1. Mainski sistemi i maine Mainski sistem predstavlja materijalan proizvod ljudskog rada koji vri samostalno odreenu funkciju.

Mainski sistemi mogu biti: -izvrni, energetski i za posebne namjere. Izvrni vre neki koristan rad (u mainogradnji, metalurgiji, saobradaju, poljoprivredi, hemijskoj, drvnoj i elektro industriji). U energetskim sistemima se vri pretvaranje jednog oblika energije u drugi (hidro ili nuklearna energija u elektrinu). U mainskim sistemima posebne namjene ostvaruju se posebne funkcije (u naoruanju). Svaki proces u kome se vri transformacija, prenos, promjena stanja ili akumulisanje energije predstavlja parcijalnu funkciju u sistemu. Najznaajnije osobine mainskih sistema su: -radni uinak, stepen iskoritenja, stabilnost procesa, dinamiko ponaanje, trokovi proizvodnje, pouzdanost sistema, trokovi odravanja. Proces usaglaavanja ovih osobina pri konstruisanju, izbor njihovih najpovoljnijih odnosa za odreene uslove predsatvlja optimizaciju sistema. Dijelovi mainskih sistema pomodu kojih se ostvaruju parcijalne funkcije mogu da predstavljaju podsisteme, maine, grupe ili sklopove. Pod mainom se podrazumijeva svaka kombinacija vrstih tijela koja ima odreenu ulogu u pr ocesu iskoritavanja energije. Pogonske maine druge vidove energije pretvaraju u mehaniku energiju, a radne maine obavljaju koristan mehaniki rad. Mainski dio je osnovni dio maine koji vri tano odreenu funkciju i ne moe se razdvojiti na prostije dijelove. Mainski podskup je skup 2 ili vie mainskih dijelova u jednu cjelinu (automobilski toak s pneumatikom, gibanj). Mainski sklop je skup vie podskupova koji vri odreenu funkciju (kotrljajni leaj, spojnica, ventil i sl.). Mainska grupa je skup vie sklopova sjedinjenih zajednikom funkcijom. Dijelovi koji vre odreene funkcije nazivaju se mainski elementi. Opti mainski elementi su oni koji se upotrebljavaju kod velikog broja razliitih maina (zakovice, klinovi, vijci, opruge, vratila), a mainski elementi koji se upotrebljavaju samo kod pojedinih vrsta maina su specijalni mainski elementi (klipnjae, klipovi, klipni prstenovi).

2. Kriteriji potrebni za donoenje odluke o proizvodnji mainskih sistema Ti kriteriji su : - obim ovih potreba u zemlji i inostranstvu, - drutvene potrebe za odreenim mainskim sistemima, - saznanja o osobinama slinih ili istih mainskih sistema drugih proizvoaa u zemlji i van nje, - poznavanje patenata iz odgovarajudih oblasti, - informacije o osobinama svojih proizvoda ako se predvia proizvodnja slinih ili poboljanih sistema, - informacije o materijalima potrebnim za proizvodnju sistema, njihov udio u trokovima proizvodnje i mogudnost nabavke isith u zemlji i inostranstvu, - saznanja iz literature o problemima znaajnih za proces i proizvodnju predvienih mainskih sistema, - proizvodne mogudnosti u sopstvenim proizvodnim jedinicama - obim i vrsta potrebnih novih strunih znanja svih uesnika u procesu proizvodnje, kontrole i dr., - obim potrebnih novih proizvodnih sredstava, - obim i mogudnost nabavke pojedinih komponenata i elemenata u zemlji i inostranstvu, - druga saznanja koja imaju znaaj za proizvodnju i prodaju predvienih mainskih sistema. Prva faza konstruisanja mainskih sistema obuhvata analizu postavljenih zadataka i odreivanje svih uslova kojim se definiu funkcija i osobine mainskih sistema. U listu zahtjeva i graninih uslova takoer spadaju i radni uinak, podruja spoljnih mujera i ukupne mase, kinematske i dinamike veliine, sigurnost i pouzdanost sistema i njegovih elemenata, troskovi izrade, troskovi odravanja, mogudnost regeneracije sistema, obim automatizacije i upravljanja sistemom, ergonomski uslovi, estetski izgled, vrsta i podruje veliine potrebne energije, vrsta i osobina radnog materijala, eljeni radni vijek, vijek sistema i njegovih elemenata, potreban obim primjene standarda, tehnoloka ogranienja (u pogledu mjera, postupka izrade, kvaliteta povrina, kvaliteta tolerancija mjera i oblika, mogudnosti kontrole), sloenost alata i pribora, montae i demontae,vrijeme potrebno za izradu projekta i razvoj proizvoda. Stepen ispunjenja navednih zahtjeva i predvienih znaajki pojedinih osobina i uslova predstavlja osnovni kriterijum za ocjenu valjanosti i kvaliteta mainskih sistema.

3. Metode konstruisanja Metode konstruisanja se svode na metode razmiljanja, koje treba poeti od najjednostavnijih i postepeno proirivati sve do najsloenijih procesa. U principu, nijedno rjeenje ne treba prihvatiti kao dobro ako nije potpuno izanalizirano, odnosno tako dobro proueno da se ne moe sumnjati u utvrene njegove osobine. Pri tome treba uvijek izvriti pregled svih osobina, pobrojati sve pozitivne i negativne znaajke i inioce u takvoj mjeri koja obezbjeuje da nije nita izostavljeno ili zanemareno. Postoji tenja da se u process razmiljanja uvedu odreena usmjeravanja radi lakeg i jednostavnijeg postizanja cilja koja se mogu nazvati i metodama konstruisanja. Usmjeravanje razmiljanja i dobijanje podsticaja za nova rjeenja se mogu ostvariti sistematizacijom predmeta obrade u mainskim sistemima : -vrste energija, fizikih i hemijskih osobina radnog materijala. Svrstavanjem niza varijanti rjeenja za svaku funkciju na osnovu ovako utvrenih veliina i formiranje odgovarajudih ema dobiaju se mogude kombinacije rjeenja opte funkcije za razliite varijante parcijalnih funkcija. 4. Vrednovanje rjeenja funkcija i njihovi izvrioci Osnovni kriterijum za vrednovanje rjeenja parcijalnih funkcija i njihovih izvrioca u pr ocesu konstruisanja ini lista zahtjeva zahtjeva i graninih uslova razmatranog rjeenja. Ocjenu valjanosti (V) daje se brojevima od 1-5 po emu: -1 znai nezadovoljavajude rjeenje, -2 jedva prihvatljivo, -3 dovoljno, -4 dobro, -5 vrlo dobro. Teine (g) se takoer oznaavaju brojevima, ali manjim od 1, s tim da im je zbir jednak 1. Mjerilo vrijednosti moe biti srednja vrijednost zbira poena po svim kriterijumima podijeljenog sa Vmax:

X=(V1+V2+...+Vn)/n*Vmax
ili odgovarajuda vrijednost proizvoda broja poena i teine Xg:

Xg=(g1V1+...+giVi+...+gnVn)/(g1+...+gi+...+gn)Vmax
Navedene jednaine koriste se za odreivanje tehnike valjanosti svake varijante i predstavljaju osnovu za izbor najpogodnije. Ekonomski pokazatelji valjanosti su u osnovi trokovi proizvodnje, koji predstavljaju zbir trokova materijala i izrade.

5. Opteredenje usljed inercijalnih sila i spregova Mainski dijelovi mogu biti opteredeni inercijalnih silama i spregovima koji se pojavljuju pri promjeni intenziteta ili pravca brzine. Inercijalna sila mainskog dijela mase (m) koji se krede translatorno sa ubrzanjem, a izraunava se:

Fdyn= -ma ,
a inercijalni moment dijela koji vri obrtno kretanje sa ugaonim ubrzanjem ():

Mdyn= -J ,
gdje je: J dinamiki moment inercije Dinamiki moment inercije izraunava se: Gdje je: D - najvedi prenik dijela

J=(mD2)/4

- faktor koji uzima oblik masa dijela

m - masa mainskog dijela Vrijednost faktora za pojedine mainske dijelove:

=0,5 - za dijelove cilindrinog oblika bez otvora =0,45 - za spojnice =0,55-0,6 - za zupanike, kainike, tokove =0,7 - za doboe dizalica
Centrifugalna sila ekscentrino posatavljenog diska se rauna:

Fc=mr2

Gdje je: r-ekscentrinost, m-masa diska, -ugaona brzina Sva opteredenja koja su posljedica funkcije predstavljaju primarna opteredenja, a opteredenja nastala kao posljedice netanosti oblika predstavljaju sekundarna opteredenja.

6. Opteredenje usljed trenja Dijelovi masinskih sklopova koji se medjusobno dodiruju i pri tome vrse kretanje jedni u odnosu na druge, optereceni su dopunskim otporima koji se protive ovom kretanju. Razlikuju se 2 sluaja ovih kretanja i to klizanje i kotrljanje. U sluaju kada uvijek iste take jednog sklopa dolaze u dodir sa raznim takama drugog sklopa, nastaje klizanje. Kotrljanje nastaje kada razne take jednog sklopa dolaze u dodir sa raznim takama drugog sklopa, tako da su brzine trenutnih dodirnih taaka jednake. Tangencijalni otpor povrine pri klizanju naziva se trenje. Otpor kretanja manifestuje se kao sila trenja i rauna se kao:

F=Fn*,
gdje je: - koeficijent trenja, a Fn - normalna sila. Velicina koeficijenta trenja odreuje se eksperimentalnim putem i zavisi od materijala dijelova u dodiru, hrapavosti dodirnih povrina, podmazivanja, veliine povrinskog pritiska na dodirnoj povrini i od brzine klizanja.

Moment trenja: M=rsrFn 7. Napadno opteredenje Napadno opteredenje nekog presjeka mainskog dijela predstavlja opteredenje koje posmatrani presjek mainskog dijela prenosi zahvaljujudi vrstodi materijala. Ustvari napadno opteredenje predstavlja zbir svih spoljanji opteredenja koja djeluju sa jedne strane presjeka, redukovan na teite presjeka. Glavni vektor i glavni moment napadnog opteredenja izraavaju se preko njihovih komponenata koje odgovaraju projekcijama na ose usvojenog sistema i to: 1. moment savijanja, zbir momenata svih sila i spregova koji djeluju sa jedne strane, u odnosu na x i y osu, 2. moment uvijanja, zbir momenata u odnosu na z osu, 3. transferzalna sila, zbir sila u odnosu na x i y osu 4. aksijalna sila, zbir sila koje djeluju s jedne strane posmatranog sistema. Napadni moment:

M=SQRT(Mx2+My2)

Za cilindrine povrine pod pritiskom:

F=pA A=D2/4
p pritisak u pravcu normale, D - unutranji prenik, A povrina

8. Jednociklusne i vieciklusne promjene radnog napona Naponska stanja zavise ne samo od vrste i raspodjele napona u osnovnim dijelovima, ved i od intenziteta i broja promjena. Osnovni dijelovi u kojima su naponi u toku radnog vijeka priblino nepromjenljivi ili sa naglim promjenama iji broj u radnom vijeku nije vedi od graninog statikog broja ciklusa promjena predstavljaju statiki napregnute dijelove. Dinamiki napregnuti dijelovi su oni u kojima su naponi u toku radnog vijeka promjenljivi i toj grupi pripada vedina osnovnih dijelova mainskih sistema. Dinamiki napregnuti dijelovi mogu imati pravilnu (jednociklusne i vieciklusne) i nepravilnu promjenu napona u radnom vijeku. Kod jednociklusnih napon se mijenja u radnom vijeku stalno po jednom istom ciklusu, koji obuhvata tok promjena napona izmeu dva istoimena ekstrema. Vieciklusne promjene napona su promjene prema vie razliitih ciklusa koji ine blok promjena i koji se stalno ponavlja u radnom vijeku posmatranog osnovnog dijela.

a=(g-d)/2

sr=(g+d)/2

r=g-d=2a

a amplituda promjenljivog opteredenja sr - srednje opteredenje r raspon g gornje (najvede) opteredenje d donje (najmanje) opteredenje Neposredni pokazatelj promjena predstavlja odnos najmanjeg i najvedeg napona:

P=d/g
Najznaajnije promjene napona u odnosu na njihov zamor su: simetrino naizmjenine promjene i poetno jednosmjerne promjene. Prema nepravilnoj promjeni radni naponi se mijenjaju sluajno, i ta promjena se nemoe neposredno koristiti za odreivanje izdrljivosti osnovnih dijelova mainskih sistema. Nepravilna promjena se zamjenjuje sa nekom zakonitom, koja treba da ima isto dejstvo na zamor i izdrljivost dijela maine kao i nepravilna.

9. Metode intervala vremena Prema ovoj metodi cijelo podruje snimljenih napona se dijeli u klase utvrene izabranom razlikom dva susjedna napona . U svakoj klasi odbrojavaju se svi naponi koji se utvruju poslije unaprijed izabranog intervala vremena t, a ije se veliine nalaze u granicam klase izmeu napona i i i+1.

Broj registrovanih napona ni u svakoj klasi predstavlja mjerilo pojave napona i u snimljenoj nepravilnoj krivoj i odreen pokazatelj raspodjele napona. Ovi podaci se odreuju priblino, usvajanjem najnepovoljnijih kombinacija u pogledu uticaja na zamor. Rasponi se dobijaju kao njihove razlike:

r1=1-k

r2=2-k-1

ri=i-k-1-i

Srednji naponi se dobijaju kao polovina zbira najvedih i najmanjih napona bilo kojeg raspona:

sr=(1+k)/2

ili

sr=(i+k+1-i)/2

Pored navedinih metoda postoje i druge koje imaju nedostatke sline ili iste metode intervala vremena. 10. Oblici relativne uestalosti Ovakav oblik promjena pogodan je za koritenje pri odreivanju izdrljivosti eksperimentalnim ispitivanjima ili na osnovu hipoteza o akumulaciji zamora. Nezavisno promjenjiva X predstavlja odnos bolo kojeg napona rX ili aX prema najvedem r1 ili a1, tj.:

X= rX/r1

ili

X= aX/a1

Zbirna uestalost radnih napona predstavlja vjerovatnodu pojave svih amplituda ili raspona napona od neke veliine odreene nezavisno promjenljivom X do maksimalnog. Jednaka je zbiru odnosu integralu funkcija gustine u ovim granicama:

H(X)=

11. Karakteristike spektara radnih napona Najvanije karakteristike spektara radnih napona su veliine koje najvie utiu na zamor i izdrljivost, a to su: - pokazatelj ueda najvedih napona H(0,9) ili H(0,8), odnosno vrijednost zbirne funkcije H(x) za napone x=x1 vede od neke granice, npr. X=0,9 ili X=0,8; - mod XM, odnosno veliina najuestalijeg napona xM=xM 1 za koji je funkcija relativne uestalosti najveda, f(xM)=fMAX; - pogonski faktor KB predstavlja odnos najvedeg 1 prema najuestalijem naponu xM

KB= 1/ xM, odnosno KB=1/xM;

- faktor udara KA je odnos najvedeg 1 prema nominalnom naponu nom: KA= 1/ nom.

12. Oblici spektara raspodjelje radnih napona Oblici spektra raspodjele radnih napona su posljedica oblika i rspodjele opteredenja i zavisna su od vrste mainskih sistema i uslova njihovih koritenja. Najjednostavniji su spektri sa dva stepena veliine radnih napona. Prvi stepen pokazuje veliinu i broj maksimalnih opteredenja i napona, udara, koji nastaju prilikom pokretanja mainskih sistema ili njegovih dijelova. Drugi stepen pokazuje veliinu opteredenja, odnosno napona pri uhodanom radu sistema. Funkcije raspodjele napona u osnovnim dijelovima mainskih sistema sa sluajno promjenljivim radnim otporom, su jako promjnenljive. Za svaku vrstu maina i za svaku kombinaciju izabranih uslova rada kriva raspodjele napona je drugaija. Dobro poznavanje uticaja izabranih spektara na izdrljivost omoguduje dovoljno tanu procjenu uticaja svakog drugog spektra koji se nalazi izmeu izabranih predstavnika. Kad se za mjeru teine spektra uzme veliina napona koji se najede pojavljuje u radnom vijeku osnovnog dijela, mogu se usvojiti sljededa podruja: 1. Podruje jako opteredenih dijelova - tu su dijelovi izloeni najvie naponima ije su veliine bliske najvedem xM=(0,7 - 0,8) 1; xM=0,5 0,7 2. Podruje srednjih opteredenja ovo podruje je sa pojavom srednjih napona xM0,5 1; odnosno sa modom xM=0,5 3. Podruje lakih opteredenja to su najuestaliji naponi manjih od srednjih, xM=(0,25 0,4)1; odnosno xM=0,25 0,4,

13. Naponi pod dejstvom statikih opteredenja Statiki napregnute dijelove predstavljaju dijelovi izloeni gotovo stalnim naponima ili promjenljivim naponima. Kritino stanje statiki opteredenih dijelova su statiki lomovi ili trajne deformacije. Izuzetak ini mali broj osnovnih dijelova koji mogu da vre svoju funkciju iako se plastino deformiu do neke utvrene granice. Najvedi naponi pri kojima osnovni dijelovi mogu ispravno da funkcioniu predstavljaju naponi na granici elastinosti (e). Veliina napona neposredno ispod najmanje vrijednosti napona na granici elastinosti predstavljaju granini naponi (egr). Granini napon predstavlja najvedi napon u osnovnom dijelu pri kojem vjerovatnoda pojave klasinih deformacija tei nuli. Naponi vedi od graninih, a koji izazivaju plastine deformacije ili razaranja osnovnih dijelova predstavljaju kritine napone. Najede raspoloive osobine materijala su zatezna vrstoda (Zm) i naponi teenja pri zatezanju. Za konvencijalni napon razvlaenja (Z p) najede se uzima napon koji odgovara jedininom izduenju =0,2. Pored kritinih napona pri zatezanju, za neke materijale s u propisane veliine navedenih osobina i za druge vrste naprezanja. 14. Naponi pod dejstvom dinamikih opteredenja Podjela kritinih napona dinamiki napregnutih dijelova moe se izvriti prema nainu promjene napona. Ukoliko su promjene napona jednociklusne (sa stalnom amplitudom), izdrljivost je osnovna, a kada su promjene vieciklusne (sa razliitom amplitudom), izdrljivost je radna. Za bilo koji broj ciklusa u podruju rasipanja, Cmin< C < Cmax , broj razorenih epruveta (ri) prema broju ukupno ispitanih epruveta r predstavlja vjerovatnodu razaranja VR.

VR=ri/ r Vi=( r ri)/ r VR + Vi = 1

Gdje je: VR vjerovatnoda razaranja, Vi - vjerovatnoda izdrljivosti ri broj razorenih epruveta r ukupan broj ispitanih epruveta

Ove jednaine se koriste ako je broj epruveta velik. Ako je broj epruveta relativno mali, koriste se ove jednaine:

VR = ri/ (r + 1) VR = (ri 0,5) / r VR = (ri 0,3) / (r + 0,4) VR = (ri - 0,33) / (r + 0,33)

Ove jednaine se najede koriste ako je r < 20

15. Osnovna izdrljivost Oblast u kojoj sve epruvete izdravaju odreen konaan vijek predstavljaju oblast konane izdrljivosti (K).

Km*K = const.
Eksponent (m) je gotovo isti za sve funkcije izdrljivosti ali je konstanta razliita. Najznaajnija granina izdrljivost je Kgr , koja predstavlja najvedi napon koji moe izdrati C ciklusa napona sa vjerovatnodom razaranja koja tei nuli. U praksi se najede koriste izdrljivosti sa vjerovatnodom razaranja VR=0,5 i VR=0,1

Kx=K/(K/KX)m
Naponi pri kojima se razara samo dio ispitivanih epruveta ine oblast trajne izdrljivosti. Ona predstavlja najvedi napon koji moe da izdri nadgranian broj ciklusa sa vjerovatnodom razaranja koja tei nuli. Najede se koriste vrijednosti za trajnu izdrljivost sa V R=0,5 i VR=0,1 , a rijetko sa VR=0,05.

16. Uticaj promjene napona na osnovnu izdrljivost Intenzitet promjene napona u osnovnim dijelovima mainskih sistema ima veliki uticaj na zamor materijala, a tada i na njegovu izdrljivost. Najvedi zamor izaziva simetrino naizmjenina promjena napona sa sr=0 i P= -1. Porastom srednjeg napona i pokazatelja promjenljivosti (P) povedava se izdrljivost do svojih najvedih vrijednosti koje su priblino jednake naponu teenja.

Nagib funkcije izdrljivosti izraunava se:

Analitiki proraun izdrljivosti:

D=D(-1)/(1-tg*ctg)ReH,p
R pokazatelj promjenljivosti Za dijelove sa konstantnom veliinom donjeg radnog napona iz uslova d,D=d , moe se njena vrijednost odrediti ako se kroz taku ije su koordinate d na srednjoj liniji povue prava pod uglom =63,440 . Vrijednost izdrljivosti dobija se u presjeku ove prave i linije izdrljivosti. Analitiki se izraunava:

D=D(0)*(1+(d/D(-1)))-dreH,p

17. Uticaj veliine presjeka na izdrljivost U dijelovima vedih dimenzija i presjeka, usljed manje homogenosti materijala, izdrljivost dijelova opada sa povedanjem presjeka. Kada ne postoje podaci o izdrljivosti dijelova odgovarajudih mjera, izdrljivost epruvete se koriguje mnoenjem faktorom mjera (1). Izdrljivosti su dobijene najede ispitivanjima epruveta standardnih oblika najede krunog presjeka prenika 10mm. Veliine faktora za dijelove krunog presjeka prenika vedih od 10mm izloenih savijanju i uvijanju prikazani su u tabelama. Vrijednosti ovog faktora izloeni istezanju, bez koncentracije napona, su znatno manje. Povedanje izdrljivosti dijelova iji su presjeci prenika manji od 10mm se moe odrediti prema veliinama vrstode elika za opruge. 18. Uticaj hrapavosti povrina dijelova Veliine izdrljivosti opadaju sa porastom hrapavosti. Razlog opadanja su neravnine koje predstavljaju izvore koncentracije napona u povrinskim slojevima u kojima su nominalni naponi najvedi. Ukoliko je hrapavost dijela razliita, odgovarajuda izdrljivost se dobija korigovanjem faktora stanja povrina (2): 1,05-1,1 - za finu obradu 0,8 - za elike male vrstode 0,3 - za elike velike vrstode Poboljanjem kvaliteta strukture povrinskog sloja dijelova, povedava se izdrljivost, poseb no na mjestima koncentracije napona. 19. Uticaj povrinskih slojeva,korozije i temperature Termikom obradom dobijaju se povrinski slojevi velike vrstode pa je njihov uticaj na izdrljivost jako pozitivan naroito na mjestima sa koncentracijom napona. Uticaj korozije je izrazito nepovoljan i on jako smanjuje izdrljivost dijelova.Najede se uzima u obzir korigovanjem izdrljivosti dobivenih pri normalnim uslovima ispitivanja mnoenjem faktorom . Toplotno stanje materijala se neposredno odrava na osobine,izdrljivosti,vrstodu i druge osobine materijala.Npr.na povienim temp. viim od 350 400 C izdrljivost, vrstoda i modul elastinosti naglo opadaju,dok na temp. ispod 0 izrazito raste.

20. Puzanje materijala Kritino stanje osnovnih dijelova na visokim temperaturama moe nastati usljed pojave plastinih deformacija poslije odreenog vremena rada. Ova pojava se zove puzanje materijala i javlja se ako su veliine napona i temperatura iznad dozvoljenih granica. Zavisnost brzine puzanja od napona moe da se izrazi preko jednaine:

Vp=f m
m eksponent koji zavisi od radne temperature i od vrste materijala f parameter Elastine deformacije se izraunavaju po formuli:

el= /E
Ukupne deformacije ine zbir deformacija poslije vremena rada t:

uk=
E modul elastinosti materijala t vrijeme rada

+ t f m

21. Eksperimentalno odreivanje radne izdrljivosti Izdrljivost pri promjenljivim amplitudama i srednjim naponima najtanije se dobije eksperimentalnim ispitivanjima. Zbir pojava svih napona jednak je usvojen oj veliini bloka NB:

NB=f1NB++fiNB++fnNB
U zavisnosti od tehnikih mogudnosti ureaja, usvaja se veliina bloka NB=(2 do 25)*104 . Ispitivanja poinju srednjim naponom, a po zavretku jednog bloka sa najvedim ili najmanjim naponom sljededi blok poinje sa istim naponom. Najvedi naponi u bloku predstavljaju radnu izdrljivost R, a NRukupan broj ciklusa. Njihova veza ima oblik:

RpNR=CRp RrNR=CRr
Eksponent (r) je povedan i iznosi r (2 do 3)p.

p=mm+1

Naponi koji su manji od trajne osnovne izdrljivosti izazivaju manji zamor materijala pa je:

22. Odreivanje radne izdrljivosti pomodu hipoteza o akumulaciji zamora Eksperimentalna ispitivanja radne izdrljivosti su dugotrajna, tehniki sloena i dosta skupa. Iz tih razloga se pokuava da problem izdrljivosti dijelova maina sa promjenjivim naponima rijei na osnovu pretpostavke o uticaju pojedinih napona na zamor materijala, odnosno na osnovu hipoteza o akumulaciji otedenja. Na zamor imaju uticaj samo naponi vedi od trajne izdrljivosti. Razaranje nastaje ako zbir odno sa ni/Ni dostigne vrijednost jedinice, ili ako je funkcija interakcije aT=1.

= aT
Uvoenjem veze izmeu napona i i broja ciklusa do razaranja Ni pri jednociklusnoj promjeni dobija se broj ciklusa promjena svih veliina napona poslije koje se moe oekivati razaranje posmatranog osnovnog dijela:

N1 broj ciklusa do razaranja 1 najvedi napon sa nepromjenljivom amplitudom fi relativna uestalost napona i (fi = ni/n) Ako se zbir proizvoda relativne uestalosti fi i napona eksponenta m izrazi kao posebna funkcija otedenja:

Kada se uvede funkcija interakcije aT, prethodna jednaina dobija svoj opti oblik:

NR=aT N1/O
Uticaj napona manjih od trajne izdrljivosti na zamor uzima se u obzir veliinom funkcije interakcije koja ima oblik:

Funkcija otedenja O se rauna kao:

23. Izbor mjera Mjere dijelova maina odreene su potrebnom nosivosti, krustosti, odnosno random sposobnosti dijelova, a zatim oblikom i mjerama drugih dijelova u dodiru. Mjere koje nisu odreene raunaju se na osnovu potrebne sigurnosti:

doz=kr/S
gdje je: kr kritini napon S izabrani stepen sigurnosti Za izbor mjera je mjerodavna potrebna krutost, odnosno granina deformacija. Na osnovu potrebne radne sposobnosti, izbor mjera vri se za dijelove pomodu kojih se ostvaruju oba navedena uslova. Masa dijela srazmjerna je zapremini i gustini materijala m=LA iizraena je faktorom koji zavisi od uslova ostvarivanja funkcije dijela, tj. od opteredenja, bezdimenzijskog odnosa povrine poprenog presjeka A i karakteristika otpornosti profila, vrste materijala, gustine i kritinih napona kr ili kr. Na smanjenje mase konstrukcije moe se uticati izborom pogodnog naina oslanjanja analiziranog dijela, stepena sigurnosti, odgovarajudeg materijala i oblika poprenog presjeka i sl. 24. Izbor oblika Masa osnovnog dijela mainskog sistema dobro je iskoritena ako su naponi u svim takama zapremine ujednaeni. To se moe postidi ako se du nosaa veliina poprenog presjeka mijenja srazmjerno promjeni veliine napadnih opteredenja, a oblik presjeka prilagodi raspodjeli napona. Karakteristian primjer u kojem je veliina poprenog presjeka prilagoena veliini momenta savijanja je gibanj. Savijanje i uvijanje su naprezanja sa neravnomjernom raspodjelom napona po poprenom presjeku. Iskoritenje mase je potpunije ako je ona rasporeena u zoni oekivanih vedih napona. Kod oblika livenih dijelova takoer se tei racionalnom rasporedu masa, meutim masa se znaajnije ne moe smanjiti s obzirom na ogranienja minimalnih debljins zidova. Za konstrukcije kod kojih je mala masa od vitalnog znaaja, kao npr. Letjelice, nosai, ploe id r.dijelovi izrauju se od tankih dijelova 25. Izbor materijala

Osnovni materijal za izradu dijelova mainskih sistema je elik. Kritini napon dijelova moe se povedati primjenom mehanikih postupaka obrade, to se direktno odraava na veliinu i masu dijelova. Odnos kritinog napona i gustine za vedinu materijala je isti pri pritisku i istezanju. Liveno gvoe je izuzetak pa treba izbjegavati savijanje i istezanje dijelova od sivog liva. Modul elastinosti svih elika je priblino jednak, pa ako je mjerodavna krutost dijelova, kvalitetnija je primjena elika nieg stepena kvaliteta koji se oblikuje i u standardne profile.

26. Oblici rezanih dijelova Rezanjem se moe vriti prethodno oblikovanje dijelova i zavrna obrada povrina kovanih, zavarenih ili livenih oblika. Osnovni uslov je da obrada rezanjem bude svedena na to manju mjeru. Radi olakanja obrade rezanja treba koristiti najprostije oblike. Najlake se obrauju ravne i rotacione povrine koje su okomite na ravan oslanjanja ili su joj paralelne. Poloaj i konstrukciju povrina treba obezbijediti tako da povrine koje se obrauju budu jasno izdvojene od povrina koje se ne obrauju, i omoguditi dovoljno mjesta za prolaz i izlaz alata. Mjesta na kojima treba buiti otvore treba izvesti tako da osa burgije bude okomita na povrinu na kojoj treba izvriti buenje.

Nalijeganje jednog dijela na drugi treba uvijek konstruktivno rijeiti tako da dodirivanje nastaje samo po jednoj povrini. Dodirivanje po vie povrina nikada nije mogude ostavriti u potpunosti

27. Oblici zavarenih dijelova

Zavareni oblici se dobijaju standardnih poluproizvoda od profilisanog elika, limova, ipki i sl. Kvalitet zavarenih dijelova zavisi od rasporeda elemenata, njihove krutosti i jaine, a takoer od kvaliteta i izdrljivosti zavarenih spojeva. Zavarivanjem se izrauju : -dijelovi nosedih konstrukcija (stubovi, reetke i dr.) -dijelovi od lima (rezervoari, cjevovodi i dr.) -zavareni elementi maina (kudice, obratni dijelovi, postolja i dr.) Nosai velikih presjeka izrauju se zavarivanjem limenih traka promjenljivog presjeka, ukruden uzdunim rebrima. Dijelovi od lima izrauju se sueonim zavarivanjem prethodno oblikovanih limova. Zavareni dijelovi maina mogu se svrstati u 3 grupe: 1. Obrtni dijelovi 2. Kudice i oslonci obrtnih dijelova 3. Postolja maina Za svaki dio moe se dati vie varijantnih rjeenja oblika i odabrati optimalni, sa stanovita izrade, krutosti i vrstode.

28. Oblici kovanih dijelova Kovanje je proces obrade deformisanjem metala, kojim se dobijaju dijelovi dobrih mehanikih osobina i zadovoljavajude tanosti mjera. Prvobitna struktura materijala se kovanjem mijenja. Kristali se orijentiu u pravcu teenja materijala, tako da se dobije vlakn asta struktura.

Razlikuje se slobodno kovanje i kovanje u kalupu, i to kovanje ekidem ili presom. Kovanje u kalupu omoguduje sloenije oblike, dok slobodnim kovanjem se mogu dobiti samo dijelovi prostijih oblika. Pri slobodnom kovanju kvalitet povrine je lo, odstupanja dimenzija su velika, dok kovanje u kalupu daje dobar kvalitet povrina i mala odstupanja dimenzija. Za slobodno kovanje najpogodniji su prosti, simetrini oblici, dok se odreeni oblici uopte ne mogu izraditi. U kalupima se iskivaju i presuju dijelovi sloenijeg oblika i to u koliinama koje omoguduju ekonominu izradu kalupa. 29. Oblici livenih dijelova Livenje je jedan od primarnih postupaka proizvodnje mainskih dijelova. Livenjem se izrauju dijelovi sloenog oblika, manje tanosti, velikih mjera, manje vrstode i manjeg kvaliteta povrina. eljeni oblik izradi se prvo od metala ili drveta, tj. dobije model. Pomodu njega dobije se kalup i u njega se uliva istopljeni metal. Hlaenjem rastopljene mase do temp. okoline, zapremina dijelo va se smanjuje i to: dijelovi od sivog liva za 1% dijelovi od lakih metala za 1,25% dijelovi od obojenih metala za 1,5%

dijelovi od temperovanog liva za 1,8% dijelovi od elinog liva za 2%

Od velikog znaaja je i pravilan izbor debljina zidova odlivaka. Zahtijeva se veda debljina zidova od onih koji se dobijaju iz uslova vrstode. Razlika debljina zidova kod jednog odlivka treba da bude to manja, a ukoliko je neophodno prelazi treba da budu to blai ali bez nagomilavanja materijala.

1/2 2 r=(1+2)/12 do (1+2)/16

gdje je:

1, 2 debljina zidova odlivaka

U sluaju vedeg odnosa debljina zidova, prelaz sa jedne debljine na drugu moe se izvesti nagibom:

1/2 > 2

X 4(1-2 ) X 5(1-2 )

za sivi liv za elini liv

30. Odreivanje sigurnosti elemenata na osnovu kritinih i najvedih radnih napona Na osnovu odreenih veliina kritinih napona za radne uslove Kmax i najvedih radnih napona odreuju se odgovarajudi stepeni sigurnosti:

=Kmax/rmax
gdje je:

Kmax kritini napon za radne uslove rmax najvedi radni napon

Stepen sigurnosti statiki opteredenih dijelova izraunava se:

S=Zp/r S=Zm/r
gdje je:

S=ZeH/ r S=Zt/r

Zp, ZeH, Zm, Zt naponi teenja r najvedi radni napon

Ocjena o sigurnosti dijelova protiv razaranja moe se dobiti izrazom:

K=K/n
gdje je: K broj ciklusa do razaranja n broj ciklusa u random vijeku Ako je mainski dio izloen sloenom naprezanju, stepen sigurnosti moe se izraziti:

S=KR/i
gdje je:

KR kritini napon i - idealni napon

Stepen sigurnosti pri sloenom naprezanju moe se izraziti i bez idealnog napona:

gdje je:

Vsuk - ukupni stepen sigurnosti pri sloenom naprezanju Vsiz stepen sigurnosti istezanjima Vsp stepen sigurnosti pritiska VSS stepen sigurnosti savijanja

31. Pouzdanost elemenata mainskih sistema Pouzdanost se moe definisati kao osobina mainskih sistema ili elemenata da ispravno vre predvienu funkciju. Pokazatelj ispunjavanja zahtjeva je vjerovatnoda ispravnog rada. Vjerovatnoda ispravnog rada (IR) predstavlja pouzdanost u uem smislu, a vjerovatnoda pojave otkaza (O N) nepouzdanost. Otkaz rada mainskog sistema ili elemenata nastaje ako se dostignu kritina stanja u osnovnim dijelovima u kojima ne mogu da vre svoje funkcije. Osnovni uzroci pojave otkaza elemenata mainskih sistema prema porijeklu mogu biti: - greke pri konstruisanju; - greke pri izradi materijala, dijelova i sklopova i odstupanja radnih uslova od pretpostavljenih. Najznaajniji uzroci pri odreivanju radnih naponskih stanja predstavljaju nepoznavanje ili nedostatak podataka o veliini i raspodjeli radnih opteredenja i dr., naroito ako su opteredenja stohastikog karaktera. Pri konstruisanju pokretnih spojeva greke mogu da se ispolje u: -netanoj promjeni stanja izmeu dodirnih povrina, -procjeni koliine sloja maziva, -procjeni vrste spregnutih materijala, -procjeni temperature, -izabranim neodgovarajudim veliinama potrebnim za stvaranje maziva, -otporu klizanja i dr. Greke pri konstruisanju prednapregnutih spojeva javljaju se pri odreivanju potrebnih veliina prethodnih napona usljed: -netane procjene rasipanja odreenih veliina,

-uslova za ostvarivanje prethodnih napona, -okolinosti koje u toku rada mogu dovesti do njihovih smanjivanja Uzroci nepozdanosti usljed odstupanja radnih uslova od pretpostavljenih mogu biti: -veliine i spektri opteredenja napona, istoda vazduha, stanja okruenja, hemijska agresivnost, osobine radnog i pogonskog materijala, naina odravanja, naina koritenja mainskih sistema u odnosu na predvieni. 32. Naini odreivanja pouzdanosti Sve veliine koje odreuju radna i kritina stanja osnovnih dijelova, radnog i pogonskog materijala imaju svoja rasipanja i svoje vjerovatnode pojave. Zbog toga se mogudnosti odreivanja po uzdanosti svode na mogudnosti odreivanja rasipanja ovih veliina. Rasipanje kritinih opteredenja ili stanja osnovnih dijelova radnih i pogonskih materijala mogu se utvrditi laboratorijskim ispitivanjima. Pradenjem pojave otkaza i neispravnosti skupa istovrsnih mainskih sistema u toku eksploatacije, moe se u odreenoj mjeri izvriti provjera pouzdanosti izraunate na osnovu navedenih predvienih rasipanja. Pri utvrivanju pouzdanosti metodom provjere uzimaju se u obzir i uticaji rasipanja veliine koje nisu posljedica predvienog procesa rada i uslova izrade materijala, upravljanja i odravanja mainskih sistema. Ona se u procesu konstruisanja mogu samo priblino procijeniti na osnovu saznanja ili uslova: -eksploatacije, kvaliteta odravanja mainskih sistema, uvida u tehnolokom procesu izrade, kontrole proizvodnje radnog i pogonskog materijala, kvaliteta izrade dijelova,elemenata i sklopova mainskog sistema, strunosti i tehnikog obrazovanja rukovalaca sistema, materijala osnovnih dijelova. Rezultati sistemskih pradenja pojave otkaza i neispravnosti skupa slinih mainskih sistema u toku eksploatacije mogu se koristiti za ocjenu pouzdanosti mainskih sistema.

33. Definisanje vjerovatnode otkaza dinamiki napregnutih dijelova Vjerovatnoda pojave loma ili naprezanja dinamiki napregnutih dijelova skupa postoji ako: - postoji vjerovatnoda da de jedan dio elemenata posmatranog skupa imati u radnom vijeku najvede napone koji su jednaki kritinim naponima, - se raspodjele najvedeg napona u random vijeku djelimino ili potpuno poklapa sa raspodjelom kritinih napona. Za elemente iji je broj ciklusa promjene napona u radnom vijeku n manji od graninog broja n manji od graninog broja n < KOG mjerodavna je osnovna konana izdrljivost k i njena vjerovatnoda VR (K). Za dijelove iji je ukupan radni broj ciklusa n vei od graninog n > K DG mjerodavan kritini napon je trajenje izdrljivosti D i njena vjerovatnoda VR (D). Radna izdrljivost R i njena vjerovatnoda VR (R) mjerodavna je ako je ukupan broj ciklusa n manji od graninog broja ciklusa izdrljivosti VDR, a osnovna trajna izdrljivost ako je broj ciklusa n vedi od

radne izdrljivosti VDR. Koristedi izraze za gustinu raspodjele, dobija se izraz za vjerovatnodu otkaza:

gdje je:

fi- relativna uestalost

O vjerovatnoda razaranja VR- vjerovatnoda izdrljivosti

34. Definisanje vjerovatnode otkaza statiki napregnutih dijelova

Kod prorauna vjerovatnode otkazivanja skupa statiki napregnutih dijelova mjerodavne veliine su raspodjela maksimalnih radnih napona i napona na granici elastinosti E. Za stepenasti oblik raspodjela vjerovatnoda otkazivanja je:

Za funkciju kontinualnog oblika raspodjela vjerovatnoda otkaza se rauna:

ili Granice integrala su granini napon oblasti elastinosti EG, pri kojem vjerovatnoda pojave plastinosti tei nuli, i najvedi maksimalni napon irmax. 35. Definisanje vjerovatnode otkaza prednapregnutih dijelova Kritino stanje prednapregnutih spojeva se definie kao proklizavanje spojenih dijelova pri kojem spojevi ne mogu da prenose predviena opteredenja ili pri kojima nastaje poremedaj meusobnih odnosa dijelova i opteredenja. Kritina opteredenja, odnosno najveda sila F ili obrnuti moment poslije koje nastaje klizanje koje zavisi od: -kvaliteta povrina, veliine ostavrenog pritiska na dodirnim povrinama, vrste materijala, mjera i oblika spoja, koeficijenta otpora klizanja, modula elastinosti..

Podruje rasipanja se definie kao odnos broja spojeva ri koji su proklizali do neke sile F prema ukupnom broju ispitanih spojeva r:

V=ri/r
Najvedi otpor klizanja, pri kojem vjerovatnoda proklizavanja V tei nuli predstavlja granini otpor klizanja FG ili . Za stepenasti oblik relativne uestalosti radne sile fi vjerovatnoda proklizavanja V posmatranog skupa spojeva, odnosno funkcije nepouzdanosti OV se izraunava:

OV =
Ako su funkcije raspodjele radnih i kritinih sila f (Fr) i V (F) u kontinualnom obliku funkcija nepouzdanosti se izraunava:

odnosno:

gdje je: OV - funkcija nepozdanosti posmatranog skupa, F - kritina sila klizanja, Fr radna sila 36. Definisanje vjerovatnode otkaza dijelova izloenih taloenju, koroziji, zraenju i habanju Fluidi koji okruuju dijelove mainskog sistema mogu da izazovu promjene oblika dijelova taloenjem svojih komponenti. Sa raspodjelom radnog opteredenja T dijelova u posmatranom skupu istovrsnih elemenata u random vijeku i vjerovatnodom dostizanja kritinog obima taloenja T, vjerovatnoda otkaza stepenastih i kontinualnih oblika iznosi:

ili

Gdje je: T - opteredenje taloenjem VT - vjerovatnoda kritinog obima taloenja Habanje ili troenje osnovnih dijelova nastaje ako: - su spregnuti sa drugim osnovnim dijelom, -su spregnuti sa radnim materijalom u tenom ili gasovitom stanju, - ine protone spojeve.

Navedene grupe spojeve su prisutne skoro u svim mainskim sistemima, pa je vjerovatnoda pojave otkaza vrlo velika. Vjerovatnoda otkazivanja za stepenasti oblik krivih raspodjela izraunava se:

Vjerovatnoda otkazivanja za kontinualan oblik izraunava se:

gdje je: p1max - maksimalni radni pritisak pNG - pritisak do granine izdrljivosti VK - vjerovatnoda razaranja. 37. Odreivanje pouzdanosti sistema Pouzdanost sistema dobija se na osnovu odreene vjerovatnode pojave kritinih stanja i otkaza. Pouzdanost za bilo koji element sisema izraunava se:

Pi = 1 - Oi
Ako su elementi u sistemu redno vezani, pouzdanost cijelog sistema P s jednaka je proizvodu pouzdanosti sistema:

Sa ovakvim rasporedom elemenata sistem ne funkcionira ispravno, ako otkae bilo koji element. Ako u sistemu odreene funkcije treba da imaju veliku pouzdanost predvia se vie elemenata, koji se paralelno vezuju.

U sluaju da jedan element otkae izvrenje funkcije nastavlja drugi element. Vjerovatnoda otkazivanja paralelno vezanih elemenata je:

38. Odreivanje pouzdanosti elemenata sistema Za svaku vrstu elemenata ili osnovnog dijela, moe se za usvojene intervale vremena rada t i utvrditi i broj dijelova koji je otkazao Mi. Njihov odnos prema ukupnom broju dijelova skupa M predstavlja relativnu uestalost pojave otkaza i rauna se:

fi=Mi/M
gdje je: Mi - broj dijelova koji je otkazao M - ukupan broj dijelova sistema. Vjerovatnoda pojave otkaza do vremena ti rauna se:

Oi=Mi/M Pi=1-Oi

Mi=M1++M2++M3++Mi Pi=(M-Mi)/M

Vjerovatnoda pojave otkaza omoguduje odreivanje pouzdanosti:

Uvoenje prorauna i provjere pouzdanosti pri konstruisanju mainskih dijelova i njihovih elemenata predstavljaju veliki napredak. Proraun omoguduje konstruisanje pouzdanijih i ekonominijih sistema, kako u pogledu trokova izrade, tako i u pogledu trokova eksploatacije.