EMINA Sino,kad se vratih iz topla hamama, Prooh pokraj bate staroga imama; Kad tamo,u bati, u hladu jasmina,

S ibrikom u ruci stajae Emina.

Ja kakva je, pusta!Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa jo kad ee i pleima kree... Ni hodin mi zapis vie pomoi nee!...

Ja joj nazvah selam.Al` moga mi idina, Ne e ni da uje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bati ule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz plei puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh,mojega mi idina, No meni ne doe lijepa Emina. Samo me jednom pogledala mrko, Niti haje,alak,to za njome crko!...