Temperatura i relativna vlanost zraka

Asis. Ajla Aliah

TEMPERATURA ZRAKA
-predstavlja mjerljivi, brojani izraz njegovog toplotnog stanja -uglavnom zavisi od temperature tla, vodenih povrina na planeti i sunevih zraka koje prolaze kroz atmosferu -sunevi zraci koji dospiju do povrine zemlje veim dijelom bivaju apsorbirani, pri emu se njihova energija kvanta transformira u toplotnu energiju -manji dio zraka reflektira se nazad u zrak -stepen refleksije je vei ukoliko je boja tla svjetlija, a upadni ugao sunevih zraka manji -zagrijano tlo odaje toplotu kojom se griju nadzemni slojevi zraka

Zagrijavanje zraka vri se:

kondukcijom- toplota se prenosi sa estice na esticu, a da se one pri tom vidljivo ne kreu

radijacijom

konvekcijom- odnosno strujanjem zagrijanih zranih masa sa jednog na drugo mjesto

Zrak je kao medij jako lo vodi toplote

Sunevo zraenje kojim se zagrijava tlo nema uvijek konstantan intenzitet On varira kako tokom dana, tako i tokom duih vremenskih perioda, odnosno godinjih doba Ovo za sobom povlai dnevna i godinja variranja temperature zraka Intenzitet dnevnih kolebanja temperature zraka zavisi od: geografske irine, nadmorske visine, duine dana, intenziteta sunevog zraenja, stanja atmosfere

Specifini toplotni odnosi vladaju u mikroambijentalnom zraku objekata primarne, ali i finalne stoarske proizvodnje Uticaj ivih bia na visinu temperature i amplitudu njenog osciliranja u zatvorenim objektima, praktino je od presudnog znaaja, to nije sluaj sa atmosferskim zrakom gdje je on simbolian

Dnevne oscilacije temperature su mnogo vee, a godinje, zbog kontroliranog mikroambijenta, nisu tako izraene Temperatura zraka u talama nije ravnomjerna

U vertikalnom presjeku objekta najnia je pri podu, a najvia pri stropu

U horizontalnom presjeku, temperatura zraka opada od sredine prema zidovima, a najnia je u uglovima objekta Razlike temperature u vertikalnom presjeku mogu da iznose 3C do 5C, a u horizontalnom 2C do 3C

U objektima finalizacije animalnih proizvoda, tehnoloki je ee potrebno odravati nie temperature zraka Nepridravanje normativa u ovom smislu moe uticati na kvalitet proizvoda, ali i na provoenje brojnih preventivnih higijenskih zahvata

Fizioloki znaaj temperature zraka za ivotinjske organizme je ogroman ogleda se u njenom neposrednom i posrednom uticaju na razliite ivotne funkcije Posredno djelovanje ima povezanost sa vremenom, klimom te statusom vode i tla Za sve ove faktore, temperatura zraka predstavlja vaan element u formiranju njihovog kvaliteta, preko ega onda posredno utjee i na ivotinjske organizme Neposredni uticaj temperature zraka ogleda se u odravanju i poremeajima temperaturnog bilansa tijela Organizmi ivotinja imaju odreenu, fizioloki specifinu temperaturu kao odraz zdravlja i korektne funkcije tijela
Ona je razliitu kod razliitih vrsta, ali priblino jednaku kod jedinki iste vrste

Za normalno odvijanje svih fiziolokih procesa u tijelu organizam treba biti to je mogue blie stanju termike neutralnosti
U takvim uslovima, ivotinje su u stanju da odravaju svoju tjelesnu temperaturu u granicama fiziolokih normativa Potrebe u veim ili manjim koliinama toplote ivotinjski organizmi zadovoljavaju preko centra za termoregulaciju u hipotalamusu i to na dva naina: hemijska termoregulacija- ubrzanjem ili usporavanjem metabolikih procesa

fizikalna termoregulacija- irenje ili suavanje krvnih sudova, ubrzanje ili usporavanje respiracije, otvaranje ili zatvaranje pora koe, te pojaanim ili slabijim radom znojnih lijezda

Oba naina provoenja termoregulacije su usklaena i jedinstveno kontrolirana, a zavisno od okolnosti moe da predominira jedan ili drugi Temperatura vanjskog zraka bitno utie na produkciju i odavanje tjelesne toplotne energije Treba imati na umu da se tijela ivih bia, kao sva fizika tijela u procesima primanja, odnosno odavanja toplotne energije, ponaaju u skladu sa zakonima termodinamike

Jaka kolebanja i ekstremne promjene temperature zraka imaju odraz na ukupan status ivotinja: na njihov apetit

na metabolizam konzumirane hrane

na rast i obnavljanje tjelesnihh tkiva na imunoloki status na proizvodne karakteristike -na sve one funkcije koje se higijenskim mjerama ele podstaknuti i poboljati

Odavanje tjelesne toplote u vanjsku sredinu moe biti: normalno, vee ili manje od fizioloki optimalnog Mehanizmi razmjene toplotne energije izmeu ivotinja i vanjske sredine su standardni kao i za sva fizika tijela: radijacija, kondukcija konvekcija

uz to se realiziraju na jo dva naina, specifina samo za iva bia: respiracijom perspiracijom Uz pomo ovih mehanizama svaki zdrav organizam nastoji uspostaviti zonu termike neutralnosti

Dui boravak ivotinje u uvjetima, neznatno do blago manifestno povienih temperatura zraka, iznad gornje kritine granice zone termike neutralnosti, uzrokuje gubitak apetita i poremeaje u radu digestivnih organa Posljedice su bre umaranje i znaajniji gubitak radnih i proizvodnih svojstava

Pri visokim temperaturama, znaajno iznad gornje kritine granice zone termike neutralnosti i pri visokoj relativnoj vlanosti zraka svi mehanizmi odavanja toplote su jako ogranieni Zbog nagomilavanja toplotne energije u organizmu izloenih ivotinja javlja se stanje pregrijanosti tijela Organizam se pokuava rashladiti slijedeim mehanizmima: smanjuje se apetit usporavaju metaboliki procesi dolazi do hiperemije krvnih sudova koe ubrzanog disanja i ubrzanog rada srca

Suvina toplota se kod onih vrsta kod kojih je to mogue, pokuava eliminirati prosecom perspiracije - znojenjem

Isparavanjem znoja sa povrine koe sniava se njena temperatura, a time i ukupna temperatura tijela Meutim, ovaj proces je mogu samo dok postoji deficit vlage u zraku
U trenutku kada se izjednae apsolutna i maksimalna vlanost zraka, gube se efekti odavanja tjelesne toplote znojenjem Ukoliko se akumulacija prekomjerne toplote u organizmu zbog nemogunosti odavanja nastavi, organizam ivotinje se nae u stanju patolokog pregrijavanja Javljaju se teki poremeaji u radu organa za disanje, cirkulacionog sistema i centralnog nervnog sistema

ivotinja doivljava toplotni udar

Niske temperature i jae strujanje zraka uzrokuju preveliko odavanje tjelesne toplote koje moe biti vee od njene produkcije Kod niskih temperatura i jaih strujanja zraka dominantni mehanizmi gubitka toplote su konvekcija i kondukcija Gubitak toplote intenzivniji je kod ivotinjskih vrsta sa:

slabijim konim pokrovom, kod onih koje imaju manje masnog potkonog tkiva, ili pak kod ivotinja koje se slabije hrane Prekomjernom gubitku tjelesne toplote podlona su mladunad, kod kojih jo nije uspostavljena cjelovita funkcija centra za termoregulaciju

Ovo posebno vrijedi za tek izvaljenu perad i svinje

Zbog toga u uvjetima niskih temperatura zraka gubitak tjelesne toplote je daleko vei od njene produkcije Kod ovih vrsta ivotinja odgovarajua temperatura vanjskog zraka prvi je faktor preivljavanja

Naravno, i ostalim mladim ivotinjama drugih vrsta treba osigurati odgovarajuu temperaturu vanjskog zraka
Ako su jedinke dui vremenski period izloene djelovanju niskih temperatura i visoke vlanosti zraka, dolaze u stanje patoloke pothlaenosti

Tjelesna temperatura i temperatura koe padaju ispod normalnih vrijednosti, a disanje se ubrzava Javljaju se problemi u funkciji digestivnog trakta, te ozbiljne upale respiratornih organa Uoava se gubitak tjelesne mase i smanjena produktivnost Smrzavaju se pojedini dijelovi tijela kao to su: ui, sise, rep, kresta, distalni dijelovi ekstremiteta Sve ivotinje lake podnose niske temperature

VLANOST ZRAKA
Prisustvo vode u obliku vodene pare u zraku uzrokuje jednu od njegovih najvanijih fizikalnih karakteristika - vlanost zraka Koliina vodene pare u zraku zavisi prvenstveno od njenih izvora, te od temperature samog zraka Vodena para se u atmosferski zrak oslobaa: isparavanjem vode, respiracijom biljaka i ivotinja, radom razliitih industrijskih pogona

Koliine isparene vode zavise i od bujnosti vegetacije odredjenog regiona, ali i od brzine strujanja zraka Koliina vodene pare u zraku kod najvee vlanosti rijetko prelazi 4% njegove zapremine Vodena para se u atmosferskom zraku ponaa kao i svaki drugi gas-ima svoj napon,pritisak i laka je od zraka Pri odreenoj temperaturi, zrak moe maksimalno da primi samo odreenu koliinu vodene pare Ta je koliina pri istoj temperaturi uvijek jednaka

Tabela 2. - Maksimalni kapacitet za vodenu paru pri razliitim temperaturama zraka

------------------------------------------------------------temp. max. temp. max. zraka vodene pare zraka vodene pare (oC) (g/m3) (oC) (g/m3) -------------------------------------------------------------- 10 2,1 12 10,6 - 8 2,7 14 12,0 - 6 3,2 16 13,6 - 4 3,8 18 15,1 - 2 4,4 20 17,2 0 4,9 22 19,3 2 5,6 24 21,5 4 6,4 26 24,2 6 7,3 28 27,0 8 8,1 30 30,1 10 9,4 50 83,4 --------------------------------------------------------------

Poveanje ili smanjenja kapaciteta za vodenu paru u normalnim prilikama iskljuivo zavisi od temperature zraka
Ukoliko je zrak na odreenoj temperaturi zasien maksimalnom koliinom vodene pare dostigao je maksimalnu vlanost Dalje primanje vodene pare nije vie mogue ukoliko se ne povisi njegova temperatura Atmosferski zrak je ipak ee u stanju nezasienosti vodenom parom Koliina vodene pare utvrena u trenutku mjerenja i izraena u gramima, naziva se apsolutna vlanost Razlika izmeu maksimalne i apsolutne vlanosti zraka, pri odreenoj temperaturi naziva se deficit zasienja vodenom parom U praksi se ipak najee koristi termin relativna vlanost zraka

Ona se za razliku od maksimalne i apsolutne vlanosti iskazuje u procentima, jer predstavlja relativni iskaz deficita zasienja zraka vodenom parom

Matematiki predstavlja koliinik izmeu apsolutne i maksimalne vlanosti zraka pomnoen sa 100

Ako se apsolutna vlanost oznai sa A, a maksimalna sa M, onda se relativna vlanost izraunava po formuli:

RV = (A : M) x 100

Relativna vlanost zraka je u obrnutom srazmjeru sa njegovom temperaturom

Povienjem temperature opada relativna vlanost zraka i obratno. Pri visokim temperaturama, posebno ukoliko postoji veliki deficit zasienja vodenom parom ,pojaava se isparavanje i isuivanje tla To naravno ima odgovarajue reperkusije na stanje vlage u tlu Koliina vode u tlu jako utie na vegetaciju i njen kvalitet, a time i na kvalitet ivotne sredine

Indirektni uticaj vri se na ivotinje ija ishrana zavisi od kvaliteta biljne hrane, jer je kod nedovoljne vlage tla vegetacija redovno slabija

U zatvorenim prostorima i talama, osim iz spoljanjeg atmosferskog zraka, vodena para se oslobaa: disanjem i znojenjem ljudi i ivotinja, nakon odreenih tehnikih, tehnolokih i higijenskih zahvata: pranje,

polijevanje i vlaenje tala, priprema hrane

Ipak, najvee koliine vodene pare oslobaaju same ivotinje

ivotinje vodu u vanjsku sredinu odaju: disanjem,

ekskretima,te
preko koe i to na dva naina nevidljivim isparavanjem (perspiratio insensibilis), vidljivim isparavanjem ili znojenjem (perspiratio sensibilis)

Isparavanjem se redovno gube vee koliine vode, a uz nju i odgovarajue koliine tjelesne toplote - do 25% Jedna krupna ivotinja tjelesne mase 500 kg u stanju mirovanja dnevno izgubi 6,2 do 6,4 l vode ili 1,2% do 1,3% svoje tjelesne mase.

Djelovanje vlanosti zraka na organizam ivotinja redovno je vezano za njegovu temperaturu i strujanje ivotinje mogu biti okruene suhim ili vlanim zrakom Kod suhog zraka postoji izraen deficit zasienja, to znai da takav zrak moe da primi velike koliine vodene pare Suprotna situacija je pri visokoj vlanosti zraka Isparavanje vode iz organizma ivotinja je kontinuiran proces mada sa razliitim intenzitetom Najmanji obim isparavanja je u uvjetima optimalne temperature zraka za pojedinu vrstu ivotinja

Povienjem temperature pojaava se isparavanje kako u vlanom tako i u suhom zraku.

Sniavanjem temperature do 0 oC pojaava se isparavanje vode disanjem.

Vlanost talskog zraka direktno utie na ivotinje,olakavajui ili oteavajui termoregulaciju, posebno u smislu odavanja tjelesne toplote Isparavanjem vode, to je glavni segment fizikog dijela termoregulacionog procesa, tijelo gubi znaajne koliine toplotne energije U praksi se mogu sresti situacije poviene i sniene vlanosti mikroambijentalnog zraka U takvim prilikama njen uticaj na ivotinje jako puno zavisi i od temperature zraka

Pri visokoj vlanosti i niskoj temperaturi mikroambijentalni zrak moe da primi velike koliine toplotne energije
Zbog ovoga organizam ivotinja gubi velike, ponekad i prekomjerne koliine tjelesne toplote koje se u procesu termoregulacije ne mogu nadoknaditi poveanom produkcijom toplotne energije Posljedice su prehlade, a u ekstremnim situacijama i smrzavanje pojedinih dijelova tijela Prehlade su redovno povod ozbiljnijih oboljenja, posebno respiratornog i digestivnog sistema Ovakve situacije se deavaju i kod ivotinja koje se dre na ispai ili slobodno tokom ranog proljea, ili u kasnu jesen kada atmosferski zrak ima niske temperature, a zasien je vodenom parom

Pri visokoj vlanosti i visokoj temperaturi mikroambijentalni zrak gubi svoju toplotnu provodljivost i sam poinje zraiti toplotu na okolna tijela
To postaje razlogom poremeaja termoregulacije to ima za posljedicu niz poremeaja, od pregrijavanja organizma do toplotnog udara ivotinje gube apetit, slabo koriste hranu, pogorava im se opta zdravstvena otpornost

Posebno trpe mlade jedinke

Visoka vlanost zraka moe biti direktan povod za pojavu nekih oboljenja-uga

Za ivotinje su mnogo povoljnije situacije u kojima je vlanost zraka niska

Takve uvjete, bez obzira na temperaturu zraka, ivotinje podnose mnogo lake i sa manje tetnih posljedica

Zrak sa niskom vlanosti i niskom temperaturom lo je provodnik toplote, to sprijeava prekomjerne gubitke tjelesne toplote
Zrak sa niskom vlanosti i visokom temperaturom omoguava intenzivnije isparavanje tjelesne vlage ime se gubi i suvina toplota tijela Naravno, niska vlanost zraka ima i negativnih posljedica Najvanije su smetnje u respiratornom traktu koje su rezultat, kako isuivanja respiratornog epitela, tako i poveanja sadraja praine u mikroambijentalnom zraku Iako je teko dati iskljuive normative za vlanost zraka u uvjetima nae geografske irine, optimalna vlanost mikroambijentalnog zraka trebala bi da se kree u granicama od 65% do 85%

Profilaksa moguih zdravstvenih problema vezanih za vlanost mikroambijentalnog zraka provodi se: odravanjem korektne temperature, pravilnim funkcioniranjem ventilacionih ureaja

Uz ovo, neophodno je dobro uraditi kanalizacioni sistem i odravati ga funkcionalnim i istim Treba izbjegavati sve situacije koje za posljedicu imaju poveano isparavanje vode u talama

ZAPRAENOST I MIKROORGANIZMI U ZRAKU

U atmosferskom zraku, osim gasova, prisutne su i manje ili vee koliine vrstih estica Tu je prije svega rije o praini, dimovima, ai, ali i sitnim kapljicama tenosti

Sve se ove frakcije jednostavno mogu nazvati zranom prainom

Dva su glavna izvora praine u atmosferskom zraku: povrina planete svemir

Praina porijeklom sa povrine planete jako oscilira i po koliini i po sastavu Na te oscilacije utiu sastav tla, koliina i kvalitet biljnog pokrivaa, te atmosferska strujanja Zahvaljujui zranim strujanjima, milioni tona radioaktivne praine iz ernobila su nakon poznate katastrofe nuklearne elektrane za veoma kratko vrijeme bili razasuti praktino po cijelom svijetu Praina porijeklom iz svemira ima poprilino konstantan sastav

Nestanak dinosaurusa je do sada vjerovatno najeklatantniji primjer planetarne katastrofe uzrokovane prisustvom ogromnih koliina praine u atmosferskom zraku Koliina atmosferske praine nije svugdje jednaka Podruja u kojima dominiraju pjeskovita tla emituju ogromne koliine praine u atmosferski zrak Velikim koliinama praine u zraku bogati su regioni oko velikih gradova i velikih industrijskih centara

Zrak nad podrujima prekrivenim visokom vegetacijom, kao i podrujima sa velikim povrinama slatke vode, siromaan je prainom Nerijetko su predjeli uz mora prekriveni esticama soli, koje su se u vidu praine suspendirale u atmosferskom zraku, a potom istaloile na povrinu tla Sadraj praine u atmosferskom zraku nije konstantan ni kada se posmatra po nadmorskoj visini

Najvee se koliine utvrde do visine od 1000 m iznad mora

Mjerenja na veim visinama pokazala su proporcionalno smanjenje njene koncentracije Zapraenost atmosferskog zraka ima veoma veliki znaaj za zdravlje ljudi i ivotinja

Osim zapraenosti atmosferskog, za higijenu je interesantna zapraenost mikroambijentalnog zraka u talama i drugim proizvodno stoarskim objektima Na emisiju praine u mikroambijentalnom zraku utiu: prirustvo i ivotne aktivnosti ivotinja, hrana razliiti tehnoloki postupci u proizvodnom procesu Po hemijskom sastavu atmosferska praina je oko 75% neorganskog porijekla Praina u mikroambijentalnom zraku je izmedju 50% i 70% organskog porijekla Njeni izvori su: ivotinje, hrana, prostirka, sasueni organski otpad koji se podie u zrak pri ventilaciji ili prilikom ienja unutranjeg prostora Veliina estica praine kree se od nekoliko desetina do preko 100 mikrometara.

Higijenski znaaj praine u ambijentalnom zraku je trostruk Poznata injenica da izdahnuti zrak ne sadri prainu sama za sebe govori mnogo Sva udahnuta i progutana praina se dakle zadrava u organizmu uzrokujui razliite tetne posljedice na respiratorni i digestivni trakt, te druge organske sisteme Prije ispoljavanja direktnih tetnih posljedica prisustvo praine u zraku moe biti uzrok razliitih alergijskih senzibilizacija Na kraju, estice praine kao nosai mikroorganizama znaajno doprinose irenju uzronika aerogenih infekcija. Prisustvo mikroorganizama u zraku zavisi prvenstveno od okolnosti koje uzrokuju poveanje koliine praine Ukoliko su uz to prisutni direktni izvori mikroorganizama (bolesne ivotinje, sekreti i/ili ekskreti) njihov broj u zraku progresivno raste

Velika veina mikroorganizama su razliiti saprofiti Treba naglasiti da je atmosferski zrak, zbog svojih fizikalnih karakteristika, ali i zbog suneve radijacije, izrazito nepovoljan medij za opstanak mikroorganizama Vee koliine mikroorganizama dokau se u zraku iznad: velikih gradova, u okolini industrijskih pogona koji preradjuju organske supstrate, nad velikim proizvodno-stoarskim kompleksima, poljoprivrednim povrinama ili blizini morske obale, odnosno veih vodenih akumulacija

Broj mikroorganizama u zraku oscilira-vei je u proljee i ljeto, a manji tokom jeseni i zime Od ovoga pravila treba izuzeti poljoprivredne i vodene povrine

Obzirom na visinu, broj mikroorganizama je uvijek vei u niim slojevima atmosfere - nekoliko desetina do par stotina metara
U viim slojevima atmosfere, broj mikroorganizama progresivno opada Mada je atmosferski zrak nepovoljan medij za preivljavanje mikroorganizama, mogue je da pod povoljnim uvjetima kretanja zranih masa, vlanosti i insolacije, odreen broj uzronika zaraznih bolesti bude preneen zrakom i na relativno velike udaljenosti Virusi uzronici infektivnog bronhitisa, njukaslske bolesti, kuge svinja, influence i neki drugi mogu biti preneeni zrakom 5, 10, pa i vie kilometara i pri tome sauvati svoju infektivnost

Razumljivo je da s aspekta zoohigijene, mikroorganizmi prisutni u mikroambijentalnom zraku imaju mnogo vei znaaj U zraku zatvorenih prostora broj mikroorganizama daleko nadmauje vrijednosti u atmosferskom zraku Nain dranja ivotinja, njihov uzrast, dnevne aktivnosti i slino uzrokuju znaajne dnevne oscilacije broja mikroorganizama u mikroambijentalnom zraku Najvei broj njih dokae se za vrijeme hranjenja ivotinja, kada je i oslobadjanje praine najintenzivnije Generalno, tokom dana najvei broj mikroorganizama utvrdi se u podnevnim i ranim poslijepodnevnim satima, a najmanji broj u toku noi Od saprofita u mikroambijentalnom zraku mogu se nai: koliformne bakterije, plijesni kao to su Mucor, Aspergilus, Penicilium, neke kvasnice i slino

Ovakav zrak dakle postaje vektor patogenih mikroorganizama, sa bolesnih, na zdrave ivotinje
Aerogena infekcija moe da uslijedi posredstvom praine u zraku ili direktno putem kapljica (kapljina infekcija) Infektivni supstrat moe, kaljanjem, kihanjem ili frktanjem, zavisno od snage kojom je izbaen biti odaslan na daljinu od tri pa i vie metara U obliku finih sitnih kapljica (Flige-ove kapljice) u stanju je da lebdi u zraku relativno dugo vremena - sve dok ne bude udahnut od strane drugih ivotinja, adsorbiran na estice praine, ili pak na kraju padne na hranu i zidove, odnosno podove i druge povrine unutar ili van objekta

Dospjevi na hranu ili drugi hranjivi supstrat moe prouzroiti alimentarne infekcije, a sa povrina zidova ili podova moe ponovno biti prainom podignut u zrak i zahvaljujui njegovom strujanju izazvati aerogene infekcije

Zbog svega navedenog, neophodno je da krupne ivotinje prilikom smjetaja u talama ne budu glavama okrenute jedna prema drugoj

Da se bolesne i na bolest sumnjive ivotinje odmah odvoje od zdravih jedinki, gdje god je to mogue
Naravno, u spreavanju aerogenih infekcija elementarno je potivanje svih drugih preventivnih zahvata koji uz ostalo podrazumijevaju i korektno provoenje proizvodne tehnologije, te odravanje svih faktora higijene smjetaja na optimalnom nivou

Sunevo zraenje ili suneva radijacija

Sunce je sa svojom energijom glavni regulator atmosferskih zbivanja, pa samim tim i generator odravanja ivota na planeti Razliiti vidovi suneve energije koji dopiru do atmosfere i Zemljine povrine vre na sva iva bia znatne uticaje koji ponekad mogu biti i tetni

Temperatura povrine sunca iznosi 6.000C - 10.000C, a u unutranjosti, gdje se vre procesi termonuklearne fuzije, prelazi 1 milion stepeni Celzijusovih Dio te ogromne energije, odaslate sa povrine zvijezde u svemir radijaciom u vidu elektromagnetnih talasa razliite talasne duine, dopire do atmosfere i povrine Zemlje

Elektromagnetni talasi, obzirom na talasnu duinu i energiju kvanta, mogu podijeliti na: infracrvene - toplotne zrake sa talasnom duinom iznad 780 nm, vidljive zrake ili vidljivu bijelu svjetlost talasne duine izmedju 400 i 780 nm,

ultraljubiaste ili ultravioletne zrake talasne duine 190 do 400 nm, X-zrake, kosmike zrake I gama zraenje talasnih duina ispod 190 nm i ogromne energije kvanta Od ukupnog spektra zraenja, ovjekovom oku je vidljiv samo spektar talasne duine izmedju 400 i 780 nm ili bijela svjetlost

Bijela svjetlost je sloena svjetlost proputanjem kroz optiku prizmu razlae se na dugin spektar boja Boje su poredane, posmatrano od kraja talasne duine ultravioletnog zraenja po slijedeem redu: ljubiasta, plava, zelena, uta, naranasta I crvena

Ultraljubiasti zraci predstavljaju najslabije jonizujue zrake, dakle imaju hemijsko djelovanje Infracrveni zraci, s druge strane, pokazuju toplotno djelovanje Od cjelokupne emisije sunevog zraenja do povrine Zemlje dopire samo jedan dio Koliina energije tog zraenja, na gornjoj granici atmosfere, iznosi oko 12.000 J dnevno po kvadratnom centimetru

Oko 42% energije ili 5000 J reflektira se nazad u svemir Oko 15% ili 1800 J apsorbira atmosfera

Svega 43% dospijeva na zemlju i to:

oko 27% ili 3200 J, na povrinu planete u vidu direktnog,

16% ili 1900 J u vidu difuznog ili indirektnog zraenja Najee se reflektiraju ili u gornjim slojevima zemljine atmosfere ili ih apsorbiraju zraci talasnih duina ispod 350 nm posebno u ozonskom sloju koji se nalazi na visinama od 80 do 100 km

Sasvim mali dio elektromagnetnog zraenja, izmeu 350 i 400 nm, u vidu bliskih UV zraka dopire do Zemljine povrine Apsorpcija i/c zraka u niim slojevima atmosfere omoguava zagrijavanje zraka

Sve promjene i sva deavanja u ivim biima posljedica su svjetlosnog, toplotnog ii hemijskog djelovanja sunevog zraenja

Svjetlosni zraci su jedna od bitnih karika hemeralnog ciklusa ivih bia Zahvaljujui, naime, smjeni dana i noi unutar 24 sata, svi ivotni oblici na planeti imaju u sebi ugraen bioloki asovnik koji podrazumijeva smjene svjetla i tame unutar 24 sata Za svijetli dio hemeralnog ciklusa zasluna je vidljiva svjetlost sunevog spektra Ona ini vidljivim okolinu ivih bia Vidljivi spektar sunevog zraenja je dakle opti faktor zdravlja ivotinja, pokreta mnogih vitalnih funkcija, odnosno odranja ukupnog bioritma. stimulacije metabolikih procesa, ubrzanja rasta pojedinihh dijelova i cijelog tijela, poveanja produkcije mlijeka, mesa i jaja i tako dalje Vidljiva svjetlost utie na spolno sazrijevanje i reproduktivnu aktivnost ivotinja mehanizmom fotoseksualne veze koji stimulativno djeluje na relaciji oko- hipotalamus - hipofiza - gonade

Toplotni (IC) zraci imaju veoma veliki direktni utjecaj na tlo i vodene povrine
Direktan pozitivan utjecaj toplotnih zraka sunevog spektra na ivotinje je velik i u uvjetima normalnog izlaganja veoma znaajan Preko nezatienih dijelova koe infracrveni zraci prodiru do subcutisa ivotinja izazivajui hiperemiju i osjeaj toplote Pojaana cirkulacija ubrzava odstranjenje upalnih produkata, koji se mogu nai u podruju koe i potkoja Pretjerano izlaganje djelovanju ovih zraka uzrokuje ozbiljne probleme na koi, koji mogu bitit razliito ispoljeni sve do tekih opekotina Infracrveni zraci ne zagrijavaju zrak, odnosno jako sporo ga zagrijavaju

Ultraljubiasti (UV) zraci iz sunevog spektra imaju drugaiji karakter i uticaj na ivi svijet ivotinje i ljudi su do odreenog stepena zatieni od njihovog prekomjernog djelovanja dlakom odnosno perjem, a u koi posebnim pigmentom melaninom Na mjestima gdje je koa nezatiena posebno kod albino jedinki, izlaganje UV zracima uzrokuje ozbiljne upale koe i potkoja sve do nekroza Direktno izlaganje oiju djelovanju UV zraka uzrokuje zamuenje onog soiva i keratokonjuktivitis Sekundarne promjene uzrokovane su mutagenim djelovanjem UV zraka na nukleinske kiseline

Najvei znaaj za ivotinje UV zraci pokazuju uticajem na metabolizam kalcija i fosfora

Djelovanjem bliskih UV zraka u koi se iz ergosterina stvara vitamin D, bez kojeg nema korektnog metabolizma ova dva izuzetno vana makroelementa Koliko god su ivotinje zatiene, toliko su mikroorganizmi, pogotovo oni koji nisu zatieni organskim supstratom, podloni mutagenom djelovanju ovih zraka Utjecaj na nukleinske kiseline mikroorganizama je toliki da UV zraci praktino pokazuju cidno djelovanje - posebno ekstremni i daleki Ovo djelovanje potencira ozon koji se stvara u zraku zahvaljujui jonizacionoj sposobnosti UV zraka