Tuilac je tu promjenu strategije objavio u saoptenju za tampu od 8. maja 1998., br. CC/PIU/314-E (dalje u tekstu: saoptenje za tampu). To saoptenje za tampu djelimino se citira u Landinom podnesku, str. 16. Potpuni tekst izjave uvrten je u spis Nalogom po zahtjevu alioca, Esada Lande, za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje, 31. maj 2000., str. 5-6. Saoptenje za tampu se odnosi na etrnaest optuenih imenovanih u optunicama za Omarsku i Keraterm (Tuilac protiv Sikirice, IT-95-4 i Tuilac protiv Meakia, IT-95-8). Saoptenje za tampu, str. 1-2. 1008 Saoptenje za tampu, str. 1. 192 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1005

momentu,1009 to nije bio sluaj. Iako su 19. decembra 1997. tri

lica1010 putena iz pritvora

Meunarodnog suda na osnovu odluke kojom se odobrava tuioev zahtjev da se povuku optunice protiv njih,1011 razlog povlaenja tih optunica bio je posve razliit, nedostatak dokaza. ini se da se Lando nije namjeravao pozivati ni na koje druge optunice osim onih koje se spominju u Saoptenju za tampu, na emu je podnesak i zasnovan. 598. Shodno tome, Lando, prvo u prvostepenom, a sada i u albenom postupku, tvrdi da je on,

zbog toga to nije povuena i optunica protiv njega, bio posebno izabran za krivino gonjenje zbog nedopustivog motiva, te da se selektivni krivini postupak protiv njega kosi s njegovim pravom na pravino suenje zagarantovano lanom 21 Statuta. Citirajui odluku Vrhovnog suda SAD-a iz predmeta Yick Wo protiv Hopkinsa,1012 te lanak 21(3) Rimskog statuta MKS-a, Lando tvrdi da jamstvo pravinog suenja po lanu 21(1) Statuta ukljuuje princip jednakosti pred zakonom, te da je zabrana selektivnog krivinog gonjenja opti princip meunarodnog obiajnog prava.1013 599. Razmatrajui kaznu, Pretresno se vijee pozvalo na Landin argument da ne bi trebalo da on

podlijee nadlenosti Meunarodnog suda jer je bio obian vojnik, a ne lice koje ima vlast, i iznijelo sljedei stav:
[Pretresno vijee] meutim, konstatuje da izjava koju je maja ove godine (1998.) dao glavni tuilac Meunarodnog suda u vezi s povlaenjem optubi protiv nekoliko optuenih lica, koju citira odbrana, ukazuje da se izuzetak od nove politike zadravanja istraga i optunica samo u odnosu na lica na poloaju odreene vojne ili politike vlasti, pravi kod lica odgovornih za izuzetno surova ili na drugi nain teka krivina djela. Na osnovu utvrenih injenica i proglaenja krivice u tekuem predmetu, ini se da ponaanje Esada Lande njega svrstava u takve izuzetke.1014

600.

Optuba obrazlae da glavni tuilac ima iroka diskreciona prava u odluivanju za koje

predmete e se sprovesti istraga i protiv kojih e osoba biti podignuta optunica.1015 Ostvarujui ta diskreciona prava, glavni tuilac u obzir moe uzeti iroki raspon kriterija. Nemogue je, kae se, krivino goniti sve osobe koje imaju isti poloaj tako da se zbog toga, zbog lana 9 Statuta, nadlenost Meunarodnog suda moe preklopiti s nadlenou nacionalnih sudova.1016

Transkript albene rasprave, str. 551. Marinko Katava (vidi Optunicu u predmetu Tuilac protiv Kuprekia i ostalih, br. IT-95-16); Ivan anti i Pero Skopljak (vidi Optunicu u predmetu Tuilac protiv Kordia i ostalih, br. IT-95-14/2). 1011 Tuilac protiv Kuprekia i ostalih, Tuilac protiv Kordia i ostalih, Odluka o povlaenju optunice, 19. decembar 1997.Marinko Katava (vidi Optunicu u predmetu Tuilac protiv Kuprekia i ostalih, br. IT-95-16); Ivan anti i Pero Skopljak (vidi Optunicu u predmetu Tuilac protiv Kordia i ostalih, br. IT-95-14/2). 1012 118 U.S. 356, 6 s.Ct.1064 (1886). 1013 Landin podnesak, str. 13-14. 1014 Prvostepena presuda, para. 1280., fusnota u kojoj se navodi saoptenje za tampu je izostavljena. 1015 Odgovor optube, str. 111. 1016 lan 9(1) Statuta glasi: Meunarodni sud i nacionalni sudovi uporedo su nadleni da krivino gone osobe za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1. januara 1991. godine.
1010

1009

193 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

601.

lan 16 Statuta odgovornost za voenje istrage i za krivino gonjenje osoba odgovornih za

teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od 1. januara 1991. povjerava tuiocu Suda. im se donese odluka o pokretanju krivinog postupka, u skladu sa zahtjevom da je glavni tuilac utvrdio da prima facie postoje osnovi za podizanje optunice, lanovi 18 i 19 Statuta nalau da se ona pripremi i dostavi sudiji pretresnog vijea da je on pregleda i potvrdi, ako se uvjerio da je tuilac utvrdio da ti osnovi prima facie postoje. Nakon to optunica bude potvrena, glavni je tuilac moe povui prije prvog pojavljivanja optuenog samo s odobrenjem sudije koji ju je potvrdio, a nakon prvog pojavljivanja samo s odobrenjem Pretresnog vijea. 1017 602. U ovom kontekstu, tavie, i u mnogim sistemima krivinog pravosua, organ nadlean za

krivino gonjenje ima ograniene finansijske i ljudske resurse tako da se od njega ne moe realno oekivati da krivino goni svakog prekritelja koji u strogom smislu moe potpadati pod njegovu nadlenost. Iz nude, on moe donositi odluke u pogledu prirode zloina i prekritelja koji e se krivino goniti. Uopte nije upitno da tuilac ima iroka diskreciona prava s obzirom na pokretanje istraga i pripremanje optunica. Ona su potvrena lanom 18(1) Statuta koji utvruje:
Tuilac pokree istrage ex officio ili na temelju informacija pribavljenih iz bilo kojeg izvora, posebno od vlada, organa Ujedinjenih nacija, meuvladinih i nevladinih organizacija. Tuilac mora procijeniti informacije koje je primio ili pribavio i odluiti postoje li dovoljne osnove za pokretanje postupka.

Takoe je jasno da diskreciono pravo takvog karaktera nije ogranieno. Veliki broj ogranienja diskrecionog prava povjerenog tuiocu oigledna su u Statutu Meunarodnog suda i u Pravilniku o postupku i dokazima. 603. lan 16(2) Statuta tuiocu nalae da djeluje nezavisno kao zasebni organ Meunarodnog

suda i zabranjuje mu da trai ili prima upute bilo od koje vlade ili drugog izvora. Tuioevo diskreciono pravo stoga se mora ostvarivati u potpunosti nezavisno, unutar ogranienja definisanih Statutom i Pravilnikom Meunarodnog suda. Pravilo 37(A) utvruje da tuilac obavlja sve dunosti predviene Statutom i to u skladu s Pravilnikom i propisima koje je sam donio, a koji su u skladu sa Statutom i Pravilnikom. 604. Diskreciono pravo tuioca u svakom je trenutku na openitiji nain omeeno prirodom

njegovog poloaja kao dunosnika kojem su povjerene konkretne dunosti specifikovane Statutom Meunarodnog suda. Tuilac je obavezan da te dunosti obavlja u potpunosti potujui zakon. U

1017

Pravilo 51(A). 194 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

tom pogledu, u Izvjetaju generalnog sekretara naglaava se da Meunarodni sud, ukljuujui sve njegove organe pa tako i Tuilatvo, stalno mora biti vjeran priznatim principima ljudskih prava.1018 605. Jedan od tih principa eksplicitno se navodi u lanu 21(1) Statuta koji utvruje:
Sve su osobe ravnopravne pred Meunarodnim sudom.

Ta odredba odraz je odgovarajue garancije jednakosti pred zakonom koju nalazimo u mnogim meunarodnim pravnim instrumentima, ukljuujui i Univerzalnu deklaraciju o pravima ovjeka iz 1948. godine,1019 Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine,1020 Dopunski protokol I enevskim konvencijama,1021 i Rimski statut MKS-a.1022 Svi ti instrumenti utvruju pravo na jednakost pred zakonom, koje je sr principa zagarantovanog pravnog postupka. Te odredbe odraavaju u meunarodnom pravu vrsto ustanovljeni princip jednakosti pred zakonom koji obuhvaa i zahtjev da u sprovoenju ili u primjeni zakona ne bude nikakve diskriminacije. Tako lan 21, i princip koji se u njemu utjelovljuje, zabranjuje diskriminaciju u primjeni zakona baziranu na nedopustivim motivima kao to su, meu ostalim, rasa, boja koe, vjeroispovijest, miljenje, nacionalno ili etniko porijeklo. Ostvarujui u skladu sa Statutom svoje diskreciono pravo u pogledu istrage i podizanja optunice protiv optuenog pred Meunarodnim sudom, tuilac je duan potivati princip jednakosti pred zakonom i reeni zahtjev nediskriminisanja. 606. To je odraz principa u pogledu diskrecionih prava optube koji vae u sistemima nekih

drava. U Ujedinjenom Kraljevstvu, granice diskrecionih prava organa gonjenja proistiu iz openitijeg principa, koji vai za koritenje diskrecionih prava dravne uprave uopte, a to je da se diskreciono pravo mora u dobroj vjeri koristiti za svrhu za koju je dodijeljeno, a ne za neku
Izvjetaj generalnog sekretara, para. 106. lan 7 utvruje: Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zatitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zatitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se kri ova deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju. /Vidi Ljudska prava, Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Sarajevo 1996., str. 381./ 1020 lan 14 utvruje: Svi su jednaki pred sudovima i tribunalima. lan 26 izriito utvruje sljedee: Sva su lica jednaka pred zakonom i imaju pravo bez ikakve diskriminacije na jednaku zatitu zakona. U tom smislu, zakon mora zabraniti svaku diskriminaciju i osigurati svim licima jednaku i uspjenu zatitu protiv svake diskriminacije, naroito u pogledu rase, boje, pola, jezika, vjere, politikog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, roenja ili svakog drugog stanja. 1021 lan 75 (temeljna jamstva), u stavu 1, utvruje: Utoliko koliko su pogoene situacijom navedenom u lanu 1. ovoga Protokola, s osobama koje su u vlasti strane sukoba i koje ne uivaju povoljniji postupak na temelju Konvencija i ovoga Protokola, u svakoj e se prilici postupati ovjeno i one e uivati barem zatitu predvienu ovim lanom, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja utemeljenoga na rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeroispovijedi ili vjerovanju, politikom ili drugom miljenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovinskom stanju, roenju ili drugom statusu, ili bilo kojem drugom slinom kriteriju. 1022 lan 21(3) utvruje: [p]rimjena i tumaenje zakona shodno ovom lanu mora biti u skladu s meunarodno priznatim ljudskim pravima, a bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja utemeljenog na polu definisanom u stavu 3 lana 7, na starosti, rasi, boji, jeziku, vjeroispovijesti ili vjerovanju, politikom ili drugom miljenju, nacionalnom, etnikom ili drutvenom porijeklu, imovinskom stanju, roenju ili drugom statusu.
1019 1018

195 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

skrivenu, vanjsku ili neodgovarajuu svrhu.1023 U SAD-u, gdje je zakonska garancija jednake pravne zatite definisana Ustavom, sud moe da intervenie u sluaju kad optueni dokae da je sprovoenje krivinog zakona upravljeno protiv pojedine klase osoba [] s tako neravnopravnom i opresivnom nakanom da je nain krivinog gonjenja dosegao stepen praktinog uskraivanja jednake pravne zatite.1024 607. Teret dokazivanja lei na Landi kao strani koja se ali da tuilac nije na primjereni nain

koristio svoje diskreciono pravo organa gonjenja, tako da on mora dokazati da je to diskreciono pravo u odnosu na njega bilo ostvareno na neprimjereni nain. Lando stoga mora da dokae da je odluka da se protiv njega pokrene ili nastavi krivini postupak bila zasnovana na nedopustivim motivima kao to su rasa ili vjeroispovijest, te da tuilac nije pokrenuo krivini postupak protiv optuenih u slinom poloaju. 608. Optuba tvrdi da Lando, kako bi dokazao da je postojalo selektivno krivino gonjenje,

mora da pokae da je on odabran iz nedopustivih motiva, tako da puko postojanje slinih djela za koja nije pokrenut krivini postupak nije dovoljno kako bi se dosegao zahtijevani prag.1025 609. Lando tvrdi da test zasnovan na sudskoj praksi SAD-a, a naroito predmet Sjedinjene

Amerike Drave protiv Armstronga,1026 utvruje zahtijevani prag za pritube u vezi sa selektivnim krivinim gonjenjem. Prema tom testu, onaj ko se na to tui prvo mora da dokae da je za krivino gonjenje odabran iz neprimjerene pobude, te drugo, da je organ gonjenja izabrao da ne goni druge optuene u slinom poloaju. Dakle, ne postoji bitna razlika izmeu primjenjivih standarda kako su ih definisali Lando i optuba. 610. Kako je napomenula optuba, test iz predmeta Sjedinjene Amerike Drave protiv

Armstronga na koji se oslanja Lando, aliocu namee veliki teret dokazivanja.1027 Kako bi zadovoljio taj test, Lando mora da iznese jasne dokaze diskriminatorske namjere tuioca iz neprimjerenih motiva, te da druga lica u slinom poloaju nisu bila krivino gonjena. Drugi

Predmet R v Inland Revenue Commissioners, ex parte Mead and Cook, [1993.] 1 All ER 772. U Australiji je takoe kao mogui princip prihvaeno to da se, ako se selektivno krivino gonjenje dokae, moe primijeniti neki od pravnih lijekova kao na primjer izuzimanje dokaza: predmet Hutton v Kneipp [1995.], QCA 203. 1024 Predmeti Yick Wo v Hopkins, 118 US 356, 373 (1886.); United States v Armstrong, 517 US 456, 464-465 (1996.). 1025 Odgovor optube, str. 111. 1026 United States v Armstrong 517 US 456, 463-465 (1996) Vidi i United States of America v Irish People, 684 F 2d 928, 932-3, 946 (Sudski kotar Washington DC, 1983). 1027 Odgovor optube, str. 113. 196 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1023

pravosudni sistemi koji priznaju mogunost da sudovi ocjenjuju diskreciona prava organa gonjenja takoe za to utvruju veoma visoki prag.1028 611. Nema potrebe da se opredjeljujemo izmeu takvih nacionalnih standarda jer je neprimjereno

da se albeno vijee u odreivanju primjenjivih pravnih principa jednostavno osloni na jurisprudenciju bilo kojeg pravosudnog sistema. Gorepomenute odredbe Statuta i relevantni principi meunarodnog prava daju odgovarajue smjernice u ovom predmetu. irina diskrecionih prava tuioca, kao i injenica njegove statutarne nezavisnosti, podrazumijevaju pretpostavku da se tuilake funkcije definisane Statutom ostvaruju na pravilan nain. Tu pretpostavku moe pobiti alilac koji moe predoiti dokaze da se to diskreciono pravo zapravo nije ostvarivalo u skladu sa Statutom: ovdje, na primjer, protivno principu jednakosti pred zakonom iz lana 21. Takav navod bi zahtijevao dokaz iz kojeg bi se jasno moglo zakljuiti da je tuilac u ovom predmetu bio motivisan faktorom koji nije u skladu s tim principom. Budui da je rije o principu jednakosti lica pred zakonom, on implicira usporedbu sa nainom pravnog tretmana drugih lica koja, da bi takva usporedba imala smisao, moraju da budu u slinom poloaju. To je u biti izraz dvostrukog testa za koji se zalau i Lando i optuba, po kojem valja (i) dokazati postojanje protivpravnog ili neprimjerenog (ukljuujui i diskriminatorskog) motiva kod optube, te (ii) dokazati da protiv drugih lica u slinom poloaju nisu bili pokrenuti krivini postupci. 612. Lando obrazlae da je on jedini optueni bosanski Musliman bez vojnog ina, odnosno

komandne odgovornosti u rukama Meunarodnog suda, i tvrdi da je za krivino gonjenje odabran jednostavno zato to je bio jedino lice koje je Tuilatvo moglo da nae kako bi bili zastupljeni bosanski Muslimani. Krivini postupak protiv njega je, kako kae, pokrenut zato da bi se dao privid objektivnosti politike tuioca.1029 Lando navodi da je tuioeva odluka da zatrai povlaenje optunica protiv optuenih imenovanih u saoptenju za tampu, bez traenja obustave postupka protiv Lande, dokaz diskriminatorske namjere. Lando odbacuje opravdanje o novoj evaluaciji optunica u skladu s promjenom strategije koje je tuilac dao u saoptenju za tampu, u kontekstu odluke da se pri inae potpunom odbacivanju taaka optube protiv optuenih koji imaju isti status izuzme jedini optueni Musliman bez vojnog ina i komandne odgovornosti.1030 613. Optuba obrazlae da se promjena tuioeve taktike, s obzirom na potrebu da se

prerasporede raspoloivi resursi optube, ne moe smatrati znakom diskriminatorske namjere. Nadalje, dokaz diskriminatorske namjere mora biti popraen dokazom da je tuioeva strategija

1028

Chief Constable of Kent and Crown Prosecution Service, ex parte GL, (1991.) Crim App R 416; predmet R v Inland Revenue Commissioners, ex parte Mead and Cook, [1993.] 1 All ER 772; R v Power [1994.] 1 SCR 601. 1029 Landin podnesak, str. 17. 1030 Landin podnesak, str. 16. 197 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

imala diskriminatorske efekte, u smislu da drugi pojedinci u slinom poloaju, drugaijeg nacionalnog ili vjerskog porijekla nisu krivino gonjeni. Optuba primjeuje da optueni, protiv kojih su optube bile povuene, jo nisu bili uhapeni niti su se bili predali Meunarodnom sudu, dok se Lando nalazio u pritvoru, a njegov predmet usred faze glavnog pretresa.1031 Optuba dodaje da se Landi, ak i ako se smatra da nastavljanje njegovog suenja za posljedicu ima njegovo isticanje, u svakom sluaju sudilo za poinjenje izvanredno brutalnih i na druge naine tekih prekraja.1032 614. Zloini za koje je Lando osuen opisani su kako u prvostepenoj tako i u ovoj presudi, u

paragrafima 565-570. albeno vijee smatra da je, u svjetlu neosporno nasilne i ekstremne prirode tih zloina, sasvim jasno da je odluka da se nastavi sa suenjem Landi bila dosljedna deklarisanoj politici tuioca, politici zadravanja fokusa na osobama na viim nivoima odgovornosti, ili na onima koji su bili lino odgovorni za izvanredno brutalna ili na druge naine krajnje teka krivina djela.1033 Odluka da se neko lice za krivino gonjenje odredi na osnovu toga to se za njega vjeruje da je poinilo izvanredno brutalna krivina djela, donesena u kontekstu potrebe da se koncentriu resursi organa gonjenja, ni na koji se nain ne moe opisati kao diskriminatorski ili na drugi nain nedopustivo motivisana. 615. S obzirom na to da Lando nije pribavio dokaze koji bi pokazali da je optuba imala

diskriminatorske ili na drugi nain protivpravne ili neprimjerene motive pri podizanju optunice ili nastavljanju krivinog postupka protiv njega, nije neophodno osvrnuti se na dodatno pitanje da li je bilo i drugih lica u slinom poloaju protiv kojih krivini postupak nije pokrenut ili protiv kojih su krivini postupci prekinuti. Kako god bilo, injenice u vezi s tim pitanjem potkrepljuju ve izvedeni zakljuak da Lando nije bio podvrgnut diskriminatorski selektivnom krivinom gonjenju. 616. Nijedan od etrnaest optuenih, optube protiv kojih su bile povuene shodno promjeni

strategije tuioca, za razliku od Lande nije bio uhapen niti se nalazio u pritvoru Meunarodnog suda. Niko od etrnaest lica koja su u saoptenju za tampu identifikovana kao lica protiv kojih su optunice povuene nije bio uhapen niti se predao Meunarodnom sudu, tako da se nisu nalazili u pritvoru Meunarodnog suda. 617. U trenutku u kojem je donesena odluka da se uslijed promjene tuioeve strategije te

optunice povuku, suenje Landi i saoptuenima trajalo je ve vie od dvanaest mjeseci. Niko od lica protiv kojih su optunice bile povuene nije u tom trenutku bio u fazi predstojeeg suenja. I

1031 1032

Odgovor optube, str. 113. Odgovor optube, str. 114. 1033 Saoptenje za tampu, str. 1 (naglasak dodat). 198 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

samo ti praktini obziri, koji pokazuju da je postojala znaajna razlika izmeu Landinog poloaja i poloaja lica protiv kojih su optunice povuene, daju racionalno opravdanje za tadanje odluke tuioca. albeno vijee napominje da je tuilac izriito ustvrdio da Meunarodni sud ili nacionalni sudovi optuenima protiv kojih su optunice povuene ipak mogu kasnije suditi, na osnovu principa istovremene nadlenosti.1034 Da je Pretresno vijee Landu pustilo na slobodu, on bi na osnovu istih ili slinih optubi podlijegao sudskom postupku u Bosni i Hercegovini. 618. Najzad, ak i uz pretpostavku da su oni protiv kojih su optunice bile povuene bili u

identinom poloaju kao Lando, albeno vijee ne moe prihvatiti da bi primjereni pravni lijek bilo ukidanje Landine osuujue presude za teka krivina djela za koja je on proglaen krivim. Taj bi pravni lijek bio odgovor posve nesrazmjeran takvoj proceduralnoj povredi. Kako napominje Pretresno vijee, ne moe se prihvatiti da ako svi potencijalni optuenici koji su u istoj situaciji ne budu kanjeni, pravda ne treba da bude zadovoljena kad se radi o osobi protiv koje je optunica podignuta i koja je izvedena pred sud.1035 619. Stoga se ovaj albeni osnov odbacuje.

1034 1035

Saoptenje za tampu. Prvostepena presuda, para. 180. 199 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

XI. SUDIJA KARIBI-WHYTE

620. Lando je podnio albeni osnov temeljen na navodu da je sudija Karibi-Whyte,

predsjedavajui na suenju, spavao tokom znatnog dijela suenja.1036 Taj albeni osnov zatim su usvojili i Muci i Deli,1037 ali je dogovoreno da e Landina odbrana preuzeti na sebe teret iznoenja argumenata za taj osnov.1038 albeni osnovi navode se kako slijedi:
Landin osnov 4 Uestvovanjem, u svojstvu predsjedavajueg Pretresnog vijea, sudije koji je spavao tokom znatnog dijela suenja, aliocima je uskraeno pravo na odluku cjelovitog i kompetentnog suda o pravnim i injeninim pitanjima te o pitanjima dokaza, ime su aliocima na neprimjeren nain uskraeni pravino suenje i vanjska forma pravinog suenja.1039 Muciev osnov 3, Delievo pitanje 20 Da li je Muciu i Deliu uskraeno pravino suenje zbog injenice da je predsjedavajui sudija Pretresnog vijea spavao tokom znatnog dijela suenja.1040

621.

Lando je podastro raznorazne materijale u vezi s pitanjem da li je sudija Karibi-Whyte

spavao tokom suenja, ukljuujui i audio-vizuelne snimke snimljene kamerama u sudnici tokom postupka, novinske izvjetaje i afidavite lica koja su pratila dio postupka. 622. Audio-vizuelne snimke su sastavni dio zapisnika suenja, tako da same za sebe nisu

uvrtene u dokazni materijal.1041 Meutim, albeno je vijee izdalo dozvolu da se izrade trake s kopijama onih dijelova audio-vizualnih snimaka snimljenih kamerama u sudnici koje su najee bile fokusirane na sudijsku katedru, a to su Lando i optuba (dalje u tekstu: traka s odlomcima) predloili za upotrebu albenom vijeu kao prikladan nain da se pregleda materijal relevantan za taj albeni osnov.1042 albeno vijee odbilo je da uvrsti ostali materijal koji je ponudio Lando, s obrazloenjem da on nije prihvatljiv, odnosno da nije relevantan, odnosno da nema nikakvu dokaznu vrijednost u pogledu pitanja otvorenih u albenom osnovu, odnosno da je repetitivan jer ne
Landin podnesak, albeni osnov 4, str. 1-2. Notice to the Chamber Related to Landos Issue on the Presiding Judge Sleeping During Trial /Obavjetenje Vijeu u vezi sa Landinim pitanjem o predsjedavajuem sudiji koji spava tokom suenja/, 17. februar 2000. godine. Dodavanje tog albenog osnova odobreno je Nalogom po Obavjetenju alilaca Hazima Delia i Zdravka Mucia u vezi sa etvrtim albenim osnovom alioca Esada Lande od 30. marta 2000. 1038 Transkript predalbene konferencije, 12. maj 2000., str. 29 i 43. 1039 Landin dodatni podnesak, str. 1. 1040 Konani spisak albenih osnova alioca Zdravka Mucia, 31. maj 2000.; Spisak pitanja za albeni postupak aliocaprotivrespondenta Hazima Delia, 17. maj 2000., str. 4. 1041 Nalog od 12. februara 1999., str. 3. 1042 Nalog po drugom zahtjevu za ouvanje i dostavu dokaza, 15. juni 1999.; Nalog po zahtjevu Esada Lande (1) za djelomiu izmjenu naloga po zahtjevu za ouvanje i dostavu dokaza, (2) da mu se odobri da pripremi i podnese dodatne dokaze, i (3) da albeno vijee formalno primi na znanje odreene injenice, i po njegovom drugom zahtjevu za ubrzano razmatranje gornjeg zahtjeva, 4. oktobar 1999., str. 3-5.
1037 1036

200 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

bi pomogao Landinoj stvari vie nego to to moe ono to je ve predoeno na trakama s odlomcima.1043 623. Takoe, Lando je s krajnje velikim zakanjenjem podnio molbu da trake s odlomcima

pregleda vjetak i da, ako ustanovi da to moe, dade svoje miljenje o [] mogunosti ili nemogunosti sudije Karibi-Whytea da obavlja svoje dunosti predsjedavajueg sudije na nain da se aliocima i ostalim optuenima obezbijedi pravino suenje.1044

Optuba se toj molbi usprotivila na osnovu toga to je bila neblagovremena, zato to bi odobrenje traenog pravnog lijeka prouzroilo odugovlaenje, zato to bi predloeno svjedoenje vjetaka bilo neizvjesne vrijednosti, i zato to optuba ne bi imala priliku da pozove svoje vjetake ne uzrokujui time odugovlaenje albenog postupka.1045 albeno je vijee tu molbu odbilo na osnovu toga to bi, ak i uz pretpostavku da bi Landin vjetak svoje miljenje mogao dati za kratko vrijeme, optubi bila nanesena teta u ostvarivanju njezine uloge organa gonjenja koju ona obavlja u ime meunarodne zajednice zbog nemogunosti da u razumnom roku odgovori svjedoenjem vlastitog vjetaka ne odugovlaei jo vie tok albenog postupka. albeno vijee je takoe napomenulo da bi svako daljnje odugovlaenje postupka bilo protivno interesima pravde, da se Lando, koji je, primjenom dune revnosti, pravni lijek mogao zatraiti i ranije, ne moe tako kasno aliti na nepravinost te da, budui da ljekar-vjetak ne bi imao pristup medicinskoj dokumentaciji o sudiji Karibi-Whyteu niti priliku da ga pregleda, teina koja bi se mogla pridati njegovom svjedoenju ne bi opravdala tetu nanesenu optubi i ostalim aliocima zbog odgaanja albene rasprave.1046 A. Navodi o ponaanju predsjedavajueg sudije 624. Na osnovu onoga to se tvrdi da pokazuju trake s odlomcima, u Landinom dodatnom

podnesku o ovom albenom osnovu iznosi se niz navoda o ponaanju sudije Karibi-Whytea na suenju. Meu njima stoji i sljedee:

1043

Nalog po zahtjevu alioca, Esada Lande, za dozvolu da u albenom postupku pribavi i uvede dalje dokaze, 7. decembar 1999., str. 5; Nalog vezan za svjedoka u albenom postupku, 19. maj 2000., str. 2-3; Nalog po zahtjevu alioca, Esada Lande, za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje, 31. maj 2000., str. 2-4 i 8-9. 1044 Motion for Permission to Allow Expert Witness to View Extracts Tapes and to Admit Expert Opinion as to Sleep Disorders /Zahtjev da se vjetaku dozvoli da pregleda trake s odlomcima i da se usvoji miljenje vjetaka u vezi s poremeajem spavanja/ (Landin etvrti albeni osnov), 27. april 2000., para. 3-4. 1045 Prosecution Response to Esad Landos Motion for Permission to Allow Expert Witness to View Extracts Tapes and to Admit Expert Opinion as to Sleep Disorders, and Prosecution Motion for Clarification /Odgovor optube na zahtjev Esada Lande da se vjetaku dozvoli da pregleda traka s odlomcima i da se usvoji miljenje vjetaka u vezi s poremeajem spavanja, sa zahtjevom optube za pojanjenje/, 3. maj 2000. 1046 Nalog po zahtjevu da se vjetaku dozvoli da pregleda trake s odlomcima i da se usvoji miljenje vjetaka u vezi s poremeajem spavanja, 9. maj 2000., str. 4-6. 201 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Ti dijelovi [na trakama s odlomcima] jasno i nedvosmisleno oslikavaju zabrinjavajuu sliku sudije sklonog da zaspi bilo u kojoj fazi suenja, gotovo u svakom trenutku kad ne govori, ne prouava dokumente ili nije na drugi nain aktivno angaovan.1047 Posrijedi je problem sudije koji tvrdo spava, kao u vlastitoj postelji, u svako doba dana i bez obzira na prirodu dogaaja koji se oko njega odvijaju.1048 [] detalji [tj. dijelovi audio-vizuelne snimke na trakama s odlomcima] oslikavaju tako jasan i nedvosmislen obrazac kontinuiranog spavanja [da] nije samo realno, nego i gotovo neizbjeno zakljuiti da je sudija nastavljao da spava i onda kad odgovarajue kamere nisu bile upravljene na njega [].1049 [] jasan dokaz koji daju odgovarajue kamere da je sudija Karibi-Whyte tvrdo spavao [].1050 esto je bilo neophodno da slubenici Sekretarijata ili kolega iz Pretresnog vijea, sudija Jan, probude predsjedavajueg sudiju.1051

B. Mjerodavna pravna naela 625. U vezi s konkretnim pitanjem postavljenim ovim albenim osnovom nije bio citiran ni jedan

presedan u meunarodnom kontekstu, niti je ikoji otkrilo albeno vijee vlastitim istraivanjima. Smjernice u smislu pravnih principa relevantnih za navod da pretresni sudija nije bio u potpuno svjesnom stanju tokom glavnog pretresa stoga se mogu potraiti u jurisprudenciji i iskustvu nacionalnih pravnih sistema. Nacionalna jurisprudencija koju je albeno vijee razmotrilo otkriva da je dokaz da je sudija tokom dijela postupka spavao ili ga na drugaiji nain nije posve paljivo pratio, stvar koja, ako nanese stvarnu tetu nekoj od strana, moe uticati na pravinost postupka do takvog stepena da iz toga moe proistei pravo na novo suenje ili na neki drugi odgovarajui pravni lijek.1052 Strane su se u biti saglasile da su to principi koji se mogu primijeniti na ovo pitanje pred albenim vijeem.1053 626. Sudska praksa nacionalnih jurisdikcija upuuje na to da se jasnim dokazima mora dokazati

to da je sudija zaista spavao ili da na drugi nain nije bio potpuno svjestan toka postupka, a ne da je samo izgledao kao da spava.1054 Lando je prihvatio da je neophodno dokazima dokazati navod na kojem se temelji ovaj albeni osnov.1055

Landin dodatni podnesak, str. 3. Ibid., str. 4. 1049 Ibid., str. 4. 1050 Ibid., str. 5. 1051 Ibid., str. 2. 1052 Ovo razmatranje ukljuuje sluajeve porotnika za koje su postojali navodi da su spavali za vrijeme suenja. 1053 Landin dodatni podnesak, str. 7-8; Odgovor optube na Landin dodatni podnesak, para. 3.3. 1054 Predmet R v Caley [1997.] WCBJ 1714 (Vrhovni sud Britanske Kolumbije), u para. 25 (kako bi se odobrio pravni lijek na osnovu nepanje sudije, mora da postoji jasan i nepobitan dokaz); predmet Sanborn v Commonwealth 975 SW 2d 905 (1998.), para. 911 (Vrhovni sud Kentuckyja); Commonwealth v Keaton, 36 Mass App Ct 81 (1994.) para. 87; Bundesgerichtshof, sv. 11, str. 74, Presuda od 22. novembra 1957. (Savezni vrhovni sud Njemake);
1048

1047

202 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

C. Da li je navod dokazan? 627. albeno je vijee prije albene rasprave pregledalo trake s odlomcima. ak i prihvatajui da

kamere koje je odabrao Lando nisu bile uvijek upravljene na sudijsku katedru i da stoga ponaanje sudije Karibi-Whytea tokom cijelog suenja nije potpuno dokumentovano, albeno vijee se uvjerilo da su gorenavedeni opisi i veoma iskieni i vie nego pretjerani. Opisi dani u detaljima uz dokazni predmet B priloen Landinom dodatnom podnesku, u kojima se specificira ta se vidi na pojedinim dijelovima traka s odlomcima koji slue kao uporite, iskieni su i pretjerani na slian nain i odaju lakomisleni nehaj prema istini. 628. alioci oigledno nisu dokazali navod u tom albenom osnovu da je sudija Karibi-Whyte

spavao tokom znatnog dijela suenja. Meutim, na trakama s odlomcima zaista je vidljiv obrazac ponaanja sudije Karibi-Whytea koji se ponavlja, a po kojem se ini da on u kraim vremenskim periodima nije bio u potpunosti svjestan postupka. Ti periodi obino su trajali tek pet do deset sekundi, ali se taj obrazac u izvjesnom broju prilika ponavlja kroz dulje periode od deset do petnaest minuta. Veoma rijetko, taj gubitak panje trajao je i do trideset sekundi. Samo u jednoj prilici, kad je Landina odbrana pretjerano dugo ispitivala vjetaka-ljekara, inilo se da je sudija spavao oko trideset minuta. Jednom drugom prilikom, sudija Jan nagnuo se prema sudiji KaribiWhyteu da ga dotakne kad je ovome klonula glava. Takoe, moe se uti kako sudija Karibi-Whyte povremeno veoma buno die, ali ti periodi ukljuuju i prilike kad je on oigledno bio sasvim svjestan toka postupka. 629. Takvo ponaanje otkriveno na trakama s odlomcima opravdan je osnov da se ispita da li

alioci, bez obzira na to to nisu dokazali injeninu bazu tih albenih osnova, ipak imaju valjani razlog za aljenje u pogledu pravinosti suenja. Mora se odluno rei da se ponaanje sudije Karibi-Whytea ne moe prihvatiti kao ponaanje primjereno sudiji. ak ako on i nije mogao da kontrolie gubljenje panje, to se svakako moe tvrditi, parbene strane openito imaju pravo na potpunu panju sudija koji rjeavaju o njihovom predmetu. Optube za koje se u ovom predmetu sudilo bile su krajnje ozbiljne, a posljedice osuujue presude bile su jednako ozbiljne za optuene. Ako sudija pati od nekog oboljenja koje ga onemoguava da tokom suenja odrava punu panju, onda je dunost tog sudije da potrai ljekarsku pomo, a ako to ne pomogne, da se povue iz predmeta.

Bundesverwaltungsgericht, Presuda Vrhovnog upravnog suda, 24. januar 1986., para. 12; [1986.] Neue Juristiche Wochenschrift 2721, str. 2721; Illinois v McCraven 97 Ill App 3d 1075 (1981.) (Apelacioni sud Illinoisa), 1076; People v Thurmond 175 Cal App 3d 865 (1985.) (Apelacioni sud 2. sudskog okruga) str. 874; Commonwealth Bank of Australia v Falzon [1998.] VSCA 79, para. 10 (Vrhovni sud Victorije, Apelacioni sud). 1055 Landin dodatni podnesak, str. 7. 203 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

D. Nepostojanje utvrdive tete 630. Takvi zakljuci ipak ne vode automatski do ukidanja presude izreene u ovom predmetu.

Kako je ve reeno, nacionalna pravosudna praksa ukazuje na to da se, prije nego to se na osnovu toga to je sudija spavao ili bio na drugi nain nepaljiv odobri pravni lijek, mora dokazati da je strani koja se ali time prouzrokovana neka utvrdiva teta.1056 U nekim kontinentalnim sistemima, gdje spavanje ili nepanja sudije moe postati osnovom za albu ili za reviziju presude na primjer zato to sud zbog te injenice nije sastavljen na primjereni nain1057 - ne spominje se posebno neophodnost da se dokae teta prije nego to bi takav osnov urodio uspjehom. Meutim, kako bi se u takvim sluajevima ustanovilo krenje, strana mora dokazati da sudija o kojem se radi nije bio sposoban da percipira bitne ili kljune dogaaje rasprave.1058 Ako takav standard nepanje suda bude dokazan, moralo je doi do neke stvarne tete ili je postupak morao biti materijalno manjkav. Strana koja se ali dotinu tetu mora dokazati jasnim dokazima.1059 Zaista postoje stavovi da odobravanje novog suenja zbog nepanje porotnika, a bez jasnog dokaza da je time nanesena teta, predstavlja oiglednu zloupotrebu diskrecionog prava.1060 631. Ta teta koju valja dokazati moe se manifestirati tako to sudija na neki utvrdiv nain nije

na ispravno ocijenio dokazni materijal ili je pokazao da je pogreno razumio predoene dokaze ili tvrdnje.1061 Drugdje se smatra da je ono to je potrebno dokazati to da je sudija potpuno nepaljiv tokom tako velikog ili znaajnog dijela postupka da je iz toga proizaao znaajan nedostatak u postupku.1062 Propust odbrane da prigovori ili upozori na to da sudija spava ili je nepaljiv tokom postupka vaan je za pitanje da li je teta ustanovljena. injenica da odbrana nije postavila prigovor obino ukazuje na to da je odbrana u predmetno vrijeme smatrala da ono emu sudija nije poklanjao panju nije tako znaajno za stvar odbrane da se postupak ne bi mogao nastaviti bez upozoravanja na to.1063

R v Moringiello [1997.] Crim LR 902; R v Edworthy [1961.] Crim LR 325; R v Tancred 14. april 1997., Apelacioni sud (Krivini odjel); Kozlowski v City of Chicago 13 Ill App 513 (injenica da je porotnik zaspao tokom postupka, bez ikakve pozitivno pokazane tete po pritubenu stranu, nije osnov za novo suenje); State of Ohio v Dean, Ohio App Lexis 3873, presuda od 20. septembra 1988 (Apelacioni sud drave Ohio) (mora se pokazati materijalna teta). 1057 Vidi, u Njemakoj, Strafprozessordnung /Zakon o krivinom postupku/, koji u lanu 338(1) odreuje da je apsolutni osnov za reviziju presude to to prvostepeni sud nije bio sastavljen na propisani nain. lan 338(1) biva prekren i kad sudija ili sudija-porotnik spava ili je na drugi nain odsutan duhom. 1058 Bundesverwaltungsgericht (Vrhovni upravni sud), presuda od 24. januara 1986., [1986.] Neue Juristiche Wochenschrift 2721, str. 2721; Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud), sv. 2, str. 14, presuda od 23. novembra 1951. 1059 State of Ohio v Dean, Ohio App Lexis 3873, presuda od 20. septembra 1988. (Apelacioni sud drave Ohio); United States of America v White and Keno, 589 f 2d 1283 (1979.) (Apelacioni sud 5. sudskog kotara), 1289. 1060 Ferman v Estwing Manufacturing Company, 31 Ill App 3d 229, para. 233. 1061 Vidi npr. predmet Espinoza v The State of Texas, Tex App Lexis 5343, presuda od 21. jula 1999. 1062 Stathooles v Mount Isa Mines Ltd [1997.] 2 Qd R 106 (Apelacioni sud Queenslanda), para. 113. 1063 The Chicago City Railway Company v John Anderson 193 Ill 0 (1901.), para. 13. 204 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1056

632.

Neophodnost da alilac prije odobravanja pravnog lijeka dokae da je sudijina nepanja

stvarno prouzroila neku tetu zdravorazumski je jasna. Jasno je da postoji mnogo legitimnih razloga koji nakratko sudiji mogu odvratiti panju od sudskog postupka pred njim, ukljuujui zapisivanje biljeke o svjedoenju ili o pojedinom podnesku, odnosno pregledavanje transkripta da bi se pogledalo prethodno svjedoenje. U nacionalnoj sudskoj praksi priznaje se da sluajevi nepanje takve prirode ne uzrokuju tetu niti naruavaju pravinost suenja, nego da su oni integralni dio sudijinog zadatka u ocjenjivanju predmeta pred njim.1064 633. tavie, ako sudiji ovog suda promakne neko svjedoenje, ne postoji samo transkript koji se

moe proitati, nego i video-snimak koji se moe pregledati ako je potrebno ispitati dranje nekog svjedoka, a za pomo postoje i zapaanja ostala dva sudije. Upravo iz tih razloga Pravilnik o postupku i dokazima Meunarodnog suda i potvruje da kratka odsutnost sudije za vrijeme suenja ne mora nuno da onemogui nastavljanje postupka u prisustvu preostala dva sudije. Pravilo 15bis(A) glasi:
Ako (i) zbog bolesti ili drugih hitnih linih razloga, ili zbog razloga slubenog posla za Sud, sudija nije u mogunosti da nastavi da uestvuje u suenju koje je ve zapoelo tokom razdoblja koje e vjerovatno biti kratko, i (ii) preostale sudije Vijea su uvjerene da je u interesu pravde da se tako postupi, preostale sudije Vijea mogu narediti da se suenje u predmetu nastavi u odsustvu tog sudije tokom razdoblja od najvie tri dana.

Iako to pravilo nije bilo na snazi u vrijeme glavnog pretresa u predmetu elebii,1065 injenica da je ono usvojeno jasno pokazuje da su sudije Meunarodnog suda na plenarnoj sjednici zakljuile da je u skladu s principima pravinog suenja i sa Statutom Meunarodnog suda da se postupak moe voditi i ako je jedan od sudija privremeno odsutan. 634. Da ponovimo, Lando je prihvatio da je neophodno da se ustanovi nekakva teta kako bi se

steklo pravo na bilo kakav pravni lijek u vezi s ovim albenim osnovom.1066 Meutim, on nije dokazao nikakvu konkretnu tetu. Jedino to zasluuje da se pomene jeste injenica da je sudija Karibi-Whyte spavao tokom trideset minuta tokom glavnine svjedoenja jednog od Landinih medicinskih svjedoka psihijatra koji je svjedoio o pitanju smanjene uraunljivosti. Da je na odluku Pretresnog vijea da odbaci to psihijatrijsko svjedoenje u korist Lande uticalo to to je Vijee bilo sklonije gleditima psihijatra kojeg je pozvala optuba nego gleditima etiri psihijatra koje je pozvao Lando, ta injenica moda bi i mogla biti dokaz da je njegovom interesu nanesena
Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud), sv. 11, str. 74, 22. novembar 1957., para. 77: Postoji mnotvo elemenata ponaanja i drugih okolnosti zbog kojih uesnici, a posebno optueni koji je u pravu laik, mogu stei utisak da sudija ne obraa panju na dio dogaaja u toku postupka. Takav utisak mogu stvoriti ak i aktivnosti na koje je sudija zakonski obavezan [sic]. 1065 To pravilo usvojeno je na 21. plenarnoj sjednici 15.-17. novembra 1999. (17. revizija Pravilnika), a na snagu je stupilo 7. decembra 1999. godine. Rijei ili zbog razloga slubenog posla za Sud, dodane su u 19. reviziji Pravilnika na snazi od 19. januara 2001. godine. 205 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1064

znatna teta. Meutim, kao to je ranije reeno, Pretresno vijee njihova gledita nije odbacilo na tom osnovu. Pretresno je vijee njihova gledita odbacilo zbog toga to nije prihvatilo kao istinito injenino stanje kako ga je iznio Lando, a na emu su ta etiri psihijatra zasnovala svoja miljenja.1067 635. Lando je analogijom uporite ipak naao u nekim predmetima iz nacionalne prakse u

kojima je, kako je on tvrdio, ustanovljeno da spavanje branioca tokom suenja samo po sebi nanosi tetu.1068 Meutim, iz prouavanja citiranih predmeta jasno se vidi da je samo jedan drugostepeni sud zauzeo stav da spavanje branioca tokom suenja samo po sebi nanosi tetu, dok su ostali sudovi smatrali neophodnim da se provjeri zapisnik i dokazni materijal kako bi se ustanovilo da li su klijentovi interesi u relevantno vrijeme zaista bili stavljeni na kocku i da je stoga zbog branioeve nepanje njegovim interesima nanesena teta.1069 Nadalje, injenica da branilac spava tokom suenja ili da njegova panja u znatnoj mjeri nije koncentrisana na stvar njegovog klijenta zbog ega mu on efektivno nije od pomoi - razlikuje se od pitanja nepanje sudije, u tome to branilac, koji je jedini istinski upuen u interese svog klijenta, ima neupitnu obavezu da te interese titi u svakom trenutku suenja kako bi izbjegao nanoenje nepopravljive tete. 636. Lando je obrazlagao da je dokazao nunu i nepopravljivu tetu jer mu je, budui da je

dunost sudije Karibi-Whytea bila da u potpunosti ispuni svoju ulogu u odluivanju o svim injeninim i pravnim pitanjima te o dokazima, bilo uskraeno pravo na nezavisni sud sudije Karibi-Whytea kojim je ovaj trebao dati svoj doprinos sjednicama u kojima su uestvovala sva tri sudije [].1070 Lando i ostali alioci nisu, meutim, uspjeli uprti prstom ni u jedan dokaz koji potkrepljuje taj navod ili koji ukazuje na to da sudija Karibi-Whyte zapravo nije uestvovao u svim relevantnim vijeanjima tokom suenja u sudnici i izvan nje. Zapravo, u usmenom iznoenju argumenata bilo je priznato da alioci nisu znali niti su tada mogli ustanoviti kakvo je bilo uee sudije Karibi-Whytea u vijeanju o ovom suenju s ostalim sudijama.1071 Polazei od zakljuaka koje je izvuklo na osnovu vlastitog pregledavanja traka s odlomcima, albeno vijee odbacuje navod da sadraj traka navodi na gotovo neizbjean zakljuak da je sudija propustio vei dio izvoenja dokaza i iznoenja argumenata.1072

Landin dodatni podnesak, str. 7 Prvostepena presuda, para. 1181-1185. Vidi para. 593 gore. 1068 Javor v United States of America, 724 F 2d 831 (1981.) (Apelacioni sud 9. sudskog kotara); Tippins v Walker, 77 F d 3 682 (1966.) (Apelacioni sud 2. sudskog kotara). 1069 Tippins v Walker, kao gore, para. 685 i 689. 1070 Landin dodatni podnesak, str. 15. 1071 Transkript albene rasprave, str. 691. 1072 Landin dodatni podnesak, str. 14.
1067

1066

206 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

637.

Lando je uporite naao i u principu da mora postojati vanjska forma pravinog suenja,1073

to podrazumijeva da je ak i dokaz da je izgledalo da je sudija spavao tokom postupka primjeren osnov za pravni lijek, i bez dokaza nanesene tete. Za potkrepu ove tvrdnje citiran je jedan predmet iz Engleske, R v Weston-Super-Mare Justices, ex parte Taylor.1074 Drugostepeni sud /The Queens Bench Divisional Court/ tu je ponitio osuujuu presudu za optuenog na osnovi toga to je izgledalo da predsjedavajua sudskog vijea spava za vrijeme dijela suenja. Advokat optuenog, mislei da predsjedavajua spava, preko sekretara je suda toj sudiji predloio da se povue i ostaloj dvojici sudija prepusti da rijee predmet. Drugostepeni sud, oslanjajui se na dokaze u vezi s ponaanjem sudije koji su mu predoeni, utvrdio je da ona zapravo nije spavala. Meutim, sud je smatrao da je trebalo da se sudija na taj zahtjev povue jer je bilo jasno da je advokat optuenog stekao istinsko uvjerenje da je sudija spavala, a da sprovoenje pravde ne nalae samo da pravda bude zadovoljena, nego da se i vidi da je zadovoljena.1075 638. Za donoenje zakljuka u tom predmetu od presudne je vanosti bilo uvjerenje, istina

iskreno, samo jednog posmatraa, iako je bilo u suprotnosti sa svjedoenjima drugih posmatraa, za koja se na kraju u svom rjeenju drugostepeni sud opredijelio.1076 albeno vijee ne prihvata da je to bio ispravan pristup. to se tie prava na pravino suenje uopte, temeljem lana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima, Evropski sud za ljudska prava bio je stava da, bez obzira na
[] vanost vanjske forme u sprovoenju pravde, [] stav zainteresovanih osoba sam po sebi nije presudan. Pored toga, sumnje pojedinaca u sudove, na primjer u pogledu pravinosti postupka, moraju se moi smatrati objektivno opravdanima [].1077

639.

Nadalje, postavka od koje je poao ex parte Taylor da izgled kao da se spava znai da se

ne vidi da je pravda zadovoljena i da to, dakle, ima posljedice po pravinost suenja nije u skladu kako s drugim primjerima iz engleske sudske prakse u pogledu nepanje sudija, tako ni sa sudskom praksom drugih drava pomenutom u paragrafima 625 i 626 gore.1078

Transkript albene rasprave, str. 692. [1981.] Crim LR 179, citirano u Landinom dodatnom podnesku, str. 9-10. 1075 [1981.] Crim LR 179. 1076 U drugim predmetima, u kojima je zastupnik jedne strane svjedoio da je ta strana stvorila miljenje da pretresni sudija spava, drugostepeni je sud to smatrao dijelom relevantnog dokaznog materijala u tom pitanju, a ne dokazom da se zbog toga to je jedan posmatra stvorio miljenje da sudija spava ne vidi da je pravda zadovoljena. Vidi npr. R v Langham and Langham [1972.], Crim LR 457 (Apelacioni sud, Krivini odjel); Stathooles v Mount Isa Mines Ltd [1997.] 2Qd R 106, 110 (Apelacioni sud Queenslanda). 1077 Kraska v Switzerland, Case No 90/1991/342/415, presuda od 19. aprila 1993., para. 32. 1078 Vidi npr. R v Langham and Langham [1972.], Crim LR 457 (Apelacioni sud, Krivini odjel): Prituba da je izgledalo da sudija spava, ako je istinita, neto je svakako aljenja vrijedno po taj sud, ali ne i dovoljan osnov da se kae da se nije vidjelo da je pravda zadovoljena. Vidi i R v George, 12. juna 1984., Apelacioni sud (Krivini odjel), gdje se kae da prividno spavanje [] ne dokazuje nikakav osnov za albu, osim u sluaju kad se pokae da je uvaeni sudija moda spavao ili barem da je njegovo ponaanje tokom suenja imalo uticaj na ishod suenja.
1074

1073

207 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

E. Obaveza da se takva pitanja postave na suenju 640. Optuba tvrdi da princip odreknua onemoguava alioca da postavlja pitanje

tematizovano u ovom albenom osnovu. Optuba obrazlae da se aliocima, budui da navode da je sudija spavao nisu postavili za vrijeme suenja, ne smije omoguiti da ih prvi put iznesu u albenom postupku.1079 albeno vijee kao opti princip prihvata da se strani ne bi smjelo dozvoliti da se uzdri od postavljanja prigovora o pitanju koje je bilo oigledno tokom glavnog pretresa i da ga postavi samo u sluaju odluke nepovoljne za tu stranu. Taj princip, uspostavljen u mnogim nacionalnim jurisdikcijama, priznat je ranijim odlukama albenog vijea.1080 641. U predmetima gdje se navodi da je pretresni sudija spavao ili bio na drugi nain nepaljiv

tokom postupka, nacionalna sudska praksa pokazuje da postoji jo jedan znaajan i jo vaniji razlog za zahtjev da strana koja ima pritube dotino pitanje mora pokrenuti tokom postupka, u trenutku kada sudija spava ili je nepaljiv. Pitanje se sudu mora postaviti u trenutku kad je problem zapaen kako bi se omoguilo da se problem ukloni, prije svega obezbjedivi da se sudijina panja ponovno skrene na odgovarajue svjedoenje ili argumente, i, drugo, tako to e se odgovarajue svjedoanstvo ili argument ponoviti. ak ako to i nije mogue, sudu ili kasnije sudu vie instance to omoguuje da identifikuju u kojem dijelu postupka pretresni sudija nije bio paljiv, kako bi se utvrdilo da li ta nepanja treba da se smatra znaajnom.1081 Stoga zahtjev da pitanje mora da se postavi tokom postupka nije naprosto primjena formalne doktrine odreknua, nego stvar neophodna za garantovanje pravinog i primjerenog pravnog lijeka. 642. To pitanje nije se niti pokualo formalno postaviti pred Pretresnim vijeem. Landina

odbrana nastojala je taj svoj propust objasniti rekavi da je ona dotakla to osjetljivo pitanje na

Odgovor optube na Landin dodatni podnesak, para. 1.5. Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 174: [alilac je] mogao pokrenuti to pitanje pred Pretresnim vijeem, bilo prije bilo za vrijeme suenja ako ga je smatrao relevantnim. Na osnovu gorenavedenog, albeno vijee bi moglo zakljuiti da se alilac odrekao svog prava da to pitanje potakne sada, i moglo bi odbaciti taj albeni osnov. Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 55. U kontekstu pritube u albenom postupku da odbrana nije mogla pozvati njoj vane svjedoke, albeno vijee je ocijenilo: "Strana koja se `ali ima obavezu da promptno skrene pa`nju Pretresnog vije}a na takve pote{ko}e kako bi ono moglo utvrditi da li se na osnovu Pravilnika i Statuta mo`e pru`iti pomo} koja bi popravila tu situaciju. Takva strana ne mo`e o tome {utjeti, da bi se onda vratila u `albenom postupku i tra`ila de novo su|enje, kao {to to odbrana nastoji napraviti u ovom predmetu." Vidi i Tuilac protiv Aleksovskog, predmet br. IT-95-14/1-AR73, Odluka po albi tuioca u vezi s prihvatljivou dokaza, 16. februar 1999., para. 20: "[...] Raspravnom vije}u [...] nije ulo`en nikakav sli~an prigovor, a ne bi trebalo dopustiti da se takav prigovor po prvi put iznosi u `albenom postupku." 1081 Chicago City Railway Company v Anderson, 193 Ill 9 (1901.) (Supreme Court of Illinois), para. 12-13; Stathooles v Mount Isa Mines Ltd [1997.] 2 Qd R 106, para. 113; R v Grant [1964.] SASR 331, para. 338; R v Moringiello [1997.] Crim LR 902; R v Tancred, 14. april 1997., Apelacioni sud (krivini odjel).
1080

1079

208 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

najdiplomatiniji

mogui

nain,

postavljajui

ga

sekretaru

tadanjem

predsjedniku

Meunarodnog suda (sudiji Casseseu), a ne Sudu.1082 U nastavku je braniteljica rekla:

Sudija Karibi-Whyte bio je, zajedno sa ostala dva sudije, presuditelj o injenicama u ovom suenju. Njegov je zadatak bio da utvruje krivicu i/ili nevinost, kao i da odreuje veliinu kazne koja treba da se izrekne. Direktna konfrontacija s presuditeljem o injenicama u toj fazi suenja ne bi ila u korist mog klijenta. Obraanje u vezi s tim pitanjima Sekretarijatu i predsjedniku Meunarodnog suda po mom je miljenju bio pravac koji sam smatrala najrazumnijim u tom momentu u suenju.

643.

U drugom afidavitu, Landina braniteljica je izjavila da je o tom problemu izmeu avgusta i

novembra 1997. neformalno razgovarala s viim pravnim savjetnikom Pretresnog vijea, koji je odgovorio da Meunarodni sud razmatra to pitanje.1083 U avgustu 1997., braniteljica je pripremila Zahtjev za proglaenje suenja nevaeim i svoju Ostavku iz protesta, zbog sudijinog spavanja i totalnog nepotovanja koje je predsjedavajui sudija pokazao prema svim onima koji su nastojali da tokom suenja obavljaju svoje dunosti.1084 Braniteljica kae da je razgovarala sa sekretarom koji ju je ubijedio da ne da ostavku i ugovorila sastanak s predsjednikom Casseseom. Predsjednik Cassese ju je uvjerio da e on rijeiti problem. Nakon toga braniteljica je nastavila da o stalnom problemu razgovara sa viim pravnim savjetnikom Pretresnog vijea.1085 644. Da se prituba uputila samom Pretresnom vijeu, kae se, to bi bilo neprimjereno i

besplodno jer bi neminovno izazvalo zazor jednog od tri presuditelja o injenicama, potencijalno Landinom predmetu nanosei nepopravljivu tetu.1086 Djelujui na alternativan nain, kae se, braniteljica je postupala u skladu s najsvjetlijim tradicijama profesije.1087 645. albeno vijee se s tim ne slae. Takav pristup ne uvia da je postavljanje pitanja pred

Pretresnim vijeem neophodno kako bi se ishodio pravini i primjereni pravni lijek. tavie, obraajui se sa svojom pritubom predsjedniku Suda, jasno se moglo predvidjeti da e sudija Karibi-Whyte neminovno saznati za nju. A on je zaista i bio upoznat s tim pitanjem.1088
Affidavit of Cynthia McMurrey Sinatra /Afidavit Cynthije McMurrey Sinatra/, zakletva od 25. septembra 1999., str. 2, zavedeno zajedno sa Motion of Appellant, Esad Lando, for Permission to Obtain And Adduce Further Evidence on Appeal /Zahtjev alioca Esada Lande za dozvolu za dobivanje i izvoenje daljnjeg dokaznog materijala u albenom postupku/, 27. septembar 1999. (dalje u tekstu: Zahtjev za dobivanje dokaza), koji u Landinom dodatnom podnesku predstavlja dokazni predmet C. 1083 Affidavit of Cynthia McMurrey Sinatra /Afidavit Cynthije McMurrey Sinatra/, zakletva od 20. aprila 2000., str. 1, prilog uz Appellant Esad Landos List of Witnesses on Appeal, Submission of Witness Statements and Motion for Issuance of Subpoena Ad Testificandum /Lista svjedoka u albenom postupku alioca Esada Lande, popraena izjavama svjedoka i zahtjevom Esada Lande za izdavanje subpoena ad testificandum/, od 15. maja 2000. (dalje u tekstu: afidavit od 20. aprila 2000.) 1084 Afidavit od 20. aprila 2000. str. 1-2. Dokument pod pravim naslovom Resignation Under Protest /Ostavka iz protesta/ u afidavitu se pominje kao Motion for Withdrawal /Zahtjev za povlaenje/. 1085 Ibid., str. 1-2. 1086 Zahtjev za dobivanje dokaza, str. 6. 1087 Landin dodatni podnesak, str. 17. 1088 S pismom koje mu je Lando napisao o ponaanju sudije Karibi-Whytea, predsjednik Meunarodnog suda Cassese postupio je kao s molbom na osnovu pravila 15 (Izuzee sudija), ono je sudiji poslano na znanje, a onda proslijeeno 209 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1082

Najsvjetlije tradicije profesije braniocu nalau da u okolnostima poput ovih u ime svog klijenta nastupa znatno vre nego to je to Landina braniteljica inila u ovom predmetu. Landin kobranilac u albenom postupku za donekle razliitu svrhu naveo je svoju potrebu u ovom predmetu da svoje argumente po ovom i drugim albenim osnovima daje na neto direktniji nain sudu s potovanjem, ali direktno, to je i nastavio initi na vrst, ali u cijelosti primjeren nain.1089 Svaki iskusni branilac u nekom je trenutku svog radnog vijeka doivio neugodnu dunost da sudiji kae neto neprijatno.1090 Landina braniteljica je ne trepnuvi iznijela veoma ozbiljne (iako potpuno neosnovane) navod o nepropisnom postupanju albenog vijea u vezi sa kompiliranjem traka s odlomcima u podnesku prije albene rasprave.1091 646. U interlokutornom postupku, albeno vijee je bilo miljenja da razgovor Landine

braniteljice s predsjednikom Casseseom i viim pravnim savjetnikom Pretresnog vijea potpada pod sudsku povlasticu, odnosno sudski imunitet na obavezu svjedoenja, te da je, budui da bi svjedoiti mogla sama braniteljica, neprimjereno bilo od koga od prve dvojice zahtijevati da se odreknu svog imuniteta i da svjedoe.1092 Takoe se smatralo da razgovori koje je Landina braniteljica vodila sa sekretarom podlijeu uslovnoj povlastici tako da se od sekretara ne bi moglo traiti da svjedoi ako moe da svjedoi sama braniteljica.1093 Tvrdnje Landine braniteljice u njenim afidavitima dakle nisu bile osporene. Optuba je izjavila da ona nema nikakva saznanja o injenicama iz tih tvrdnji i da je voljna da nastavi kao da su one tane,1094 niti je traila da joj se dozvoli unakrsno ispitivanje braniteljice o njima. Svjedoenje braniteljice albeno je vijee prihvatilo kao dokaz, ne izjanjavajui se pritom unaprijed o teini koju e albeno vijee pridati ovom dokazu.1095 647. albeno vijee tvrdnjama braniteljice o tome to joj je vii pravni savjetnik Pretresnog

vijea rekao ne pridaje znatniju teinu. Vijee prihvaa da se braniteljica njemu poalila na sudijino ponaanje (ukljuujui njegovo spavanje), ali nita vie od toga. Ne postoje nikakvi tadanji zapisi
Kolegiju koji je od sudije zatraio da se izjasni o tom pitanju. O svemu tome Lando je obavijeten pismom od 3. septembra 1997. priloenim Zahtjevu za dobivanje dokaza. 1089 Transkript albene rasprave, str. 641. 1090 Predmet Stathooles v Mt Isa Mines Ltd [1997.] Qd R 106, para. 113. 1091 Request of Appellant, Esad Lando, for Information Regarding Certain Portions of the Extracts Tape Produced for Consideration by Appeals Chamber /Zahtjev alioca Esada Lande, da ga se informie o nekim dijelovima trake s odlomcima izraene za albeno vijee/, 7. april 2000. Te je navode pobio predalbeni sudija u svojoj Odluci po zahtjevu Esada Lande za dostavu informacija vezanih za traku s odlomcima, 20. april 2000., str. 3-4. 1092 Nalog po zahtjevu alioca, Esada Lande, za dozvolu da u albenom postupku pribavi i uvede dalje dokaze /Order on Motion of the Apellant, Esad Lando, for Permission to Obtain and Adduce Evidence on Appeal, 7. decembar 1999., str. 4-6. 1093 Ibid., str. 5-6. 1094 Prosecution Response to the Motion of Esad Lando to Admit Evidence on Appeal and for Taking of Judicial Notice /Odgovor optube na Zahtjev Esada Lande za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje/, 29. maj 2000., para. 10. 1095 Nalog po zahtjevu alioca, Esada Lande, za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje /Order on Motion of Appellant, Esad Lando, to Admit Evidence on Appeal, and for Taking of Judicial Notice/, 31. maj 2000., str. 4. (Dalje u tekstu: Nalog o dokazima u albenom postupku). 210 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

koji bi potkrijepili verziju koju braniteljica iznosi sada. albeno vijee nije impresionirano braniteljiinim standardima tanosti ni u drugim dokumentima zavedenima pri Meunarodnom sudu. Njene tvrdnje o tome ta bi trebalo da se vidi na pojedinim dijelovima traka s odlomcima u kojima ona nalazi uporite,1096 u usporedbi s onim to se na trakama stvarno vidi, tako su subjektivne i pretjerane po karakteru i tako netane po sadraju da albeno vijee tvrdnje o viem pravnom savjetniku ne prihvaa kao istinite. 648. Kad se ispitaju dokumenti koje je Landina braniteljica pripremila za svoje obraanje

sekretaru i predsjedniku Casseseu,1097 kao i drugi relevantni dokumenti na koje se pozivala, jasno je da je prvenstveni njen motiv bio nain na koji se prema njoj ponaao sudija Karibi-Whyte, te da je njegovo spavanje bilo samo od sporedne vanosti. Bilo je navoda da je sudija Karibi-Whyte napadao linost braniteljice, da nije potovao odbranu i da je bio pakostan, a ak i u sporednoj pritubi da je spavao tokom postupka pominjalo se nepostojanje sudijske odmjerenosti, samokontrole i elementarne pristojnosti.1098 649. Navodi o takvom ponaanju sudije Karibi-Whytea prema odbrani nisu bili predmetom

nijednog albenog osnova i nisu relevantni ni za jedno pitanje o kojem albeno vijee mora da donese odluku. Ti navodi se ovdje pominju samo kako bi se pokazalo da je to bio prvotni izvor braniteljiinih pritubi sekretaru i predsjedniku Casseseu, a da su navodi da je sudija tokom postupka spavao bili samo od sporedne vanosti. Nema nikakvih naznaka da su tokom novembra 1997. godine bile uloene bilo kakve pritube u pogledu navodnog spavanja sudije, bez obzira na to to se, prema podacima koje je dao Lando,1099 njegovo spavanje nastavilo tokom cijelog suenja (posljednja biljeka o tome nosi datum 12. oktobar 1998.). Uslijed ve spomenutih razloga, albeno vijee ne prihvata objanjenje Landine braniteljice zato to pitanje nije postavila upravo pred Pretresnim vijeem. F. Zakljuak 650. albeno se vijee uvjerilo da je sadanje koritenje sporedne pritube zbog sudijine

nepanje tokom suenja kao etvrtog osnova Landine albe motivirano oportunizmom.

Dokazni predmet B uz Landin dodatni podnesak. (Draft) Esad Landos Motion for Mistrial /Nacrt zahtjeva za proglaenje suenja nevaeim/ (dalje u tekstu: Nacrt zahtjeva za ponitenje); (Draft) Cynthia McMurreys Resignation Under Protest /Nacrt ostavke iz protesta Cynthije McMurrey/, 26. avgust 1997.; dokazni predmet C iz Zahtjeva za dobivanje dokaza. 1098 Nacrt zahtjeva za ponitenje, str. 3-4. Isto vrijedi i za pismo koje je Lando napisao predsjedniku Casseseu (vidi fusnotu br. 1089.). U njemu se spominje arogantno ponaanje prema mom braniocu sudije Karibi-Whytea, zatim da su braniteljiini postupci bili izvrgnuti stalnom poniavanju te da se inilo da je uzeta na zub. Spavanje sudije ovdje se pominje samo kratko i uzgredno. 1099 Dokazni predmet B uz Landin dodatni podnesak.
1097

1096

211 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Nepostojanje bilo kakve stvarne tete uzrokovane sudijinom nepanjom nalae da se taj albeni osnov, kao i odgovarajui osnovi Mucieve i Delieve albe odbiju.

212 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

XII. SUDIJA ODIO BENITO I FUNKCIJA POTPREDSJEDNIKA KOSTARIKE

651. Trojica alilaca Deli, Muci i Lando podnijeli su albene osnove bazirane na injenici

da je sudija Odio Benito, u vrijeme dok je jo bila sudija Meunarodnog suda i uestvovala u rjeavanju ovog predmeta, izabrana za potpredsjednika Kostarike i poloila zakletvu za tu dunost. Ti albeni osnovi formulisani su ovako:
Deli, pitanje 1 Da li je Pretresno vijee od 8. maja 1998. nadalje radilo u propisanom sastavu, s obzirom na to da sudija Elizabeth Odio Benito vie nije bila kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda time to nije zadovoljavala uslove iz lana 13(1) Statuta Meunarodnog suda.1100 Muci, albeni osnov 1 Da li je sudija Odio Benito prestala biti kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda zato to je izabrana za potpredsjednika Republike Kostarike.1101 Lando, albeni osnov 2 Uestvovanjem u suenju, u svojstvu lana Pretresnog vijea, sudije koji ne zadovoljava kriterije za izbor za sudiju Meunarodnog suda prekreni su lanovi 13 i 21 Statuta MKSJ-a, naela prirodnog prava i meunarodnog prava, to suenje ini nitavnim.1102

Ti albeni osnovi otvaraju dva razliita pitanja: (1) Da li sudija Odio Benito zbog tih injenica vie nije zadovoljavala kriterije za sudiju Meunarodnog suda? (2) Da li se sudija Odio Benito zbog tih injenica trebala povui kao sudija jer je prestala biti nezavisna? A. Kontekst 652. Sudija Odio Benito izabrana je za sudiju Meunarodnog suda u septembru 1993., a na tu je

dunost stupila 17. novembra 1993., na mandat od etiri godine.1103 Na izborima od 20. maja 1997. ni ona ni ostala dva sudije u ovom predmetu nisu bili reizabrani. Dana 27. avgusta 1997., Savjet

1100

Appellant-Cross Appellee Hazim Delis Designation of the Issues on Appeal /Spisak pitanja za albeni postupak alioca-protivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000., str. 2. 1101 Appellant Zdravko Mucis Final Designation of his Grounds of Appeal /Konani spisak albenih osnova alioca Zdravka Mucia/, str. 1. 1102 Landin podnesak, str. 2. 1103 Statut Meunarodnog suda, lan 13.4. 213 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

bezbjednosti UN-a donio je rezoluciju u kojoj se podrava preporuka Generalnog sekretara da ta tri sudije, prestavi biti lanovi Meunarodnog suda, zavre predmet elebii koji su zapoeli prije isteka svojih mandata [].1104 653. Dana 1. februara 1998. i tokom trajanja suenja u ovom predmetu, sudija Odio Benito bila

je izabrana za drugog potpredsjednika Republike Kostarike, a zakletvu za tu dunost poloila je 8. maja 1998. godine. Dana 25. maja 1998., etvorica optuenih zajedniki su podnijeli Zahtjev za nezavisnost sudije naslovljen na sudiju Karibi-Whytea, predsjedavajueg sudiju Pretresnog vijea. etvorica optuenih ustvrdili su da sudija Odio Benito ne bi smjela da ima bilo kakvog uea u daljnjem dijelu suenja, a na osnovu toga to je, poloivi zakletvu za tu dunost i postavi time funkcionerom izvrne vlasti Kostarike: (1) prestala biti (a) kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda, i (b) zadovoljavati kriterije koje meunarodno pravo nalae u pogledu nezavisnosti sudija, te (2) stekla vezu koja bi mogla uticati na njenu nepristrasnost.1105

Shodno pravilu 15(B) Pravilnika Meunarodnog suda, sudija Karibi-Whyte prodiskutovao je to sa sudijom Odio Benito i Zahtjev proslijedio na rjeavanje Kolegiju.1106 654. Dana 4. septembra 1998. Kolegij je rijeio da ne treba da se sudija Odio Benito izuzme iz

uestvovanja u suenju pa osnovu utvrenom u pravilu 15(A).1107 Iako je priznao da se njegova nadlenost definisana Pravilnikom ne protee na one aspekte zahtjeva za nezavisnost sudije koji prelaze raspon odredbi pravila 15(A),1108 Kolegij je razmotrio i onda odbio tvrdnju da je sudija Odio Benito prestala biti kvalifikovana za imenovanje na najvie pravosudne dunosti u svojoj zemlji (a time i za sudiju Meunarodnog suda).1109 U to vrijeme nijedno od tih rjeenja Kolegija nije osporeno.1110

1104 1105

Rezolucija Savjeta bezbjednosti S/RES/1126 od 27. avgusta 1997. (dalje u tekstu: Rezolucija 1126). Zahtjev za nezavisnost sudije, 25. maj 1998., str. 1. 1106 Decision of the Bureau on Motion for Judicial Independence /Odluka Kolegija o Zahtjevu za nezavisnost sudije/, od 4. septembra 1998. (dalje u tekstu: Odluka Kolegija), str. 4. etvorica optuenih, ne znajui, kako se inilo, da je taj zahtjev proslijeen, nakon toga su zatraili da se odri roite po njihovom zajednikom zahtjevu ili, alternativno, da predsjedavajui sudija stvar proslijedi Kolegiju. Ta molba je rijeena usmeno (transkript suenja, str. 14930-14933). 1107 Odluka Kolegija, str. 11. Pravilo 15(A): Sudija koji ima lini interes u predmetu ili koji s tim predmetom ima ili je imao ikakve veze koja bi mogla uticati na njegovu nepristrasnost ne smije da uestvuje u suenju ili albenom postupku u tom predmetu. 1108 Odluka Kolegija, str. 11. 1109 Ibid., str. 6. 1110 Tokom albenog postupka reeno je da je to bilo zato to je odluka Kolegija iz septembra 1998. bila donesena tek nakon zakljuenja suenja (transkript albene rasprave, str. 724). To nije tano. Zavrni podnesci podnoeni su zakljuno do 15. oktobra 1988. (transkript suenja, str. 16372), a prvostepena je presuda bila izdana 16. novembra 1988. 214 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

B. Da li je sudija Odio Benito prestala biti kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda 655. Kvalifikacije za sudije Meunarodnog suda utvrene su u lanu 13 Statuta Suda:
lan 13 Kvalifikacije i izbor sudija Sudije moraju biti nepristrane i estite osobe visokih moralnih kvaliteta koje posjeduju kvalifikacije potrebne za imenovanje na najvie pravosudne poloaje u svojim zemljama. Prilikom odreivanja sveukupnog sastava sudskih vijea uzee se u obzir iskustvo sudija u krivinom pravu i meunarodnom pravu, ukljuujui meunarodno humanitarno pravo i ljudska prava.1111

Ta odredba nije miljena u smislu uslova za izbor sudija, nego prije za kontinuiranu primjenu (Sudije moraju biti []). Ako, na primjer, sudija Meunarodnog suda bude proglaen krivim da je u toku svog mandata poinio krivino djelo, ime je pokazao odsustvo estitosti i visokih moralnih kvaliteta, teko da se moe smatrati da taj sudija i dalje posjeduje kvalifikacije iz lana 13 samo zato to ih je posjedovao u vrijeme izbora. albeno vijee prihvaa da sudija tokom cijelog svog mandata mora kontinuirano posjedovati kvalifikacije u smislu lana 13. 656. alioci su svoje argumente koncentrisali oko uslova iz lana 13, da sudije Meunarodnog

suda moraju posjedovati kvalifikacije potrebne za imenovanje na najvie pravosudne poloaje u svojim zemljama. Sudija Odio Benito za sudiju je Meunarodnog suda izabrana na osnovu kandidature koju je podnijela njena zemlja, Republika Kostarika. Najvii pravosudni poloaj u toj zemlji jeste dunost sudije Vrhovnog suda Kostarike.1112 alioci obrazlau da je, zbog toga to je preuzela dunost potpredsjednika Kostarike, sudija Odio Benito prestala posjedovati ustavne kvalifikacije za izbor na tu visoku sudijsku dunost, te da time gubi i kvalifikacije za sudiju Meunarodnog suda. 657. S druge strane, pored toga to osporava alioevo tumaenje lana 13,1113 optuba obrazlae

da se, zbog toga to je rezolucijom Savjeta bezbjednosti sudiji Odio Benito (i jo dvojici lanova

Tako je glasio lan 13(1) tada vaeeg Statuta. U meuvremenu je, 30. novembra 2000., Rezolucijom 1329 Savjeta bezbjednosti Statut izmijenjen i dopunjen tako da prva reenica glasi: Stalni i ad litem sudije moraju biti nepristrane i estite osobe [] 1112 Ustav Republike Kostarike (dalje u tekstu: Ustav), lan 156. Taj Ustav je usvojen 1949. godine. Strane (optuba i Lando kao predstavnik sve trojice osuenih alilaca) izrazili su svoju saglasnost u pogledu tanosti engleskog prijevoda Ustava (napisanog na panskom jeziku) na snazi izmeu 17. novembra 1997. (datuma kada je istekao prvi mandat sudije Odio Benito) i 16. novembra 1998. (datuma kada je izreena presuda): Agreement Between the Prosecution and Appellant, Esad Lando, Regarding the Constitution of Costa Rica /Sporazum izmeu optube i alioca Esada Lande u vezi s Ustavom Kostarike/, od 28. jula 2000., para. 7. lan 156 utvruje: Vrhovni sud je najvii sud pravosudne grane []. 1113 Odgovor optube, para. 13.42. 215 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1111

Pretresnog vijea) omogueno da dovre taj predmet bez obzira na to to su zamijenjeni kao lanovi Meunarodnog suda, odredbe lana 13 prestaju odnositi na njih.1114 658. Zbog razloga koji e biti izneseni nie u ovoj presudi, albeno vijee ne prihvaa nijedan od

tih argumenata, nego smatra da je vano da ono prvo iznese svoje tumaenje lana 13 Statuta Meunarodnog suda. 659. Po miljenju albenog vijea, svako tumaenje lana 13 mora uzeti u obzir ogranienja

nametnuta lanom 12 Statuta, da dva sudije ne smiju biti dravljani iste zemlje. Statut predvia da se sudije u Meunarodni sud biraju tako da bude zastupljen iroki raspon raznih pravnih sistema, to znai da e i uslovi za imenovanje na najvie pravosudne poloaje u tim sistemima na slian nain biti veoma raznoliki. Namjera lana 13 stoga je nesumnjivo to da se obezbijedi, to je vie mogue, da se bitni uslovi ne razlikuju od sudije do sudije. Ti bitni uslovi su karakterne osobine (to obuhvaa nepristrasnost i estitost), pravne kvalifikacije (zahtijevane za imenovanje na najvie pravosudne dunosti) i iskustvo (u krivinom pravu, u meunarodnom pravu ukljuujui meunarodno humanitarno pravo i oblast ljudskih prava). Namjera lana 13 nije bila da obuhvati sve uslove traene za najvie pravosudne poloaje u pojedinim dravama, kao npr. dravljanstvo po roenju ili vjeroispovijesti, niti izuzee za te visoke pravosudne dunosti po osnovu npr. dobi. lan 13 takoe nije imao namjeru da ukljui ustavne osnove za izuzee specifine za pojedinu zemlju, a koji nemaju veze s pomenutim bitnim kvalifikacijama. 660. To je zasigurno nain kako je Savjet bezbjednosti dosad tumaio lan 13. lan 13(2)

predvia da, prije nego to Generalna skuptina UN-a izabere sudije Meunarodnog suda, Savjet bezbjednosti Generalnoj skuptini mora podnijeti na razmatranje spisak kandidata kako bi se broj kandidata koje su imenovale drave suzio, uzimajui pritom u obzir potrebu za odgovarajuom zastupljenou najveih pravnih sistema u svijetu. Nije pretjerano pretpostaviti da Savjet bezbjednosti u taj ui spisak ne bi ukljuio kandidata koji ne udovoljava zahtjevima iz lana 13. Zaista, postoje konkretni primjeri u kojima je Savjet bezbjednosti lan 13 tumaio na nain koji je iznijelo ovo vijee. 661. Kad je sudija Odio Benito bila uvrtena u spisak kandidata za izbore 1993. godine, ona je

jo uvijek (kako stoji u njenoj biografiji priloenoj uz kandidaturu)1115 bila ministar pravosua Republike Kostarike to bi nju, kad bismo prihvatili argumente alioca, ustavno diskvalificiralo

1114 1115

Dodatni podnesak optube, para. 4. General Assembly Document A/47/1006 /Dokument Generalne skuptine/, 1. septembar 1993., str. 57. 216 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

kao kandidata za izbor za sudiju Vrhovnog suda i za sudiju ovog meunarodnog suda.1116 Sudija Sir Ninian Stephen imao je ve sedamdeset godina kad je 1993. izabran za sudiju Meunarodnog suda,1117 na mandat koji je trajao do njegove sedamdesetetvrte godine ivota. Najvia dobna granica za obavezno penzionisanje za sve visoke pravosudne poloaje u njegovoj zemlji (Australiji) iznosi sedamdeset i dvije godine za Vrhovni sud New South Walesa. Ni u jednom od tih sluajeva Savjet bezbjednosti nije smatrao da sudija ne posjeduje kvalifikacije za sudiju Meunarodnog suda na mandat od etiri godine. 662. alioci su prihvatili da je sudija Odio Benito sve vrijeme i dalje bila kvalifikovana za sudiju

Meunarodnog suda s obzirom na svoje karakterne osobine, pravne kvalifikacije i iskustvo. U skladu s tim albeno vijee je uvjereno da sudija Odio Benito, zbog toga to je preuzela dunost potpredsjednika Kostarike, nije izgubila svoje kvalifikacije za sudiju Meunarodnog suda. 663. Kako god bilo, albeno vijee ne prihvata argument alilaca da je, zbog toga to je preuzela

dunost potpredsjednika Kostarike, sudija Odio Benito izgubila ustavne kvalifikacije za izbor za sudiju Vrhovnog suda prema Ustavu svoje zemlje. Vijee to miljenje izraava kao stvar tumaenja Ustava Kostarike, u skladu s pravosudnim sistemom te zemlje kako ga on opisan u svjedoenja vjetaka u albenom postupku. 664. Reeni Ustav utvruje:
Republikom vladaju [] tri zasebne i nezavisne grane vlasti: zakonodavna, izvrna i pravosudna.1118

665.

Ustav sadri posebne odjeljke u kojima se obrauje zakonodavna vlast,1119 izvrna vlast1120 i

pravosudna vlast.1121 U njemu postoje posebne odredbe o kvalifikacijama i diskvalifikacijama za izbor na poloaj u okviru svake od te tri grane vlasti (ili vlast): (1) Osobe kvalifikovane za izbor za zastupnike u Zakonodavnoj skuptini moraju biti dravljani Kostarike, roeni u Kostarici (ili naturalizirani graani koji u zemlji borave najmanje deset godina od dana naturalizacije), te stari najmanje dvadeset i jednu godine.1122 Osobe diskvalifikovane iz kandidovanja za biranje za zastupnike svi su oni koji su est mjeseci prije datuma izbora zauzimali poloaje predsjednika
1116

Kako stoji u biografiji sudije Odio Benito priloenoj uz njenu kandidaturu za izbore iz 1997. godine, ona je tek 1994. podnijela ostavku na dunost ministra pravosua: General Assembly Document A/51/878, 22. april 1997., str. 58. 1117 ICTY 1994 Year Book /Godinjak Meunarodnog suda za 1994./, str. 201. 1118 Ustav, lan 9. 1119 Ibid., glava IX. 1120 Ibid., glava X. 1121 Ibid., glava XI. 1122 Ibid., lan 108. 217 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Republike, ministra ili sudije Vrhovnog suda, odnosno krvna ili tazbinska rodbina trenutnog predsjednika do drugog stepena.1123 (2) Osobe kvalifikovane za izbor za predsjednika ili potpredsjednika moraju biti dravljani Kostarike, roeni u Kostarici, laici, i biti stare najmanje trideset godina.1124 Iz izbora za predsjednika ili potpredsjednika diskvalifikovane su sve osobe koje su u razdoblju od dvanaest mjeseci prije datuma izbora bile na dunosti predsjednika, potpredsjednika, sudije Vrhovnog suda ili ministra, odnosno odreeni krvni ili tazbinski srodnici trenutnog predsjednika.1125 (3) Za izbor za sudiju Vrhovnog suda kvalifikovane su one osobe koje su graani Kostarike, roene u Kostarici (ili naturalizirani graani s najmanje deset godina stalnog boravka u zemlji od trenutka naturalizacije), laici, stariji od trideset i pet godina ivota, te koji posjeduju utvrene pravne kvalifikacije.1126 Jedine osobe diskvalifikovane iz izbora za sudije su osobe u krvnom ili tazbinskom srodstvu do treeg koljena ukljuivo sa lanom Vrhovnog suda.1127 666. Znaajno je da - iako su osobe koje se nalaze na funkcijama u vrhovnoj kako upravnoj tako i

pravosudnoj vlasti u vrijeme izbora (ili unutar est mjeseci prije njih) izriito izuzete kao kandidati za izbor za zastupnike Zakonodavne skuptine, a osobe na poloajima u vrhovnim pravosudnim vlastima u vrijeme izbora (ili unutar dvanaest mjeseci prije njih) izriito izuzete za kandidiranje na izborima za predsjednika ili potpredsjednika - niko ko se nalazi na poloaju u vrhovnoj bilo izvrnoj bilo upravnoj vlasti u vrijeme izbora nije izriito izuzet iz kandidovanja za izbor za sudije. Konkretno, osoba koja je u vrijeme izbora bila potpredsjednik nije izriito izuzeta iz izbora za sudiju Vrhovnog suda. 667. Za potkrepu svog argumenta alioci, meutim, poseu za lanom 161 koji odreuje:
Dunost sudije nespojiva je s dunou funkcionera neke druge vrhovne vlasti.

Izraz vrhovne vlasti Ustav ne definie, ali se moe smatrati da se on odnosi na tri zasebne i nezavisne grane vlasti koji, kako je ve definisano, vladaju u Republici.

Ibid., lan 109. Ibid., lan 131. 1125 Ibid., lan 132. 1126 Ibid., lan 159. Taj lan pravnu kvalifikovanost definira ovako: Nosilac univerzitetske diplome prava izdane ili zakonski priznate u Kostarici, koji se strukom bavi najmanje deset godina, izuzev u sluaju sudskih [funkcionara] s ne manje od pet godina radnog iskustva u pravosuu. (panski prevodilac kojeg je angaovala Prevodilaka sluba Meunarodnog suda opredijelila se za rije slubenici umjesto rijei funkcioneri). 1127 Ibid., lan 160.
1124

1123

218 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

668.

lan 161 jedna je od slinih, ali ne identinih odredbi koje se odnose na pojedine od triju

vrsta vrhovnih vlasti:

[Zakonodavna vlast] lan 111. Nakon polaganja zakletve, nijedan zastupnik, pod prijetnjom gubitka akreditiva, ne moe da prihvati dunost ili zaposlenje u drugim vlastima drave ili nezavisnim ustanovama, izuzev dunost ministra Vlade. U potonjem sluaju, ta e osoba, kad napusti taj poloaj, biti vraena na svoju zastupniku dunost. [] lan 112. Zakonodavna funkcija takoe je nespojiva s posjedovanjem bilo koje druge javne izborne dunosti. [] [Izvrna vlast] lan 143. Dunost ministra nespojiva je s obavljanjem bilo koje druge javne [dunosti, izborne] ili drugaije, izuzev u sluajevima kad se funkcija ministrima dodjeljuje po osnovu specijalnih zakona [].1128 Potpredsjednici Republike mogu obavljati dunost ministra. [Sudska vlast] lan 161. Dunost sudije nespojiva je s dunou u drugim vrhovnim vlastima.

Jasno se vidi da je cilj tih odredbi onemoguiti da ista osoba posjeduje vie od jedne od tih dunosti u isto vrijeme. Ako neko ko je u vrijeme izbora za sudije potpredsjednik i inae se za to kvalifikuje u skladu sa lanom 159, a lan 160 ga ne diskvalifikuje, eli da izae na te izbore, on moe da to uini, ali, ako bude izabran za sudiju, mora dati ostavku na dunost potpredsjednika. Takvo tumaenje samog Ustava konsistentno je s opisom pravosudnog sistema iznesenim u strunom miljenju g. Alejandra Batalle,1129 iako bi se on mogao uiniti proturjenim njegovom krajnjem zakljuku. 669. Pozivajui se na odluku Ustavnog suda Kostarike,1130 g. Batalla kae:
[] namjera Ustavne skuptine bila je da se sudijama obezbijedi naroiti stepen nezavisnosti u odnosu na ostale ogranke vlasti, kako bi se onemoguilo bilo kakvo mijeanje njihovog politikog djelovanja s pravdom, kako bi se zagarantovala nepristrasnost.1131 Ustavni sud obrazlae da bi posjedovanje obiju dunosti istovremeno moglo da sudiju psiholoki stavi u slubu odreene ideologije koja bi mogla uslovljavati njegove kriterije i suziti ih. Zakonodavstvo Kostarike na optem nivou utvruje da je funkcija sudije /magistrate and judge/1132 nespojiva s funkcijama na koje se stupa na osnovu optih izbora, kao to je funkcija
1128

Prevodilac sa panskoga koga je angaovala Prevodilaka sluba Meunarodnog suda opredijelio se za izraze poloaja, steenog javnim izborima umjesto dunosti, izborne. 1129 Profesor upravnog prava za magistarski i doktorski stepen studija na Obrazovno-istraivakom institutu u sklopu Universidad Autnoma de Centro Amrica. 1130 Ustavni sud, Odluka N 2621-95, citirana u miljenju g. Batalle na str. 2-3. 1131 Miljenje, str. 3-4. 1132 [Fusnota g. Batalle] Sudije /judge and magistrate/ su jedini funkcioneri koji sprovode pravdu. 219 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

potpredsjednika, a opravdanje za to je zahtjev za nezavisnost sudija. U drugom od svojih presedana, Ustavni je sud ustvrdio da: Funkcija sudije nespojiva je sa svakom drugom funkcijom na koju se stupa na osnovu opttih izbora ili politikim naimenovanjem. Namjera je da funkcioneri sistema pravosua ostanu izvan strasti imanentnih politikom djelovanju koje je, zbog same svoje prirode, veoma polemino. Na taj nain osujeuje se mogunost uspostavljanja veze psiholoke podreenosti sudije, pruanje prilike za to, iskuenje povoenja za odreenom ideologijom ili tuim miljenjem, budui da sloboda miljenja sudije moe biti smanjena pod uticajem neke ideoloke struje. Sistem nespojivosti i sistem zabrana garancije su koje imaju cilj da onemogue stvaranje veza bilo slubene bilo privatne prirode koje mogu voditi sticaju dvaju svojstava istovremeno u jednoj osobi; odnosno, koje status sudije mogu preklopiti s nekim drugim svojstvom koje ovoga moe staviti u odnos podreenosti bilo koje vrste. Sudiju se moe onemoguiti da obavlja bilo kakav plaeni posao kako bi ga se onemoguilo da uspostavlja veze koje bi mogle da ogranie njegovu nezavisnost..1133

670.

Gospodin Batalla zatim zakljuuje:

Za zakljuak, poloaj sudije Vrhovnog suda ukljuuje izriito ustavno ogranienje na njegov izbor ako on posjeduje jo neku dunost u nekom od drugih ogranaka vrhovne vlasti Kostarike.1134

Ako je krajnji zakljuak g. Batalle taan, izuzee kandidata za izbor za sudije bilo bi u Ustavu formulisano na bitno razliit nain. Po lanu 160 kao kandidati za izbor na te dunosti bile bi izuzete osobe koje posjeduju poloaje i u izvrnim i u upravnim vrhovnim vlastima, na isti nain na koji lanovi 109 i 132 izuzimaju iz izbora sudije kao kandidate za biranje na dunosti zastupnika u zakonodavnoj skuptini, odnosno, za predsjednika ili potpredsjednika. Znaajno je to u Ustavu to nije uinjeno.1135 671. Dakle, lan 161 ne izuzima potpredsjednika kao kandidata za izbor za sudiju Vrhovnog suda

Kostarike. On samo nalae da takav potpredsjednik dade ostavku na tu dunost ako bude izabran za sudiju, te prije nego to stvarno preuzme tu dunost. 672. Argument optube koji albeno vijee nije prihvatilo bio je da se uslovi iz lana 13(1)

Statuta izrijekom odnose samo na sudije Meunarodnog suda, to znai na sudije navedene u lanu 12, koji se biraju shodno lanu 13(2) ili imenuju shodno lanu 13(3).1136 Optuba je tvrdila da je sudija Odio Benito, kada joj je 17. novembra 1997. istekao mandat, prestala biti jednim od sudija Meunarodnog suda, te da rezolucija 1126 Savjeta bezbjednosti kojom je sudijama Pretresnog vijea za predmet elebii omogueno da zavre rjeavanje tog predmeta, nije na to

[Fusnota g. Batalle] Ustavni sud, Odluka N 2883-96. Naglasak dodat. 1135 Predoeno je bilo i struno miljenje Francisca Villalobosa Brenesa (lana advokatske komore Kostarike i vanrednog profesora Pravnog fakulteta Univerziteta Kostarike). Nijedan od izvora za tumaenje na koje se oslanja g. Brenes ne ukazuje na suprotno tumaenje lana 161. Zaista, on izriito zakljuuje (u paragrafu 5C) da je lan 161. jedno od vie pravila koja izriito zabranjuju mogunost da osoba pravosudnu dunost obavlja istovremeno s dunou u izvrnom ili zakonodavnom ogranku (naglasak dodat). 1136 Dodatni podnesak optube, para. 4.
1134

1133

220 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

imala uticaj.1137 Formulaciju iz rezolucije 1126, kojom se tim trima sudijama odobrava da, nakon to budu zamijenjeni u svojstvu lanova Meunarodnog suda, dovre predmet elebii koji je zapoeo prije isteka njihovih mandata, optuba je protumaila kao naglaavanje injenice da su sudijama mandati istekli i da su oni zamijenjeni. Iako su sudije nastavili obavljati sudijske funkcije, bilo je reeno, oni se vie nisu imali poloaj sudija Meunarodnog suda.1138 Izvor ovlasti sudije Odio Benito nakon 17. novembra 1997. nije vie bio Statut, nego rezolucija 1126. Reeno je da u sluaju nedosljednosti rezolucija pretee nad Statutom, budui da i sam Statut proistie iz jedne od rezolucija Savjeta bezbjednosti i moe biti izmijenjen i dopunjen naknadnom rezolucijom koja se izriito ili posredno odnosi na nj.1139 673. Meutim, ako je tana tvrdnja da sudija Odio Benito nakon isteka svog prvog mandata vie

nije bila sudija u smislu lana 13(1), iz toga bi proizlazilo da ona takoe vie nije bila sudija u smislu ostalih lanova Statuta. Ako je to tako, budui da lan 12 predvia da se pretresno vijee sastoji od tri sudije, predmetno Pretresno vijee ne bi bilo imalo pravovaljani sastav. tavie, budui da pretresna vijea izriu presude i odmjeravaju kazne i sankcije,1140 iz toga bi proizlazilo da prvostepenu presudu u ovom predmetu nije izrekao organ Statutom ovlaen za to. albeno vijee ne prihvaa da je namjera Savjeta bezbjednosti pri usvajanju rezolucije 1126 bila takva. Optuba je zaista porekla da njeno tumaenje te rezolucije znai da Pretresno vijee nije bilo konstituisano na propisan nain,1141 te je na raspravi usmeno izjavila da su tri sudije nastavili biti sudijama Meunarodnog suda s ogranienim funkcijama, ali da je rezolucija 1126 ipak uticala tako da su se na njih prestali primjenjivati uslovi iz lana 13(1).1142 Ta tvrdnja u potpunosti je neosnovana. 674. Formulacija iz rezolucije 1126 od koje je pola optuba mora se shvatati u kontekstu

okolnosti u kojima je rezolucija donesena. Tadanji predsjednik Meunarodnog suda pismeno je od generalnog sekretara zatraio produenje slube za tri sudije koji sude u predmetu elebii, i zamolio ga da njegovo pismo proslijedi lanovima Savjeta bezbjednosti na njihovo razmatranje i odobrenje produenja slube tri gorepomenuta sudije, na 12 mjeseci poevi od 17. novembra 1997..1143 Generalni sekretar je proslijedio pismo kako je zamoljeno, u svojim ga dopisima predsjedniku Savjeta bezbjednosti i Generalne skuptine opisavi kao molbu za produenje

Ibid., para. 6-9. Ibid., para. 10-12. 1139 Ibid., para. 13-16. 1140 Statut, lan 23. 1141 Dodatni podnesak optube, para. 19. 1142 Zastupnik optube albenom je vijeu rekao da sudije imaju kvalifikovanu kvalifikaciju (transkript albene rasprave, str. 714). Nije objasnio znaenje tog izraza. 1143 Pismo od 18. juna 1997. u prilogu Dokumenta A/51/958 S/1997/605.
1138

1137

221 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

mandata neizabranih sudija Meunarodnog suda kako bi im se omoguilo da rijee predmete koji su u toku.1144 U njegovim se dopisima dalje kae:
[] budui da ne postoji izriita statutarna odredba koja bi omoguavala produenje mandata sudijama Meunarodnog suda kako bi mogli da zavre predmete koji su u toku, odobrenje Savjeta bezbjednosti kao matinog organa, te Generalne skuptine kao izbornog tijela, bilo bi poeljno kako bi se predusrela sva pitanja o legalnosti takvog produenja.

Rezolucija 1126, primivi na znanje te dopise, podrala je preporuku generalnog sekretara djelimino ve citiranom formulacijom.1145 675. Iitavanje rezolucije 1126 u tom kontekstu nuno ukazuje na to da je njen uinak bilo

produenje mandata sudija za konkretan zadatak zakljuenja suenja u predmetu elebii. Produeni mandati sudija, iako ogranieni na definisani zadatak, u ostalom su i dalje podlijegali odgovarajuim odredbama Statuta. To u pogledu Statuta nije implikovalo da su lan 13(1) i druge odredbe koje se odnose na sudije Meunarodnog suda prestali vrijediti za te tri sudije, kako je obrazlagala optuba, nego se ograniavalo na to da je uveden usko definisan izuzetak od etverogodinjeg mandata navedenog u lanu 13(4). U rezoluciji nema ni naznake namjere da se bilo na koji nain dopuni, promijeni ili ukine bilo koja druga odredba Statuta, ukljuujui i lan 13(1). 676. Shodno tome, osporavanje kvalifikovanosti sudije Odio Benito prema lanu 13 nije

osnovano. C. Da li se sudija Odio Benito trebala sama povui sa dunosti sudije Meunarodnog suda? 677. Drugo pitanje koje su na osnovu izbora sudije Odio Benito za potpredsjednika Kostarike i

njenog preuzimanja te dunosti postavili alioci, bilo je da li to nju diskvalifikuje kao sudiju Meunarodnog suda budui da ona vie ne posjeduje neophodnu sudijsku nezavisnost koju nalae meunarodno pravo.1146 alioci su se u vezi s tim pitanjem oslonili na dodatni materijal i argumente.

Pismo od 1. avgusta 1997., u prilogu Dokumenta A/51/958 S/1997/605. Podrava preporuku generalnog sekretara da sudije Karibi-Whyte, Odio Benito i Jan, i nakon to budu zamijenjeni kao lanovi Meunarodnog suda, dovre predmet elebii koji su zapoeli prije isteka svojih mandata []. 1146 Landina replika, para 6.18 (u koji su ukljueni argumenti iz Zahtjev za nezavisnost sudije, od 25. maja 1998.); Muciev podnesak, para. 3.
1145

1144

222 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

678.

Imenovanje za ministra za okolinu i energiju: Nakon to je poloila zakletvu za dunost

drugog potpredsjednika, sudija Odio Benito takoe je imenovana za ministra za okolinu i energiju u Vladi Kostarike.1147 679. lanstvo u odboru za posredovanje: Uredba koju je predsjednik Kostarike izdao 15. juna

1998., u vezi s Procesom nacionalnog konsenzusa, predvidjela je da u sastav Odbora za posredovanje meu ostalima uu i dva potpredsjednika Republike. Funkcije i ovlasti odbora bile su da presuuje, posreduje i predlae alternativna rjeenja u sluajevima kad se meu lanovima Foruma o konsenzusu [jo jednog tijela u procesu nacionalnog konsenzusa] pojave takva neslaganja da se odluke ne mogu donijeti konsenzusom.1148 680. Obavljanje izvrnih funkcija: Kao polazite su uzeta dva izvjetaja iz sredstava javnog

informisanja, tanost kojih nije bila osporena,1149 da je sudija Odio Benito obavljala izvrne funkcije u Kostarici dok je jo bila sudija Meunarodnog suda: (i) Sastanak u aprilu 1998.

U prvom izvjetaju, od 28. aprila 1998., govori se o sastanku novoizabranog predsjednika Kostarike i grupe bivih kostarikanskih predstavnika pravosua i visokih funkcionera, odranom sa ciljem da se ocijenio tok procesa udruenog nacionalnog napora prije promjene vlasti naredne sedmice. Izvjetaj je usredotoen na saoptenje koje je grupa izdala, a u kojem je izraena duboka zgranutost zbog nedavnog ubistva pomonog biskupa Gvatemale.1150 U izvjetaju se primjeuje da su sastanku takoe prisustvovali novoizabrani potpredsjednici Astrid Fischel i Elizabeth Odio, koji e dunost preuzeti 8. maja. (ii) Protestno pismo

U drugom izvjetaju, od 1. juna 1998., tvrdi se da je jedna organizacija za zatitu okoline i humanitarne aktivnosti, Foro Emaus, uputila pismo potpredsjedniku Kostarike [] koji je pored

1147

Agreement Between the Prosecution and Appellant, Esad Lando, Regarding Evidence for the Purposes of the Appeal /Sporazum optube i alioca Esada Lande o dokazima u albenom postupku/, 19. maj 2000. (dalje u tekstu: Sporazum o dokazima), str. 1. 1148 Landina replika, para 6.13; Sporazum o dokazima, str. 1, i priloeni izvadak iz slubenog lista. 1149 Optuba je, meutim, porekla da dogaaji iz tih izvjetaja predstavljaju obavljanje izvrnih funkcija od strane sudije Odio Benito: Sporazum o dokazima, str. 2; Odgovor optube, para. 13.45. 1150 President Elect of Costa Rica Condemns the Assassination of Bishop Gerardi /Novoizabrani predsjednik Kostarike osudio ubistvo biskupa Gerardija/, 28. april 1998., prijevod koji je 5. juna 2000. dostavio Landin branilac. 223 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

toga i ministar za okolinu i energiju, u znak protesta protiv loih uslova u kojima rade ene u pogonima za pakovanje banana.1151 681. Dioba vlasti: alioci tvrde da je sudija Odio Benito obavljala izvrnu funkciju ve i time to

se nalazila na dunosti drugog potpredsjednika, utvrenoj Ustavom Kostarike.1152 Uporite za to nalaze u doktrini o diobi vlasti, u skladu s kojom sudija Meunarodnog suda ne moe posjedovati neku izvrnu dunost u vlasti svoje drave.1153 U statusu Kostarike kao promjenjivog lana Savjeta bezbjednosti u periodu od dvije godine, poevi od 1. januara 1997., alioci nalaze uporite za tvrdnju da je Kostarika imala direktnu politiku i upravnu kontrolu nad djelovanjem ovog Meunarodnog suda,1154 tako da je sudija Odio Benito, kao potpredsjednik Kostarike, imala mo da daje instrukcije predstavniku Kostarike u Savjetu bezbjednosti, to je stavlja u izvrnu poziciju u odnosu upravo na ovaj Meunarodni sud.1155 682. Nepristrasnost: Zahtjev za nepristrasnost sudija utvren je u ve citiranom lanu 13 Statuta

Meunarodnog suda. Taj zahtjev odraava se u pravilu 15(A), u sljedeoj formulaciji:

Sudija koji ima lini interes u predmetu ili koji s tim predmetom ima ili je imao ikakve veze koja bi mogla uticati na njegovu nepristranost ne smije da uestvuje u suenju ili albenom postupku u tom predmetu. On e se u takvom sluaju povui, a predsjednik e imenovati drugog sudiju koji e ga zamijeniti u postupku.

To pravilo, prema tumaenju Meunarodnog suda, obuhvaa okolnosti iz kojih proizlazi kako stvarna pristrasnost, tako i vanjski izgled pristrasnosti ili razumna bojazan od nje.1156 U ovom predmetu nije bilo navoda o stvarnoj pristrasnosti; reeno je samo to da injenica da sudija Odio Benito istovremeno zauzima poloaj sudije Meunarodnog suda te potpredsjednika i ministra u Vladi Kostarike stvara vanjski izgled odsustva nepristrasnosti.1157 683. Relevantno pitanje na koje albeno vijee treba da odgovori jeste da li bi reakcija

hipotetinog neutralnog posmatraa (s poznavanjem okolnosti dovoljnim za donoenje razumnog suda) bila da sudija Odio Benito ne bi mogla na nepristrasan nain i bez predubjeenja prosuivati o pitanjima koja se u predmetu pojavljuju.1158 Bojazan od pristrasnosti mora biti razumnog

Denunciation of Deficient Labor Conditions in Banana Packing Plants /Raskrinkavanje loih radnih uslova u pogonima za pakovanje banana/, 1. juna 1998. 1152 Transkript albene rasprave, str. 721. 1153 Ibid., str. 654. U navodima alilaca u vezi sa sudijom Odio Benito i njenom dunou potpredsjednika ne pravi se uvijek jasna razlika izmeu prvog i drugog pitanja. Ovaj konkretni navod opisan je kao relevantan za njenu kvalifikovanost prema lanu 13 (prvo pitanje), ali albeno ga vijee shvaa kao logiki povezaniji s pitanjem njenog izuzea prema pravilu 15(A) (drugo pitanje), te taj navod razmatra na tom osnovu. 1154 Transkript albene rasprave, 672. 1155 Ibid., str. 681. 1156 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 189. 1157 Muciev podnesak, para. 7; Landina replika, para. 6.18. 1158 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 189. 224 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1151

stepena.1159 Takve okolnosti u okviru saznanja neutralnog posmatraa ukljuivale bi tradicije estitosti i nepristrasnosti njegovanje kojih je zadatak sudije.1160 Sudija Meunarodnog suda daje sveanu izjavu da e asno, vjerno, nepristrasno i savjesno obavljati dunosti i sprovoditi ovlasti koje proizlaze iz te funkcije.1161 684. Neutralni posmatra bi takoe poznavao okolnosti izbora sudije Odio Benito za

potpredsjednika Kostarike. Prije nego to je prihvatila nominaciju za potpredsjednika, sudija Odio Benito pisala je tadanjem Predsjedniku Meunarodnog suda (sudiji Casseseu) obavezujui se da, ako bude izabrana, nee preuzeti nijednu od potpredsjednikih funkcija do zavretka svojih dunosti lana Meunarodnog suda u rjeavanju predmeta elebii (dalje u tekstu: preuzeta obaveza). Predsjednik Cassese je to pismo predoio sudijama na plenarnoj sjednici, koji su jednoglasno, na osnovu tako preuzete obaveze, donijeli odluku da se njeno budue djelovanje nee kositi s njenim sudijskim dunostima. Nakon to je izabrana za potpredsjednika, sudija Odio Benito je informisala tadanjeg predsjednika Meunarodnog suda (sudiju McDonald), koji je ponovno to pitanje predoio sudijama na plenarnoj sjednici, na kojoj joj je dano odobrenje da poloi zakletvu. Obavezu koju je sudija Odio Benito preuzela prema Meunarodnom sudu potkrijepio je predsjednik Kostarike, koji je predsjedniku McDonald pismeno potvrdio da e sudija Odio Benito nastaviti da obavlja svoje funkcije sudije Meunarodnog suda do zakljuenja predmeta elebii1162 i da prije 17. novembra 1998. nee preuzimati nikakve funkcije u organima vlasti Kostarike.1163 Te injenice Kolegij je iznio u svojoj odluci od 4. septembra 1998.1164 a njihovu osnovanost alioci nisu osporili.1165 D. Zakljuak 685. albeno vijee ne prihvata da je sudija Odio Benito obavljala bilo kakve izvrne funkcije u

Kostarici u vremenu kad je bila i sudija Meunarodnog suda, po istim stavkama na koje su se oslanjali alioci pozivajui se na ve pomenute kategorije:
Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 189. Ibid., para. 190. 1161 Pravilo 14 Pravilnika. 1162 Pismo njegove ekselencije Miguela Angela Rodrigueza Ea, izabranog predsjednika Kostarike, predsjedniku Meunarodnog suda, 9. mart 1998. 1163 Pismo njegove ekselencije Miguela Angela Rodrigueza Ea, izabranog predsjednika Kostarike, predsjedniku Meunarodnog suda, 7. jula 1998. 1164 Odluka Kolegija, str. 3. 1165 Transkript albene rasprave, str. 653. Optuba je za polazite uzela odluku Kolegija i injenice koje se u njoj iznose: odgovor optube, para. 13.45. albeno vijee se tim pitanjem nije bavilo kao albom na odluku Kolegija. Za pitanje da li je trebalo da se sudija izuzme iz postupka vana je za pravinost suenja vidi: Tuilac protiv Furundije, predmet br. IT-95-17/1, Odluka po zahtjevu koji je Anto Furundija nakon izricanja presude podnio Kolegiju Meunarodnog suda za izuzee predsjedavajue sutkinje Mumba, po prijedlogu za ponitenje osude i kazne, te prijedlogu za novo suenje /Decision on Post-Trial Application by Anto Furundija to the Bureau of the Tribunal for the Disqualification of Presiding Judge Mumba, Motion to Vacate Conviction and Sentence, and Motion for a New Trial/, 11. mart 1999., str. 2. Ono, dakle, predstavlja valjani osnov za albu na osuujuu presudu. Drugostepena presuda u predmetu Furundija polazi od toga da je to bio valjani osnov.
1160 1159

225 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

686.

Imenovanje za ministra za okolinu i energiju: U isto vrijeme kad je sudija Odio Benito bila

imenovana za ministra za okolinu i energiju, imenovana joj je i zamjena za voenje tog ministarstva tokom njene odsutnosti.1166 alioci nisu pribavili nikakve dokaze da je sudija Odio Benito tokom predmetnog perioda vrila bilo koju od ovlasti ili funkcija u tom ministarskom svojstvu. 687. lanstvo u Odboru za posredovanje: alioci nisu pribavili nikakav dokaz da je sudija Odio

Benito vrila bilo kakve ovlasti ili funkcije Odbora za posredovanje, a niti da je Odbor u predmetnom periodu uopte bio pozivan da sprovede svoje ovlasti. S obzirom na nepostojanje dokaza o tome, mora se pretpostaviti da su obeanje sudije Odio Benito i slubena uvjeravanja predsjednika Kostarike da ona nee preuzimati nikakve funkcije u organima vlasti Kostarike (ukljuujui i dunost potpredsjednika), bili odrani, te da je njeno lanstvo u Pregovarakom odboru u predmetnom periodu ostalo samo formalne prirode. 688. Obavljanje izvrnih funkcija:

(a) Sastanak u aprilu 1998. Taj sastanak odran je prije nego to je sudija Odio Benito preuzela dunost potpredsjednika, te prije nego to je mogla da obavi bilo koju izvrnu funkciju. Nema naznaka niti da je iko drugi na tom sastanku bio u poziciji da izvri bilo koju takvu funkciju. Bivi predstavnici kostarikanskog pravosua i visoki funkcionari ondje se nisu mogli nai ni u kakvom izvrnom svojstvu. Svrha sastanka da se ocijeni tok procesa udruenog nacionalnog napora prije promjene vlasti naredne sedmice nuno je iskljuivala svaku naznaku da su uesnici u predmetnom periodu mogli obavljati bilo kakve izvrne funkcije u organima vlasti. Jedina aktivnost koju je ta grupa, kako se ini, preduzela, bilo je izdavanje saoptenja, to je gesta kakvu javne linosti esto ine u pomenutim okolnostima. Sudija Odio Benito bila je istaknuti lan pravne profesije u Kostarici ako ni zbog ega drugoga, a onda zato to je ranije bila ministar pravosua tako da je njeno uee u takvom saoptenju savreno normalna stvar. Posrijedi nije bila izvrna funkcija.

1166

Sporazum o dokazima, para. 1.

226 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(b) Protestno pismo alioci nisu pribavili nikakav dokaz koji bi ukazivao na to da je sudija Odio Benito bilo na koji nain odgovorila na to pismo, a ak niti da ga je lino primila.1167 689. Odvojenost vlasti: Nije upitno da su principi sudske nezavisnosti i nepristrasnosti temeljni i

da na njima poiva kako meunarodno, tako i domae pravo. Oni se ne odraavaju samo u mnogim meunarodnim i regionalnim pravnim instrumentima ukljuujui Univerzalnu deklaraciju o ljudskima pravima1168 i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima1169- nego i u Statutu samog Meunarodnog suda, koji u lanu 12 nalae da vijea moraju biti sastavljena od nezavisnih sudija, a u lanu 13 da sudije moraju biti nepristrasni. Temeljna vanost nezavisnosti sudstva jasno je istaknuta u jurisprudenciji albenog vijea.1170 Ta jurisprudencija takoe je priznala da princip nezavisnosti sudija u dravnim i meunarodnim sistemima openito zahtijeva da lica ili tijela koja imaju sudsku vlast ne mogu uestvovati u izvrnoj ili zakonodavnoj grani poretka vlasti.1171 690. Primjena principa diobe vlasti na injeninu situaciju od koje polazi ovaj albeni osnov ipak

je pogrena. Ta se doktrina primjenjuje prvenstveno zato da bi se obezbijedilo odvojeno i nezavisno ostvarivanje razliitih vlasti unutar iste sfere ili politikog sistema. Svrha imperativa odvajanja sudske od ostalih vlasti jeste da se izbjegne bilo kakav sukob interesa. Kada se relevantne vlasti pojave u odvojenim sistemima ili na razliitim ravnima na primjer na dravnoj i meunarodnoj mogunost da se pojavi bilo kakvo preklapanje vlasti, a time i sukob interesa, uvelike je smanjen. 691. Jedini osnov po kojem je navedeno da se u ovom predmetu pojavilo takvo preklapanje

lanstvo je Kostarike u Savjetu bezbjednosti u predmetnom periodu. Pretpostavke koje se u tvrdnji da se zbog te injenice sudija Odio Benito nala u izvrnoj poziciji u odnosu na sam Meunarodni sud uzimaju kao samorazumljive, po miljenju albenog vijea tako su krhke da su fantastine. Te pretpostavke jesu: a) da bi Savjet bezbjednosti svoje upravne funkcije u odnosu na Meunarodni sud ostvarivao sa ciljem da utie na pravosudne odluke Meunarodnog suda, u
Landina odbrana je, kako se ini, priznala slabosti tog materijala rekavi: ne pridajem veu teinu tim [dvama novinskim izvjetajima]: transkript albene rasprave, str. 673. 1168 lan 10.: Svako ima pravo da ga u punoj jednakosti, pravino i javno saslua nezavisan i nepristrasan sud radi presuivanja o njegovim pravima i obavezama, i bilo kakvim krivinim optubama protiv njega. 1169 U jednom dijelu lana 14. utvruje se: Prilikom presuivanja o svakoj krivinoj optubi, ili o pravima i obavezama, u sudskom sporu, svako ima pravo na pravinu i javnu raspravu pred nadlenim, nezavisnim i nepristrasnim sudskim tijelom ustanovljenim zakonom. 1170 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 45; Barayagwiza v. The Prosecutor, predmet br. ICTR-97-19-AR72, Decision (On Prosecutors Request for Review or Reconsideration) /Odluka (po Zahtjevu tuioca za reviziju ili ponovno razmatranje)/, 31. mart 2000., Declaration of Judge Rafael Nieto-Navia /Izjava sudije Rafaela Nieto-Navie (dalje u tekstu: Izjava u predmetu Barayagwiza), para. 10-14. 227 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1167

suprotnosti sa Statutom koji je usvojio isti taj Savjet bezbjednosti i kojim se upravo nalae da sudije moraju da budu nezavisni i nepristrasni; b) da bi Kostarika, kao jedna od petnaest lanica Savjeta bezbjednosti,1172 mogla uticati na nain kako Savjet bezbjednosti ostvaruje te funkcije bez obzira na pravo veta pet stalnih lanova u neproceduralnim pitanjima1173 - do te mjere da bi ostvarivala direktnu politiku ili upravnu kontrolu nad djelovanjem ovog Meunarodnog suda; i c) da potpredsjednik Kostarike ima ovlast da daje instrukcije predstavniku te zemlje u Savjetu bezbjednosti kako da ostvaruje pomenutu kontrolu nad djelovanjem ovog Meunarodnog suda, te da bi sudija Odio Benito ostvarivala tu mo bez obzira na obavezu koju je sama preuzela prema Meunarodnom sudu i bez obzira na potvrdu predsjednika Kostarike, da nee obavljati nijednu od funkcija potpredsjednika prije zakljuenja njenog mandata sudije Meunarodnog suda. Treba da se pripomene da nije dana nikakva naznaka da Republika Kostarika ima bilo kakav direktni interes u vezi s ishodom ovog predmeta. 692. albeno vijee nije se uvjerilo da bi, s obzirom na sve te okolnosti, neutralni posmatra

zakljuio da se sudija Odio Benito nala po osnovu svoje dunosti sudije ovog Meunarodnog suda nala u situaciji sukoba interesa i da stoga ne bi mogla nepristrasno i bez predubjeenja rjeavati u pitanjima u predmetu elebii. Iz toga proizlazi da nije dokazana nikakva razumna bojazan od pristrasnosti i da ne postoji osnov po kojem je trebalo da se sudija Odio Benito povue temeljem pravila 15(A). Shodno tome, nije osnovano ni osporavanje njene nezavisnosti. 693. Delievo pitanje 1, Muciev osnov 1 i Landin osnov 2 stoga se odbacuju.

1171 1172

Izjava u predmetu Barayagwiza, para. 9. Povelja Ujedinjenih nacija, lan 23(1). 1173 Ibid., l. 27(3). 228 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

XIII. SUDIJA ODIO BENITO I FOND ZA RTVE MUENJA

694. Deli, Muci i Lando takoe su kao osnove albe iznijeli tvrdnje da se sudija Odio Benito,

budui da je bila lan Povjerenikog odbora Dobrovoljnog fonda Ujedinjenih nacija za rtve muenja (dalje u tekstu: Fond za rtve muenja) u isto vrijeme dok je bila sudija Meunarodnog suda i uestvovala u rjeavanju ovog predmeta, automatski izuzima iz uestvovanja ovom predmetu u svojstvu sudije. Ti osnovi albe bili su formulisani ovako:
Delievo pitanje 2 Da li je sudija Odio Benito bila diskvalifikovana time to je imala neobjelodanjeno lanstvo koje je moglo dovesti u sumnju njenu nepristrasnost i ugroziti njenu nepristrasnost.1174 Muciev osnov 2 Da li je sudija Odio Benito bila diskvalifikovana kao lan Pretresnog vijea zbog njenog lanstva u Povjerenikom odboru Dobrovoljnog fonda Ujedinjenih nacija za rtve muenja Ujedinjenih nacija.1175 Landin osnov 3 lanstvom u Pretresnom vijeu sudije kod kojeg stvarno ili naizgled postoji sukob interesa koji utie na sudijinu nepristrasnost u svojstvu lana Pretresnog vijea, prekrena su naela prirodnog prava i meunarodnog prava. Formalnopravno gledano, injenica da sudija to nije objelodanio te da nije bilo informisane saglasnosti odbrane, automatski tog sudiju diskvalifikuje iz lanstva u Pretresnom vijeu.1176

695.

Fond za rtve muenja osnovan je 1981. godine rezolucijom Generalne skuptine UN-a

kako bi se produio mandat jednog ve postojeeg fonda, Fondacije UN-a za ile. Tom je rezolucijom promijenjeno i ime Fonda u ono koje danas nosi. Mandat Fonda za rtve muenja, kako je iznesen u rezoluciji, jeste:
[] primanje dobrovoljnih priloga za pruanje, kroz uspostavljene kanale, humanitarne, pravne i financijske pomoi pojedincima ija su ljudska prava teko povrijeena muenjem, te rodbini tih rtava, pri emu prioritet ima pomo rtvama ija prava kre drave u kojima je stanje ljudskih prava bilo predmetom rezolucija ili odluka usvojenih od strane Skuptine, Ekonomsko-socijalnog savjeta ili Komisije za ljudska prava.1177

Rezolucijom je takoe utvreno da e Fondom za rtve muenja u skladu s Finansijskim pravilnikom Ujedinjenih nacija upravljati generalni sekretar na osnovi preporuka Povjerenikog odbora, koji se sastoji od predsjednika i etiri lana sa velikim iskustvom u oblasti ljudskih prava,
1174

Appellant-Cross Appellee Hazim Delis Designation of the Issues on Appeal /Spisak pitanja za albu aliocaprotivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000., str. 2. 1175 Appellant Zdravko Mucis Final Designation of His Grounds of Appeal /Konanih spisak albenih osnova alioca Zdravka Mucia/, 31. maj 2000., str. 2 1176 Landin podnesak, str. 1. 229 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

koji djeluju u svoje lino ime []. Strane su se sporazumjele o tome da je sudija Odio Benito bila lan Povjerenikog odbora Fonda za rtve muenja kroz cijelo vrijeme trajanja suenja u predmetu elebii.1178 696. alioci tvrde da je lanstvo sudije Odio Benito u Povjerenikom odboru Fonda za rtve

muenja podstaklo razumnu bojazan od pristranosti. alioci obrazlau da je sudija Odio Benito, temeljem svog lanstva u Odboru, preuzela obavezu da promovie ciljeve Fonda za rtve muenja. Budui da je optunica u predmetu elebii ukljuivala navode o muenju, postojao je, kako se navodi, snaan dojam pristranosti protiv onih optuenih na koje su se ti navodi odnosili. (Landina ranija tvrdnja, da postoji vjerovatnoa da je sudija Odio Benito stvarno bila pristrasna protiv njega kao lica optuenog za muenje,1179 naputena je tokom usmenih obrazlaganja).1180 alioci su ustvrdili da bi trebalo da se sudija Odio Benito zbog toga, shodno pravilu 15(A) Pravilnika, povue ili da optuenima i njihovim braniocima potpuno objelodani tu vezu i dobije njihovu informisanu saglasnost za daljnji rad.1181 697. Relevantno pitanje koje albeno vijee treba da rijei isto je, dakle, kao pitanje ve izneseno

u prethodnom poglavlju: da li bi odgovor hipotetinog neutralnog posmatraa (s poznavanjem okolnosti dovoljnim za donoenje razumnog suda) bio da sudija Odio Benito ne bi mogla da donese nepristrasno miljenje bez predubjeenja o pitanjima koja se javljaju u ovom predmetu. Bojazan od pristrasnosti mora biti razumna. Meu okolnostima poznatima neutralnom posmatrau bile bi i tradicije estitosti i nepristranosti za koje sudija obeaje da e ih se pridravati u sveanoj izjavi koju daje pri preuzimanju dunosti, obavezujui se da e asno, vjerno, nepristrasno i savjesno obavljati svoju dunosti obavljati i sprovoditi ovlasti koje njome stie.1182 698. albeno vijee se slae s tvrdnjom da se sudija Odio Benito, prihvativi mjesto u

Povjerenikom odboru, u svoje lino ime obavezala da promovie ciljeve Fonda za rtve muenja. Meutim, s obzirom na to da su ciljevi fonda, kako su formulisani u njegovom mandatu, usredotoeni iskljuivo na prikupljanje finansijskih sredstava za pomo rtvama muenja putem primanja i raspodjele donacija za humanitarnu, pravnu i finansijsku pomo rtvama muenja i njihovoj rodbini albeno vijee ne prihvaa da se moe razumno smatrati da se predanost sudije Odio Benito ciljevima i aktivnostima Fonda bilo na koji nain kosi sa pravinim i nepristrasnim
Rezolucija Generalne skuptine 36/151 od 16. decembra 1981. Sporazum o dokazima, para 1. 1179 Landin podnesak,, str. 26: [] u najmanju je ruku mogue, a u stvarnosti veoma vjerovatno, da je sudija Odio Benito imala stvarnu pristrasnost protiv alitelja Lande. 1180 Transkript albene rasprave, str. 685: Niti na trenutak ne sugeriemo da postoje dokazi da je sudija Odio Benito iskazivala stvarnu pristrasnost prema Landi i drugim aliocima. 1181 Deliev podnesak, para. 48 i 57; Landin podnesak, str. 35-36; transkript albene rasprave, str. 645-646. 1182 Vidi gore, para. 683.
1178 1177

230 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

presuivanjem o optubama za muenje u ovom drugom njenom svojstvu, svojstvu sudije Meunarodnog suda. 699. Kako se napominje u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija, lina uvjerenja i

miljenja sudija sama po sebi nisu osnov iz kojega se moe izvui zakljuak o nedostatku nepristrasnosti.1183 U vezi sa konkretnom temom muenja, teko je prihvatiti da bilo koji sudija koji zadovoljava uslove za imenovanje u Meunarodni sud dakle, sudija koji je nepristrasna i estita osoba visokih moralnih kvaliteta, kako nalae lan 13 Statuta Meunarodnog suda ne bi bio protiv djela muenja. Razumni i upueni posmatra, koji zna da je po meunarodnim i dravnim zakonima muenje zloin, ne bi oekivao da sudije u pitanju muenja budu moralno neutralni. Takav posmatra prije bi od sudija oekivao da budu stava da osobe odgovorne za muenje treba da budu krivino gonjene. 700. Ipak je ustvreno da se sudija Odio Benito, zbog svojeg lanstva u Povjerenikom odboru

Fonda za rtve muenja, [] jasno poistovjetila sa rtvama navedenih krivinih djela te je stoga, neminovnim logikim procesom, bila protiv osoba koje se terete kao poinioci tih krivinih djela.1184 Meutim, dok objektivni posmatra iz takvog lanstva razumno moe izvui zakljuak da je sudija Odio Benito saosjeala sa rtvama muenja, veoma je daleko od neminovne logike da bi ona zbog toga bila pristrana prema licima za koje postoje navodi da su poinila muenje. Od lica koje je protiv muenja moe se oekivati da podrava stav da oni koji su odgovorni da su poinili to krivino djelo treba da budu kanjeni, ali to je iz osnova razliito od pristranosti protiv lica optuenog za muenje. To je naroito sluaj kad su posrijedi sudije za koje se, kako je reeno gore, predmnijeva da su nepristrasni,1185 i da su po osnovu svoje naobrazbe i iskustva struno opremljeni za zadatak da pravino rijee pitanja pred njima, razmatrajui dokazni materijal u konkretnom predmetu.1186 701. alioci su ustvrdili da su aktivnosti Fonda za rtve muenja, iako pohvalne, ipak nespojive

sa sudijskom dunou jer [s]udije imaju obavezu da se dre podalje od politikih zavada i borbi za bilo koju politiku stvar.1187 Takva tvrdnja sasvim je neumjesna u ovom sluaju. Ciljevi Fonda za rtve muenja ni izdaleka nisu politiki, a lanstvo sudije Odio Benito u njegovom Povjerenikom odboru, koji ima nadzornu ulogu u primanju i raspodjeli donacija za rtve muenja,
Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 203. Landin podnesak, str. 26. Vidi i Muciev podnesak, para. 5, str. 5: [] razumno je pretpostaviti da je sudija Odio Benito, pristavi da postane povjerenicom fonda, imala simpatije za njegove ciljeve i stoga bila neprijateljski raspoloena prema muenju i onima koji su navodno ili stvarno uestvovali u takvim djelima. 1185 Vidi gore, para. 683, vidi takoe drugostepenu presudu u predmetu Furundija, para. 196-197. 1186 Tuilac protiv Branina i Talia, predmet br. IT-99-36-PT, Odluka po molbi Momira Talia za izuzee i povlaenje jednog sudije, 18. maj 2000., para. 17. 1187 Transkript albene rasprave, str. 686.
1184 1183

231 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

ne moe se okarakterisati kao aktivizam za politiku ideju bilo u kojem prirodnom znaenju te rijei. 702. Jasno je da je Statut Meunarodnog suda, zahtijevajui da se pri odreivanju sastava vijea

uzima u obzir iskustvo sudija u krivinom pravu i meunarodnom pravu, ukljuujui meunarodno humanitarno pravo i ljudska prava,1188 anticipira injenicu da e mnogi sudije Meunarodnog suda biti lanovi tijela za ljudska prava ili raditi u oblasti ljudskih prava. Budui da je lanstvo sudije Odio Benito u Povjerenikom odboru Fonda za rtve muenja bilo navedeno u njenoj biografiji koju je generalni sekretar podnio Generalnoj skuptini prije izbora sudija Meunarodnog suda 1993. i 1997. godine,1189 ono se bez sumnje smatralo relevantnim za njeno iskustvo u oblasti ljudskih prava te time i za uslove njezine kvalifikovanosti za sudiju. Kako se spominje u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija, bilo bi veoma udno kad bi injenica da neko zadovoljava uslove za izbor predstavljala osnovu za utvrivanje pristranosti.1190 Landin branilac bio je primoran da argumentuje da je takvo lanstvo i kvalifikacija i diskvalifikacija u isto vrijeme, te da je trebalo da sudija Odio Benito, s obzirom da navodi o muenju u prevladavaju predmetima u kojima treba da sudi Meunarodni sud, provede etiri godine kao sudija Meunarodnog suda ne radei ba nita.1191 703. U svojim argumentima alioci se u velikoj mjeri oslanjaju na odluku Doma lordova

Ujedinjenog kraljevstva u predmetu Pinochet, kojom je odlueno da je jedan lan Doma lordova (Lord Hoffman) diskvalifikovan da sudi u jednom ranijem predmetu jer je direktor i predsjednik dobrotvorne organizacije pod kontrolom organizacije Amnesty International, intervenijenta u tom predmetu.1192 Izjavljeno je da su injenice dvaju predmeta gotovo istovjetne,1193 i da bi trebalo da rezultat u oba sluaja bude jednak.1194 albeno vijee primjeuje da jedna jedina odluka nacionalnog suda ne predstavlja (suprotno onome to sugeriu izvjesne tvrdnje alilaca) nikakvu definitivnu normu za pitanja u jedinstvenom kontekstu Meunarodnog suda. Unato tome, odluka u predmetu Pinochet ipak moe pomoi u primjeni prava u ovom predmetu jer pravni principi u njoj prodiskutovani u kontekstu diskvalifikacije sudije u osnovi su slini principima kojima se u ovom Sudu vodila drugostepena presuda u predmetu Furundija u rjeavanju pitanja izuzea zbog pristrasnosti.1195

lan 13. Dokumenti Generalne skuptine A/47/1006, 1. septembar 1993., str. 58; A/51/878, str. 59. 1190 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 205. 1191 Transkript albene rasprave, str. 687-689. 1192 R v Bow Street Metropolitan Stipendiary Magistrate and Others; Ex parte Pinochet Ugarte (No 2) [1999.] 2 WLR 272 (dalje u tekstu: Odluka u predmetu Pinochet). 1193 Transkript albene rasprave, str. 684. 1194 Landin podnesak, str. 34. 1195 albeno vijee naglaava da ono ni na koji nain nije namjeravalo odstupiti od naela formulisanih u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija u vezi s ovim pitanjem.
1189

1188

232 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

704.

Ispitivanje rezonovanja lanova Doma lordova u Odluci u predmetu Pinochet, meutim,

jasno pokazuje da ono ne vodi do zakljuaka koje alioci iz njega nastoje izvui. Suprotno tvrdnjama alilaca, za konkretni rezultat u toj odluci bilo je kljuno to da je Amnesty International, kao intervenijent u prethodnom postupku, bio parnina strana. Znaenje statusa Amnesty Internationala kao strane u postupku poiva na injenici da je Dom lordova smatrao da okolnosti u kojima sudija treba da bude izuzet zbog dojma pristranosti obuhvataju dvije kategorije sluajeva. Prva je da sudija, koji je strana u parnici ili ima relevantni interes u njenom ishodu, biva automatski izuzet iz rjeavanja tog predmeta. Druga kategorija jeste ta da sudija koji nije strana u parnici, ali ije ponaanje ili dranje neim drugim potie razumnu sumnju da on nije nepristran, ima obavezu da se povue.1196 705. Lord Browne-Wilkinson, koji je dao glavne razloge za presudu, i sa ijim su se Taj lord je zakljuio da se

obrazloenjem sloili ostali lanovi Doma lordova,1197 bio je stava da situacija lorda Hoffmana odgovara prvoj kategoriji koja podlijee automatskom izuzeu. automatsko izuzee primjenjuje na svakog suca koji je bilo lino, bilo kao direktor preduzea, ukljuen u promovisanje istih ciljeva u istoj organizaciji koja je strana u parnici, i smatrao je da je lord Hoffman pravno gledano, bio automatski diskvalifikovana zbog toga to je direktor AICL-a, preduzea pod kontrolom strane, AI [Amnesty International].1198 Lord Browne-Wilkinson zatim je ponovo naglasio izuzetnost tog predmeta rekavi:
Kljuni elementi jesu (1) da je AI bio strana u albenom postupku; (2) da se AI ukljuio kako bi zagovarao odreeni rezultat; (3) [te da] je sudija bio direktor dobrotvorne organizacije usko povezane s AI, te, u tom smislu, s ciljevima AI. U principu, sudija treba da se sam povue ili svoju situaciju objelodani stranama samo u sluajevima kad ima aktivnu ulogu kao povjerenik ili direktor dobrotvorne organizacije koja je usko povezana sa stranom u parnici i zajedno s njom djeluje.1199

U ovom predmetu, Fond za rtve muenja nije bio strana u predmetu elebii ni u kojem svojstvu. alioci nisu predoili nikakve dokaze niti naznake bilo koje vrste da je Fond bio povezan s jednom od strana u postupku ili sa njom djelovao. Lando je ustvrdio da, budui da su Fond i Meunarodni sud organi Ujedinjenih nacija, Fond ima zajedniki cilj sa Tuilatvom Meunarodnog suda.1200 Ta tvrdnja je jednostavno neodriva. ak i ako se prihvati, u najirem smislu tog pojma, da tuilac i Fond za rtve muenja imaju zajedniki cilj, taj cilj je jednostavno suprotstavljanje zloinu muenja. To nije zajedniki interes koji bi predstavljao osnov za diskvalifikaciju.

1196 1197

Odluka u predmetu Pinochet, str. 281. Odluka u predmetu Pinochet, str. 285 (lord Goff of Chieveley); str. 288 (lord Nolan i lord Hope of Craighead), str. 291 (lord Hutton). 1198 Odluka u predmetu Pinochet, str. 284.

233 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

706.

Druga diskvalifikatorska kategorija koju navodi lord Browne-Wilkinson, a koja u biti

izraava pojam razumne bojazni od pristrasnosti kako ju je formulisalo albeno vijee u vezi sa Meunarodnim sudom, jedina je kategorija relevantna za injenice u ovom predmetu. Zbog zakljuka da je lord Hoffman, primjenom prve kategorije, automatski bio diskvalificiran, lord Browne-Wilkinson nije naao potrebnim da razmotri pitanje koje otvara druga kategorija, odnosno da li su okolnosti takve da postoji stvarna opasnost ili sumnja o pristrasnosti.1201 Ta odluka stoga moe biti samo od ograniene pomoi u ovom predmetu. 707. albeno vijee je ve naglasilo da budui da postoji visoki prag koji treba dosegnuti kako bi

se opovrgnula presumpcija nepristrasnosti i prije nego to sudija bude izuzet, mora se vrsto ustanoviti razumna bojazan od pristranosti.1202 Razlog za tako visok prag jeste to to, ba kao to svaki stvarni dojam pristranosti sudije podriva povjerenje u sprovoenje pravde, tako bi postojala i jednaka potencijalna prijetnja interesima nepristrasnog i pravinog provoenja pravde ako bi trebalo da se sudije povlae na osnovu neutemeljenih i nepotkrijepljenih navoda o dojmu pristranosti. Kako je napomenuto u jednoj odluci koju albeno vijee citira u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija:
Treba da se glasno i jasno kae da je osnov za izuzee razumna bojazan da slubenik pravosua o predmetu nee odluivati nepristrasno i bez predubjeenja, a ne bojazan da e o predmetu odluivati negativno po jednu stranu []. Iako jeste vano da se vidi da je pravda zadovoljena, jednako je vano da pravosudni slubenici obavljaju svoje pravosudne dunosti a ne da, suvie spremno pristajui na navode o dojmu pristranosti, ohrabruju strane da vjeruju da e, zatraivi izuzee sudije, u njihovom suenju suditi neko za koga smatraju vjerovatnijim da e presuditi u njihovu korist.1203

708.

albeno vijee nije uvjereno da bi razumni i upueni posmatra smatrao da bi lanstvo u

Povjerenikom odboru Fonda za rtve muenja sudiju Odio Benito onesposobilo da bez pristrasnosti i predrasuda razmatra i odluuje o stvarima, ukljuujui optube za muenje, koje je imala pred sobom u predmetu elebii. Stoga nisu postojali osnovi po kojima je trebalo da se sudija Odio Benito povue iz predmeta, kao niti (uzimajui drugu liniju alioevog argumenta) bilo kakav zahtjev da ona stranama u predmetu elebii formalno objelodani svoje lanstvo u Odboru i od njih dobije pristanak da nastavi raditi. Iako pitanje objelodanjenja stoga nije relevantno u strogom smislu, albeno vijee napominje da je lanstvo sudije Odio Benito u Povjerenikom odboru Fonda

Odluka u predmetu Pinochet, str. 284. Vidi i lord Chiveley na str. 286.: [] lorda Hoffmanna moramo posmatrati [] kao osobu koja je, u svojstvu direktora i predsjednika AICL-a bila u uskoj vezi s AI koja jeste ili se mora smatrati stranom u postupku. 1200 Landin podnesak, str. 34; Landina replika, para 6.26. 1201 Odluka u predmetu Pinochet, str. 284. 1202 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 197. 1203 Sudija Mason u predmetu Re JRL; Ex parte CJL (1986) 161 CLR 342 u 352 (High Court of Australia /Vrhovni sud Australije/), usvojeno jednoglasno u Vrhovnom sudu Australije u predmetu Re Polites; Ex parte Hoyts Corporation Pty Ltd (1991) 65 ALJR 444 u 448; citirano u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija u para. 197. 234 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1199

za rtve muenja bilo optepoznata stvar,1204 objavljena u tri uzastopna Godinjaka Meunarodnog suda,1205 te u dokumentima Generalne skuptine.1206 709. Shodno tome, Delievo pitanje 2, Muciev osnov 2 i Landin osnov 3 se odbacuju.

albeno vijee je ve u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija napomenulo da je pristup toj vrsti informacija, zbog mnogih javnih izvora informisanja o kvalifikacijama i vezama sudija Meunarodnog suda, stranama potpuno slobodan: drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 173. 1205 Godinjak /Yearbook of the Tribunal/ za 1994., str. 200; Godinjak za 1995., str. 355; Godinjak za 1996., str. 23. lanstvo sudije Odio Benito u Upravnom odboru Fonda za rtve muenja takoe je objavljeno u Godinjaku za 1997. (str. 28), objavljenom nakon zakljuenja suenja u predmetu elebii. 1206 Dokumenti Generalne skuptine A/47/1006, 1. septembar 1993., str. 58; A/51/878, str. 59. Vidi gore, para. 702. 235 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1204

XIV. ALBENI OSNOVI KOJI SE ODNOSE NA PITANJE KAZNE

A. Uvod 710. albeno vijee je odluilo da ukine neke od osuujuih presuda izreenih Landi, Muciu i

Deliu, u sluajevima gdje je na osnovu istih injenica izreena vie nego jedna osuujua presuda. Stoga je, kako je napomenuto gore, neophodno razmotriti da li, u odnosu na te osuujue presude ukinute uslijed kumulacije osuda, treba da se s obzirom na osuujue presude koje ostaju promijene kazne koje su im izreene. 711. Budui da albeno vijee od strana nije dobilo nikakve podneske o tim pitanjima, kao i zato

to ovo moe da implicira vana naelna pitanja, bie neophodno da se to razmotri nakon to strane dobiju priliku da uloe odgovarajue podneske. Kako se albeno vijee ne moe ponovno okupiti u svom sadanjem sastavu i jer, u svakom sluaju, novi problem od takvog znaaja treba da rijei vijee na iju se odluku mogue aliti, albeno vijee predlae da se ta pitanja vrate na rjeavanje Pretresnom vijeu. 712. Budui da e se postaviti pitanje preinaenja kazni zbog gore pomenutih pitanja, ali ne i

ponavljanja kompletnog pretresa po pitanju kazne, primjereno je da albeno vijee razmotri i rijei pitanja otvorena u albenim osnovima strana u vezi sa kaznom, jer se u njima navodi da je Pretresno vijee pri izricanju tih kazni poinilo greke u ostvarivanju svog diskrecionog prava, odnosno da je pogreno primijenilo pravo, tako da e novo pretresno vijee sada biti u poziciji da razmotri kakva eventualna preinaenja treba da se donesu u pogledu toga to bi albeno vijee inae smatralo primjerenim kaznama. 713. Pored toga, albeno vijee je odluilo da se osuujua presuda Deliu po takama 1 i 2

optunice mora ukinuti na osnovu toga to su postojali razlozi da ga Pretresno vijee po tim takama ne osudi. Bilo bi dobro da novo Pretresno vijee, kada stvar bude vraena na postupak, takoe razmotri kako treba da se preinai Delieva kazna s obzirom na ukidanje njegove osuujue presude po ovim takama. 714. Prije nego to se prihvatimo razmatranja pitanja potaknutih u pojedinim albenim osnovima

strana u pogledu kazne, kako je ve pomenuto, albeno vijee smatra primjerenim da prvo prodiskutuje neka opta pitanja.
236 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

715.

Optuba tvrdi da albeno vijee treba da odlui o osnovnim principima odmjeravanja

kazne koje bi trebalo da primjenjuju pretresna vijea.1207 albeno vijee napominje da je optuba sline tvrdnje pred albeno vijee iznijela u predmetu Furundija, obrazlaui da bi ti principi bili od pomoi kako bi se postigla konsistentnost i jednaki pristup pretresnih vijea izricanju kazni.1208 albeno vijee je u tom predmetu odluilo da je, budui da su samo neka sporna pitanja bila u vezi s odmjeravanjem kazne, neprimjereno sastavljati konani spisak smjernica za odmjeravanje kazni ubudue.1209 716. Korist od takve konane liste u svakom je sluaju upitna. I Statut (lan 24) i Pravilnik

(pravilo 101) sadre opte smjernice koje pretresna vijea treba da uzimaju u obzir pri odmjeravanju kazni. To ukljuuje obavezu pretresnog vijea da uzima u obzir oteavajue i olakavajue okolnosti (ukljuujui znatnu saradnju s optubom), teinu djela, individualne prilike osuenog lica i optu praksu u pogledu zatvorskih kazni u sudovima bive Jugoslavije.1210 Izuzev tih optih principa, ni Statut ni Pravilnik ne predviaju nikakve detaljne smjernice na primjer o tome koji se posebni faktori mogu uzeti u obzir za ublaavanje ili poveavanje kazne.1211 717. Pretresna vijea posjeduju prilino iroko diskreciono pravo (iako ne neogranieno) u

odmjeravanju primjerene kazne. Razlog tome je u velikoj mjeri imperativna obaveza da se kazna individualizira kako bi bila odraz individualnih prilika optuenog i teine zloina. Radi ostvarenja tog cilja, pretresna vijea su obavezna razmotriti kako oteavajue tako i olakavajue okolnosti u odnosu na pojedinog optuenog. Ako pogledamo izreene presude o kaznama, oigledno je da su pretresna vijea dosad uzimala u obzir mnotvo takvih okolnosti.1212 To je rezultiralo razliitim izreenim kaznama, od maksimalne kazne doivotnog zatvora1213 do zatvorskih kazni odreenog

Replika optube, para 5.8, i transkript albene rasprave, str. 730. Predmet Tuilac protiv Ante Furundije, Podnesak optube kojim se dostavlja javna verzija povjerljivog podneska optube-respondenta od 30. septembra 1999. /Prosecution Submission of Public Version of Confidential Respondents Brief of the Prosecution Dated 30 Sept 1999/, 28. juna 2000., predmet br. IT-95-17/1-A, para. 7.17. 1209 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 238. 1210 Vijee je takoe duno uzeti u obzir duinu ve odsluene kazne koju je sud bilo koje drave osuenom licu izrekao za isto djelo, a to se navodi u lanu 10(3) Statuta (pravilo 101(B)(iv)). 1211 Tako je bilo i s implementacijskim zakonodavstvom za suenja nakon Drugog svjetskog rata (ukljuujui suenja na meunarodnim vojnim sudovima u Nrnbergu i Tokiju). lan 27. Nirnberke povelje predvia jednostavno sljedee: Sud ima pravo da osudi optuenoga na smrt ili drugu kaznu koju ocijeni pravednom (naglasak dodat). Slina odredba nalazi se u lanu 16. Povelje Meunarodnog vojnog suda za Daleki Istok. 1212 Vidi npr.: Tuilac protiv Tadia, Presuda o kazni, predmet br. IT-94-1-Tbis-R117, 11. novembar 1999., para. 19 (spominje se spremnost za injenje zloina, znanje o napadima i njihovo zduno podravanje); Tuilac protiv Tadia, Presuda o kazni, predmet br. IT-94-1-T, 14. juli 1997., para. 56-58 (spominje se okrutnost i spremnost u vrenju zloin uopte), presuda u predmetu Blaki, para. 783-787 (spominju se motiv, broj rtava, posljedice zloina za rtve). Kajanje se razmatralo na primjer u presudi u predmetu Blaki, u para. 775, te u Tuilac protiv Jelisia, predmet br. IT95-10-T, 14. decembar 1999., para. 127. 1213 Ovaj sud nije dosudio nijednu kaznu doivotnog zatvora. Meutim, MKSR jest. Vidi drugostepenu presudu u predmetu Kamabanda, predmet Tuilac protiv Rutagande /Prosecutor v Rutaganda/, Presuda i Presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-3-T, 6. decembar 1999., predmet Tuilac protiv Museme /Prosecutor v Musema/, Presuda i Presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-13-T, 27. januar 2000.; Tuilac protiv Kayisheme /Prosecutor v Kayishema/,
1208

1207

237 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

trajanja (najnia kazna izreena nakon albenog postupka iznosi pet godina1214). Iako je za neke od tih predmeta u toku albeni postupak, osnovni je princip bio da izreene kazne u znatnoj mjeri zavise od individualnih injenica predmeta i individualnih prilika osuenog lica.1215 718. Shodno tome, albeno vijee zakljuuje da je neprimjereno da se prihvati sastavljanja

iscrpne lista faktora koje bi pretresna vijea po njegovom miljenju trebala da uzimaju u obzir pri odmjeravanju kazne. 719. Konstatovano je da svaka od strana u svojim podnescima insistira da albeno vijee njihov

predmet usporedi s drugima u kojima su konana rjeenja ve donesena, nastojei albeno vijee uvjeriti da povea, odnosno smanji izreenu kaznu.1216 Iako e to biti razmotreno nie, u kontekstu pojedinanih podnesaka, albeno vijee napominje da je takvo poreenje u pravilu od ograniene koristi. Mada ne osporava tvrdnju da bi trebalo da se oekuje da dva optuena osuena za slina krivina djela u slinim okolnostima u praksi nee dobiti suvie razliite kazne, razlike su esto znaajnije od slinosti tako da olakavajui i oteavajui faktori diktiraju razliite ishode. Na njih se dakle ne treba oslanjati kao na jedini osnov za odmjeravanje kazne odreenom pojedincu. 720. To pitanje albeno je vijee razmatralo ve dva puta, a u prvoj odluci o tome, budui da su

injenice dvaju predmeta o kojima se radilo bile materijalno razliite, zakljueno je da je prva izreena odluka od ograniene pomoi.1217 U predmetu Anto Furundija, optuba je tvrdila da je svaku kaznu koju izrekne Pretresno vijee potrebno individualizirati budui da postoji veliki broj

Presuda o kazni, predmet br. ICTR-95-1-T, 21. maj 2000.; te Tuilac protiv Akayesua /Prosecutor v Akayesu/, Presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-4-T, 2. oktobar 1998. 1214 U predmetu Draen Erdemovi. Kazna od dvije i po godine koju je Pretresno vijee prvobitno dosudilo u predmetu Zlatko Aleksovski albeno vijee je promijenilo u sedam godina. Druge izreene kazne odreenog trajanja ukljuuju Gorana Jelisia osuenog na 40 godina, Tihomira Blakia osuenog na 45 godina, Antu Furundiju osuenog na 10 godina (maksimalna kazna), Duka Tadia osuenog na 20 godina (maksimalna kazna) te Omara Serushagoa osuenog na 15 godina. 1215 Presuda u predmetu Blaki, para. 765: Faktori koje su oba Meunarodna suda uzimala u obzir pri odmjeravanju kazne u razliitim presudama moraju se tumaiti u svjetlu vrste krivinog djela koje je poinjeno i linih prilika optuenog. Stoga valja razlikovati, s jedne strane, konkretne materijalne okolnosti koje su direktno vezane za krivino djelo i iz kojih se moe ocijeniti njegova teina te, s druge strane, posebne line prilike na osnovu kojih se izreena kazna moe prilagoditi linosti optuenog i tome koliko je on sposoban za reintegraciju u drutvo. Ipak, teina koja e se pridati svakoj vrsti okolnosti pri odmjeravanju kazne zavisi od svrhe koju eli postii meunarodna pravda. Predmet Tuilac protiv Akayesua, presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-4-T, 2. oktobar 1998., para. 20: To je, dakako, pitanje individualizacije kazne; Tuilac protiv Rutagande, presuda i presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-3-T, 6. decembar 1999., para 457; drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 249: Odlui li da izrekne razliite kazne za isti tip krivinog djela, Pretresno vijee moe uzeti u obzir faktore kao to su okolnosti u kojima je djelo poinjeno, kao i teinu djela.; Tuilac protiv Museme, predmet br. ICTR-96-13-T, 27. januar 2000., para. 987. 1216 na primjer, optuba spominje predmet Zlatko Aleksovski (transkript albene rasprave, str. 734 i 735); Muci navodi predmet Duko Tadi (Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 41-48); Lando i Deli navode predmet Draen Erdemovi (Landin podnesak, str. 141; transkript albene rasprave, str. 752; Deliev podnesak, para. 361) i predmet Duko Tadi (Landin podnesak, str. 141-143; transkript albene rasprave, str. 752-754; Deliev podnesak, para. 361., te Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 36-40). 1217 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago, u para. 27, gdje se navode razlike u odnosu na predmet Draen Erdemovi. 238 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

faktora koji Pretresno vijee moe uzeti u obzir pri koritenju svog diskrecionog prava u svakom pojedinom predmetu.1218 albeno vijee potvruje nalaz u tom predmetu:
Odredbe o odmjeravanju kazne sadrane u Statutu i Pravilniku pretresnim vijeima daju diskreciono pravo da pri utvrivanju kazne uzmu u obzir okolnosti svakog krivinog djela. Prethodna odluka o kazni moe, dodue, predstavljati smjernicu ako se odnosi na isto krivino djelo koje je poinjeno u okolnostima koje su u znatnoj mjeri sline, no inae je pretresno vijee ogranieno jedino odredbama Statuta i Pravilnika.1219

721.

Stoga, iako ne porie korist koja se moe izvui iz ranijih odluka, albeno vijee takoe

zakljuuje da ona moe biti ograniena. S druge strane, Vijee ponavlja da pri odmjeravanju kazne valja sa dunom panjom razmotriti relevantne odredbe Statuta i Pravilnika koje reguliu odmjeravanje kazne, relevantnu sudsku praksu ovog Meunarodnog suda i MKSR-a, kao i, naravno, okolnosti svakog pojedinog sluaja.1220 722. Najzad, albeno vijee napominje da je svaka od strana iznijela neke stavove o standardu

preispitivanja kazne u albenom postupku po lanu 25 Statuta.1221 Neke od strana, kako se ini, posebno zahtijevaju da albeno vijee ponovo razmotri nalaze Pretresnog vijea i da de novo sprovede preispitivanje kazne i faktora koje je u obzir uzelo Pretresno vijee, ne upozoravajui uvijek na bilo kakvo prekoraenje diskrecionog prava. Lando u biti zahtijeva da albeno vijee ponovo razmotri dokaze i olakavajue okolnosti u njegovo ime predoene Pretresnom vijeu, ukljuujui i one koje je usmeno iznijelo nekoliko svjedoka odbrane. Pritom on od albenog vijea trai da po albi sprovede de novo preispitivanje njegove kazne.1222 Iako niti Deli niti Muci nisu podnijeli detaljne podneske u vezi sa standardom preispitivanja koji bi trebalo da se primijeni u postupku po albi na kaznu,1223 albenom vijeu se ini da oni zapravo trae i slino preispitivanje de novo kazne koju je dosudilo Pretresno vijee, uprkos injenice da oni takoe ukazuju na

Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 222 (fusnota isputena). Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 250. 1220 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 237. 1221 lan 25 Statuta predvia: albeno vijee razmatra albe osoba koje su osudila pretresna vijea i albe tuioca na sljedeim osnovima: (a) greka u primjeni prava koja odluku ini nevaeom, ili (b) greka u utvrivanju injeninog stanja zbog koje je dolo do neostvarenja pravde. 2. albeno vijee moe odluke pretresnih vijea potvrditi, ponititi ili preinaiti. 1222 Landin podnesak, str. 149, transkript albene rasprave, str. 756-7: Gospodin Lando sada zahtijeva da ovo Pretresno vijee samo ponovo uzme u obzir dokaze koje smo podnijeli za odmjeravanje kazne, da uzme u obzir loe mentalno stanje g. Lande prije izbijanja agresije, njegovu nemogunost da djeluje slobodnom voljom, a takoe i, u svjetlu predmeta Tadi, da se ponovo razmotre svi predoeni dokazi. 1223 U Delievom podnesku (para. 249-265) i Delievoj replici (para. 3-12), Deli iznosi tvrdnje o standardu preispitivanja u albenom postupku uopte. Meutim, on ne pojanjava svoje tvrdnje u vezi sa standardom preispitivanja koji treba da se primijeni na odmjeravanje kazne. Muci ne iznosi nikakve tvrdnje o standardu preispitivanja koji treba da se primijeni u albenom postupku bilo na osuujuu presudu ili na kaznu, niti replicira na navode optube o tome (odgovor optube, para. 2.1-2.23). Meutim, s obzirom na prirodu njegovih argumenata (koji e biti prodiskutovani nie), takoe se ini da on trai da albeno vijee de novo provede preispitivanje kazne.
1219

1218

239 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nekoliko faktora i argumenata za koje smatraju da je u povodu njih Pretresno vijee donijelo pogrene odluke, odnosno da im nije pridalo dovoljnu teinu.1224 723. Optuba tvrdi da, shodno odlukama albenog vijea u drugostepenoj presudi o kazni u

predmetu Tadi1225 i u drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski,1226 treba da se primijeni test primjetljive greke. To znai da, prije nego to doe do eventualne intervencije albenog vijea, mora postojati primjetljiva greka u koritenju diskrecionog prava pretresnog vijea u odmjeravanju kazne.1227 Ako se ta primjetljiva greka utvrdi, tvrdi optuba, albeno vijee moe preinaiti kaznu koju je izreklo Pretresno vijee i zamijeniti je novom kaznom.1228 724. albeno vijee ponavlja da [s]vrha albenog postupka pred Meunarodnim sudom nije da

se stranama dade mogunost da poprave vlastite greke ili propuste poinjene tokom suenja ili postupka izricanja kazne.1229 albeni postupak je prije korektivne prirode i, suprotno Landinim podnescima, on ne rezultira suenjem de novo.1230 Stoga, ukoliko strane naprosto ponovo iznose argumente prezentirane na suenju ne upozoravajui na konkretnu greku, to znai da je svrha preispitivanja kazne u albenom postupku krivo shvaena. 725. Test koji treba da se primijeni u odnosu na pitanje da li kazna treba da bude preinaena

upravo je onaj koji je veoma nedavno potvren u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija.1231 U skladu s tim, albeno e vijee presudu o kazni pretresnog vijea u pravilu zamjenjivati svojom samo ako smatra da je pretresno vijee poinilo greku u koritenju svog diskrecionog prava, ili da nije slijedilo mjerodavno pravo.1232 albeno vijee e intervenisati samo ako utvrdi da je greka bila primjetljiva.1233 Dok god pretresno vijee u presuivanju o kazni ostaje unutar svog diskrecionog okvira,1234 albeno vijee nee intervenisati. Stoga pada u zadatak svakom aliocu,

Na primjer, Muci tvrdi da imajui u vidu sva potaknuta pitanja [] kazna od sedam godina koja mu je izreena trebala bi da nakon rjeavanja njegove albe na osuujuu presudu bude umanjena na kaznu koja e primjerenije i pravednije odraziti sve nalaze koji su ostali nepotkrijepljeni, kao i osnovanost njegove albe na kaznu. Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 7-8. 1225 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 20-22 i para. 73. 1226 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 187. 1227 Transkript albene rasprave, str. 729-730. 1228 Transkript albene rasprave, str. 743. Vidi takoe drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 186. i 191. Iako optuba jest iznijela daljnje tvrdnje u podnesku optube (para 5.5-5.6) i u odgovoru optube (para. 2.1-2.23), one su bile ukljuene unutar tvrdnji iznesenih usmeno tokom albenog postupka, nakon dviju odluka albenog vijea (spomenute gore). 1229 Tuilac protiv Draena Erdemovia, predmet br. IT-96-22-A, Presuda, 7. oktobar 1997., para. 15. 1230 Tuilac protiv Duka Tadia, predmet br. IT-94-1-A, Odluka o zahtjevu alioca za produenje roka i prihvatanje dodatnih dokaza, 15. oktobar 1998., para, 41-42. 1231 Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 239. 1232 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago, para. 32. Vidi takoe drugostepenu presudu u predmetu Aleksovski, para. 187. te drugostepenu presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 20-22. 1233 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 22. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 187. 1234 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 20. 240 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1224

ukljuujui i optubu koja se ali na presudu o kazni za Mucia, da pokae da je, presuujui o kazni koju je izreklo, Pretresno vijee izalo iz svog diskrecionog okvira. B. alba otpube na presudu o kazni Muciu 726. etvrti albeni osnov optube jeste to da je Pretresno vijee pogrijeilo kad je Zdravka

Mucia osudilo na sedam godina zatvora, jer je takva presuda o kazni oigledno neadekvatna.1235 727. Za Mucia je Pretresno vijee utvrdilo da je, po lanu 7(1), bio direktno odgovoran za

krivina djela okrutnog postupanja i hotiminog nanoenja velikih patnji ili teke povrede tijela ili zdravlja uslijed nehumanih uslova u logoru, te za protivpravno zatoavanje civila (take optunice 46, 47 i 48). On je takoe, kao nadreeni, proglaen krivim po lanu 7(3) Statuta, a u vezi sa sljedeim takama:1236 Take 13 i 14: hotimino liavanje ivota i ubistvo devet ljudi - eljka eeza, Petka Gligorevia, Gojka Miljania, Miroslava Vujiia i Pere Mrkajia, epe Gotovca, eljka Miloevia, Sime Jovanovia i Boka Samoukovia te okrutno postupanje i hotimino nanoenje velikih patnji ili teke povrede Slavku uiu; Take 33 i 34: muenje estoro ljudi Milovana Kuljanina, Momira Kuljanina, Grozdane eez, Milojke Anti, Spasoja Miljevia i Mirka oria; Take 38 i 39: okrutno postupanje i hotimino nanoenje velikih patnji ili teke povrede trojici ljudi Draganu Kuljaninu, Vukainu Mrkajiu i Nedeljku Draganiu te neovjeno postupanje i okrutno postupanje s Mirkom Kuljaninom; i Take 44 i 45: neovjeno postupanje i okrutno postupanje sa est ljudi s Milenkom Kuljaninom, Novicom oriem, Vasom oriem, Veseljkom oriem, Danilom Kuljaninom i Miom Kuljaninom. Take 46 i 47: okrutno postupanje i hotimino nanoenje velikih patnji ili teke povrede tijela ili zdravlja uslijed nehumanih uslova u logoru (posrijedi je dopuna nalaza o krivici po navedenim takama na osnovu lana 7(1) Statuta).

Podnesak optube, para. 5.4. albeno vijee je utvrdilo da treba da se ukine jedna od dviju osuujuih presuda koje su prema optubama proisteklim iz istih injenica izreene kumulativno. Meutim, za svrhe utvrivanja da li je Pretresno vijee, kako navodi optuba, pogrijeilo u odmjeravanju kazne za Mucia, albeno vijee mora poi od osuujuih presuda koje je izreklo Pretresno vijee. Efekt ukidanja pojedinih albenih osnova na temelju toga to su osuujue presude kumulativne diskutuje se nie.
1236

1235

241 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

728.

Pretresno vijee je Mucia osudilo na sedam godina zatvora po svakoj taki za koju je

proglaen krivim, te naloilo da se te kazne slue istovremeno.1237 To je rezultiralo izricanjem sveukupne kazne u trajanju od samo sedam godina. 729. Optuba tvrdi da je pristup Pretresnog vijea u odmjeravanju kazne Muciu ukljuivao

greke u pogledu osnovnog principa, te da je kazna koju je izreklo Muciu tako niska da ona izlazi iz pravilno shvaenog okvira diskrecionih prava Pretresnog vijea.1238 Greke koje navodi optuba specificirane su posebno, u vezi s osuujuim presudama baziranima na osnovu odgovornosti samo po 7(3), osuujuom presudom samo po lanu 7(1), te u vezi s osuujuim presudama po lanu 7(1) i 7(3) zajedno. Glavni argument odnosi se na to to, kako se navodi, Pretresno vijee nije uzelo u obzir teinu krivinih djela za koje je Muci osuen. Takoe se navodi da je, pri odmjeravanju kazne Muciu, trebalo da Pretresno vijee uzme u obzir krivina djela koja u optunici nisu konkretno precizirana.1239 Najzad, optuba obrazlae da je Pretresno vijee pogrijeilo odredivi da Muci sve kazne koje su mu izreene ima izdravati istovremeno.1240 Sa svoje strane, Muci u vezi sa svojim albenim osnovom u pogledu kazne obrazlae da je njemu izreena kazna previsoka i da nisu uzeti u obzir izvjesni olakavajui momenti, ukljuujui i to da on u poinjanju nasilja nije uestvovao direktno.1241 1. Neuzimanje u obzir teine djela 730. lan 24(2) Statuta Meunarodnog suda utvruje:
Prilikom izricanja kazni pretresna vijea uzimaju u obzir faktore poput teine krivinog djela i individualnih prilika osuenika.

731.

Pretresno je vijee, u svojim optim razmatranjima, prije nego to se prihvatilo razmatranja

faktora u vezi sa svakim optuenim pojedinano, iznijelo sljedei stav: Daleko najvanija stvar koju treba imati u vidu, koja se moe smatrati lakmus-testom adekvatnosti kazne, jeste teina krivinog djela.1242 U drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski koja je donesena nakon toga, albeno vijee je izriito poduprlo taj izrijek Pretresnog vijea u predmetu elebii, a takoe izrazilo i svoje slaganje sa slijedeim izrijekom Pretresnog vijea u predmetu Kupreki:

1237 1238

Prvostepena presuda, para 1286. Podnesak optube, para. 5.6. 1239 Podnesak optube, para. 5.34-5.43. 1240 Podnesak optube, para. 5.54-5.75. 1241 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 1-2. Ovu tvrdnju, u kontekstu nepostojanja nalaz o njegovom direktnom uestvovanju, albeno je vijee zapravo razmotrilo u okviru razmatranja albenog osnova optube, dok se ona, u kontekstu drugih olakavajuih momenata, razmatra nie, u vezi sa Mucievim albenim osnovom. 1242 Prvostepena presuda, para. 1225. 242 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

[k]azne koje valja izrei moraju odraavati inherentnu teinu kriminalnog ponaanja optuenih. Utvrivanje teine zloina zahtijeva razmatranje osobitih okolnosti predmeta, kao i oblika i stepena uestvovanja optuenih u zloinu.1243

albeno vijee ponovno podrava te izreke i potvruje svoje prihvatanje principa da je teina djela prvenstveno polazite za odmjeravanje kazne. Stoga je neophodno razmotriti da li je Pretresno vijee kaznom koju je dosudilo stvarno pridalo dunu teinu ozbiljnosti krivinih djela za koja je Muci osuen. (i) Osuujue presude samo po lanu 7(3) 732. Optuba prvo tvrdi da postoje dva aspekta za procjenjivanje teine poinjenih krivinih

dijela iz lana 7(3) Statuta:

(1) (2) teina krivinog djela koje lei u osnovi, a koje je poinio podreeni osuenog lica; i teina ponaanja smog osuenog lica koje nije sprijeilo krivina djela u osnovi, niti za njih sprovelo kanjavanje.1244

albeno vijee se slae da se te dvije stvari moraju uzeti u obzir. S praktinog gledita, ozbiljnost ponaanja nadreenoga koji krivina djela nije sprijeio ili za njih nije sproveo kanjavanje do nekog se stepena mora mjeriti prirodom krivinih djela na koja se njegov propust odnosi. Propust da se sprijei ili kazni ubistvo ili muenje koje je poinio podreeni mora se smatrati teim nego propust da se sprijei ili kazni npr. pljaka.1245 733. Optuba tvrdi da Pretresno vijee nije teinu Mucievih krivinih djela uzelo kao polazite

za odreivanje njegove kazne. Ona istie da se to, prvo, vidi iz take u kojoj Pretresno vijee pominje teinu u dijelu gdje diskutuje faktore relevantne za odmjeravanje kazne Muciu. Optuba napominje da, nakon navoenja zloina za koje je Muci proglaen krivim, Pretresno vijee govori o irokom rasponu pitanja koja treba imati u vidu pri odmjeravanju kazne, a da zatim, gotovo uzgredno kae da je razmatralo i teinu krivinih djela.1246 injenica da je Pretresno vijee svoje razmatranje teine krivinih djela spomenulo formalno posljednje po redu sama po sebi nema posebno znaenje, i ona zasigurno sama po sebi ne pokazuje da Pretresno vijee stvarno tom pitanju

Presuda u predmetu Kupreki, para. 852, citirano u Drugostepenoj presudi u predmetu Aleksovski u para. 182. Podnesak optube, para. 5.13. 1245 Muci tvrdi da pristup otpube ukazuje na to da ona djela nadreenoga pogreno karakterie kao isto krivino djelo koje je poinio podreeni i koje predstavlja osnov krivinog djela nadreenoga: Muciev odgovor, para 10. Podnesak optube zaista sadri neke navode koji bi se tako mogli shvatiti: vidi npr. para. 5.24. Zakljuak albenog vijea, meutim, ne bazira se na rezonovanju te vrste, nego jednostavno priznaje nunu vezu izmeu teine propusta nadreenog da se sprijei ili kazni krivino ponaanje i krivinog ponaanja na koje se taj propust odnosi. 1246 Podnesak optube, para. 5.11.
1244

1243

243 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nije posvetilo primjerenu panju. Kako bi se to pitanje rijeilo, neophodno je usredotoiti se na pitanja u vezi sa sutinom presude Pretresnog vijea. 734. U vezi s djelima za koja je Muci osuen po lanu 7(3) Statuta, optuba navodi da je

Pretresno vijee pogreno primijenilo pravo djelujui na osnovu toga to je odgovornost po lanu 7(3) manje teka nego po lanu 7(1). Optuba u svojim pismenim podnescima tvrdi sljedee:
[] oigledno je da je presuda o kazni Pretresnog vijea za premisu uzela gledite da je ponaanje nadreenog osuenog po lanu 7(3) samo po sebi manje ozbiljno nego ponaanje podreenih pojedinaca koji su poinili predmetna djela.1247

Takvo tumaenje presude Pretresnog vijea optuba potkrepljuje poreenjem kazni koje su Muci i Deli dobili po takama 13 i 14. 735. Bilo bi netano tvrditi da je, to se tie prava, odgovornost za kriminalno ponaanje

nadreenog manje ozbiljna od odgovornosti koju snosi podreeni poinilac. Meutim, sa stanovita albenog vijea, te suprotno podnesku optube, nita u presudi Pretresnog vijea ne ukazuje na to da je ono smatralo da je odgovornost za kriminalno ponaanje nadreenoga sama po sebi manja od odgovornosti podreenog poinioca. Kako se ini iz presude, Pretresno je vijee smatralo da je, u okolnostima utvrenim na osnovu dokaza, Mucievo ponaanje u smislu odgovarajuih taaka optunice bilo manje ozbiljno, te da on stoga zasluuje manju kaznu od one izreene podreenima. Pretresno vijee se osvrnulo na te okolnosti napominjui da, u odnosu na take za koje je on proglaen krivim samo po lanu 7(3), za Mucia nije utvreno da je aktivno uestvovao u ponaanju koje ini osnov tih krivinih djela.1248 736. Po miljenju albenog vijea, dokaz aktivnog uestvovanja nadreenog u krivinim djelima

podreenih dodaje na teini propustu nadreenog da ta djela sprijei, odnosno da za njih kazni, te stoga moe oteati i kaznu.1249 Pretresno vijee se u svojim zapaanjima u vezi s optim principima odmjeravanja kazne izriito izjasnilo da aktivna zloupotreba poloaja vlasti, za koju se moe pretpostaviti da ona podrazumijeva uestvovanje u zloinima podreenih, moe da povea odgovornost koja proistie iz vlasti nadreenog:

1247 1248

Podnesak optube, para. 5.23 (naglasak dodat) Prvostepena presuda, para. 1239. 1249 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, str. 183. 244 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Ponaanje optuenog u ostvarivanju nadreene vlasti moe se sagledati kao oteavajua okolnost ili kao olakavajua okolnost. Nema sumnje u to da e se zloupotreba poloaja vlasti ili povjerenja smatrati oteavajuom okolnou.1250

737.

Meutim, takoe mora biti jasno da odsustvo takvog aktivnog uea nije olakavajua

okolnost. Propust da se sprijee ili kazne krivina djela podreenih jeste relevantno vino ponaanje, ali odsustvo aktivnog uea u zloinima tu vinost ne umanjuje. 738. U procjenjivanju stepena Mucieve odgovornosti, Pretresno vijee je oigledno zakljuilo

da nema nikakvog razloga za oteanje Mucieve kazne na osnovu zloupotrebe vlasti, kako se ini, zbog toga to je nalo da Muci nije aktivno uestvovao u krivinim djelima koja lee u osnovi.1251 Meutim, Pretresno vijee je takoe utvrdilo da je Muci bio komandant logora, da je imao sveukupnu kontrolu nad oficirima, straarima i zatoenicima u logoru; da je on bio osoba odgovorna za uslove u logoru, da nije uloio nikakav napor da sprijei ili kazni lica koja su zlostavljala zatvorenike, niti ak da istrai konkretne sluajeve zlostavljanja zatoenika, ukljuujui i one sa smrtnim ishodom; da je u pravilu danima bio odsutan iz logora oito zanemarujui svoje dunosti komandanta i ne hajui za sudbinu ugroenih zatoenika.1252 Vana je injenica da je Pretresno vijee bilo stava da je Muciev propust da sprijei ili kazni protivpravno ponaanje u logoru bilo stalna pojava:
Tolerisao je takve uslove tokom cjelokupnog perioda dok je bio komandant zatvora-logora, to je ostavljalo dojam da ih ohrabruje.1253

739.

Optuba tvrdi da se propust nadreenog da sprijei ili kazni, tokom dueg vremena, krivina

djela koja se stalno poinjaju, moe gledati kao ohrabrivanje na krivina djela jer prva prilika kad on nije sprijeio ili kaznio ohrabruje kasnije poinjanje krivinih djela, te da bi takav propust stoga trebalo da se smatra ozbiljnijim od samo jedne prilike kad nije sprijeen, odnosno kanjen, izolirani zloin podreenoga.1254 albeno vijee prihvata da se stalno proputanje da se izvravaju dunosti spreavanja odnosno kanjavanja, s implicitnim efektom podsticanja podreenih da vjeruju kako nekanjeno mogu poinjati daljnje zloine, mora smatrati znaajno teim od izoliranih sluajeva takvih propusta. Na osnovu injenica koje je utvrdilo Pretresno vijee, albeno vijee smatra da je Mucievo sistematsko proputanje da djeluje u vezi s uslovima i protivpravnim ponaanjem unutar logora moralo imati taj efekt ohrabrivanja.

1250 1251

Prvostepena presuda, para. 1220. Prvostepena presuda, para. 1240. 1252 Prvostepena presuda, para. 1243 (naglasak dodat). 1253 Prvostepena presuda, para. 1243. 1254 Podnesak optube, para. 5.16-5.17. 245 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

740.

Iako se Pretresno vijee osvrnulo na injenicu da je Mucievo tolerisanje protivpravnih

uslova u logoru predstavljalo oigledno ohrabrivanje, albeno vijee se nije uvjerilo da je pri razmatranju Mucieve kazne Pretresno vijee taj faktor uzelo u obzir u adekvatnoj mjeri. To se da zakljuiti iz komentara Pretresnog vijea u vezi s faktorima u prilog olakavanja kazne:
Ovako opisana slika prije ukazuje na prepoznavanje pojedinanih propusta kao aspekta ljudske slabosti nego na zle namjere pojedinca. Krivina odgovornost g. Mucia u potpunosti proistie iz njegovog propusta da sprovede svoju nadreenu vlast na dobrobit zatoenika u zatvoru-logoru elebii.1255

Takav opis Mucievog dranja koji na osnovu Mucievog propusta sugerie u potpunosti negativnu odgovornost ne ukazuje na nikakvo priznavanje nekog uticajnijeg efekta ohrabrivanja ili pospjeivanja zloina i atmosfere bezakonja u logoru stvorene stalnim Mucievim propustima u vrenju svoje dunosti rukovoenja. Pretresno vijee je zatim ustvrdilo sljedee:
U ovom konkretnom sluaju razlog dat za odsustvovanje iz zatvora-logora nou, bez preduzimanja mjera za obezbjeenje discipline tokom tog vremena, naime, da se sam sauva od ekscesa straara i vojnika, prije je oteavajui faktor.1256

Gorenavedeno ne moe uvjeriti albeno vijee da je stepen ohrabrivanja i pojaavanja kriminalnog ponaanja njegovih podreenih, nastao kao posljedica toga to je Muci stalno proputao da rukovodi, uzet u obzir na ispravan nain. Citirani stav prije ukazuje na to da njegovi napori da sebe sauva od daljnih saznanja o zloinima, kao pokuaj da se izbjegnu neugodnosti voen vlastitim interesom, nisu imali veze sa injenicom da su i sama ta odsustvovanja imala efekt pojaavanja atmosfere bezakonja u logoru. Bilo je svakako primjereno Mucieva odsustva iz logora okarakterisati na nain kako je to uinilo Pretresno vijee, ali se Pretresno vijee time nije razrijeilo potrebe da razmotri i to da je Muci, time to je propustio da rukovodi, proizveo ozbiljne efekte ohrabrivanja na poinjanje zloina. 741. Kako je napomenuto gore, moment teine poinjenih krivinih djela iz lana 7(3) Statuta,

pored momenta teine ponaanja nadreenoga, ukljuuje i moment ozbiljnosti krivinih djela koja lee u osnovi. injenicu da Pretresno vijee nije u odgovarajuoj mjeri uzelo u obzir teinu Mucievih djela konkretno, krivinih djela u osnovi - takoe pokazuje injenica da su kazne izreene po svim pojedinanim takama bile identine: sedam godina po svakoj taki. Pretresno je vijee po svakoj taki dosudilo pojedinane kazne, a ne jedinstvenu sveobuhvatu kaznu, kako je u

1255 1256

Prvostepena presuda, usp. para. 1248. Prvostepena presuda, para. 1250. 246 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

to vrijeme, ini se, bilo zamiljeno Pravilnikom.1257 Proces utvrivanja pojedinanih kazni za te take zahtijeva da se u obzir uzmu pojedinano djelo za koje ta taka tereti, kao i dokazi o prilikama u kojima je dotino djelo poinjeno, kako bi se mogla odrediti teina djela. Dosuivanje potpuno iste kazne za svaku taku, bilo da je posrijedi propust da sprijei ili kazni ubistvo devet lica (take 13 i 14), bilo propust da sprijei ili kazni okrutno postupanje sa etiri lica (take 38 i 39), te nalog da se one izdravaju uporedno, pokazuje da Pretresno vijee nije ni nastojalo razluiti teinu svakog pojedinog djela. Ono je zapravo jednostavno dosudilo optu kaznu od sedam godina kako bi pokrilo svako krivino djelo, to je oigledno bila pogrena procjena ukupnog Mucievog ponaanja. S druge strane, to podrazumijeva da je Pretresno vijee smatralo da je Mucievo krivino ponaanje stvarno bilo jednako po svakoj taki propust da se sprijei ili kazni. Meutim, kako se jasno izrazilo albeno vijee, takav pristup ne uzima u obzir bitan momenat da teina propusta da se sprijei ili kazni djelimino zavisi od teine krivinih djela podreenih koja lee u osnovi. 742. albeno vijee se uvjerilo da pri odreivanju kazne za Mucia Pretresno vijee nije u

odgovarajuoj mjeri uzelo u obzir teinu Mucievih djela iz lana 7(3), te da pri odreivanju kazne za njega nije dakle imalo u vidu moment koji je moralo imati. (ii) Osuujue presude i na osnovu direktne odgovornosti i na osnovu odgovornosti nadreenog (take 46 i 47) 743. to se tie krivinih djela za koja je Muci osuen i po lanu 7(1) i po lanu 7(3)

hotimino nanoenje velikih patnji ili teke povrede tijela ili zdravlja (taka 46) i okrutno postupanje uslijed nehumanih uslova u logoru (taka 47) optuba tvrdi da Pretresno vijee ni ovdje nije uzelo u obzir teinu zloina zbog dodatnog razloga da je njegovu krivinu odgovornost kao direktnog uesnika i istovremeno nadreenoga trebalo uzeti u obzir kao oteavajuu okolnost.1258 744. Pretresno vijee je bilo sljedeeg stava:
Time to nije obezbijedio zatoenicima odgovarajuu hranu, vodu, zdravstvenu njegu i uslove za vrenje nude, Zdravko Muci je uestvovao u odravanju nehumanih uslova koji su vladali u zatvoru-logoru elebii. Shodno tome, on je direktno odgovoran za te uslove, prema lanu 7(1) Statuta. Pored toga, na svom poloaju nadreene vlasti, Zdravko Muci je znao, ili je imao razloga Pravilom 87(C) u predmetno je vrijeme bilo predvieno sljedee: Ako Pretresno vijee proglasi optuenog krivim za jednu ili vie optubi sadranih u optunici, istovremeno mora odrediti kaznu za svaku od optubi za koju je optueni proglaen krivim. U meuvremenu je to pravilo izmijenjeno i dopunjeno (19. revizija, na snazi od 19. januara 2001.) tako da sada taj stav glasi: Ako pretresno vijee proglasi optuenog krivim za jednu ili vie optubi sadranih u optunici, izrei e kaznu za svaku od optubi po kojoj je optueni proglaen krivim i navesti da li e se kazne izdravati konsekutivno ili uporedno, osim ukoliko ne odlui primijeniti svoju ovlast da izrekne jedinstvenu kaznu koja odraava ukupno zloinako ponaanje optuenog. 247 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1257

da zna, kako se zatoenici, nasilnim radnjama njemu podreenih lica izlau atmosferi terora, ali te radnje nije sprijeio, niti je kanjavao njihove poinioce. Shodno tome, Pretresno vijee zakljuuje da je Zdravko Muci prema lanu 7(3) Statuta odgovoran za atmosferu terora koja je vladala u zatvoru-logoru elebii.1259

Pretresno vijee je izreklo osuujue presude po takama 46 i 47, pri emu svaka taka obuhvaa krivinu odgovornost i po lanu 7(1) i po lanu 7(3). Pri odmjeravanju kazne, Pretresno vijee se pozvalo na injenicu Mucieve dvojne krivine odgovornosti po svakoj od tih taaka, 46 i 47,1260 ali se na to nije pozvalo u razmatranju relevantnih oteavajuih faktora u vezi s Mucievom kaznom. 745. Kad se krivina odgovornost za krivino djelo tereeno pojedinom takom navodi i po lanu

7(1) i po lanu 7(3), te kada Pretresno vijee nae da je dokazana i direktna odgovornost i odgovornost nadreenog, ak i ako se izrekne samo jedna osuujua presuda, pretresno vijee u svom razmatranju presude o kazni mora voditi rauna o injenici da su dokazana oba tipa odgovornosti. To se na najprimjereniji nain moe posmatrati u smislu izricanja optuenom kazne za dva odvojena djela obuhvaena jednom takom. Alternativno, to se moe posmatrati i kao direktno uee koje oteava odgovornost po lanu 7(3) (kako je objanjeno gore) ili kao starjeinstvo optuenoga ili njegovog poloaj vlasti, to oteava njegovu direktnu odgovornost po lanu 7(1).1261 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski to je oboje priznala kao faktore iz kojih bi trebalo da rezultira poveanje ili oteanje kazne. Optueni iz tog predmeta, takoe komandant zatvora, za neke je zloine proglaen krivim na osnovu lana 7(1) Statuta, za neke na osnovu lana 7(3), a za neke po oba lana. to se tie djela za koja je taj optueni osuen zbog svog direktnog uea, albeno je vijee napomenulo da je njegova odgovornost nadreenoga, upravnika zatvora, njegova krivina djela uinila znatno teim.1262 U nastavku se kae:
Osim to je tolerisao zloine kao komandant, alilac je svojim direktnim uestvovanjem davao dodatni poticaj svojim podreenima da poinjaju takva djela. Kombinacija ovih faktora trebala je, dakle, dovesti do due kazne i sigurno nije smjela biti osnovom za njezino ublaavanje.1263

Podnesak optube, para. 5.45-5.46. Prvostepena presuda, para. 1123. 1260 Prvostepena presuda, para. 1237 i 1240. 1261 Ova napomena vai samo ako se pod razliitim takama za te dvije vrste odgovornosti ne tereti nezavisno, s posebnim presudama o kazni izreenima za svaku od njih. Moe se pojaviti i drugaija situacija sa dvije zasebne take protiv optuenog, od kojih jedna tereti za odgovornost po lanu 7(1) po osnovu direktnog uestvovanja ili sauesnitva u konkretnom krivinom incidentu, a druga za odgovornost po lanu 7(3) po osnovu propusta da se podreeni sprijee ili kazne za njihovu ulogu u istom incidentu. Ako su osuujue presude i presude o kazni izreene po obje take, presuda o kazni na osnovu tereenja po lanu 7(3) ne bi se smjela oteavati na osnovu dodatnog direktnog uestvovanja, kao to se ni presuda o kazni na osnovu tereenja po lanu 7(1) ne bi smjela oteavati na osnovu poloaja vlasti optuenoga, jer bi to uiniti znailo nedopustivo duplicirati kaznu izreenu na osnovu istog ponaanja. 1262 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 183. 1263 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 183.
1259

1258

248 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

746.

U ovom predmetu, Pretresno je vijee Mucia proglasilo krivim i po taki 46 i po taki 47,

kako zbog direktne odgovornosti za nehumane uslove koji su prevladavali u logoru, tako i zbog odgovornosti nadreenog za atmosferu terora koju su u logoru stvorili straari, nad kojima je on imao vlast. Iako injenica da se u prvostepenoj presudi nigdje konkretno ne pominje dvojaka Mucieva odgovornost za djela obuhvaena takama 46 i 47 nije presudna za pitanje da li je Pretresno vijee tu odgovornost zaista uzelo u obzir pri odmjeravanju kazne Muciu, albeno se vijee nije uvjerilo da je izrekavi po toj taki kaznu od sedam godina Pretresno vijee to i uinilo. Iako Pretresno vijee jeste jasno sagledalo surovost uslova u stvaranju kojih je Muci direktno uestvovao, kao i nasilje i poniavanje kojem su straari podvrgavali zatoenike,1264 nije oigledno da je Pretresno vijee presudom o kazni u punoj mjeri dalo do znanja da takvo ponaanje obuhvaa dvije vrste krivine odgovornosti, od kojih svaka za sebe ima znatnu teinu. Duina izreene kazne jasno sugerie da Vijee to nije uinilo. (iii) Teina krivinog djela protivpravnog zatoenja (taka 48) 747. Muci je za protivpravno zatoenje civila (taka 48) osuen samo po lanu 7(1) i po toj

taki mu je izreena kazna od sedam godina zatvora. Optuba tvrdi da Pretresno vijee po toj taki takorei nije ni razmatralo primjerenu kaznu.1265 Optuba istie ovaj stav Pretresnog vijea iznesen nakon diskusije o raznim oteavajuim i olakavajuim faktorima u vezi s Muciem:
Krivina odgovornost g. Mucia u potpunosti proistie iz njegovog propusta da sprovede svoju nadreenu vlast na dobrobit zatoenika u zatvoru-logoru elebii.1266

Optuba kae da to pokazuje da Pretresno vijee pri odmjeravanju kazne Muciu nije uzelo u obzir njegovo vlastito ponaanje koje je direktno rezultiralo protivpravnim zatoenjem civila.1267 748. Ako vlast nadreenog razumijemo u smislu odgovornosti prema lanu 7(3) Statuta (to je

najprirodniji nain razumijevanja tog izraza u ovom kontekstu), stav Pretresnog vijea da Mucieva krivina odgovornost u potpunosti proistie iz njegovog propusta da sprovede svoju nadreenu vlast na dobrobit zatoenika oigledno je pogrean. U njemu se ne uzima u obzir nalaz Pretresnog vijea da se Mucieva odgovornost po taki 48 temelji samo na njegovoj direktnoj odgovornosti po lanu 7(1), i da je on na osnovu lana 7(1) bio odgovoran za okrutno postupanje i hotimino nanoenje velikih patnji ili ozbiljnih povreda tijelu ili zdravlju po takama 46 i 47, pored odgovornosti nadreenog po lanu 7(3). Mogue je da se Pretresno vijee jednostavno htjelo osvrnuti na injenicu da Mucieva krivina odgovornost u potpunosti proistie iz njegovog ponaanja u svojstvu komandanta logora,
1264 1265

Prvostepena presuda, para. 1242. Podnesak optube, para. 5.48. 1266 Prvostepena presuda, para. 1248. 249 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

odnosno, kako tvrdi Muciev branilac, iz njegove vlasti u optem smislu.1268 Tako shvaena, takva ocjena njegovog poloaja ne bi bila pogrena budui da direktna Mucieva odgovornost za protivpravno zatoenje proistie iz toga to on svoju vlast komandanta logora nije ostvarivao na nain da je putao na slobodu zatoenike za koje je znao da su protivpravno zatoeni, a njegova odgovornost po lanu 7(1) za nehumane uslove u logoru iz toga to on kao komandant logora nije zatoenicima obezbijedio primjerene ivotne uslove. S obzirom na ranije priznanje Pretresnog vijea u odjeljku o odmjeravanju kazne Muciu, da se on ne proglaava krivim za aktivno uestvovanje u krivinim djelima, s izuzetkom taaka 46 i 47 (neovjeno uslovi) i take 48 (protivzakonito zatoenje civila), albeno vijee se nije uvjerilo da nain rezonovanja u prvostepenoj presudi pokazuje da Pretresno vijee nije razmatralo primjerenu kaznu po ovoj taki. 749. Na openitijem nivou, optuba, meutim, tvrdi da je u svjetlu teine krivinog djela

protivpravnog zatoenja kazna od sedam godina oigledno neadekvatna. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, ona prvo obrazlae sljedee:
[] oigledno je da se svi drugi zloini koji su poinjeni nad rtvama tokom zatoenja u logoru ne bi dogodili da one tamo nisu bile zatoene protivpravno. Izriui kaznu po taki 48, injenica da su rtve protivpravnog zatoenja za vrijeme zatoenja postale rtve drugih krivinih djela stvar je koja se mora uzeti u obzir.1269

750.

Ta tvrdnja previa injenicu da se, za zloine protiv zatoenika u logoru elebii za koje je

optuba utvrdila da se mogu dokazati van razumne sumnje, u optunici teretilo nezavisno. Mucia se teretilo za odgovornost nadreenoga te, u sluaju neovjenih uslova po takama 46 i 47, za linu odgovornost za mnoge od tih zloina. U toj situaciji, da je kaznu po taki protivpravnog zatoenja trebalo da otea pozivanje na injenicu da su nad zatoenicima bili poinjeni ti drugi zloini, pojavila bi se opasnost od nedopustivog kanjavanja optuenog vie od jedanput za isto ponaanje. U okolnostima ovog predmeta, albeno se vijee nije uvjerilo da nije dolo do kakve greke zbog toga to pri odmjeravanju kazne injenica da su nad zatoenicima poinjeni zloini nije uzeta kao oteavajui moment. 751. Otpuba je svoj podnesak u vezi s takom 48 takoe potkrijepila pozivanjem na kazne za

krivina djela protivpravnog liavanja slobode, protivpravnog zatoenja, odnosno, kako se to naziva u pravosuima nekih drava, nezakonitog zatvaranja. U Belgiji, pozitivni zakonski propisi predviaju kazne u rasponu od tri mjeseca do doivotne s tekim fizikim radom (zavisno od

1267 1268

Podnesak optube, para. 5.50. Muciev odgovor, para. 14. 1269 Podnesak optube, para. 5.50. 250 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prisutnosti raznih oteavajuih okolnosti, npr. muenja ili smrti kao posljedice muenja),1270 u Francuskoj i do dvadeset godina za samo jednu rtvu, te do trideset za vei broj rtava,1271 u Ruandi od pet do dvadeset godina, sa smrtnom kaznom ako je zatoena rtva muena do smrti.1272 Meutim, optuba takoe priznaje da sistemi nekih drugih drava ne predviaju tako stroge kazne, nego da raspon see od jedne do dvanaest godina.1273 752. Muci tvrdi da je, prilikom pozivanja na te raspone kazni, bez primjera konkretnih kazni

izreenih na osnovu praktino istovjetnih injenica gdje je optueni imao praktino istovjetne okolnosti i olakavajue momente [], vrijednost takvih primjera, iako donekle zanimljiva s akademskog stanovita, u praksi veoma ograniena.1274 albeno vijee se slae da je pozivanje na zakonske propise pojedinih drava na apstraktan nain od veoma ograniene vrijednosti. 753. Pozivanje optube na najstroe kazne koje se mogu primijeniti za protivpravno zatoenje, u

kombinaciji s oteavajuim faktorima kao to su muenje ili smrt rtve, previa i injenicu da se, u ovom predmetu, za te zloine teretilo nezavisno i da oni stoga nisu prikladna referenca za traenje smjernica o tome to bi bio primjereni raspon kazni za djelo protivpravnog liavanja slobode samo po sebi. Drugo, zakonski propisi na koje se poziva optuba u svakom sluaju pokazuju da se Muciu izreena kazna od sedam godina za takvo djelo (ako je inae primjerena) dobro uklapa u taj veoma iroki raspon kazni. 754. albeno se vijee nije uvjerilo da kazna izreena Muciu po taki 48 izlazi van raspona

kazni dostupnih Pretresnom vijeu u okviru njegovog diskrecionog prava, odnosno da je u vezi s upravo tom takom pokazana bilo kakva druga greka u ostvarivanju tog diskrecionog prava. (iv) Zakljuak u vezi sa teinom djela 755. Iz gore utvrenih razloga, albeno vijee je zakljuilo da Pretresno vijee, ostvarujui svoje

diskreciono pravo u pogledu odmjeravanja kazne, nije u dovoljnoj mjeri vodilo rauna o teini djela koja je Muci poinio, tako da kazna od sedam godina koja mu je izreena nije adekvatan odraz njegovog ukupnog kriminalnog ponaanja. Zakljuak albenog vijea potkrepljuje Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski. Korisno e biti da se objasni i zato. 756. Povjerenje javnosti u moralni integritet sprovoenja krivine pravde (bilo na

meunarodnom, bilo na nacionalnom nivou) stvar je od trajne vanosti za opstanak institucija koje
1270 1271

Code Pnal /Kazneni zakon/, lanovi 434-438. Code Pnal, lan 224-1 i 224-3. 1272 Code Pnal, lan 388. 1273 Podnesak optube, para. 5.52, u kojem se navode odredbe relevantne zakona Austrije, Kanade, Danske, Finske i Zambije. 251 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

obavljaju tu dunost. Jedan od temeljnih elemenata u svakom racionalnom i pravinom sistemu krivine pravde je dosljednost u kanjavanju. To je vrlo vana refleksija pojma jednakosti pred zakonom. Dugogodinje pravosudno iskustvo u mnogim dravama pokazuje da se to povjerenje javnosti moe naruiti ako te institucije odaju utisak nepravednosti time to doputaju znatne nedosljednosti u kanjavanju razliitih prekritelja u sluajevima gdje su okolnosti razliitih krivinih djela i kanjenih prekritelja dovoljno sline da bi se oekivalo da e i po pravdi izreene kazne takoe uglavnom biti sline. 757. Time se ne misli rei da je Pretresno vijee obavezno da u jednom predmetu izrekne istu

kaznu kakva je izreena u nekom drugom predmetu jednostavno zbog toga to su okolnosti tih dvaju predmeta sline. Kako broj kazni izreenih u Meunarodnom sudu raste, tako e se s vremenom artikulisati raspon ili obrazac kazni koje se izriu licima kad su njihove prilike i okolnosti krivinih djela koja su ona poinila uglavnom sline. Kada se takav raspon ili obrazac bude artikulisao, pretresna e vijea biti duna da taj raspon ili obrazac kazni uzimaju u obzir, ali ne kao obavezu, nego samo kako bi se obezbijedilo da iz kazni koje e ona izrei nee proistei neopravdana odstupanja koja bi mogla da narue povjerenje javnosti u integritet naina na koji Meunarodni sud sprovodi krivinu pravdu. 758. Takav raspon ili obrazac kazni koje izrie Meunarodni sud zasada jo ne postoji. Krivina

djela za koja Meunarodni sud sudi takve su prirode da bi obrazac odmjeravanja kazni bio od male koristi u odnosu na esto fundamentalno razliite definicije krivinih djela u jurisdikcijama raznih drava, mimo onoga to u skladu sa lanom 24 svog Statuta Meunarodni sud mora imati u vidu s obzirom na sudove bive Jugoslavije. Stoga, kako bi se izbjegao bilo kakav neopravdani disparitet, Meunarodni se sud zasad moe ravnati samo prema onim kaznama koje je sam izrekao u uglavnom slinim okolnostima svojstvenim krivinim djelima i prekriteljima. Ipak, i u tome treba biti veoma oprezan. Kako e albeno vijee razmotriti nie,1275 poreenja sa kaznama izreenim u drugim predmetima bie od male pomoi ako okolnosti sluajeva nisu u velikoj mjeri sline. Meutim, u predmetima u kojima postoje sline injenine okolnosti i sline osuujue presude, a naroito u predmetima u kojima je albeno vijee razmatralo izreene kazne, ne bi trebalo da se pojavi bilo kakvo sutinsko odstupanje meu kaznama koje ne opravdavaju okolnosti konkretnog optuenog lica. 759. Aleksovski, komandant zatvora u kojem su zatoenici bili zlostavljani, za jednu je taku po

lanu 3 Statuta osuen za povredu dostojanstva linosti,1276 to obuhvaa odgovornost i po lanu

1274 1275

Muciev odgovor, para. 15. Vidi nie, para. 798. 1276 Tuilac protiv Aleksovskog, predmet br. IT-95-14/1-T, Presuda, 25. jun 1999., para. 228-230. 252 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

7(1) i po lanu 7(3) za vie krivinih djela nasilja, za pomaganje i podravanje stvaranja atmosfere psiholokog terora te za nespreavanje koritenja zatoenika za ivi tit i za kopanje rovova. Za razliku od Mucia, on nije bio osuen za ozbiljnije zloine ubistva i muenja, kao niti za dodatno zasebno krivino djelo protivpravnog zatoenja civila. Presuda Pretresnog vijea o kazni od dvije i po godine zatvora1277 u albenom je postupku preinaena jer je bila oigledno neprimjerena.1278 albeno je vijee izreklo preinaenu kaznu od sedam godina, u kojoj je uzet u obzir element non bis in idem, koji se u tom postupku pojavio tako to je Aleksovski morao dva puta izai pred sud radi izricanja kazne za isto ponaanje, pri emu je pretrpio tjeskobu i uznemirenost nakon to je ve bio puten na slobodu.1279 Kako smatra albeno vijee, da nije bilo tih momenata, [preinaena] kazna bi bila znatno dua. Da je Aleksovski bio osuen na mnogo vie od sedam godina zatvora to se zbog elementa non bis in idem nije desilo - postojalo bi ozbiljno odstupanje u odnosu na to da je i Muci osuen samo na sedam godina zatvora, s obzirom na vei broj krivinih djela poinjenih u slinim okolnostima, ukljuujui i zloine nesumnjivo vee teine od onih za koje je osuen Aleksovski. 2. Nisu uzeti u obzir zloini koji se ne navode u optunici 760. U vezi sa krivinim djelima za koja je Muci osuen po lanu 7(3) Statuta, optuba tvrdi da,

iako te take specificiraju izvjesne zloine protiv izvjesnih identifikovanih rtava, nain na koji su ti paragrafi formulisani jasno pokazuje da ti spiskovi zloina i rtava nisu iscrpni.1280 Optuba tvrdi da je pri odmjeravanju kazne Muciu po tim takama Pretresno vijee pogrijeilo ne uzimajui u obzir injenicu da ti zloini, precizirani u odgovarajuim paragrafima optunice po kojima je Muci proglaen krivim, ne predstavljaju sveukupne relevantne krivine radnje poinjene nad zatoenicima u zatvoru-logoru elebii.1281 761. Take na koje se optuba poziva terete za zloine protiv konkretnih pojedinaca, ali se te

optube izriu izrazom ukljuujui. na primjer, uvodni paragraf taaka 33 i 34 poinje ovim rijeima:
Vezano za ubistva poinjena u logoru elebii, ukljuujui: []

1277 1278

Tuilac protiv Aleksovskog, predmet br. IT-95-14/1-T, Presuda, 25. jun 1999., para. 244. Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 187. 1279 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 190. 1280 Podnesak optube, para. 5.34. 1281 Podnesak optube, para. 5.43. 253 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Pretresno je vijee prihvatilo da se tim nainom izraavanja htjelo obuhvatiti pozivanje na neprecizirana krivina djela koja su se navodno dogodila u zatvoru-logoru elebii,1282 te je u nastavku izjavilo:
S obzirom na prava utemeljena u lanu 21 Statuta, i iz pravinosti prema optuenima, Pretresno vijee neprecizirana krivina djela koja se pominju u naprijed navedenim takama optunice ne smatra dijelom optubi protiv optuenih. U skladu s tim, u svojim zakljucima u vezi s tim takama optunice, Pretresno vijee e se ograniiti na razmatranje onih krivinih djela koja su izriito nabrojana u optunici.1283

762.

Optuba openito tvrdi da, kad se nadreeni tereti za odgovornost za neprecizirana krivina

djela po lanu 7(3) Statuta, ne postoji razlog koji bi Pretresno vijee mogao sprijeiti da ta djela, ako na suenju budu dokazana, ne uzme u obzir pri odreivanju kazne za nadreenog.1284 Gore citirani stav Pretresnog vijea optuba navodi kao dokaz da Pretresno vijee, prilikom odmjeravanja kazne za Mucia, po svoj prilici nije uzelo u obzir ta neprecizirana djela iako se iz presude Pretresnog vijea jasno vidi da su krivina djela, van pojedinih djela preciziranih u optunici, u predmetnom periodu zaista bila poinjena u logoru.1285 Zatim optuba navodi izvjesne odlomke iz Prvostepene presude iz kojih se vidi da je Pretresno vijee prihvatilo da zloini precizirani u optunici nisu predstavljali sveukupne krivine radnje kojima su bili podvrgnuti zatoenici u logoru elebii.1286 Meutim, optuba ne navodi koji to tano dijelovi sadre bilo kakve nalaze da je upravo Muci bio odgovoran za ta neprecizirana djela. albeno vijee ne moe nai nijednu naznaku da je Pretresno vijee van razumne sumnje zakljuilo da je Muci poinio bilo koje krivino djelo povrh onih koja su precizno navedena u optunici. 763. Muci tvrdi da je taj argument optube zapravo alba na oslobaajuu presudu preruena u

albu na presudu o kazni jer, ako Pretresno vijee nije nalo da su predmetne stvari protiv Mucia dokazane van razumne sumnje, nije postojao osnov po kojem je ono te stvari moglo uzeti u obzir pri izricanju kazne.1287 albeno vijee se slae s tim da samo stvari koje su protiv optuenog dokazane van razumne sumnje mogu biti osnov za izricanje kazne optuenom ili biti uzete u obzir radi oteavanja te kazne. Kako je postalo jasno tokom podnoenja usmenih argumenata u albenom postupku,1288 pitanje je prvenstveno to da li je optuba stvarno traila nalaze u vezi s ostalim djelima spomenutima u optunici. Od Pretresnog vijea nije se moglo oekivati da donese odluke o

1282 1283

Prvostepena presuda, para. 812. Prvostepena presuda, para. 812. 1284 Podnesak optube, para. 5.38. 1285 Podnesak optube, para. 5.37. 1286 Podnesak optube, para. 5.37. 1287 Muciev odgovor, str. 12. 1288 Transkript albene rasprave, str. 737-738. 254 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

stvarima koje preda nj nisu bile konkretno iznesene niti u optunici niti tokom suenja. Drugo je pitanje da li je optueni, s obzirom na veoma uoptene formulacije u optunici, tokom postupka bio dovoljno obavijeten o tome da se u njoj terete i ta dodatna krivina djela, kao i o prirodi tih djela, da bi u svojoj odbrani na te navode mogao odgovoriti.1289 764. to se tie prvog pitanja, optuba u svojim albenim podnescima nije uspjela da albeno

vijee uputi bilo na koji zapis o tome da je tuilac za vrijeme suenja traio nalaze Pretresnog vijea o ostalim Mucievim krivinim djelima koja nisu bila precizirana u optunici. albeno vijee napominje da je u svom zavrnom pismenom podnesku pred Pretresnim vijeem optuba ustvrdila da
[] konkretni incidenti navedeni u optunici nisu iscrpni, nego se pominju vie kao primjeri []. Stoga, za svrhe odgovornosti nadreenog, sudije mogu uzeti u obzir druge incidente koji nisu precizirani u optunici, ali su dokazani na suenju.1290

Nije bio preciziran nijedan takav drugi incident. Takoe, optuba ni u svojoj usmenoj zavrnoj rijei nije identifikovala niti jedno takvo djelo, nego je samo uopteno tvrdila da bi Pretresno vijee optuenog trebalo osuditi za van razumne sumnje dokazana krenja prava.1291 Nema naznaka da je optuba bilo u kojem trenutku tokom postupka Pretresno vijee upozorila na bilo koji drugi konkretni krivini incident i po njemu traila presudu u pogledu Mucieve odgovornosti. 765. albeno vijee smatra da, u takvim okolnostima, Pretresno vijee nije poinilo nikakvu

greku ne donijevi presude o pitanjima koja u optunici nisu bila precizno navedena. S obzirom na uoptenost navoda o tim drugim incidentima u optunici, sama optunica nije Pretresno vijee obavezivala da donese odluke o tim incidentima. Na optubi je bio zadatak da, ako je stvarno traila presude o tome, ta pitanja jasno precizira pred Pretresnim vijeem i zatrai od njega da o njima donese odluke. Iz tog razloga, taj argument optube se ne prihvaa. 766. S obzirom na taj zakljuak, nije potrebno razmatrati da li je optuba zadovoljila

gorepomenuti zahtjev da optueni mora biti u dovoljnoj mjeri informisan o drugim krivinim incidentima koji se navode. U svakom sluaju, optuba albenom vijeu nije predoila nikakav materijal na osnovu kojeg bi se ono uvjerilo da je tom zahtjevu udovoljeno.

Statut Meunarodnog suda, lan 21(4)(a) govori o pravu optuenog da ga se na jeziku koji razumije pravovremeno i detaljno obavijesti o prirodi i razlozima optubi protiv njega. 1290 Closing Statement of the Prosecution /Zavrna izjava optube/, podnesena 25. avgusta 1998, para. 3.71. 1291 Transkript suenja, str. 15525-15526. ini se da su argumenti optube usmjereni (iako nisu konkretno tako opisani) samo prema svjedoenju koje se odnosilo na konkretno identifikovane zloine i rtve navedene u optunici. Transkript suenja, str. 15530-15534. 255 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1289

3. Odluka da se sve kazne slue uporedno 767. U vezi s ovim albenim osnovom, optuba je naposljetku ustvrdila da je Pretresno vijee

pogrijeilo naloivi da se sve Mucieve kazne slue istovremeno.1292 Pretresno vijee je, u vezi s pitanjem da li izreene kazne treba da se slue istovremeno ili konsekutivno iznijelo sljedei stav:
Tokom pretpretresne faze postupka, Pretresno vijee je donijelo odluku po prigovoru odbrane Zejnila Delalia na oblik optunice. U toj se odluci, izmeu ostalog, razmatralo pitanje smije li se optueni za isto krivino djelo teretiti u nekoliko pravnih kvalifikacija, odnosno da li je doputen kumulativni nain tereenja. Pretresno vijee se tom prilikom sloilo sa jednom prethodnom odlukom donesenom u predmetu Tuilac protiv Duka Tadia i odbilo da razmatra pomenuti argument budui da je on relevantan samo u pogledu kazni, ukoliko se optueni proglasi krivim za dotine optube. Taj prigovor na optunicu je stoga bio odbaen. U tom kontekstu, Pretresno vijee ovdje nalae da se sve kazne imaju sluiti istovremeno. Izreene kazne nee, dakle, biti konsekutivne prirode.1293

768.

Optuba tvrdi da takvo rezonovanje nije moglo opravdati zakljuak Pretresnog vijea da se

sve kazne izreene Muciu imaju sluiti uporedno.1294 Kako bi potkrijepila svoj argument, ona navodi dvije stvari. Prvo, da se mnoge kazne izreene Muciu odnose na zloine proistekle iz razliitog ponaanja, a ne iz iste radnje kako sugerie gore citirana izreka Pretresnog vijea. Drugo, optuba tvrdi da:
ak i kad dva razliita zloina za koje je optueni osuen proistiu iz istog ponaanja, to se mora odraziti u kazni, ali to ne znai da kazne izreene za razliita krivina djela proistekla iz istog ponaanja nuno moraju biti izreene kao istovremene.1295

Optuba tvrdi: ponaanje koje istovremeno konstituie vie od jednog krivinog djela ozbiljnije je nego ponaanje koje konstituie samo jedno od tih krivinih djela, tako da se radi o neemu to moe biti primjereno izraeno u odmjeravanju kazne.1296 769. albeno je vijee ve utvrdilo da se, u vezi sa zloinima za koje je Muci osuen po

lanovima 2 i 3 za isto ponaanje, optube po lanu 3 moraju odbaciti. To zahtijeva da posljedice toga na odmjeravanje kazne mora da razmotri pretresno vijee u novom sastavu koje e bez sumnje razmotriti da li zapaanja prvobitnog pretresnog vijea upuuju na to da ne bi trebalo da bude mijenjanja izreenih kazni na nie. Iz tog razloga, ovaj argument nije potrebno dalje razmatrati jer se on odnosi na osude za isto ponaanje. albeno vijee smatra dovoljnim ponoviti da je glavni
1292 1293

Podnesak optube, para. 5.55-5.56. Prvostepena presuda, para. 1286 (fusnota izostavljena). 1294 Podnesak optube, para. 5.56. 1295 Podnesak optube, para. 5.56(2). 1296 Podnesak optube, para. 5.72. 256 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kriterijum za odreivanje kazne to da se u njoj mora precizno prepoznati teina krivinih djela i odraziti ukupno kriminalno ponaanje optuenog.1297 injenica da je legitimno ponaanje optuenoga pravno okarakterisati kao ponaanje iz kojeg proistiu razliiti zloini ne moe prevagnuti nad temeljnim principom da optueni za isto ponaanje moe biti kanjen samo jedan put. U sluaju kad postoje dva pravno zasebna krivina djela proistekla iz istog incidenta, valjalo bi se pobrinuti da se kaznom ne kanjava dva puta u vezi s istom radnjom, a na osnovu toga to ona posjeduje elemente zajednike za dva krivina djela, nego samo ono ponaanje za koje se smatra da posjeduje zasebne elemente predmetnih krivinih djela. 770. U vezi s krivinim djelima za koja je Muci osuen, a koja se odnose na razliito ponaanje,

optuba tvrdi da u sluaju kad je optueni poinio vie zloina, Pretresno vijee u obzir mora uzeti vii stepen protivpravnog djelovanja i injenicu da je povrijeen izvjestan broj zatienih vrijednosti.1298 Svoj stav optuba je rezimirala rekavi da licu koje je osueno za vie krivinih djela openito treba da se izrekne vea kazna nego licu koje je poinilo samo jedno od tih krivinih djela.1299 771. Pravilom 101(C) Pravilnika o postupku i dokazima, na snazi u vrijeme glavnog pretresa u

ovom predmetu, bilo je utvreno sljedee:

Pretresno vijee mora da navede da li e se vie izreenih kazni izdravati jedna za drugom ili istovremeno.

Izbor izmeu izricanja istovremene ili konsekutivne kazne stvar je, dakle, diskrecionog prava Pretresnog vijea. Pravilo 101(C) sada je uklonjeno iz Pravilnika, ali je diskreciono pravo Pretresnog vijea u vezi s istovremenim ili konsekutivnim kaznama zadrano u izmijenjenom pravilu 87(C) koje predvia da pretresno vijee mora naznaiti da li se zasebne kazne izreene za viestruke osuujue presude imaju sluiti konsekutivno ili istovremeno.1300 Meutim, jasno je da se to diskreciono pravo mora primjenjivati polazei od gorepomenutog temeljnog momenta da kazna koju optueno lice ima odsluiti mora odraziti ukupno kriminalno ponaanje optuenoga. U tom smislu se albeno vijee slae s tvrdnjom optube da se licu koje je osueno za vie zloina u pravilu izrie vea kazna nego licu osuenom za samo jedan od tih zloina. 772. albeno vijee je ve zakljuilo da je Pretresno vijee pogrijeilo ne uzevi u odgovarajuoj

mjeri u obzir teinu nekih krivinih djela za koja je Muci osuen, te da kazna od sedam godina ne

1297 1298

Vidi gore, para. 429-430. Podnesak optube, para. 5.59. 1299 Podnesak optube, para. 5.59. 1300 Te izmjene rezultat su 19. revizije Pravilnika koja je na snazi od 19. januara 2001. 257 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

odraava na adekvatan nain ukupno Mucievo kriminalno ponaanje. Da je Pretresno vijee pri odmjeravanju pojedinanih kazni za te zloine u adekvatnoj mjeri uzelo u obzir teinu tih zloina, mogue je da bi izbor istovremene, a ne konsekutivne kazne bio posve primjeren. Meutim, u svjetlu opteg zakljuka albenog vijea da sveukupna kazna nije bila adekvatan odraz ukupnog Mucievog kriminalnog ponaanja, nije potrebno donositi odluku o tome da li je iz izbora istovremene, a ne konsekutivne kazne proistekla dodatna greka Pretresnog vijea. Stav albenog vijea o tome kakva bi kazna bila primjerenija izraen je nie.1301 C. Mucieva alba na kaznu 773. Muci na optem nivou tvrdi da je sedmogodinja kazna predugaka imajui u vidu sve

okolnosti sluaja.1302 Glavni Muciev argument je da je Pretresno vijee pogrijeilo u razmatranju oteavajuih i olakavajuih faktora, tako to nije pridalo dunu teinu jakim [] i doista jedinstveno rijetkim olakavajuim okolnostima njegovog predmeta,1303 dok je, naprotiv, uzelo u obzir izvjesne oteavajue momente koje nije trebalo da uzme u obzir. On takoe tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo ne prihvativi predmet Wilhelm Von Leeb kao presedan primjeren za vlastito odmjeravanje kazne, kao i da je pogrijeilo s obzirom na teinu koja, po zakljuku vijea, treba da se prida elementu odvraanja. Iako je iz gorenavedenog oigledno da albeno vijee smatra da je Mucieva kazna na sedam godina stvarno neadekvatna, te argumente valja prodiskutovati jer se njima tvrdi da je Pretresno vijee uinilo konkretne greke u primjeni prava. 1. Razmatranje oteavajuih i olakavajuih okolnosti (i) Olakavajue okolnosti 774. Muci konkretno navodi da se na njegovu kaznu nije na primjereni nain odrazio

olakavajui efekt nalaza Pretresnog vijea da nema dokaza da je Muci direktno i aktivno uestvovao bilo u kojim djelima, nego da je on, naprotiv, spreavao nasilja.1304 Prvopomenuto pitanje razmotreno je gore, prilikom razmatranja argumenata optube u vezi s tim da li je Pretresno vijee uzimalo u obzir teinu krivinih djela. to se tie drugog argumenta, Muci tvrdi da Pretresno vijee nije u adekvatnoj mjeri uzelo u obzir injenicu da je on preduzimao mjere da ublaava patnje i spreava nasilja.1305

1301 1302

Vidi nie, para. 853. Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 1. 1303 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 2. 1304 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 1-2. 1305 Prvostepena presuda, para. 1247. 258 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

775.

Muci je, meu ostalim, osuen po lanu 7(3) Statuta, dakle, kao komandant. Ako

komandant odgovoran - kao u ovom sluaju - za zatvor-logor ili objekt za zatoenje, preduzima mjere za ublaavanje patnje zatoenih, zavisno od stepena i nivoa tog poteza, mogue je da teina sveukupnih krivinih djela bude openito ublaena. To bi, meutim, zavisilo od okolnosti predmeta i stepena ukazane pomoi. Kako je pokazano gore, odluka o tome kolika teina treba da se prida takvim djelima u smislu ublaavanja kazne stvar je diskrecionog prava Pretresnog vijea. Kako nije utvreno da je Pretresno vijee zloupotrijebilo svoje diskreciono pravo izrekavi kaznu koja izlazi van diskrecionog okvira predvienog Statutom i Pravilnikom, taj argument ne stoji.1306 776. albeno vijee je ve napomenulo da je Pretresno vijee izriito razmatralo Mucieve

argumente u vezi sa svjedoenjem svjedoka optube koji su pohvalnim rijeima svjedoili o ponaanju [...] Mucia prema zatoenicima.1307 Nadalje, Pretresno vijee je smatralo da [m]nogo toga govori u prilog olakavajuim dokazima, kao i prethodno razmatranim oteavajuim okolnostima.1308 Iako se ini da nije sporno da je Muci za vrijeme svog komandovanja logorom elebii uinio nekoliko dobrih djela,1309 albeno vijee smatra da, s obzirom na okolnosti ovog predmeta, zakljuak da ta djela nisu mogla predstavljati znaajnu olakavajuu okolnost ne izlazi iz okvira diskrecionog prava Pretresnog vijea.1310 To je tako naroito zbog injenice da je on kao komandant bio u poziciji da preduzima mjere za kontrolisanje i spreavanje svih inova nasilja, ali koji je radije esto odsustvovao, oito zanemarujui svoje dunosti komandanta i ne hajui za sudbinu ugroenih zatoenika.1311 Kako je nedavno zapazilo Pretresno vijee I, takvi inovi jo su manje bitni ako se zna da kriminalci esto pokazuju saosjeanje prema nekim od svojih rtava ak i kad ine najgnusnije zloine.1312

Drugostepena presuda u predmetu Kambanda, para. 124. Prvostepena presuda, para. 1247.; Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 2. 1308 Prvostepena presuda, usp. para. 1248. 1309 Podnesak optube, para. 5.28-5.29. 1310 Tano je da su sudovi za ratne zloine uzeli u obzir nastojanja optuenog da smanji patnje rtava. Meutim nastojanja u tim predmetima, uzeta u obzir kao olakavajue okolnosti, bila su znatno djelotvornija i vidljivija nego u ovom predmetu te je stoga smatrano da zasluuju da ih se nagradi. Vidi npr. sljedee nalaze: Waldemar von Radetzky u predmetu United States v Ohlendorf et al., 4 T.W.C. 1, 558 (1948.), 578 ; Ernst Dehner u predmetu United States v Wilhelm List et al., (dalje u tekstu: predmet Taoci, 11 T.W.C. 757, (1948.), str. 1299-1300; Flick i Steinbrinck u predmetu United States v Friedrich Flick et al., 9 L.R.T.W.C. 1 (1949.), str. 29-30; te Albert Speer u 22 Trial of the Major War Criminals Before the Intl Mil. Tribunal 524 /Suenje glavnim ratnim zloincima pred Meunarodnim vojnim sudom/, str. 579; Von Neurath u 22 Trial of the Major War Criminals Before the Intl Mil. Tribunal 524 (1946.), str. 582. Meutim, upozoravamo i na konstataciju o Karlu Mummentheyu, u predmetu Pohl, 5. T.W.C., str. 1054: Nije neobina pojava u ivotu nai jedno izolirano dobro djelo koje je poinio zlikovac. 1311 Prvostepena presuda, para. 1243. 1312 Presuda u predmetu Blaki, para. 781.
1307

1306

259 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

777.

Pravo nalae da pretresna vijea pri odmjeravanju kazne uzmu u obzir olakavajue

okolnosti.1313 Meutim, teina koja e im se pridati stvar je diskrecionog prava. albeno vijee se uvjerilo da je Pretresno vijee oito sagledalo olakavajue faktore predoene u prilog Muciu.1314 Pretresno vijee je imalo pravo da tim olakavajuim momentima prida ogranienu teinu, a albeno vijee u skladu s tim zakljuuje da Muci nije pokazao da je Pretresno vijee u tom smislu poinilo bilo kakvu greku. (ii) Oteavajue okolnosti Muci tvrdi da je Pretresno vijee donijelo pogrene zakljuke o njegovom ponaanju za vrijeme suenja, ukljuujui pozivanje Vijea na navodno falsifikovanje dokaza i prijetnje jednom svjedoku. On tvrdi da se takvo ponaanje moglo uzeti u obzir samo po proglaenju njegove krivice, te da se Pretresno vijee takvim navodima trebalo baviti posebno, na primjer po pravilu 77 Pravilnika.1315 On tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo uzimajui u obzir njegovo opte ponaanje za vrijeme suenja i injenicu da on nije usmeno svjedoio. On tvrdi da je to to se Pretresno vijee na potonje pozvalo pri odmjeravanju kazne ravno prebacivanju tereta dokazivanja na suprotnu stranu.1316 779. S obzirom na te konkretne navode, Pretresno vijee je zakljuilo:
Ponaanje g. Mucia pred Pretresnim vijeem u toku samog suenja pokree posebno pitanje oteavajuih momenata. Pretresno vijee je posmatralo i pratilo ponaanje i dranje g. Mucia tokom cijelog suenja. Optueni je sve vrijeme pokazivao prkos i odsustvo potovanja prema sudskom postupku i prema uesnicima u suenju, to se skoro graniilo sa nepoimanjem teine krivinih djela za koja je optuen i dostojanstva sudskog procesa. Predsjedavajui sudija je ponekad morao otro da ga upozori podsjeajui ga da mu se sudi za teka krivina djela. Tuilatvo je takoe iznijelo dokaze o razmjeni poruka izmeu Zejnila Delalia i Zdravka Mucia putem kojih su se dogovarali o falsifikovanju dokaza koji e se podnositi na suenju. Takoe je bilo navoda da je i g. Muci sudjelovao u prijetnjama jednom svjedoku u sudnici. Takva nastojanja da se na svjedoke utie, odnosno da se svjedoci zastrae predstavljaju posebno relevantno oteavajue ponaanje, koje Pretresno vijee ima pravo da uzme u obzir prilikom odmjeravanja odgovarajue kazne.1317

Takoe se zakljuuje:
Opte dranje g. Mucia tokom sudskog postupka u i izvan sudnice kao da odslikava njegov komotan i povran stav prema njegovim dunostima u zatvoru-logoru elebii. Zajedno s drugima uporno je nastojao, kada je imao priliku, da zastrai svjedoke i da ih navede da dadu povoljni iskaz. Njegovo dranje tokom cjelokupnog postupka navodi na zakljuak da je, izgleda, ovo

lan 24 Statuta i Pravilo 101 Pravilnika. Pravilo 101(B) meu ostalim predvia: Prilikom odreivanja kazne pretresno vijee uzima u obzir faktore spomenute u lanu 24(2) Statuta, kao i faktore kao to su: [] (ii) sve olakavajue okolnosti, ukljuujui i znaajnu saradnju osuenog s tuiocem prije ili poslije izricanja presude. 1314 Prvostepena presuda, para. 1238-1239, 1245, 1247, 1248. 1315 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 3-6. Pravilo 77 Pravilnika odnosi se na postupak u sluaju nepotivanja Meunarodnog suda. 1316 Muciev podnesak, alba na kaznu, p. 6. 1317 Prvostepena presuda, para. 1244. 260 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1313

suenje smatrao farsom i skupom alom. Zdravko Muci je odbio da usmeno svjedoi, unato kljune uloge koju je igrao u dogaajima povodom kojih se optueni gone.1318

780.

Ve je reeno da Statut i Pravilnik ne definiu iscrpno faktore koje pretresno vijee moe

uzeti u obzir za ublaavanje ili oteavanje kazne, tako da je pretresnim vijeima ostavljeno prilino iroko diskreciono pravo u odluivanju o faktorima koji mogu da se uzmu u obzir. Ipak, mora se razmotriti da li je Pretresno vijee pogrijeilo uzimajui u obzir te konkretne faktore. U odluku Pretresnog vijea u albenom se postupku moe dirati ako alilac pokae da je Pretresno vijee ili uzelo u obzir neto to nije smjelo, ili da nije uzelo u obzir ono to je trebalo da uzme u obzir, prilikom procesa odvagivanja koji je dio koritenja diskrecionog prava Vijea. 781. Navodi se da je Pretresno vijee pogrijeilo uzevi za oteavanje kazne u obzir injenicu da

Muci nije usmeno svjedoio. U skladu sa stavom pravnih sistema mnogih drava, optueni pred Meunarodnim sudom nije duan da na suenju usmeno svjedoi u svoju korist. Pravilo 85(C) Pravilnika predvia
Optueni moe, ako to eli, svjedoiti u svoju odbranu.1319

lan 21(4)(g) Statuta daje daljnje smjernice i odreuje da e optueni moi iskoristiti svoje pravo da ne bude primoran svjedoiti protiv sebe ni priznati krivicu.1320 Ovime se, meutim, ni na koji nain ne identificiraju izriite posljedice nesvjedoenja, za razliku od istovrsne odredbe Rimskog statuta MKS-a. lan 67(1)(g) Rimskog statuta izriito predvia da optueni ima pravo da odbije da svjedoi, i to bez ikakvih posljedica po njega.1321 Ostaje pitanje da li odbijanje svjedoenja pred Meunarodnim sudom moe imati loe posljedice po optuenog bilo prilikom razmatranja merituma predmeta, ili, kao ovdje, za oteanje kazne. 782. Meu pravnim sistemima raznih drava ne postoji konsenzus u pogledu apsolutnog prava

optuenog na utnju za vrijeme suenja bez ikakve opasnosti od po njega negativnih zakljuaka, tako da su neki pravni sistemi zaista preduzeli korake da to pravo ogranie.1322 To ogranienje je
Prvostepena presuda, para. 1251. (Naglasak dodat). 1320 Vidi i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.) (dalje u tekstu: MPGPP), lan 14(3)(g), koji odreuje da e pri suenju o optubi za krivino djelo svako imati pravo da ne bude primoran svjedoiti protiv sebe ni priznati krivicu. 1321 lan 67(1)(g) Statuta MKS-a predvia da optueni ima pravo da ne bude primoran da svjedoi ili da prizna krivicu, te pravo na utnju, pri emu se utnja nee uzimati u obzir pri utvrivanju krivice ili nevinosti. 1322 Na primjer, u Ujedinjenom Kraljevstvu, iako optueni i dalje ima pravo da odbije svjedoiti na suenju, zakon o krivinom pravosuu /Criminal Justice and Public Order Act/ iz 1994. sada u lanu 35 predvia da, s izuzetkom sluaja kad optueni predoi valjan razlog da odbije odgovarati na pitanja, sudija moe poroti dati uputstvo da ona na osnovu nedavanja odgovora ili odbijanja da se odgovara na pitanja smije izvoditi zakljuke koje smatra primjerenima (l. 38(3) utvruje da osuujua presuda ne moe poivati samo na tako izvedenom zakljuku). U predmetu R v Cowan [1996.], 1 Cr App R 1, to nije protumaeno kao ukidanje prava na utnju. Lord Taylor, C.J., smatrao je da se zakljuci na osnovu toga mogu izvoditi samo kad se porota uvjerila da je optuba dokazala svoje teze i kad je poroti reeno: a) da teret dokazivanja cijelo vrijeme ostaje na optubi, b) da optueni ima pravo na utnju i da zakljuak temeljen samo na tome
1319 1318

261 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

razmatrao Evropski sud za ljudska prava, koji je zakljuio da u principu zahtjev za pravino suenje iz lana 6 Evropske konvencije1323 podrazumijeva pravo optuenog na utnju i na to da ne doprinese inkriminisanju samog sebe.1324 Meutim, taj je sud takoe bio stava da to pravo nije apsolutno i da izvoenje zakljuka na tetu optuenog na osnovu njegove utnje regulisano zakonom ne protivrjei lanu 6 ako su ustanovljene druge vrste zatite.1325 Stoga je stav tog suda bio da je potrebna posebna predostronost prije nego to domai sud moe upotrijebiti utnju optuenog protiv njega. 783. Ni Statut ni Pravilnik ovog Suda ne predviaju izrijekom da se iz toga to optueni nije

svjedoio mogu izvoditi bilo kakvi zakljuci. U isto vrijeme, u njima se ne utvruje niti to da utnja ne smije biti uzeta u obzir prilikom rjeavanja o vinosti ili nevinosti.1326 albeno vijee zakljuuje da bi Statut - da je namjera bila davanje mogunosti za izvoenje konsekvenci tetnih po optuenoga - predvidio izriitu odredbu i obavezu upozorenja u tom smislu, te utvrdio odgovarajue zatitne mjere. Stoga Vijee zakljuuje da Statut i Pravilnik garantuju apsolutnu zabranu da se utnja uzima u obzir u rjeavanju o vinosti ili nevinosti, to je odraz onoga to je sada izrijekom utvreno u Rimskom statutu. Slino tome, ta apsolutna zabrana mora se protezati i na izvoenje zakljuaka prilikom odmjeravanja kazne. U skladu s tim, smatrati da je Pretresno vijee pogrijeilo moglo bi se tek u sluaju da je bilo pokazano da je to to Muci nije usmeno svjedoio Vijee uzelo kao oteavajui faktor prilikom rjeavanja o kazni.1327

ne moe biti dokaz krivnje. Vidi i lan 4 Criminal Evidence (Northern Ireland) Order /Uredba o dokaznom postupku (Sjeverna Irska)/ 1988., R v Murray [1993.] 97 Cr App R 151. Pravo na utnju bez negativnih konsekvenci zadrale su do danas npr. Sjedinjene Drave. Klauzula o samoinkriminisanju iz Petog amandmana, sadrana u klauzuli o zagarantovanom pravnom postupku iz etrnaestog amandmana, predvia da niko ni u jednom krivinom postupku nee biti primoran da svjedoi protiv sebe. To se tumai u smislu da optueni nije obavezan da se pojavi kao svjedok. Vidi predmet Griffen v California, 380 US 609, gdje je stav bio da je osvrtanje na nesvjedoenje nedopustivo jer time sudovi penaliziraju stvar koja je ustavno pravo"), ime se to pravo ograniava jer njegovo koritenje moe biti skupo plaeno. to se tie Australije, vidi predmet Woon v The Queen (1964.) 109 CLR 529, te Petty and Maiden v R (1991.) 173 CLR 95. 1323 lan 6 Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. (dalje u tekstu: Evropska konvencija) utvruje pravo na pravino i javno suenje. 1324 Funke v France, Eur Ct H R, presuda od 25. februara 1993., A.256-A, para. 44. 1325 John Murray v The United Kingdom, presuda od 8. februara 1996., Reports 1996-I, sv. 1, para. 44-58. Ta je odluka potvrena u nedavnom predmetu Condron v The United Kingdom, Eur Ct H R, presuda od 2. maja 2000., Application no. 35718/97. Sud je u obrazloenju uzeo u obzir zatitne mjere predviene sa ciljem potovanja prava na odbranu, npr. obaveza da se optueni upozori na mogunost izvoenja zakljuaka na njegovu tetu, te da ta mogunost postoji samo ako utnja navodi na zdravorazumski zakljuak da je optueni kriv i ako postoje drugi veoma vrsti dokazi protiv optuenog. 1326 lan 67(1)(g) Statuta MKS-a. 1327 Vidi predmet Carolina v Pearce, 395 US 711, gdje je zakljueno da je zagarantovani pravni postupak povrijeen u sluaju kada sud koji izrie kaznu osuenu osobu kazni za njeno ostvarivanje proceduralnih prava u krivinopravnom postupku. Meutim, na osnovu spisa o kazni, okrivljenik mora moi pokazati da je sudija kaznu izrekao zapravo iz osvete, htijui kazniti za koritenje proceduralnog prava. 262 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

784.

Optuba tvrdi da napomena Pretresnog vijea nije bila vie od naznake tog vijea da, kako

se Muci nije izjasnio krivim niti je saraivao s optubom, nije bilo olakavajuih faktora kakvi se navode u pravilu 101(B)(ii) Pravilnika Meunarodnog suda.1328 785. Teko je prihvatiti takvo objanjenje napomene Pretresnog vijea. Pretresno vijee je tu

napomenu iznijelo u opisu Mucievog ponaanja tokom suenja, u dijelu gdje diskutuje o oteavajuim i olakavajuim faktorima. Pretresno vijee je zakljuilo da njegovo opte dranje tokom postupka odraava njegov komotan i povran stav prema njegovim dunostima u zatvorulogoru elebii, a za ukupno je njegovo vladanje izjavilo da ono sugerie da je Muci suenje smatrao farsom i skupom alom.1329 Spominjanje injenice da on nije svjedoio od strane Pretresnog vijea u tom kontekstu ukazuje da je Vijee taj njegov propust sagledalo u negativnom svjetlu. Iako nije jasno vidljivo da je Pretresno vijee Mucievo nesvjedoenje smatralo oteavajuom okolnou, navedena napomena Pretresnog vijea otvara realnu mogunost da tako jeste bilo, shodno emu albeno vijee zakljuuje da je Pretresno vijee pogrijeilo. 786. to se tie Mucievog ponaanja tokom suenja u smislu njegovog dranja i vladanja,

albeno vijee ne moe da nae nikakvu greku u tome to je Pretresno vijee to smatralo oteavajuim faktorom. Kako se istie u Prvostepenoj presudi, [p]riroda relevantnih informacija koje zahtijeva Statut nedvosmisleno je objanjena u pravilu 85(A)(vi) [Pravilnika]. To su: sve relevantne informacije koje Pretresnom vijeu mogu pomoi prilikom odmjeravanja odgovarajue kazne ukoliko optueni bude proglaen krivim po jednoj ili vie taaka optunice.1330 787. Pozivanje na pravosudnu praksu MKSJ-a i MKSR-a,1331 kao i na smjernice i praksu

nacionalnih jurisdikcija1332 ilustruje da je na prvostepenim sudovima uvrijeena praksa da oni koriste

1328

Pravilo 101(B)(ii) utvruje da pretresno vijee u obzir mora da uzme sve olakavajue okolnosti, ukljuujui i znaajnu saradnju osuenog s tuiocem prije ili poslije izricanja presude. 1329 Prvostepena presuda, para. 1251. 1330 Prvostepena presuda, para. 1215. 1331 Vidi npr. predmet Tuilac protiv Kambande, Presuda i presuda o kazni, predmet br. ICTR 97-23-S, 4. septembar 1998., para. 30; Tuilac protiv Akayesua, Presuda o kazni, predmet br. ICTR-96-4-T, 2. oktobar 1998., para. 21. U predmetu Tuilac protiv Kayisheme i Ruzindane, Presuda o kazni, predmet br. ICTR-95-1-T, 21. maj 1999., para. 3: Nabrojane okolnosti [sadrane u Statutu i Pravilniku], meutim, nisu samim tim jedine zadane ili iscrpne. Kazna treba da bude individualizirana uzimajui u obzir ukupne okolnosti. 1332 Vidi npr.: u bivoj Jugoslaviji, l. 41, st. 1. Krivinog zakona SFRJ iz 1990. godine. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Smjernice za izricanje kazne Udruenja sudija /Magistrates Association Sentencing Guidelines/ izdane 1993. godine daju sudijama smjernice za utvrivanje oteavajuih i olakavajuih faktora za pojedine vrste krivinih djela. U SAD-u, kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu, za pomo u odreivanju kazne uzimaju se Izvjetaji o ponaanju prije kanjavanja /Pre-Sentence Reports/ koje izrauju slubenici koji sprovode mjeru nadzora nad dotinim licem i imaju iroka diskreciona prava u pogledu toga koje e informacije ukljuiti i prezentirati sudu. U predmetu Williams v New York, 337 U.S. 241 (1949.), bilo je napomenuto da se danas izvjetaji o nadzoru nad licem uslovno putenim na slobodu zasnivaju na informacijama o svakom aspektu ivota okrivljenika (str. 250). Pritom se zastupa takozvano sankcionisanje stvarnog krivinog djela, odnosno pristup odmjeravanju kazne koji, pored elemenata krivinog djela, uzima u obzir i teinu ponaanja optuenoga. U tom predmetu je zakljueno da sudovi, uzimajui u obzir krivino ponaanje nevezano uz dotini predmet, ak i ono iz kojeg nije proistekla krivina osuda, ne kre zagarantovani pravni 263 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

svoja iroka diskreciona prava u pogledu faktora koje mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. To znai da se u obzir mogu uzeti sve informacije o karakteru optuenog. Kako je prihvatio Vrhovni sud SAD-a, moderni koncepti individualizacije kazne uinili su to neophodnijim da se sudiji koji izrie kaznu ne onemogui pribavljanje odgovarajuih informacija zahtjevom da se najstroe pridrava restriktivnih pravila dokaznog postupka kojima je pravo polje primjene smo suenje.1333 Dakle, postoji vana distinkcija izmeu uloge presuditelja o injenicama na suenju, te sudije koji izrie kaznu i koji nije ogranien istim pravilima. Za sudiju koji odreuje kaznu od bitne je vanosti da posjeduje to potpunije informacije o okrivljenikovom ivotu i osobinama.1334 788. Pretresna vijea MKSJ-a i MKSR-a pri izricanju kazni dosljedno su u obzir uzimala dokaze

o karakteru. albeno vijee napominje da su faktori kao to je ponaanje za vrijeme suenja, utvreno primarno na osnovu utiska kakav su pretresni sudije stekli o optuenom, uzimani u obzir u smislu kako olakavanja, tako i oteavanja kazne.1335 albeno vijee ne nalazi da je Pretresno vijee poinilo bilo kakvu greku tako postupivi i u ovom predmetu. Ponaanje optuenog je relevantno za nalaz Pretresnog vijea o tome da li optueni za poinjena djela osjea na primjer kajanje ili, naprotiv, nikakvo saosjeanje.1336 789. S obzirom na to da Pretresno vijee navod da je Muci prijetio svjedocima uzima kao

oteavajui faktor, albeno vijee ponovno zakljuuje da Pretresno vijee nije uinilo greku. Optuba napominje da su pri odmjeravanju kazne Pretresnom vijeu podneseni dokazi o zastraivanju svjedoka i razmjeni poruka, te da Mucieva odbrana nije pobila te dokaze.1337

postupak. Vidi i predmet United States v Grayson, 438 US 41, u kojem je zakljueno da je u diskrecionom sistemu izricanja kazne prihvatljivo, pa ak i neophodno uzimati u obzir cjelokupnu osobu i linost okrivljenika, odnosno nain kako se one ispoljavaju u njegovom ponaanju na suenju i u njegovom iskazu pod zakletvom. Vidi i 18 UCSA, para. 3553(1), gdje je utvreno da sud treba da razmotri prirodu i okolnosti krivinog djela, kao i prolost i karakteristike okrivljenika, te para. 3661.: Podaci o prolosti, karakteru i ponaanju osobe osuene za krivino djelo kojima sudovi u SAD-u eventualno raspolau i koje uzimaju u obzir pri odmjeravanju primjerene kazne ne podlijeu nikakvim ogranienjima. U Kanadi, l. 726.1 kanadskog Krivinog zakona utvruje sljedee: u odmjeravanju kazne, sud treba da razmotri sve relevantne informacije koje su mu predoene, ukljuujui sve to predoi i podnese tuilac, odnosno branilac optuenog. Za Dansku, vidi l. 80, 84 i 85 danskog krivinog zakona. 1333 Predmet Williams v New York, 337 U.S. 241 (1949.), str. 247. 1334 William New York, 337 U.S. 241 (1949.), str. 247. 1335 Na primjer, u presudi Blakiu, para. 780: Vijee mora istaknuti primjerno ponaanje optuenoga tokom itavog suenja, bez obzira na to to se moe misliti o njegovim izjavama u svojstvu svjedoka. U predmetu Tuilac protiv Kayisheme i Ruzindane, Presuda o kazni, predmet br. ICTR-95-1-T, 21. maj 1999., para. 17, Pretresno vijee kae: Optuba je navela jedan oteavajui faktor, Ruzindanino ponaanje nakon krivinog djela, a naroito injenicu da se Ruzindana osmjehivao ili smijao za vrijeme svjedoenja preivjelih na suenju. 1336 U Drugoj presudi o kazni u predmetu Erdemovi, para. 16, Pretresno vijee je kajanje i saosjeanje uzelo u obzir kao olakavajue faktore. 1337 Odgovor optube, para. 20.26.

264 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

790.

albeno vijee nije instanca pred kojom se takva pitanja postavljaju prvi put.1338 Da je

Muci brinuo o tome da ta pitanja ne budu uzeta u obzir pri odreivanju kazne, pravo mjesto da to i iznese bilo bi Pretresno vijee.1339 albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u injenici da je Pretresno vijee razmatralo ta pitanja. Iako je, kako je istaknulo Pretresno vijee, mogue, bez konkretne odluke o tome, da se ta pitanja tretiraju po pravilu 77 Pravilnika kao zasebna i nezavisna krivina djela, ti su faktori Pretresnom vijeu mogli jednako posluiti kao osnov za procjenu Mucievog karaktera i njegovog stava prema krivinim djelima. U skladu s tim, nije bilo neprimjereno da Pretresno vijee to ponaanje uzme u obzir kao oteavajui faktor, a u okviru ukupnog ocjenjivanja karaktera optuenog.1340 791. Najzad, Muci tvrdi da postoji niz nedosljednosti u presudi koje su, uzete kao osnov za

odmjeravanje kazne, stvorile pomutnju. Trebalo bi, tvrdi on, da one budu razrijeene u [njegovu] korist.1341 Kako istie optuba, Muci u svom podnesku zapravo misli na samo jednu navodnu nedosljednost koja se tie iskaza svjedoka optube.1342 Muci u biti postavlja pitanje kako je Pretresno vijee moglo da utvrdi da Muci nije uloio nikakav napor da sprijei ili kazni lica koja su zlostavljala zatvorenike, niti ak da istrai konkretne sluajeve zlostavljanja zatoenika ukljuujui i one sa smrtnim ishodom,1343 dok je istovremeno primilo na znanje pozitivno svjedoenje tog svjedoka. U njegovim oima, to je protivrjeno. Tokom albenog pretresa, Muci je takoe ustvrdio da Pretresno vijee nije na odgovarajui nain uzelo u obzir svjedoenje nekoliko drugih svjedoka koji su slino svjedoili.1344 Iako on ne navodi da je to izvor nedosljednosti, albeno vijee te tvrdnje uzima u istom kontekstu. 792. albeno vijee napominje da je Pretresno vijee u prvostepenoj presudi opirno razmatralo to

takozvano pozitivno svjedoenje. Pritom se Vijee pozvalo na Mucieve tvrdnje vezano za iskaze svjedoka optube koji su govorili sve najljepe o odnosu g. Mucia prema zatoenicima.1345 Vijee je
U svom Podnesku, Muci tvrdi da []to se tie razmjene poruka, nikad se nije dokazalo da je poruke koje je alilac navodno napisao on zaista i napisao. Pokuaj Tuilatva da se uzme uzorak rukopisa alioca odbijen je na osnovu toga to se alilac ne moe prisiliti da pomae u prikupljanju dokaza protiv samog sebe. Vidi odluku od 19. januara 1998.) Stoga razmjena poruka ostaje samo na nivou navoda, tako da Pretresno vijee to ne moe uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 4. 1339 Kako je ve reeno, [s]vrha albenog postupka pred Meunarodnim sudom nije da se stranama dade mogunost da poprave vlastite greke ili propuste uinjene tokom suenja ili postupka izricanja kazne. Tuilac protiv Erdemovia, Presuda, predmet br. IT-96-22-A, 7. oktobar 1997., para. 15. Vidi i Drugostepena presuda u predmetu Furundija, para. 174. 1340 Prvostepena presuda, para. 1217, gdje se navodi primjer federalnih sudova SAD u kojima se ometanje pravde smatra oteavajuom okolnosti, uz predvienu mogunost pootravanja kazne. U ovu kategoriju spadaju, inter alia, zastraivanje svjedoka ili protivzakonito uticanje na saoptuenika ili svjedoka na neki drugi nain, krivokletstvo ili navoenje na krivokletstvo. 1341 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 3. 1342 Transkript albene rasprave, str. 744-745, gdje se govori o svjedoenju svjedoka optube, g. Golubovia. 1343 Prvostepena presuda, para. 1243. 1344 Transkript albene rasprave, str. 745-747. 1345 Prvostepena presuda, para. 1247. 265 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1338

zakljuilo da je vrlo trezveno razmotrilo argumentaciju strana. Mnogo toga govori u prilog olakavajuim dokazima, kao i prethodno razmatranim oteavajuim okolnostima.1346 793. albeno vijee ponavlja da [z]adatak sasluanja, procjenjivanja i vaganja dokaza koji se

izvode na suenju lei na sudijama Pretresnog vijea.1347 Pretresno vijee mora odvagnuti i ocijeniti dokaze koji su mu predoeni i, osim ako se ne pokae da njegov zakljuak nema nikakav razumni osnov u smislu da nijedan razumni presuditelj o injenicama ne bi doao do istog zakljuka, albeno vijee nee intervenisati. albeno vijee zakljuuje da Muci nije dokazao da je Pretresno vijee pogrijeilo u svojoj ocjeni tog svjedoenja ne pridavi mu znatniju teinu. Pretresno vijee je dotino svjedoenje uzelo u obzir na odgovarajui nain kad je razmatralo olakavajue faktore. Odluka o tome kolika teina treba da se prida tom svjedoenju u okviru je njegovih diskrecionih prava. Vijee nije bilo duno da to svjedoenje prihvati kao neto to pobija njegove opte nalaze o Mucievoj vinosti.1348 794. Muci nije dokazao da je Pretresno vijee poinilo bilo kakvu greku koristei svoje

diskreciono pravo u odvagivanju olakavajuih faktora u njegovom sluaju. 2. Poreenje sa predmetom Wilhelm von Leeb 795. Muci tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo odbacivi u pogledu injenica presedan

uspostavljen predmetom Wilhelm Von Leeb,1349 kad je trebalo da uzme u obzir upravo relevantne doktrinarne principe koji se mogu izvesti iz tog predmeta.1350 Optuba tvrdi da taj predmet za Meunarodni sud nema snagu obavezujueg presedana, nego samo inspirativnog izvora za koji je Pretresno vijee imalo pravo da ga, ako mu se tako ini primjerenim, ocijeni irelevantnim.1351 796. Osnov je Mucievog argumenta to da je Pretresno vijee pogrijeilo ne uzevi u obzir

relevantne doktrinarne principe. Meutim, Muci ne precizira koji su to, kako ih je nazvao, principi. On tvrdi da ne eli sugerisati da se visokim i strunim sudijama jednog meunarodnog suda moraju predoavati osnovni principi doktrine o izricanju kazne, kao da ih oni nisu pravilno shvatili na osnovu svojeg strunog znanja i velikog iskustva.1352 U nedostatku bilo kakvog objanjenja to to on vidi kao relevantne doktrinarne principe te kako bi i zato trebalo da ih Pretresno vijee primijeni u njegovom sluaju, Muci nije ispunio svoju obavezu da dokae u emu je Pretresno vijee pogrijeilo.

1346 1347

Prvostepena presuda, para. 1248. Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para 64. 1348 Prvostepena presuda, para. 1243. 1349 United States v Wilhelm Von Leeb et al., sv. 11, TWC, str. 553-563, 563. 1350 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 6-7. Vidi i transkript albene rasprave, 748. 266 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

797.

albeno vijee sa svoje strane ne nalazi nikakvu greku u zakljucima Pretresnog vijea o

ovom predmetu. Pretresno vijee je nalo sljedee: Jedina paralela koja se moe povui sa tekuim predmetom jeste to da su i feldmaral von Leeb i g. Muci ostvarivali i imali komandnu vlast i nadreenu odgovornost nad potinjenima za ija su nedjela bili i jesu krivino odgovorni.1353 Budui da je to jedina (i sama po sebi veoma openita) slinost, Pretresno vijee je zakljuilo da injenice tih dvaju predmeta nikako nisu meusobno usporedive i da [k]azna zatvora od tri godine [] ne bi predstavljala adekvatan presedan na osnovu injenica ovog predmeta.1354 798. Iako Pretresno vijee ima pravo da pri odmjeravanju kazne, imajui u vidu individualne

okolnosti svakog predmeta i razne faktore koje treba uzeti u obzir (o emu se raspravljalo gore), smjernice trai u jurisprudenciji MKSJ-a i MKSR-a, kao i u presedanima iz drugih jurisdikcija, takve usporedbe esto su od male pomoi. Muci nije dao nikakav osnov da se utvrdi drugaije i nije pokazao da je Pretresno vijee pogrijeilo u svom tumaenju ovog predmeta.1355 Iako argumentuje da je trebalo da se principi koji se mogu izvesti iz predmeta Wilhelm von Leeb primijene na njegov predmet i da bi se, da je to uinjeno, ispostavilo da je Pretresno vijee pogrijeilo, on nije ni precizirao ni elaborisao kako. albeno vijee ne nalazi nikakav razlog da zakljui da su zakljuci Pretresnog vijea netani. 3. Koja teina treba da se prida elementu odvraanja 799. Muci tvrdi da je Pretresno vijee pri izricanju njegove kazne prevelik naglasak stavilo na

element odvraanja. Kae da je trebalo da Pretresno vijee vie uvai element rehabilitacije, to bi u njegovom sluaju znailo da mu nije potrebna nikakva daljnja zatvorska kazna povrh vremena koje je ve proboravio u zatvoru.1356 On tvrdi da odvraanje kao element kazne u ovom predmetu u stvarnosti ima malu ili nikakvu vrijednost1357 i da situacija na Kosovu najoiglednije pokazuje da ne postoji uinak odvraanja.1358 Optuba se slae s Pretresnim vijeem u zakljuku da je odvraanje vjerovatno najvaniji faktor kod odmjeravanja odgovarajue kazne za krenje meunarodnog humanitarnog prava.1359 Ona tvrdi da je odvraanje za budunost istovremeno mjera suzbijanja i edukativna mjera, te da bi oba aspekta ostala bez uinka kad bi kazne bile nie od onih

1351 1352

Odgovor optube, para. 20.37. Mucieva replika, str. 17. 1353 Prvostepena presuda, para. 1249. 1354 Prvostepena presuda, para. 1250. 1355 Zaista, injenice predmeta i olakavajue okolnosti razlikuju se do te mjere da albeno vijee ne nalazi nikakav osnov za usporeivanje tih dvaju predmeta. 1356 Muciev podnesak, alba na kaznu, str. 1. 1357 Mucieva replika, str. 14. 1358 Mucieva replika, str. 15. 1359 Odgovor optube, para. 20.10, govorei o prvostepenoj presudi, para. 1234. 267 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

koje se za slino ponaanje izriu u nacionalnim zakonodavstvima.1360 Isto tako, time bi se osujetio cilj doprinoenja miru i bezbjednosti u bivoj Jugoslaviji.1361 800. Element odvraanja ima vanu ulogu za funkcionisanje Meunarodnog suda. albeno vijee

je ve utvrdilo da:
[u]svajanjem rezolucije 827, Savjet bezbjednosti ustanovio je Meunarodni sud s utvrenom namjerom da privodi pravdi osobe odgovorne za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava u bivoj Jugoslaviji, i da na taj nain odvrati od buduih krenja i pridonese ponovnom uspostavljanju mira i bezbjednosti u regionu.1362

801.

Stoga je jedna od svrha Meunarodnog suda da, privodei pravdi pojedince odgovorne za

teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, odvraa od buduih krenja. S obzirom na uinak odvraanja na kaznu, albeno vijee je ve prihvatilo opti znaaj odvraanja kao faktor u odmjeravanju kazne za meunarodne zloine.1363 Meutim, Vijee je taj znaaj prihvatilo uslovno, nadovezujui to na svoj raniji zakljuak u drugostepenoj presudi o kazni u predmetu Tadi gdje je zakljueno da:
Pri odmjeravanju kazne aliocu, Pretresno vijee je kao jedan od relevantnih faktora uzelo u obzir princip odvraanja. albeno vijee prihvata da je to element koji se opravdano moe razmatrati pri odmjeravanju kazne, to alilac ni ne osporava. Takoe, albeno vijee prihvata da tom faktoru ne valja pridati preveliku vanost u sveukupnom odmjeravanju kazni koje e se izrei licima osuenim pred Meunarodnim sudom.1364

802.

U predmetu Tadi, albeno je vijee razmatralo albeni osnov u kojem je alilac Tadi

obrazlagao da je Pretresno vijee pogrijeilo oslanjajui se na openitu izreku Pretresnog vijea u predmetu elebii, da je odvraanje vjerovatno najvaniji faktor kod odreivanja odgovarajue kazne za krenje meunarodnog humanitarnog prava.1365 albeno je vijee u tom predmetu zakljuilo: U okolnostima predmeta koji je pred nama, albeno vijee nije osvjedoeno da je Pretresno vijee stavilo prevelik naglasak na odvraanje kao faktor u odmjeravanju primjerene kazne koju valja izrei aliocu.1366 803. to se tie ovog predmeta, iako se albeno vijee uvjerilo da je taj openiti stav Pretresnog

vijea (da je odvraanje najvaniji faktor koji treba da se uzme u obzir pri izricanju kazni u predmetima ove prirode) zapravo bio greka zbog toga to gorepomenuti uslov relativizira vanost odvraanja, ono ipak nije uvjereno da je Pretresno vijee pogrijeilo pridajui odvraanju
Odgovor optube, para. 20.13.-20.16. Odgovor optube, para. 20.17. 1362 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 72. (naglasak dodat). 1363 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 185. 1364 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 48. 1365 Prvostepena presuda, para. 1234. Naime, Pretresno vijee u predmetu Tadi polo je od tog konkretnog zakljuka u predmetu elebii. alba se odnosila upravo na taj zakljuak. 1366 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 48.
1361 1360

268 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prekomjernu vanost u ovom predmetu. Iako se Pretresno vijee nije pozvalo konkretno na odvraanje kad je razmatralo faktore koje je uzelo u obzir pri odmjeravanju kazne Muciu jer je odvraanje pomenulo ranije na uopten nain - moe se pretpostaviti da je ono u nekoj mjeri bilo uzeto u obzir. Meutim, kako ne postoji nita osim puke Mucieve tvrdnje da je Vijee pogrijeilo, albeno vijee nije ubijeeno da je Pretresno vijee tom faktoru pri odmjeravanju njegove kazne pridalo prekomjernu teinu. 804. Muci takoe tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee pri odmjeravanju kazne vodi vie

rauna o elementu rehabilitacije. U njegovom sluaju, tvrdi on, to bi imalo da znai da za njega nije potrebna daljnja zatvorska kazna povrh vremena koje je ve proboravio u zatvoru.1367 Osim iznoenja te smione tvrdnje, Muci nije dao nikakvo objanjenje zbog ega bi to bilo tako. 805. albeno vijee napominje da je Pretresno vijee rehabilitaciju pomenulo na uopten nain i

zakljuilo:
Faktor rehabilitacije bavi se okolnostima reintegracije u drutvo optuenog koji je kriv. Ovo je obino sluaj kada se mlai, ili slabije obrazovani, lanovi drutva proglase krivim za krivina djela. Stoga postaje potrebno da se oni reintegriu u drutvo kako bi mogli da postanu njegovi korisni lanovi i kako bi im se omoguilo da vode normalan i produktivan ivot nakon putanja iz zatvora. Starost optuenog, njegove prilike, njegova sposobnost za rehabilitaciju i raspoloivost odgovarajuih uslova u ustanovi u kojoj je zatoen mogu, i treba da budu relevantni momenti u tom smislu.1368

806.

Predmeti kojima se bavio Meunarodni sud u mnogom se pogledu razlikuju od onih kojima

se obino bave nacionalna pravosua, u prvom redu zbog ozbiljnosti zloina za koje se sudi, odnosno zato jer su ovdje posrijedi teka krenja meunarodnog humanitarnog prava.1369 Iako i nacionalna pravosua i izvjesni meunarodni i regionalni pravni instrumenti o ljudskim pravima predviaju da sudovi pri odmjeravanju kazni moraju da vode rauna prvenstveno o rehabilitaciji,1370 to ne moe da igra dominantnu ulogu u procesu odluivanja pretresnih vijea Meunarodnog suda.1371 Naprotiv, albeno vijee1372 (i pretresna vijea kako MKSJ-a1373 tako i MKSR-a1374)

Muciev podnesak, alba na kaznu, para. 1. Prvostepena presuda, para. 1233. 1369 lan 1 Statuta. Vidi i rezoluciju br. 808 (1993.) S/RES/808 (1993.) te rezoluciju br. 827 (1993.) S/RES/827 (1993.). 1370 Vidi npr. lan 10(3) MPGPP-a: Kazneni reim obuhvaa postupak sa osuenicima iji je glavni cilj njihovo popravljanje i socijalna rehabilitacija; General Comment 21/44. U.N. GAOR, Human Rights Committee /Zapisnici Generalne skuptine UN-a, Odbor za ljudska prava/, 47. sjednica, para. 10, UN Doc. CCPR/C/21/Rev.1/Add.3 (1992.); lan 5(6) American Convention on Human Rights /Amerika konvencija o ljudskim pravima/. 1371 albeno vijee napominje da je u predmetu Tuilac protiv Furundije, Presuda, predmet br. IT-95-17/1-T, 10. decembar 1998., para. 291, Pretresno vijee istaklo svoju podrku programima rehabilitacije u kojima bi optueni mogao uestvovati dok bude sluio kaznu; Pretresno vijee je naroito vodilo rauna o starosti optuenog u ovom predmetu. Vidi i Drugu presudu o kazni u predmetu Erdemovi, para. 16, te presudu u predmetu Kupreki, para. 849. 1372 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 185. 1373 Tuilac protiv Ante Furundije, Presuda, predmet br. IT-95-17/1-T, 10. decembar 1998., para. 288; Tuilac protiv Duka Tadia, Presuda o kazni, predmet br. IT-94-1-Tbis-R117, 11. novembar 1999., para. 7-9; Presuda u predmetu Kupreki, para. 848.
1368

1367

269 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

dosljedno su isticali da su dvije glavne svrhe izricanja kazni za te zloine odvraanje i retribucija. U skladu s tim, iako rehabilitacija (u skladu s meunarodnim standardima ljudskih prava) treba da se smatra relevantnim faktorom, ona nije faktor kojem treba da se pridaje prekomjerna teina. S obzirom na nalaze o Mucievoj vinosti, albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u tome to Pretresno vijee nije pominjalo konkretno rehabilitaciju odmjeravajui kaznu za Mucia, kao niti u gore navedenoj optoj izreci. D. Delieva alba na kaznu 807. Iako ga se teretilo za odgovornost za zloine i kao direktnog uesnika i kao nadreenog,

Deli je osuen samo po lanu 7(1) Statuta kao direktni uesnik, po etrnaest taaka tekih povreda enevskih konvencija i krenja zakona i obiaja ratovanja, po lanu 7(1) Statuta.1375 Osuujue presude koje je izreklo Pretresno vijee glase su kako slijedi: Take 1 i 2: Take 3 i 4: hotimino liavanje ivota i ubistvo epe Gotovca;1376 hotimino liavanje ivota i ubistvo eljka Miloevia;

Take 11 i 12: okrutno postupanje i hotimino nanoenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja Slavku uiu; Take 18 i 19: muenje putem silovanja Grozdane eez; Take 21 i 22: muenje putem silovanja svjedokinje A; Take 42 i 43: neovjeno postupanje i okrutno postupanje sa zatoenicima, ukljuujui Milenka Kuljanina i Novicu oria; Take 46 i 47: okrutno postupanje i hotimino nanoenje velike patnje ili ozbiljne povrede tijela ili zdravlja nehumanim uslovima u logoru. 808. albeno vijee napominje da je Pretresno vijee prilikom odmjeravanja kazne Deliu

potovalo sljedei princip: mjerilo za odmjeravanje kazne je teina krivinog djela za koje se optueno lice proglasi krivim, to podrazumijeva, izmeu ostalog, i razmatranje uinka zloina na rtvu. Vijee je Delieve postupke nazvalo, meu ostalim, surovim i nemilosrdnim i sramotnim.

Prosecutor v Kambanda, Judgement and Sentence, predmet br. ICTR-97-23-S, 4. septembar 1998., para. 28; The Prosecutor v Akayesu, Sentence, predmet br. ICTR-96-4-S, 2. oktobar 1998., para. 19; te The Prosecutor v Rutaganda, predmet br. ICTR-96-3-T, 6. decembar 1999., para. 456. 1375 Prvostepena presuda, para. 810: Pretresno vijee zakljuuje da Tuilatvo nije uspjelo van razumne sumnje dokazati da je Hazim Deli bio karika u komandnom lancu u zatvoru/logoru elebii i da je bio ovlaen da izdaje nareenja podreenima, ili da spreava ili kanjava krivine radnje podreenih. Stoga se ne moe zakljuiti da je on bio nadreeni kako bi mu se pripisala krivina odgovornost prema lanu 7(3) Statuta. 1376 Kako se navodi gore, odluka je albenog vijea da se ukidaju osuujue presude po obje te take i da se izrie oslobaajua presuda. 270 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1374

Vijee je upozorilo na njegov svirepi i hladni predumiljaj i na izopaenost njegovih ina.1377 Opisalo je teke posljedice koje je njegovo ponaanje imalo po rtve1378 i njegov doprinos atmosferi straha koja je vladala u logoru elebii uslijed njegovih postupaka i prijetnji zatoenicima.1379 Vijee je zakljuilo sljedee:
Analiza [] krivinih djela i motiva za njihovo izvrenje, kada su relevantni, pokazuje da se ista ne mogu okvalifikovati nikako drukije do kao neka od najteih krivinih djela koja se uopte mogu poiniti u ratno vrijeme. Nain na koji su ova djela poinjena ukazuje na sadistu koji je, ponekad, pokazivao potpuni prezir prema ljudskom ivotu i dostojanstvu.1380

809.

Deli je osuen za etrnaest krivinih djela i za svako je dobio kaznu zatvora, pri emu

maksimalno trajanje zatvora iznosi dvadeset godina, za hotimino liavanje ivota i ubistvo po takama 1, 2, 3 i 4. Naloeno je da se sve kazne slue uporedno.1381 Deli tvrdi da je Pretresno vijee pogrijeilo prekrivi princip nulla poena sine lege, te time to nije na primjereni nain uzelo u obzir praksu sudova bive Jugoslavije u izricanju kazni. 1. Krenje naela nulla poena sine lege i propust da se na adekvatan nain uzme u obzir praksa izricanja kazni u sudovima bive Jugoslavije 810. Prvi element otvara pitanje da li zakoni bive Jugoslavije obavezuju Pretresno vijee u

pitanjima odmjeravanja kazne te, pri razmatranju prakse tih sudova, da li je Pretresno vijee tim pitanjima pridalo dunu teinu. Jednostavno, da su bili primijenjeni principi legaliteta i nulla poena sine lege,1382 tvrdi Deli, njemu ne bi mogla biti izreena zatvorska kazna vea od petnaest godina. On tvrdi da je to bila maksimalna zatvorska kazna koja se mogla izrei u bivoj Jugoslaviji, s izuzetkom kazne od dvadeset godina koja se mogla izrei umjesto smrtne kazne.1383 Poveati

Prvostepena presuda, para. 1261-1268. Na primjer, u prvostepenoj presudi navodi se svjedoenje Grozdane eez koja je efekat silovanja na nju opisala ovako: ... pogazio mi je ponos i nikada vie neu biti ista ena. (Prvostepena presuda, para. 1262.) 1379 Prvostepena presuda, para. 1266. 1380 Prvostepena presuda, para. 1268. 1381 Prvostepena presuda, para. 1286. 1382 Ti principi odraeni su u lanu 15 MPGPP-a koji predvia: 1. Nikoga se nee proglasiti krivim za bilo koje krivino djelo zbog bilo kojeg djela ili propusta koji nisu predstavljali krivino djelo prema domaem ili meunarodnom pravu u trenutku kada su poinjeni. Takoe, ne moe se izrei kazna koja je vea od one koja bi se primijenila u trenutku kada je krivino djelo poinjeno. Ako poslije izvrenja ovog krivinog djela zakon predvia laku kaznu, to treba primijeniti u korist krivca. 2. Nita u ovom lanu ne prejudicira suenje i kanjavanje bilo kojeg lica zbog djela ili propusta koji su u vrijeme poinjenja smatrani zloinom, shodno optim principima prava koja priznaju sve nacije. 1383 Odgovarajue zakonske odredbe bive Jugoslavije nalaze se u XVI glavi Krivinog zakona SFRJ, pod naslovom Zloini protiv ovjenosti i meunarodnog prava. lan 142 za izvjesna krivina djela nalae da e se kazniti strogim zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom /usp. Krivini zakon SFRJ, Privredni pregled, Beograd, 1990./ to se tie zatvorskih kazni uopte, lan 38 Krivinog zakona SFRJ predvia da zatvorska kazna ne moe biti dua od petnaest godina, iako sud moe izrei kaznu od dvadeset godina za djela za koja je propisana smrtna kazna, odnosno, ako je zakonom predvieno za krivina djela uinjena s umiljajem za koja se prema zakonu moe dosuditi petnaest godina, a koja su uinjena pod posebno oteavajuim okolnostima ili imala naroito teke posljedice.
1378

1377

271 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kaznu za krivino djelo nakon to je ono poinjeno [] predstavlja elementarno krenje ljudskih prava.1384 811. Deli prihvaa da je Meunarodni sud izrazio stav da njega ti zakonski propisi u pogledu

kanjavanja ne obavezuju, ali tvrdi da su pretresna vijea ranije, do izricanja kazne u njegovom predmetu, ipak skrupulozno izbjegavala izricati kazne vee od kazni predvienih zakonom SFRJ za krivina djela poinjena prije osnivanja Meunarodnog suda .1385 812. Optuba svoje tvrdnje rezimira tako to se poziva na drugostepenu presudu o kazni u

predmetu Tadi i u njoj sadranu odluku da maksimalne kazne koje bi mogle biti izreene na osnovu zakona bive Jugoslavije ne obavezuju Meunarodni sud.1386 813. lan 24(1) Statuta u pogledu odmjeravanja kazne nalae sljedee: Prilikom odreivanja

kazne zatvora pretresno vijee imae u vidu optu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bive Jugoslavije.1387 Pitanje da li je to imanje u vidu obavezujue prirode ili ne, Meunarodni sud je protumaio dosljedno i jednoobrazno. Dosada se ve ustalila praksa da, iako Pretresno vijee treba da u pogledu zatvorskih kazni ima u vidu1388 i treba da uzima u obzir1389 tu optu praksu u sudovima bive Jugoslavije, to ne obavezuje Pretresno vijee da postupa prema toj praksi; to Pretresno vijee obavezuje samo na to da tu praksu uzima u obzir.1390 814. Pretresno vijee je tano slijedilo taj presedan, pri emu je sprovelo detaljnu analizu

odgovarajuih odredbi Krivinog zakona SFRJ, a saslualo je i svjedoenje vjetaka odbrane.1391 Vijee je priznalo vanost tog principa kao jednog od solidnih stubova na kojima poiva princip zakonitosti1392 i zakljuilo da je gledite da bi kazna via od one koja se mogla izrei u SFRJ prekrila princip legaliteta i princip nulla poena sine lege pogreno i suvie restriktivno shvaeno.1393 Pretresno vijee je zakljuilo da ni u sudskoj praksi, ni sa pravosudnog stanovita, nema osnova za tvrdnju da Meunarodni sud obavezuju odluke sudova bive Jugoslavije.1394 albeno vijee u takvom pristupu ne nalazi nikakvu greku.

1384 1385

Deliev podnesak, para. 356. Vidi i Delieva replika, para. 156-163. Deliev podnesak, para. 357. 1386 Transkript albene rasprave, str. 758-759. 1387 Vidi i Izvjetaj generalnog sekretara, para. 111. 1388 lan 24 Statuta. 1389 Pravilo 101(B)(iii) Pravilnika. 1390 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago, para. 30. Vidi i drugostepenu presudu o kazni u predmetu Tadi, para. 21. 1391 Prvostepena presuda, para. 1192-1212. 1392 Prvostepena presuda, usp. para. 402. 1393 Prvostepena presuda, usp. para. 1210. 1394 Prvostepena presuda, para. 1212. 272 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

815.

Ipak, Deli tvrdi da su do trenutka izricanja njegove kazne, pretresna vijea izbjegavala izricati

kazne vee od onih koje su po zakonu SFRJ izricane za krivina djela poinjena prije osnivanja Meunarodnog suda.1395 Iako je Meunarodni sud ovlaten da za krivina djela poinjena nakon njegovog osnivanja izrekne doivotnu kaznu zatvora, Deli tvrdi da djela poinjena prije osnivanja Suda (kao u njegovom sluaju) podlijeu maksimalnoj kazni predvienoj zakonima bive Jugoslavije.1396 816. albeno se vijee s tim ne slae. U donoenju odluke o primjerenoj kazni za osueno lice,

pretresna vijea nisu vezana praksom sudova u bivoj Jugoslaviji. Taj princip primjenjuje se na krivina djela poinjena kako prije, tako i nakon osnivanja Meunarodnog suda. albeno vijee stoga ne vidi razlog zato bi izricanje kazne vee od maksimalne mogue kazne po domaem zakonu u bivoj Jugoslaviji u vrijeme kad su ta krivina djela bila poinjena predstavljalo retroaktivno poveanje kazne. 817. Sve to, meutim, podlijee uslovu da se svaka izreena kazna, kako iznosi Pretresno vijee,

uvijek mora bazirati na postojanju mjerodavnog prava.1397 [P]revashodna pretpostavka funkcionisanja principa nullum crimen sine lege /jeste/ postojanje kazne za dotino krivino djelo.1398 Ne moe da bude nikakve sumnje o tome da maksimalna kazna shodno Pravilniku (doivotna kazna zatvora1399) mogua za zloine koje krivino goni Meunarodni sud, kao ni bilo koja kazna manja od nje, ne kri princip nulla poena sine lege.1400 Ne moe da bude nikakve sumnje o tome da su optueni morali biti svjesni injenice da zloini za koje su protiv njih podignute optunice predstavljaju najtea krenja meunarodnog humanitarnog prava koja se kanjavaju najteim kaznama.1401 818. albeno vijee nalazi da Deli nije pokazao da je Pretresno vijee poinilo bilo kakvu greku

zakljuivi da praksa sudova u bivoj Jugoslaviji za njega nije obavezujua, kao i da nije bilo nikakvog krenja principa nulla poena sine lege.
Deliev podnesak, para. 357. Delieva replika, para. 159-163. 1397 Prvostepena presuda, para. 1210. 1398 Prvostepena presuda, para. 1212. Vidi i nirnberku presudu u kojoj je zakljueno da je to prevashodni princip pravde; ondje gdje nema nikakve sumnje da su okrivljenici znali da ine nedjelo koje meunarodna zajednica osuuje, nije nepravedno da se oni kazne uprkos toga to ne postoji najpreciznije definisano meunarodno pravo. 1 Trial of the Major War Criminals Before the International Military Tribunal, 218-223 (1947.) Vidi Nuremberg Judgement, para. 49. Potvreno u Report of the Sixth Committee /Izvjetaj estog odbora/, UN GAOR, 1. sjednica, 2. dio, 55. plenarna sjednica, str. 1144, U.N.Doc. A/236 (1946.), GA Res. 95, UN Doc A/64/Add.1 (1946.) 1399 Pravilo 101(A) Pravilnika. 1400 Evropski sud za ljudska prava je stava da nema krenja tog principa sve dok je kazna dostupna i predvidljiva: SW v The United Kingdom i CR v The United Kingdom, Presuda od 22. novembra 1995., serija A, sv. 335-B, para. 34-36 i 43. 1401 na primjer, valja napomenuti da presude izreene u Nrnbergu i Tokiju te drugim meunarodnim sudovimasljednicima, predstavljaju mjerodavan izvor za zatvorske kazne, ukljuujui i kaznu doivotnog zatvora (pred nirnberkim sudom osueno je devetnaest okrivljenika, od kojih je sedam dobilo kazne zatvora u rasponu od deset godina do doivotne). Slino tome, u nacionalnim jurisdikcijama nedvosmisleno su predviene kazne koje za zloine za kakve sudi ovaj Meunarodni sud seu do doivotnog zatvora.
1396 1395

273 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

2. Izreena kazna je pretjerana 819. Deli smatra da je izreena kazna pretjerana, u usporedbi s praksom sudova u bivoj

Jugoslaviji koji su u pravilu izricali kazne blie minimalnim zakonski propisanim kaznama. Povrh toga, ona je nesrazmjerna u poreenju s kaznama izreenima u predmetima Tadi i Erdemovi.1402 820. Kako je potvreno gore, sudska praksa bive Jugoslavije ne obavezuje Meunarodni sud, ali

se on njome moe sluiti naprosto kao smjernicom. Stoga, ak i da je Deli dokazao (to nije sluaj) da su sudovi u bivoj Jugoslaviji u pravilu dosuivali kazne bliske minimalnima, to Pretresno vijee ne bi obavezivalo da slijedi tu praksu. Deli nije pokazao da je Pretresno vijee poinilo bilo kakvu greku. 821. S obzirom na pomo koja se moe nai u prethodnim predmetima koje je rjeavao

Meunarodni sud, iako Pretresno vijee tu jurisprudenciju moe iskoristiti kao smjernicu prilikom odmjeravanja kazne, albeno vijee potvruje stav, saglasan stavu optube, da svaka kazna koju Pretresno vijee izrekne mora biti individualizirana [] te postoje mnogi faktori koje Pretresno vijee u skladu s tim moe imati u vidu pri primjenjivanju svog diskrecionog prava na pojedini sluaj.1403 Shodno tome, smjernice koje mogu da se izvedu iz ranijih predmeta u kojima su presude ve donesene, u smislu konanog izricanja kazne od veoma su ograniene pomoi. 822. Deli svoj predmet isprva usporeuje s predmetom Erdemovi i navodi da je optueni u tom

predmetu bio odgovoran za pogubljenje preko 700 lica, a uprkos toga dobio je kaznu od samo pet godina.1404 On tu tvrdnju samo iznosi, ali je niim dalje ne argumentuje. Ipak, zbog razloga iznesenih nie u vezi sa Landom, te imajui u vidu nalaze Pretresnog vijea u ovom predmetu, albeno vijee je miljenja da je predmet Erdemovi neosporno razliit i da nema nikakve koristi od toga da ga se usporeuje s Delievim predmetom. 823. to se tie predmeta Tadi, Deli tvrdi da je on po jedanaest taaka osuen za zloine protiv

ovjenosti. ak i imajui u vidu sve oteavajue okolnosti za sve take neovjenog postupanja i okrutnog postupanja, za to je Tadi osuen, veina kazni odmjerena je na est, odnosno sedam godina."1405

Deliev podnesak, para. 359-361. Odgovor optube, para. 19.16. 1404 Deliev podnesak, para. 361. 1405 Deliev podnesak, para 361. Valja spomenuti da je Deliev podnesak podnesen 2. jula 1999., dok je drugostepena presuda u predmetu Tadi (u kojoj je albeno vijee ponitilo odluku Pretresnog vijea i izreklo nalaze o krivici po devet taaka optunice, ukljuujui teke povrede (hotimino liavanje ivota), krenja zakona i obiaja ratovanja (ubistvo) te zloine protiv ovjenosti (ubistvo)) izreena 15. jula 1999.
1403

1402

274 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

824.

Deli u ovoj usporedbi oigledno grijei. Kazne izreene Tadiu, koje je konano potvrdilo

albeno vijee,1406 sezale su u rasponu od est do dvadeset godina zatvora (ukljuujui i kazne za hotimino liavanje ivota i ubistvo). Kazne izreene Deliu sezale su u rasponu od sedam do dvadeset godina zatvora (takoe za hotimino liavanje ivota i ubistvo). Obojici optuenih kazna je odmjerena u odnosu na teinu njihovih zloina i na njihove individualne prilike. ak ako se i upustimo u poreenje ta dva predmeta kako sugerie Deli, raspon kazni jasno se podudara s rasponom za koji je albeno vijee ve potvrdilo da je dopustiv. 825. albeno vijee napominje da se Pretresno vijee pri odmjeravanju kazne Deliu pozvalo na

brutalnost i predumiljaj kao karakteristike poinjenih zloina za koje je on osuen. Vijee se pozvalo naroito na Delievu sklonost da prijeti svojim rtvama prije, za vrijeme i nakon zloina,1407 i na zadovoljstvo koje je on nalazio u tome da na zatoenicima primjenjuje spravu za elektro-okove.1408 albeno vijee ne prihvaa da su kazne koje je Pretresno vijee u ovom predmetu izreklo nesrazmjerne ozbiljnosti poinjenih zloina, ak i kad se uzmu u obzir olakavajui faktori.1409 Izreena kazna ne izlazi iz okvira diskrecionih prava Pretresnog vijea, a Deli nije iznio nijedan adekvatan razlog koji bi albeno vijee uvjerio u suprotno. E. Esad Lando 826. albeno vijee je ve detaljno iznijelo nalaze Pretresnog vijea s obzirom na Landu i

njegovu osudu za osamnaest krivinih djela.1410 albeno vijee ovdje naprosto pominje injenicu da je Pretresno vijee nalo da te njegove zloine karakteriziraju velika bol, patnje i povrede koje je on nanio svakoj od svojih rtava.1411 Kae se da su ta krivina djela poinjena, meu ostalim, na divljaki nain /savagery/,1412 te zvjerski i bez posustajanja /sustained and ferocious/.1413 Dalje se napominje da je to odraz posebno sadistike sklonosti i oigledno iziskuje predumiljaj.1414

1406 1407

Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi. Vidi npr. navod u vezi sa silovanjem Milojke Anti: Deli joj je prijetio i rekao joj da e, ako ne uradi sve to on od nje trai, biti upuena u drugi zatvor-logor ili strijeljana. [] prijetio joj je dok ju je silovao. Sljedeeg dana pogorao je njen strah i patnju rekavi ... zato plae? Ovo ti nee biti posljednji put. (Prvostepena presuda, para. 1263.) 1408 Prvostepena presuda, para. 1264. 1409 Prvostepena presuda, para. 1270. 1410 Vidi gore, para. 565-571. 1411 Prvostepena presuda, para. 1273. 1412 Prvostepena presuda, para. 1273. (kad se govori o premlaivanju nasmrt epe Gotovca). 1413 Prvostepena presuda, para. 1273. (kad se govori o njegovom iznenadnom napadu na Boka Samoukovia koji je bio motivisan i osvetnikim pobudama). 1414 Prvostepena presuda, para. 1274 (gdje se govori o tome da je Lando izgleda bio posebno sklon nanoenju tekih opekotina zatoenicima u zatvoru-logoru). 275 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

827.

Kao olakavajue faktore, Lando je iznio nekoliko okolnosti,1415 za neke od kojih je

Pretresno vijee smatralo da ih moe uzeti u obzir njemu u prilog kad je odluivalo o primjerenoj kazni. One su ukljuivale njegovu mladost, nezrelu i krhku linost i surovo okruenje oruanog sukoba u cjelini.1416 Ipak, on je dobio nekoliko pojedinanih zatvorskih kazni, od kojih je maksimalna iznosila petnaest godina. Kao i za njegove saokrivljenike, naloeno je da se sve kazne slue uporedno. 828. Lando se alio na svoju kaznu kao na oigledno pretjeranu u poreenju s ostalim kaznama

koje je izrekao Meunarodni sud, navevi i to da Pretresno vijee nije na odgovarajui nain uzelo u obzir olakavajue faktore iznesene na suenju. 1. Poreenje sa drugim kaznama koje je izrekao Meunarodni sud 829. Lando tvrdi da poreenje sa prethodnim kaznama koje je izrekao Meunarodni sud

(posebno u predmetima Tadi i Erdemovi)1417 ilustruje da je njegova presuda o kazni bila nepravedna i bjelodano pretjerana.1418 Sebe Lando opisuje kao mladia uvuenog u agresiju na njegov dom1419 i kao obinog mladia bez vojnog iskustva.1420 830. On tvrdi da je, iako su postojali izvjesni olakavajui faktori u njegovu korist, Draen

Erdemovi bio oficir sa inom, odgovoran za pogubljenje preko 700 lica.1421 Slino tome, Duko Tadi, u ijem je predmetu bilo mnogo oteavajuih faktora, bio je po jedanaest taaka osuen za zloine protiv ovjenosti.1422 Po tim optubama za okrutno i neovjeno postupanje, maksimalna kazna koju je Tadi dobio iznosila je deset godina (iako je veina izreenih kazni iznosila od est do sedam godina). Lando tvrdi da se njegov sluaj ne moe usporeivati s Tadiem. Kategorija optubi i kategorija oteavajuih okolnosti ni u kojem se sluaju ne mogu porediti.1423 831. U predmetu Serushago koji je rjeavalo albeno vijee MKSR-a, alilac se pokuao osloniti

na predmet Erdemovi i traio je od albenog vijea da uzme u obzir nesrazmjernost izreenih

Ti faktori su ukljuivali: njegovu mladost, duevno stanje, iskazano kajanje, dobrovoljnu predaju, injenicu da je on bio samo obini vojnik te da stoga nije trebao da pripadne u nadlenost Meunarodnog suda, njegova nastojanja da sarauje s optubom. (Prvostepena presuda, para. 1277) 1416 Prvostepena presuda, para. 1283. 1417 U svojim pismenim podnescima, Lando je svoj predmet usporedio i sa predmetom Zlatka Aleksovskog, o ijoj se presudi o kazni u to vrijeme vodio albeni postupak po albi optube (Landin podnesak, str. 143). U meuvremenu je albeno vijee povealo presudu o kazni Aleksovskom (drugostepena presuda u predmetu Aleksovski). Uporeujui u albenom postupku svoj predmet s ostalima, Lando nije dalje spominjao taj predmet tako da u tom smislu albeno vijee pretpostavlja da nije ostao pri tvrdnjama koje se na njega odnose. 1418 Landin podnesak, str. 141. 1419 Transkript albene rasprave, str. 754. 1420 Landin podnesak, str. 143. Vidi i transkript albene rasprave, str. 553, gdje njegov branilac o njemu govori kao o mladiu koji je uvuen u taj sukob bez vojne obuke uvuenom u taj sukob jer su njegova porodica, njegov dom, i sama njegova kultura bili napadnuti. 1421 Landin podnesak, str. 141. 1422 Landin podnesak je takoe bio podnesen prije drugostepene presude u predmetu Tadi. 1423 Landin podnesak, str. 141-143. 276 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
1415

kazni.1424 albeno vijee je smatralo da su ti predmeti bitno razliiti jer su injenice u ta dva predmeta materijalno razliite []. Nisu postojali dokazi da je Erdemovi bio istog profila.1425 Slino tome, u oima albenog vijea nema dokaza da je Lando slinog profila, takvog da bi se moglo izvesti bilo kakvo svrsishodno poreenje. 832. Lando previa stav kako albenog vijea, tako i Pretresnog vijea u konanoj presudi o

kazni u predmetu Erdemovi, jer oba vijea izriito istiu bjelodani razlikovni moment u tom predmetu. Naime, posrijedi je injenica da je albeno vijee, a onda i Pretresno vijee prihvatilo injenicu da je Erdemovi bio podvrgnut prinudi i da je predmetna krivina djela poinio pod stvarnom prijetnjom smrti.1426 Pretresno je vijee nalo da [d]okazni materijal otkriva ekstremnost situacije sa kojom se optueni suoio. Pretresno vijee nalazi da je postojao stvarni rizik da bi optueni bio ubijen da nije posluao nareenje. On je izrazio svoje miljenje, ali je i shvatio da tu nema izbora: morao je da ubija ili da bude ubijen.1427 833. Ovaj predmet nikako se ne moe porediti s gornjim. Pretresno je vijee nalo da je Lando

djelovao s predumiljajem, divljaki i svirepo, te da je nalazio zadovoljstvo u nanoenju boli zatoenicima. Nadalje, predmet je razliit i po injenici da se u vezi s njim mogu zapaziti konkretni zakljuci Pretresnog vijea u odnosu, prvo, na injenicu da je Erdemovi jasno ispoljio nevoljkost da uestvuje i [drugo] reakciju na to to je morao da obavi taj stravini zadatak []. Jasno je da on nije nalazio nikakvo perverzno zadovoljstvo u tome to je radio.1428 Naprotiv, Pretresno vijee je, to se tie Lande, zakljuilo da, ak i kad bi se prihvatilo da je njemu ponekad, bilo nareeno da ubije ili zlostavlja zatvorenike [] dokazni materijal ne pokazuje da je on te zadatke izvravao nevoljko [] priroda njegovih djela decidirano ukazuje na to da je izopaeno uivao u nanoenju velikog bola i poniavanju.1429 Njegov sluaj obiljeen je mnogim oteavajuim faktorima koji smanjuju teinu za koju je Pretresno vijee smatralo da je moe pridati predoenim olakavajuim faktorima.1430

1424

Omar Serushago izjasnio se po jednoj taki krivim za genocid (lan 2(3)(a) Statuta MKSR-a), te po tri take krivim za zloine protiv ovjenosti (lanovi 3(a), (b) odnosno (c) Statuta MKSR-a). Dana 5. februara 1999. osuen je na petnaest godina zatvora (Prosecutor v Serushago, predmet br. ICTR-98-39-S, 5. februara 1999.). Draen Erdemovi se po jednoj taki izjasnio krivim za krenje zakona i obiaja ratovanja i bio osuen na pet godina zatvora (druga presuda o kazni u predmetu Erdemovi). 1425 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago, para. 27. 1426 Druga presuda o kazni u predmetu Erdemovi, para. 14. 1427 Druga presuda o kazni u predmetu Erdemovi, para. 16. 1428 Druga presuda o kazni u predmetu Erdemovi, para. 20. 1429 Prvostepena presuda, para. 1281. Iako lan 7(4) Statuta utvruje da se injenica da je optuena osoba djelovala po nareenju nadreenog moe uzeti u obzir za ublaavanje kazne, to se primjenjuje samo ako Meunarodni sud utvrdi da tako nalae pravda. Stoga ostaje u okviru diskrecionog prava pretresnog vijea da to odbije kao olakavajui faktor. 1430 Takoe se moe ponoviti da, kako je istaknuto u prvostepenoj presudi, iako Lando moda i nije po inu bio visoko pozicioniran, Tuilatvo se, u kontekstu svoje tadanje nove politike, usredotoilo na lica visoko pozicionirana u hijerarhiji odgovornosti ili na ona koja su bila lino odgovorna za izvanredno brutalna ili na druge naine krajnje teka 277 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

834.

Slino tome, to se tie bilo kakvih poreenja s predmetom Tadi, albeno vijee ne nalazi

nikakav osnov za zakljuak da je Pretresno vijee pogrijeilo. Kako je ve napomenuto, albeno je vijee na kraju potvrdilo ukupnu kaznu od dvadeset godina izreenu Tadiu.1431 Iako je Pretresno vijee i ovdje odluku o kazni donijelo na osnovu konkretnih injenica i okolnosti koje su mu predoene, ipak se moe napomenuti da presude o kazni obaju pretresnih vijea obiljeavaju nalazi da su poinjena djela bila brutalna, bezobzirna, sadistina i okrutna.1432 Kako smo ve pominjali, Landin sluaj obiljeen je slinim nalazima i, iako albeno vijee ne poredi direktno ta dva predmeta, nije naodmet to istaknuti u kontekstu Landinih navoda. Shodno tome, albeno vijee je stava da izreena presuda o kazni neosporno ne prekorauje okvire diskrecionih prava Pretresnog vijea. 2. Nepridavanje dovoljne teine olakavajuim okolnostima 835. Lando zapravo ponavlja navode koje je na suenju iznio s obzirom na olakavajue

okolnosti i tvrdi da Pretresno vijee nije pridalo dovoljnu teinu predoenim faktorima. On naroito navodi sljedee: svoj porodini ivot, dobar karakter, dobrovoljnu predaju, priznanje krivice, injenicu da je djelovao po nareenjima nadreenoga, svoje mentalno stanje i nastojanja da sarauje s optubom. Naposljetku on zahtijeva da albeno vijee preispita sav dokazni materijal podnesen za odmjeravanje kazne, a naroito svjedoenja nekoliko svjedoka odbrane pred Pretresnim vijeem.1433 836. Optuba tvrdi da[n]e postoje nikakve naznake da Pretresno vijee nije razmotrilo sav

dokazni materijal i sve argumente koje mu je Lando predoio u raspravi o kazni.1434 U svakom sluaju, ona tvrdi da svrha albenog postupka nije ponovno razmatranje svih dokaza i da Lando nije pokazao da je Pretresno vijee prilikom izricanja kazne pogreno primijenilo bilo koji pravni princip.1435 837. albeno se vijee slae s tim. Svrha albenog postupka ne sastoji se u tome da albeno

vijee ponovno razmatra dokaze i okolnosti predoene Pretresnom vijeu. U ovom sluaju, albeno vijee napominje da je Pretresno vijee pri odmjeravanju primjerene kazne razmotrilo olakavajue okolnosti koje mu je Lando predoio. Nadalje, prvostepena presuda jasno pokazuje da je Pretresno vijee, razmotrivi te okolnosti, na to je imalo pravo, neke od njih prihvatilo, a neke odbacilo. alilac je duan da albeno vijee uvjeri u to da je Pretresno vijee koristei svoja diskreciona
krivina djela. Statement by the Prosecutor Following the Withdrawal of the Charges Against 14 Accused /Izjava Tuioca o povlaenju optubi protiv 14 optuenih/, Tuilatvo MKSJ-a, dok. CC/PIU/314-E, 8. maj 1998. 1431 Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi. 1432 Predmet Tuilac protiv Duka Tadia, Presuda o kazni, predmet br. IT-94-1-T, 14. juli 1997. i predmet IT-94-1Tbis-R117, 11. novembar 1999. 1433 Landin podnesak, str. 148-150, i transkript albene rasprave, str. 756-757. 1434 Odgovor optube, para 21.13. 278 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

prava pogrijeilo, te da te okolnosti nije uzelo u obzir ili im nije pridalo odgovarajuu teinu.1436 Lando nije ispunio tu obavezu. 838. albeno vijee smatra jasnim da je gnusna priroda zloina koje je poinio Lando bio

najvaniji moment u cjelokupnom procesu odluivanja Pretresnog vijea o kazni. To je detaljnije pomenuto ve ranije u ovoj presudi, a albeno vijee zakljuuje da Pretresno vijee nije poinilo nikakvu greku.1437 839. Lando je tokom albene rasprave postavio konkretno pitanje smanjene uraunljivosti i

njenog uticaja na njegovu presudu o kazni. albeno je vijee odbacilo argument da nalaz o smanjenoj uraunljivosti predstavlja potpunu odbranu.1438 Meutim, Vijee je prihvatilo da se to pitanje na odgovarajui nain moe razmotriti kao olakavajui faktor u pogledu kazne.1439 Lando tvrdi da Pretresno vijee, kad je rije o odmjeravanju kazne, nije priznalo da je [njegova] uraunljivost bila smanjena. Samim tim to je reeno da su njegove mentalne osobine uzete u obzir nije mu priznata smanjena uraunljivost ak niti u smislu olakavanja kazne.1440 Naprotiv, on tvrdi da je trebalo da Pretresno vijee donese jasan stav da se kazna smanjuje za odreen broj godina na osnovu nalaza o stanju smanjene uraunljivosti.1441 840. Pretresno je vijee zakljuilo:
[] postoje odreene karakteristike sluaja g. Lande koje se moraju uzeti u obzir njemu u prilog prilikom odluivanja o teini kazne koja e mu se izrei. [] [ukljuujui sljedee] Iako je Pretresno vijee prethodno odbacilo posebnu odbranu smanjenom uraunljivou, Pretresno vijee ipak moe da uvai dokaze podnijete od strane brojnih medicinskih strunjaka, koji uzeti zajedno daju sliku crta linosti g. Lande koja je od pomoi u naem razmatranju odgovarajue kazne.1442

841.

Kako smo vidjeli gore, iako je prihvatilo dokaze da Lando boluje od poremeaja linosti,

Pretresno vijee je smatralo da je on uprkos toga sposoban da kontrolie svoje djelovanje te je stoga odbacilo bilo kakvu odbranu smanjenom uraunljivou. Meutim, iz gornjega je jasno da je Pretresno vijee ipak uzelo u obzir Landine crte linosti. Pritom, razmatrajui konkretno one olakavajue faktore kojima je htjelo da prida teinu, Pretresno je vijee izrijekom zakljuilo da
Odgovor optube, para. 21.10-12, transkript albene rasprave, str. 762. Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago, para. 22. 1437 Slino tome, u nekim drugim predmetima, pretresna su se vijea izrijekom izjanjavala da prihvataju olakavajue faktore koje su predoila osuena lica, ali da oni u smislu odmjeravanja kazne imaju malu ili nikakvu teinu zbog ozbiljnosti poinjenih krivinih djela i injenice da su mnogim optuenima nerijetko svojstveni mnogi meusobno slini lini momenti. Presuda Blakiu, para. 782. Vidi takoer Tuilac protiv Furundije, Presuda, predmet br. IT-95-17/1-T, 10. decembar 1998., para. 284. Tuilac protiv Jelisia, Presuda, predmet br. IT-95-10-T, 14. decembar 1999., para. 124. 1438 Vidi gore, para. 590. 1439 Vidi gore, para. 590. Smanjena uraunljivost optuenog u vrijeme poinjenja krivinog djela i za vrijeme suenja, kao olakavajui je faktor bila priznata u suenjima nakon Drugog svjetskog rata. Vidi npr. Suenje Wilhelmu Gerbschu /Trial of Wilhelm Gerbsch/, 15 LRTWC, 185. 1440 Transkript albene rasprave, str. 754-755. 1441 Transkript albene rasprave, str. 755-756. 1442 Prvostepena presuda, para. 1283.
1436 1435

279 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

uzima u obzir dokaze brojnih strunjaka za mentalno zdravlje i da su oni od pomoi u razmatranju odgovarajue kazne. albeno vijee ne vidi nikakvu greku niti dvosmislenost u tom zakljuku. Pretresno vijee nije duno, kako sugerie Lando, da konkretno navede broj godina za koji smanjuje kaznu po svakoj predoenoj olakavajuoj okolnosti. Naprotiv, Pretresno je vijee duno da dade optu ocjenu okolnosti predmeta i da izrekne odgovarajuu kaznu, uzimajui u obzir sve relevantne faktore. Shodno tome, albeno vijee nalazi da nije pokazano da je poinjena bilo kakva greka. 842. Odvagnuvi ovo pitanje u odnosu na mnoge oteavajue okolnosti pomenute ovdje gore, te

u potpunosti iznesene u prvostepenoj presudi, albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u presudi o kazni koju je Landi izreklo Pretresno vijee. F. Znaenje uloga optuenih u irem kontekstu sukoba - albeni osnov Lande, Delia i Mucia 843. Muci, Deli i Lando, svaki ponaosob, tvrde da su, u usporedbi s drugostepenom presudom

o kazni u predmetu Tadi, kazne izreene svakom od njih pretjerane. U drugostepenoj presudi o kazni u predmetu Tadi, albeno je vijee zakljuilo:
Po miljenju albenog vijea, odluka Pretresnog vijea, kad se poredi sa sudskom praksom Meunarodnog suda i Meunarodnog krivinog suda za Ruandu, ne uzima dovoljno u obzir potrebu da kazne odraavaju relativni znaaj uloge alioca u irem kontekstu sukoba u bivoj Jugoslaviji. Premda je kriminalno ponaanje na kojem se zasnivaju optube po kojima je alilac sada proglaen krivim neosporno gnusno, njegov poloaj u strukturi komandovanja, u poreenju sa poloajem njegovih nadreenih tj. komandanata, ili poloajem samih tvoraca strategije etnikog ienja, veoma je nizak. U okolnostima ovog predmeta, albeno vijee smatra da je kazna tea od 20 godina zatvora po bilo kojoj taki optunice po kojoj je alilac proglaen krivim pretjerana i neodriva.1443

844.

Svaki od alilaca obrazlae da je, slino Duku Tadiu, njegovo mjesto u hijerarhiji i

ukupnoj komandnoj strukturi nisko, a da kazne izreene svakom od njih pojedinano to ne odraavaju. Muci tvrdi da je citirana odluka artikulisala dodatni faktor koji treba da se uzima u obzir pri odmjeravanju kazne, tj. da Pretresno vijee mora sada da utvrdi znaenje pojedinca u irem kontekstu sukoba u bivoj Jugoslaviji.1444 Iako je utvrdilo da je Muci bio komandant logora elebii, Pretresno vijee nije kategorizovalo njegovu ulogu u irem kontekstu sukoba u bivoj

1443 1444

Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi, para. 55-57. Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 41. 280 20. februar 2001.

Predmet br.: IT-96-21-A

Jugoslaviji. Muci tvrdi da je njegova uloga bila beznaajna1445 i da to prilikom rjeavanja o kazni ima djelovanje olakavajueg faktora.1446 845. Slino tome, Deli tvrdi da, s obzirom na citiranu odluku, njegova kazna treba da bude

znatno smanjena. Logor elebii on opisuje kao relativno mali zatvor sa relativno malo zatvorenika.1447 On tvrdi da je stav drugostepene presude o kazni u predmetu Tadi taj da oni koji su organizovali nasilja irokih razmjera treba da se kanjavaju stroe od onih koji su, iako krivi za neka krivina djela, tek sporedni igrai u mnogo veoj igri koju kontroliu drugi.1448 Pretresno vijee nije uzelo u obzir njegov poloaj u ukupnoj situaciji, kao niti injenicu da on nije imao nikakvu vlast u donoenju politikih odluka, niti nikakvu komandnu vlast. Da ono to jest uzelo u obzir, tvrdi on, njegova bi kazna od dvadeset godina bila znatno manja.1449 Najzad, Lando tvrdi da Pretresno vijee nije uzelo u obzir znaenje njegove uloge u irem kontekstu i da [n]e postoji niko ko bi bio manji igra u sukobu u Jugoslaviji nego to je to bio Esad Lando.1450 846. Optuba osporava ta tumaenja i tvrdi da odluka o kazni treba da odraava inherentnu teinu

ponaanja optuenog. A to se ne postie poreenjem s drugim osobama, znanim ili neznanim Pretresnom vijeu, kao niti pozivanjem na injenicu da moda postoje drugi koji su tokom tog sukoba poinili mnogo vie ili teih zloina.1451 847. albeno se vijee uvjerilo da alioci drugostepenu presudu o kazni u predmetu Tadi tumae

pogreno. Tom presudom se ne trai da se u svakom predmetu nivo optuenog u globalnoj hijerarhiji u sukobu u bivoj Jugoslaviji mora porediti s onima na najviem nivou, zbog ega bi se, ako je poloaj optuenog u takvoj poredbi nizak, automatski trebala izrei niska kazna. Uspostavljanje gradacije ne rezultira niskom kaznom za sve one koji se nalaze na niskom nivou globalne komandne strukture. Naprotiv, kazna uvijek mora biti odraz inherentnog stepena teine zloina samog po sebi, to zahtijeva razmatranje konkretnih okolnosti predmeta, kao i oblika i stepena uestvovanja optuenih u zloinu.1452 U odreenim okolnostima, teina zloina moe biti tako velika da je, ak i kad se uzmu u obzir svi olakavajui faktori, te uprkos injenice da optueni nije bio starjeina u takozvanoj ukupnoj komandnoj strukturi, ipak opravdana veoma stroga kazna.

Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 44. Muci konkretno tvrdi da on nije imao nikakvu vlast u pogledu voenja rata, nikakvu odgovornost u donoenju politikih odluka, nikakvu vlast da odluuje o tome ko e se, zato i kako hapsiti, niti o tome ta e se s tim ljudima dogaati prije njihovog stizanja u logor elebii (para. 45-48). 1446 Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 47. 1447 Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 38. 1448 Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 39. 1449 Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 40. 1450 Transkript albene rasprave, str. 752-754. 1451 Odgovor optube na dodatni podnesak, para. 7.5. 1452 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 182, u kojem se citira presuda iz predmeta Kupreki, para. 852. 281 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1445

848.

Ovo tumaenje albeno vijee je nedavno primijenilo u drugostepenoj presudi u predmetu

Aleksovski:
Mada je, dakle, uloga ovog alioca mogla biti sekundarna, u usporedbi s ulogama koje su prema navodima imali neki drugi protiv kojih su podignute optunice, on je ipak bio komandant zatvora i prema tome osoba koja je imala ovlasti da sprijei poinjenje zloina u zatvoru, a svakako osoba koja u njima nije smjela uestvovati. Primjerena kazna trebala bi odraavati te faktore. U ovom predmetu nema drugih olakavajuih okolnosti.1453

849.

Stoga, iako je albeno vijee rijeilo da je vano prilikom odmjeravanja kazne uspostaviti

gradaciju, to ne potire stav da je jednako vano da u presudi o kazni budu uzete u obzir sve okolnosti pojedinanog sluaja. 850. U ovom predmetu, imajui na umu prilike svakog pojedinog alioca (s izuzetkom Mucia o

kojem smo ve govorili), albeno vijee ne nalazi nikakvu greku u nainu na koji je Pretresno vijee iskoristilo svoje diskreciono pravo. Iako ne tvrdi da su alioci imali ulogu starjeina unutar komandne strukture sukoba kao cjeline, Pretresno je vijee u vie navrata pominjalo inherentnu teinu ponaanja svakog od njih (to smo dublje razmotrili ranije).1454 Shodno tome, albeno vijee konstatuje da kazne izreene Deliu i Landi ne prekorauju okvir diskrecionih prava Pretresnog vijea. G. Zakljuak 851. Iz gore navedenih razloga, albeno vijee je utvrdilo da Pretresno vijee, koristei svoje

diskreciono pravo u odmjeravanju kazne, nije dovoljno uzelo u obzir teinu krivinih djela koja je poinio Muci te je uslijed toga izreklo kaznu koja nije adekvatan odraz ukupnog Mucievog krivinog ponaanja. etvrti albeni osnov optube utoliko se prihvaa. Optuba tvrdi da:
[] u sluaju kada albeno vijee podri albu na presudu o kazni na osnovu toga to je izreena kazna oigledno pretjerana ili oigledno neadekvatna, nije potrebno da se predmet vraa pretresnom vijeu na daljnji postupak radi izricanja kazne.1455

Optuba kae da je primjereno da albeno vijee presudu o kazni Pretresnog vijea zamijeni svojom. Iz drugostepene presude u predmetu Aleksovski jasno proistie da, u sluaju uvaavanja albe na presudu o kazni po takvom osnovu, nema prepreke da albeno vijee ne razmotri i ne donese vlastitu presudu o kazni ne vraajui stvar na postupak pretresnom vijeu.1456 Meutim, kako je ve napomenuto, u ovom postupku presuda o kazni treba da se vrati na ponovno
1453 1454

Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 184. Ukupno uzevi, Pretresno vijee je zakljuilo da ve i povran pogled na optunicu u ovom predmetu daje neizbrisivu sliku niza uasnih dogaaja ... Tvrditi da to nisu zloini najtee prirode granii s nevjerovatnim. Prvostepena presuda, para. 178. 1455 Podnesak optube, para. 5.76. 1456 Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 186, 187 i 191. 282 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

razmatranje pretresnom vijeu u obnovljenom sastavu, u svjetlu injenice da se pojedine osuujue presude moraju ponititi. Primjerenu kaznu za Mucia to pretresno vijee mora razmatrati na osnovu smanjenog broja taaka optunice koje protiv njega preostaju te vodei rauna o zakljuku albenog vijea po ovom albenom osnovu, odnosno po osnovu toga to prvobitna presuda o kazni ne uzima u obzir u odgovarajuoj mjeri teinu zloin. 852. Naznake o preinakama kazne koje bi albeno vijee za Mucia smatralo primjerenima bile

bi od pomoi pretresnom vijeu kojem e ova pitanja odmjeravanja kazne biti vraena na postupak, kad na ovo pitanje ne bi uticala injenica da neke od njegovih osuujuih presuda treba ukinuti. Ova naznaka daje se na osnovu kazne primjerene za krivina djela za koja je Mucia osudilo prvobitno Pretresno vijee. 853. Uzimajui u obzir razne momente u vezi s teinom Mucievih krivinih djela i oteavajuim

okolnostima, kako smo ve pominjali, kao i olakavajue okolnosti koje navodi Pretresno vijee, te element non bis in idem koji je takoe uticao na odluku o preinaenju kazne za Mucia,1457 albeno vijee bi Muciu izreklo teu kaznu, tj. ukupno desetak godina zatvora. 854. Pretresno vijee kojem se vraaju na postupak pitanja odmjeravanje kazne moe povesti

rauna o ovoj naznaci kad bude donosilo vlastitu odluku koja mora uvaiti smanjen broj taaka optunice uslijed ukidanja taaka na osnovu razmatranja o kumulativnim osuujuim presudama.1458 Pretresno vijee u novom sastavu takoe bi trebalo da razmotri kakav uticaj na tu naznaku (eventualno) ima to to je prvobitno Pretresno vijee pogrijeilo osvrnuvi se na injenicu da Muci nije svjedoio. To pretresno vijee moi e temeljem pravila 87(C) po vlastitom nahoenju odluiti da li e izrei pojedinane kazne po svakoj taki za koju je izreena osuujua presuda u kojem sluaju vijee ima i diskreciono pravo da odredi da li e se kazne sluiti uporedno ili konsekutivno ili da li e izrei samo jednu kaznu koja e odraziti ukupno krivino ponaanje optuenog.1459

Drugostepena presuda u predmetu Aleksovski, para. 190. Budui da ostaju osuujue presude za take po lanu 2 zasnovane na istom ponaanju kao i ponitene take po lanu 3, potrebna podeavanja uslijed ponitavanja osuujuih presuda nee nuno biti znatna. Dunost pretresnog vijea kojem se pitanja odmjeravanja kazne vraaju na postupak jeste da sveukupno Mucievo krivino ponaanje razmotri u svjetlu osuujuih presuda koje su mu sada izreene. 1459 Prema izmjenama i dopunama pravila 87(C) (19. revizija na snazi od 19. januara 2001.), pretresno vijee izrei e kaznu za svaku od optubi po kojoj je optueni proglaen krivim i navesti da li e se kazne izdravati konsekutivno ili uporedno, osim ukoliko ne odlui primijeniti svoju ovlast da izrekne jedinstvenu kaznu koja odraava ukupno krivino ponaanje optuenog.
1458

1457

283 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

XV. DISPOZITIV
Iz gorepomenutih razloga: 1. U pogledu ta~aka 1 i 2 optu`nice, @albeno vije}e USVAJA deveti i deseti `albeni osnov Hazima Deli}a,1460 te shodno tome PONI[TAVA pravorijek Pretresnog vije}a i izri~e pravorijek da Hazim Deli} NIJE KRIV po tim osnovima. 2. U pogledu `albenih osnova koji se odnose na kumulativne osu|uju}e presude, @albeno vije}e USVAJA dvadesetiprvi `albeni osnov Hazima Deli}a1461 i sedmi `albeni osnov Zdravka Muci}a; ODBACUJE ta~ke 14, 34, 39, 45 i 47 protiv Zdravka Muci}a; ODBACUJE ta~ke 4, 12, 19, 22, 43 i 47 protiv Hazima Deli}a i ODBACUJE ta~ke 2, 6, 8, 12, 16, 25, 31, 37 i 47 protiv Esada Land`e. Pitanje da li, i u kojoj mjeri, treba prilagoditi prvobitne kazne izre~ene Hazimu Deli}u, Zdravku Muci}u i Esadu Land`i kako bi se uzelo u obzir odbacivanje ovih ta~aka, @albeno vije}e VRA]A na rje{avanje pretresnom vije}u koje }e imenovati predsjednik Me|unarodnog suda (dalje u tekstu: Pretresno vije}e u novom sastavu). 3. U pogledu jedanaestog `albenog osnova Zdravka Muci}a, @albeno vije}e KONSTATUJE da je Pretresno vije}e pogrije{ilo kad je prilikom odmjeravanja kazne u nepovoljnom svjetlu sagledalo ~injenicu da Muci} nije usmeno svjedo~io na su|enju, i UPU]UJE Pretresno vije}e u novom sastavu da razmotri eventualni uticaj te gre{ke na kaznu koju mu valja izre}i. 4. @albeno vije}e USVAJA ~etvrti `albeni osnov optu`be u kojem se navodi da je kazna od sedam godina zatvora izre~ena Muci}u neadekvatna, i VRA]A pitanje izricanja primjerene preina~ene kazne Zdravku Muci}u na razmatranje Pretresnom vije}u u novom sastavu, uz napomenu da bi @albeno vije}e, da se ne mora uzeti u obzir eventualno uskla|ivanje kazne zbog odbacivanja ta~aka nabrojenih u paragrafu 2 gore, izreklo kaznu od oko deset godina. 5. @albeno vije}e ODBACUJE svaki od preostalih `albenih osnova koji su podnijeli pojedini `alioci.

1460

U Spisku pitanja za `albeni postupak `alioca-protivrespondenta Hazima Deli}a od 17. maja 2000. ovi osnovi naslovljeni su kao "Pitanje br. 9" i "Pitanje br. 10". 1461 Naslovljen kao "Pitanje br. 21 (dodatno pitanje br. 2)" u Spisku pitanja za `albeni postupak `aliocaprotivrespondenta Hazima Deli}a od 17. maja 2000. 284 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri ~emu se mjerodavnim smatra engleski tekst.

/potpis na originalu/ sudija David Hunt, predsjedavaju}i

/potpis na originalu/ sudija Fouad Riad

/potpis na originalu/ sudija Rafael Nieto-Navia

/potpis na originalu/ sudija Mohamed Bennouna

/potpis na originalu/ sudija Fausto Pocar

Dana 20. februara 2001. U Hagu, Nizozemska

[pe~at Me|unarodnog suda]

285 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

XVI. IZDVOJENO I RAZLIITO MILJENJE SUDIJE DAVIDA HUNTA I SUDIJE MOHAMEDA BENNOUNE
A. Uvod 1. Ovo izdvojeno i razliito miljenje o pitanju kumulacije osuujuih presuda prilaemo ne

samo zato to se ne slaemo sa nekim elementima obrazloenja i, djelimino, sa konanim miljenjem veine, nego takoe i zato to smatramo da bi bilo poeljno dati ire objanjenje i onih zakljuaka veine sa kojima se slaemo. 2. Kao prvo, elimo podrobnije objasniti zato smatramo da razni pristupi ovom pitanju koji su

se dosada pojavili u sudskoj praksi Meunarodnog suda, kao ni pristupi u pojedinim nacionalnim sistemina, sami po sebi ne nude rjeenje koje bi bilo zadovoljavajue za ovaj sud. U drugom dijelu iznosimo svoje razloge zato su kumulativne osuujue presude za isto ponaanje, kao i kumulativne kazne, nedopustive. 3. Dva su bitna pitanja o kojima smo zauzeli stav razliit od stava veine. Prvo se odnosi na

primjenu testa kojim se utvruje da li su dva krivina djela pravno razliita. Drugi se odnosi na nain kako se od dvije ili vie moguih kumulativnih osuda izabire ona koja e se zadrati. B. Kontekst 4. U Mucievom i Delievom albenom osnovu tvrdi se da im je nedopustivo izreena

osuujua presuda i kazna i po lanu 2 i po lanu 3 Statuta za ista djela.1 albeni osnov je formulisan na sljedei nain:
Da li je albeno vijee pogrijeilo kad je, za ista djela, izreklo osuujuu presudu i kaznu i za teke povrede enevskih konvencija i za krenja zakona i obiaja ratovanja.2

5.

Mucievi i Delievi argumenti u prilog ovom albenom osnovu u sutini se temelje na

diskusiji presudi u predmetu Kupreki, gdje se razmatraju naela koja reguliu kumulaciju

Appellants-Cross Appellee's Hazim Deli and Zdravko "Pavo" Muci's Motion for Leave to File Supplemental Brief and Supplemental Brief /Zahtjev alioca-protivrespondenta Hazima Delia i Zdravka "Pave" Mucia da im se dozvoli podnoenje dodatnog podneska i dodatni podnesak/, 17. februar 2000. (dalje u tekstu: Deliev/Muciev dodatni podnesak). Ovaj zahtjev je shvaen kao zahtjev da se dozvoli uvrtenje dodatnog albenog osnova, te mu je udovoljeno Nalogom albenog vijea po zahtjevu alilaca Hazima Delia i Zdravka Mucia da im se dozvoli da podnesu dodatni podnesak, 31. mart 2000. Iako je Lando osuen i po lanu 2 i po lanu 3 Statuta za ista djela, on se nije formalno pridruio ovom albenom osnovu. No osuujue presude Landi po oba lana, l. 2 i l. 3, pominju se u Delievom/Mucievom dodatnom podnesku, para. 14(c). 2 Appellant Zdravko Muci's Final Designation of his Grounds of Appeal /Konani spisak pitanja za albu alioca Zdravka Mucia/, 31. maj 2000., osnov 7; Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Designation of the Issues on Appeal /Konani spisak pitanja za albu alioca-protivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000., pitanje 21. 286 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

osuujuih presuda.3 Kako alioci tumae presudu u predmetu Kupreki, u njoj je usvojen standard formulisan u odluci Vrhovnog suda SAD-a u predmetu Blockburger protiv Sjedinjenih Drava, tj. da "ako se istim djelom ili transakcijom kre dvije razliite zakonske odredbe, test koji valja primijeniti da bi se utvrdilo da li je rije o dva krivina djela ili samo jednom jeste da li se svakom od tih odredbi trai da se dokae neka injenica koju druga odredba ne trai."4 alioci tvrde da, kad se taj test primijeni na njihove osude po lanu 2 i lanu 3 (koje se pozivaju na zajedniki lan 3 enevskih konvencija), proizilazi da je standard prekren:
Ako ostavimo po strani pitanje primjenjivosti zajednikog lana 3 na meunarodni oruani sukob i pitanje da li zajedniki lan 3 povlai individualnu krivinu odgovornost u meunarodnom krivinom pravu, da bi se izrekla osuujua presuda po zajednikom lanu 3, elementi su identini uz jedan izuzetak. Jedan od elemenata tekih povreda enevskih konvencija jeste da je osoba koja ulae pritubu zatiena nekom od konvencija. [...] Stoga bi osuujua presuda i za teke povrede enevske konvencije i za krenja zakona i obiaja ratovanja predstavljala krenje standarda iz Blockburgera.5

Pravni lijek koji trae alioci u sluaju dvostrukih osuda jeste odbacivanje jedne od taaka, ne navodi se koje. 6. Optuba je na ovaj albeni osnov odgovorila opirnom analizom sudske prakse

Meunarodnog suda i odreenih nacionalnih pravnih sistema po pitanju kumulativnog tereenja i kumulacije osuujuih presuda. Optuba kao svoje kljune tvrdnje iznosi, kao prvo, da postojea praksa ovog Meunarodnog suda i MKSR-a dozvoljava kumulaciju osuujuih presuda po lanu 2 i lanu 3 Statuta, te da obrazloenje dato u presudi u predmetu Kupreki odstupa od te prakse. Iako se ta presuda poziva na naela o sticaju krivinih djela u nacionalnim pravnim sistemima, ova naela ne podravaju, tvrdi se, odstupanje od te prakse, budui da su razlike izmeu sistema u tom pogledu tako velike da se ne mogu izvesti nikakvi opti principi meunarodnog prava. No, optuba, ini se, naela koja smatra mjerodavnim crpi iz pojmova izvedenih iz kontinentalnih pravnih sistema. 7. Prema tumaenju Tuilatva, u sudskoj praksi dvaju meunarodnih sudova za ovo pitanje

postoje etiri testa. Tuilatvo tvrdi da se do mjerodavnih naela moe doi kombiniranjem dvaju od pomenutih testova, od kojih je prvi uzet iz presuenja u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi a drugi iz obrazloenja u presudi u predmetu Akayesu.6 albeno vijee u drugostepenoj presudi u predmetu Tadi nije razmatralo pitanje kumulacije osuujuih presuda, koje nije ni potaknuto u albenom postupku. Tuilatvo svoju argumentaciju prije gradi na injenici da su, zbog toga to je albeno vijee oslobaajuu presudu po nekim takama zamijenilo osuujuom, Tadiu izreene
3 4

Presuda u predmetu Kupreki, para. 637-748. Blockburger v United States 284 US 299, 304 (1932). 5 Deliev/Muciev dodatni podnesak, str. 13. 287 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

viestruke osuujue presude po razliitim lanovima Statuta za isto ponaanje. Test iz presude u predmetu Akayesu na koji se oslanja Tuilatvo jeste da je kumulacija osuujuih presuda prihvatljiva:
(i) (ii) (iii) ako krivina djela imaju razliite elemente; ako odredbe kojima su definisana ta krivina djela tite razliite interese; ili ako je potrebno izrei osudu za oba djela kako bi se u potpunosti opisalo ono to je optueni uinio.7

8.

U konanici, naelo koje predlae optuba jeste da se u sluajevima "idealnog sticaja", kad

se jednom radnjom kri vie od jedne odredbe, optuenog moe teretiti za viestruka djela i tako i osuditi. injenica da se sve to temelji na istom ponaanju relevantna je samo za odmjeravanje kazne. Da bi se utvrdilo da li su krivina djela u odnosu idealnog sticaja, valja koristiti test postavljen presudom u predmetu Akayesu. 9. Pitanje kumulativnog tereenja u stvari je potaknuto ranije, u prvostepenom postupku u

predmetu elebii, i to u preliminarnim podnescima Delalia i Delia. Pretresno vijee je odbacilo Delaliev podnesak iz razloga da je kumulacija krivinih djela pitanje koje je relevantno samo za kanjavanje i da ga ne treba razmatrati u fazi optuivanja.8 Pretresno vijee rukovodilo se odlukom Pretresnog vijea u predmetu Tadi, koje je zakljuilo:
U svakom sluaju, to je pitanje koje e biti relevantno samo u onoj mjeri u kojoj moe uticati na kaznu, najbolje je da se o njemu rjeava prilikom odmjeravanja kazne, ako do njega doe. Ono to se, meutim, moe sa izvjesnou rei jeste da kazna ne smije zavisiti od toga da li se za krivina djela koja se temelje na istom ponaanju tereti kumulativno ili alternativno. Kanjava se dokazano kriminalno ponaanje, a to ne ovisi o formalnostima tereenja."9

10.

Ovim se zakljukom Pretresno vijee i rukovodilo u svojoj odluci po Delievom

podnesku.10 Molba za dozvolu ulaganja albe odbijena je za obje odluke, i u Delievom i u Delalievom sluaju.11 Druga pretresna vijea su o tom pitanju usvojila drugaije zakljuke, neka da je kumulativno tereenje dozvoljeno samo u nekim ogranienim uslovima, druga opet da je

Presuda u predmetu Akayesu, para. 461-470. Presuda u predmetu Akayesu, para. 468. 8 Tuilac protiv Delalia i ostalih, predmet br. IT-96-21-PT, Odluka po prigovoru optuenog Zejnila Delalia na formu optunice, 2. oktobar 1996., para. 24. 9 Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-T, Odluka po prigovoru odbrane na formu optunice, 14. novembar 1995., para. 17. 10 Tuilac protiv Delalia i ostalih, predmet br. IT-96-21-PT, Odluka po prigovoru optuenog Hazima Delia na formu optunice, 15. novembar 1996., para. 22. 11 Tuilac protiv Delalia i ostalih, predmet br. IT-96-21-AR72.5, Odluka po zahtjevu da se odobri ulaganje albe (forma optunice), 15. oktobar 1996.; Odluka po zahtjevu Hazima Delia da se odobri ulaganje albe (manjkavosti u formi optunice), 6. decembar 1996.
7

288 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kumulativno tereenje dozvoljeno bez ogranienja, budui da je to pitanje relevantno samo za odmjeravanje kazne.12 C. Analiza 11. U sutini, jedino pitanje o kojem albeno vijee treba rijeiti u odnosu na ovaj albeni osnov

jeste da li se optuenom moe izrei osuujua presuda za krenja lana 2 i lana 3, a za isto ponaanje. Meutim, rjeavanje ovog pitanja potie nova naelna pravna pitanja koja e uticati i na osuujue presude koje se zasnivaju na drugim odredbama Statuta. Iako se te posljedice teko mogu predvidjeti, pokuali smo da i njih imamo na umu pri utvrivanju mjerodavnih pravnih naela. 1. Kumulativno tereenje 12. Kao preliminarnu opasku, elimo istai da se slaemo sa veinom da bi kumulativno

tereenje generalno trebalo dozvoliti. Iz isto praktinog ugla gledanja, nije razumno oekivati od Tuilatva da izabere neku izmeu vie optubi prije nego to su izvedeni svi dokazi. Prije toga nije mogue sa sigurnou znati koja e od djela koja se terete dokazi dokazati, naroito s obzirom na dokazivanje razliitih uslova za nadlenost - npr. uslov dokazivanja da je postojao meunarodni oruani sukob za krivina djela po lanu 2, koji se ne trai za djela po lanu 3. Osim toga, kao to je ve primijetilo Pretresno vijee, krivina djela iz Statuta ne odnose se na specifine kategorije tano definisanih djela, nego na iroke grupe djela, iji elementi nisu uvijek jasno definisani i koje e moda biti potrebno dodatno definisati kroz sudsku praksu Meunarodnog suda.13 Glavni moment koji ovo pitanje otvara jeste potreba da se izbjegne da optueni bude oteen viestrukim kanjavanjem za isto ponaanje. Opte uzevi, optuenom nee biti nanijeta nikakva teta time to e se dozvoliti kumulativno tereenje niti time to e se o pitanjima vezanim za kumulaciju krivinih djela rjeavati nakon to su izvedeni svi dokazi.14

Uporedi npr. presudu u predmetu Kupreki; raniju Odluku po prigovorima odbrane na oblik optunice, Tuilac protiv Kuprekia i ostalih, predmet br. IT-95-16-PT, 15. maj 1998.; Tuilac protiv Krnojelca, predmet br. IT-97-25PT, Odluka po preliminarnom podnesku odbrane zbog prigovora na formu optunice, 24. februar 1999., para. 5-10; Tuilac protiv Naletilia i Martinovia, predmet br. IT-98-34-PT, Odluka po prigovoru na optunicu optuenog Vinka Martinovia, 15. februar 2000., para. 12; Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-T, Odluka po prigovoru odbrane na formu optunice, 14. novembar 1995., para. 15-18. 13 Tuilac protiv Radislava Krstia, predmet br. IT-98-33-PT, Odluka po preliminarnom podnesku odbrane o formi izmijenjene optunice, taka 7-8, 28. januar 2000., str. 6-7. 14 Vidi Tuilac protiv Naletilia i Martinovia, Odluka po prigovoru na optunicu optuenog Vinka Martinovia, predmet br. IT-98-34-PT, 15. februar 2000., para. 12. Priznajemo da mogu postojati konkretni primjeri oito dvostrukog kumulativnog tereenja, kad u datim okolnostima nema nikakvog razloga da Tuilatvo eka na izvoenje dokaza da bi odabralo najrelevantniju optubu. U takvim sluajevima, dozvoliti kumulativno tereenje moglo bi biti opresivno. 289 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

12

2. Kumulativne osuujue presude 13. Nismo uvjereni da prethodna praksa ovog Meunarodnog suda i MKSR-a, kako je tumai

Tuilatvo, nudi rjeenje problema kumulativnih osuujuih presuda. Shvatamo da je veina izrekla isti zakljuak, ali elimo iznijeti svoje vlastito obrazloenje tog zakljuka. 14. albeno vijee se jo nije moralo izjasniti o pitanju kumulacije osuujuih presuda, i nije

korektno od Tuilatva da navodi rjeenje u drugostepenom postupku u predmetu Tadi - gdje jesu, ini se, izreene kumulativne osuujue presude ali gdje to pitanje nisu niti potakle strane niti ga je razmatralo albeno vijee - kao pravni izvor za nastavljanje takve prakse. Odbijanje trolanih albenih vijea da dozvole ulaganje albe na odluke da se optueni moe teretiti za dva razliita krivina djela koja se temelje na istom ponaanju,15 odnosi se na sasvim drugo pitanje od onog o kojem ovdje raspravljamo. 15. Sudska praksa pretresnih vijea u odnosu na ovo pitanje nije nipoto jednoobrazna.

Postupak kojim je Tuilatvo iz sudske prakse Meunarodnog suda i odreenih pojmova iz nacionalnih pravnih sistema izvelo, kako se izrazilo, "relevantna naela",16 sproveden je, ini se prilino selektivno i rukovodio se politikom izricanja maksimalnog mogueg broja osuujuih presuda optuenom prije nego analizom pravnih naela koja bi diktirala takav ishod. Veina odluka o tom pitanju - izuzev presuda u predmetima Kupreki, Akayesu i Kayishema i Ruzindana17 - nisu bile popraene razraenim obrazloenjem. Brojne odluke pretresnih vijea po prigovorima na formu optunice uglavnom su se bavile dopustivou kumulativnog tereenja, a ne kumulacije osuujuih presuda. 16. Jedino to je uistinu zajedniko svim predmetima u kojima se postavilo pitanje kumulacije

presuda jeste stajalite da je kumulacija dozvoljena samo ako svako od relevantnih krivinih djela sadri pravni element svojstven samo njemu. Budui da je funkcija tog testa da se utvrdi da li su dva ili vie krivinih djela koja se terete zaista pravno razliita krivina djela, taj je uslov, koji se koncentrie na pravnu definiciju krivinih djela, logian i primjeren. 17. Nismo ubijeeni da se moe rei da je koritenje takve vrste testa razliitih vrijednosti ili

razliitih interesa, u kombinaciji sa testom "razliitih elemenata" ili kao dodatak tom testu, neko opte naelo meunarodnog krivinog prava ili da je to zajedniko velikim pravnim sistemima svijeta. U razliitim odlukama ovog Meunarodnog suda i MKSR-a uzima se u obzir element da
15

Tuilac protiv Delalia i ostalih, predmet br. IT-96-21-AR72.5, Odluka po zahtjevu da se odobri ulaganje albe (forma optunice), 15. oktobar 1996.; Tuilac protiv Delalia i ostalih, Odluka po zahtjevu Hazima Delia da se odobri ulaganje albe (manjkavosti u formi optunice), predmet br. IT-96-21-AR72.5, 6. decembar 1996. 16 Odgovor optube na dodatni Deliev/Muciev podnesak, para. 4.83. 290 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

razliite krivinopravne odredbe mogu tititi razliite drutvene interese ili vrijednosti, to moe biti jo jedan opravdavajui faktor u prilog kumulaciji osuujuih presuda. Meutim, uvaavanje drutvenih interesa odnosno zatienih vrijednosti je logiki temelj i imanentno svojstvo kvalifikovanja razliitih radnji kao razliitih krivinih djela, te e stoga, opte uzevi, biti ostvareno primjenom testa "razliitih elemenata". 18. Razmotrili smo argumente Tuilatva da lanovi 2 i 3 tite razliite interese - da lan 2

regulie specifine vrste ponaanja kako bi se zatitili pojedinci - lanovi konkretnih zatienih grupa a da lan 3, kao rezidualna klauzula, osigurava "puno potivanje svih zahtjeva meunarodnog humanitarnog prava" - i da iz tog razloga za krivina djela koja su inae identina (npr. ubistvo, muenje), treba izrei osuujuu presudu i po lanu 2 i po lanu 3.18 Mi, meutim, ne smatramo da su interesi koje je identifikovalo Tuilatvo tako autentino razliiti da opravdavaju kumulaciju osuujuih presuda za inae identino kriminalno ponaanje. Ni iz meunarodnog obiajnog niti iz meunarodnog konvencionog humanitarnog prava nije oito da korpusi prava na kojima se temelje te odredbe tite razliite interese, a puka injenica da su predstavljeni u razliitim lanovima Statuta ne potkrepljuje argument Tuilatva. Vrijednosti koje tite lanovi 2 i 3 u osnovi su iste - zatita pojedinaca i izvjesnih grupa od krenja meunarodnog humanitarnog prava u kontekstu oruanog sukoba.19 19. Nae je miljenje da je oslanjanje na praksu pojedinih sudova i tribunala koji su izrekli

kumulativne presude optuenima za zloine tokom Drugog svjetskog rata nezadovoljavajue. U predmetima na koje se poziva Tuilatvo, to se pitanje nije izriito razmatralo, a Meunarodni vojni tribunal u Nrnbergu i razni vojni sudovi koji su zasjedali u Nrnbergu nesumnjivo su imali posebne razloge da optuene osude i za ratne zloine i za zloine protiv ovjenosti, razloge koji ovdje nisu relevantni.20 20. Nadalje, pribjegavanje nacionalnim pravnim sistemima takoe je veoma problematino s

obzirom da nema jedinstvenog pristupa ovom pitanju, koje je kompleksno ak i u visoko razvijenim nacionalnim sistemima i iziskuje rjeenja tipina za pojedini sistem. Iz velikih pravnih sistema svijeta ne moe se iitati nijedno jasno i korisno zajedniko naelo. U svakom sluaju, imajui u vidu jedinstveni karakter meunarodnih krivinih djela nad kojima Meunarodni sud ima
The Prosecutor v Kayishema and Ruzindana, predmet br. ICTR-95-1-T, Judgement, 21. maj 1999., para. 625-650. Odgovor optube na Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 4.85 i 4.88. 19 Optuba smatra da je injenica da je lan 2 usmjeren na zatitu konkretnih zatienih grupa ("zatiene osobe" iz enevskih konvencija) razlikovni faktor u odnosu na lan 3: Odgovor optube na Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 4.85. No, to se moe rei i za lan 3. Kad se krivina djela iz zajednikog lana 3 enevskih konvencija terete po lanu 3, to je takoe usmjereno na zatitu konkretno definisane grupe osoba - "osoba koje aktivno ne uestvuju u neprijateljstvima" - vidi zajedniki lan 3(1). Zavisno od okolnosti, ove se grupe mogu u znatnoj mjeri preklapati. 20 Presuda u predmetu Kupreki, para. 675 i 676.
18 17

291 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

nadlenost, dvojbeno je da li se ijedno nacionalno pravosue suoilo s problemom ovolikog dosega kao ovaj pred nama. 21. Rjeenje za ovo pitanje nije mogue pronai ni u optem karakteru meunarodnog

humanitarnog prava, ije glavno polje primjene nisu krivini postupci protiv pojedinaca. Argument da je kumulacija osuda dopustiva jer razne grane meunarodnog humanitarnog prava tite razliite drutvene interese neodriv je. Opte meunarodno humanitarno pravo nije izraslo iz primjene pojedinih njegovih grana na krivine postupke protiv pojedinaca, niti mu je svrha da ponudi rjeenje za taj problem materijalnog krivinog prava. Sam Statut ni eksplicitno ni implicitno ne rjeava taj problem. 22. Veina je smatrala da "razlozi pravinosti prema optuenom i princip da samo razliita

krivina djela opravdavaju viestruke osude" navode na zakljuak da kumulaciju osuda ne bi trebalo dozvoliti.21 Slaemo se da pravinost prema optuenom diktira da kumulacija osuda za krivina djela koja nisu stvarno razliita ne smije biti doputena ako se radi o istom ponaanju. Primjereno je ovdje utvrditi koji su to "razlozi pravinosti prema optuenom". 23. Kumulacija presuda, ako se dozvoli, moe imati za posljedicu povredu prava optuenog,

odnosno veoma realnu opasnost od takve povrede. Tuilatvo kae da se kumulacijom osuujuih presuda "optuenom ne nanosi znaajna nepravda" pod uslovom da se injenica da se te presude zasnivaju na istom ponaanju uzme u obzir pri odmjeravanju kazne.22 Ovime se ne uzima u obzir kazna i drutvena stigma inherentna u injenici da je neko osuen za krivino djelo. Zatim, broj krivinih djela za koji je neka osoba osuena moe uticati na konanu izdranu kaznu ako se, na primjer, primjenjuju nacionalni zakoni o raznim oblicima prijevremenog putanja na slobodu. Stoga moe postojati rizik da, po zakonu drave u kojoj se izdrava kazna, pitanje da li neka osoba zadovoljava uslove za prijevremeno putanje na slobodu zavisi ne samo od izreene kazne nego i od broja i/ili karaktera osuda. Osuena osoba moe biti na taj nain oteena bez obzira na to to po Statutu, Pravilniku i raznim sporazumima o sprovoenju, konanu odluku o tome da li e osuena osoba biti prijevremeno putena na slobodu donosi predsjednik. Dok se po nacionalnom zakonu pokrene postupak za prijevremeno putanje na slobodu i dok prijedlog drave za prijevremeno putanje na slobodu stigne do predsjednika, osuenik je moda ve oteen. Najzad, kumulacija presuda moe osuenu osobu takoe izloiti riziku poveanih kazni i/ili primjene zakona o recidivistima u sluaju da ona kasnije bude osuena u nekom drugom podruju nadlenosti.

21 22

Para 412 gore. Odgovor optube na Deliev/Muciev dodatni podnesak, para. 4.89(3). 292 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(i) Primjena testa "razliitih elemenata" kako bi se utvrdilo da li su djela koja se terete zaista pravno razliita 24. to se tie testa koji valja primijeniti kako bi se izbjegla kumulacija osuujuih presuda,

slaemo se sa veinom da se optuenog moe osuditi za vie od jednog krivinog djela za isto ponaanje samo ako svako od tih djela sadri jedinstveni element koji nije sadran u drugom krivinom djelu ili djelima. Slaemo se sa zakljukom veine da parovi krivinih djela za koja su osueni Muci, Deli i Lando po lanovima 2 i 3 predstavljaju nedopustivu kumulaciju. Meutim, ne slaemo se sa veinom u pogledu naina na koji valja primijeniti test. 25. Zbog posebnog karaktera krivinih djela u nadlenosti Meunarodnog suda, koja sadre

elemente koji nemaju pravog ekvivalenta u veini krivinih djela u nacionalnim pravnim sistemima postavlja se pitanje koje od tih elemenata valja uzeti u obzir za ovu svrhu. Veina je odluila da ovamo ukljui i pravne preduslove koji se odnose na okolnosti poinjenja relevantnih krivinih djela, odnosno koji su sadrani u uvodnom dijelu relevantnih lanova, kao i elemente krivinih djela koji se odnose na actus reus i mens rea. 26. Kao to smo gore istakli,23 kad su u pitanju optube za isto ponaanje faktor o kojem treba

voditi rauna jeste taj da optuenog ne bi trebalo za isto ponaanje kazniti vie od jednom. Svrha primjene ovog testa jeste, dakle, da se utvrdi da li ponaanje optuenog doista obuhvata vie od jednog krivinog djela. Iz tog razloga vjerujemo da za ovu svrhu nije smisleno uzimati u obzir pravne preduslove odnosno kontekstualne elemente koji nemaju veze sa ponaanjem optuenog, nego da bi se test trebao koncentrisati na materijalne elemente koji se odnose na ponaanje optuenog, ukljuujui i njegovo stanje svijesti. Elementi koji se odnose na meunarodni karakter sukoba i status zatienih osoba u smislu lana 2, odnosno momenti koji se javljaju u vezi sa lanom 3, npr. ogranienje krivinih djela koja se terete po tom lanu na ona poinjena protiv "osoba koje aktivno ne uestvuju u sukobu" - u praksi nisu relevantni za ponaanje i svijest optuenog. Iako momenti poput statusa zatienih osoba i meunarodnog karaktera oruanog sukoba sainjavaju kontekst u kojem se zbiva krivino djelo, smatramo da je nategnuto tvrditi da tani karakter sukoba ili formalni status rtve (tj. da li je klasifikovana kao zatiena osoba, za razliku od osobe koja aktivno ne uestvuje u sukobu) imaju ikakve veze sa ponaanjem optuenog. Takve formalnosti sigurno nisu stvari koje bi bile i od kakvog znaaja za rtvu. Stoga smatramo da, premda ovi elementi moraju biti jasno dokazani prije nego to se optueni moe osuditi po dotinim lanovima, oni nisu relevantni za test koji se primjenjuje iskljuivo u svrhu utvrivanja da li je u

23

Vidi para. 12. 293 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

datim okolnostima pravino okvalifikovati kriminalno ponaanje optuenog kao vie od jednog krivinog djela. 27. Temeljna funkcija krivinog prava jeste kanjavanje optuenog za njegovo kriminalno

ponaanje i samo za njegovo kriminalno ponaanje. Smatramo da se kod uzimanja u obzir takvih apstraktnih elemenata javlja opasnost da e optueni takoe biti osuen - a, kao to je gore reeno, ve i sama osuda implicira kaznu - za dodatna krivina djela ije je zasebno postojanje pravna apstrakcija, istorijska sluajnost zbog naina na koji se razvijalo meunarodno humanitarno pravo, u dvije struje sa zasebnim kontekstualnim zahtjevima.24 injenica da su lanovima Statuta obuhvaena zasebna krivina djela - koja se dodue esto preklapaju - rezultat je prije svega istorije meunarodnog humanitarnog prava a ne indikacija da im je svrha da opiu sutinski odvojene korpuse krivinog prava u savremenom meunarodnom humanitarnom pravu. 28. Ponovo istiemo da, premda ne smatramo da su kontekstualni elementi odnosno uvodni

dijelovi lanova od koristi za ovu svrhu, to ne umanjuje njihovu neospornu vanost za druge potrebe. Oigledno je rije o stvarima koje i dalje treba dokazati u svakom predmetu prije nego to se moe izrei bilo kakva osuujua presuda. Rije je takoe o pitanjima koja mogu postati relevantna u drugoj fazi izbora izmeu krivinih djela koja se terete kumulativno, kako emo vidjeti u nastavku. 29. U okolnostima ovog predmeta, gdje su nam date na razmatranje samo osuujue presude po

lanovima 2 i 3 Statuta, veina je utvrdila da u relevantnim parovima krivinih djela svako pojedino ne sadri neki jedinstven element jer uslov iz zajednikog lana 3 u optubama po lanu 3 nije materijalno razliit od jedinstvenog uslova da rtve budu "zatiene osobe" za krivina djela iz lana 2, budui da potonji uslov "ukljuuje to da osoba aktivno ne uestvuje u neprijateljstvima, ali je iri od toga."25 Meutim, u odnosu na krivina djela koja se terete po drugim kombinacijama lanova Statuta, kao npr. po lanovima 2 i 5 ili po lanovima 3 i 5, uzimanje u obzir razliitih kontekstualnih elemenata ili pravnih preduslova imae za posljedicu da e se krivina djela kao to su muenje, silovanje i ubistvo/hotimino liavanje ivota nuno i u svakom sluaju smatrati zasebnim krivinim djelima kad se terete po razliitim lanovima, i stoga e se morati izrei dvije osuujue presude za neto to je u biti jedno te isto krivino djelo.

24

Na primjer, dva uslova iz enevskih konvencija iz 1949. za primjenu reima "tekih povreda" (tj. meunarodni karakter sukoba i status zatienih osoba) odnose se na, kako se to tada zvalo, proceduralni aspekt tog krivinog djela, kako bi se omoguilo krivino gonjenje za to djelo u nacionalnim pravosuima. Drugim rijeima, oni su zamiljeni kao zatita od svakog pokuaja nacionalnih pravosua da se upliu u unutranji sukob ili u neko pitanje za koje bi se smatralo da potpada pod dravni suverenitet. 25 Vidi gore, para. 423. 294 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

30.

Nae bojazni moda e bolje ilustrovati jedan apstraktan, ali potencijalno tipian primjer.

Silovanje "zatiene osobe" u zatvorenikom logoru u kontekstu i meunarodnog oruanog sukoba i rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovnitvo, Tuilatvo moe krivino goniti kao silovanje kao teku povredu po lanu 2 Statuta, kao silovanje zabranjeno zajednikim lanom 3 po lanu 3 Statuta i kao silovanje kao zloin protiv ovjenosti po lanu 5 Statuta. Pri primjeni testa kako ga shvata veina, osim poreenja elemenata koji se odnose na actus reus i mens rea krivinog djela silovanja, moraju se uzeti u obzir sljedei elementi:
lan 2 (i) uslov da rtva bude zatiena osoba; (ii) mora postojati meunarodni oruani sukob;26 (iii) djelo mora imati bliski neksus s oruanim sukobom.27 lan 3 (zajedniki lan 3): (i) rtva mora biti osoba koja aktivno ne uestvuje u neprijateljstvima; (ii) mora postojati oruani sukob;28 (iii) djelo mora imati bliski neksus s unutranjim ili meunarodnim oruanim sukobom.29 lan 5: (i) mora postojati oruani sukob;30 (ii) mora postojati rasprostranjeni ili sistematski napad na civilno stanovnitvo;31 (iii) djelo mora biti dio rasprostranjenog ili sistematskog napada.32

31.

Ako uzmemo analizu odnosa izmeu krivinih djela koja se terete samo po lanu 2 i lanu 3

(zajedniki lan 3) koju je iznijela veina, ne bi postojali reciproni jedinstveni elementi i ne bi se mogla izrei osuujua presuda po oba lana. Izrekla bi se samo osuujua presuda po lanu 2. Meutim, u predmetu u kojem se silovanje tereti i po lanu 2 i po lanu 5, lan 2 sadri jedinstvene uslove postojanja meunarodnog oruanog sukoba i postojanja neksusa izmeu krivinog djela i sukoba, dok lan 5 sadri jedinstvene uslove da postoji rasprostranjeni ili sistematski napad na civilno stanovnitvo i da je djelo dio tog rasprostranjenog ili sistematskog napada. Ako primijenimo test veine, nuno se i u svakom sluaju izriu osuujue presude po obje take. U sluaju kad se silovanje tereti po lanovima 3 i 5, lan 3 sadri jedinstven uslov da krivino djelo mora imati neksus s oruanim sukobom, a lan 5 element da postoji rasprostranjeni ili sistematski napad na civilno stanovnitvo i da je djelo dio tog rasprostranjenog ili sistematskog napada. I ovdje e se nuno i u svakom sluaju izrei osuujue presude po obje take. Kad se silovanje tereti po sva tri
Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 78 i 84. U odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 70 kae se da je "traena veza" krivinih djela i sukoba (prema lanovima 2 i 3) to da su "usko povezani uz neprijateljstva". 28 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 94. 29 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 70. 30 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 142 (valja primijetiti da nema neksusa izmeu krivinih djela i sukoba: dokaz o oruanom sukobu trai se samo kao "osnov za nadlenost": para. 141 i 142; drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 251). 31 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 248. 32 Drugostepena presuda u predmetu Tadi, para. 248 ("djela optuenog moraju biti dio obrasca rasprostranjenih ili sistematskih zloina protiv civilnog stanovnitva").
27 26

295 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

lana, situacija postaje kompleksnija. Iako to nije sasvim jasno, pretpostavljamo da bi krivino djelo po lanu 3, iako sadri jedinstveni element u odnosu na lan 5, bilo odbaeno kao zasebna kvalifikacija jer ne sadri jedinstveni element u odnosu na lan 2. ak i ako se na osnovu toga ne izrekne osuujua presuda po lanu 3, u svakom sluaju nuno ostaju osude po lanu 2 i lanu 5. 32. Iz ovoga proizilazi da bi jedan jedini in silovanja mogao povlaiti osuujue presude za

dvije zasebne kvalifikacije po lanovima 2 i 5 ili po lanovima 3 i 5. Taj rezultat diktiraju iskljuivo apstraktni pravni pojmovi koji se odnose na kontekst krivinog djela, a koji bi imali malo ili nikakvo praktino znaenje za optuenog ili rtvu. 33. Prilikom primjene testa "razliitih elemenata" na nain kako je mi zagovaramo, uzimali bi se

u obzir samo elementi koji se odnose na ponaanje i stanje svijesti optuenog. U odnosu na silovanje po lanovima 2 i 3, to bi bili samo actus reus i mens rea krivinog djela silovanja, koji su u oba sluaja isti, to znai da se za ta krivina djela ne moe smatrati da su uistinu pravno razliita. Za silovanje po lanu 5 Statuta, relevantni elementi bi bili actus reus i mens rea silovanja, pri emu bi potonje ukljuivalo dodatni uslov da je poinilac znao da se silovanje dogaa u kontekstu napada na civilno stanovnitvo.33 Stoga bi silovanje po lanu 5 sadravalo jedinstven element koji nije sadran u definiciji silovanja po lanu 2 i 5. Obrat meutim ne vrijedi, budui da nema jedinstvenog elementa silovanja po lanu 2 odnosno 3, pa se osuujua presuda moe izrei samo po jednoj od tih taaka. Mislimo da je ovakav rezultat primjereniji. Smatramo da je izuzetno nategnuto jednu radnju silovanja poinjenu od strane jednog optuenog protiv jedne rtve okvalifikovati kao dva zasebna krivina djela. Najracionalnije i najpravinije rjeenje jeste izrei jednu osuujuu presudu i odmjeriti kaznu koja odraava teinu i ozbiljnost tog zloina. 34. Naa posljednja zamjerka stavu veine da se pravni preduslovi odnosno kontekstualni

elementi moraju uzimati u obzir za primjenu testa "razliitih elemenata" lei u injenici da e to vjerovatno dovesti do praktinih problema pri utvrivanju koje pravne preduslove odnosno kontekstualne elemente valja uzeti u obzir, osobito u odnosu na lan 3. U odluci o nadlenosti u predmetu Tadi, zakljueno je da je lan 3 Statuta:
[...] opta klauzula koja obuhvata sve povrede humanitarnog prava koje ne potpadaju pod lan 2 ili su pokrivene lanovima 4 ili 5, ili tanije: (i) krenja Hakog prava o meunarodnim sukobima; (ii) krenja onih odredbi enevskih konvencija koje nisu klasificirane kao teke povrede po tim Konvencijama; (III) krenja opteg lana 3 i drugih obiajnih pravila unutranjih sukoba; (IV) krenja sporazuma kojima su obavezane strane u sukobu, koji se smatraju qua pravu koje se bazira na sporazumima, na primjer sporazumima koji nisu prerasli u meunarodno obiajno pravo [...].34

Presuda u predmetu Kupreki, para. 556; Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-T, presuda, 7. maj 1997., para. 659. 34 Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 89. 296 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

33

Budui da se lan 3 tumai kao rezidualna klauzula koja obuhvata sve razne tipove krenja zakona i obiaja ratovanja koji nisu obuhvaeni drugim odredbama Statuta, nije unaprijed jasno koji se pravni preduslovi odnosno kontekstualni elementi mogu javiti u odnosu na razna krivina djela koja obuhvata taj lan. 35. Uzmimo, kao primjer, kategoriju "krenja sporazuma kojima su obavezane strane u sukobu,

koji se smatraju qua pravu koje se bazira na sporazumima":35 da li bi se i postojanje samog sporazuma, kao pravni preduslov za nadlenost, smatralo elementom krivinog djela? Ako je tako, to se moe smatrati jedinstvenim elementom koji nije sadran u krivinim djelima po lanu 2, sa rezultatom da se muenje zabranjeno lanom 2 i muenje zabranjeno sporazumom izmeu strana a koje se krivino goni po lanu 3 mogu smatrati dvama razliitim krivinim djelima koja opravdavaju dvije zasebne osuujue presude. S druge strane, moe se smatrati da uslov postojanja sporazuma nije element krivinog djela u ovom kontekstu, ali problem time nije rijeen. Mogue je da sporazum sadri klauzulu kojom se njegova primjena ograniava npr. regionalno ili geografski, ili pak samo na krivina djela koja su poinili pripadnici zvaninih dravnih oruanih snaga. Takve okolnosti su kontekstualni elementi odnosno pravni preduslovi u istom smislu kao uslov da rtva bude "zatiena osoba" i uslov postojanja "meunarodnog oruanog sukoba". Iz miljenja veine ne razabire se da li je namjera bila da se i ti uslovi uzmu u obzir, ali budui da nema naelnog osnova za njihovo razlikovanje, vjerovatno bi bili uzeti u obzir. Posljedica bi bila da e se krivina djela iz lana 3 sa istim materijalnim elementima kao djela iz lana 2 (npr. muenje) u nekim okolnostima smatrati razliitim krivinim djelima (a u nekima ne) te e se stoga teretiti i osuditi odvojeno po lanu 2 i po lanu 3. Ne prihvatamo da je takav arbitrarni rezultat, potpuno odvojen od stvarnih okolnosti u kojima je poinjeno krivino djelo, primjeren u kontekstu meunarodnog krivinog prava. (ii) Izbor izmeu moguih kumulativnih osuujuih presuda 36. Kao to je napomenula veina, ako test "razliitih elemenata" nije zadovoljen - gdje su

relevantni elementi krivinih djela materijalno identini ili jedno od djela ne sadri jedinstveni element - vijee pred kojim se vodi predmet mora odluiti za koje e djelo izrei osuujuu presudu. Veina smatra da se pri donoenju te odluke
valja rukovoditi principom da treba izrei osudu po specifinijoj od dvije odredbe. Tako, ako neki skup injenica potpada pod dvije odredbe, od kojih jedna sadri dodatni element koji je materijalno razliit, treba izrei osudu samo po toj drugoj odredbi.36

35 36

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 89. Vidi gore, para. 413. 297 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Veina ocjenjuje da u sluaju tereenja i po lanu 2 i po lanu 3 Statuta valja izabrati krivina djela po lanu 2 jer su specifinija, zbog uslova da rtve moraju biti zatiene osobe, a da se pri tom ne uzimaju u obzir drugi elementi relevantnih krivinih djela koji se odnose na ponaanje i stanje svijesti optuenog. 37. Slaemo se sa zakljukom veine da kod izbora izmeu krivinih djela koja se terete

kumulativno, odluku valja donijeti na osnovu specifinosti odredbe, ali samo u smislu da valja odabrati kvalifikaciju koja konkretnije opisuje ono to je optueni stvarno uinio u okolnostima datog predmeta. To se ne moe uiniti rigidnim nametanjem izbora jedne od optubi na osnovu toga po kojem se lanu Statuta tereti bez osvrtanja na materijalne elemente krivinih djela niti na dokaze o stvarnim okolnostima poinjenja djela. Po naem miljenju, kod izbora bi valjalo uzeti u obzir sveukupne okolnosti pojedinog predmeta i sveukupne dokaze koji su izvedeni o djelima koja se terete, kako bi se ta je mogue tanije opisalo krivino djelo koje je optueni poinio i postiglo najblie podudaranje izmeu ponaanja i prekrene odredbe. To bi ukljuivalo razmatranje svih elemenata krivinog djela kako bi se utvrdilo da li jedno od krivinih djela bolje ili konkretnije opisuje ta je optueni uinio. 38. esto e upravo materijalni element koji se odnosi na ponaanje ili stanje svijesti optuenog

biti osnov za smisleni izbor najboljeg opisa ponaanja optuenog. Na primjer, smiljeno nanoenje boli ili patnje, sa namjerom da se na taj nain izvuku informacije ili da se rtva kazni ili zastrai ili kao oblik diskriminacije rtve, sainjava krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda i krivino djelo muenja. Ovdje je ua definicija data za djelo muenja, i to upravo zbog jedinstvenog dodatnog elementa koji se odnosi na cilj poinioca, a koji prema pristupu veine uopte ne bi bio uzet u obzir. Ako se na osnovu razmatranja materijalnih elemenata krivinog djela ne moe utvrditi da jedno djelo jasnije opisuje ta je optueni uradio (kao to je sluaj sa muenjem koje se tereti po lanu 2 i po lanu 3), onda se moe pribjei pravnim preduslovima, odnosno uvodnim dijelovima lanova, da bi se ustanovilo da li oni sadre razlikovni faktor na osnovu kojeg krivino djelo po jednom od lanova daje konkretniji ili primjereniji opis onoga ta je optueni uradio. 39. Ocjena primjerenosti optubi, odnosno (ako uzmemo standard specifinosti koji je postavila

veina) izbor najspecifinije kvalifikacije koja obuhvata odreeno ponaanje, mora uvijek barem u nekoj mjeri zavisiti od stvarnih okolnosti predmeta utvrenih na osnovu dokaza. Krutim zadavanjem izbora krivinog djela koje se tereti po odreenom lanu Statuta oito se tedi na vremenu, a i praktinije je. Meutim, izbor optubi po lanu 2, zadat rigidno i bez ikakvog osvrtanja na relevantno ponaanje koje treba kriminalizovati u odreenom predmetu, nee uvijek
298 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

poluiti rezultat koji mora biti krajnja funkcija krivinog postupka: prepoznati i sankcionisati, najprimjerenijom moguom osudom, dokazano kriminalno ponaanje optuenog. 40. Iz zakljuka veine da osudama po lanu 2 valja uvijek dati prednost pred osudama po lanu

3 proizilazi, ini se, da e u buduim predmetima u kojima se budu pojavile druge kombinacije optubi - npr. lan 2 i lan 5 ili lan 3 i lan 5 - uvijek biti potrebno izabrati optube po jednom od tih lanova. To ukazuje na razvoj svojevrsne gradacije lanova Statuta na osnovu specifinosti. 41. Po naem miljenju, iz Statuta se ne moe izvesti hijerarhija odnosno gradacija raznih

krivinih djela po specifinosti ili teini koja bi bila od koristi prilikom bilo kojeg striktno zadanog naina rjeavanja pitanja koju od moguih kumulativnih osuda zadrati. Takav pristup nije ni poeljan. Kao to je napomenulo albeno vijee u veinskoj presudi o albi na kaznu u predmetu Tuilac protiv Tadia:
Razmotrivi sve aspekte, albeno vijee zauzelo je stav da u pravu nema razlike u teini izmeu zloina protiv ovjenosti i ratnog zloina. albeno vijee ne nalazi temelja takvom razlikovanju ni u Statutu ni u Pravilniku Meunarodnog suda, kad se ovi tumae u skladu sa meunarodnim obiajnim pravom. Za oba djela mogu se izrei iste kazne, pri emu se teina u svakom pojedinom sluaju odreuje prema okolnostima tog sluaja.37

Premda se ova opservacija odnosi na utvrivanje teine zloina, naglasak koji albeno vijee stavlja na uzimanje u obzir "okolnosti tog sluaja" prije nego na distinkcije koje se iitavaju iz Statuta predstavlja vano upozorenje. 42. Posebni problem sa metodom izbora koji je postavila veina i sa nainom na koji je on

primijenjen u ovom predmetu - da se specifinost moe mjeriti prisustvom "dodatnog elementa" u jednom od krivinih djela38 - jeste to da taj metod ne pokriva itav dijapazon okolnosti u kojima se postavlja pitanje takvog izbora. Nerijetko nijedno od krivinih djela, za koja je primjenom testa razliitih elemenata utvreno da nisu pravno razliita, ne sadri neki "dodatni" element. Mogue je ocijeniti utvrdi da su svi elementi svakog djela takvi da nema materijalne razlike meu njima. Doista, ako se ispravno analiziraju, nijedno od krivinih djela u parovima djela koji se javljaju u ovom predmetu nema "dodatni element". Ista djela po lanu 2 i lanu 3 (zajedniki lan 3) - na primjer muenje - imaju, prema pristupu veine, isti broj elemenata i nijedno ne sadri neki dodatni element. Krivino djelo po lanu 2, osim materijalnih elemenata muenja, sadri i sljedee kontekstualne elemente:
(i) (ii)
37

postojanje meunarodnog oruanog sukoba postojanje neksusa izmeu krivinog djela i sukoba

Tuilac protiv Tadia, predmet br. IT-94-1-A i IT-94-1-Abis, Presuda o albi na kaznu, 26. januar 2000., para. 69 (naglasak dodat), preuzeto u drugostepenoj presudi u predmetu Furundija, para. 242-243. 38 Vidi gore, para. 413. 299 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

(iii)

rtva mora biti zatiena osoba.

43.

Isto djelo, kad se tereti po lanu 3 (zajedniki lan 3), osim materijalnih elemenata sadri i

sljedee kontekstualne elemente:

(i) (ii) (iii) postojanje meunarodnog oruanog sukoba postojanje neksusa izmeu krivinog djela i sukoba rtva mora biti osoba koja aktivno ne uestvuje u sukobu.

44.

Zakljuak da ta djela nisu pravno razliita zasniva se na ocjeni da elementi nisu materijalno

razliiti, tj. da su elementi iz lana 3 pod (i) i (ii) naprosto ira verzija tih istih elemenata u krivinom djelu po lanu 2. Stoga se ne moemo sloiti s analizom veine da krivina djela po lanu 2 imaju "dodatni element" (status rtve kao zatiene osobe) i da ih valja automatski izabrati po tom osnovu, budui da krivino djelo po lanu 3 sadri odgovarajui element koji se odnosi na status rtve (da aktivno ne uestvuje u sukobu).39 Status zatiene osobe moe u datim okolnostima biti primjerenija ili ua definicija rtve, ali to nije "dodatni" element u poreenju sa krivinim djelom po lanu 3. 45. Slabe take koje smo pokuali identificirati u zakljuku veine da je mogue striktno

zadanim nainom rjeavanja u svakom predmetu utvrditi najspecifiniju kvalifikaciju pokazuju, smatramo, da je prividna vrlina tog pristupa - izvjesnost odnosno predvidljivost - u stvari iluzorna. U praksi e se to najvjerovatnije ispostaviti kao nefleksibilan pristup iji je potencijalni ishod, u okolnostima svakog pojedinog predmeta, arbitraran i vjetaki. D. Primjena ovih principa na predmetni sluaj 46. Na koji bismo nain mi primijenili gore iznijete principe na injenice u ovom sluaju sada

je, dakako, akademsko pitanje. Smatramo, meutim, da bi moglo pomoi u razumijevanju principa koje smatramo mjerodavnima i stavova u kojima se razlikujemo od veine, ako izloimo kako bismo te principe primijenili na predmetni sluaj. 47. Muci i Deli bili su proglaeni krivim za sljedea krivina djela: (a) hotimino liavanje

ivota po lanu 2 i ubistvo po lanu 3;40 hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja po lanu 2 i okrutno postupanje po lanu 3;41 (c) muenje po lanu 2 i muenje po lanu 3;42 i (d) neovjeno postupanje po lanu 2 i okrutno postupanje po lanu 3.43 Lando je

39 40

Vidi gore, para. 423, 424 i 425. Deli: take 3 i 4 (take 1 i 2 su odbaene - vidi gore, para. 460); Muci: take 13 i 14. 41 Deli: take 11 i 12; take 46 i 47; Muci: take 13 i 14; take 38 i 39; take 46 i 47. 42 Deli: take 18 i 19; take 21 i 22; Muci: take 33 i 34. 43 Deli: take 42 i 43; Muci: take 38 i 39; take 44 i 45. 300 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

kumulativno osuen za krivina djela u kategorijama (a),44 (b)45 i (c).46 Slaemo se da je, premda se Lando nije formalno pridruio ovom albenom osnovu, primjereno primijeniti ove pravne principe i na osuujue presude koje su izreene Landi. 1. Da li su djela koja se terete zaista pravno razliita djela (i) Hotimina liavanja ivota i ubistvo 48. Prema definiciji, materijalni elementi krivinog djela hotiminog liavanja ivota ukljuuju

smrt rtve kao posljedicu djela ili propusta optuenog, te namjeru optuenog da ubije ili nanese teku tjelesnu povredu, znajui da bi takva povreda vjerovatno izazvala smrt, a da pri tom ne mari da li e zaista prouzroiti smrt.47 Prema definiciji ubistva u kontekstu zloina protiv ovjenosti (to za nae potrebe ne predstavlja materijalnu razliku), ono ukljuuje smrt rtve kao posljedicu djela ili propusta optuenog, to je poinjeno sa namjerom da se izazove smrt ili nanese teka tjelesna povreda, znajui da bi takva tjelesna povreda vjerovatno prouzroila smrt.48 Pretresno vijee u predmetu Blaki i Pretresno vijee u predmetu elebii izrazili su miljenje da ta dva krivina djela nisu materijalno razliita (prema definiciji u presudi Blakiu, ona sadre identine elemente).49 Mi dijelimo to miljenje: shodno tome, ova kategorija osuujuih presuda ne zadovoljava uslov postojanja razliitih elemenata. (ii) Hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja i okrutno postupanje 49. Krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja po

lanu 2 definisano je kao namjerno djelo ili propust koji se sastoji u nanoenju velikih patnji, tekih povreda tijela ili zdravlja, ukljuujui i duevno zdravlje.50 Okrutno postupanje predstavlja namjerno djelo ili propust koji nanosi teku duevnu ili tjelesnu patnju ili povredu ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo.51 ak i ako je element ozbiljnog napada na ljudsko
44 45

Take 1 i 2; take 5 i 6; take 7 i 8. Take 11 i 12; take 36 i 37; take 46 i 47. 46 Take 15 i 16; take 24 i 25; take 30 i 31. 47 Prvostepena presuda, para. 439; citirano i u glavnim crtama preuzeto u presudi u predmetu Blaki, para. 153. 48 Presuda u predmetu Akayesu, para. 589; u predmetu Tuilac protiv Jelisia, predmet br. IT-95-10-T, Presuda, 14. decembar 1999., para. 35, element svijesti je definisan kao "namjera da se izazove smrt", ali se citira definicija iz presude u predmetu Akayesu. Stoga nije jasno da li je iz definicije mens rea u presudi Jelisiu namjerno isputena namjera optuenog da ubije ili nanese teku tjelesnu povredu, znajui da bi takva povreda vjerovatno izazvala smrt, a da pri tom ne mari da li e zaista prouzroiti smrt - no mi smatramo da je mjerodavan standard iz presude u predmetu Akayesu. 49 Prvostepena presuda, para. 422; presuda u predmetu Blaki, para. 181. 50 Presuda u predmetu Blaki, para. 156, gdje se u stvari usvaja definicija krivinog djela data u prvostepenoj presudi u predmetu elebii: prvostepena presuda, para. 511. 51 Tuilac protiv Jelisia, predmet br. IT-95-10-T, Presuda, 14. decembar 1999., para. 41, gdje se usvaja definicija Pretresnog vijea u predmetu elebii: prvostepena presuda, para. 552. 301 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

dostojanstvo dodatni element u odnosu na elemente krivinog djela hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja, obrat ne vrijedi jer potonje djelo ne sadri jedinstveni element.

(iii) Muenje 50. 3. Jasno je da je to jedno te isto krivino djelo, bez obzira da li se tereti po lanu 2 ili po lanu

(iv) Neovjeno postupanje i okrutno postupanje 51. Neovjeno postupanje je definisano kao namjerno djelo ili propust koje nanosi teku

duevnu ili tjelesnu patnju ili povredu ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo.52 Kao to je gore napomenuto, okrutno postupanje je definisano gotovo istim rijeima, kao namjerno djelo ili propust koje nanosi teku duevnu ili tjelesnu patnju ili povredu ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo. Ta dva krivina djela sastoje se u biti od istih elemenata, uz eventualnu kvalifikaciju da se actus reus neovjenog postupanja moe definisati ire nego okrutno postupanje, tako da bi okrutno postupanje bilo obuhvaeno neovjenim postupanjem. Stoga uslov da svako krivino djelo sadri jedinstveni element nije zadovoljen. 2. Utvrivanje koju od dvostrukih osuujuih presuda treba zadrati 52. Slaemo se, dakle, sa veinom da su u sluaju osuujuih presuda po lanovima 2 i 3

elementi relevantnih krivinih djela materijalno istovjetni ili da jedno od djela ne sadri jedinstveni element. Ne mogu se izrei osude po oba lana i nuno je odluiti koje osude treba zadrati. Cilj je toga procesa, prema naem miljenju, da se razmatranjem okolnosti sluaja i dokaza koji su izvedeni o djelima koja se terete utvrdi koje od krivinih djela najtanije opisuje ta je optueni uradio. (i) Hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja/okrutno postupanje 53. Jedina kombinacija optubi gdje smatramo da postoji materijalna razlika u jednom od

elemenata (iako nije reciprona) jeste hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja po lanu 2 i okrutno postupanje po lanu 3. Dodatni element jeste da okrutno postupanje ne

Presuda u predmetu Blaki, para. 154, gdje se usvaja definicija Pretresnog vijea u predmetu elebii: prvostepena presuda, para. 543. 302 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

52

mora biti samo djelo ili propust kojim se nanosi velika duevna ili tjelesna patnja ili povreda nego se moe okarakterisati i kao teki napad na ljudsko dostojanstvo. Neto drugaiji fokus drugog krivinog djela usredotoen je na velike patnje ili teke tjelesne povrede prouzroene dotinim djelima. to se tie osuujuih presuda izreenih Deliu i Landi po takama 11 i 12, prvobitne optube su bile hotimino liavanje ivota i ubistvo, ali je Pretresno vijee zakljuilo da, premda je Deli uestvovao u premlaivanju rtve, nije sigurno da je to premlaivanje bilo neposredni uzrok smrti rtve. Pretresno vijee je ustanovilo da se umjesto toga moe izrei osuujua presuda za krivina djela hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda, odnosno "laka krivina djela" iste prirode kao tea djela za koja ih se prvobitno teretilo.53 Na Mucievu odgovornost nadreenog za ta djela, za koju ga se teretilo po takama 13 i 14, nuno je primijenjena ista logika.54 Uzevi u obzir karakter optubi, koje su se usredotoile na fizike posljedice po optuenog /sic???/, kao i dokaze o tjelesnim povredama prouzrokovanim premlaivanjima, krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda po lanu 2 tanije opisuje ta su Deli i Lando uradili i za ta je Muci bio odgovoran. To je ujedno i zakljuak veine. 54. Krivina djela za koja se terete Deli, Muci i Lando u takama 46 (hotimino nanoenje

velikih patnji ili tekih povreda tijela i zdravlja) i 47 (okrutno postupanje) odnosila su se na nehumane ivotne uslove u logoru, ukljuujui "atmosferu terora" i bijedne ivotne uslove. U odnosu na te take, albeno vijee je utvrdilo da su zatoenici u logoru "bili izloeni uslovima u kojima su ivjeli u stalnoj strepnji i strahu da e biti podvrgnuti fizikom nasilju" i "na zatoenike je vren ogroman psihiki pritisak koji se moe precizno okarakterisati kao 'atmosfera terora'".55 Pretresno vijee je takoe utvrdilo da je zatoenicima bila uskraena odgovarajua hrana, uslovi za spavanje, uslovi za obavljanje nude, voda i medicinska njega, pri emu su ova dva potonja elementa bila rezultat smiljene politike.56 Te konstatacije, dodatno potkrijepljene posebnim nalazima o Delievom poniavajuem i okrutnom izrugivanju zatoenicima,57 ukazuju na to da je sr tog krivinog djela bila namjera da se ponizi i pogazi dostojanstvo rtava. Konstatovano je da je Muci kao komandant znao za te okolnosti. Iz tog razloga primjereno je izabrati osuujuu presudu za okrutno postupanje po lanu 3 za svakog optuenog koji se tereti po ovim takama. Nefleksibilni pristup veine dovodi do suprotnog zakljuka, tj. da valja potvrditi krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja, zato to se tereti po lanu 2.

53 54

Prvostepena presuda, para. 865-866. Prvostepena presuda, para. 912. 55 Prvostepena presuda, para. 1091. 56 Prvostepena presuda, para. 1096, 1097, 1100, 1105, 1108, 1111. 57 Prvostepena presuda, para. 1089, 1104, 1109. 303 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

55.

Muci je takoe osuen za ista djela hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda

tijela ili zdravlja i okrutnog postupanja za take 38 i 39, koje su se odnosile na njegovu odgovornost kao nadreenog za djela tekog zlostavljanja pojedinih zatoenika. Zlostavljanje koje je konstatovalo Pretresno vijee obuhvatalo je djela koja "predstavlja[ju], u najmanju ruku, teku uvredu ljudskog dostojanstva",58 to ukazuje na to da se pridaje vea teina okrutnom postupanju. Meutim, Pretresno vijee je takoe konstatovalo, u odnosu na drugu rtvu, da je namjerno postavljanje, od strane optuenog, zapaljenog tapina na golu kou u predjelu genitalija uzrokovalo "tako ozbiljnu patnju i povredu" da predstavlja oba krivina djela za koja se tereti.59 Dakle, jedna taka obuhvata razliita djela koja bi se, zbog razliitog naglaska, mogla razliito okvalifikovati. Meutim, kad se to sagleda u cijelosti, ponaanje obuhvaeno tom takom moe se opisati kao nasilno zlostavljanje tako neobino okrutnog karaktera da krivino djelo okrutnog postupanja iz lana 3, koje naglaava i ponaanje kojim se nanosi teka povreda i ponaanje koje predstavlja ozbiljni napad na ljudsko dostojanstvo, najbolje odgovara kriminalnom ponaanju za koje je Muci proglaen odgovornim po tim takama. Nefleksibilni pristup veine dovodi do suprotnog zakljuka, tj. da valja potvrditi krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja, zato to se tereti po lanu 2. 56. Lando je takoe osuen za ovu kombinaciju krivinih djela po takama 36 i 37 jer je u vie

navrata premlatio jednog zatoenika, palio mu pantalone i opekao noge, te ga prisiljavao da pije mokrau. Pretresno vijee je konstatovalo da je to rtvi nanijelo teku duevnu i tjelesnu patnju. Iz dokaza je takoe oito da je naroito okrutan i poniavajui karakter nasilja koje je poinio Lando bio popraen namjerom da se povrijedi dostojanstvo rtve. Rukovodei se istom logikom kao gore, krivino djelo okrutnog postupanja, koje obuhvata i ponaanje kojim se nanose teke povrede i ponaanje koje predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo iz lana 3, najbolje opisuje Landino kriminalno ponaanje za koje je osuen po ovim takama. Nefleksibilni pristup veine dovodi do suprotnog zakljuka, tj. da valja potvrditi krivino djelo hotiminog nanoenja velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja, zato to je to djelo iz lana 2. (ii) Neovjeno postupanje/okrutno postupanje 57. Krivino djelo neovjenog postupanja opisano je kao odredba-kiobran pod koju potpadaju

razne radnje kojima se kri temeljno naelo humanog postupanja.60 Budui da je okrutno postupanje iz lana 3 jedan od vie razliitih oblika ponaanja obuhvaenih neovjenim postupanjem, moe se

58 59

Prvostepena presuda, para. 1026. Prvostepena presuda, para. 1040. 60 Presuda u predmetu Blaki, para. 154, koja se oslanja na Pretresno vijee u predmetu elebii: prvostepena presuda, para. 543. 304 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

smatrati specifinijim djelom, i stoga u odreenom stepenu specifinijim i tanijim opisom onoga ta je optueni uradio, te mu se iz tog razloga moe dati prednost pri izboru izmeu take 44 i 45 (Muci), odnosno take 42 i 43 (Deli). Nefleksibilni pristup veine dovodi do suprotnog zakljuka, tj. da valja potvrditi krivino djelo neovjenog postupanja, zato to se tereti po lanu 2. (iii) Ubistvo/hotimino liavanje ivota i muenje/muenje 58. to se tie materijalno identinih krivinih djela ubistva i hotiminog liavanja ivota, kao i

u sluaju muenja za koje je izreena osuujua presuda i po lanu 2 i po lanu 3, pozivanje na materijalne elemente dotinih krivinih djela ne dovodi nas nita blie rjeenju. Valja prouiti opte karakteristike lana 2 i lana 3 koje bi mogle biti od pomoi pri utvrivanju koju osudu valja zadrati. U okolnostima ovog predmeta, ima osnova smatrati da se lan 2 specifinije odnosi na krivina djela koja su poinili alioci, u svjetlu meunarodnog karaktera oruanog sukoba i injenice da, u odnosu na ova krivina djela i okolnosti, lan 3 (koji se temelji na zajednikom lanu 3) funkcionie kao rezidualna odredba.61 Stoga bismo smatrali da osuujua presuda za krivina djela iz lana 2 najbolje opisuje krivina djela alilaca. Do istog zakljuka dola je i veina. E. Dispozitiv 59. Stoga se ne slaemo sa zakljukom da, meu krivinim djelima za koja se kumulativno

teretilo a odnose se na isto ponaanje, valja potvrditi osuujue presude za sva djela koja su se teretila po lanu 2 Statuta, a odbaciti osude za sva djela koja su se teretila po lanu 3. Po naem miljenju, nije primjereno naprosto "odbaciti" optube po jednom od reena dva lana. Mora se donijeti presuenje po takama optunice da je optueni kriv - ili da nije kriv - za svaku pojedinu optubu. Ocjena, bez objanjenja, da se optuba "odbacuje" moe biti krivo shvaena. Po naem miljenju, ako je utvreno da optueni nije kriv za pojedinu optubu jedino zato to bi proglaenje krivim dovelo do kumulacije presudi, dispozitiv bi trebalo formulirati u smislu da "nije kriv jer bi osuujua presuda po ovoj optubi predstavljala nedopustivu kumulaciju". 60. Iz razloga koje smo gore naveli, po nekim takama trebalo bi zadrati osuujue presude po

optubama iz lana 3. Dakle, ne slaemo se sa presudom veine u odnosu na sljedee optube, po kojima bismo mi presudili na sljedei nain: Muci: taka 38: hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja kao teka povreda enevske konvencije IV u odnosu na Dragana Kuljanina, Vukaina

61

Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi, para. 91. 305 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Mrkajia i Nedeljka Dragania i neovjeno postupanje kao teka povreda enevske konvencije IV u odnosu na Mirka Kuljanina: NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 39: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja u odnosu na Dragana Kuljanina, Vukaina Mrkajia, Nedeljka Dragania i Mirka Kuljanina: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Taka 44: neovjeno postupanje kao teka povreda enevske konvencije IV NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 45: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Taka 46: hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja kao teka povreda enevske konvencije IV: NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 47: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Deli: Taka 42: neovjeno postupanje kao teka povreda enevske konvencije IV NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 43: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Taka 46: hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja kao teka povreda enevske konvencije IV: NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 47: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Lando: Taka 36: hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja kao teka povreda enevske konvencije IV: NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI

306 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

OSUUJUA

PRESUDA

PO

OVOJ

OPTUBI

PREDSTAVLJALA

NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 37: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA. Taka 46: hotimino nanoenje velikih patnji ili tekih povreda tijela ili zdravlja kao teka povreda enevske konvencije IV: NIJE KRIV NA OSNOVU TOGA TO BI OSUUJUA PRESUDA PO OVOJ OPTUBI PREDSTAVLJALA NEDOPUSTIVU KUMULACIJU Taka 47: okrutno postupanje kao krenje zakona i obiaja ratovanja: POTVRUJE SE OSUUJUA PRESUDA.

F. Uinak na izreenu kaznu 61. Veina je napomenula da se Pretresno vijee pri odmjeravanju kazne pozvalo na svoju

raniju interlokutornu odluku u kojoj je ocijenilo da je pitanje kumulacije krivinih djela relevantno samo za pitanje odmjeravanja kazne, te je zakljuilo:
U tom kontekstu, Pretresno vijee ovdje nalae da se sve kazne imaju sluiti istovremeno.62

Pretresno vijee se ranije izriito pozvalo i na princip izbjegavanja dvostrukog kanjavanja za isto ponaanje u kontekstu osuujuih presuda za odgovornost po lanu 7(1) i po lanu 7(3).63 Meutim, nije oito da je to naelo primijenjeno na osuujue presude koje su izreene kumulativno po lanovima 2 i 3, a koje smo gore razmatrali. Iz ocjene Pretresnog vijea koju smo gore citirali ini se da je ono smatralo da je to pitanje rijeeno naprosto time to e se kazne izdravati istovremeno a ne uzastopno, umjesto da razmotri efektivnu duljinu kazne koja e se stvarno izdravati. Meutim, ne ini se da e izricanje istovremenih kazni doista nuno osigurati da optueni ne bude kanjen vie od jednom za isto ponaanje. Odabir istovremenih umjesto uzastopnih kazni ne oslobaa Pretresno vijee obaveze da izrekne uinkovitu, primjerenu kaznu za ukupnost kriminalnog ponaanja koju treba izdrati. Iz toga to je odmjerena kazna za svaku taku i naloeno da se kazne izdravaju istovremeno a ne uporedo ne vidi se da je Pretresno vijee razmotrilo mogunost dvostrukog kanjavanja prilikom odreivanja pojedinanih kazni. 62. Stoga se slaemo da je nuno da se pitanje odmjeravanja kazne za preostala krivina djela

vrati na razmatranje Pretresnom vijeu koje e imenovati predsjednik.

62 63

Prvostepena presuda, para. 1286. Prvostepena presuda, para. 1223. 307 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Sastavljeno na engleskom i francuskom jeziku, pri emu se engleski tekst smatra mjerodavnim.

/potpis na originalu/ sudija David Hunt, predsjedavajui

/potpis na originalu/ sudija Mohamed Bennouna

Dana 20. februara 2001. U Hagu, Nizozemska

308 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

DODATAK A
A. Proceduralni kontekst

1. Obavijesti o albi 1. Obavijesti o albi na prvostepenu presudu podnijete su za Delia 24. novembra 1998.,1 za

Mucia 27. novembra 1998.,2 a za Landu 1. decembra 1998.3 Tuilatvo je podnijelo obavijest o albi 26. novembra 1998.4 Delali je 1. decembra 1998. podnio obavijest o protivalbi,5 koju emo u daljem tekstu pominjati pod nazivom "Obavijest o osporavanju".6 2. Podnesci 2. Tuilatvo je svoj albeni podnesak podnijelo 2. jula 1997.7 (u daljem tekstu: podnesak

optube). Istog dana podneske su podnijeli i Delali8 (u daljem tekstu: Delaliev podnesak), Deli9 (u daljem tekstu: Deliev podnesak), Lando10 (u daljem tekstu: Landin podnesak) i Muci11 (u daljem tekstu: Muciev podnesak). 3. Odgovori na podneske podnijeti su 17. septembra 1999. za Delia (u daljem tekstu: Deliev

odgovor),12 Mucia (u daljem tekstu: Muciev odgovor),13 Delalia (u daljem tekstu: Delaliev odgovor),14 i Tuilatvo (u daljem tekstu: odgovor optube).15 Replike su podnijete 25. oktobra

Defendant Hazim Deli's Notice of Appeal /Obavijest o albi optuenog Hazima Delia/, 24. novembar 1998. Notice of Appeal Pursuant to Rule 108 of the Rules of Procedure and Evidence /Obavijest o albi shodno pravilu 108 Pravilnika o postupku i dokazima/, 27. novembar 1998. 3 Defendant Esad Lando's Notice of Appeal /Obavijest o albi optuenog Esada Lande/, 1. decembar 1998. 4 Prosecution's Notice of Appeal /Obavijest o albi optube/, 26. novembar 1998. 5 Notice of Cross-Appeal /Obavijest o protivalbi/, 1. decembar 1998. 6 Transkript albene rasprave, str. 63-65. 7 Prosecution's Appeal Brief /albeni podnesak optube/, 2. juli 1999. 8 Brief of Cross-Appellant Zejnil Delali /Podnesak protivalioca Zejnila Delalia/, 2. juli 1999. 9 Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Brief /Podnesak alioca-protivrespondenta Hazima Delia/, 2. juli 1999. 10 Brief of Appellant, Esad Lando, on Appeal against Conviction and Sentence /albeni podnesak Esada Lande o albi na presudu i kaznu/, 2. juli 1999. 11 Appellant Zdravko Muci's (aka Pavo) Brief on Appeal against Conviction and Sentence /albeni podnesak Zdravka Mucia (zvanog Pavo) o albi na presudu i kaznu/, 2. juli 1999. Supplemented by Particulars, at the Request of the Appeals Chamber, Scheduling Order /Dopunjeno pojedinostima prema uputstvima albenog vijea, Nalog o rasporedu/, 19. juli 1999. /Particulars of the Grounds of Appeal of the Appellant Zdravko Muci dated the 2nd July 1999 /Obrazloenje albenog osnova alioca Zdravka Mucia od 2. jula 1999./, 26. juli 1999. 12 Cross Appellee Hazim Deli's Response to the Prosecutor's Appellate Brief of 2 July 1999 /Odgovor protivrespondenta Hazima Delia na albeni podnesak optube od 2. jula 1999./, 17. septembar 1999. 13 Response of the Appellant Zdravko Muci to the Prosecution's Fourth Ground of Appeal Brief /Odgovor alioca Zdravka Mucia na podnesak optube u kojem se iznosi etvrti albeni osnov/, 17. septembar 1999. 14 Reply Brief [sic] of Appellee Zejnil Delali /Replika [sic] protivalioca Zejnila Delalia/, 17. septembar 1999. 15 Respondent's Brief of the Prosecution /Podnesak optube kao respondenta/, 17. septembar 1999.
2

309 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

1999. za Landu (u daljem tekstu: Landina replika),16 Delia (u daljem tekstu: Delieva replika),17 Mucia (u daljem tekstu: Mucieva replika),18 Delalia (u daljem tekstu: Delalieva replika)19 i Tuilatvo (u daljem tekstu: replika optube).20 4. albeno vijee je 15. juna dozvolilo Landi da do 13. septembra 1999. podnese dodatni

podnesak u vezi sa svojim etvrtim albenim osnovom.21 Nalogom od 29. jula 1999. Landi je odobreno produenje roka za podnoenje dodatnog podneska do 15. oktobra 1999.22 s obzirom na vrijeme potrebno za pregledavanje video-snimaka postupka pred Pretresnim vijeem.23 Dana 12. oktobra 1999. privremeno je zamrznut rok za podnoenje dodatnog podneska.24 Nalogom od 17. novembra zakazan je rok za podnoenje dodatnog podneska za 6. decembar 1999.25 5. Lando je 7. decembra podnio dodatni podnesak (u daljem tekstu: Landin dodatni

podnesak),26 sa zakanjenjem, ali je nalogom predalbenog sudije odreeno da se podnesak tretira kao valjano podnesen, shodno pravilu 127 Pravilnika.27 Tuilatvo je 28. januara 2000. podnijelo svoj odgovor (u daljem tekstu: Odgovor optube na Landin dodatni podnesak).28 Lando je svoju repliku podnio 14. februara 2000. (u daljem tekstu: Landina dodatna replika).29 6. Muci i Deli su 17. februara 2000. podnijeli obavijest albenom vijeu o Landinom

etvrtom albenom osnovu, u kojoj su pojasnili da se pridruuju Landi u tom osnovu.30

Reply of Appellant, Esad Lando, to Respondent's Brief of the Prosecution /Replika alioca Esada Lande na podnesak optube kao respondenta/ od 17. septembra 1999., 25. oktobar 1999. 17 Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Reply to the Respondent's Brief of the Prosecutor of 17 Sept 1999 /Replika alioca-protivrespondenta Hazima Delia na podnesak optube kao respondenta od 17. septembra 1999./, 25. oktobar 1999. 18 Response of Appellant Zdravko Muci to the Respondent's Brief of the Prosecutor of 17 Sept 1999 /Odgovor alioca Zdravka Mucia na podnesak optube kao respondenta od 17. septembra 1999./, 25. oktobar 1999. 19 Reply Brief of Appellee Zejnil Delali to Response of the Prosecutor /Replika respondenta Zejnila Delalia na odgovor optube/, 25. oktobar 1999. 20 Brief in Reply of the Prosecution /Replika optube/, 25. oktobar 1999. 21 Nalog po drugom zahtjevu alioca Esada Lande za produenje roka za podnoenje podneska, 15. juni 1999. 22 Nalog po zahtjevu Esada Lande za produenje roka za podnoenje dodatnog podneska, 29. juli 1999. 23 Produenje roka vezano je za odobrenje albenog vijea da Lando pregleda video-snimke postupka pred Pretresnim vijeem kako bi prikupio materijal u prilog svom etvrtom albenom osnovu. Vidi Nalog po drugom zahtjevu za ouvanje i dostavu dokaza, 15. juna 1999. 24 Nalog po hitnom zahtjevu Esada Lande za smjernicama u vezi sa dostavom detalja, 12. oktobar 1999. 25 Nalog o rasporedu, 17. novembar 1999. 26 Supplemental Brief of Appellant, Esad Lando, in Support of Fourth Ground of Appeal (the Sleeping Judge) /Dodatni podnesak alioca Esada Lande u prilog etvrtom albenom osnovu (spavanje sudije)/, 7. decembar 1999. 27 Nalog o rasporedu, 14. decembar 1999. 28 Respondent's Brief of the Prosecution in Relation to Esad Lando's Fourth Ground of Appeal /Podnesak optube kao respondenta na etvrti albeni osnov Esada Lande/, 28. januar 2000. 29 Reply Brief of Appellant, Esad Lando, on Fourth Ground of Appeal (the Sleeping Judge) /Replika alioca Esada Lande u prilog etvrtom albenom osnovu (spavanje sudije)/, 14. februar 2000. 30 Appellants-Cross Appellees Zdravko 'Pavo' Muci and Hazim Deli's Notice to the Chamber Related to Lando's Issue on the Presiding Judge Sleeping During Trial /Obavijest Vijeu alilaca-protivrespondenata Zdravka 'Pave' Mucia i Hazima Delia o etvrtom Landinom osnovu koji se odnosi na spavanje predsjedavajueg sudije za vrijeme suenja/, 17. februar 2000. 310 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

16

7.

Nalogom od 31. marta 2000. Deliu i Muciu je odobreno da uvrste dodatni albeni osnov i

naloeno im je da podnesu dokument u kojem e navesti svoje izmijenjene albene osnove i dodatni podnesak. Tuilatvu je takoe odobreno da podnese dodatni podnesak sa dodatnim argumentima o postojeem albenom podnesku (u daljem tekstu: dodatni podnesak optube). Landi je dozvoljeno da podnese odgovor na dodatni podnesak optube, koji je podnesen sa Landinim odgovorom.31 Dana 10. aprila 2000. Deli i Muci podnijeli su zajedniki odgovor i naveli jo dva dodatna albena osnova.32 Na zahtjev optube, albeno vijee je odobrilo produenje roka za podnoenje odgovora do 25. aprila 2000., te je shodno tome produilo i rok za podnoenje replike.33 Tuilatvo je 25. aprila 2000. podnijelo svoj odgovor na dodatni podnesak (u daljem tekstu: odgovor optube na dodatni podnesak).34 8. Deli je 17. maja 2000. podnio konani spisak albenih osnova,35 a Muci je svoj konani

spisak albenih osnova podnio 31. maja 2000.36 3. albeni osnovi 9. Budui da Statut ne poznaje pravo na albu osobe kojoj je izreena oslobaajua presuda,

Delalievi podnesci koji su podnijeti u biti kao odgovor na albu optube na oslobaajuu presudu (osnovi optube 1-3) u daljem e se tekstu pominjati pod nazivom "osnovi za osporavanje", a razmatrae se samo ako bude usvojena alba optube u odnosu na Delalia.37 10. Delali je iznio sljedee osnove za osporavanje:38
1. 2. da li je bila namjera Savjeta bezbjednosti da preuzme zajedniki lan 3 u lan 3 Statuta; da li zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno obiajno pravo u smislu njegove primjene na fizike osobe; Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo i pogreno utvrdilo injenino stanje kad je konstatovalo da su zatoenici u elebiima bili osobe zatiene enevskim konvencijama iz 1949.

3.

Nalog po zahtjevu alilaca Hazima Delia i Zdravka Mucia da im se dozvoli da podnesu dodatni podnesak i po zahtjevu optube da mu se dozvoli da podnese dodatni podnesak, 31. mart 2000. 32 Appellants-Cross Appellees Zdravko Muci and Hazim Deli's Response to the Prosecutor's Supplementary Brief and Additional Issues on Appeal /Odgovor alilaca-protivrespondenata Zdravka Mucia i Hazima Delia na dodatni podnesak optube sa dodatnim albenim osnovima/, 10. april 2000. 33 Nalog po zahtjevu tuioca za produenje roka, 14. april 2000. 34 Prosecution's Response to the Appellants' Supplementary Brief /Odgovor optube na dodatni podnesak alilaca/, 25. april 2000. 35 Appellant-Cross Appellee Hazim Delis's Designation of the Issues on Appeal /Spisak pitanja za albu aliocaprotivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000. 36 Appellant Zdravko Muci's Final Designation of his Grounds of Appeal /Konani spisak albenih osnova Zdravka Mucia/, 31. maj 2000. 37 Transkript albene rasprave, str. 63-65. 38 Delaliev podnesak, str. 8. 311 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

31

11.

Deli je iznio sljedee albene osnove:39

Prvo pitanje: Da li je Pretresno vijee od 8. maja 1998. nadalje radilo u propisanom sastavu, s obzirom na to da sudija Elizabeth Odio Benito vie nije bila kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda time to nije zadovoljavala uslove iz lana 13(1) Statuta Meunarodnog suda.

Drugo pitanje: Da li je sudija Odio Benito bila diskvalifikovana time to je imala neobjelodanjeno lanstvo koje je moglo dovesti u sumnju njenu nepristrasnost i ugroziti njenu nepristrasnost. Tree pitanje: Da li se Delia moe osuditi za teke povrede enevskih konvencija od 12. avgusta 1949. budui da u vrijeme kad su poinjena djela koja se terete u optunici Republika Bosna i Hercegovina nije bila strana uesnica u enevskim konvencijama od 12. avgusta 1949. etvrto pitanje: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da graane Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti treba tretirati kao da nisu dravljani Republike Bosne i Hercegovine te da stoga imaju status zatienih osoba kako je definisan u lanu 4 enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata. Peto pitanje: Da li je u vrijeme kad su poinjena djela koja se navode u optunici meunarodno obiajno pravo predvialo postojanje individualne krivine odgovornosti za krenja zajednikog lana 3.

esto pitanje: Da li je Savjet bezbjednosti Meunarodnom sudu dao nadlenost da namee individualne krivine sankcije za krenja zajednikog lana 3. Sedmo pitanje: Da li zajedniki lan 3 predstavlja meunarodno obiajno pravo u meunarodnim oruanim sukobima u toj mjeri da namee krivine sankcije pojedincima koji prekre njegove odredbe. Osmo pitanje: Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da je sukob u Bosni i Hercegovini bio meunarodni oruani sukob sve vrijeme na koje se odnosi optunica. Deveto pitanje: Jesu li dokazi pravno dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 1 i 2 optunice. Deseto pitanje: Jesu li dokazi injenino dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 1 i 2 optunice. 11. pitanje: Jesu li dokazi pravno dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 3 i 4 optunice. Jesu li dokazi injenino dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 3 i 4 optunice. Jesu li dokazi pravno dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 18 i 19 optunice. Jesu li dokazi injenino dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 18 i 19 optunice.

12. pitanje:

13. pitanje:

14. pitanje:

Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Designation of the Issues on Appeal /Spisak pitanja za albu aliocaprotivrespondenta Hazima Delia/, 17. maj 2000. (bez fusnote). Ovo je bio konani spisak Delievih albenih osnova. Deli je najprije podnio svoje albene osnove u Podnesku alioca-protivrespondenta Hazima Delia od 2. jula 1999. Osnovi 20 i 21 dodati su u Odgovoru alilaca-protivrespondenata Zdravka Mucia i Hazima Delia na dodatni podnesak optube sa dodatnim albenim osnovima, 10. april 2000. 312 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

39

15. pitanje:

Jesu li dokazi pravno dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 21 i 22 optunice. Jesu li dokazi injenino dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 21 i 22 optunice. Jesu li dokazi pravno dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 46 i 47 optunice. Jesu li dokazi injenino dovoljni za donoenje osuujue presude po takama 46 i 47 optunice. Da li odmjerene kazne kre princip legaliteta i princip nullum crimen sine lege.

16. pitanje:

17. pitanje:

18. pitanje:

19. pitanje:

20. pitanje (dodatno pitanje br. 1): Da li je Muciu i Deliu uskraeno pravino suenje zbog injenice da je predsjedavajui sudija Pretresnog vijea spavao tokom znatnog dijela suenja. 21. pitanje (dodatno pitanje br. 2): Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je, za ista djela, izreklo osuujuu presudu i kaznu za teke povrede enevskih konvencija i za krenje zakona i obiaja ratovanja.

12. Lando je iznio sljedee albene osnove:40

1. Tuioeva praksa selektivnog krivinog gonjenja predstavlja krenje lana 21 Statuta Meunarodnog suda za bivu Jugoslaviju (MKSJ), pravila prirodnog prava i meunarodnog prava. Uestvovanjem u suenju, u svojstvu lana Pretresnog vijea, sudije koji ne zadovoljava kriterije za izbor za sudiju Meunarodnog suda prekreni su lanovi 13 i 21 Statuta MKSJa, naela prirodnog prava i meunarodnog prava, to suenje ini nitavnim. lanstvom u Pretresnom vijeu sudije kod kojeg stvarno ili naizgled postoji sukob interesa koji utie na sudijinu nepristrasnost u svojstvu lana Pretresnog vijea, prekrena su naela prirodnog prava i meunarodnog prava. Formalnopravno gledano, injenica da sudija to nije objelodanio te da nije bilo informisane saglasnosti odbrane, automatski tog sudiju diskvalifikuje iz lanstva u Pretresnom vijeu. Uestvovanjem, u svojstvu predsjedavajueg Pretresnog vijea, sudije koji je spavao tokom znatnog dijela suenja, aliocu [Landi] je uskraeno pravo na odluku cjelovitog i kompetentnog suda o pravnim i injeninim pitanjima te o pitanjima dokaza, ime su aliocima na neprimjeren nain uskraeni pravino suenje i vanjska forma pravinog suenja. Pretresno vijee je pogreno utvrdilo injenino stanje i pogreno primijenilo pravo kad je zakljuilo da je, u odnosu na dogaaje za koje se navodi da su se dogodili u logoru elebii, postojao meunarodni oruani sukob. Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo kad je zakljuilo da su rtve krivinih djela koja se terete bile "zatiene osobe" u smislu enevskih konvencija. Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo, prekrilo pravila prirodnog prava i princip izvjesnosti u krivinom pravu, te je aliocu [Landi] uskratilo pravino suenje kad je

2.

3.

4.

5.

6.

7.

40

albeni podnesak Esada Lande o albi na presudu i kaznu, 2. juli 1999. 313 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

odbilo da definie posebnu odbranu smanjenom uraunljivou kad je alilac izriito potakao to pitanje. 8. Pretresno vijee je pogreno primijenilo pravo i utvrdilo injenino stanje koje nije u skladu sa znatnim dijelom dokaza kad je odbacilo jasne dokaze o smanjenoj uraunljivosti. Kazna izreena aliocu [Landi] bila je nepravedna i oito pretjerana u poreenju sa drugim kaznama koje je izrekao ovaj Meunarodni sud i u svjetlu olakavajuih okolnosti koje je naveo alilac [Lando].

9.

13.

Muci je iznio sljedee albene osnove:41

1. Da li je sudija Odio Benito prestala biti kvalifikovana za sudiju Meunarodnog suda zato to je izabrana za potpredsjednika Republike Kostarike. Da li je sudija Odio Benito bila diskvalifikovana kao lan Pretresnog vijea zbog njenog lanstva u Povjerenikom odboru Dobrovoljnog fonda Ujedinjenih nacija za rtve muenja Ujedinjenih nacija. Da li je Muciu i Deliu uskraeno pravo na pravino suenje zbog injenice da je predsjedavajui sudija Pretresnog vijea spavao tokom znatnog dijela suenja. Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da graane Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti treba tretirati kao da nisu dravljani Republike Bosne i Hercegovine te da stoga imaju status zatienih osoba kako je definisan u lanu 4 enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata. Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je zakljuilo da je sukob u Bosni i Hercegovini, onako kako je opisan u ovom predmetu, bio meunarodni oruani sukob sve vrijeme na koje se odnosi optunica. Da li je u vrijeme kad su se dogodila djela koja se terete u optunici, meunarodno obiajno pravo predvialo individualnu krivinu odgovornost za krenja zajednikog lana 3 enevskih konvencija. Da li je Pretresno vijee pogrijeilo kad je, za ista djela, izreklo osuujuu presudu i kaznu za teke povrede enevskih konvencija i za krenje zakona i obiaja ratovanja. Da li je Pretresno vijee ispravno postupilo kad je uvrstilo u spis razgovore g. Mucia sa Tuilatvom. Da li je Pretresno vijee ispravno primijenilo pravo i ispravno utvrdilo injenino stanje kad je g. Mucia osudilo na osnovu komandne odgovornosti po lanu 7(3). Da li su na miljenje Pretresnog vijea neprimjereno uticali postupci i propusti tadanjeg glavnog branioca koji se navode u presudi. Da li je Pretresno vijee Muciu odmjerilo primjerenu kaznu. Da li je Pretresno vijee pogreno primijenilo pravo i pogreno utvrdilo injenino stanje kad je utvrdilo da su zatoenici bili protivzakonito zatoeni.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11. 12.

albeni podnesak Zdravka Mucia (zvanog Pavo) o albi na presudu i kaznu, podnijet 2. jula 1999. U Odgovoru alilaca-protivrespondenata Zdravka Mucia i Hazima Delia na dodatni podnesak optube sa dodatnim albenim osnovima od 10. aprila 2000. iznijeta su dva dodatna albena osnova. Dana 31. maja 2000. Muci je podnio konani spisak pitanja za albu (Konani spisak albenih osnova Zdravka Mucia, 31. maj 2000.) u kojem su konsolidovani Mucievi osnovi, ukljuujui i dva dodatna osnova, te im je promijenjen broj. Ovdje koristimo novu numeraciju. Meutim, u konanom spisku albenih osnova, sluajno je isputen osnov koji se odnosi na protivpravno zatoenje (12), ali su za taj osnov iznijeti argumenti na usmenom pretresu, transkript albene rasprave, str. 468-474. 314 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

41

Za vrijeme albene rasprave Muciev branilac je priznao da se u stvari ne poziva na osnov br. 10 kao na nezavisni albeni osnov. Govorei o kritikim opaskama upuenim braniocu koji je Mucia zastupao na suenju, a koji su sadrani u paragrafu 75 prvostepene presude, branilac je izjavio:
Ako ima ikakvog valjanog razloga ili merituma da Pretresno vijee iznosi takve kritike, te se kritike odnose na njegovog advokata, to nisu kritike upuene samom aliocu, i mi bismo naprosto zatraili da kad se ova presuda bude itala ili ponovo itala, da ih ovaj uvaeni albeni sud sasvim ignorie.42

Predsjedavajui sudija je to na sljedei nain pojasnio Tuilatvu:

Mislim da je, kako je g. Morrison vrlo otvoreno rekao, jedini smisao ovoga da se osigura da se ne uzme u obzir [...] ono to je reeno u presudi.43

albeno vijee je tako i postupilo, te se osnov br. 10 u ovoj presudi ne razmatra kao nezavisni albeni osnov. 14. Tuilatvo je iznijelo est albenih osnova:44
1. Pretresno vijee je pogreno definisalo element svijesti za komandnu odgovornost "znao je ili je bilo razloga da zna" u paragrafima 379-393. Nalaz Pretresnog vijea da Zejnil Delali nije vrio vlast nadreenog. Pretresno vijee je pogrijeilo kad je zakljuilo, u paragrafima 1124-1144, da Zejnil Delali nije kriv za protivpravno zatoavanje civila koje se teretilo u taki 48 optunice. Pretresno vijee je pogrijeilo kad je Zdravka Mucia osudilo na sedam godina zatvora. Pretresno vijee je pogrijeilo kad je zakljuilo, u paragrafima 776-810, da Hazim Deli nije bio "nadreeni" u zatvoru-logoru elebii u tom smislu da bi mu se mogla pripisati krivina odgovornost po lanu 7(3) Statuta. Nalaz Pretresnog vijea da Hazim Deli nije kriv po taki 48.

2. 3.

4. 5.

6.

4. Rasprava 15. albeno vijee je usmene argumente saslualo na raspravi od 5. do 8. juna 2000. 5. Statusne konferencije 16. Delali je 8. februara 2000. podnio zahtjev za razjanjenje u pogledu njegovog uestvovanja

na statusnim konferencijama koje se moraju odravati shodno pravilu 65bis(B) Pravilnika,45 budui

42 43

Transkript albene rasprave, str. 467. Transkript albene rasprave, str. 486. 44 Podnesak optube, para. 2.1, str. 19, para. 4.1., para. 5.4., para. 6.1. i para. 7.2. 45 To pravilo je usvojeno na 21. plenarnoj sjednici, a na snagu je stupilo 7. decembra 1999. 315 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

da nije bio u pritvoru.46 Dana 14. februara 2000. albeno vijee je presudilo da Deli moe ali ne mora prisustvovati statusnoj konferenciji, dok je prisustvo njegovog advokata obavezno.47 17. Statusne konferencije odrane su, shodno pravilu 65bis Pravilnika, 23. februara 2000., 12.

maja 2000. i 6. oktobra 2000.

B. Pitanja koja se odnose na sastav albenog vijea

1. Imenovanje sudija 18. Dana 21. decembra 1998. imenovano je trolano albeno vijee u sastavu: sudija Wang,

sudija Shahabuddeen i sudija Nieto-Navia,48 kako bi rijeilo Landine zahtjeve za produenje rokova.49 Imenovanje je poniteno nalogom od 9. februara 1999.50 19. Dana 20. januara 1999. imenovano je albeno vijee u sastavu: sudija Shahabuddeen, sudija

Wang, sudija Nieto-Navia, sudija Hunt i sudija Bennouna.51 Sudija Shahabuddeen povukao se iz albenog vijea 28. januara 1999., a na njegovo mjesto imenovan je sudija Rodrigues.52 Dana 19. maja 1999. na mjesto sudije Rodriguesa imenovan je sudija Riad,53 a 9. marta 2000. imenovan je sudija Pocar na mjesto sudije Wanga.54 20. Lando se 1. februara 1999. obratio povjerljivom molbom predsjedniku Meunarodnog suda

i zatraio da kao predsjedavajueg sudiju imenuje vrioca dunosti predsjednika, sudiju McDonald, sudiju Maya ili "nekog drugog sudiju iz nekog od velikih sistema common lawa" koji je sudijsko iskustvo stekao u nekom anglosaksonskom pravosudnom sistemu.55 Predsjednik i potpredsjednik su se povukli iz rjeavanja o ovom pitanju u skladu sa potpravilom 15(A) Pravilnika, a sudija May je 12. februara 1999. izdao odluku kojom je odbio molbu, iz razloga da je neprimjereno da branilac iznosi miljenje o sastavu bilo kojeg vijea Meunarodnog suda.56

46

Motion for Clarification of Scheduling Order [dated] 2 February 2000 /Zahtjev za pojanjenje naloga o rasporedu [datiranog] 2. februara 2000./, 8. februar 2000. 47 Nalog, 14. februar 2000. 48 Nalog vrioca dunosti predsjednika kojim se imenuje trolano albeno vijee, 21. decembar 1998. 49 Esad Lando's Request for Extension of Time-Limits Pursuant to Rule 116 /Zahtjev Esada Lande za produenje rokova shodno pravilu 116/, 9. decembar 1998. i Esad Lando's Amended Request for Extension of Time Limits Pursuant to Rule 116 /Izmijenjeni zahtjev Esada Lande za produenje rokova shodno pravilu 116/, 9. decembar 1998. 50 Nalog kojim se imenuje trolano albeno vijee, 9. februar 1999. 51 Nalog potpredsjednika kojim se imenuju sudije u albeno vijee, 20. januar 1999. 52 Nalog kojim se imenuju sudije u albeno vijee, 28. januar 1999. 53 Nalog kojim se imenuje sudija u albeno vijee, 19. maj 1999. 54 Nalog kojim se imenuje sudija u albeno vijee, 15. mart 2000. (francuski original zaveden 9. marta 2000.) 55 Confidential Request to President /Povjerljiva molba predsjedniku/, 1. februar 2000. 56 Nalog po molbi predsjedniku u pogledu sastava Trolanog albenog vijea, 12. februar 1999. 316 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

21.

Dana 12. oktobra 1999. sudija Hunt je imenovan predalbenim sudijom i povjereno mu je

da rjeava o svim predalbenim podnescima proceduralnog karaktera shodno pravilu 73 kako se ono primjenjuje na albeno vijee, te mu je dato ovlatenje da sve eventualne takve zahtjeve prosljeuje Vijeu. Osim toga, predalbenom sudiji je dato ovlatenje da odrava statusne konferencije kako bi utvrdio proceduru koju treba slijediti na pretresu.57 2. Izuzee 22. Dana 30. jula 1999. Muci, Deli i Lando podnijeli su zajedniki podnesak kojim se trai

izuzee pojedinih sudija, shodno pravilu 15 Pravilnika a u vezi sa pitanjima koja proizilaze iz albenih osnova alilaca koji se odnose na status sudije Odio Benito tokom suenja. U zahtjevu se trailo da se izuzmu ili da iz rjeavanja tog predmeta odstupe svi sudije koji su bilo uestvovali u plenarnoj sjednici na kojoj je zakljueno da imenovanje sudije Odio Benito potpredsjednicom Kostarike nije nespojivo sa njenom dunou sudije ili koji su uestvovali na plenarnoj sjednici na kojoj je sudiji Odio Benito dozvoljeno da poloi zakletvu potpredsjednika Kostarike a da pri tom i dalje ostane sudija Meunarodnog suda.58 23. Dana 15. septembra 1999. predsjedavajui sudija izdao je odluku kojom je to pitanje

podastro na razmatranje Kolegiju shodno pravilu 15(B) Pravilnika.59 albeno vijee je 17. septembra 1999. odbacilo zahtjev kao nepropisno naslovljen instanci koja nije nadlena i konstatovalo da predmet zahtjeva nije primjeren da ga razmatra albeno vijee, nego zahtjev valja tretirati kao molbu predsjedavajuem sudiji shodno pravilu 15(B), koji je pak molbu proslijedio Kolegiju.60 24. Dana 25. oktobra 1999. Kolegij (u sljedeem sastavu: sudija McDonald, sudija

Shahabuddeen, sudija Cassese, sudija Jorda i sudija May) zakljuio je da dotine sudije - sudija Riad, sudija Nieto-Navia i sudija Wang - ne trebaju biti izuzeti iz albenog vijea na osnovu standarda iz pravila 15(A) Pravilnika.61 Kolegij je zakljuio da treba razlikovati uslove koje neka osoba mora zadovoljavati da bi bila sudija Meunarodnog suda i osnove za izuzee sudije iz pojedinog predmeta. Da bi mogla stupiti na dunost sudije Meunarodnog suda, osoba koju je

Nalog za imenovanje predalbenog sudije, 12. oktobar 1999. Motion to Disqualify Judges Pursuant to Rule 15 or in the Alternative that Certain Judges Recuse Themselves /Zahtjev za izuzee sudija shodno pravilu 15 odnosno, u alternativi, da se pojedini sudije povuku iz postupka/, 30. juli 1999. 59 Referral of Application to the Bureau under Rule 15(B) /Prosljeivanje molbe Kolegiju shodno pravilu 15(B)/, 15. septembar 1999. 60 Odluka po zahtjevu za diskvalifikaciju sudija shodno pravilu 15 ili, alternativno, da se izvjesni sudije sami povuku, 17. septembar 1999. 61 Odluka Kolegija po zahtjevu za izuzee sudija shodno pravilu 15 ili, alternativno, da se izvjesni sudije sami povuku, 25. oktobar 1999.
58

57

317 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

izabrala Generalna skuptina shodno lanu 13(2) Statuta mora, prvo, ispunjavati kvalifikacije navedene u lanu 13(1) i, drugo, ne smije vriti nikakvu politiku ni upravnu funkciju niti se baviti ikakvim drugim profesionalnim radom. Ako postoji sumnja ili spor o tome da li sudija zadovoljava uslove, predsjednik moe pokuati da to pitanje rijei kroz konsultacije sa drugim sudijama na plenarnoj sjednici, na kojoj sudije vre svoju administrativnu funkciju. Takva konsultacija potaknuta je dvaput u sluaju sudije Odio Benito, na 14. plenarnoj sjednici u oktobru 1997. i na 17. plenarnoj sjednici u martu 1998. Oba puta je na plenarnoj sjednici potvrena odluka tadanjeg predsjednika da status sudije Odio Benito kao potpredsjednice Kostarike nije inkompatibilan sa njenom funkcijom sudije, budui da je sudija Odio Benito trebala da preuzme predsjednike dunosti tek kad istekne njen mandat sudije Meunarodnog suda. 25. Odluke na ovim plenarnim sjednicama nisu bile potaknute nikakvim konkretnim pitanjem o

tome da li sudiju Odio Benito treba izuzeti shodno pravilu 15 Pravilnika. Osim toga, zahtjev koji su branioci u ovom predmetu podnijeli Pretresnom vijeu i kojim se trai da sudija Odio Benito ne uzima nikakvog daljeg uea u postupku uslijedio je tek 25. maja 1998., vie od dva mjeseca nakon odluke 17. plenarne sjednice. O pitanju izuzea shodno pravilu 15 rjeavao je Kolegij, a ne plenarna sjednica, i u tome nije uestvovao nijedan od gorepomenuta tri sudije.62

C. Pitanja koja se odnose na branioce 26. Dana 12. januara 1999. Delalieva odbrana je podnijela zahtjev shodno lanu 13(A)

Uputstva o dodjeli branioca63 kojim je od predsjednika zatraila da uputi sekretara da imenuje g. O'Sullivana kao kobranioca, pod istim uslovima u pogledu naknade koji su vaili za kobranioca u prvostepenom postupku.64 Predsjednik je odbio zahtjev, budui da branilac nije pokazao postojanje izuzetnih okolnosti koje se trae Uputstvom.65 27. Dana 1. februara 1999. Lando je zatraio smjenjivanje g. Ackermana, glavnog branioca

njegovog saoptuenog Zejnila Delalia, navodei kao razlog sukob interesa zbog toga to je g. Ackerman prethodno bio dodijeljen kao Landin glavni branilac izmeu aprila 1997. i marta 1998.66

62

Tuilac protiv Zejnila Delalia, Zdravka Mucia zvanog "Pavo", Hazima Delia, Esada Lande zvanog "Zenga", predmet br. IT-96-21-T, Decision of the Bureau on Motion on Judicial Independence /Odluka Kolegija po podnesku o pravosudnoj nezavisnosti/, 4. septembar 1998. 63 Uputstvo o dodjeli branioca, IT/73/Rev. 6. 64 Motion for Appointment of Co-Counsel on the Delali Appeal /Zahtjev za dodjelu kobranioca Delaliu u albenom postupku/, 12. januar 1999. 65 Nalog po zahtjevu alioca Zejnila Delalia za dodjelu kobranioca, 8. februar 1999. 66 Esad Lando's Request for Removal of John Ackerman as Counsel on Appeal for Zejnil Delali /Zahtjev Esada Lande za smjenjivanje Johna Ackermana kao branioca Zejnila Delalia u albenom postupku/, 1. februar 1999. 318 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Zahtjev za smjenjivanje g. Ackermana odbaen je odlukom albenog vijea od 6. maja 1999.67 albeno vijee je smatralo da se iz predoenog materijala ne moe konstatovati nikakav sukob interesa i da ostanak g. Ackermana na mjestu glavnog branioca Delalia ne ometa propisno voenje postupka u smislu potpravila 46(A) Pravilnika. 28. Dana 17. juna 1999., g. Moran je zatraio da mu se dozvoli da se smjesta povue sa dunosti

Delievog kobranioca iz razloga to ne bi mogao da obezbijedi djelotvornu pomo svom klijentu a da pri tom ne rizikuje namjetenje.68 albeno vijee je smatralo da u redovnim okolnostima nije primjereno da Vijee razmatra zahtjev za povlaenje dodijeljenog branioca ako dotini zahtjev nije prethodno bio podnesen sekretaru koji ga je odbacio, nakon ega je tu odluku razmotrio i potvrdio predsjednik. Meutim, u naroitim okolnostima ovog predmeta, albeno vijee je smatralo primjerenim da razmotri meritum zahtjeva. Nadalje, albeno vijee je konstatovalo da nema osnova za povlaenje branioca, jer da bi dozvoliti g. Moranu da se povue bilo u suprotnosti sa obavezama branioca shodno Kodeksu profesionalnog ponaanja zastupnika odbrane koji se pojavljuju pred Meunarodnim sudom,69 a takoe i protivno interesima njegovog klijenta i interesima pravde.70 1. Privremeno putanje na slobodu 29. Muci je podnio zahtjev kojim se trai privremeno putanje na slobodu na ogranieno

vrijeme kako bi mogao da prisustvuje pogrebu svog strica 18. februara 1999. u Konjicu u Bosni i Hercegovini.71 Veina albenog vijea je smatrala da je ono nadleno da rjeava o zahtjevu shodno pravilima 65 i 107 Pravilnika. Meutim, ta veina nije bila osvjedoena da su zadovoljeni uslovi za privremeno putanje na slobodu i odbila je zahtjev.72 30. Deli je 31. maja 1999. traio privremeno putanje na slobodu kako bi prisustvovao pogrebu

svoje majke u Konjicu u Bosni i Hercegovini, koji se trebao odrati sljedeeg dana, 1. juna 1999.73 Dana 31. maja 1999. veina albenog vijee konstatovala je da je ono nadleno da razmotri zahtjev, te je zakljuila da bi pogreb bliskog srodnika mogao predstavljati posebnu okolnost u smislu pravila
Nalog po zahtjevu Esada Lande za smjenjivanje Johna Ackermana kao branioca Zejnila Delalia u albenom postupku, 6. maj 1999. 68 Motion to Withdraw as Counsel due to Conflict of Interest /Zahtjev branioca da se povue zbog sukoba interesa/, 17. juni 1999. 69 Code of Professional Conduct for Defence Counsel Appearing before the International Tribunal /Kodeks profesionalnog ponaanja zastupnika odbrane koji se pojavljuju pred Meunarodnim sudom/, IT/125. 70 Nalog po zahtjevu branioca da se povue zbog sukoba intereesa, 24. juni 1999. 71 Motion of the Appellant for Provisional and Temporary Release /Zahtjev alioca za uslovno i privremeno putanje na slobodu/, 18. februar 1999. 72 Nalog albenog vijea po zahtjevu alioca za uslovno i privremeno putanje na slobodu, 19. februar 1999. Sudija Bennouna izrazio je neslaganje sa zakljukom da je albeno vijee nadleno i odbio je da se izjasni o meritumu: Razliito milljenje sudije Bennoune o nadlenosti albenog vijea da rjeava o pitanjima vezanim za privremeno putanje na slobodu, 22. februar 1999.
67

319 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

65. Meutim, Vijee nije bilo osvjedoeno da su zadovoljeni uslovi za privremeno putanje na slobodu, tj. da e se Deli pojaviti na albenoj raspravi i da nee predstavljati opasnost ni za jednu rtvu, svjedoka ili bilo koju drugu osobu. Veina albenog vijea je odbacila zahtjev.74 31. Deli je 1. juna 1999. podnio hitan zahtjev u kojem je ponovio svoje traenje da ga se

privremeno pusti na slobodu kako bi prisustvovao pogrebu svoje majke.75 Konstatovavi da nije predoen nikakav novi materijal koji bi opravdao odstupanje od prvobitne odluke, albeno vijee je odbacilo zahtjev.76 32. Muci je 17. decembra 1999. traio privremeno putanje na slobodu kako bi se vratio u

Konjic u Bosni i Hercegovini na sedmicu dana kako bi zbrinuo svog starog oca i obezbijedio da mu bude pruena odgovarajua medicinska njega i pomo.77 Tuilatvo se usprotivilo putanju na slobodu.78 Veina albenog vijea odbacila je zahtjev. albeno vijee je razmotrilo krivina djela za koja je Muci proglaen krivim, njegovo ponaanje na suenju i injenicu da bi, ako ga se pusti, Muciev transport u Bosnu i Hercegovinu trebalo povjeriti komercijalnoj avio-kompaniji. Vijee nije bilo osvjedoeno da bi se Muci pojavio na albenoj raspravi i da ne bi predstavljao opasnost ni za jednu rtvu, svjedoka ili bilo koju drugu osobu.79 2. Razdvajanje postupka 33. Delali je 10. februara 1999. podnio zahtjev da se njegova alba odvoji od ostalih, kao i

uslovni zahtjev da se njegova protivalba odbaci ako odvajanje bude odobreno (u daljem tekstu: Zahtjev za razdvajanje postupka).80 Delali je iznio argument da ga je Pretresno vijee oslobodilo krivice, da je zbog toga njegov poloaj razliit od poloaja Mucia, Delia i Lande, te da bi stoga valjalo to prije izrei presudu o albenim osnovima optube. Delali je uz zahtjev za razdvajanje

Request by Hazim Deli for Provisional Release /Zahtjev Hazima Delia za privremeno putanje na slobodu/, 31. maj 1999. 74 Nalog albenog vijea po zahtjevu Hazima Delia za privremeno putanje na slobodu, 31. maj 1999. Sudija Bennouna izrazio je neslaganje sa zakljukom da je albeno vijee nadleno i odbio je da se izjasni o meritumu. 75 Hazim Deli's Emergency Motion to Reconsider Denial of Request for Provisional Release /Hitan zahtjev Hazima Delia da se ponovo razmotri odbacivanje zahtjeva za privremeno putanje na slobodu/, 31. maj 1999. 76 Nalog albenog vijea po hitnom zahtjevu Hazima Delia da se ponovo razmotri odbacivanje zahtjeva za privremeno putanje na slobodu, 1. juni 1999. 77 Motion of Appellant Zdravko Muci for Provisional and Temporary Release /Zahtjev alioca Zdravka Mucia za uslovno i privremeno putanje na slobodu/, 17. decembar 1999. 78 Prosecution Response to Motion of Appellant Zdravko Muci for Provisional and Temporary Release /Odgovor optube na zahtjev alioca Zdravka Mucia za uslovno i privremeno putanje na slobodu/, 21. decembar 1999. 79 Nalog po zahtjevu Zdravka Mucia za privremeno putanje na slobodu, 30. decembar 1999. Sudija Bennouna izrazio je neslaganje sa zakljukom da je albeno vijee nadleno i odbio je da se izjasni o meritumu. 80 Motion to Sever the Appeal of Zejnil Delali from that of the Other elebii Defendants /Zahtjev za odvajanje albe Zejnila Delalia od albi ostalih optuenih u predmetu elebii/, 10. februar 1999.; Conditional Motion to Dismiss Cross Appeal /Uslovni prijedlog za odbacivanje protivalbe/, 10. februar 1999. 320 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

73

postupka podnio i dodatne argumente.81 albeno vijee je 26. marta 1999. odgodilo donoenje odluke dok strane ne podnesu podneske u kojima e definisati osnove za albu odnosno protivalbu.82 34. Dana 4. juna 1999. Delali je zatraio da albeno vijee preispita zahtjev za razdvajanje

postupka.83 albeno vijee je 15. juna 1999. odgovorilo da ostaje pri tome da odgaa donoenje odluke dok se ne podnesu podnesci u kojima e se definisati albeni osnovi.84 35. Delali je podnio jo argumenata 28. jula 1999., u kojima je ustvrdio da nema ni injeninih

niti pravnih osnova za mijenjanje oslobaajue presude Pretresnog vijea i zatraio da se njegova alba rjeava ubrzano i odvoji od albi ostalih optuenih.85 35. Dana 29. jula 1999. albeno vijee je odbacilo zahtjev za razdvajanje postupka jer je pitanje

komandne odgovornosti potaknuto u albenom podnesku optube i u odnosu na Delalia i u odnosu na Mucia. albeno vijee se opredijelilo da odluku o pitanju komandne odgovornosti donese tek nakon albene rasprave. Stoga razdvajanje postupka ne bi ubrzalo presudu.86

D. Pitanja koja se odnose na dokaze 1. Zahtjevi da se "sauvaju i dostave" dokazi 36. Lando je 4. februara 1999. traio da se sauvaju i dostave slubene dnevne video-snimke

postupka pred Pretresnim vijeem, koje su bile u posjedu sekretarijata Meunarodnog suda.87 Te dnevne snimke bile bi koritene kao potkrepa Landinom etvrtom albenom osnovu. U svojim podnescima kojima odgovara na zathjev, Tuilatvo je izmeu ostalog izjavilo da bi zahtjev trebalo odbiti in limine, budui da Lando nije potakao to pitanje u prvostepenom postupku i stoga albeno vijee ne moe razmatrati takav prigovor bez uvjerljivo jakog razloga.88 U svojoj replici Lando je iznio argument da pitanje jeste potaknuto u prvostepenom postupku, iako ne putem podneska, a ak
Zejnil Delali's Additional Submissions on his Motion to Sever the Appeal of Zejnil Delali from that of Other elebii Defendants /Dodatni argumenti Zejnila Delalia uz njegov zahtjev za odvajanje albe Zejnila Delalia od albi ostalih optuenih u predmetu elebii/, 12. mart 1999. 82 Nalog o odlaganju odluke po podnesku o razdvajanju albi, 26. mart 1999. 83 Response of Zejnil Delali to Motions for Continuance and Renewed Motion for Severance /Odgovor Zejnila Delalia na zahtjeve za odgodu i ponovljeni zahtjev za razdvajanje postupka/, 4. juni 1999. 84 Nalog po zahtjevu Zejnila Delalia da se donese odluka po njegovom prethodno podnesenom podnesku za odvajanje albi, 15. juni 1999. 85 Submissions of Zejnil Delali Regarding Severance /Argumenti Zejnila Delalia o razdvajanju postupka/, 28. juli 1999. 86 Nalog po zahtjevu Zejnila Delalia za odvajanje njegove albe od albi ostalih alilaca u predmetu elebii, 29. juli 1999. 87 Motion to Preserve and Provide Evidence /Zahtjev da se sauvaju i dostave dokazi/, 4. februar 1999. 88 Prosecution's Submissions Concerning Esad Lano's Motion to Preserve and Provide Evidence /Podnesak optube o zahtjevu Esada Lande da se sauvaju i dostave dokazi/, 26. februar 1999. 321 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.
81

i da nije, potaknuto pitanje je "tako temeljno da bi ga Meunarodni sud trebao primiti na znanje u interesu pravde."89 albeno vijee je 22. aprila 1999. rijeilo da se pristup snimcima radi potkrepljenja ovih navoda moe dozvoliti samo po predoenju detaljnih dokaza iz prve ruke u vidu afidavita, koji e sadravati konkretne primjere. Budui da Lando nije predoio takve dokaze, zahtjev je odbaen.90 37. Dana 12. maja 1999. Lando je podnio drugi zahtjev za ouvanje i dostavu dokaza, uz koji

je priloio dokaze u vidu afidavita kako bi pokazao da postoji vjerovatnoa da e traeni pristup video-trakama postupka pred Pretresnim vijeem u znatnoj mjeri ii u prilog Landinoj albi.91 albeno vijee je 15. juna 1999. naloilo da se Landinom glavnom braniocu i kobraniocu da pristup video-trakama postupka pred Pretresnim vijeem koje su snimljene na otvorenim sjednicama u sudnicama I i III, pod uslovima koji su navedeni u odluci i koji su u skladu sa zatitnim mjerama koje je odredilo Pretresno vijee tokom suenja (dalje u tekstu: nalog po drugom zahtjevu).92 38. Lando je 7. septembra 1999. podnio zahtjev za izmjenu naloga po drugom zahtjevu93 kako

bi se omoguilo koncipijentu njegovog branioca da takoe pregleda video-snimke dijelova postupka pred Pretresnim vijeem koji su voeni iza zatvorenih vrata. Budui da se Tuilatvo nije usprotivilo zahtjevu94 i da su postojale dovoljne garancije da se sauva povjerljivost, albeno vijee je odobrilo zahtjev.95 Lando je 10. septembra 1999. podnio jo jedan zahtjev za djeliminu izmjenu naloga po drugom zahtjevu kako bi se omoguilo kopiranje dijelova snimke postupka pred Pretresnim vijeem radi pripreme i prezentiranja daljnjih dokaza, a kojim se takoe trailo da albeno vijee formalno primi na znanje izvjesne injenice.96 Dana 20. septembra, Lando je

Response of Appellant, Esad Lando, to Prosecution's Submissions Concerning Motion to Preserve and Provide Evidence /Odgovor alioca Esada Lande na podneske optube o zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi/, 11. mart 1999. 90 Nalog po zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi, 22. april 1999. Sudija Hunt izdao je Izdvojeno miljenje u kojem je naveo razloge za odbacivanje zahtjeva: Izdvojeno miljenje sudije Hunta o zahtjevu Esada Lande da se sauvaju i dostave dokazi, 22. april 1999. 91 Second Motion to Preserve and Provide Evidence /Drugi zahtjev da se sauvaju i dostave dokazi/, 12. maj 1999. 92 Nalog po drugom zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi, 15. juni 1999. 93 Motion of Appellant, Esad Lando, to Vary Order on Second Motion to Preserve and Provide Evidence /Zahtjev alioca Esada Lande za izmjenu naloga po drugom zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi/, 7. septembar 1999. 94 Prosecution's Response to Motion of Appellant, Esad Lando, to Vary Order on Second Motion to Preserve and Provide Evidence /Odgovor optube na zahtjev alioca, Esada Lande, za izmjenu naloga po drugom zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi/, 10. septembar 1999. 95 Nalog po zahtjevu Esada Lande za izmjenu naloga po drugom zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi, 10. septembar 1999. 96 Motion of Appellant, Esad Lando, (1) To Vary in Part Order on Motion to Preserve and Provide Evidence, (2) To Be Permitted to Prepare and Present Further Evidence, and (3) That the Appeals Chamber Takes Judicial Notice of Certain Facts /Zahtjev alioca Esada Lande (1) da se djelimino izmijeni nalog po zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi (2) da mu se dozvoli da pripremi i prezentira daljnje dokaze i (3) da albeno vijee formalno uzme na znanje izvjesne injenice/, 10. septembar 1999. 322 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

89

podnio zahtjev za ubrzano razmatranje zahtjeva od 10. septembra 1999.97 Tim je zahtjevima Lando traio dozvolu da na usmenoj raspravi prezentira trake sa snimkama dijelova suenja, kao i kompilaciju inserata traka. albeno vijee je rijeilo da je i) zahtjev preuranjen, odnosno da Lando najprije mora podastrijeti tane podatke o dijelovima traka na koje se namjerava pozvati i ii) da video-trake nisu dodatni dokazi u smislu pravila 115, nego da su dio spisa prvostepenog postupka i da stoga albeno vijee moe zatraiti uvid u njih shodno pravilu 109(D) Pravilnika.98 39. Lando je 27. septembra 1999. podnio zahtjev za pribavljanje i izvoenje dodatnih dokaza o

pitanju da li se moe smatrati da se odrekao svog prava da iznese etvrti albeni osnov time to to pitanje nije potakao na suenju.99 Zatraeni dokazi sastojali su se od svjedoenja i pismenih zapisa predsjednika suda, sekretara i vieg pravnog savjetnika Pretresnog vijea. Budui da opta pravna naela priznaju pravosudnu povlasticu odnosno sudski imunitet od prisile na svjedoenje o sudskom vijeanju i slinim pitanjima, albeno vijee je odbacilo zahtjev.100 albeno vijee je takoe rijeilo da, ako Landin branilac stupi pred Vijee kao svjedok o etvrtom albenom osnovu, shodno lanu 16 Kodeksa o profesionalnom ponaanju zastupnika odbrane koji se pojavljuju pred Meunarodnim sudom njemu nee biti dozvoljeno da zastupa Landu po tom osnovu.101 40. Lando je zatraio pojanjenje naloga,102 pa je 16. decembra 1999. predalbeni sudija

pojasnio da je Landinom braniocu dozvoljeno da zastupa Landu u albenom postupku po svim osnovima osim etvrtog albenog osnova.103 41. Dana 25. januara 2000. predalbeni sudija je naloio sekretarijatu da preduzme potrebne

mjere kako bi Landina odbrana mogla pogledati odlomke iz video-traka.104

Second Motion for Expedited Consideration of Motion of Appellant, Esad Lando, (1) To Vary in Part Order on Motion to Preserve and Provide Evidence, (2) To Be Permitted to Prepare and Present Further Evidence, and (3) That the Appeals Chamber Takes Judicial Notice of Certain Facts /Drugi zahtjev za ubrzano razmatranje zahtjeva alioca Esada Lande (1) da se djelimino izmijeni nalog po zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi (2) da mu se dozvoli da pripremi i prezentira daljnje dokaze i (3) da albeno vijee formalno uzme na znanje izvjesne injenice/, 20. septembar 1999. 98 Nalog po zahtjevu Esada Lande (1) da se djelimino izmijeni nalog po zahtjevu da se sauvaju i dostave dokazi (2) da mu se dozvoli da pripremi i prezentira daljnje dokaze i (3) da albeno vijee formalno uzme na znanje izvjesne injenice, i po njegovom drugom zahtjevu za ubrzano razmatranje tog podneska, 4. oktobar 1999. 99 Motion of Appellant, Esad Lando, for Permission to Obtain and Adduce Further Evidence on Appeal /Zahtjev alioca Esada Lande za dozvolu da u albenom postupku pribavi i uvede dalje dokaze/, 27. septembar 1999. 100 Nalog po zahtjevu alioca Esada Lande za dozvolu da u albenom postupku pribavi i uvede dalje dokaze, 7. decembar 1999. Sudija Bennouna je izdao Izjavu uz nalog, u kojoj je iznio miljenje da je Landin zahtjev preuranjen i da je albeno vijee trebalo odgoditi odluku dok ne proita albeni podnesak i podnesak respondenta o ovom albenom osnovu. 101 lan 16 Kodeksa profesionalnog ponaanja glasi: "Branilac ne smije nastupiti kao advokat u suenju u kojem je vjerovatno da e branilac biti nuan svjedok osim ako se svjedoenje odnosi na neko nesporno pitanje ili ako e branjeniku biti nanesena znatna teta time to dotini branilac nee nastupiti kao advokat." 102 Motion of Appellant, Esad Lando, for Clarification of Order on Motion for Permission to Obtain and Adduce Further Evidence /Zahtjev alioca Esada Lande za pojanjenje naloga po zahtjevu alioca za dozvolu da u albenom postupku pribavi i uvede dalje dokaze/, 14. decembar 1999. 103 Odluka po zahtjevu Esada Lande za pojanjenje naloga od 7. decembra 1999., 16. decembar 1999. 323 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

97

42.

Dana 10. maja 2000. albeno vijee je, na osnovu zahtjeva optube za pojanjenje, u kojem

je navedeno da je Landin branilac i dalje nastavio da potpisuje dokumente koji se odnose na etvrti albeni osnov, ponovilo svoj nalog da se Landin branilac uzdri od usmenih i pismenih obraanja Vijeu u pogledu Landinog etvrtog albenog osnova.105 43. albeno vijee je 31. maja 2000. izdalo nalog106 kojim se u spis uvrtavaju izvjesni

materijali vezani za Landin etvrti albeni osnov, i kojim je, izmeu ostalog: (i) uvrstilo odreeno svjedoenje Landinog branioca koje se odnosilo na druga pitanja osim opisa ponaanja predsjedavajueg sudije Pretresnog vijea; (ii) odredilo da, s obzirom na dokaze koji su ve uvrteni, albeno vijee nee sasluati usmeno svjedoenje Landinog branioca; (iii) uvrstilo u spis prepisku izmeu predsjednika Meunarodnog suda i Landinog branioca koja se odnosila na Landin etvrti albeni osnov; i (iv) uvrstilo u spis izvjesne zahtjeve koje je sainio Landin branilac a koji nisu podneseni, ali su relevantni za etvrti albeni osnov. U istom nalogu, albeno vijee je odbilo uvrtenje odreenih izvjetaja iz tampe koji su se odnosili na fiziko stanje predsjedavajueg sudije Pretresnog vijea, budui da su odraavali subjektivne stavove njihovih autora i stoga nisu imali nikakvu dokaznu vrijednost za albeni postupak. 2. Dostava dokumenata 44. Delali je 20. jula 1999. podnio zahtjev za dostavu dokumenata koji se odnose na napore da

se pribave kopije predloenih dokaza optube koje je Pretresno vijee iskljuilo.107 U svom odgovoru, Tuilatvo je iznijelo argument da u albenom postupku ne postoji pravo na dostavu dokumenata na kojima se temelje injenice koje je prihvatilo i na koje se oslonilo Pretresno vijee, te da je Delaliev zahtjev u suprotnosti sa principom konanosti.108 Ubijeen da je analiza karaktera

Nalog po hitnom zahtjevu kojim alilac Esad Lando trai da mu se dozvoli da pogleda odlomke iz video-snimki koje je odabralo Tuilatvo, 25. januar 2000. 105 Odluka po zahtjevu optube za dalje pojanjenje naloga od 7. decembra 1999., 10. maj 2000. 106 Nalog po zahtjevu alioca Esada Lande za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje, 31. maj 2000. 107 Motion by Cross-Appellant Zejnil Delali for the Production of Documents /Zahtjev protivalioca Zejnila Delalia za dostavu dokumenata/, 20. juli 1999. 108 Prosecution's Response to Motion by Zejnil Delali for Production of Documents /Odgovor optube na zahtjev Zejnila Delalia za dostavu dokumenata/, 23. juli 1999. 324 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

104

dokaza koju je ponudilo Tuilatvo ispravna, Delali je predloio da se povue njegov zahtjev za dostavu dokaza.109 3. Uvrtenje dokumenata u spis i srodna pitanja 45. albeno vijee je na Landin zahtjev 14. februara 2000. uvrstilo u spis miljenje vjetaka g.

Francisca Villalobosa Brenesa u kojem se tumae pojedini lanovi Ustava Kostarike u odnosu na Landin drugi albeni osnov.110 albeno vijee smatralo je da pravilo 115 Pravilnika nije primjenjivo - budui da se Landin drugi albeni osnov odnosio na nepodobnost jednog od lanova Pretresnog vijea za sudiju Meunarodnog suda, a ne na pitanja o kojima se ve raspravljalo u prvostepenom postupku - ali je dokaze prihvatilo shodno potpravilu 89(C) Pravilnika. 46. U vezi s istim pitanjem, albeno vijee je na zahtjev optube uvrstilo u spis miljenje

vjetaka g. Alejandra Batalle, koji je predstavljen kao strunjak za kostarikansko pravo.111 47. Nalogom od 31. maja 2000. za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno

primanje na znanje, albeno vijee je donijelo nekoliko rjeenja u vezi sa drugim albenim osnovom. albeno vijee je (i) uvrstilo u spis nesporne injenice navedene u sporazumu o dokazima izmeu Tuilatva i Lande a koji se odnosi na drugi albeni osnov;112 (ii) odbilo da uvrsti izvjetaje iz engleske tampe jer nemaju nikakvu dokaznu vrijednost; (iii) dozvolilo uvrtenje engleskog prijevoda nekih izvjetaja iz panjolske tampe koje je podnio Lando kako bi albeno vijee moglo razmotriti njihovu prihvatljivost; i (iv) uvrstilo u spis rezoluciju 1126 Savjeta bezbjednosti i korespondenciju koja se odnosila na mandat lanova Pretresnog vijea koji su zasjedali u ovom predmetu.113 48. 49. Tuilatvo i Lando su 28. jula 2000. podnijeli ovjeren prijevod Ustava Kostarike.114 albeno vijee je 1. juna 2000. odbacilo povjerljivi zahtjev optube za odgodu iznoenja

usmenih argumenata dok se ne prevedu i ocijene dokumenti koji su upravo pristigli iz hrvatske Vlade, a koji se odnose na zatvor elebii.115

Withdrawal of Motion for Production /Povlaenje zahtjeva za dostavu dokaza/, 27. juli 1999. albeno vijee je 29. jula 1999. odobrilo zahtjev za povlaenje nalogom po povlaenju zahtjeva za dostavu dokaza. 110 Nalog po zahtjevu Esada Lande da se miljenje Francisca Villalobosa Brenesa prihvati kao dodatni dokaz, 14. februar 2000. 111 Nalog vezan za svjedoke u albenom postupku, 19. maj 2000. 112 Agreement Between the Prosecution and Appellant, Esad Lando, Regarding Evidence for the Purposes of hte Appeal /Sporazum izmeu optube i alioca Esada Lande o dokazima u albenom postupku/, 19. maj 2000. 113 Nalog po zahtjevu alioca, Esada Lande, za prihvatanje dokaza u albenom postupku i za formalno primanje na znanje, 31. maj 2000. 114 Sporazum izmeu optube i alioca Esada Lande o Ustavu Kostarike, 28. juli 2000. 325 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

109

50.

Dana 8. juna 2000., Tuilatvo je na usmenom pretresu podnijelo usmeni zahtjev da se

postupak ostavi otvorenim kako bi se ostavila mogunost za podnoenje zahtjeva za prihvatanje dodatnih dokaza: rije je o dokumentima koje je Tuilatvo upravo primilo od hrvatske Vlade.116 Tuilatvo je upueno da dostavi podroban spisak dokumenata koje treba uvrstiti tokom usmenog pretresa.117 Muciev branilac takoe je podnio usmeni zahtjev da se ostavi mogunost prihvatanja dodatnih dokaza u kasnijoj fazi postupka.118 Tuilatvo je naknadno odluilo da ne podnese zahtjev za prihvatanje dodatnih dokaza, dok je Muciev branilac traio da mu se, prije nego to donese konanu odluku, da vremena da pregleda sav materijal koji je objelodanilo Tuilatvo.119 Dana 30. juna 2000. Muci je uputio pismo u kojem je naveo da nee podnositi zahtjev za prihvatanje dodatnih dokaza.120 51. Nakon pretresa 3. avgusta 2000. Delaliev branilac podnio je "pismo-podnesak" u kojem je

naveo relevantne predmete u kojima je presueno nakon to je podnijeta alba. Lando se pridruio pismu-podnesku.121 Tuilatvo je odgovorilo 10. avgusta 2000.122 52. Dana 30. januara 2001. Deli je podnio dokument kojim trai da mu se dozvoli podnoenje

drugog dodatnog podneska u kojem raspravlja o lanku iz publikacije International Review of the Red Cross. Ustvrdio je kako analiza pojedinih pitanja u tom lanku ide u prilog njegovim

Nalog po zahtjevu tuioca za odgodu usmene rasprave o albi ili, alternativno, odgodu usmene rasprave o nekim osnovama albe, 1. juni 2000. Povjerljivi status ovog zahtjeva dokinut je nalogom albenog vijea na pretresu odranom 6. juna 2000. Transkript albene rasprave, str. 269-270. 116 Transkript albene rasprave, str. 77-111. 117 Transkript albene rasprave, str. 77-80, 180-187. 118 Transkript albene rasprave, str. 106-11. 119 Transkript albene rasprave, str. 636, 639-640. 120 Pismo koje je Muciev branilac uputio predsjedavajuem sudiji Huntu 30. juna 2000. 121 Joinder of Appellant, Esad Lando, in "Letter Brief" of Appellant Deli Dated 2 August, 2000 /Podnesak kojim se alilac Esad Lando pridruuje pismu-podnesku alioca Delia od 2. avgusta 2000./, 7. avgust 2000. 122 Prosecution Response to the "Letter Brief" filed on Behalf of Hazim Deli /Odgovor optube na pismo-podnesak podneseno u ime Hazima Delia/, 10. avgust 2000.

115

326 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

argumentima o etvrtom i osmom albenom osnovu.123 Napomenuvi da je datum izricanja ove presude saopten stranama u nalogu o rasporedu od 24. januara 2001., albeno vijee je odbilo da dozvoli Deliu da podnese podnesak, budui da je bilo oito da argumenti u podnesku ne predstavljaju nikakvu novinu u odnosu na argumente koji su ve podastrijeti.

Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Motion for Leave to File Second Supplemental Brief /Zahtjev aliocaprotivrespondenta Hazima Delia da mu se dozvoli podnoenje drugog dodatnog podneska i dodatni podnesak/, 30. januar 2001.

123

327 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

DODATAK B - POJMOVNIK
Delali Delaliev odgovor Zejnil Delali Reply [sic] Brief of Appellee Zejnil Delali, /Replika [sic] alioca Zejnila Delalia/, 17. septembar 1999. Delaliev podnesak Brief of Cross-Appellant Zejnil Delali, /Podnesak protivalioca Zejnila Delalia/, 2. juli 1999. Delalieva replika Reply Brief of Appellee Zejnil Delali to Response of the Prosecutor, /Replika alioca Zejnila Delalia na Odgovor tuioca/, 25. oktobar 1999. Deli Deliev odgovor Hazim Deli Cross-Appellee Hazim Deli's Response to the Prosecutor's Appellate Brief of 2 July 1999, /Odgovor protivrespondenta Hazima Delia na albeni podnesak tuioca od 2. jula 1999./, 17. septembar 1999. Deliev podnesak Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Brief /Podnesak alioca-protivrespondenta Hazima Delia/, 2. juli 1999. Deliev/Muciev dodatni podnesak Appellants-Cross Appellees Hazim Deli and Zdravko Muci's Motion for Leave to File Supplemental Brief and Supplemental Brief /Zahtjev Hazima aliolacaDelia i protivrespondenata

Zdravka Mucia da se dozvoli podnoenje dodatnog podneska i Dodatni podnesak/,

328 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

17. februar 1999. Delieva replika Appellant-Cross Appellee Hazim Deli's Reply to the Respondent's Brief of the Prosecutor of 17 September 1999 /Replika alioca-protivrespondenta Hazima Delia na Podnesak respondenta (tuioca)/, 25. oktobar 1999. Dodatni podnesak optube Supplemental Brief of the Prosecution annexed to the Prosecution Response to the Motion by Hazim Deli and Zdravko Muci to File a Supplemental Brief and Prosecution Motion to File a Supplemental Brief /Dodatni podnesak tuioca uz Odgovor tuioca na Zahtjev Hazima Delia i Zdravka Mucia za podnoenje dodatnog podneska i Zahtjev tuioca za podnoenje februar 2000. Dopunski protokol I 1977 Geneva Protocol I Additional to the Geneva Conventions of 12 August 1949, and Relating to the Protection of Victims of International Armed Conflicts (prijevod prema "Dopunski protokol enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti sukoba rtava za meunarodnih I)", u zatitu rtava oruanih "enevske rata s (Protokol dodatnog podneska/, 28.

konvencije

dopunskim protokolima", Narodne novine, Zagreb, 1994. Dopunski protokol II 1977 Geneva Protocol II Additional to the Geneva Conventions of 12 August 1949, and Relating to the Protection of Victims

329 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

of

Non-International prema

Armed

conflicts protokol

(prijevod

"Dopunski

enevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba (Protokol II)," u "enevske konvencije za zatitu rtava rata s dopunskim protokolima", Narodne novine, Zagreb, 1994. Druga presuda o kazni u predmetu Erdemovi Tuilac protiv Draena Erdemovia,

predmet br. IT-96-22-tbis, Presuda o kazni, 5. mart 1998.

Drugostepena presuda o kazni u predmetu Serushago

Omar Serushago v Prosecutor, Case No. ICTR-98-39-A, Reasons for Judgement, 6. april 2000.

Drugostepena presuda o kazni u predmetu Tadi

Tuilac protiv Duka Tadia, predmet br. IT-94-1-Abis, Presuda o albi na kaznu, 26. januar 2000.

Drugostepena Aleksovski

presuda

predmetu

Tuilac mart 2000.

protiv

Zlatka

Aleksovskog,

predmet br. IT-95-14/1-A, Presuda, 24.

Drugostepena Furundija Drugostepena Kambanda

presuda

predmetu

Tuilac protiv Ante Furundije, predmet br.IT-95-17/1-A, Presuda, 21. juli 2000.

presuda

predmetu

Prosecutor v Kambanda, Case No. ICTR97-23-A, Judgement, 19. oktobar 2000. Tuilac protiv Duka Tadia, predmet br. IT-94-1-A, Presuda, 15. juli 1999.

Drugostepena presuda u predmetu Tadi

Evr. sud za lj.p./Eur Ct HR

European Court for Human Rights/Evropski sud za ljudska prava

Evropska konvencija o ljudskim pravima

European Convention for the Protection of

330 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Human Rights and Fundamental Freedoms /Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda/, potpisana u Rimu 4. novembra 1950. Izvjetaj generalnog sekretara Report of the Secretary-General Pursuant to Paragraph 2 of Security Council Resolution 808 (1993), /Izvjetaj generalnog sekretara shodno paragrafu 2 Rezolucije 808 Savjeta bezbjednosti/, UN Doc S/25704, 3. maj 1993. Izvjetaj KMP-a Report of the International Law

Commission on the work of its fortyeighth session /Izvjetaj Komisije za meunarodno pravo o radu 48. sjednice komisije/, 6. maj - 26. juli 1996., UNGA, Official Records, 51st Session, Supplement No. 10 (A/51/10) Komentar protokole) MKCK-a (uz Dopunske Sandoz et al. (eds), Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1997 to the Geneva Conventions of 12 August 1949 /Komentar Dopunskih protokola od 8. juna 1997. uz enevske konvencije od 12. avgusta 1949./, International Committee of the Red Cross, eneva, 1987. Komentar MKCK-a (uz IV K) Pictet (ed), Commentary: IV Geneva Convention Relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War /Komentar uz enevsku konvenciju IV o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata/, International Committee of the Red Cross, eneva, 1958.

331 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

Landin dodatni podnesak

Supplemental Brief of the Appellant, Esad Lando, in Support of the Fourth Ground of Appeal (Sleeping Judge) /Dodatni podnesak alioca Esada Lande u prilog etvrtom albenom osnovu (spavanje sudije)/, 7. decembar 1999.

Landin podnesak

Brief of Appellant, Esad Lando, on Appeal Against Conviction and Sentence /albeni podnesak Esada Lande kojim se ali na presudu i kaznu/, 2. juli 1999.

Landina dodatna replika

Reply Brief of the Appellant, Esad Lando, on Fourth Ground of Appeal (The Sleeping Judge) /Replika alioca Esada Lande o etvrtom albenom osnovu (spavanje sudije)/, 14. februar 2000.

Landina replika

Reply of Appellant, Esad Lando, to Respondent's Brief of the Prosecution /Replika podnesak alioca Esada Lande (tuioca), na 17. respondenta

septembar 1999., 25. oktobar 1999. Lando logor elebii Esad Lando Kasarna koritena kao zatvor-logor u optini Konjic u Bosni i Hercegovini Meunarodni sud Meunarodni sud za krivino gonjenje osoba odgovornih za teka krenja prava meunarodnog 1991. MKSR International Criminal Tribunal for the Prosecution of Persons Responsible for Genocide and Other Serious Violations of
332 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

humanitarnog

poinjena na teritoriji bive Jugoslavije od

International Rwandan genocide

Humanitarian Citizens responsible such

Law for

Committed in the Territory of Rwanda and and other violations

committed in the territory of neighbouring States, between 1 January 1994 and 31 December 1994 /Meunarodni sud za krivino gonjenje osoba odgovornih za genocid i druga teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriji Ruande i graana Ruande odgovornih za genocid i druga takva krenja poinjena na teritoriji susjednih drava izmeu 1. januara 1994. i 31. decembra 1994./ MPGPP International Covenant on Civil and Political Rights, 1996. /Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima/ Muci Muciev odgovor Zdravko Muci Response of the Appellant Zdravko Muci to the Prosecution's Fourth Ground of Appeal Brief /Odgovor alioca Zdravka Mucia na podnesak tuioca o etvrtom albenom osnovu/, 17. septembar 1999. Muciev podnesak Appellant - Zdravko Muci's [aka Pavo] Brief on Appeal Against Conviction and Sentence /albeni podnesak alioca Zdravka Mucia [zvanog Pavo] kojim se ali na osudu i kaznu/, 2. juli 1999. Mucieva replika Response of the Appellant Zdravko Muci to the Respondent's Brief of the Prosecutor
333 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

of 17 Sep 1999 /Odgovor alioca Zdravka Mucia na podnesak respondenta (tuioca) od 17. septembra 1999./, 25. oktobar 1999. Odgovor optube Respondent's Brief of the Prosecution /Podnesak respondenta (tuioca)/, 17. septembar 1999. Odgovor optube na Deliev/Muciev dodatni podnesak Prosecution Response to the Appellants' Supplementary Brief /Odgovor tuioca na dodatni podnesak alilaca/, 25. april 2000. Odgovor optube na Landin dodatni podnesak Respondent's Brief of the Prosecution in Relation to Esad Lando's Fourth Ground of Appeal /Podnesak respondenta (tuioca) o etvrtom albenom osnovu Esada Lande/, 28. januar 2000. Odluka o nadlenosti u predmetu Tadi Tuilac protiv Duka Tadia, predmet br. IT-94-1-AR72, Odluka po interlokutornoj albi odbrane na nadlenost Suda, 2. oktobar 1995. Optuba Optunica Tuilatvo Meunarodnog suda Tuilac Meunarodnog suda protiv Zejnila Delalia, Zdravka Mucia zvanog Pavo, Hazima Delia i Esada Lande zvanog Zenga, predmet br. IT-96-21, Optunica, 20. mart 2000. Podnesak optube Prosecution's Appeal Brief /albeni

podnesak Tuilatva/, 2. juli 1999. Pravilnik Pravilnik o postupku i dokazima

Meunarodnog suda Pravni izvjetaji sa suenja ratnim Law Reports of Trials of War Criminals

334 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.

zloincima

(London: published for the United Nations War Crimes Commission by His Majesty's Stationary Office)

Presuda u predmetu Akayesu

Prosecutor v Jean-Paul Akayesu, predmet br. ICTR-96-4-T, Presuda, 2. septembar 1998.

Presuda u predmetu Blaki

Tuilac protiv Tihomira Blakia, predmet br. IT-95-14-T, Presuda, 3. mart 2000.

Presuda u predmetu Kupreki

Tuilac

protiv

Zorana

Kuprekia

ostalih, predmet br. IT-95-16-T, Presuda, 14. januar 2000. Prva presuda o kazni u predmetu Tuilac protiv Draena Erdemovia,

Erdemovi

predmet br. IT-96-22-T, Presuda o kazni, 29. novembar 1996.

Prvostepena presuda

Tuilac protiv Zejnila Delalia i ostalih, predmet br. IT-96-21-T, Presuda, 16. novembar 1998.

Replika optube

Brief in Reply of the Prosecution /Replika tuioca/, 25. oktobar 1999.

SFRJ

Socijalistika Jugoslavija

Federativna

Republika

Savezna Republika Jugoslavija Statut Statut MKS-a

Savezna Republika Jugoslavija Statut Meunarodnog suda Rome Statute of the International Criminal Court /Rimski statut Meunarodnog krivinog suda/, usvojen u Rimu 17. jula 1998., PCNICC/1999/INF/3

Transkript albene rasprave

335 Predmet br.: IT-96-21-A

Transkript albene rasprave u predmetu

20. februar 2001.

Tuilac protiv Delalia i ostalih, br. IT-9621-A. Svi brojevi stranica transkripta navedeni u ovoj presudi odnose se na neslubenu, nepreienu englesku verziju transkripta. Stoga moe doi do manjih diskrepancija izmeu paginacije u ovoj presudi i paginacije konanog engleskog transkripta dostupnog javnosti. Transkript suenja Transkript glavne rasprave u predmetu Tuilac protiv Delalia i ostalih, br. IT-9621-T. Svi brojevi stranica transkripta navedeni u ovoj presudi odnose se na neslubenu, nepreienu englesku verziju transkripta. Stoga moe doi do manjih diskrepancija izmeu paginacije u ovoj presudi i paginacije konanog engleskog transkripta dostupnog javnosti. TWC Trials of War Criminals before the Nuremberg ratnim Military Tribunals pred under Control Council Law No. 10 /Suenja zloincima nirnberkim vojnim sudovima po Zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta/ (U.S. Govt. Printing Office, Washington, 1950.) enevska konvencija IV enevska konvencija IV o zatiti

graanskih osoba u vrijeme rata od 12. avgusta 1949. (prijevod prema "enevska konvencija o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. u enevske konvencije za zatitu rtava rata s Dopunskim protokolima, Narodne novine, Zagreb, 1994.

336 Predmet br.: IT-96-21-A 20. februar 2001.