Frederick Forsyth Fantom s Manhattana Predgovor Ono to je danas postalo legendom o Fantomn u Operi poelo je godine 1910.

u umu jednog francuskog pisca, danas ve skoro sasvim zaboravljenog. Ba kao i Bram Stoker u sluaju Dracule, Mary Shelley u sluaju Frankensteina, Victor Hugo u sluaju Quasimoda, tako je i Gaston Leroux sluajno naiao na maglovitu narodnu predaju i u njoj sagledao jezgru istinski tragine prie, iz ega je dalje ispreo svoju fabulu. Ali tu slinosti moraju prestati. Preostala su tri djela doivjela trenutan uspjeh u puku, te ostala legendama do danas znanima svakom itatelju, filmskom gledatelju i milijunima drugih. Oko Dracule i Frankensteina izgradene su itave industrije, s desecima, pae i stotinama ponovljenih izdanja i novih filmskih verzija. Ali Leroux, avaj, nije Victor Hugo. Kad je 1911. izila njegova tanuna knjiica, izazvala je u Francuskoj neto malo mrekanja, bila ak i objavljena u novinskim nastavcima, no potom pala u prividni zaborav. Samo je hirovitost sluaja, jedanaest godina kasnije i pet godina prije autorove smrti, ponovno ukazala na njegovu priu i otvorila joj put k besmrtnosti. Taj je hiroviti sluaj poprimio oblije sitnog i ovijalnog, biveg njemakog idova Carla Laemmlea, koji je jo kao djeak emigrirao u Ameriku a 1922. postao predsjednikom Universal Motion Picturesa iz Hollywooda. Te je godine odmor proveo u Parizu. Leroux je u to doba poeo neto prtljati po mnogo manjoj francuskoj filmskoj industriji, pa su se njih dvojica upoznala zahvaljujui ba toj vezi. U inae ispraznom razgovoru ameriki je filmski mogul spomenuo Lerouxu koliko ga se dojmila silna Parika opera, sve do dananjega dana najvea na svijetu. Leroux mu je odgovorio tako to mu je dao svoju zanemarenu knjigu iz 1911. Predsjednik ju je Universal Picturesa proitao jo istu no. Naprosto se sluilo da je Carl Laemmle u tom trenutku na umu istodobno imao i zgodnu priliku i problem. Prilika je bila njegovo nedavno otkrie neobinog glumca Lona Chaneyja, ovjeka lica toli mobilna da je moglo poprimiti skoro svaki oblik koji bi njegov vlasnik poelio. Da bi ga iskoristio, Universal se prihvatio prvog

filma prema Hugoovu romanu Notre Dame de Paris (Zvonar crkve Notre Dame), tada ve klasiku. Chaney e glumiti izoblienog i dojmljivo runog Quasimoda. U Hollywoodu su se ve dizale kulise, golema replika, od drveta i buke, srednjovjekovnoga Pariza s Notre Dameom u prednjem planu. Laemmleov je problem glasio: to sad dalje ponuditi Chaneyju prije nego mu ga ukrade konkurentski studio? Do zore je, mec~utim, ve stekao uvjerenje da ima svoj projekt. Nakon grbavca, Chaney e igrati podjednako nakaznog i odbojnog, no u biti traginog Fantoma (Parike) Opere. Poput svih dobrih majstora zabavljakoga zanata, i Laemmle je znao da se publika dade natjerati da napuni kinodvorane tako da se smrzne od straha. A Fantom bi, raunao je, morao uiniti ba to, i imao je pravo. Kupio je prava, pa se vratio u Hollywood i naredio izgradnju jo jednih kulisa, ovaj put Parike opere. Budui da je morala nositi stotine statista, Univerzalova je replika Opere postala prva izgraena od elinih traverza uglavljenih u beton. Zbog toga je nikad nisu ni razloili, nego do dananjeg dana stoji na Pozornici 28 Universal Studiosa, te je tijekom svih tih godina posluila jo mnogo puta. Lon Chaney je valjano odigrao ulogu u (prvom) Zvonaru crkve Notre Dame a potom i u Farltomu u Operi. Oba su filma doivjela silan komercijalni uspjeh i pretvorila Chaneyja u besmrtnika za takve uloge. Fantom je toliko preplaio publiku da su ene vritale, pae i padale u nesvijest, pa su se - majstorske li reklamne dosjetke! - u predvorju kinematografa besplatno mogle dobiti miriljive soli. Upravo je taj film, a ne Lerouxova previdena i mahom zaboravljena knjiga, i obuzeo matu ire publike i doveo do roctenja legende o Fantomu. Dvije godine nakon njegove premijere Warner Brothers prikazuje The Jazz Singera (Pjevaa deza), prvi zvuni film, i to je bio kraj ere nijemoga filma. Otad su napravljenje mnoge druge verzije prie o Fantomu u Operi, ali je u veini sluajeva fabula bila toliko izmijenjena da se jedva dala i prepoznati, pa su te verzije imale neznatan odjek. Godine 1943. Universal je napravio novu varijantu svoje dvadesetogodinje imovine, s Claude Rainsom kao Fantomom, a 1962. Hammer Films iz Londona, specijaliziran za filmove strave i uasa, pokuao je ponovno, ovaj put s Herber!-om Lomom u naslovnoj ulozi. Televizijska verzija iz 1983. s Maximilianom Schellom uslijedila je poslije filmske rock verzije Briana de Palme iz 1974. A onda je

1984. neki mladi britanski reiser u malom kazalitu u East Londonu napravio vrlo ivu no vrlo camp verziju te prie, ali kao kazalini mjuzikl. Medu ljudima koji su proitali prikaze i otili to pogledati naao se i Andrew Lloyd Webber. Stara pria monsieura Lerouxa, a da to ni sama nije znala, upravo je stigla do jo jedne prelomne toke u svojoj karijeri. Lloyd Webber je zapravo u to doba radio na neem drugom uspostavit e se da je to neto drugo Aspects of Love (Aspekti ljubavi). Pria mu je o Fantomu, medutim, ostala u glavi, a devet mjeseci kasnije, u nekom antikvarijatu u New Yorku sluajno je naiao na engleski prijevod originalnog Lerouxova djela. Kao i veina krajnje otrih opaanja, i prosudivanje Lloyda Webbera post festurrt nam se ini neobino jednostavnim, a ipak je ba njemu bilo sudeno da promijeni odnos svijeta prema toj zlorabljenoj legendi. On je opazio da to u biti uope i nije nikakva pria strave i uasa, da se ne temelji ni na mrnji ni na okrutnosti, ve da je rije o traginoj prii o opsesivnoj no neuslianoj ljubavi nakaznog i jadnog izgnanika iz ljudskoga roda prema mladoj i lijepoj opernoj pjevaici koja na koncu svoju ljubav radije daje lijepom i aristokratskom udvarau. I tako se Andrew Lloyd Webber vratio izvornoj prii, otkresao od nje nepotrebne neloginosti i okrutnosti koje je prikazao Leroux i ekstrahirao iz nje istinsku esenciju tragedije. Na tom je temelju on izgradio predstavu koja e, u dvanaest godina otkako se prvi put digao zastor, postati najpopularnijim i najuspjenijim mjuziklom svih vremena. Do danas je Fantoma iz Opere na pozornici vidjelo preko deset milijuna ljudi, i ako postoji nekakva globalna percepcija te prie, onda ona potjee gotovo potpuno iz verzije Lloyda Webbera. Pa ipak, da bismo shvatili esencijalnu priu o tome to se zapravo dogodilo (ili se trebalo dogoditi!), bilo bi vrijedno potroiti nekoliko trenutaka na istraivanje triju poetnih sastojaka iz kojih se ta pria rodila. Jedan je od njih zacijelo sama zgrada Parike opere, graevina toli zapanjujua ak i danas, da Fantom ne bi mogao postojati ni u kojem drugom kazalitu na svijetu. Drugi je element sam Leroux, a trei onaj tanki knjiuljak to ga je svario 1911. Parika je opera bila zamiljena, kao i toliki drugi veliki projekti, pukom igrom sluaja. Jedne veeri u sijenju 1858. francuski car Napoleon III. poao je sa svojom caricom u Pariku operu, tada smjetenu u staroj zgradi u uskoj ulici, rue le Peletier. Prolo je tek deset godina otkako se Evropom prevaljao val revolucije i vremena su

jo bila nemirna, pa je tako talijanski antimonarhist Orsini izabrao ba to vee da na kraljevsku koiju baci tri zadimljene bombe. Sve su tri prasnule te to pobile to izranile preko stotinu i pedeset ljudi. Car i carica, zatieni svojom tekom koijom, iz nje su izali uzdrmani ali netaknuti, pa su nakon svega htjeli ak i pogledati operu. Sve to, medutim, Napoleonu nije bilo ba nimalo zabavno, pa je stoga zakljuio da Pariz mora dobiti novu zgradu opere, izmedu ostalog, s posebnim ulazom za uglednike poput njega, koji bi se mogao uvati te bi bio razumno siguran od bombi. Pariki je prefekt u tom trenutku bio genijalni urbanist barun Haussmann, tvorac najveeg dijela modernog Pariza, i ba je on raspisao javni natjeaj na koji su se odazvali najistaknutiji francuski arhitekti. Nacrte ih je podnijelo stotinu i sedamdeset, no meu svima njima ugovor je pripao matovitoj i avangardnoj zvijezdi na izlasku, Charlesu Garnieru. Zgrada po njegovu projektu trebala je biti zaista masivna i stajati itavo bogatstvo. Izabrano je mjesto (na kojemu Opera danas stoji), i onda su 1861. krenuli i radovi. Ve nakon nekoliko tjedana pojavila se krupna nevolja. Ve su prva kopanja otkrila podzemni potok koji je protjecao tono kroz gradilite. Koliko su ljudi brzo kopali, toliko su se brzo rupe punile vodom. U nekom drugom, prema trokovima obzirnijem dobu, gradilite bi vjerojatno premjestili na neko prikladnije zemljite, no Haussmann je elio da opera bude ba tu ili nigdje. Zato je Garnier postavio osam divovskih parnih crpki koje su bubale i obdan i obno, i tako mjesecima dok nisu isuile vodom zasieno tlo. Potom je oko itavog gradilita sagradio dva golema kruna zida, a prostor medu njima ispunio bitumenom, da bi usporio nadiranje vode u radni prostor. Na takvim je masivnim temeljnim zidovima Garnier izgradio svog behemota*. U svom je naumu uspio samo do neke mjere. Vodu bi uspjeli obuzdati sve dok ne bi dovrili "Behemot - hebr. golema ivotinja, neman; u Bibliji naziv za vodenog konja 12 jedan nivo, ali bi onda opet prodrla. Tako se ispod najnieg sloja podruma stvorilo podzemno jezero. Posjetitelj se ak i danas moe spustiti do tih podruma (za to je potrebno imati posebnu dozvolu) i kroz reetku pogledati zakopano jezero. Svake dvije godine taj se nivo sputa tako da inenjeri u

plitkim amiima mogu, odgurujui se motkama, obii temelje i pregledati ih radi moguih oteenja. Tako se kat po kat Garnierov div dizao sve dok nije stigao do razine zemlje, nakon ega je nastavio u visinu i irinu. Godine 1870. radovi su zastali jer se Francuskom prelila jo jedna revolucija, odapeta kratkim ali brutalnim Francusko-njemakim ratom. Napoleon III. je zbaen s prijestolja i umro u izgnanstvu. Proglaena je nova republika, ali je pruska vojska ve bila na vratima Pariza. U francuskoj je prijestolnici zavladala glad. Bogati su jeli slonove i irafe iz zoolokog vrta, dok je sirotinja pravila frikase od pasa, maaka i takora. Pariz se predao, a radnika je klasa grada bila toliko ogorena da se digla na ustanak. Ustanici su svoj reim nazvali Komunom a sebe komunarima, te se sa sto tisua ljudi i topovima rairili itavim gradom. Civilna je vlast pobjegla u panici, a Narodnu je gardu preuzela vojna hunta, te napokon slomila komunare. Ustanici su se, meutim, za svojih pet minuta posluili ljuskom Garnierove zgrade s njezinim labirintom podruma i skladita kao bazom za oruje, barut... i zarobljenike. U tim podrumima duboko ispod razine zemlje izvodila su se strana muenja i pogubljenja, pa su jo mnogo godina kasnije u njima pronalaeni kosturi. ak i danas u tim je podrumima neka duboka zebnja koja se nikada ne gubi. Ba taj podzemni svijet i ideja o samrtnom i nakaznom pustinjaku koji ivi u njegovoj tami fascinirali su etrdeset godina kasnije Gastona Lerouxa i zapalili mu matu. Do 1872. vratilo se normalno stanje, pa je Garnier nastavio s poslom. U sijenju 1875., skoro u dan sedamnaest godina nakon to je Orsini bacio svoje bombe, ta je operna kua, ije je zaee pokrenuo njegov in, priredila gala otvorenje. Zgrada prekriva gotovo tri jutra zemlje, ili 11 000 etvornih metara. Ona od najdubljeg podruma pa do vrka krova ima ukupno sedamnaest katova, ali ih je samo deset iznad zemlje a zapanjujuih sedam ispod. Gledalite je zaudujue maleno, te ima mjesta za samo 2 156 ljubitelja opere, nasuprot, recimo, broju od 3500 koliko ih stane u milansku La Scalu ili 3700 u newyorki Met. Ali je zato prostor iza pozornice golem, s prostranim garderobama za stotine izvoaa, s radionicama, kantinama, kostimografskim odjelima i skladinim prostorom za potpune kazaline kulise, tako da se itavi kompleti, visoki petnaest metara i s masom od mnogo tona mogu

sputati i spremati bez razlaganja, da bi se potom po potrebi ponovno digli i postavili. Za Pariku je operu bitno da je ona od poetka bila zamiljena kao zgrada kojoj nije jedina svrha tek puko izvoenje opere. Zbog toga i tako maleno gledalite, jer veinu neoperativnog prostora zauzimaju prijamne dvorane, saloni, raskriljena stubita i prostori prikladni da u velikim dravnim zgodama stvore blistavu pozadinu. Ona i danas ima preko 2500 vrata, tako da kuni vatrogasci na pregled, prije odlaska kui, moraju utroiti vie od dva sata. U Garnierovo je doba ona trajno zapoljavala 1500 ljudi (danas oko 1000), a bila je osvijetljena s 900 plinskih svjetiljaka u staklenim kuglama, napajanih kroz deset milja bakrenih cijevi. Na elektricitet je postupno prela 1880-ih godina. Upravo je ta silno dramatina zgrada i pobudila ivu matu Gastona Lerouxa kad ju je on 1910. posjetio i tom zgodom prvi put uo priu kako je, prije mnogo godina, u njoj ivio fantom; da su nestajale stvari, da su se zbivale neobjanjive pojave, i da su povremeno znali vidjeti mraan lik kad bi proleprao iz tamnih kutova, uvijek u bijegu dolje, prema katakombama, kamo se nitko nije usudio poi za njim. Iz tih je dvadeset godina starih glasina Leroux i satkao svoju priu. ini se da je stari Gaston bio ovjek s kojim bismo rado popili aicu u kakvom parikom bistrou, kad bismo samo mogli preskoiti devedeset godina koje nas dijele. Bio je krupan, ovijalan, otresit i veseo: bonvivan i velikoduni domain, neobuzdano ekscentrian, s cvikerima nauljenim na nosu, a radi popravljanja slaboga vida. Rodio se 1868., i makar je Normandijac, na svijet je zapravo doao u Parizu, pri presjedanju s vlaka na vlak, kad su majci uranili trudovi. U koli je bio bistar dak, a kako je bistrim djeacima iz srednje klase u Francuskoj bilo sudeno da postanu pravnicima, u osamnaestoj su ga godini poslali u Pariz na pravo. Taj mu studij nije bio ba nimalo po ukusu. Ipak je u dvadeset prvoj diplomirao, a iste mu je godine umro otac i ostavio mu milijun franaka, to je u to doba bilo pozamano bogatstvo. Jedva su tatu bili i spustili pod crnu zemlju, kad je mladi C~aston udario na ivot u zaista velikom stilu. Za est je mjeseci ve uspio loncu zastrugati dno! Osim toga, mamilo ga je novinarstvo a ne sudovi, i tako je dobio posao reportera najprije u listu Echo de Paris a kasnije i u Le Matinu. U kazalitu je otkrio svoju veliku ljubav pa se neko vrijeme bavio i kazalinom kritikom, no upravo ga je njegovo poznavanje prava

uinilo zvijezdom meu sudskim izvjetaima, to je za posljedicu imalo i prisustvovanje mnogim smaknuima giljotinom. Upravo je zbog toga i postao doivotnim protivnikom smrtne kazne, to je u ono doba bio krajnje neobian nazor. U svom je poslu pokazao domiljatost i smjelost, kad je trebalo pokupiti vrhnje pred konkurencijom i dobiti krto dijeljene intervjue sa slavnim linostima. Le Matin ga je nagradio tako to ga je zaposlio kao lutajueg inozemnog dopisnika. U to doba itatelji se ba nisu mnogo bunili ako bi inozemni dopisnik imao prebujnu matu, i nije bio nepoznat sluaj da novinar, daleko od kue i bez mogunosti da doe do podataka, naprosto sve izmisli. Slavan je primjer onog Amerikanca iz Hearst Newspapersa koji je stigao vlakom nekamo na Balkan da prati graanski rat. Na svoju je nesreu, medutim, prespavao izlaznu stanicu, pa se probudio u sljedeoj prijestolnici, sluajno vrlo mirnoj. To ga je silno smelo, ali se onda prisjetio da su ga poslali da prati graanski rat, to onda znai da bi mu bilo pametnije da to i ini. Zato je uredno napisao ustar ratni izvjetaj. Sutradan ujutro taj su izvjetaj uredno proitali u ambasadi u Washingtonu, i uredno ga poslali gazdama kod kue. Dok je Hearstov , momak nastavio spavati, vlada je mobilizirala narodnu gardu. Seljaci, u strahu od pogroma, nato su se digli na ustanak. I tako je uredno poeo gradanski rat. Novinara je probudio brzojav iz New Yorka kojim su mu estitali na najudarnijoj vijesti na svijetu. Bila je to etika u kojoj se Gaston Leroux snalazio kao riba u vodi. Putovanje je tada, medutim, bilo mnogo tee i zamornije negoli danas. Nakon to je deset godina pratio zbivanja diljem Evrope, Rusije, Azije i Afrike, postao je slavno ime ali se iscrpio. Zato se 1907., u trideset devetoj godini ivota, odluio smiriti i poeti pisati romane. Nita od toga to je napisao nije bilo neto vie od onog to bismo danas nazvali tezgarenjem, to je valjda i razlog zbog kojega nam praktiki nita to je napisao danas nije lako dostupno. Njegove su prie veinom bile trileri, zbog kojih je izmislio vlastitog detektiva. No njegova kreacija nikad nije postala Sherlock Holmes, njegov osobni idol. Ipak je ivio lijepo, uivao u svakom trenutku ivota, troio predujmove istom brzinom kojom su ih izdavai slali, pa za dvadeset godina profesionalnog pisanja stvorio ezdeset tri knjige. Umro je 1927. u pedeset devetoj godini ivota, samo dvije godine nakon to je Laemmleova verzija . Fantoma u Operi, s Lonom

Chaneyjem u glavnoj ulozi, doivjela premijeru i krenula putem klasika. Kad danas itamo izvorni tekst, obuzimaju nas - iskreno govorei teke nedoumice. Osnovna je ideja zaista briljantna, ali nain na koji je siroti Gaston pria isti je u-mu. Tako roman poinje uvodom, iznad vlastitog imena, te se u njemu tvrdi da su svaki redak i svaka rije istiniti. Mislim, tvrditi tako netc. vrlo je opasno. Tvrditi sasvim jasno da je beletristiko djelo apsolutno istinito te da je stoga povijesni zapis, znai ponuditi sebe za taoca srei i skeptinom itatelju, zato to od tog trenutka pa nadalje, svaka pojedinana, provjeri podlona tvrdnja mora biti apsolutno istinita. A Leroux kri to pravilo skoro na svakoj stranici. Pisac smije svoju priu poeti hladno, kao da pria istinitu priu a da nam to i ne kae, preputajui itatelju da sam nagada je li se to to ita zaista dogodilo ili ne. Tako se stvorila ona smjesa istinitog i izmiljenog koju danas zovemo faction. * Ta metodologija zapravo posee za korisnom smicalicom, jer je kod takve knjievnosti fikcija protkana posve istinitim interludijima, injenicama kojih se itatelj ili sjea ili ih moe provjeriti. Time se samo poveava zbunjenost u itateljevoj glavi, ali pisac ostaje nevin od otvorene lai. Ipak u tome postoji i zlatno pravilo: Sve to kae, mora biti ili dokaziva istina ili posve nedokazivo ono drugo. Tako, primjerice, autor smije napisati: U zoru 1. rujna 1939. devedeset je divizija Hitlerove vojske provalilo u Poljsku. U isti je sat jedan tihi ovjek sa savreno krivotvorenim dokumentima stigao iz vicarske na berlinski glavni kolodvor i nestao u gradu koji se tek budio. Prvo je povijesna injenica, a drugo danas vie nije mogue ni dokazati ni pobiti. Uz malo sree, itatelj e povjerovati da je oboje istina i nastaviti itati. Leroux, medutim, poinje tako da nam veli kako za nas na lageru nema nita osim iste *Prema fiction (fikcija, izmiljotina, beletristika) i fact (injenica). (Op. pr.) istine, pa to podupire tvrdnjama o razgovorima sa svjedocima stvarnih dogadaja, listanjem po izvjetajima te netom otkrivenim (otkriva je, dakako, on) dnevnicima koje jo nitko nije vidio. Njegova naracija, medutim, tri kao zec u svim moguim smjerovima, od nemila do nedraga i natrag, prolazei kraj hrpa neobjanjenih misterija, nepotkrijepljenih tvrdnji i takvih injeninih

bezvezotina da ovjeka obuzima iva elja da uini isto to i Andrew Lloyd Webber. A to e rei: da uzme veliku plavu olovku pa otfikari sve neumorne digresije i odvue fabulu natrag na njezin pravi put, da postane ono to zaista jest, to jest zapanjujua no uvjerljiva pria. Nakon tolike kritinosti prema monsieuru Lerouxu, bilo bi i pristojno i primjereno vlastite pokude ilustrirati bar s nekoliko primjera. Sasvim pri poetku svoje prie autor Fantoma naziva Erikom, ali nam nikad ne objanjava otkud mu to ime. Teko da njegov Fantom obiava neobavezno askati, a nee ba biti ni da luta svijetom i predstavlja se ljudima. No u ovom je sluaju Leroux imao pravo, pa moemo samo pretpostaviti da je to ime doznao od gospode Giry, o kojoj emo uskoro rei malo vie. Mnogo vie smuuje to nam Leroux itavu tu priu pria a da nikad ne veli koje se to godine dogodilo. Za jednog reportera istraitelja, a za to se on predstavlja, ta je omaka upravo bizarna. Sav se spomen toga svodi na jednu jedincatu reenicu u njegovu uvodu. U kojem veli: Ti su se dogadaji odigrali pred ne vie od trideset godina. To je neke kritiare navelo da od godine pojavljivanja knjige, dakle od 1911., oduzmu tri desetljea i tako stignu na godinu 1881. Ali ne vie od moe znaiti i bitno manje od, a neki sitni detalji upuuju na zakljuak da se sve to vjerojatno dogodilo mnogo kasnije od 1881., najvjerojatnije oko 1893. Glavni je od tih detalja skandal potpunog nestanka svjetla kako u gledalitu tako i na pozornici, a koji je potrajao nekoliko sekundi. Prema Lerouxu, nakon to ga je odbacila Christine, djevojka u koju se bio zaljubio upravo opsesivnom strau, Fantom ju je odluio oteti. Da bi sve to ispalo to efektnije, odabrao je ba trenutak kad se nala nasred pozornice u Faustu. U svom mjuziklu Lloyd 4Vebber je to promijenio u Don Juan Triumphant (Pobjedonosni Don Juan), operu koju je itavu skladao sam Fantom. Svjetla se najednom gase, itav teatar propada u tamu kao u rogu, a kad se ponovno pale, nje vie nema. E pa sad, to se ne da uiniti s devet stotina plinskih staklenih kugli. Istina jest, misteriozni saboter koji se dobro snalazi u prostoru, mogao je povui polugu glavnog ventila i tako prekinuti napajanje svih tih plinskih svjetiljki. One bi se, medutim, gasile jedna po jedna, s padom tlaka, i uz mnogo palucanja i treperenja. Ali to je jo gore, automatsko paljenje tada jo nije bilo poznato, pa ih je ponovno mogao upaliti samo netko tko bi ih obiao s uigaem. Zbog toga je,

napokon, i postojalo skromno zvanje naigaa. Potpuna se tama, a napose potpuna iluminacija u sljedeoj milisekundi, mogla proizvesti samo okretanjem glavne sklopke potpuno elektrificiranog sustava rasvjete. to sve datum zbivanja stavlja u godinu mnogo kasniju nego to bi to htio Leroux. ini se, osim toga, da je napravio omaku izglede drutvenog poloaja, izgleda i inteligencije madame Giry, omaku koju e kasnije Lloyd Webber ispraviti u svom mjuziklu. U knjizi se ta dama pojavljuje kao blago retardirana spremaica. A zapravo je ona bila voditeljica baletnog i pjevakog kora, te je iza maske utogljenog pedanta (bez ega se i ne bi dalo upravljati korom lako uzbudljivih djevojaka) krila krajnje odvanu i suutnu narav. Ovo ipak moramo oprostiti Lerouxu, jer se on oslanjao na ljudsko pamenje, to jest pamenje svojih informanata, a oni su oito opisali neku drugu enu. Ipak bi svaki policajac ili sudski reporter rado potvrdio da svjedoci u sudnici, estiti i uspravni ljudi, poesto imaju velikih muka da se jedni s drugim sloe i precizno se prisjete dogadaja kojima su prisustvovali jo proli mjesec, a o onima od prije osamnaest godina da i ne govorimo. Mnogo vie bode u oi jedna druga omaka, naime kad monsieur Leroux opisuje trenutak kad Fantom, u drugom nastupu zlovolje, otkida itav svijenjak nad gledalitem, tako da ovaj pada na publiku i ubija samo jednu enu koja sjedi ba pod njim. A kad se ispostavlja da je ta dama ba ena koja je trebala zamijeniti Fantomovu otputenu prijateljicu madame Giry, rije je svakako ljupkom pripovjedakom preokretu. Ali on potom nastavlja pa nam veli da je taj svijenjak teio 200 000 kilograma. to bi bilo preko 440 000 funti, dovoljno da svake veeri povue ne samo svijenjak, nego i pola stropa s njim. A svijenjak zapravo tei sedam tona; toliko je teio kad su ga podigli, jo je na svojemu mjestu, i jo je toliki! Pa ipak je daleko najbizarniji Lerouxov otklon ak i od najosnovnijih pravila istraivanja i izvjetavanja njegova pria, na samom kraju knjige, o tome kako ga je zaveo misteriozni lik, znan nam samo kao Perzijanac. Tog udnog opsjenara Leroux u prve dvije treine svoje prie spominje samo dvaput i ukratko, i to na najuzgredniji mogui nain. Pa ipak nakon otmice sopranistice usred predstave Leroux puta tog ovjeka da preuzme itavo pripovijedanje i dopria nam itavu priu, gledanu kroz vlastite oi, u posljednjoj treini knjige. I to kako neuvjerljivu.

Pa ipak Leroux nikad ni ne pokuava provjeriti svoje tvrdnje. Iako je mladi vikont Raoul de Chagny po pretpostavci prisutan u svim stadijima dogadaja to ih opisuje Perzijanac, Leroux tvrdi kako ga kasnije nije mogao pronai da provjeri priu. O, itekako je mogao! Nikad neemo znati to je Fantom skrivio Perzijancu, jer se ovaj pozabavio takvim atentatom na karakter, da je tog nesretnika ocrnio do paklenih vrata. Prije nego to se upleo taj stranac, Leroux kao pisac i veina itatelja mogli su prema Fantomu osjetiti bar malo ljudske suuti. On je oito bio udovino iznakaen i ivio je u drutvu koje i preesto runou izjednauje s grijehom, no za to je on bio ponajmanje kriv. On je oito bio ispunjen mrnjom prema drutvu, ali je, onako odbaen, ivei kao izgnanik, ivio zaista jadnim ivotom. Sve do pojave Perzijanca u Eriku smo mogli vidjeti Zvijer u odnosu prema Ljepotici, pjevaici Christine, ali ne i ovjeka uroc~eno zlog. Perzijanac ga, mec~utim, oslikava kao pobjenjela sadista; serijskog ubojicu i davitelja iz razonode; ovjeka koji uiva u smiljanju muionica i kradominom promatranju, kroz zurilo, jadnika koji u njima izdiu na mukama; ovjeka koji je godinama radio u slubi podjednako sadistike perzijske carice, izmiljajui za nju sve gnusnije i gnusnije torture namijenjene njezinim zatoenicima. Prema Perzijanevoj prii, on i onaj mladi aristokrat spustili su se do najdubljih dubina podruma u pokuaju da izbave otetu Christine, ali su zauzvrat bili sami zarobljeni, zatoeni u muionici, nakon ega su bili skoro ivi ispohani, da bi na koncu ipak udesno pobjegli, onesvijestili se pa se probudili ivi i zdravi. Isto tako i Christine. Bila je to zaista farsina pria. Pa ipak na kraju knjige Leroux priznaje da prema Fantomu gaji izvjesnu suut, to je osjeaj posve nemogu ako ovjek vjeruje Perzijancu. A ini se da je Leroux u svim drugim detaljima Perzijaneve harange progutao ne samo udicu, nego i plovak i flaks. Na svu sreu, u Perzijanevoj je prii i jedna rupa koja toliko bode u oi da nam doputa da ne povjerujemo ni u ta od svega ostalog. On, naime, tvrdi da je Erik ivio dugo i zadovoljno prije no to se nastanio u podrumu ispod Opere. Sudei prema Perzijanevoj prii, taj se groteskno nakazan ovjek naputovao zapadnom, srednjom i istonom Evropom, a zaao je i daleko u Rusiju, pa se spustio do Perzijskog zaljeva. Potom se vratio u Pariz i pod Garnierom postao izvoda radova na Operi. Takve tvrdnje mogu biti samo besmislice.

Da je takav ovjek kroz tolike godine uivao takav ivot, zacijelo bi se u meuvremenu ve bio i pomirio sa svojom nakaznou. A da bi bio izvoa pri izgradnji opere, morao bi odlaziti na mnoge poslovne sastanke, sukobljavati se s arhitektima iz raznih komisija, pregovarati s podugovaraima i radnicima. Zbog kojeg bi to onda razloga pod kapom nebeskom odluio pobjei u podzemno progonstvo, i to stoga to ne moe pogledati u lice drugim pripadnicima ljudskoga roda? Takav ovjek, s obzirom na svoju snalaljivost i inteligenciju, zacijelo bi na tom poslu skupio lijepu hrpicu, pa se povukao u udobnost svoje ogradene ladanjske rezidencije, da doivi svoje dane u vlastitom voljom odabranoj izolaciji, vjerojatno maen kunom poslugom imunom na njegovu rugobu. Moderni analitiar tu moe napraviti samo jedan logian korak, to jest onaj koji je Andrew Lloyd Webber ve uinio u svome mjuziklu, a taj je da odbaci Perzijaneve prie i optube u cjelini, te da svakako ne povjeruje ni Perzijancu ni Lerouxu da je Fantom umro ubrzo nakon opisanih zbivanja. Postoji samo jedan razloan put, a to je vratiti se bitnom i onom to ve znamo ili pretpostavljamo na temelju logike. A to bi bilo: Da je negdje 1880-ih godina neki uasno iznakaeni jadnik, bjeei od dodira s drutvom koje ga se i gnualo i kinjilo ga, potraio utoite i tako se nastanio u labirintu podruma i spremita ispod Parike opere. A ta pretpostavka nije nimalo bezumna. U podzemnim su kazematama mnogi zatoenici proboravili godinama. A sedam katova prostrtih preko tri jutra ba i nije neka tijesna tamnica. Osim toga je podzemni dio Opere (a da ne spominjemo gornje dijelove kojima je, poto bi svi otili, mogao nesmetano lutati) bio itav maleni grad sa svim potrebnim za izgradnju sustava za odravanje ivota. Da su se tijekom godina, medu lakovjernim osobljem, glasine poele iriti i rasti, kako i previe toga nestaje, i kako su povremeno znali iznenaditi neku sjenovitu pojavu prije negoli bi mugnula u tamu. Ni to nije tako ludo. Takvim glasinama obino obiluju one malo sablasnije zgrade. Da se godine 1893. dogodilo neto neobino, neto to je oznailo kraj Fantomova kraljevstva tame. Zurei iz zatvorene loe na pozornicu, to je inio rado, opazio je krasnu i mladu zamjenicu glavne glumice i beznadno se u nju zaljubio. Samouk ali glazbeno obrazovan, nakon to je godinama sluao najbolje evropske glasove,

poeo je pouavati mladu djevojku sve dok ona jedne veeri, zamijenivi vodeu divu, nije jasnoom i istoom svojega pjeva digla itav Pariz na noge. Ni tu nema nieg nemogueg, jer se od uspona do zvijezde i to preko noi, zahvaljujui upravo otkriu blistavog ali dotad nesluenog talenta, zapravo i prave legende estrade, a ima ih dosta. Da su dogadaji krenuli put tragedije zato to se Fantom ponadao da bi mu Christine mogla uzvratiti ljubav Ali je njoj poeo udvarati mladi i lijepi vikont Raoul de Chagny, i ona se u nj zaljubila. Dotjeran do krajnosti bijesom i ljubomorom, Fantom je mladu sopranisticu oteo sa same scene, i to usred predstave, pa je odveo do svog sklonita u sedmom i najdubljem katu katakombi, na rubu zakopanog jezera. I tada se medu njima neto dogodilo, iako mi ne znamo to. Ipak se na kraju pojavljuje mladi vikont, gonjen brigom, jaom od straha od mraka i pilja, pojavljuje da je spasi. Kad je ve mogla birati, Christine je izabrala svog Adonisa. Fantom je sad doao u priliku da ih oboje ubije, ali kad je odozgo ve poela nadirati osvetniki nastrojena masa, stotinama zublji osvjetljavajui tminu, potedio je zaljubljene i nestao u zadnjim preostalim sjenama. Ali prije negoli je to uinio, ona mu je vratila zlatni prsten koji joj je ranije bio dao kao znak svoje ljubavi. A on je iza sebe ostavio, i to tako da ga njegovi progonitelji nactu, posprdni memento: glazbenu kutiju u obliju majmuna koja je svirala melodiju zvanu Makarada. To je fabula Lloyd Webberova mjuzikla i jedina koja ima nekakve logike. Fantom, slomljen i jo jednom odbaen, naprosto je nestao, da se za nj vie nikad ne uje. No... je li ba? JEDAN Ispovijed Antoinette Gir~ Ubonica Sestara milosrdnica reda sv. Vinkn Paulskog, Pariz, rujna 1906. U buci stropa, visoko iznad moje glave, prua se pukotina a nedaleko od nje pauk stvara svoju mreu. Neobina je misao da e me taj pauk nadivjeti, da e biti tu kad mene vie ne bude, i to ve za koji sat. Dobra ti srea, maleni paue, dok prede svoju mreu ne bi li uhvatio muhu da nahrani svoje maliane.

Kako je uope dolo do ovog? Da ja, Antoinette Giry, u pedeset osmoj godini ivota, leim na leima u ubonici parikoga puka, o kojoj skrbe dobre sestre, i ekam na susret sa svojim Tvorcem? Ne mislim da sam bila ba jako dobar ovjek, niti izdaleka dobra kao te sestre koje iste taj beskrajni svinjac, vezane zavjetom siromatva, istoe, poniznosti i poslunosti. Ja to nikad ne bih mogla. Ali one, vidite, imaju vjeru. Ja je nikad nisam uspjela stei. Je li sada trenutak da je dobijem? Moda. Jer u otii jo prije no to nono nebo ispuni taj visoki prozori gore, u kutu slike koju vidi moje oko. Ja sam tu, pretpostavljam, naprosto zato to sam ostala bez novca. Mislim, skoro. Jer ispod jastuka imam torbicu za koju nitko ne zna. Ali to je za posebnu svrhu. Prije etrdeset sam godina bila balerina, tada tako vitka i mlada i lijepa. Tako su mi bar govorili mladii koji su dolazili do ulaza na pozornicu. A i lijepi su bili, ta ista, mirisna i tvrda mlada tijela koja su mogla i stvoriti i primiti tolika zadovoljstva. A najljepi je od sviju bio Lucien. itav ga je zbor zvao Lucien le Bel, a imao je lice da bi djevojako srce zalupalo kao bubanj. I tako me jedne sunane nedjelje izveo u Bois de Boulogne i zaprosio me, kleknuvi na jedno koljeno, kako se i prilii, i ja sam pristala. Godinu dana kasnije ubie ga pruski topovi kod Sedana. Tada mi jo jako dugo nije bilo do braka, skoro pet godina dok sam plesala u baletu. Bilo mi je dvadeset osam kad se to prekinulo, plesaka karijera. Kao prvo, upoznala sam Julesa pa samo se vjenali, i on me obremenio s malom Meg. Ali, to je bilo vanije, poela sam gubiti gipkost. Starije plesaice iz trupe borile su se iz dana u dan da ostanu vitke i podatne. Ali ravnatelj je prema meni bio jako dobar, jako fin ovjek. Voditeljica je zbora ila u mirovinu; on mi je rekao da ja imam iskustva i da njezinu nasljednicu ne eli traiti izvan Opere. I tako je postavio mene. Maitresse du corps de ballet, voditeljica baletne trupe. im sam rodila Meg i prepustila je dojkinji, smjesta sam se vratila na dunost. Bilo je to godine 1876., godinu nakon otvorenja nove i velianstvene Garnierove operne zgrade. Napokon smo utekle iz te pretrpane kutije za cipele u rue le Peletieru, rat je ve odavna bio gotov, tete nanesene mom ljubljenom Parizu popravljene i ivjelo se lijepo. Nije me ak bilo puno ni briga kad je Jules upoznao tu svoju debelu Belgijanku i s njom pobjegao u Ardene. Sretan mu put. Bar sam imala posao, to on za sebe nije nikad mogao rei. Imala sam

dovoljno da plaam stanarinu za svoj stani, da diem Meg na noge, a osim toga sam svake veeri uivaIa kako moje djevojice razveseljavaju sve okrunjene glave Evrope. Pitam se to je poslije bilo s Julesom. Prekasno da se sada ponem propitkivati. A Meg? Balerina i zboristica kao i njezina mama - mogla sam za nju napraviti bar toliko sve do onog stranog pada prije deset godina nakon kojeg joj se desno koljeno zauvijek ukoilo. Ali ak je i tada imala sreu, makar i uz malu pomo s mamine strane. Garderobijerka i osobna sobarica najvee evropske dive, Christine de Chagny. Mislim, ako zanemarimo onu neotesanu Australku Melbu, to ovime i inim. Pitam se gdje je sada i ona. U Milanu, Rimu, moda Madridu. Gdje ve diva pjeva. I kad samo pomislim kako sam nekad vikala na vikontesu de Chagny da ne zija okolo i ostane u vrsti! I to ja onda inim tu, dok ekam na prerani grob? Pa mislim, bio je tu i odlazak u mirovinu prije osam godina, na moj pedeseti rodendan. Svi su bili jako ljubazni. Uobiajene plitkoe. I velikoduna otpremnina na raun mojih dvadeset godina na elu trupe. Dovoljno za ivot. A bilo je tu i poneto privatnih satova za nevjerojatno nezgrapne bogatunske keri. Ne ba puno, ali dovoljno jo i da se malo stavi na stranu. Sve do lanjskog proljea. Tad su se prvi put pojavili bolovi. Nije ih u poetku bilo puno, ali su bili otri i dolazili su naglo, duboko u donjem trbuhu. Dali su mi bizmut za probavu i zaraunali itavo bogatstvo. Tada jo nisam znala da je u meni elini rak, da on u mene zariva svoja golema klijeta i da se od te hrane stalno deblja. Nisam to znala sve do srpnja. A onda je ve bilo prekasno. I tako sad leim tu, i trudim se ne vritati od bola, i ekam na sljedeu licu bijeloga boanstva, praka to dolazi od makova s Istoka. Neu jo trebati ekati dugo na onaj zadnji san. ak se vie i ne bojim. Moda On bude milostiv? Tome se nadam, ali sam sigurna da e odnijeti bol. Pokuavam se sabrati na neto drugo. Gledam svoj ivot unatrag i prisjeam se svih djevojaka koje sam odgojila, i mislim na svoju lijepu malu Meg s ukruenim koljenom to eka da nae svog ovjeka - i nadam se da e nai dobrog. I naravno da mislim na svoje djeake, na svoja dva lijepa i tragina djeaka. Na njih najvie i mislim. Madame, stigao je monsieur 1Abbe. Hvala vam, sestro. Ne vidim vie dobro. Gdje je?

Tu sam, keri moja, otac Sebastien. Kraj vaeg uzglavlja. Osjeate li moju ruku na svojoj miici? Da, oe. Morali biste se pomiriti s Bogom, ma fille. Spreman sam vas ispovjediti. I vrijeme je. Oprostite mi, oe, jer sagrijeih mnogo. Recite mi sve, keri moja. I nemojte mi nita preutjeti. Jednom davno, davno, godine 1882., uinila sam neto to je promijenilo toliko sudbina. Ali tada jo nisam znala to e se dogoditi. Postupila sam bez razmiljanja i zbog motiva za koje vjerovah da su dobri. Imala sam trideset etiri godine, i bila sam voditeljica baletne trupe u Parikoj operi. Bila sam udana, ali me je mu napustio i pobjegao s drugom enom. Morate mu oprostiti, keri moja. I pratanje spada u pokoru. O, opratam mu, oe. Uinila sam to jo davno. Ali sam imala i ker, Meg, tad joj je bilo est godina. U Neuillyju se odravao sajam, pa sam je onamo jedne nedjelje i odvela. Bilo je ondje parnih orgulja, parnih strojeva i majmuna-glumaca koji su za verglaa skupljali centime. Meg jo nikad nije vidjela cirkus. Ali bilo je i kojekakvih udaka. itav niz atora s natpisima koji su reklamirali najjaeg ovjeka na svijetu, kepece akrobate, ovjeka toli prekrita tetovaom da mu se koa nije ni vidjela, crnca s kosti protjeranom kroz nos i zubima koljaima, damu s bradom. A na kraju je reda bio kao nekakav kavez na kotaima, s reetkama razmaknutim vie od pedlja i s prljavom, smrdljivom slamom na podu. Na suncu je bilo svijetlo, ali je u kavezu bio mrak, i tako sam povirila unutra da vidim kakva je to u njemu ivotinja. Zaula sam zveket lanaca i ugledala neto kako lei skutreno na slami. I tada se pojavio neki ovjek. Bio je krupan i pleat, i imao je crveno i sirovo lice. O vratu mu je na uzici bio objeen posluavnik. Na njemu su bili komadi konjske balege, skupljeni ispod ponija, kao i trulo voe. Zabavite se, milostiva, rekao je. Vidite moete li pogoditi udovite. Po centim za bacanje. Tada se okrenuo prema kavezu i dreknuo: Dii se, dodi ovamo ili zna to te eka. Lanci su ponovno zazveckali, i na svjetlo se, do reetaka, dovuklo neto vie nalik ivotinji negoli ovjeku. Sad sam se mogla uvjeriti da je zaista rije o ovjeku, makar i jedvice. Bio je to mukarac u prnjama, pokriven skorenom neisti, i glodao je nekakvu staru, napol gnjilu jabuku. Oito je ivio od onog

to bi ljudi na nj bacili. Uz tanko su mu se tijelo lijepili gnoj i izmetine. Na rukama su mu bile lisiine a na nogama negve, i eljezo mu je ve toliko zagrizlo u meso da su se pojavile otvorene rane iz kojih su migoljili crvi. Ali je Meg briznula u pla ne zbog svega toga, nego zbog lica i glave. I lubanja i lice bili su mu jezivo izoblieni, i na glavi je imao tek nekoliko uperaka prljave kose. jedna mu je strana lica bila sputena, kao da ju je neko davno udario nekakav udovini malj, a meso je na njegovu licu bilo sirovo i bezlino kao rastaljeni vosak na svijei. Oi su mu bile duboko upale u duplje naborane i izobliene. Izoblienje su izbjegli samo polovica usta i dio eljusti s jedne strane, samo je tu to lice bilo normalno i ljudsko. Meg je u ruci drala jabuku od mlijenog karamela. Ne znam zato, ali sam joj je uzela, prila reetkama i pruila je zatoeniku. Onaj pleati je na to pobjesnio, pa poeo vritati i vikati kako mu otimam kruh. Nisam ga sluala, nego sam gurnula jabuku u prljave ruke iza reetaka. I pogledala u oi tog izoblienog udovita. Oe, prije trideset pet godina, kad je za vrijeme Francusko-pruskog rata balet privremeno obustavio nastupe, i ja sam bila meu onima koje su se brinule za mlade ranjenike to su se vraali s bojita. Vidjela sam ljude na samrtnim mukama, ula sam njihove krike. Ali jo nikad nisam vidjela bol kao u tim oima. Bol je dio ljudske sudbine, keri moja. Ali to to ste toga dana uinili s tom jabukom nije bio grijeh, nego in kranskog milosra. Ali da bih vam mogao dati odrjeenje, moram najprije uti vae grijehe. Ali sam se te veeri vratila i ukrala ga. Kako, molim? Vratila sam se u staru i zatvorenu zgradu opere, iz stolarske radionice uzela teka klijeta za rezanje ice, a iz garderobe veliki ogrta s kukuljicom, unajmila koije i vratila se u Neuilly. Vaar je obasjavala mjeseina, i u njemu vie nije bilo nikoga, jer su izvoai spavali u svojim kolima. Nekoliko je dukela zalajalo, ali sam im bacila po komad mesa. Pronala sam kavez na kotaima, povukla eljezni zasun kojim je bio zatvoren, otvorila vrata i tiho zazvala. Kreatura je bila lancima zakovana za zid. Presjekla sam mu lance na rukama i nogama i nagovorila ga da izae. Bio je uasnut, ali kad me je ugledao na mjeseini, izvukao se i pao na tlo. Pokrila sam ga ogrtaem, navukla kukuljicu na tu stranu glavu i odvela ga do koije. Koija je poeo neto rogoboriti zbog stranog smrada, ali

sam mu na njegovu plau jo i dodala, i tako nas je odvezao u moj stan iza rue le Peletier. Je li to to sam ga odvela bio grijeh? Sigurno ste time prekrili zakon, keri moja. On je pripadao svom zakonitom vlasniku, pa ma koliko on brutalan bio. to se pak tie grijeha pred Bogom... Ne znam. Ne vjerujem. Ali ima toga jo, oe. Imate li vremena? Vi stojite pred vjenou. Naravno da mogu odvojiti nekoliko minuta, ali sjetite se da tu moda ima i drugih samrtnika kojima sam takoder potreban. U svom sam ga staniu, oe, skrivala mjesec dana. Najprije se okupao, prvi put u ivotu, a zatim jo jednom i onda jo mnogo puta. Dezinficirala sam otvorene rane i povila ih, pa su mu tako polako i zarasle. Dala sam mu odjeu iz mueve krinje, a i nahranila ga tako da mu se vratilo zdravlje. A tada je i prvi put u ivotu spavao u pravom krevetu s posteljinom - Meg sam uzela k sebi, to je bilo dobro, jer ga se ona uasavala. A otkrila sam i da se on sam skameni od straha svaki put kad netko zakuca na vrata, pa bjei da se skrije pod stube. A otkrila sam i da zna govoriti francuski, iako na alzaki nain, i tako mi je on kroz taj mjesec polako ispriao svoju priu. Rodio se kao Erik Muhlheim, skoro tono prije etrdeset godina. U Alzasu koji je tada bio francuski, no koji e uskoro pripojiti Njemaka. Bio je jedini sin u cirkuskoj obitelji, i ivio je u kolima, i stalno se selio iz grada u grad. Rekao mi je kako je ve kao malo dijete doznao za okolnosti svojega rodenja. Kad je vidjela djetece kako dolazi na svijet, babica je zavritala, jer je ve tada bio grozno iznakaen. Predala je taj rasplakani zamotuljak majci i pobjegla, viui (o da, glupe krave) da je porodila samoga vraga. I tako je siroti Erik doao na svijet, osuden od rodenja da ga ljudi mrze i odbacuju, ljudi koji vjeruju da je runoa vanjski znak grenosti. Njegov je otac bio cirkuski tesar, strojar i majstor od svake ruke. I ba je gledajui njega kako radi Erik poeo razvijati smisao za sve to se dade napraviti rukama i alatom. Tako je i upoznao iluzionistike tehnike, sa zrcalima, propadalitima i tajnim prolazima koji e kasnije u njegovu parikom ivotu igrati tako vanu ulogu. Otac mu je, metim, bio pijani divljak, pa je djeaka stalno lemao i zbog najsitnijih pogreaka, pae i nikakvih; mati mu je bila beskorisna enturaa koja je povazdan samo sjedila u kutu i jadiko-

vala. Provevi tako svoj mladi ivot u plau i muci, pokuao je to manje biti u karavanu, pa je spavao u slami s cirkuskim ivotinjama, napose s konjima. Imao je sedam godina, i ba je spavao u tali, kad je veliki ator zahvatio plamen. Taj je poar unitio cirkus, koji je poslije toga otiao na bubanj. Osobe i artisti razbjeali su se na sve strane i pridruili se drugim poduzetnicima. Erikov otac, ostavi bez posla, poeo se ubijati piem. Mati mu je pobjegla i postala slukinja u oblinjem Strasbourgu. Ostavi bez novaca za pie, otac ga je prodao gazdi menaerije nakaza u prolazu. I tako je proveo devet godina u kavezu na kotaima, i svaki ga je dan okrutna rulja sebi za zabavu gadala smeem i izmetinama. Kad sam ga ja nala, bilo mu je esnaest godina. O tune li prie, keri moja, no to to ima s vaim smrtnim grijesima? Strpljenja, oe. Posluajte me do kraja, pa ete razumjeti, jer istinu o tome jo nije ula iva dua a zemlji. Ostavila sam , Erika u svom stanu mjesec dana, ali to tako nije moglo dalje. Bili su tu, napokon, i susjedi, a i dolazili bi ljudi na vrata. I tako sam ga jedne veeri odvela na posao, u Operu, i tu je on naao svoj novi dom. Sad je napokon pronaao utoite, mjesto gdje se mogao sakriti i gdje ga svijet nikad nee nai. Unato tome to se uasavao otkritog plamena, ipak je uzeo zublju i spustio se u najdublje podrume gdje e tama sakriti njegovo uasno lice. S neto drveta i uz pomo alata i tesarove radionice, na rubu si je jezera sagradio dom. Namjestio ga je inventarom iz rekvizitarija, a platno je pribavio iz garderobe. A u sitne none sate, kad u zgradi nije bilo nikoga, izvrio bi, da se najede, prepad na kantinu za osoblje, a znao bi ak potkradati i poslastice iz ravnateljeve smonice. A osim toga je i itao. Izradio si je klju za knjinicu Opere i tako je utroio godine i godine na kolovanje za koje nikad nije imao prilike; iz noi u no, pri svjetlosti svijee, gutao je knjinicu, koja je bila pregolema. Razumije se da se veina djela bavila glazbom i operom. I tako je upoznao sve igda skladane opere i svaku notu svake arije. Zahvaljujui vjetim rukama stvorio je labirint tajnih, samo njemu znanih prolaza, a kako je davno vjebao s akrobatima na uetu, mogao je bez straha trati po najviim i najuim mostovima. I tako je tu poivio jedanaest godina, i postao ovjek podzemlja.

Ali naravno, nije trebalo dugo da se pojave glasine i ponu rasti. Nou bi nestajala hrana, odjea, svijee, alat. Lakovjerno je osoblje poelo priati o fantomu u podrumima da bi napokon njemu, tom tajanstvenom fantomu - a rekviziterski posao ponekad nije nimalo bezopasan - poeli pripisivati svaku sitnu nezgodu. Mon Dieu, pa za to sam ve uo. Prije deset godina... ne, sigurno vie... bili su me pozvali da pokopam nekog jadnika koga su nali objeenog. Netko mi je tada rekao da je to napravio Fantom. Taj se ovjek zvao Buquet, oe. Ali to nije bilo Erikovo. Josepha Buqueta bi povremeno znala obuzeti strana amotinja, i izvjesno je da si je sam oduzeo ivot. U prvi mi je as bilo drago zbog tih pria, jer sam vjerovala da e one pomoi mom sirotom deku - tako sam ga zvala u mislima da ostane siguran u svom malom kraljevstvu u mraku ispod Opere, i moda bi tako i bilo, da nije dola ona strana jesen 93. Jer je tada uinio neto jako budalasto, oe. Jer se zaljubio. Tada se ona zvala Christine Daae. Danas je vjerojatno znate kao madame la vicomtesse de Chagny. Ali to je nemogue. Neete valjda... Da, ba ta, tada koristica pod mojim vodstvom. Ne ba neka plesaica, ali je imala tako jasan, tako ist glas. Ali nekolovan. Erik je iz veeri u veer sluao najvee glasove svijeta; prouio je i tekstove, i znao je kako bi je trebalo uiti. A kad je s tim bio gotov, ona je jedne veeri preuzela glavnu ulogu i ve je ujutro bila zvijezda. Moj siroti, runi odbaenik Erik pomislio je da bi ga ona zauzvrat mogla zavoljeti, ali je to, naravno, bilo nemogue. Zato to je ona ve imala svoju mladu ljubav. Noen oajem, Erik ju je jedne veeri oteo, sa samog sredita pozornice, usred vlastite opere, Don Juan Triumphant. Ali itav je Pariz uo za taj skandal, ak i skromni sveenik kakav sam ja. Pritom je netko i poginuo. Da, oe. Tenor Piangi. Erik ga nije kanio ubiti, nego samo uutkati. Ali se Talijan zagrcnuo i umro. Naravno da je to bio kraj svega. Igrom se sluaja te veeri u publici naao i policijski komesar. Odmah je dozvao stotinu andara. Oni su uzeli zublje i s ruljom ednom osvete spustili se u podrum, sve do razine samog jezera. I tako su otkrili tajna stubita, prolaze, kuicu kraj jezera, a nali su i Christine u oku i na rubu nesvjestice. Bila je sa svojim udvaraem, mladim vikontom de Chagnyjem, dragim, milim Raoulom. On ju je

odnio i umirio kako to samo mukarac moe, snanim rukama i njenim milovanjem. Dva mjeseca kasnije otkrila je, da eka bebu. I tako se on njome oenio, dao joj svoje ime, svoj naslov, svoju ljubav i nuni vjenani prsten. U ljeto 94. rodio im se sin, pa su ga zajedno i odgojili. A ona je tijekom tih proteklih dvanaest godina nastavila nizati uspjehe te postala najveom divom itave Evrope. Ali nikad nisu, keri moja, pronali Erika? Od Fantoma ni traga, ako se dobro sjeam. Ne, oe, nikad ga nisu nali. Ali ja jesam. Vratila sam se sva oajna u svoju samotnu sobicu iza dvorane za vjebe kora. I kad sam maknula u stranu zavjesu moje nie s garderobom, tu je bio, a u ruci je stezao masku to ju je uvijek nosio, ak i kad bi bio sam, i uao je u mraku kao to je to nekad inio pod stubama u mom stanu prije jedanaest godina. I vi ste, naravno, javili policiji... Ne, oe, nisam. On je i dalje bio moj deko, jedan od dva moja djeaka. Nisam ga mogla opet predati rulji. I tako sam uzela enski eir i teki veo, i dug plat... Krenuli smo rame uz rame niza stube za glumce i nali se na ulici, samo dvije ene to bjee u no. Bilo ih je takvih na stotine. Nitko na to nije obratio ni najmanje zanimanje. Ostavila sam ga u svom stanu, niti kilometar daleko, puna tri mjeseca, ali su tjeralice za njim bile posvuda. Na njegovu je glavu bila raspisana ucjena. I zato je morao otii iz Pariza, sasvim otii iz Francuske. Pomogli ste mu pobjei, keri moja. To je bio i zloin i grijeh. Onda u za nj i platiti, oe. I to uskoro. Ta je zima bila opako studena i teka. Da sjednemo na vlak, nije dolazilo u obzir. Zato sam unajmila diliansu, etiri konja i zatvorenu kabinu. Do Le Havrea. Tu sam ga ostavila skrivena u nekom jeftinom stanu, a sama proeljala dokove i memljive krme. Napokon sam pronala kapetana malog teretnjaka to je plovio za New York, ovjeka koji uzme novac i ne postavlja pitanja. I tako sam jedne veeri sredinom sijenja 1894. stajala na kraju najduljega mola i gledala kako u noi nestaju krmena svjetla parobroda trampera, s kursom za Novi Svijet. Recite mi, oe, ima li tu osim nas jo koga? Nita ne vidim, ali osjeam nekoga. Doista, tu je i ovjek koji je netom uao. Ja sam Armand Dufour, madame. Do mene je dola novica i rekla da me ovdje trebaju.

I vi ste notar, ovlaten za uzimanje prisege? Doista jesam, madame. Monsieur Dufour, pruite ruku, molim vas, pod moj jastuk. Rado bih to uinila sama, ali sam ve preslaba. Hvala. to ste nali? Pa mislim, nekakvo pismo, stavljeno u lijepu kurvertu. I kesicu od antilopa. Upravo to. A sad, molim vas, uzmite pero i tintu i zapiite preko zapeaenog preklopca da vam je danas to pismo predano u pohranu, te da ga niste otvorili ni vi niti itko drugi. Dijete moje, molim vas da pourite. Jo nismo svrili na posao. Strpljenja, oe. Znam da mi vrijeme istjee, ali nakon toliko godina utnje sad se moram boriti da dodem do kraja. Jeste li gotovi, monsieur le Notaire? Napisano je ba kako ste traili, madame. A s prednje strane kuverte? Tu vidim, napisane oito vaom rukom, rijei: M. Erik Muhlheim, New York City. A mala konata kesa? Imam je u ruci. Otvorite, ako izvolite. Nom dun chien! Napoleondori. Nisam ih vidio sve od... Ali su i dalje valjana moneta? Naravno, i to vrlo dragocjeni. Onda vas molim da ih sve uzmete, kao i pismo, te ga odnesete u New York City i uruite. Osobno. Osobno? U New Yorku? Ali, madame, ja obino... Jo nikad nisam... Molim vas, monsieur le Notaire. Ima li tu dosta zlata? Za pet tjedana izvan kancelarije? Vie nego dovoljno, ali... Dijete moje, vi ne moete znati je li taj ovjek jo uope iv. O, preivio je on, oe. Kao to e i uvijek preivjeti. Ali ja nemam njegovu adresu. Gdje da ga nadem? A vi pitajte, monsieur Dufour. Pretraite useljenike dosjee. Ime je prilino rijetko. Tamo je negdje. ovjek koji nosi masku da sakrije lice. No dobro, madame, mogu pokuati. Otii u i pokuati. Ali vam ne mogu jamiti uspjeh. Hvala vam. I recite mi, oe, je li mi sestra dala licu tinkture bijeloga praka? Ne za ovaj sat vremena koliko sam s vama, ma fille. Zato? Kako neobino da je bol proao. Kako lijepo, slatko olakanje. Ne vidim ni lijevo ni desno, ali zato vidim tunel i luk. Tijelo me je tako

strano boljelo, ali me ne boli vie. Bilo je tako hladno, no sad je posvuda toplina. Ne odgaajte vie, monsieur 1Abbe. Ona nas naputa. Hvala vam, sestro. Nadam se da u znati to mi je dunost. Sad koraam prema luku, i na kraju je tunela svjetlo. Kakvo blago svjetlo. O, Lucien, jesi li tu? Dolazim ti, ljubavi moja. In Nomine Patris, et Filii, et Spiritus Sancti... Pourite, oe. Ego te absolvo ab ontnibus peccatis tuis. Hvala vam, oe. DUA P~esan Erika Muhlheima Penthouse, E.M. Tower, Park Row, Manhattan, listopada 1906. Svakoga dana, i ljeti i zimi, i po runom i po lijepom, ja ustajem rano. Odjenem se pa iz svojega stana izaem na tu malu, kvadratinu krovnu terasu, na samom vrhuncu najvieg nebodera u itavom New Yorku. A otuda, ovisno ve o tome na kojoj stranici kvadrata stojim, mogu pogledati na zapad preko rijeke Hudson sve do otvorenih zelenih polja New Yerseyja. Ili prema sjeveru i irem sreditu i prigradskim dijelovima tog udesnog otoka tako punog blaga i smea, ekstravagancije i bijede, zloina i poroka. Ili na jug, prema puini, koja vodi natrag do Evrope i gorkoga puta kojim sam proao. Ili na istok preko rijeke do Brooklyna i, izgubljena u morskoj magli, umobolne enklave zvane Coney Island, onog prvog izvora mojega bogatstva. I ja, koji sam proveo sedam godina teroriziran od brutalnoga oca, devet kao zvijer, okovana u kavezu, jedanaest kao otpadnik u podrumima ispod Parike opere i deset probijajui se kroz barake zaljeva Gravesend, u kojima su se ribama vadila crijeva, sve do dananjeg ugleda, ja danas znam da imam i bogatstvo i mo koji nadilaze sve Krezove snove. I stoga gledam svisoka na taj razliveni grad i pomiljam: O, kako te prezirem i mrzim, rode ljudski. Dug je i teak bio put koji me doveo ovamo u prvim danima 1894. Atlantik je bio podivljao olujama. Leao sam u svojoj lealjci na smrt bolestan, na putu koji mi je unaprijed platilo jedino plemenito ljudsko bie to sam ga ikad upoznao u ivotu, i trpio uvrede i porugu posade, jer sam znao da me mogu baciti preko ograde kad im se svidi, i nikom nita, ako i pokuam odgovoriti, i pri svemu su me tome na povrini drali samo bijes i mrnja prema svima njima. etiri

smo se tjedna valjali i poskakivali na putu preko oceana, sve dok se jedne ljute noi, koncem sijenja, more najednom nije smirilo, i tada smo oborili sidro u Roadsu, deset milja juno od vrka Manhattan Islanda. O svemu tome ja nisam znao nita, osim da smo stigli. Nekamo. Ipak sam uo mornare kako svojim otrim bretonskom narjejem govore jedan drugom da emo u zoru krenuti uz East River i vezati se radi carinskog pregleda. Tada sam shvatio da e me opet otkriti; da e me izloiti, poniavati, uskratiti mi useljenje i vratiti me u lancima. U sitne sate, kad su svi na brodu usnuli - s njima i onaj pijanac kojeg je dopala nona straa uzeo sam s palube pljesniv pojas za spasavanje i bacio se preko ograde u ledeno more. Vidio sam kako u tami mrano trepere svjetla, ali kako daleko, nisam znao. Ipak sam poeo prema njima tjerati svoje smrznuto tijelo, pa se sat kasnije izvukao na pjeanu plau skorenu od mraza. Ja to tada nisam znao, ali sam svoje prve korake u Novom svijetu napravio na plai Gravesend Baya na Coney Islandu. Svjetla to sam ih bio vidio dopirala su od smrdljivih petrolejki u prozorima bijednih koliba na vrhu plae, iza granice plime, a kad sam zateturao prema njima i pogledao kroz prljava stakla, ugledao sam redove zgrbljenih ljudi kako skidaju ljuske i vade crijeva tek ulovljenoj ribi. Jo dalje uz red koliba stajao je prazan prostor usred kojeg je gorio veliki krijes. Oko njega je ualo desetak bijednika i itavim tijelom upijalo toplinu. Polumrtav od studeni, znao sam da moram dobiti neto od te topline ili se smrznuti do kraja. I tako sam uao u svjetlo velike vatre, osjetio val topline i pogledao ih. Masku sam bio gurnuo nekamo u odjeu, i sad mi je plamen obasjao groznu glavu i lice. Oni su se okrenuli i blenuli u mene. U ivotu sam se jedva ikad i nasmijao. Za to, napokon, nisam ni imao razloga. Ali te noi, u praskozorje ispod ledita, nasmijao sam se u sebi od istog olakanja. Oni su me pogledali... i nisu se ni obazreli. Jer ovako ili onako, svi su oni bili izoblieni. istom sam se igrom sluaja obreo na nonom logu otpadnika s Gravesend Bayja, sred odbaenika koji su za bijedni ivot mogli zaradivati samo ienjem ljusaka i vadenjem droba ulovljenim ribama dok su i ribari i itav grad jo spavali. I tako su me pustili da se osuim i ogrijem uz vatru te me upitali otkud dolazim, iako je bilo oito da sam doao s mora. Kako sam proitao libreta svih engleskih opera, nauio sam nekoliko rijei tog

jezika, pa sam im rekao da sam pobjegao iz Francuske. to im s~e nije bilo ni najmanje vano, jer su svi oni odnekud pobjegli, progonjeni od drutva sve do tog zadnjeg samotnog pjeanog rta. Poeli su me zvati Frenchie i dopustili da im se pridruim. Spavali smo u straarama na hrpama smrdljivih mrea, radili po itavu no za nekoliko bakrenjaka, hranili se otpacima, poesto trpjeli i hladnou i glad, no bar smo bili zatieni od zakona i njegovih zatvora i lanaca. Stiglo je i proljee, a ja sam poeo doznavati to se krije iza gustia lovora i hrastova grmlja to su skrivali ribarsko selo od ostatka Coney Islanda. Doznao sam da je itav otok izvan zakona ili, bolje, da je sam sebi zakonom. Da nije pridruen gradu Brooklynu s druge strane tjesnaca, te da je njime sve donedavno vladao polupolitiar i polugangster John McKane, koga su ba nedavno uhapsili. Njegovo je naslijee, meutim, nastavilo ivjeti na tom umobolnom otoku posveenom zabavnim vaarima, javnim kuama, kriminalu, poroku i uitku. Ovaj je potonji i bio cilj newyorke buroazije koja je ovamo dolazila vikendom. Ona bi do odlaska znala spiskati itavo bogatstvo na budalaste razbibrige, koje bi im prireivali cirkusanti dovoljno dovitljivi da se pobrinu za njihovo zadovoljstvo. Za razliku od ostalih otpadnika koji su bili spremni do smrti vaditi ribama crijeva i zahvaljujui samo svojoj tupoglavosti nikad se ne vinuti iznad toga, ja sam znao da se umom i domiljatou mogu izvui iz tih straara i stvoriti bogatstvo iz zabavita koja su se ve i tada sve vie planirala i gradila po otoku. Ali kako? Kao prvo, kad je pao mrak, upuzao sam u grad i ukrao odjeu, pristojnu odjeu, s uadi za suenje i iz praznih vikendica na plai. Onda sam s gradilita uzeo drvo pa napravio bolju kolibu. Pa ipak se s takvim licem i dalje nisam mogao kretati danju u tom razuzdanom i kaotinom drutvu u kojem su svakog vikenda sa sretnih turista odirali itava bogatstva. A onda nam se pridruio novi pridolica, momak jedva stariji od sedamnaest godina, deset godina mlai od mene, ali stariji od svojih godina. Za razliku od veine nas, on je u tjelesnom smislu bio nedirnut, nedeformiran, ali mu je lice bilo blijedo kao kost a crne su mu oi bile bez izraza. Doao je s Malte i bio je kolovan, jer su ga poduavali katoliki oci. Teno je govorio engleski, znao je latinski i grki, a svaki mu je obzir bio sasvim nepoznat. A ovdje je bio zato to je, ponesen bijesom na beskrajne pokore koje su mu nametali sveenici, uzeo kuhinjski no i zario ga u svog uitelja, i tako ga na

mjestu ubio. Bjeei pred zakonom, najprije je prebjegao na obalu Berberije, sluio neko vrijeme kao djeak za zabavu u kui sodomije, a onda se ukrcao kao slijepi putnik na brod koji je sluajno plovio ba za New York. Na njegovu je glavu, meutim, jo bila rasipana ucjena, pa je zato zaobiao imigracijski filter na Ellis Islandu i pustio da ga struja odnese prema Gravesend Bayu. Trebao mi je predstavnik koji e mi moi i danju obavljati poslove; njemu su pak trebale moja vjetina i domiljatost da nas obojicu izvuku odatle. Tako je on postao moj podredeni i predstavnik u svemu, i tako smo zajedno od tih straara za crijevarenje riba doli do bogatstva i moi nad polovicom New Yorka i mnogo ime izvan njega. A do dananjeg dana znam ga samo kao Dariusa. Ali ako sam ja njega neemu nauio, nauio je i on mene, pa me preobratio s mojih starih i ludih vjerovanja na slavljenje jednog i jedinog boga, Velikoga Gospodara koji me nije nikad ostavio na cjedilu. Pitanje kako da se i danju kreem svijetom rijeilo se sasvim jednostavno. U ljeto 94., zahvaljujui novcu to sam ga pritedio od ienja riba, dao sam nekom vjetaku da mi od lateksa napravi masku za itavu glavu, samo s otvorima za usta i oi. Bila je to maska klauna, s kuglastim crvenim nosom i irokim smijekom zubi na preskok. U vreastoj jakni i irokim arenim hlaama mogao sam se slobodno kretati i sredinom puta. Ljudi s djecom ak bi mi mahnuli i nasmijeili se. Klaunsko ruho bila je moja putovnica za svijet dana. Dvije smo godine samo mlatili lovu. Napravili smo pritom toliko podvala i svinjarija da sam i zaboravio koliko sam ih smislio. Najjednostavnije su poesto bile i najbolje. Tako sam otkrio da turisti svakog vikenda s Coney Islanda poalju 250 000 razglednica. Mnogi su od njih traili i gdje bi mogli kupiti marke. Tako bih kupio razglednice za jedan cent, udario na njih ig da je potarina plaena i prodavao ih za dva. Turisti su bili sretni. Nisu ni znali da je potarina i tako besplatna. Ali ja sam elio vie, mnogo vie. Osjeao sam kako dolazi eksplozija masovne zabave, eksplozija ravna dozvoli da otvori tiskaru novca. Za tu sam prvu godinu i pol doivio samo jedan neuspjeh, ali je zato taj bio ba gadan. Kad sam se jedne veeri vraao kui, to jest u bajtu, s vreom punom dolara, klapa od etiri razbijaa naoruana toljagama i mesinganim bokserima namjestila mi je zasjedu. Da su me samo orobili za novac bilo bi to loe, ali mi ne bi ugrozili ivot.

Ali su mi bili strgnuli klaunsku masku, ugledali mi lice i onda me skoro na smrt premlatili. Proveo sam itav tjedan u svojoj bijednoj postelji dok nisam ponovno prohodao. Od tada sam sa sobom stalno nosio mali Derringer, jer dok sam leao tako, zarekao sam se samome sebi da me vie nitko nee taknuti i otii kao da nita nije bilo. Ali kad je stigla zima, uo sam za nekog Paula Boytona. On je nakanio na otoku otvoriti prvi zatvoreni zabavni park, koji bi radio po svakom vremenu. Uputio sam Dariusa da ga potrai te mu se predstavi kao inenjer, genijalni projektant netom stigao iz Evrope. I upalilo je. Boyton je naruio niz od est zabavnih atrakcija za svoje novo zabavite. Sve sam to, naravno, projektirao ja, pa sam posegnuo za iluzijama, optikim varkama i vlastitim graditeljskim umijeem, te tako stvorio prave senzacije straha i smetenosti. Turisti su ih sve zavoljeli. Boyton je 1895. otvorio taj svoj Sea Lion Park, i raja je nagrnula. Boyton je elio platiti Dariusu za njegove izume, ali sam mu ja rekao da se ne prenagljuje. Umjesto toga sam zatraio deset centi od svakog dolara zaradenog na tih est programa, i to kroz deset godina. Boyton je u taj svoj zabavni sajam uloio sve to je imao, i sad je bio do grla u dugovima, pa je pristao. Nije proao ni mjesec, a ti su programi, koje je Darius briljivo pratio, donosili samo nama stotinu dolara tjedno. Ali je jo mnogo vie trebalo doi. Nasljednik je politikog gazde McKanea bio riokosi smutljivac George Tilyou. I on je elio otvoriti zabavite i napuniti depove kad pone jagma. Ne obazirui se nimalo na gnjev Boytona, koji mi je mogao puhati, ja sam za Tilyouovo zabavite izmislio jo domiljatije razbibrige po istom kljuu, to jest prema postotku od zarade. Steeplechase Park se otvorio 1897. i poeo donositi tisuu dolara dnevno. Do tada sam ve bio kupio ugodnu kolibu blie Manhattan Beachu i u nju se preselio. Susjeda je bilo malo, i to veinom vikendom, dakle u dane kad bih ja, u svom klaunovskom ruhu, slobodno etkao kroz vrevu turista izmedu dva zabavita. Na Coney Islandu esto su se odravali i boksaki turniri, popraeni tekim okladama milionarske vlastele to je s Brooklyn Bridgea novom nadzemnom eljeznicom stizala u Manhattan Beach Hotel. Ja sam sve to pratio, ali sam nisam igrao, uvjeren da je veina borbi namjetena. Kladenje je inae bilo zabranjeno u itavom New Yorku i Brooklynu, pae i u itavoj dravi New York. Ali na Coney Islandu,

zadnjoj ispostavi divlje granice kriminala, goleme su svote ile iz ruke u ruku kad bi kladioniari od igraa skupljali novac. Godine 1899. Jim Jeffries je izazvao Boba Fitzsimmonsa u namjeri da mu preotme naslov svjetskog prvaka u supertekoj kategoriji - i to na Coney Islandu. Na je zajedniki imetak tada iznosio 250 000 dolara, i ja sam ga nakanio itavog staviti na izazivaa Jeffriesa, i to uz vrlo visok omjer. Darius je skoro poludio od bijesa sve dok mu nisam objasnio to sam smislio. Bio sam naime opazio da borci izmeu rundi uvijek iz boca ispijaju goleme gutljaje vode, koju potom ponekad, ali ne i uvijek, ispljunu. Sad je Darius prema mojim uputama, preruen u sportskog reportera, Fitzsimmonsovu bocu naprosto zamijenio drugom, zainjenom sedativom. I tako ga je Jeffries nokautirao. I tako sam ja digao milijun dolara. Iste je te godine Jeffries obranio naslov protiv Sailora Toma Sharkeyja u Atletskom klubu Coney Island. Ista psina, isti plod. Siroti Sharkey. Tako smo zaradili 2 milijuna. Sad je ve bilo vrijeme da krenem dalje uz otok i dalje uz trite, zato to sam ve podue prouavao poslovanje jednog jo divljijeg i bezakonju jo preputenijeg karnevala, a u svrhu stjecanja novca. Rije je o Newyorkoj burzi. Pa ipak sam morao na Coney Islandu iskopati jo jednu i zadnju zlatnu ilu. Dva meetara, neki Frederic Thompson i Skip Dundy, bila su si zabila u glavu da otvore trei i jo vei zabavni park. Prvi je bio inenjer i pijanica, a drugi novar kojem se ve klimalo pod nogama. Njihova je potreba za novcem bila tolika da su iz banaka ve izvukli vie nego to vrijede. Sad smo Darius i ja stvorili fiktivnu kompaniju, kreditnu korporaciju, koja ih je zapanjila ponudivi im neosigurani zajam s nultom kamatnom stopom. Ali je zato E.M. Corporation od njih traila 10 posto od prometa Luna Parka kroz deset godina. Oni su pristali. Drugo im, uostalom, nije ni preostalo. Bilo im je ili to ili bankrot tek napol dovrenog zabavita. Luna Park se otvorio 2. svibnja 1903. U 9.00 ujutro Thompson i Dundy su bili pred bankrotom. Do smiraja su ve vratili sve svoje dugove - ne izuzevi one prema meni. U prva je etiri mjeseca Luna Park napravio 5 milijuna dolara prometa. Poslije se zadrao na molijun mjeseno i jo je na tome. Do tada smo se ve bili preselili na Manhattan. Krenuo sam iz skromne kue od pjeenjaka, u kojoj sam veinom i boravio, jer mi tu klaunsko ruho ne bi bilo ni od kakve koristi. Darius

je u moje ime poeo igrati na burzi, slijedei moje upute, budui da sam ja cijedio oi nad izvjeima korporacija i detaljima novih emisija dionica. Uskoro je postalo jasno da je u ovoj zapanjujuoj zemlji sve u stadiju silnog poleta. Nove ideje i projekti, ako bi ih ovjek samo vjeto prezentirao, smjesta su dobivale financijera. Ekonomija se irila sumanutom brzinom, nadirui na zapad i onda opet na zapad. S nicanjem svake nove industrije javljala se potranja za sirovinama, kao i za brodovima i prugama koji e ih dopremati te odvoziti proizvode na gladna trita. Za godina to sam ih proveo na Coney Islandu u zemlju su se ulili milijuni doseljenika iz svih zemalja na istoku i zapadu. Lower East Side, koji mi je sad skoro pod terasom, bio je i ostao golem kotao u kojemu sve vri od svih moguih rasa i vjera to se tiskaju jedne uz drugu u bijedi, nasilju, zloinu i poroku. A samo milju-dvije dalje velebogatuni imaju svoje dvorce, svoje koije i svoju ljubljenu operu. Do 1903., nakon nekoliko nezgoda, uspio sam ipak svladati finese trita dionica i shvatiti kako su giganti poput Pierpont Morgana stvorili svoja bogatstva. Zato sam se, kao i oni, bacio na ugljen u West Virginiji, elik u Pittsburghu, pruge u Texasu, pomorsko prevoznitvo iz Savannaha via Baltimorea do Bostona, na srebro u New Mexicu i nekretnine po itavom Manhattan Islandu. Ali ja sam od njih postao i tvri i bolji, i to zato to sam se sav odao tovanju jedinog istinskog boga, a kojemu me priveo Darius. Jer to je Mamon, bog zlata, koji ne doputa ni milost, ni milosrde, ni suut ni obzire. I nema te udovice, ni tog djeteta, ni tog jadnika siromaka kojeg ne bi trebalo nagnjeiti jo malo za samo jo nekoliko zrnaca te dragocjene kovine koja toliko raduje Gospodara. Jer sa zlatom dolazi mo, a s njom jo vie zlata, u velianstvenom kruenju koje vodi osvojenju svijeta. Ja u svemu jesam i ostajem Dariusov uitelj i u svemu ga nadilazim. U svemu osim u jednom. Jer nikad na ovom planetu nije stvoren hladniji i okrutniji ovjek. Kreatura mrtvija u dui njime nije nikad hodila. U tome me nadilazi. Pa ipak on ima i svojih slabosti. Zapravo samo jednu. Jedne veeri, radoznao kamo u rijetkim zgodama nestaje, dao sam ga slijediti. A on je otiao u nekakvu jazbinu u maurskoj koloniji, gdje je puio hai dok nije pao u nekakav trans. I ini se da mu je to jedina mana. Neko sam vjerovao da bismo mogli postati prijatelji, ali sam ve odavno shvatio da on ima samo jednog; njegovo ga slavljenje zlata prodire i danju i nou, te on sa mnom

ostaje i vjeran mi je samo zato to ja to zlato znam ispredati u beskrajnim koliinama. Do 1903. skupio sam ve dovoljno da se prihvatim izgradnje E.M. Towera, najvieg nebodera u New Yorku, na praznom gradilitu u Park Rowu. Bio je dovren 1904., sa svojih etrdeset katova od elika, betona, stakla i granita. A najljepe je od svega da je sve to isplatilo trideset sedam katova ispod mene, i da im se vrijednost podvostruila. Tako ostaje jedan kat za namjetenike korporacije, povezane telefonom i ~teleprinterom s tritima; zatim kat iznad toga podijeljen popola na Dariusove odaje i korporacijsku dvoranu za konferencije; a iznad svega je toga moj penthouse ija gornja terasa dominira svime dokle see oko, a ipak se brine i za to da mene samog ne vidi nitko. I tako... moj kavez na kotaima, moji mrani podrumi pretvorili su se u orlovsko gnijezdo na nebu, po kojemu mogu etati bez maske i nitko mi ne moe vidjeti lice doneseno iz pakla, osim galebova u prolazu i vjetra s juga. A otuda ja mogu vidjeti ak i napokon dovren i sjajan krov jedinog mog kaprica, jedinog mojeg projekta koji nije posveen gomilanju novca nego zadovoljenju osvete. U velikoj daljini, na West Thirty-fourth Streetu stoji netom dovrena Manhattanska opera, rival koji e za tri koplja nadii snobovski Metropolitan. Kad sam stigao ovamo, poelio sam opet pogledati operu, aIi mi je za to, naravno, trebala zastrta loa u Metu. Njihov odbor, kojim je dominirala gospoa Astor i njezini pripuzi iz drutvene kronike, iz proklete etiri stotine, zatraili su da osobno doem na razgovor. to je, dakako, bilo nemogue. Zato sam poslao Dariusa, ali ga oni nisu htjeli primiti, nego su zatraili da me vide i osobno, licem u lice. Ali e mi skupo platiti tu uvredu. Jer sam naao jo jednog ljubitelja opere kog su otepli. Oscar Hammerstein, koji je ve jednom bio otvorio operu pa propao, sad je financirao i smiljao novu. A ja sam mu postao nevidljivim partnerom. Kua e se otvoriti u prosincu i Metom e brisati pod. Nisam alio troka. Zvijezda e mi biti veliki Gonci, ali vie od svega , sama Melba, da, Melba e tu doi i pjevati. Ba u ovom asu Hammerstein je u Garnierovu Grand Hotelu na Boulevard des Capucinesu u Parizu, gdje troi moj novac samo da je dovede u New York. to je neuven podvig. Natjerat u te snobove, Vanderbiltove, Rockefellere, Whitneye, Goulde, Astore i Morgane da puu na trbuhu, samo da uju veliku Melbu.

to se tie ostalog, pogledao sam malo prema van i prema dolje. O da, i prema natrag. ivot ispunjen bolom i odbacivanjem, strahom i mrnjom: vas prema meni i mene prema vama. U svemu je tome samo jedan ovjek prema meni pokazao malo ljubavi, odveo me iz kaveza u podrum i onda na brod, kad su me svi ostali lovili kao ishajkanu liju; bila je to ena koja mi ja bila kao mati koju sam jedva i imao i upoznao. I jo jedna ena, koju sam volio, no koja nije mogla zavoljeti mene. Prezire li me i zbog toga, rode ljudski? Zato to nisam mogao postii da me ena zavoli kao mukarca? Pa ipak je bio jedan trenutak, jedan vrlo kratak asak, kao onaj jedan sat opak i sladak silno Chestertonova magarca, kad sam pomislio da bih mogao biti voljen... Pepeo, ugarci, nita. Neto ega nee biti. Nikada. I stoga mi preostaje samo jo jedna ljubav, pobonost prema Gospodaru koji me nikad nije iznevjerio. I njega u tovati i slaviti itav svoj ivot. TRI O~a~rmanda Dufoura Broadway, New York City, listopada 1906. O, kako mrzim taj grad. Nikad nisam ni trebao doi. Po to sam napokon i dolazio? Dooh da ispunim elju neke parike samrtnice koja, po svemu to mi je poznato, i nije morala biti sasvim pri sebi. I zbog kese napoleondora, da, i zbog toga. Ali bez obzira i na to, nisam ih ni trebao uzeti. I gdje je taj ovjek kojem bih trebao predati pismo koje nema nikakvag smisla? Otac mi je Sebastien znao rei samo da je jezivo izoblien, te stoga upadljiv. A zapravo je obratno: potpuno je nevidljiv. Iz dana sam u dan sve uvjereniji da on nikad nije ni stigao ovamo. Nema dvojbe da ga slubenici na Ellis Islandu nisu pustili. Otiao sam onamo kakav kaos. Kao da se u tu zemlju slijeva itav jedan svijet sirotinje i beskunika, a veina od njih tu odmah i ostaje, u tom groznom gradu. Nikad u ivotu nisam vidio toliko propaliteta; to su itave kolone dronjavih izbjeglica, smrdljivih, pae i uljivih nakon puta u memli brodske utrobe, i svi oni u rukama steu trone smotuljke sa svom svojom svjetskom imovinom, pa prolaze u beskrajnim redovima kroz te sumorne zgrade na tom otoku beznada. A iznad svih se njih, na drugom otoku, die kip kojeg smo im mi dali. Dama sa zubljom. Trebali smo rei Bartholdiju da svoj prokleti kipec ostavi u Francuskoj a Jenkijima dadne neto

drugo. Moda dobru zbirku Larousseovih rjenika, eda napokon naue neki civilizirani jezik. Ali ne, mi smo im morali dati neto simbolino. A oni su to sada pretvorili u magnet za sav klate Evrope i jo mnogo ire, i svi su oni sad nagrnuli ovamo u potrazi za boljim ivotom. Quelle blagve! Ma oni su sto gradi ludi, ti Jenkiji. Kako to oni misle stvoriti naciju kad priputaju takve ljude? Drutveni otpad svih zemalja od Bantry Baya do Brest Litovska, od Trondheima do Taormine. to oni misle? Da e jednoga dana iz tog oloa stvoriti bogatu i monu naciju? Poao sam potraiti efa imigracije. Hvala dragom Bogu, pri ruci mu se naao i netko tko govori francuski. Ali on mi je rekao da unato tome to vraaju tek malobrojne, ipak odbacuju ljude oito bolesne i deformirane, pa se tako onaj moj zacijelo naao medu njima. Ali ak i da je uspio ui, od tada je prolo dvanaest godina. Tko zna gdje je onda sad u toj zemlji, a u njoj ima pet tisua kilometara od istoka do zapada. I tako sam se vratio gradskoj upravi, no ondje su mi ukazali na injenicu da grad ima pet predgrada i praktiki nikakvu boravinu arhivu. Moj je ovjek mogao biti u Brooklynu, Queensu, Bronxu, Staten Islandu. I tako mi nije preostalo drugo nego da ostanem na Manhattan Islandu i potraim tog bjegunca pred pravdom. Kakva zadaa za valjanog Francuza! U spisima su gradske vijenice imali popis tuceta Muhlheima, i ja sam ih sve provjerio. Da se sluajno zvao Smith, poao bih kui. Tu imaju puno telefona, i popis njihovih vlasnika, ali medu njima nema Erika Muhlheima. Upitao sam i poreznu upravu, ali su mi rekli da su njihovi podaci povjerljivi. Policija je bila bolja. Naao sam nekog irskog narednika koji mi je rekao da e potraiti, ali da to kota. Znao sam prokleto dobro da e ta tarifa zavriti u depu njegovih hlaa. On je medutim otiao pa se vratio i rekao mi da nikad nijedan Muhlheim nije imao okapanja s policijom, ali da zato ima pola tuceta Mullera, ako mi to moe pomoi. Imbecil. Na Long Islandu je bio nekakav cirkus, pa sam otiao onamo. Opet orak. Pokuao sam i u njihovoj velebnoj bolnici zvanoj Bellevue, ali u njihovim spisima nije bilo ni spomena o ovjeku toli iznakaenom, a koji je ikad zatraio pomo. A nisam imao pojma kamo bih jo mogao otii.

Stanujem u skromnom hotelu u prostranoj ulici iza onog velikog bulevara. Jedem njihove grozne gulae i pijem to njihovo jezivo pivo. Spavam na uskom leaju ispunjen eljom da sam sada u svom stanu na Ile St. Louisu, toplom i udobnom, i pritisnut uz fine masne butine madame Dufour. Sve je hladnije, a i novca je sve manje. Htio bih se vratiti u svoj ljubljeni Pariz, u civilizirani grad gdje ljudi hodaju a ne tre na sve strane, u mjesto gdje koije voze smireno a ne se utrkuju kao poludjele, i gdje tramvaji nisu opasnost za ivot i zdravlje. Da stvar bude jo i gora, vjerovao sam da znam izgovoriti bar nekoliko rijei na tom perfidnom Shakespeareovu jeziku, jer sam i gledao i sluao engleske milorde koji su dolazili na trke svojih konja u Auteuil i Chantilly, ali ovdje svi govore kroz nos i nevjerojatno brzo. Juer sam u ovoj ulici naiao na talijansku kavanu gdje slue dobru mochu pa ak i Chianti. Da se razumijemo, nije to Bordeaux, ali bolje i to nego ona jenkijevska konjska piaa od piva. O, gledam je i sada, s druge strane te smrtno opasne ulice. Idem zbog ivaca popiti jednu dobru i jaku kavu, a onda se vraam i rezerviram kartu za povratak. v CETIRI Dobra srea ChollXj a Blooma Louises Bar, Ugao Fifth Avenue i Tzuenty Eight Streeta, New York City, listopada 1906. Velim vam, ljudi, ima trenutaka kad je posao reportera u najbrem, najuzbrujanijem gradu na svijetu najsjajniji posao na zemaljskoj kugli. Okny, svi mi znamo da ima i dana i sati kad samo deremo potplate a nemamo to pokazati. Kad nailazimo samo na niti koje nikamo ne vode, intervjue koje nam odbijaju, i ba nigdje ni na kakvu priu. Istina? Barney, bi mogla pasti jo jedna runda piva? Jest, ima dana da prou bez skandala u vijenici (ne ba puno, naravno), kad se nitko od slavnih ne razvodi, kad u Centralnom parku osvane zora bez ijednog lea, pa ivot izgubi sjaj. Tad se ovjek upita: to ja uope radim tu, zato gubim vrijeme? Moda sam zaista trebao preuzeti tatinu trgovinu u Poughkeepsieju. Svi dobro znamo taj osjeaj. Ali u tome i jest stvar. Zbog toga to i jest bolje od prodavanja mukih gaa u Poughkeepsieju. Najednom se iznebuha neto dogodi, i ako

samo ima klikera, na dohvat ti se ruke nae velebna pria. Dogodilo mi se to juer. Moram vam to ispriati. Hvala, Barney. Bilo je to u onoj kavani. Znate Fellinija? Ugao Broadwaya i Twentysixtha. Lo dan. Potroio ga uglavnom na tranje za novom niti o ubojstvu u Central Parku, pa nita. Gradonaelnikov ured vriti na detektivski biro a oni nemaju nita novo, pa su neto slabe volje i ne vele nita vrijedno tiska. Preda mnom je perspektiva povratka u urednitvo gradske, i izjave kako nema nita vrijedno jednog palca jednoga stupca. I tako pomislim, ba me briga, idem na jedan sladoledni kup Pape Fellinija. Koliko taj stavi sirupa. Probali ste? To te dri u pogonu. Unutra ljudi ovoliko. Uvalim se u zadnji separe. Deset minuta kasnije unutra upada neki tip, jadan kao grijeh. Osvrne se oko sebe, opazi da sam sam, pa mi pride. Vrlo uljudan. Moj naklon. Kimnem mu glavom. Veli neto na nekom udnom narjeju. Pokazujem mu na slobodnu stolicu. On sjeda i naruuje kavu. Samo to on to ne izgovara kao kauphy, nego veli kaffay. Konobar je Talijan, tako da mu to ne smeta. Samo to si ja mislim da je tip vjerojatno Francuz. Zato? Zato to mi ba tako izgleda. I tako, budui da sam uljudan, ja ga pozdravim. Na francuskom. Govorim li francuski? A je li glavni rabin idov? No dobro, pomalo govorim. I tako mu velim: Bon jewer Mon sewer. Samo se trudim biti dobar Newyoranin. Ali mislim, sad Frenchie poludi. Baca se u bujicu francutine tri koplja iznad moje glave. I sav je oajan, samo to ne zaplae. Zavlai ruku u dep pa izvlai pismo, izgleda vrlo vano, s voskom na preklopcu a tu je i neto kao peat. I time mi mae ispred nosa. Mislim, u tom se trenutku ja jo trudim biti fin s posjetiteljem u nevolji. Ipak me mui napast da pojedem sladoled, bacim bakrenjak i pokupim se otale. Ali umjesto toga si mislim, daj ga k vragu, hajde da pokuamo pomoi tom tipu zato to se ini da mu je dan bio gori nego meni, a to neto znai. I tako ja zovem Papu Fellinija i pitam ga govori li francuski. Nema teorije. Samo talijanski i engleski, a i engleski na sicilijanski nain. I tada se pitam: Tko tu u blizini govori francuski? I sad, vi biste ljudi na to samo slegnuli ramenima i otili, nije li tako? I tako bi vam neto promaklo. Ali ja sam Cholly Bloom, ovjek sa estim utilom. A to stoji samo jednu ulicu dalje, na uglu Twentysixth i Fiftha? Delmonicos. A tko vodi Delmonicos? Pa mislim,

Charlie Delmonico. A otkud su doli Delmonicovi? Dobro, iz vicarske, no tamo govore svim jezicima, pa usprkos tomu to se Charlie rodio u Sjedinjenim, pomislih moda bar malo natuca francuski. I tako ja iskotrljam Frenchija otale i deset minuta potom evo nas pred najpoznatijim restoranom u itavim Sjedinjenim Dravama. Jeste li ljudi kad bili tamo? Ne? E pa, to vam je neto sasvim drugo. Uglaani mahagonij, barun u boji ljive, stolne svjetiljke od masivne mjedi, sve vrlo ozbiljno otmjeno. I skupo. Vie nego to si ja mogu priutiti. I sad dolazi Charlie D. glavom, a zna to i on. Ali to je zatitni znak velikog ugostitelja, istina? Savreno ophodenje, ak i prema ulinom lutalici. Lijepo se nakloni i pita ime bi nam mogao pomoi. Ja mu velim da sam naletio na tog Frenchija iz Pariza, i da je u velikoj gabuli zbog nekakvog pisma, ali ja nikako da shvatim o emu je rije. I dobro, Mr. D. postavlja Francuzu nekoliko pristojnih pitanja, na francuskom, i eto ti njega opet, ia kao iz Gatlingova mitraljeza pa vadi ono pismo. Ja ne razumijem ni rijei, i zato samo zrakam okolo. Pet stolova dalje je Bet a Million Gates, i ba prolazi kroz meni od datulja do akalice. A odmah iza njega je Diamond Jim Brady na ranoj veeri s Lillian Russell, koja pak ima dekolte za potopiti Majestic. Usput reeno, znate li kako Diamond Jim jede? Priali su mi ali nisam vjerovao; sino sam to vidio na vlastite oi. Usadi se u stolac, pa izmjeri tono pet palaca, ni manje ni vie, izmedu trbuha i stola. Poslije toga se vie ne mie, nego jede sve dok mu trbuh ne dotakne stol. U tom je trenutku Charlie D. ve obavio posao. Objanjava mi da je Fenchie zapravo Mon sewer Armand Dufour, pravnik iz Pariza, te da je doao u New York u misiji od kljune vanosti. Treba isporuiti pismo neke samrtnice izvjesnom gospodinu Eriku Muhlheimu, koji moda jest a moda i nije newyorki graclanin. Pokuao je na sve mile mogue naine, ali uvijek orak. U tom trenutku, sa mnom je isto. Nikad uo ni za kog s takvim imenom. Ali Charlie se gladi po bradi kao da naporno razmilja, pa mi onda veli: Gospodin Bloom - stvarno formalno - jeste li kad uli za E.M. Corporation?

Mislim, sad ja pitam vas, je li papa katolik? Naravno da sam za nju uo. Nevjerojatno bogata, zapanjujue mona i totalno tajanstvena. S vie udjela u vie poslova na burzi od bilo koga osim J. Pierponta Morgana, a tko je bogatiji od J.P-a? I tako, da se vidi da znam, ja velim: Naravno, s bazom u E.M. Toweru u Park Rowu. Tako je, veli Mr. D. Pa mislim, moglo bi se ba dogoditi da se ta ekstremno povuena osoba koja upravlja E.M. Corporationom zove upravo gospodin Muhlheim. Mislim, kad netko kao Charlie Delmonico veli moglo bi se ba dogoditi to znai da je neto nauo, ali to nikad neete izvui iz njega. Dvije minute potom eto nas opet na ulici, zaustavljam fijaker u prolazu i eto nas laganim kasom prema sreditu i Park Rowu. Vidite li sada, ljudi, zato reporterski posao moe biti najbolji u gradu? Poeo sam tako to sam htio pomoi Frenchiju u nevolji, a sad sam se naao u prilici da moda vidim najnevidljivijeg pustinjaka u New Yorku, nevidljivog ovjeka glavom i bradom. A hou li? Naruite jo jednu pintu zlatnog napitka, pa u vam rei. I tako stiemo u Park Row i vozimo se do Towera. I, deki, je li visok? Ne visok, nego previsok, a vrak samo to mu nije u oblacima. Svi su uredi ve zatvoreni, vani je ve mrak, ali je predvorje osvijetljeno, i unutra je recepcija s portirom. I tako ja zvonim. On se dolazi raspitati. Ja mu objasnim. On nas puta u predvorje i zove nekog privatnim ~telefonom. Veza je oito kuna jer telefonistu nita ne govori. A onda nekom neto govori i slua. Tada veli da mu ostavimo pismo i da e ga on predati. Ja, naravno, za tako neto ni ut. Recite gospodinu gore, velim mu ja, da je Mon sewer Dufour prevalio itav put od Pariza te da je zaduen da pismo preda osobno. Portir veli na telefon neto u tom smislu, pa mi ga preda;e. Neki glas kae: Tko to govori? Ja velim: Charles Bloom, Esquire. A glas: Po kakvom ste vi tu poslu? I sad, ne pada mi na pamet da tom glasu kaem da sam iz Hearst Pressa. Ve sam odavno stekao dojam da je to pouzdan recept za nogu u trticu. Zato velim da sam newyorki predstavnik Dufour Partnersa, notara iz Pariza, Francuska. I po kakvom ste vi tu poslu, gospodine Bloom? pita taj glas, a zvui kao da dolazi ravno s Newfoundlandske pliine. Tako mu ja velim opet da moramo predati pismo od eminentne vanosti osobno u ruke gospodina Erika Muhlheima. Na ovoj adresi ne ivi nitko takav, veli glas, ali ako to

pismo ostavite kod portira, ja vas uvjeravam da e stii na svoje odredite. Mislim, ja za tako neto ni ut. To je la. Po svemu to znam, moda razgovaram i sa samim gospodinom Nevidljivim. Zato idem na blef. Samo recite gospodinu Muhlheimu, velim ja, da to pismo dolazi od... Mme. Giry, kae pravnik. Mme. Giry, ponavljam ja u telefon. Priekajte, veli glas. Sad mi opet ekamo. Pa se onda opet vraa na vezu. Poite liftom na trideset deveti kat. To i inimo. Jeste li vi, ljudi, ikad bili na trideset devetom katu? Ne? Pa mislim, to je doivljaj. Zatvoren u kavez, oko tebe posvuda zvek strojeva, a ti se penje u nebo. I kako se njie. Napokon se kavez zaustavlja, ja guram reetku ustranu i izlazimo. A tu je neki tip, to je taj glas. Ja sam gospodin Darius, veli on. Podite za mnom. Sad nas uvodi u dugu, drvetom obloenu sobu i s konferencijskim stolom, a na njemu sve od srebra. Oito se tu sklapaju poslovi, mrve rivali, kupuju slabii, stvaraju milijuni. Sve jako otmjeno, u stilu Starog Svijeta: Po zidovima su uljane slike, i ja opaam jednu na drugom kraju, viu od ostalih. Tip u eiru iroka oboda, s brkom, ipkanim ovratnikom, i jo se smijei. Mogu li vidjeti pismo? pita Darius, pa me fiksira pogledom kao kobra kad odmjerava mousnog takora odredenog za ruak. Ma dobro, nikad nisam vidio ni kobru ni mousnog takora, ali to mogu zamisliti. Klimam glavom Dufouru i on stavlja pismo na uglaani stol izmedu sebe i Dariusa. U tom je ovjeku neto udno, od ega mi se odmah jee dlake na iji. Sav je u crnom: crni frak, bijela koulja, crna kravata. I lice bijelo kao ta koulja, tanko, usko. Crna kosa i antracitno crne oi koje svjetlucaju ali ne trepu. Rekoh kobra? Da, ba tako nekako. A sad me sluajte, ljudi, jer je ovo vano. Osjetim potrebu za cigaretom, pa je i zapalim. Pogreka, kriv potez. Kad je kresnula ibica, Darius kree na mene kao no iz korica. Bez otvorenog plamena, molim vas, obrecne se. Ugasite cigaretu. Mislim, ja jo stojim na kraju stola, kraj vrata na uglu. Iza mene je stol u obliku polumjeseca naslonjen na zid, i na njemu je srebrna zdjela. Kreem prema njoj da ugasim ik. Iza srebrne zdjele je golem srebrni pladanj, jedan mu je rub na stolu a drugi na zidu, tako da je nagnut pod izvjesnim kutom. I ba kad gasim cigaretu, bacam pogled u pladanj, uglaan kao zrcalo. A na drugom kraju sobe, visoko na zidu, uljana se slika onog nasmijeenog tipa promijenila. Lice je tu,

da, i eir iroka oboda. Ali ispod tog eira je lice od kojeg bi od straha i sami Rough Ridersi popadali iz sedla. Ispod eira je kao nekakva maska koja pokriva tri etvrtine lica. I vidi se samo pola izvijene rane usta. A iza maske, dva oka koja se zabijaju u mene kao builice. Sad ja kriknem i okrenem se, i pokaem na sliku na zidu. Koji je vrag sad ovo? dreknem. Nasmijani kavalir Fransa Halsa, veli Darius. Ne original, naalost, on je u Londonu, ali zato vrlo vrijedna kopija. I tako mi svega, onaj se nasmijani tipus vratio na svoje mjesto, s brkovima, ipkom i svime. Ali ja nisam lud, znam to sam vidio. No sad, bilo kako bilo, Darius prua ruku i uzima pismo. Ja vas uvjeravam, veli on, da e gospodin Muhlheim u roku od sat vremena imati ovo pismo. Tada to isto na francuskom veli Dufouru. Pravnik kima glavom. Ako je njemu tako dobro, to ja tu mogu. Okreemo se prema vratima. Prije nego to stiem do njih, Darius veli: Usput reeno, gospodine Bloom, iz kojih ste vi novina? Glas kao otrica britve. New York American, promrmljam ja. I odemo mi. Na ulicu, u kola, natrag na Broadway. Iskrcam Frenchija gdje je htio da ga odvezem i kreem ravno u urednitvo gradske. Imam priu, ispravno? Krivo. Noni urednik samo podie pogled, i kae: Cholly, ti si pijan. to sam ja? Nisam taknuo ni kapljicu, velim ja. I ispriam mu svoju veeranju pustolovinu. Od poetka do kraja. Kakva pria, ha? Ali on ni ut. Okay, veli, naao si francuskog pravnika s pismom koje treba predati, i ti si mu u tome pomogao. Ne ti prie. I bez duhova. Upravo me nazvao predsjednik E.M. Corporationa, izvjesni gospodin Darius. Veli da si veeras svratio, osobno mu predao pismo, i onda izgubio glavu i poeo vikati o nekakvim prikazama na zidu. Na pismu zahvaljuje, ali prijeti tubom ako se ponemo nabacivati blatom na njegovu korporaciju. Usput reeno, drotovi su upravo pokupili ubojicu iz Central Parka. Uhvaen na djelu. Silazi dolje i daj ruku. I tako o svemu nije objavljena ni rije. Ali vam velim, ljudi, ja nisam lud, a nisam ni pijan. Zaista sam vidio to lice u zidu. Hej, vi pijete s jedinim ovjekom u itavom New Yorku koji je ikad stvarno vidio Fantoma s Manhattana. PET Trans mlad ~ Dariusa

Kua haia, Lower East Side, Manhattan, studenog 1906. Osjeam kako u mene ulazi dim, mek i zavodljiv. Iza zatvorenih oiju ja mogu otii iz tog musavog i otrcanog slama i proi sam kroz vrata percepcije u kraljevstvo Onog kojemu sluim. Dim se razilazi... dug hodnik poploan i obloen masivnim zlatom. O, zadovoljstvo zlata. Dirati ga, milovati, pipati, posjedovati. I prinositi ga Njemu, bogu zlata, jedinom istinskom boanstvu. Sve do berberijskih obala, gdje sam ga pronaao, ja nevrijedni sodomit uzdignut do vieg poziva, stalno u potrazi za sve vie zlata da mu ga donesem i dima da me odvede pred oi Njegove... I tako stupam u silne zlatne odaje gdje talionike pei urlaju i zlatne bujice teku svjee i beskonane iz svojih kljunova... Jo vie dima, i dim se talionica mijea s dimom u mojim ustima, grlu, krvi, mozgu. A iz tog dima On e mi progovoriti kao i uvijek... On e me sasluati, posavjetovati me i uputiti, i kao i uvijek, bit e u pravu... Evo ga, opet je tu, osjeam njegovu prisutnost... Gospodaru, silni boe Mamone, padoh na koljena pred tobom. Sluio sam ti kako sam najbolje znao i umio sve te duge godine, i donesoh pred prijestolje tvoje mog zamaljskog gospodara i sve njegovo zgromljujue blago. I sad te molim, posluaj me, jer mi trebaju tvoj savjet i tvoja pomo. uh, Slugo. to te mui? ovjek kojemu sluim tu dolje... kao da je u nj ulo neto meni neshvatljivo. Objasni. Sve otkako ga znam, od trenutka kad mi je pogled prvi put pao na njegovo odvratno lice, njega je tjerala samo jedna opsesija. Koju sam ja poticao i njegovao u svakoj prilici. U svijetu koji mu je, kako ga on vidi, itav bio dumanin, on je od svega teio samo uspjehu. A ja sam bio taj koji je tu opsesiju usmjerio na stjecanje novca i novca i novca, pa sam ga tako i priveo u slubu tvoju. Nije li sve tako kako sam kazao? Uinio si to sjajno, o, Slugo. Iz dana u dan njegovo blago sve vie raste, a ti se brine da sve ono bude u slubi mojoj. Ali odnedavna, o Gospodaru, njega sve vie obuzima jedna druga opsesija. Na koju rasipa vrijeme ali i, to je mnogo gore, novac. On misli samo na operu. A u tome nema dobiti. Toliko znam. Besplodna trivijalnost. I koliki je dio svojega bogatstva posvetio tom fetiu?

Do sada samo sitan djeli. No ja se bojim da bi ga to moglo skrenuti s njegove posveenosti stalnom poveavanju tvog zlatnog carstva. Zar je prestao stjecati? Ba naprotiv. U tom ie pogledu sve kako je i bilo. Originalne zamisli, ,velianstvena strategija, izvanredna domiljatost koja mi povremeno izgleda kao drugi vid - svime time on jo raspolae. ja i dalje predsjedam sjednicama u konferencijskoj dvorani. Ja sam taj koji, pred licem svijeta, provodim velika preuzimanja kompanija, te fuzijama i ulaganjima gradim stalno sve vee carstvo. Ja sam taj koji unitava slabe i bespomone, i veselim se njihovim vapajima. Ja sam taj koji die stanarine po slamovima, nareduje ruenje kua i kola da bi se dobilo mjesta za tvornice i ranirne kolodvore. Ja sam taj koji upokoravam i mitim gradske slubenike da bih osigurao njihovu blagonaklonost. Ja sam taj koji potpisuje naloge za kupovinu velikih koliina dionica i itavih blokova vlasnikih udjela u raznim rastuim industrijskim granama diljem zemlje. No upute su ipak uvijek njegove, on je taj koji planira kampanje, i sve to moram uiniti i rei njegovog su uma djelo. I zar mu je razbor poeo zakazivati? Ne, Gospodaru. Besprijekoran je kao i uvijek. Burza je zapanjena smionou njegove vidovitosti, unato tome to misli da im namjeta minu. I to te onda mui, o Slugo? Pitam se, o Gospodaru, je li ve nastupio as njemu da ode, a meni da ga naslijedim. Slugo, sjajno si obavio svoj posao, ali i zato to si uvijek slijedio moje naredbe. Ti ima dara, to je istina, i to ti je oduvijek bilo poznato, i vjeran si samo meni. Ali Erik Muhlheim je vie od toga. Rijetko se nalazi takav istinski genij u pitanjima zlata. A on je ba takav, pa i vie od toga. Nadahnut samo mrnjom prema ovjeku, voden tobom koji si u mojoj slubi, on nije samo genij za stvaranje blaga, nego je on osim toga imun na svaki obzir, naelo, milosrde, samilost, suut i, to je najvanije od svega, kao i ti imun na ljubav. Ljudsko orue o kakvom sanjam. Jednoga e dana njegov as uistinu doi, i moda ti naredim da mu dokraji ivot. Tako da ti, naravno, sve naslijedi. Sva kraljevstva cijelog svijeta, kako sam to jednom zgodom rekao obraajui se Drugom. Tebi, sve novarsko carstvo Amerike. Jesam li te ikad dosad prevario?

Nikada, Gospodaru. A jesi li ti mene izdao? Nikada, Gospodaru. Onda neka tako i bude. Neka se ovo nastavi jo neko vrijeme. A sad mi priaj jo o toj njegovoj novoj opsesiji, kao i razlozima to stoje iza nje. Police njegove knjinice bile su oduvijek krcate operama i njima posveenim knjigama. Ali kad sam se ja pobrinuo da nikad ne dobije privatnu lou u Metropolitanu, zastrtu tako da mu se ne vidi lice, on kao da se za to sasvim prestao zanimati. A sad je uloio milijune u rivalsku opernu kuu. Do sada je uvijek uspijevao vratiti uloeno, pa i vie od toga. Istina, ali je ovaj pothvat siguran gubitak, iako e taj gubitak zacijelo biti ispod jednog postotka njegova ukupnog bogatstva. Ali ima tu i jo neto. Promijenilo mu se raspoloenje. Zato? Ne znam, Gospodaru. Znam samo da je to krenulo nakon to je iz Pariza, u kojem je neko ivio, stiglo tajanstveno pismo. Priaj mi. Pojavila su se nekakva dvojica. Jedan odrpani reporteri iz newyorkih novina, ali on je bio samo vodi. Drugi je bio pravnik iz Francuske. On je imao pismo. Bio bih ga otvorio, ali me on gledao. Kad su oni otili, siao je i uzeo pismo. Sjeo je i proitao ga za stolom u konferencijskoj dvorani. Pretvarao sam se da sam otiao, ali sam sve gledao kroz pukotinu u vratima. A kad je ustao, kao da se promijenio. A od tada? Prije toga je on bio samo nevidljivi partner iza ovjeka zvanog Hammerstein, koji je bio pravi graditelj i spiritus movens nove opere. Hammerstein je bogat, ali se to ne da usporediti. Muhlheim je bio taj koji je zavjetao dovoljno da se dovri opera. Ali nakon tog pisma, on se time poeo vie baviti. Hammersteina je ve poslao u Pariz s bujicom novca da nagovori pjevaicu zvanu Dame Nellie Melba da doe u New York i nastupi na Novu godinu. A sad je Hammersteinu u Pariz poslao mahnitu poruku te mu naredio da mu pribavi jo jednu primadonu, i to veliku Melbinu rivalku, francusku pjevaicu Christine de Chagny. Sam se poeo upletati u umjetnika pitanja, pa je ak i promijenio prvu, inauguralnu operu, koja je bila Bellinijeva, nekom drugom, te je ak traio i drukiju postavu. A to je kruna svega, on noi provodi u mahnitom pisanju...

Pisanju ega? Glazbe, Gospodaru. ujem ga gore, u njegovu penthouseu. Svakog jutra sve novi i novi snopovi glazbe. U sitne sate ujem tonove orgulja to si ih je dao postaviti u dnevnoj sobi. Ja imam potumplane ui; glazba meni ne znai nita, to je samo besmislena buka. Ali on gore neto sklada, i to, sva je zgoda, vlastitu operu. Ba je juer unajmio najbri brod na Istonoj obali da mu dosad dovrene dijelove trkom preveze u Pariz. I to da radim? Sve je to ludilo, slugo moj, ali uglavnom bezazleno. Je li u tu bijednu operu uloio jo novca? Ne, Gospodaru, ali se brinem za svoju batinu. Jo davno mi se bio zarekao da u ja, dogodi li mu se to, naslijediti sve njegovo carstvo, njegove stotine milijuna dolara, koje e tako ostati posveene sluenju tebi. Ali se sada bojim da se moda ne predomilja. Mogao bi sve to ima ostaviti nekakvoj zakladi posveenoj toj njegovoj bijednoj opsjednutosti operom. Budalasti slugo. Ti si njegov usvojeni sin, njegov nasljednik, njegov nastavlja, ovjek kojemu je sudeno da preuzme njegovo carstvo zlata i moi. Zar ti to nije obeao? I, to je mnogo vanije, zar ti to nisam obeao ja? A zar mene itko moe pobijediti? Ne, Gospodaru, ti si najvii i jedini bog. Onda se umiri. Ali sad, kad sam jo jednom razmislio, dopusti da ti kaem i ovo. To nije savjet, nego jasna naredba. Ako ikad stvarno opazi da bi se moglo dogoditi da ne naslijedi sve to ima - njegov novac, zlato, mo, kraljevstvo - onda e tu opasnost unititi bez milosti i odgaanja. Jesam li bio dovoljno jasan? Savreno, Gospodaru. I hvala ti. Sad sam uo tvoju volju. v SEST Rubrika Ga loy rda Spriggsa Operne kritike, The New York Times, studenog 1906. Ljubiteljima opere u New York Cityju, pa i onima na dosegu nae velike metropole, dolazim donosei dobre glase. Upravo je izbio rat. Ne, nije to ponovno planuo panjolsko-ameriki rat u kojem se predsjednik Teddy Roosevelt prije nekoliko godina tako iskazao na San Juan Hillu, ve je to rat to je izbio u svijetu opere naega grada. A zato bi vijest o takvome ratu bila dobra? Zato to e vojnici biti najbolji glasovi to danas postoje na planetu, streljivo e biti novac u

mnoini o kakvoj veina od nas moe samo sanjati,~ a dobitnici e biti svi ljubitelji superlativne opere. No budi mi doputeno da, prema rijeima Kralja Srca u Alisi u Zemlji udesa - a newyorka opera poinje sve vie nalikovati nedavno izaloj fantaziji Lewisa Carrolla - ponem od poetka. Poklonici e operne umjetnosti znati da je u listopadu 1883. Metropolitanska opera otvorila svoja vrata uz sveanu premijeru Gounodova Fausta i tako New York postavila vrsto na svjetsku scenu; zajedno s Covent Gardenom i La Scalom. Ali zato je uope i otvoren taj velianstveni dom opere koji, u najveem svjetskom opemom gledalitu, moe primiti ni manje ni vie od 3700 ljudi? Zato - zato to se kapric udruio s novcem, a to je mona kombinacija. Najbogatiji medu velikaima nove aristokracije ovoga grada duboko su se uvrijedili kad nisu mogli pribaviti privatne i rezervirane loe u staroj Glazbenoj akademiji na Fourteenth Streetu, danas ve pokojnoj. I zato su se udruili, zagrabili duboko u dep, tako da danas mogu redovito uivati u svojoj operi u stilu i komforu na koji su lanovi s popisa etiri stotine gospode Astor ve dobrano navikli. A koliku nam je tek slavu Met donio kroz godine, to nastavlja initi i danas pod nadahnutim vodstvom gospodina Heinricha Conreida. No ne rekoh li rat? Rekoh, ne porekoh. Jer danas jaui preko obzora dolazi novi Lochinvar da izazove Met itavom galaksijom imena od kojih naprosto zastaje dah. Nakon ranijeg propalog pokuaja da otvori vlastitu operu, duhanski milijuner i projektant/graditelj kazalita Oscar Hammerstein upravo je dovrio bogatu i kienu Manhattansku operu na West Thirtyfourth Streetu. Istina manju, no koja zato raskonom opremom, bujnim sjedalima i vrhunskom akustikom obeava da e kvantiteti svojega rivala Meta suprotstaviti kvalitetu. No otkud e doi ta kvaliteta? Doista, ni od kog drugog do Dame Nellie Melbe glavom. Da, to je prva dobra vijest iz tog opernog rata. Dame Nellie, koja je oduvijek tvrdoglavo odbijala prijei Atlantik, ipak je pristala doi za honorar od kojeg zastaje dah. Moj visoko pouzdan izvor u Parizu veli mi da ovako glasi pria iza prie. itav protekli mjesec Gospodin je Hammerstein udvarao australskoj divi u njezinoj rezidenciji u Garnierovu Grand Hotelu, dakle hotelu koji je izgradio isti onaj genij koji je podigao i Pariku operu, u kojoj je Dame Nellie nastupila ve toliko puta. Ispoetka je odbijala. On

joj je ponudio 1500 dolara po veeri - zamislite samo! Ona je i dalje odbijala. A on je povikao kroz kljuanicu na kupaonici, pa jo jednom podigao honorar. Na 2500 dolara po nastupu. Nevjerojatno. Pa na 3000 po veeri, u kui koja koristice plaa 15 dolara tjedno ili 3 dolara po predstavi. Napokon je provalio u njezin privatni salon u Grandu i poeo po podu prosipati novanice od tisuu franaka. Usprkos njezinim prosvjedima s tim je nastavio sve dok nije izletio van. Kad je Dame Nellie napokon izbrojala novac, otkrila je da joj je ostavio 100 000 francuskih franaka, ili 20 000 dolara, rasutih po perzijskom sagu. Taj novac sada, koliko sam informiran, stanuje kod Rothschilda u rue Lafitte, ali je napokon ipak slomio daminu obranu. Melba je pristala doi. Na I koncu konca, ona je neko bila udana za australI skog farmera, pa stoga sigurno zna prepoznati as da se strie ovca. I da je to sve, ve bi i to izazvalo srane napade na uglu Broadwaya i Thirty-nintha, u carstvu gospodina Conreida. Ali ima toga jo. Jer je gospodin Hammerstein angairao i Alessandra Goncija, jedinog mogueg takmaca i kakvoom i slavom ve besmrtnom Enricu Carusu, da bude vodei tenor na prvoj sveanoj premijeri treeg prosinca. Kao podrka signoru Gonciju, na jelovnik su stavljena i druga velika imena poput Amadea Bassija i Charlesa Dalmoresa, skupa s baritonima Mariom Anconom i Mauriceom Renaudom, kao i jo jednom sopranisticom, Emmom Calve. Ve bi i to bilo dovoljno da itav New York digne na noge. Ali jo nismo gotovi. Duge ui i otri jezici neko su vrijeme tvrdili da takvu zapanjujuu ekstravaganciju ne bi moglo dopustiti ak ni bogatstvo gospodina Hammersteina. Zacijelo se iza njega krije neki tajni Krez koji udara takt, povlai konce pa onda i nuno plaa raune. Ali tko je taj nevidljivi platia, fantom s Manhattana? Tko bio da bio, sad je sigurno nadiao samoga sebe u svom pokuaju da nas razmazi. Jer ako postoji jedno ime na koje Nellie Melba reagira kao bik na crvenu krpu, onda je to ime njezine jedine rivalke, mlade i zgromljujue lijepe francuske plemkinje Chr_istine de Chagny, poznate diljem Italije pod nadimkom La Divina. to, ve ujem va krik, ta nije mogue da dolazi i ona? Ali da, ona dolazi. I tu se krije misterij i dvostruki misterij. Prvi misterij potjee od injenice da je La Divina, ba kao Dame Nellie Melba, oduvijek odbijala prijei Atlantik, jamano raunajui da bi joj takva ekspedicija oduzela previe vremena i stajala je

prekomjernih briga. Ba zbog tog razloga Met nikad i nije uzveliala nijedna od njih. No dok su Dame Nellie zacijelo zavele astronomske svote koje je na nju izlio gospodin Hammerstein, vikontesa de Chagny je iroko poznata po svojoj potpunoj imunosti na zov dolara, bez obzira na njihovu koliinu. Ako je bujica dolara bila argument koji je prevagnuo u sluaju australske dame, kakav je bio argument koji je uvjerio, francusku plemkinju? To naprosto ne znamo - zasad. Na je drugi misterij razlog nagle promjene umjetnikog kalendara nove Manhattanske opere. Prije nego to je krenuo u Pariz u potragu za najpoznatijim svjetskim divama, gospodin Hammerstein je obznanio kako e inauguralna opera treeg prosinca biti Bellinijevi 1 Puritani. Ve su se poele izraivati i kulise, a programi su dani u tisak. A sad ujem da nevidljivi platia zahtijeva promjenu. Odoe 1 Puritani. Umjesto njima, Manhattan e biti otvoren posve novom operom koju je skladao nepoznat, pae i anoniman kompozitor. Doista je rije o stranom riziku, neem sasvim neuvenom. Sve je to isuvie zapanjujue. Od dviju primadona, koja e biti glavna u tom nepoznatom novom djelu? Jer to ne mogu biti obje. Koja e stii prva? Koja e pjevati s Goncijem pod vatrenom palicom jo jedne zvijezde, dirigenta Cleofontea Campaninija? Jer to ne mogu obje. Kako e Metropolitan uzvratiti udarac sa svojim krajnje riskantnim izborom Salome za otvorenje sezone? I kako se zove to novo, neiskuano djelo koje Manhattan silom eli postaviti kao svoju inauguralnu predstavu? Hoe li ono biti potpuni promaaj? U New Yorku ima dovoljno hotela najvie kakvoe da dvije primadone ne moraju noiti pod istim krovom, no to je s brodom? Francuska ima dvije zvijezde, La Savoie i La Lorraine. One e naprosto morati svaka u po jedan od njih. O, ljubitelji opere, kako e biti lijepo doivjeti ovu zimu!! SEDAM Skolski sat Pierrea de Cha~ny~a Lorraine, Long Island Sound, 28. studenog 1906. Pa dobro, to emo danas, Pierre mali? Pa recimo latinski. O, zar ba moramo, oe joe? Uskoro ulazimo u newyorku luku. uo sam kapetana kad je to rekao mami za dorukom.

Ali ovog asa jo prolazimo kraj Long Islanda, i da puste obale. Kud god skrene oko, samo pijesak i magla. Lijepa zgoda da malo ubijamo vrijeme Cezarovim De bello Gallico. Otvori knjigu gdje smo ono stali. Je li to vano, oe Joe? Dakako da jest. Ali zato bi Cezarova provala u Englesku bila vana? Mislim, da si ti rimski legionar koji ulazi u nepoznatu zemlju divljih divljaka, bilo bi ti jasno. A i da si stari Brit, i da vidi kako rimski orlovi preko plaa mariraju prema tebi, mislio bi isto. Ali ja nisam rimski vojnik, kao to sigurno nisam ni stari Brit. Ja sam moderni Francuz. Za ije sam se valjano obrazovanje, kako akademsko tako i moralno, ja duan, Boe me oslobodi, pobrinuti. I tako, Cezarov prvi upad na otok koji je on poznavao samo pod imenom Britanija. Kreni od vrha stranice. Accidit ut eadem nocte luna esset plena. Odlino. Sad nam to prevedi. Pala je... nocte je no... pala je no? Ne, no nije pala. Jer se to ve dogodilo. Nego je on pogledao u nebo. A accidit znai dogodilo se ili sluilo se. Kreni ponovno. Sluilo se da je iste noi... ovaj... mjesec bio pun? Upravo tako. A sad da to ujemo na boljem engleskom. Sluaj je htio da te noi bude utap. I doista je bio. Budi sretan to si dobio Cezara. On je bio vojnik, pa je i pisao jasnim vojnikim jezikom. A kad dodemo na Ovidija, Horacija, Juvenala i Virgilija, e, tu e biti gimnastike za mozak. A zato je rekao esset a ne erat? Konjunktiv? Jako dobro. Da se pokae sumnja. Mjesec i nije morao biti u utapu, ali je sluaj htio da bude. Zbog toga i konjunktiv. Imao je sree s mjesecom. Zato, oe Joe? Zato, djeae, to je u mraku provalio u stranu zemlju. A u to doba jo nije bilo jakih reflektora. Ni svjetionika da mu pokau put kroz grebenje. A morao je nai ravnu i ljunanu plau izmedu litica. Stoga mu je mjeseina uvelike pomogla. A je li napao i Irsku? Nije. Stara je Hibernija ostala netaknuta jo dvanaest stotina godina, jo dugo nakon to ju je sveti Patrik priveo kranstvu. A tada je nisu

osvojili Rimljani, nego Britanci. A ti si lukavi magarac, mali, jer me pokuava skrenuti s Cezara i Galskog rata. Ali zar ne bismo mogli priati o Irskoj, oe Joe? Dosad sam vidio skoro itavu Evropu, ali nikad Irsku. O, zato ne? Cezar bi svoje iskrcavanje mogao obaviti i sutra u Pevensey Bayu. A to bi elio znati? Potjeete li vi iz bogate obitelji? Jesu li vai roditelji imali lijepu kuu i velika imanja kao moji? Zaista nisu. Jer su vlasnici veine velikih imanja Englezi ili Anglo-Irci. Ali korijeni Kilfoylovih seu jo u doba prije osvajanja. A moji su bili samo siromani zemljoradnici. je li veina Iraca siromana? Pa mislim, ljudi na selu sasvim sigurno ne jedu srebrnim licama. Veinom su to sitni napoliari koji jedva preivljavaju na krpici zemlje. I moji su bili takvi. Ja potjeem s malog imanja kraj grada Mullingara. Otac mi je obradivao zemlju od jutra do mraka. Bilo nas je devet na hrpi; ja sam bio drugi sin. ivjeli smo uglavnom o krumpiru pomijeanom s mlijekom nae dvije krave i repi iz polja. Ali ste se vi kolovali, oe Joe? Dakako da jesam. Irska moda i jest siromana, ali se zato dii svojim svecima i uenjacima, pjesnicima i vojnicima, a danas i pokojim sveenikom. Jer Ircima su najprije na pameti ljubav prema Bogu i obrazovanje, tim redom. I tako smo svi ili u seosku kolu, koju su vodili sveenici. Bila je tri milje daleko, i ili smo bosi. itavim putem i svaki dan. Ljeti uvee sve do iza mraka, a kad ne bi bilo kole, pomagali smo tati na imanju. Tada bismo radili zadau pri svjetlu samo jedne svijee sve dok ne bismo zaspali. A spavali smo petero nas na jednom krevetu, dok bi se etvero najmanjih skutrilo kod roditelja. Mon Dieu, zar niste imali deset spavaonica? Posluaj me, mladi djeae, tvoja spavaa soba u fvom chateau vea je od itave seljake kue. Sretniji si nego to i misli. Preli ste odonda poprilian put, oe Joe. O, dakako da jesam, i danomice se udim zato je Gospodin bio tako milostiv prema meni. I pritom ste se kolovali. Da, i to valjano. Jer su znanje u nas ucjepljivali kombinacijom strpljivosti, ljubavi i stege. itanje i pisanje, raun i latinski, povijest ali ne ba previe zemljopisa, jer sveenici nisu nikad bili nigdje, a pretpostavljalo se da nee ni biti.

A zato ste se vi, oe Joe, odluili za sveeniko zvanje? Pa mislim, svaki dan prije poetka nastave imali bismo misu, a nedjeljom bi, dakako, ili kao itava obitelj. Postao sam ministrant i tako je neto od te mise ulo i u mene. Gledao bih u veliki drveni kip nad oltarom i mislio, ako je On toliko uinio za mene, onda bih mu moda i ja morao sluiti svom duom i tijelom. U koli sam bio dobar, i kad sam trebao otii, upitao sam ima li ikakva izgleda da me poalju na kolovanje za sveenika. I dobro, znao sam i da e imanje jednoga dana preuzeti moj stariji brat, i tako e trebati hraniti jedna usta manje. No imao sam sreu. Poslali su me u Mullingar na razgovor, s pisamcem oca Gabriela iz kole, i tako su me primili na sjemenite u Kildareu. Miljama daleko. Kakva pustolovina. Ali sad ste s nama bili u Parizu i Londonu, Sanktpetersburgu i Berlinu. Da, ali to je sada. Kad mi je bilo petnaest, vonja koijom do Kildarea bila je velika pustolovina. I tako su me jo jednom ispitali i onda prihvatili, i tako sam uio godinama dok nije doao i as da se zaredim. U mojoj klasi bilo nas je podosta, i tako je iz Dublina doao sam kardinal i nadbiskup da nas sve zaredi. Kad je sve to bilo gotovo, mislio sam da u otii i provesti ivot kao skroman upnik negdje na zapadu, moda u kakvoj zaboravljenoj upi u Connaughtu. I to bih prihvatio vesela srca. Ali me onda pozvao ravnatelj. Bio je s nekim drugim, meni nepoznatim ovjekom. Ispostavilo se da je to biskup Delaney od Clontarfa i da mu treba privatni tajnik. Rekoe mi da imam sigurnu ruku i lijep rukopis, te bi li mi se svidjela sluba. Mislim, to je bilo skoro prelijepo da bi bilo mogue. Imao sam samo dvadeset jednu godinu, a sad su me zvali da ivim u biskupskom dvoru i budem tajnik ovjeku odgovornom za itavu dijecezu. I tako sam otiao s biskupom Delaneyem, dobrim i svetim ovjekom, i proivio pet godina u Clontarfu i pritom mnogo nauio. A zato ondje niste i ostali, oe Joe? Mislio sam da e tako biti, bar dok mi Crkva ne nade neki drugi posao. Moda kakvu upu u Dublinu, u Corku ili Waterfordu. Ali se onda opet upleo sluaj, Deset godina prije toga papski nuncij, papin veleposlanik za itavu Britaniju, doao je iz Londona obii svoje irske pokrajine i provesti tri dana u Clontarfu. On je imao i pratnju,

taj kardinal Massini, i jedan je od njih bio monsignor Eamonn Byrne iz Irskog koleda u Rimu. Stalno smo bili zajedno i, sve u svemu, dobro se slagali. Otkrili smo da smo se rodili samo deset milja daleko, samo to je on bio nekoliko godina stariji. Kardinal je potom otiao svojim putem i ja vie nisam mislio o tome. Kad etiri tjedna kasnije eto ti pisma od ravnatelja Irskog kolegija, u kojemu mi nudi mjesto. Biskup Delaney je rekao da mu je ao to odlazim, ali me je blagoslovio i sam nagovorio da iskoristim priliku. I tako sam spremio stvari u svoju jedinu torbu i krenuo vlakom u Dublin. Mislio sam da je velik sve dok me brod i jo jedan vlak nisu dovezli u London. Dakako da nikad nisam vidio nita slino tome, i da sam pomislio da nijedan grad ne moe biti ni tako velik ni veleban. Zatim je slijedio brod do Francuske pa jo jedan vlak, ovaj put za Pariz. Jo jedan zapanjujui prizor; da ne povjeruje oima. Napokon me vlak, posljednji u nizu, prevezao preko Alpa i spustio do samog Rima. Rim vas je iznenadio? Zgromio i zapanjio. Tu je bio sam Vatikanski grad, tu je bila Sikstinska kapela, bazilika Sv. Petra... Stajao sam u gomili i gledao odozdo na balon i primio od Njegove Svetosti osobno blagoslov Urbi et orbi. I pitao se kako je djeak s hrpice krumpirita kraj Mullingara mogao ikad doprijeti tako daleko i uivati tolike povlastice. I tako sam napisao pismo kui, roditeljima, i sve im lijepo ispriao, a oni su to pismo nosili po itavom selu i svima ga pokazivali pa se tako proslavili i sami. Ali zato sad ivite s nama, oe Joe? Jo jedna sluajnost, Pierre. Prije est godina tvoja je mama dola pjevati u Rim. Ja o operi ne znam ba nita, ali je sluaj htio da se neki Irac, statist u operi, sruio iza kulisa od sranog napada. Poslali su nekog da otri po sveenika, a te sam noi ba ja bio na dunosti. Sirotanu sam jo mogao dati samo posljednu pomast, ali je tvoja mama zatraila da ga donesu k njoj u garderobu. I tako smo se upoznali. Ona je bila jako potresena. Pokuao sam je utjeiti i objasnio da Bog nije nikada opak, ak ni kada sebi vrati koga od svoje djece. Bio sam se potrudio svladati talijanski i francuski, pa smo tako priali na francuskom. Nju kao da je iznenadilo da netko govori oba jezika, a osim toga i engleski i gelski.

A muilo je tvoju mamu i jo neto. Njezina ju je karijera vodila posvuda po Evropi, od Rusije do panjolske, od Londona do Bea. A tvoj je otac morao provoditi podosta vremena na svojim imanjima u Normandiji. Ti si tad ve imao preko est godina i pretvarao se u malog divljaka, jer su ti putovanja stalno prekidala kolovanje, a bio si premlad za licej, no da i nije bilo tako, mama se nije htjela rastati od tebe. Ja sam joj predloio da pronade privatnog uitelja koji bi s njom svuda putovao. Nakon toga sam se vratio u koled i prihvatio se uenja, ali tvoja mati nije prestala misliti o tome. Njezino je gostovanje u Rimu trajalo tjedan dana, a dan prije nego to e otii, pozovu mene u ravnateljevu sobu, kad tamo ona. Oito je ostavila najdublji dojam. Izrazila je elju da ja postanem tvoj uitelj, i to ne samo radi, formalnog obrazovanja, ve i moralnog vodstva i poneto muke stege. Ja sam ostao zabezeknut i htio to otkloniti. Ravnatelj, mecutim, za to nije htio ni uti i naprosto mi je to otvoreno naredio. Kako je poslunost jedan od mojih zavjeta, time je bila baena kocka. I kao to i sam zna, od tada sam stalno s tobom, pa ti pokuavam uliti u glavu bar malo znanja i sprijeiti da postane ba potpuni barbar. I je li vam zbog toga ao, oe Joe? Ne, ni najmanje. Jer tvoj je otac fin ovjek, i to bolji nego to ti misli, a mama ti je velika dama s izvanrednim bogomdanim talentom. Ja pak, dakako, i stanujem i hranim se i predobro, pa moram stalno initi pokoru zbog tog ivota u raskoi, no zato sam se nagledao udesa. Bilo je tu gradova da ti stane dah, slika i umjetnikih galerija koje ve spadaju u legendu, opera da se rasplae, i sve se to dogodilo meni, djeaku s dva rala krumpirita! Meni je drago, oe Joe, to je mama izabrala ba vas. Mislim, hvala ti na tome, ali e se predomisliti kad se opet prihvatimo Cezara i njegova rata u Galiji. to mora biti smjesta, jer evo ti majke. Deko, ustani! A to vas dvojica radite tu? Upravo smo skrenuli u luku, sunce je izalo i spalilo maglu, i sad se s pramca ve vidi sav New York kako ide prema nama. Umotajte se u toplo i dodite to vidjeti. Jer je to jedan od najvelianstvenijih prizora na svijetu, i ako budemo odlazili po noi, nikad ga vie neete vidjeti. Po vaoj elji, milostiva gospoo, ve idemo.

Ali ini mi se, Pierre, da, ti se jo jednom nasmijeila srea. Za danas smo gotovi s Cezarom. Oe joe? Mmm? Hoe li u New Yorku biti velikih pustolovina? I vie nego dovoljno, jer je kapetan rekao da nas na obali doekuje gomila gradana. Odsjest emo u Waldorf-Astoriji, jednom od najveih i najpoznatijih hotela na svijetu. Za pet dana tvoja e mama otvoriti novu novcatu opernu kuu i itav tjedan, iz veeri u veer, pjevati glavnu ulogu. A mi emo u meuvremenu, vjerujem, uspjeti malo istraiti grad, pogledati znamenitosti, provozati se novom nadzemnom eljeznicom - o svemu sam tome itao u knjizi to sam je kupio u Le Havreu... Mislim, Pierre, daj sad vidi ovo! Zar pogled nije ba velianstven? Putniki parobrodi i remorkeri, teretnjaci i tramperi, kuneri i brodovi s kotaima; kako se, svega mi, ne zabiju jedan u drugog? A evo i nje, vidi, vidi tamo lijevo. Lady with the Lamp glavom, Kip slobode. E moj Pierre, kad bi samo znao koliko ju je sirotinje, to je pobjegla iz Staroga Svijeta, ugledalo kako izranja iz magle i shvatilo da poinje novi ivot. Milijuni ljudi, medu kojima i moji zamljaci. Jer nakon Velike gladi od prije pedeset godina pola se Irske preselilo u New York. Bili su u krmi nabijeni kao stoka, i izlazili na palubu dok se oko njih smrzavao jutarnji zrak, da gledaju kako im taj grad dolazi preko vode i da se pomole Bogu da ih puste u nj. Od tada su se mnogi od njih preselili dublje u kopno, pa sve tamo do obala Californije da doprinesu izgradnji nove nacije. Pa ipak su mnogi od njih jo i danas u New Yorku, Irsko-Amerikanci, i u ovom ih je gradu vie ne,goli u Dublinu, Corku i Belfastu zajedno. I zato u se tu, deko moj, osjeati kao kod kue. Moda ak uspijem nai pintu dobrog irskog crnog piva, to mi nije uspjelo ve godinama. Da, New York e za nas biti zaista velika pustolovina, i tko zna to nas sve u njemu eka. To zna samo Bog, ali nam On nee rei. Stoga to moramo otkriti sami. A sada, vrijeme je da se odemo presvui i pripremiti za sveani doek. Mala e Meg ostati s mamom; ti se samo dri mene itavim putem do hotela. Okay, oe Joe, kako bi rekli Amerikanci. Okay. Proitao sam to u knjizi. I vi ete paziti na mene u New Yorku? Razumije se, deko moj. Zar to nisam inio uvijek, kad god ti nije bilo oca? A sad poteci. Najljepe odijelo i najljepe ponaanje.

os~ De~ea Bernarda Smitha Dopisnik iz luke, New York American,29. studenog 1906. Ponudio nam se jo jedan dokaz, ako nam je takav ikad i trebao, da je velika newyorka luka postala najvei magnet na kugli zamaljskoj za sve najljepe i najluksuznije putnike parobrode to ih je svijet ikad vidio. Prije samo tri godine teko da su se vie od tri luksuzna parobroda trudila na sjevernoatlantskoj ruti izmedu Evrope i Novoga svijeta. Ta su putovanja bila mukotrpna, i veina je putnika davala prednost ljetnim mjesecima. Danas su se nai remorkeri i teglenice ve razmazili - toliko mogu birati. Britanski Inman Line danas dri redovitu prugu sa svojim parobrodom City of Paris. Cunard se pak sa svojim rivalima nosi s novom Campanijom i Lucanijom, dok White Star uzvraa udarac svojim brodovima Majestic i Teutonic. Svi se ti Britanci bore za povlasticu prevoenja iz Evrope bogatih i slavnih koji ele iskusiti gostoprimstvo naeg velebnoga grada. Juer je doao red na Compagnie Generale Transatlantique iz Le Havrea, Francuska, da poalje dragulj iz svoje krune, par~rbrod La Lorraine, brod blizanac podjednako raskone La Savoie, da zauzme svoj rezervirani molo na Hudsonu. Ne samo da su mjesta na njoj bila ograniena na kremu najvieg francuskog drutva, nego nam je Lorraine ovaj put donijela i jednu dodatnu i sasvim posebnu nagradu. Malo je udno to je sve od doruka, jo prije nego to je francuski brod i proao Roads i zaobiao vrak Battery Pointa, mnotvo privatnih karuca i fijakera poelo zakrivati Canal i Morton Street, kad su radoznalci iz palaa u predgrau poeli traiti mjesto da mogu zapljeskati, u newyorkom stilu, naoj goi. A tko je ona? Pa molim, nitko drugi doli Christine, vikontesa de Chagny, koju mnogi smatraju najveom opernom sopranisticom svijeta - ali nemojte to rei Dame Nellie Melbi, koja dolazi za deset dana! Kad je izalo sunce i otkrilo La Lorraine, oko koje su se pleli njezini remorkeri, kako polako ulazi krmom na svoj vez na Hudsonu, gat 42 Francuske linije ve je bio sav prekriven zastavicama i krasila ga je mnoga tricolore.

Kad nas je La Lorraine pozdravila s tri silna piska svoje parne sirene za maglu, a manji joj brodovi uzvodno i nizvodno odgovorili na isti nain, mjesto je mec~u mnotvom to je izvijalo vratove vrijedilo suhoga zlata. Na elu je gata bio podignut podij, s kojeg su visjele francuska zastava i Old Glory. S njega je gradonaelnik George B. McClellan trebao Mme. de Chagny formalno zaeljeti dobrodolicu u New York samo pet dana prije njezina planiranog nastupa kao glavne pjevaice u inauguralnoj operi nove Manhattanske opere. Oko dna podija skupilo se bilo itavo more sjajnih cilindara i lepravih enskih eira, jer je polovica newyorkog drutva jedva ekala da baci makar samo jedan pogled na zvijezdu koja nam je dola u pohode. Na susjednim gatovima luki radnici i pretovarivai, koji zacijelo nikad nisu uli ni za operu ni za sopran, sad su se, da zadovolje radoznalost, verali po dizalicama. Prije no to je La Lorraine na molo i bacila svoju prvu cimu, sve grac~evine du itavog mola ve su se crnjele od ljudi. Osoblje je Francuske linije razvuklo dug crveni sag od podija pa sve do dna mostia im se ovaj naao na svome mjestu. Slubenici carine pohitali su prema mostiu da s divom i njezinom pratnjom obave nune formalnosti u privatnosti njezina salona ba u asu kad je, s pompom primjerenom okolnostima, na poetak gata stigao gradonaelnik u pratnji odreda Newyorkih najboljih momaka u modrim kaputiima. Njega i efove City Halla i Tammany Halla koji su stigli s njim ispratili su kroz mnotvo, nakon ega su se uspeli na podij, a policijska je glazba zasvirala The Star Spangled Banner. Kad su gradonaelnik i gradski dostojanstvenici zauzeli mjesta na govornici, okrenutoj niz molo i prema donjem kraju mostia, svi su eiri poli dolje. to se tie mene, ja sam se izmakao razizemnoj novinarskoj ogradi i zaposjeo prozor na katu skladita odmah na elu gata, pa sam otuda mogao promatrati sva zbivanja, da bih itateljima Americana mogao to vjernije opisati to se stvarno dogodilo. Na samoj La Lorraine putnici prve klase sve su to promatrali s gornjih paluba, uivajui pogled kao iz loa, no ne mogavi se iskrcati sve dok sveani doek ne bude gotov. U donjim sam prozoriima, medutim, vidio i lica putnika iz krmenog potpalublja. I oni su zurili da vide to se to zbiva. Nekoliko minuta prije deset s La Lorraine se zauo nekakav agor kad su kapetan i druina asnika ispratili samo jednu osobu do vrha

mostia. Nakon srdanog pozdrava svojim francuskim sunarodnjacima, madame de Chagny je krenula niz mosti ususret svom prvom doticaju s amerikim tlom. Tu ju je, da je pozdravi, ve ekao gospodin Oscar Hammerstein, impresario koji i vodi i posjeduje Manhattansku operu, i ija je uporna odanost cilju i uspjela preko Atlantika dovabiti i vikontesu i Dame Neille, i to zimi, da nam dodu zapjevati. Napravivi gestu iz Staroga svijeta, koja se sve rjede vida u naemu drutvu, gospodin Hammerstein se naklonio i poljubio joj ispruenu ruku. Zauo sa glasni Ooooooh i pokoji zviduk radnika to su visjeli s okolnih dizalica, ali je raspoloenje bilo prije veselo negoli podrugljivo, pa je tu gestu popratila salva pljeska - on je doao iz redova svilenih cilindara skupljenih oko podija. Kad je stigla do crvenog saga, Mme. de Chagny se okrenula i, uhvativi pod ruku gospodina Hammersteina, produila itavim gatom prema podiju. A pritom je, i to s pronicavou koja e je jamano navesti da ude u trku za mjesto gradonaelnika McClellana, mahanjem ruku i blistavim smijekom pozdravila luke radnike na sanducima i one to su visjeli s traverza kranova. Oni su joj odgovorili novim zviducima, no ovaj put velikog uvaavanja. Kako je nitko od njih nikad nee uti kako pjeva, ova je gesta primljena iznimno dobro. Zahvaljujui jakom dalekozoru, sa svog sam prozora na katu mogao sam sasvim jasno razabrati damu. Sa svoje trideset i dvije godine veoma je lijepa, ik i okretna. Poznato je da se mnogi ljubitelji opere pitaju kako se tako velianstven glas moe kriti u tako ivahnom stasu. Na sebi je imala, od ramena pa do gleanja - jer je temperatura, unato suncu, bila tek neto iznad ledita konim vrpcama ureen i u struku stegnut ogrta od krvavo crvenog baruna, porubljen oko vrata, na skutovima i manetama nercom, te kruni eir, u kozakom stilu, od istoga krzna. Kosu je bila skupila u uredni injon na iji. Dame iz New York Cityja koje prate modu, kad se ta dama proee Peacock Alleyjem, morat e jako pripaziti da im ne preotme slavu. Iza nje sam opazio njezinu upadljivo malenu i tihu pratnju kako se sputa mostiem. U njoj su bili privatna sobarica i negdanja kolegica Mlle. Giry, dva tajnika zaduena za korespondenciju i organizaciju puta, njezin sin Pierre, lijepi deki od dvanaest godina, njegov privatni uitelj, irski sveenik u crnoj mantiji i eiru iroka oboda, mladolik te iroka i otvorena smijeka.

Kad su dami pomogli da se uspne na podij, gradonaelnik McClellan se s njom rukovao, u amerikom stilu, pa otpoeo svoju formalnu dobrodolicu, neto to e za deset dana morati ponoviti pred jednom Australkom, Dame Nellie Melbom. Ipak, ako je bilo imalo bojazni da bi Mme. de Chagny mo~la ne shvatiti to se ~ovori, one su se brzo ra zile, Nije joj t~ebao pre~od~lac pa je ak, l~ad je gradonaelnik bio gotov, stupil~ na elo podija i svima nam se najljepe zahvalila tenim engleskim s draesnim francuskim izgovorom. A to to nam je htjela rei, iznenadilo nas je koliko nam i polaskalo. Nakon to je zahvalila i gradu i gradonaelniku na vrlo dirljivom doeku, potvrdila je da je dola pjevati samo jedan tjedan u inauguralnoj operi u Manhattanskoj operi, te da je spomenuto djelo posve nova opera, koju jo nitko nije uo, a iz pera nepoznatog amerikog skladatelja. A onda je otkrila i nove pojedinosti. Pria je smjetena u Ameriki gradanski rat i zove se Andeo od Shiloha, a tema je sukob izmedu ljubavi i dunosti junjake ljepotice zaljubljene u asnika Unije. Ona e pjevati ulogu Eugenie Delarue. Potom je dodala da je i libreto i note vidjela u Parizu u rukopisnom obliku, te da ju je samo ljepota tog djela natjerala da promijeni itinerer i prijede Atlantik. Implikacija je oito bila da pri donoenju odluke novac nije igrao nikakvu ulogu, to je dugi nos Dame Nellie Melbi. Sad je ponovno radni narod na dizalicama oko gata zanijemio dok je govorila, udario u dugo klicanje i popratio ga mnogim zviducima, koji bi bili vrlo nepristojni da nisu tako oito izraavali divljenje. Ona im je jo jednom mahnula pa se okrenula da side niza stube s druge strane i popne se u koiju koja ju je ve ekala. I u tom trenutku, u toj do tada vrlo paljivo izreiranoj i besprijekorno vodenoj ceremoniji, dolo je do dva dogadaja koja - ne mogu to dovoljno naglasiti - svakako ne pripadaju predvidenom scenariju. Prvi je bio zbunjujui, i vidjeli su ga tek malobrojni; drugi je medutim izazvao salve smijeha. Tko zna zbog ega, ali dok je ona govorila, pogled mi je odlutao s podija ispred mene, i tada sam ugledao kako na krovu velikog skladita, tono meni nasuprot, stoji udna pojava. Bio je to ovjek; stajao je sasvim nepomino i gledao u dubinu. Na glavi je imao eir iroka oboda, te je bio sav umotan u iroki ogrta koji se oko njega vijorio na vjetru. U toj je samotnoj pojavi bilo neto udno i na

maglovit nain zloslutno, dok je stajao tako, visoko iznad nas, i promatrao damu iz Francuske kako dri svoj govor. Kako je dospio ondje a da ga nitko nije vidio? I to to radi? Zato nije s ostatkom mnotva? Uperio sam u nj dvogled. On je zacijelo opazio odbljesak sunca od lea jer je najednom podigao oi i uzvratio mi pogled. Tada sam opazio da na licu ima masku, i uinilo mi se da me kroz otvore za oi nekoliko trenutaka pogledao divlje i neprijateljski. Zauo sam nekoliko povika lukih radnika koji su se jo drali za hladni elik dizalica, i ugledao uprte prste. Ali u trenutku kad su oni dolje poeli podizati pogled, on je ve bio nestao, i to brzinom koja izmie svakom objanjenju. U jednom je trenutku bio tamo, a u drugom se vidjelo samo golo nebo. Nestao je kao da ga nikad nije ni bilo. Nakon nekoliko trenutaka lagana zebnja koju je ta prikaza moda izazvala bila je odagnana lavinom aplauza i smijeha odozdo. Mme. de Chagny je upravo izala sa stranje strane uzdignute govornice i pola prema fijakeru s livriranom poslugom, a koji joj je bio pripravio gospodin Hammerstein. Gradonaelnik i gradski oci zaostali su nekoliko koraka. Svi su opazili da izmedu goe i koije, izvan dosega crvenog saga, lei velika lokva napol otopljene bljuzge, koja je oito zaostala jo od jueranjeg snijega. Jake muke cipele tu ne bi mnogo okoliale, no to rei o otmjenim cipelicama francuske plemkinje? Gradske vlasti New York Cityja stajale su i oajno zurile, ali su bile posve bespomone. A onda sam vidio nekog mladia kako je preskoio preko ograde to okruuje novinarski prostor. Na sebi je imao kaput, ali mu je preko ruke bilo prebaeno jo neto, a za to se uskoro otkrilo da je veliki veernji plat. Zamahnuo je i njime opisao luk, i on je pao tono preko bljuzge to je stajala izmedu operne zvijezde i otvorenih vrata njezinih koija. Dama je bljesnula briljatnim smijekom, stupila na plat i za dva se aska nala u koijama, a koija je zatvorio vrata. Mladi je podigao svoj promoeni i zablaeni plat te izmijenio nekoliko rijei s licem uokvirenim prozorom, a onda su koije otandrkale. Gradonaelnik McClellan zahvalno je potapao mladia po ramenu, i kad se ovaj okrenuo, opazio sam da to nije nitko drugi doli moj mladi kolega ba iz ovih novina. Ali, to se veli, sve je dobro to se dobro svri, a dobrodolica je New Yorka dami iz Pariza zavrila neobino dobro. Sad je ona pohranjena

u najboljem apartmanu Waldorf-Astorije, i pred njom je pet dana proba i uvanja glasa prije njezina - u to nimalo ne sumnjamo trijumfalnoga debija u Manhattanskoj operi treega prosinca. U mec~uvremenu slutim da e moj izvjesni mladi kolega iz gradske rubrike objanjavati na sve strane kako duh Raleigha jo nije sasvim umro! DEVET rtva Chollx,j a Blooma Louieov bar, ugao Fifth Avenue i Twenty eight Streetn, New York City, 29. studenog 1906. Ljudi, jesam li vam ikad sluajno rekao da je posao reportera u New Yorku najsilniji na svijetu? Jesam? Mislim, onda mi oprostite, no morat u to rei jo jednom. A osim toga mi morate oprostiti i zato to astim. Barney, moe amo jo jedna runda piva? Pazite dobro, u tom poslu morate imati nos, energiju i domiljatost koja granii s genijalnou, i ba zato vam i velim da taj posao ima sve. Hou rei, uzmimo ono juer. Je li tko od vas juer bio na gatu 42? A trebali ste biti. Kakav spektakl, kakav dogadaj. Jeste itali dananji prikaz u Americanu? Utoliko bolje po tebe, Harry, i to znai da bar netko ovdje ita pristojne novine pa makar i radio za Post. I sad, moram rei da to zapravo i nije moj posao. Tamo je ve bio na luki radnik koji je trebao napisati itav izvjetaj. Ali meni to jutro nisu dali nikakva posla, pa sam pomislio da ipak odem i, deki, bome je upalilo. Mislim, vi biste ostali spavati itavo jutro. Eto to sam mislio pod onim energija; da bi ti se u ivotu nasmijeila srea, mora biti vani i okolo. A jesam li bio? O, da. Netko mi je rekao da na Gatu 42 pristaje francuski parobrod Lorraine, te da nam donosi tu pjevnu francusku damu, za koju ja istina nikad nisam ni uo, ali koja je veliki bagel u svijetu opere. Mme. Christine de Chagny. I sad, ja jo nikad u ivotu nisam bio u operi, ali sam pomislio, pa to onda? Ona je velika zvijezda, nitko joj ne moe ni prii radi intervjua, pa u zato poi i malo baciti oko. Osim toga, zadnji put kad sam vadio nekog Frenchija iz smole, skoro sam pokupio vrhnje, to bih i uinio da na urednik gradske nije schlemiel s etiri zvjezdice. Priao sam vam o tome? O sablasnom dogaaju u E.M. Toweru? Pa dobro, sad ui gore, jer ovo postaje jo sablasnije. Zar bih vam ja lagao? A je li muftija musliman? Spustio sam se na gat malo iza devet. La Lorraine je pristajala krmom. Vremena kao u prii, ta pristajanja uvijek traju do vjenosti. I

tako mahnem propusnicom drotovima i preskoim preko novinarske ograde. Oito je dobro to sam se pojavio. Jer ovo e oito biti veliki sveani doek - gradonaelnik McClellan, gradski oci, Tammany Hall, svi redom. Znao sam da e itav taj cirkus pokrivati na luki dopisnik, kojeg uskoro i opazih na prozoru na katu, otkud je bolji pogled. Dobro, sad sviraju himne i ta francuska dama silazi na obalu, pa mae gomili i svi sretni, svi zadovoljni. Pa onda govori, prvo gradonaelnik, pa dama, pa onda ona napokon silazi s podija i kree prema koijama. Sad problem. Izmedu nje i kola sluajno se stvorila velika lokva bljuzge, a crveni sag nije dotekao, Ljudi, trebali ste to vidjeti. Koija otvorio vrata iroko kao gradonaelnikova usta. McClellan i onaj operator Oscar Hammerstein, svaki s druge strane francuske pjevaice, pa ne znaju to dalje. I sad se dogada neto udno. Osjeam kako me je netko munuo laktom i gurnuo s lea, i netko mi prebacuje neto preko ruke, neto to je stajalo na ogradi. Tko god da je to bio, nestade ga u sekundi. Nikad ga nisam ni vidio. Ali to to mi visi preko ruke, to vam je stari operni plat, pljesniv i sav poderan, nita to bi ovjek nosio ili obukao u taj jutarnji sat, ako bi ikad. A onda sam se sjetio da sam kao klinac dobio knjigu junaci kroz stoljea sa slikama. I unutra je bio neki tip Raleigh mislim da je ime dobio po glavnom gradu North Caroline. No mislim, taj tip je jednom skinuo plat i bacio ga preko lokve tono pred englesku kraljicu Elizabetu, i nakon toga se nije ni osvrnuo. I tako si ja mislim: Ako je to bilo dobro za Raleigha, onda je valjda dobro i za malog gospode Bloom, i tako ti ja skaem preko ograde oko novinarske zone i stavljam ogrta u onu bljuzgu tono pred noge te vikontese, to li je ve. Mislim, njoj to lijepo palo. Prela je ravno preko njega i ula u kola. Podignem ja onaj mokri plat i vidim je kako mi se smijei kroz otvoren prozor. Pa pomislim: Tko riskira, profitira, i pridem prozoru. Milostiva gospodo, velim ja. Mora s takvima tako. Svi mi vele da je sasvim nemogue s vama dobiti intervju. Je li to zaista tako? Eto to vam, ljudi, treba u toj igri: nos, arm i... o, lijep izgled, dakako. Kako to misli, nisam ni lo na idovski nain? Ja sam neodoljiv. No sad, kako bilo da bilo, to je jedna jako lijepa dama i sad mi ona uzvrati pogled i onda se kao napola nasmijei, a ja znam

da Hammerstein negdje u pozadini rei kao pas. A ona tada proape: Veeras kod mene u hotelu, u sedam, i gore poleti prozor. I evo me tu, upravo sam se pretplatio na prvi ekskluzivni intervju u New Yorku. Jesam li otiao? Naravno da jesam. Ali ekaj, ima toga jo. Gradonaelnik mi veli da stavim ienje ogrtaa na njegov osobni raun u praonici koja obavlja sav posao za Gracie Mansion, i ja se vraam u American sretan kao ptiica. I tu naletim na Berniea Smitha, naeg s obale, i znate to mi veli? Kad je francuska dama zahvaljivala McClellanu na dobrodolici, Bernie je podigao pogled na skladite preko puta, i to je vidio? ovjeka koji sve to odozgo gleda, sam kao prst, kao nekakav andeo osvetnik. Ali prije nego to stie nastaviti, ja mu velim: Daj stani. Nosio je tamni ogrta sve do brade, eir iroka oboda, a izmedu toga kao nekakvu masku koja mu je pokrivala skoro itavo lice. Sad Bernieu pada brada skoro do poda, pa veli: Vidi vraga, otkud to zna? I tada postajem siguran da ono u Toweru nisam halucinirao. U ovom gradu stvarno ivi nekakav Fantom koji nikome ne da da mu vidi lice. A ja bih elio doznati tko je on, to radi i zato ga toliko zanima ta francuska operna pjevaica. A jednog u dana ja to djelo izvui na vidjelo. O, hvala, Harry. Ko pik na devetku, ivi bili. I sad, gdje sam ono stao? Aha, moj intervju s divom iz Parike opere. Deset do sedam, i evo ti mene kako u najboljem odijelu upadam u Waldorf-Astoriju kao da mi je aina, Ravno kroz Peacock AlleY prema ~lavna recepciji, dok dame iz newyorkog drutva plove gore dolje da gledaju i budu gledane. Sve vrlo hoch. Onaj glavni na recepciji gleda me odozgo prema dolje i odozdo prema gore kao da sam sad uao na dostavni ulaz. Daa? veli on. Apartman vikontese de Chagny, molim lijepo, velim ja. Milostiva gospoda ne prima, veli uniforma. Recite joj da je tu gospodin Charles Bloom, ali pod drugim platom, velim ja. Deset sekundi na telefonu i on se klanja i ee i silom me hoe osobno dopratiti. Ali sluajno se u predvorju nade potrko s velikim zamotom vezanim vrpcom, vozi u istom pravcu. I tako se svi zajedno penjemo na deseti kat. Jeste li kad bili u Waldorf-Astoriji, ljudi? Mislim, to je neto sasvim drugo. Vrata nam otvara jedna druga francuska dama, osobna sobarica; zgodna, ljepuna, hroma u nogu. Puta me unutra, uzima paket i vodi me u glavni salon. Velim vam, mogli biste u njemu igrati

bejzbol. Pregolem. Pozlata, pli, tapiserije, draperije, kao otkinuto od dvorca. Sobarica veli: Madame se presvlai za veeru. Odmah e doi. Molim vas, priekajte tu. I ja sjedam u stolicu kraj zida. U sobi nema nikoga, tu je samo onaj deko koji mi kima glavom i smijei se i veli: Bon soir, pa se i ja nasmijeim njemu i velim: Bok. Sad se on prihvaa nekakvog itanja dok sobarica, mislim da se zove Meg, ita kartu na raskono umotanom daru. Tad veli: O, to je za tebe, Pierre, i tek tada prepoznajem malog. On je madamin sin, ve sam ga vidio u luci, kako ide iza sveenika. Ch1 uzima dar, poinje ga odmatati, a Meg odlazi kroz otvorena vrata u spavaonicu. ujem ih kako se tamo hihou i govore neto francuski, pa se osvrnem po salonu. Posvuda cvijee: kita od gradonaelnika, od Hammersteina, od upravnog odbora opere i hrpe estitara. Klinac skida vrpcu i papir i otkriva kutiju. Pa je otvara i izvlai igraku. Kako nemam pametnijeg posla, ja sve to gledam. udna neka igraka za djeaka od dvanaest, skoro trinaest godina. Bejzbolsku rukavicu bih mogao shvatiti, ali majmuna-igraku? A i udan je to neki majmun. Sjedi u stolici i ruke su mu naprijed, a u akama dri par inela. Onda shvaam: majmun je mehaniki, i u ledima ima klju za navijanje. A osim toga se otkriva da je to i glazbena kutija, jer djeak navija klju i majmun poinje svirati. Ruke mu se miu naprijed-natrag kao da udara inelama, dok iz njega dopire nekakva zveckava melodija. S prepoznavanjem nema problema: Yankee Doodle Dandy. Sad mali poinje pokazivati zanimanje, pa ga uzima u ruke i poinje ogledavati sa svih strana da vidi kako radi. Kad se majmun odvije, on ga opet navije, pa on opet svira. Nakon nekog vremena poinje ivotinji istraivati lea, pa digne krpu tkanine i otkrije kao nekakvu plou. Sad prilazi meni i, vrlo pristojno, obraa mi se na engleskom. Imate li perorez, mon-sewer? pita. Naravno da imam. U naoj igri olovke moraju biti naotrene. I tako mu ja posudim no. Ali umjesto da ivotinju raspori, on radi noem kao odvijaem i izvadi joj iz lea etiri mala vijka. I sad gleda ravno u onaj mehanizam unutra. Meni to izgleda kao savrena metoda za kvarenje igraaka. Ali je mali tako bistar i samo hoe otkriti kako to radi, to se pak mene tie, ja teko mogu shvatiti kako radi i otvara za konzerve.,

Vrlo zanimljivo, veli on pa mi pokazuje to je unutra, a to je za mene samo zbrka kotaa, poluga, zvona, opruga i brojanika. Vidite, kad okreem klju to napinje oprugu kao u satu, samo to je ovdje mnogo vea i jaa. Zaista, velim ja, a u sebi si mislim kako bi bilo najbolje da ga opet zatvori i pusti da svira Yankee Doodle sve dok mama ne bude spremna. Ali ne. Snaga se napete opruge sustavom osovina i zupanika prenosi na okretnu plou tu na dnu. A na okretnoj je ploi opet disk s razliitim malim izdancima na gornjoj povrini. Mislim, pa to je sjajno, velim ja. Ali zato da ga sad opet ne sloimo? Ali on ide dalje, a elo mu je nabrano od razmiljanja dok sve to pokuava spojiti. Taj deko vjerojatno shvaa i kako radi motor automobila. Kad se disk s izdancima okree, onda svaki izdanak podie okomitu polugu s protuperom, koja se onda otputa i skae natrag na svoje mjesto, i pritom udara u jedno od ovih zvonaca. Svako zvono ima drugu notu, pa stoga ona, udaramo li ih pravim slijedom, sviraju glazbu. Jeste li, W sieur, ikad vidjeli glazbena zvona? Da. Vidio sam ih. Dvojica ili trojica stoje iza dugog stalka s raznim zvonima. Dohvate zvono, zazvone jednom, pa ga spuste. Ako idu pravim redom, mogu svirati. To je po istoj teoriji, veli Pierre. Mislim, pa to je prekrasno, velim ja. A sad, zato opet sve to ne sloi skupa? Ali ne, on eli jo malo istraivati. Za nekoliko trenutaka ve je izvadio onaj disk koji svira pa ga die u zrak. Velik otprilike kao srebrni dolar, s malim kvricama po itavoj povrini. Okree ga u rukama. Opet kvrice. Vidi, ovaj moe svirati dvije melodije, po jednu sa svake strane diska. Ali sad sam ja ve siguran da majmun vie nikad nee zasvirati. No sad vraa disk, ali s drugom stranom prema gore, pa prka neto otricom noa da bude siguran da se dotie sve to se treba doticati, pa onda sve to opet zatvara. Sad ponovno navija majmuna, stavlja ga na stol i odstupi korak. Majmun poinje mahati rukama i opet svirati. Ovaj put melodiju koju ne znam. Ali netko zna. Iz spavaonice se uje neto kao krik, i najednom eto ti one pjevaice u vratima, u ipkanoj veernjoj haljini, s kosom rasutom niz leda, i izgledala bi kao milijun dolara samo da nema tog izraza na licu, a taj je kao kod nekog tko je upravo vidio vrlo velikog i vrlo stranog

duha. I sad blene u onog majmuna, koji jo svira, pa leti kroz itavu sobu i zagrli malog i stie ga uza se kao da e joj ga netko oteti. to je to? pita ona aptom, oito izvan sebe od straha. To je majmun-igraka, gospodo, velim ja, trudei se biti usluan. Makarada, ape ona. Prije dvanaest godina. Sigurno je tu. Tu, gospoo, osim mene nema nikoga, a ja ga nisam donio. Igraka je stigla u kutiji, umotana kao dar. Donio ga je hotelski potrko. Sobarica Meg ustro kima glavom da potvrdi sve to velim. Otkud je doao? pita dama. I tako ja uzimam majmuna, koji je opet uutio, pa ga itavog pregledam. Nita. Onda okuam sreu s papirom u koji je bio umotan. Opet nita. I onda ja pregledam itavu kartonsku kutiju, i njoj je s donje strane nalijepljen papiri. A on veli: S.C. Toys, C.I. I sad mi se ukljuuju stara sjeanja. Otprilike godinu dana prije lanjskog ljeta etao sam s vrlo zgodnom djevojkom koja je radila kao konobarica kod Lombardija u Spring Streetu. Jednog je dana odvedem dolje na Coney Island na itav dan. Meu raznim zabavitima izaberemo Steeplechase. I sjeam se duana s igrakama koji je bio tamo, pun najudnijih mehanikih igraaka svakojake sorte. Bilo je tu vojnika koji stupaju, bubnjara koji bubnjaju, balerina na okruglim bubnjevima koje visoko bacaju nogu samo recite, i ako se to dade napraviti sa satnim mehanizmom i oprugom, sigurno su to imali. I tako objasnim gospodi kako S.C. zacijelo znai Steeplechase a C.I. skoro sigurno Coney Island. Tada joj moram objasniti to je uope taj Coney Island. Sad se ona jako zamisli. Te... atrakcije... tako ih zovete? One imaju nekakve veze s optikim varkama, trikovima, propadalitima, tajnim prolazima, mehanikim spravama koje kao da rade same od sebe? Kimnuo sam glavom. Da, gospodo, ba tako izgledaju atrakcije na Coney Islandu. Sad se ona jako uzbudi. Msieur Bloom, moram otii onamo. Moram vidjeti taj duan s igrakama, taj Steeplechase Park. Ja joj objasnim da tu imamo jedan jako velik problem. Coney Island radi samo ljeti, a sad smo na poetku prosinca. Otok je zatvoren, rolete su dignute; sad tamo ima jo samo odravanja, popravaka, ienja, bojanja, f ~ lakiranja. Zatvoreno za publiku. Ali sad ve ona samo to se ne rasplae, a ja tako ne volim gledati dame u nevolji.

I tako ja nazovem u American, jarana u urednitvu poslovne rubrike, i uhvatim ga u zadnji as prije nego to ode kui. Tko je vlasnik Steeplechase Parka? Neki George Tilyou, skupa s nevidljivim i vrlo tajnim financijskim partnerom. O da, prilino je ostario i vie ne ivi na otoku nego u velikoj kui u predgradu Brooklyna. Ali je on i dalje vlasnik Steeplechase Parka, i to je sve otkako se prije devet godina otvorio. Ima li on sluajno kakav telefon? Sluajno ga ima. I tako ja dobijem broj i zatraim da me spoje. Traje to neko vrijeme, ali se na koncu ipak probijem i evo me gdje razgovaram s gospodinom Tilyouom osobno. Sve mu lijepo objasnim, i stavim mu do znanja koliko je gradonaelniku McClellanu vano da se New York iskae u gostoprimstvu prema Mme. de Chagny... Mislim, jasno vam je, dobar i staromodni spiel. No dobro, on veli da e me nazvati. Sad ekamo. Proe sat. On nazove. U sasvim drukijem raspoloenju, kao da se s nekim posavjetovao. Da, on e se pobrinuti da se vrata otvore za jedno privatno drutvo. U duanu s igrakama bit e ovjek, a ef zabave sve e nam vrijeme stajati na raspolaganju. Nee biti mogue ve sutra ujutro, ali preksutra moe. Mislim, to znai sutra, nije li tako? I tako e va odani osobno otpratiti Mme. de Chagny do Coney Islanda. Zapravo bih mogao rei da sam joj sada ja upravo privatni vodi po New Yorku, I ne, ljudi, nema vam nikakva smisla da se svi pojavlju loete, jer unutra nee pustiti nikoga osim nje, mene i njezina privatnog drutva. I tako za jedan zamazani plat ja hvatam sve veliku lovinu za velikom lovinom. Nisam li vam rekao da je to najljepi posao na svijetu? Ali tu je ostao samo jedan problem - moj ekskluzivni intervju, zbog kojega sam zapravo i doao u hotel. Pa jesam li ga dobio? Nisam. Damu koja pjeva sve je to toliko potreslo da je poletjela natrag u spavaonicu i nije vie htjela van. Meg i sobarica puno su mi zahvaljivale to sam im sredio posjet Coney Islandu, ali su rekle da je primadona sad preumorna da nastavi. I tako sam morao otii. Razoaran, ali nije vano. Jer u svoju ekskluzivu dobiti sutra. I da, moete me astiti jo jednom pintom zlatne kapi. DESET E~zaltacija Erika Muhlheima Krovna terasa, E.M. Tower, Manhattan, 29. studenog 1906. Vidio sam je. Nakon toliko godina opet sam je vidio i inilo se da e mi srce prsnuti u grudima. Stajao sam na vrhu skladita na obali i

spustio pogled i tu je bila, na gatu. Sve dok nisam uhvatio odbljesak svjetla od objektiva dalekozora i morao klisnuti. Tako sam se spustio dolje u mnotvo, i sva je srea da je bila takva hladnoa u zraku da nitko nije vidio nita neobino u ovjeku glave zamotane u vuneni al. Tako sam mogao prii koijama, vidjeti njezino ljupko lice s tek nekoliko metara, i gurnuti svoj stari ogrta u ruke nekog budalastog reportera koji je udio samo za intervjuom. Bila je lijepa kao i uvijek: uzani struk, valovi kose skupljeni pod kozakom ubarom, a lice i smijeak da istim rezom prepolove blok granita. inim li dobro? inim li dobro kad opet otvaram sve te stare rane, i tjeram sebe opet na krvarenje kao onda u onom podrumu, prije dvanaest godina? Jesam li bio lud kad sam je doveo ovamo, nakon to je stotinu i ezdeset mjeseci skoro izlijeilo bol? Volio sam je tada, u tim stranim, opsjednutim godinama u Parizu, vie od ivota. Bila je to moja prva, posljednja i jedina ljubav, i drugu nikad neu ni doivjeti ni spoznati. Kad me je tada u onom podrumu bila odbila, a zbog mladog vikonta, zamalo sam ih ubio oboje. Spopao me tada opet silan bijes, taj bijes koji mi je oduvijek bio jedinim drugom, jedinim prijateljem koji me nikad nije iznevjerio, taj bijes na Boga i sve Njegove andele, to mi nije dao ak ni ljudsko lice kao svim drugim Ijudima, kao Raoulu de Chagnyju. Lice koje bi se moglo nasmijeiti i svidjeti. Umjesto toga mi je dao tu rastaljenu masku uasa, doivotnu osudu na izolaciju i odbacivanje. Pa ipak sam mislio, ja luak jadan i glup, da bi me mogla zavoljeti bar malo, nakon svega to se dogodilo medu nama u tom trenutku ludila dok se osvetnika gomila sputala da me linuje. Kad sam doznao za svoju sudbinu, pustio sam ih da ive, i drago mi je to sam tako postupio. Ali zato sam to uinio sada? Sve mi to zacijelo moe jo jednom donijeti samo novi bol i odbacivanje, gaenje, prezir i odbojnost. Svemu je, dakako, krivo ono pismo. O, madame Giry, to da sada o vama mislim? Vi ste jedini ovjek koji je ikad prema meni pokazao imalo ljubavi, jedini koji na mene nije pljunuo ili vritei pobjegao od mojega lica. Zato ste toliko ekali? Moram li vam zahvaljivati to ste mi u smrtnom asu poslali vijesti koje e mi jo jednom promijeniti ivot, ili vas kriviti to ste mi to krili posljednjih dvanaest godina? Mogao sam i umrijeti, moglo me je i ne biti, i tako nikad ne bih doznao. Ali sam iv, i sada to znam. I zato sam se odluio na ovu ludu vratolomiju.

Da je dovedem ovamo, da je ponovno vidim, da opet patim, da je jo jednom molim i preklinjem... i da me jo jednom odbaci? Najvjerojatnije, skoro sigurno. Pa ipak, pa ipak... Imam ga tu, ve zapamena od rijei do rijei; proitana i zatim proitana jo bezbroj puta u vrtoglavoj nevjerici sve dok stranice nije oneistio znoj i zguvale ga drhtave ruke. S parikim nadnevkom, konac rujna, pred samu vau smrt... Dragi moj Erik, u trenutku kad primi ovo pismo, ako ti ikad i dode u ruke, ja u ve otii s ove zemlje na ono drugo mjesto. Borila sam se u sebi dugo i teko prije nego to sam odluila napisati ove retke, i inim to samo zato to smatram da ti, koji si u ivotu upoznao toliko nesree, ima pravo napokon doznati istinu; i da ne bih mogla mirno stupiti pred svojega Tvorca znajui da sam te obmanjivala do samoga konca. Hoe li ti vijesti to ih sadri ovo pismo donijeti radost ili ti opet samo nanijeti bol, ja to ne mogu znati. Ali tu je istina o dogadajima koji su ti nekad bili vrlo bliski, no o kojima ni tada kao ni sada nisi mogao znati nita. Samo ja, Christine de Chagny i njezin suprug Raoul znamo za tu istinu, i stoga te moram zamoliti da se i ti prema njoj odnosi obzirno i brino... Tri godine poto sam u kavezu u Neuillyju pronala esnaestogodinjeg nesreinika, upoznala sam drugog od mukaraca koje u kasnije zvati svojim dekima. Dogodilo se to sluajno, no strana je i tragina ta sluajnost bila. Bilo je ve kasno, jedne zimske veeri 1885. Opera je napokon zavrila, djevojke su otile, velika je zgrada zatvorila svoja vrata i ja sam krenula kui, pjeice i sama, kroz mrane ulice. I bio je tu i jedan preac, uzan, poploen oblutcima i crn. Nisam ni znala da u tom prolazu ima jo nekog. Ispred mene je neka slukinja, netom izila iz oblinje kue, sva prepadnuta brzala kroz mrak prema svjetlima bulevara na njegovu kraju. Na kunim se vratima neki mladi, za kojeg sam kasnije doznala da nema vie od esnaest, ba pozdravljao s prijateljima s kojima je proveo vee. A onda je iz mraka iskoio apa, jedan od onih kojima su opsjednute prostrane ulice, od onih koji samo vrebaju na pjeaka da ga orobe za lisnicu. Zato je izabrao ba tu malu slukinjicu, to nikad neu doznati. Da je ubije, iz nje ne bi istresao pet sua. Ali sam vidjela kako je ta hulja istrala iz mraka i bacila joj ruku oko vrata da ne

moe vritati, dok je drugom krenula prema kesi. A ja sam povikala: Daj je pusti, divljae. Au secours! Kraj mene je proao zvuk mukih cipela u trku, pogled mi je na trenutak pao na odoru, i onda se na lopova bacio mladi i oborio ga na tlo. Midinette je zavritala i poletjela, to je noge nose, prema svjetlima bulevara. Nikad je vie nisam vidjela. Lopov se, medutim, istrgnuo iz aka mladoga asnika, skoio na noge i potrao. Digao se i asnik pa za njim. A onda sam vidjela kako se protuha okrenula, izvukla neto iz depa i uperila u progonitelja. Zauo se prasak i vidio bljesak. A onda je nitkov protrao kroz luk i nestao u dvoritu iza njega. Prila sam palom ovjeku i opalila da je skoro jo djeak, hrabro i junako dijete, u odori kadeta Ecole Militaire. Lijepo mu je lice bilo bijelo kao rrcramor, i krv je iz njega samo liptala, iz rupe od metka na donjem dijelu trbuha. Oderala sam nekoliko traka s podsuknje da zaustavim krvarenje, i poela vritati, sve dok gazda oblinje kue nije povirio kroz prozor i upitao to je bilo. Ja sam ga poela preklinjati da otri do bulevara i smjesta zaustavi fijaker, to je on i uinio, sve onako u koulji za spavanje. Do Hotel Dieua je bilo predaleko, Hopital St. Lazare je bio mnogo blii, pa smo onamo uvijek i ili. U bolnici je deuran bio samo jedan mladi lijenik, ali kad je shvatio narav rane i doznao tko je taj kadet, da je to odvjetak najplemenitije normandijske obitelji, poslao je portira da otri po nadrectenog mu kirurga koji je ivio u blizini. Ja za nj nisam vie mogla uiniti nita, pa sam se vratila kui. Ipak sam se molila Bogu da ga spasi, a ujutro, budui da je bila nedjelja, a nisam imala posla u operi, vratila sam se u bolnicu. Vlasti su ve bile poslale po obitelj u Normandiju pa je, videi me kako dolazim, stariji deurni kirurg, kad sam za nj upitala, zacijelo pomislio da sam mu mati. Lice mu je bilo turobna maska, pa me zamolio da s njim podem u njegovu sobu. I tu mi je rekao stranu vijest. Bolesnik e preivjeti, rekao je on, ali teta to su je stvorili metak i njegovo uklanjanje bila je strana. U donjem dijelu trbuha, iznad prepona, razderane su bile krupne ile, koje se vie ne mogu obnoviti. Nije mu preostalo nego da ih zaije. Ja ga jo nisam razumjela. A onda sam shvatila to to znai, i upitala ga jasnim jezikom. On je samo smrtno o~biljno ~akimao glavom. Strano me to pogodilo, rekao je. Tako mlad ivot, tako lijep mladi, i sad, avaj, tek napol

mukarac. Bojim se da nikad nee moi imati vlastito dijete.K Hoete rei, upitala sam ga, da ga je metak liio mukosti? Kirurg je na to samo zavrtio glavom. Da je tako, to bi bila milost, jer tad ne bi osjeao elju za enom. Ne, on e osjeati svu strast, svu ljubav, svu elju koju svaki mladi ovjek osjea. Ali unitenje tih vitalnih krvnih sudova znai da... Ja nisam dijete, msieur le Docteccr, rekoh, elei mu pritedjeti neugodu, iako sam s jezivim strahom znala to sad dolazi. Tada vam, madame, moram rei da on nikad nee moi konzumirati vezu sa enom i tako stvoriti vlastito dijete. To znai da se nikad nee moi oeniti? upitala sam. Kirurg je slegnuo ramenima. Morala bi to biti neka udna ili sveta ena, ili ena s nekim drugim jakim motivom, koja bi mogla prihvatiti takvu vezu bez njezina tjelesnog dijela, rekao je kirurg. Zaista mi je jako ao. Uinio sam sve to sam mogao da ga spasim od krvarenja. Jedva sam uspijevala zadrati suze nad tolikom tragedijom. Da neki opaki zlodcch moe zadati tako stanu ranu jednome djeaku, na samom pragu ivota, inilo mi se nemoguim. Pola sam ga obii. Bio je blijed i slab, ali budan. Jo mu nisu rekli. Lijepo mi je zahvalio to sam mu pomogla u prolazu, te rekao da sam mu ja spasila ivot. Kad sam ula da njegovi trkom dolaie iz rouenskog vlaka, pozdravila sam se i otila. Mislila sam da svog mladog aristokrata neu vie nikad vidjeti, ali sam pogrijeila. Osam godina kasnije, izrastavi u ljepotana nalik grkome bogu, on je poeo iz veeri u veer dolaziti u operu, u nadi da e od izvjesne zamjenice izmamiti rije ili smijeak. Kasnije, otkrivi da ona nosi dijete, onako dobar, fin i pristojan kakav je bio, sve joj je priznao i onda se njome i oenio, dao joj svoje ime, svoj naslov i svoj vjenani prsten. 1 dvanaest je godina tom sinu pruao svu onu ljubav koju samo stvarni otac moe dati. I sad zna istinu, siroti moj Erie. Pokuaj biti obziran i dobar. Od one koja ti je pokuala pomoi u tvom bolu Poljubac na samrtnikoj postelji, Antoinette Giry Sutra u je vidjeti. Dosad bi ve morala znati. Poruka to sam je bio poslao u hotel bila je sasvim jasna. Morala bi tog glazbenog majmuna prepoznati na prvi pogled. Mjesto je, naravno, po mom izboru; ja sam odredio i sat. Hoe li me se jo bojati? Vjerujem da hoe. Pa ipak

nee znati koliko u se ja bojati nje; njezine moi da mi jo jednom uskrati onu sitnu mjericu sree koju veina ljudi prima kao neto samo po sebi razumljivo. No ak i ako me opet odbije, u meuvremenu se sve promijenilo. Ja sad mogu, iz svog orlovskog gnijezda, gledati na glave tog roda ljudskog koji me ispunja tolikim gnuanjem, no sad mogu rei: Moete po meni pljuvati, gaditi me; rugati mi se, ocrnjivati; ali nita to mi uinite vie me ne moe raniti. Moj ivot kroz kiu i kroz blato, kroz suze i bol, ipak nije bio sasvim uzaludan: Imam sina. JEDANAEST Tajni dnevnik Meg Giry Hotel Waldorf Astoria, Manhattan, 29. studenog 1906. Dragi dnevnie, napokon mogu sjesti u miru i povjeriti ti svoje najdublje brige i misli, jer ovo piem u sitne sate, i svi su ve u krevetu. Pierre spava kao zaklan, miran kao janje, jer povirila sam prije deset minuta. Oca Joea pak ujem kako nedaleko krklja na svom krevetu, a njegovo hrkanje seoskog derana ne mogu zatajiti ak ni debeli zidovi ovoga hotela. A napokon je zaspala i madame, nakon tablete koja joj je trebala dati poinka. Jer je u dvanaest godina jo nikad nisam vidjela u takvom stanju. Sve to zacijelo ima nekakve veze s tim majmunom-igrakom koju je Pierreu u apartman bio poslao neki anonimni darovatelj. Bio je tu i reporter, vrlo drag i usluan (i koji je sa mnom oijukao oima), ali nije to tako gadno potreslo madame. Nego ba taj majmun. Kad ga je ula kako svira onu drugu melodiju a njezini su zvuci doprli ravno kroz otvorena vrata u budoar gdje sam joj eljala kosu najednom kao da ju je obuzelo ludilo. Silom je htjela doznati otkud je to dolo, a kad mu je reporter, M. Bloom, uao u trag i uredio posjet, htjela je da je svi ostavimo. Morala sam mladoga gospodina zamoliti da ode, a Pierrea - uza sve njegove prosvjede smjestiti u krevet. Nakon toga sam je zatekla za toaletnim stoliem kako zuri u zrcalo ali niti ne pokuava dovriti toaletu. Zato sam otkazala i veeru u restoranu s gospodinom Hammersteinom. Tek kad smo ostale same mogla sam je upitati to se zbiva. Jer taj put u New York, koji je poeo tako lijepo, i nakon to smo danas u luci

bili tako lijepo primljeni, najednom se pretvorio u neto mrano i zloslutno. I ja sam, naravno, prepoznala i tog udnog majmuna-igraku i tu sablasnu melodiju koju svira, i on je izazvao upravo plimni val stranih sjeanja. Trinaest godina... ba je to stalno ponavljala dok smo razgovarale, i doista je prolo ve trinaest godina od onih neobinih dogadaja koji su kulminirali u stranom silasku u najdublje i najtamnije podrume pod Parikom operom. Pa ipak, unato tome to sam te veeri bila ondje, i u meduvremenu pokuavala madame navesti na razgovor, ona je uvijek samo utjela, tako da nikad nisam doznala potankosti odnosa izmedu nje i te uasavajue spodobe koju smo mi koristice obino zvale naprosto Fantomom. Sve do veeras kad mi je napokon ispriala vie o tome. Prije trinaest godina nala se usred zaista nezapamenog skandala u Parikoj operi kad je bila oteta posred pozornice za izvodenja nove opere Don Juan Triumphant, koja poslije toga nije vie nikad bila izvedena. Ja sama sam te veeri bila u corps de balletu, iako nisam bila i na pozornici u trenutku kad su svjetla pregorjela a ona nestala. Njezin ju je otmiar odnio s pozornice dolje u najdublje podrume Opere, odakle su je napokon spasili andari i ostatak trupe, na elu s commissaire de police koji se sluajno naao u publici. I ja sam bila tu, drhtei od straha dok smo silazili sa zapaljenim zubljama, kroz podrum za podrumom sve dok nismo stigli do najnie katakombe kraj podzemnog jezera. Nadali smo se da emo napokon nai i tog stranog Fantoma, ali su andari nali samo madame, samu i uzdrhtalu kao list na vjetru, a kasnije i Raoula de Chagnyja, koji je doao prije nas i vidio Fantoma oi u oi. Dolje je bila i stolica, i preko nje je bio prebaen ogrta, pa smo pomislili da se udovite moda krije ispod njega. Ali ne. Bio je to samo majmunigraka, s inelama i ugradenom glazbenom kutijom. Policija ga je odnijela kao materijalni dokaz, i sve odonda nisam vidjela slinog, naime sve do veeras. Sve se to dogodilo kad joj je svakodnevno udvarao mladi vikont Raoul de Chagny, i sve su joj djevojke tako zavidjele. Da nije imala tako dobru narav, zacijelo bi si pribavila mnoge neprijatelje, i to zbog svog izgleda, naglog uspona u slavu i ljubavi najsanjanijeg neenje Pariza. Nju, meutim, nitko nije mrzio; sve smo je voljele i jako se veselile kad nam se vratila. Pa ipak, unato tome to smo tijekom godina postale vrlo bliske, nikad mi nije ispriala to joj se dogodilo

u onim preskoenim satima, i njezino je jedino objanjenje bilo Raoul me spasio. I zato je onda taj majmun-igraka bio tako vaan? Veeras sam bila toliko pamefia da je to ne pitam izravno, nego sam se uzmuvala i donijela jo neto malo jela, to ona nije htjela pojesti. Kad sam je nagovorila da uzme kapi za spavanje postala je snena, i tako joj se prvi put omaklo nekoliko detalja tih bizarnih zbivanja. Ispriala mi je kako je u njezinu ivotu bio jo jedan mukarac, udna i neuhvatljiva pojava koja je plaila, fascinirala, ispunjala strahopotovanjem i pomagala joj, no muena opsesivnom ljubavlju koju ona nije mogla uzvratiti. Jo kao koristica bila sam doula prie o udnom fantomu koji opsjeda donje podrume Opere i posjeduje zapanjujue moi, jer moe dolazili i odlaziti nevidljiv i nametati svoju volju upravi kazalita prijefijama da e se osvetiti ako ga ne budu sluali. I taj ovjek i legenda o njemu silno su nas plaili, ali sve do danas nisam znala da je on na takav nain volio gazdaricu. Upitala sam je i za tog majmuna koji je svirao tu opsesivnu melodiju. Rekla mi je da je tu kreaturu dosad vidjela samo jednom, a ja sam uvjerena da se to zacijelo dogodilo za onih sati u podrumu provedenih s udovitem, onim istim to sam ga pronala na praznoj stolici. Kad joj se san poeo sputati na oi, stalno je ponavljala da se on sigurno vratio: iv i bliz, i da se, kao i uvijek, kree iza scene, taj uasni ljudski gnom, onoliko zastraujue ruan koliko je Raoul lijep, ba onaj kojeg je odbacila i koji ju je sad dovabio u New York da se ponovno suoi s njom. Uinit u sve to je u mojoj moi da je zatitim, jer mi ona nije samo gazdarica nego i prijateljica, a osim toga je i mila i draga. Ali sad sam se i ja poela plaiti, jer tu je negdje netko ili neto u toj noi, i ja se bojim za sve nas: za sebe, oca Joea, i za Pierrea, a najvie od svega za nju, madame. Zadnje to mi je rekla prije nego to je otklizila u san, bilo je da za dobro i Pierrea i Raoula u sebi mora iznai snage da ga opet odbije, jer je uvjerena da e se uskoro napokon pojaviti i ponovno je zatraiti. Molila sam se Bogu da joj dade snage, i molila sam se da sljedeih deset dana to prije prode, tako da se svi ivi i zdravi vratimo u sigurnost Pariza, da to prije odemo iz toga grada u kojem majmuni sviraju davno zaboravljene melodije, a sve je proeto prisutnou nevidljivog Fantoma.

DVANAEST Dnevnik Taf ~a lonesa Steeplechase Park, Coney Island, 1. prosinca 1906. Moj je posao vrlo neobian, i netko bi moda rekao da nije za ovjeka bar donekle inteligentnog i s nemalim ambicijama. Ba sam zbog toga i esto dolazio u napast da ga se okanim i prebacim na neto drugo. Ipak to nisam uinio za svih ovih devet godina otkako sam se zaposlio tu u Steeplechase Parku. Dio se objanjenja krije u tome to taj posao nudi sigurnost i meni i eni i potomstvu, sjajne prihode i ugodne ivotne uvjete. A drugi je dio to sam u tome naprosto poeo uivati. Jer uivam kad se djeca smiju i kad su im roditelji zadovoljni. I stoga nalazim zadovoljstvo u toj jednostavnoj dokonoj radosti posvuda oko mene za ljetnih mjeseci i njihovoj suprotnosti, miru i tiini zimske sezone. to se pak tie uvjeta pod kojima ivim, teko da bi i mogli biti udobniji za ovjeka mog poloaja. Moje je glavno stanite ugodna koliba u uglednom kvartu srednje klase na Brighton Beachu, niti milju daleko od posla. Uz to imam tu, u srcu zabavnog parka, i malenu kolibu, u koju mogu povremeno svratiti i odmoriti se, ak i u jeku sezone. to se pak tie plae, ona je velikoduna. Sve otkako sam prije tri godine dogovorio nagradu na temelju siunog djelia onog to se ubere na ulazu, kui sam nosio preko sto dolara tjedno. Budui ovjekom umjerenih elja i ne ba pilac, lijep dio toga stavljam na stranu, tako da u se jednoga dana i nakon ne ba mnogo godina moi povui iz svega toga, skinuvi petero djece s vrata, da si dalje sami u svijetu probijaju put. Onda u uzeti svoju Blodwyn, pa emo pronai kakvu malu farmu, moda kraj rijeke ili jezera, ili ak i kraj mora, gdje u moi obradivati zemlju i pecati ve kako mi dode elja, i na sabat odlaziti u kapelu kao trajan stup mjesnoga drutva. I tako ostajem i radim svoj posao, a uglavnom vele da ga radim dobro. Jer ja sam slubeni ef zabave Steeplechase Parka. to znai da s dvostruko predugakim cipelama na nogama, u vreastim, suludo kariranim hlaama, prslukom s uzorkom amerike zastave i visokim cilindrom stojim na ulazu u park i pozdravljam sve posjetitelje. tovie, s kutravim zaliscima i brkom u obliku guvernala, kao i smijekom vedre dobrodolice na licu, u zabavite privuem i mnoge koji bi inae samo proli.

Preko megafona, ja im stalno dovikujem: Navali, narode, udri brigu na veselje, vidi to ljudske oi jo nisu vidjele, samo naprijed, mili moji, bit e vam lijepo kao nikad u ivotu... I tako dalje i tako dalje. I etam tako gore-dolje pred ulazom, pa pozdravljam i doekujem lijepe djevojke u najljepim ljetnim haljinama i mladie u prugastim sakoima i slamnatim eirima koji se toliko trude da na njih ostave to bolji dojam; i obitelji s djecom koja vrite jer hoe mnoge i to vrlo specijalne atrakcije s kojima ih ja smjesta upoznam im uvjere roditelje da ih uvedu. A uvode ih i te kako, i ostavljaju svoje novie na blagajni, a od svakih pedeset centi jedan je moj. Razumije se da je to samo ljetni posao, te traje od travnja do listopada, kad s Atlantika dopru prvi hladni vjetrovi, jer tada zatvaramio. Tad ja mogu svoje klaunsko odijelo ostaviti u ormaru i okaniti se velkog zapjevavanja koje posjetitelji nalaze toli armantnim, jer sam se rodio u Brooklynu i zemlju svoga oca i oca moga oca i svih oeva prije njega nikad nisam ni vidio. Tad mogu doi na posao u normalnom odijelu i nadgledati zimski program, to jest demontau i spremanje svih atrakcija i vonji, servisiranje i podmazivanje mainerije, zamjenu istroenih dijelova, bruenje i bojanje ili lakiranje drveta, obnavljanje pozlate na konjima na vrtuljku, ivanje rasparanog platna. I tako, kad se travanj opet vrati, i s prvim se toplim i sunanim danima otvori ulaz, sve e opet biti na svome mjestu. Zbog toga sam s izvjesnim dubokim uenjem prekjuer primio pismo od gospodina Georgea Tilyoua osobno, a rije je o gentlemanu koji je vlasnik zabavita. On je zapravo sve to i smislio, iako ima i partnera koji postoji samo u glasinama i kojeg svijet jo nikad nije vidio, bar ne ovaj tu. Ba su energija i vizija Mr. T.-a prije devet godina sve ovo i ostvarili, a od tada se on zahvaljujui parku dobro omastio. Svoje mi je pismo poslao po kuriru, i oito je bilo vrlo hitno. Ono mi je objasnilo da e sutradan, to je, naravno, danas ve juer, park posjetiti jedno privatno drutvo, te neka ga za nj otvorim. Rekao mi je kako mu je jasno da vozila i vrtuljci ne mogu proraditi na vrijeme, ali je istaknuo da trgovina igrakama mora biti otvorena i to sa svim osobljem, te da isto vrijedi i za Dvoranu zrcala. I tako je to pismo dovelo do najudnijega dana to sam ga ikad doivio u Steeplechase Parku.

Upute gospodina Tilyoua da trgovina igraaka i Dvorana zrcala moraju imati kompletno osoblje stavile su me u avolski kripac. Jer su mi kljuni ljudi na obje lokacije bili ili na odmoru ili vrlo daleko. A nije ih, bome, bilo lako ni zamijeniti. Mehanike igrake u duanu, koje su upravo specijalitet ove kue, nisu samo najprofinjenije u itavoj Americi, nego su i vrlo komplicirane. Zbog toga ih moe shvatiti samo pravi strunjak, te njihovo funkcioniranje objasniti mladim ljudima koji svrate da se ude, istrauju i kupe. A ja pouzdano nisam jedan od takvih. Mogao sam se samo nadati najboljem - ili sam bar tako mislio. Razumije se da je u parku zimi jezivo hladno, ali sam uzeo petrolejske grijae, pa veer prije zagrijao duan, tako da je u zoru bio topao kao u ljetni dan. A onda sam s polica maknuo sve pokrove protiv praine i tako otkrio redove mehanikih vojnika, bubnjara, plesaica, akrobata i ivotinja koje pjevaju, pleu i glume. Ali je to ujedno bilo i sve. Do osam sam onog jutra, kad su trebali doi, u trgovini igraaka obavio sve to sam mogao. A onda se dogodilo neto zaista krajnje neobino. Okrenuo sam se i otkrio kako u mene zuri neki mladi. Nije mi bilo jasno kako je uao, i ve sam mu htio rei da ne radi no, kad mi je on ponudio da umjesto mene vodi duan. Kako je samo znao da dolaze posjetitelji? To mi nije rekao. Samo mi je objasnio da je neko radio u duanu te da dobro razumije kako rade mehanizmi svih igraaka. Mislim, kako mog stalnog ovjeka nije bio, nije mi preostalo drugo nego da prihvatim. Uope nije izgledao kao ovjek koji se bavi igrakama, dakle koji treba biti vedar i pristupaan i omiljen medu djecom. Lice mu je bilo bijelo kao kost, a oi crne ba kao i crni, formalni sako. Upitao sam ga kako se zove. On je na trenutak zastao i rekao: Malta. Tako sam ga i zvao sve dok nije otiao, ili bolje rei iezao. Ali vie o tome kasnije. S Dvoranom je zrcala bila druga pria. To je zaista zapanjujue mjesto, i makar sam, kad nisam bio u slubi, i sam znao zai unutra, ipak nikad nisam shvatio kako to radi. Tko god da je to smislio, zacijelo je bio svojevrsni genij. Svi posjetitelji su izlazili iz nje, nakon ritualnog obilaska mnogih stalno promjenjivih prostorija sa zrcalima, uvjereni da su vidjeli to nisu vidjeli i da nisu vidjeli ono to je zacijelo bilo unutra. To nije kua samo zrcala, nego i iluzija. Za sluaj da nakon mnogo godina neka dua proita ovaj dnevnik,

zanimajui se poneto za to kako je neko izgledao Coney Island, budi mi doputeno objasniti to je to Dvorana zrcala. Izvana je to samo jednostavna, niska i etvrtasta zgrada s jednim vratima koja su i ulaz i izlaz. Kad se nae unutra, posjetitelj vidi dva hodnika koji vode lijevo i desno. Nevano je kojim krene. Oba su zida hodnika prekrivena zrcalima i prolaz je irok tono etiri stope. To je vano, jer unutranji zid nije neprekinut nego je",sastavljen od okomitih zrcalnih ploa, irokih tono osam stopa i visokih sedam. Sve ploe stoje na okomitim osovinama, pa ako koju daljinski zakrenemo, ona e potpuno pregraditi prolaz, ali e zato otvoriti novi prolaz koji vodi u srce gradevine. ovjeku sad ne preostaje drugo nego da pode tim novim prolazom koji se, kad se zrcala okrenu po tajnoj komandi, pretvara u sve vie i vie prolaza, u sobice od zrcala koje se pojavljuju i nestaju. Ali onda postaje sve gore i gore. Jer blie sreditu mnoge osam stopa iroke ploe nisu osovinom uglavljene samo pri vrhu i dnu, nego stoje na diskovima promjera osam stopa koji se sami okreu. Ako posjetitelj stane na polukruan ali nevidljiv disk, ledima okrenut zrcalu, moe mu se dogoditi da ga ovaj zakrene za devedeset, sto osamdeset i dvije stotine sedamdeset stupnjeva. On vjeruje da sam stoji, a da se okreu zrcala; pred njim se, medutim, ljudi pojavljuju i onda opet nestaju; stvaraju se sobice, pa se rasplinu; obraa se strancu koji se pojavio pred njim, da bi onda shvatio da govori slici nekoga tko mu je s leda ili sa strane. Muevi i ene, zaljubljenici i zarunici na nekoliko se trenutaka razdvoje, pa zateturaju u elji da se opet nadu - ali se na8u s nekim posve drugim. Kad se u dvoranu odvai ui desetak mladih ljudi, tad njome odjekuju krikovi straha i smijeha. Svim tim, mislim, upravlja operater koji jedini razumije kako sve to radi. On sjedi u uzdignutoj kabini nad vrtima, i kad podigne pogled, vidi stropno zrcalo, malo nagnuto tako da iz ptije perspektive nadzire itav pod, pa tako pomou reda poluga koje su mu pod ,rukom moe stvoriti i rasplinuti prolaze, sobe i iluzije. Moja je nevolja bila to je gospodin Tilyou zahtijevao da damu koja dode s posjetiteljima na svaki nain nagovorim da posjeti i Dvoranu zrcala, ali njezin operater je bio na dopustu i nisam ga mogao nai. Nije mi dakle preostalo drugo nego da sam pokuam shvatiti kako rade komande, da bih mogao njima baratati za daminu zabavu, pa sam s tim ciljem s fenjerom proveo pola noi u zgradi, te iskuavao

poluge i eksperimentirao sve dok nisam postao siguran da bih znao damu na brzinu provesti kroz labirint, no kad krikne za izbavljenjem, ipak joj znati i pokazati izlaz. A kako su sobe sa zrcalima sve bez stropa, glasovi se uju sasvim jasno. Juer do devet napravio sam sve to sam mogao i sad sam ekao da pozdravim privatne goste gospodina Tilyoua. Oni su stigli u deset, as prije punoga sata. Na Surf Avenue skoro da i nije bilo prometa, a kad sam ugledao koiju kako dolazi kraj urednitva Brooklyn Eaglea, kraj ulaza u Luna Park i Dreamland, i vozi avenijom ravno prema meni, pretpostavio sam da su to oni. A to zato to je koija bila areno obojana i najamna, jedna od onih to ekaju pred Manhattan Beach Hotelom na ljude koji siu s vlaka El od Brooklyn Bridgea, iako u prosincu nije bilo skoro nikoga. Kad se koija pribliila, i koija pritegao uzde svom paru konja, ja sam istupio s megafonom. Dobro doli, dobro doli, dame i gospodo, u Steeplechase Park, prvo i najbolje zabavite na Coney Islandu, dreknuo sam, iako su me ak i konji pogledali kao da vele vidi ludaka, u tako kienu ruhu koncem studenog. Prvi je iz koije iziao mladi, za koga e se pokazati da je reporter New York Americana, jedan od canjaka Hearstova utog tiska. Bio je sav pun sebe i oito je posjetitelje vodio kroz New York. Zatim je izila prekrasna dama, prava aristokratkinja - o, da, to se odmah vidi koju je reporter predstavio kao vikontesu de Chagny, jednu od vodeih opernih pjevaica u svijetu. Naravno da mi to nije trebao rei zato to redovito itam The New York Times, jer ba nisam sasvim neobrazovan, iako i nemam neku formalnu kolu. Tek sam tada shvatio zato gospodin Tilyou eli podii eljama takve dame. Sila je na drveni plonik, mokar od kie, oslonjena reporteru na ruku. Ja sam pak spustio megafon - vie nije sluio niemu - pa joj se poklonio do zemljice crne i jo joj jednom poelio dobrodolicu u moje carstvo. Ona mi je odgovorila smijekom koji bi otopio i kameno srce Cadera Idrisa, te rekla, armantno izgovarajui na francuski nain, da joj je ao to remeti moj zimski san. Sluga najpokorniji, milostiva gospodo, odgovorio sam da pokaem kako iza svog klaunskog ruha itekako znam kako se razgovara s damom. Zatim je iziao djeai od dvanaest-trinaest godina, ljepukast i Francuz kao i mati mu, ali koji je sjajno govorio engleski. Uz prsa je stezao majmuna-igraku s ugraenom glazbenom kutijom, a ja sam ga prepoznao i smjesta shvatio da je zacijelo potekao iz nae trgovine,

jer je to jedino mjesto u New Yorku gdje se mogu dobiti. Na trenutak sam se zabrinuo: Da se nije pokvario? Da ga nisu doli reklamirati? Zadnji je iz kola iziao uzrok tako dobrog djeakova engleskog, a u obliku stamenog i bodrog irskog sveenika u crnoj mantiji i pod irokim eirom. Dobro vam jutro, gospodine efe zabave, rekao je on. A hladno za nas i nama sline koji moraju iz kue. Pa ipak ne toliko hladno da ohladi toplo irsko srce, odvratio sam ja da ne zaostanem, jer kao protestant nekonformist ja obino i nemam puno posla s papistikim sveenicima. On je, medutim, zabacio glavu i zatulio od smijeha, tako da sam zakljuio da moda i nije tako lo ovjek. I tako sam to etverolano drutvance u vedrom raspoloenju poveo drverum plonikom, pa kroz ulaz, kraj otvorenih okretnih vrata i prema duanu s igrakama, jer je bilo jasno da ba to ele vidjeti. Zahvaljujui grijaima unutra je bilo ugodno toplo, i gospodin Malta je ve ekao da im zaeli dobrodolicu. Djeak se - za koga se ispostavilo da se zove Pierre - smjesta oa.rao bezbrojnim policama punim mehanikim balerinama, vojnicima, sviraima, klaunima i ivotinjama koje su slava naega duana u Steeplechase Parku, jer se ne mogu nai nigdje drugdje u gradu, a moda ni u itavoj dravi. On je samo trkarao kroz prolaze i traio da mu ih sve pokaem. Njegovu je majku, meutim, zanimala samo jedna vrsta igraaka majmuni-svirai. Nali smo ih na stranjoj polici, odmah straga, i ona je smjesta zamolila gospodina Maltu da ih pusti neka sviraju. Ba sve? upitao je on. Jednog po jednog, odgovorila je ona odluno. Tako i bude. Jednom za drugim navili su im kljuie u ledima, pa su majmuni poeli lupati inelama i svirati svoje melodije. Yankee Doodle Dandy, uvijek isto. To me zbunilo. Moda eli da joj ga zamijenim? Ali zar svi ne sviraju isto? A onda je kimnula glavom, i sin joj je izvadio perorez s izvijaem kao nastavkom. Malta i ja gledali smo, nijemi od udenja, kako djeak otklapa tkaninu na ledima prvog majmuna, pa onda oslobaa ploicu i unutra gura ruku. Izvadio je disk veliine srebrnog dolara, preokrenuo ga i vratio. Zadigao sam obrve, a Malta je uinio isto. Sad je majmun opet zasvirao. Song of Dixie. Naravno, jedna melodija za Sjever, a druga za Jug.

Uskoro je vratio disk u poetni poloaj, pa se prihvatio drugog. Ista pria. Nakon desetog mati mu je dala znak da prestane. Malta je poeo vraati robu na njezino mjesto. Oito ni on nije znao da u majmunu postoje dvije melodije. Vikontesa je bila sasvim blijeda. On je bio tu, rekla je nekom neodredenom. A onda meni: Tko je smislio i proizveo te majmune? Slijeganjem sam ramena izrazio svoje potpuno neznanje. A onda je Malta rekao: Napravljeni su u maloj tvornici u New Jerseyju, svi redom. Ali pod licencom i prema patentiranom projektu. A tko ih je smislio, pojma nemam. Tada je dama upitala: Je li itko od vas ikad vidio jednog udnog ovjeka? ovjeka sa irokim eirom, lica skoro sasvim prekrita maskom? Kod tog sam posljednjeg pitanja osjetio kako se gospodin Malta, koji je stajao kraj mene, ukrutio kao drak od metle. Pogledao sam ga, ali mu je lice bilo kao isklesano. Zato sam odmahnuo glavom i objasnio joj da na vaaru ima mnogo masaka, masaka koje prikazuju klaune, udovita, koje se nose na No vjetica. Ali ovjek koji stalno nosi masku, samo da prekrije lice? Ne, nikad. U tom je trenutku ona uzdahnula i slegnula ramenima, pa odlutala niz prolaz izmeu polica da pogleda i druge igrake. Malta je dao znak djeaku i odveo ga u drugom smjeru, oito da mu pokae mehanike vojnike kako stupaju. Meni je, medutim, taj ledeno hladni mladi ve postao pomalo sumnjiv, pa sam kliznuo za njim, stalno pazei da izmedu nas bude polica s igrakama. Na moje iznenadenje i ogorenje, moj je neoekivani i tajanstveni pomonik poeo ispotiha ispitivati maloga, koji je na sve to odgovarao sasvim bezazleno. Zato je zapravo tvoja mama dola u New York? upitao je. Pa mislim, gospodine, zato da pjeva u operi. Zaista? I ni zbog kakvog drugog razloga? Ne zato da se sastane s nekim odredenim? Ne, gospodine. I zato je toliko zanimaju majmuni koji sviraju melodije? Samo jedan majmun, monsieur, i samo jedna melodija. Ali to je taj to ga sada ima u rukama. Nijedan drugi majmun ne svira melodiju koju ona trai. Zbilja teta. A tvoj tata, on nije tu? Ne, gospodine. Mog su dragog tatu u Francuskoj zadrali poslovi. On stie sutra brodom. Sjajno. I on ti je zaista otac? Naravno. On je mu moje mame, a ja sam mu sin.

U tom sam trenutku pomislio kako je ta drskost otila predaleko, i ve sam se htio umijeati, kad se dogodilo neto vrlo neobino. Vrata su se otvorila i pustila unutra zapuh hladnoga zraka s mora, a u dovratku je stajala zbijena pojava sveenika koji se, kako sam doznao, zove otac Kilfoyle. Djeak Pierre i gospodin Malta su osjetili studeni zrak pa zaobili stelau i iskrsli mi pred oima. Sveenik i onaj bljedoliki bili su udaljeni deset jardi jedan od drugog, i sad su se pogledali. Sveenik je najednom podigao desnicu pa na elu i prsima napravio znak kria. Kao dobar nekonformist, ja se nisam poveo za njim, ali sam ipak znao da tim znakom katolici prizivaju Boju pomo. Onda je sveenik rekao: Daj idemo, Pierre, i ispruio ruku. Ali je i dalje zurio u gospodina Maltu. Oito konfrontiranje to dvoje ljudi, koje e biti tek prvo od dva istoga dana, donijelo je studen koliko i vjetar s mora, pa sam stoga, u pokuaju da obnovim veselo raspoloenje od prije samo sat vremena, rekao: Milostiva gospodo, na ponos i radost ovdje jest prije svega Dvorana zrcala, pravo svjetsko udo. Dopustite mi da vam je pokaem, ona e vam olakati duu. A mladi gospodin Pierre moe se zabaviti drugim igrakama, jer kao to i sami vidite, on je sasvim oaran kao i sav mladi svijet koji dode ovamo. Ona kao da je bila neodluna, pa sam se s poneto zebnje prisjetio koliko je gospodin Tilyou u svom pismu bio uporan glede toga da gospod mora vidjeti zrcala, iako nisam mogao razabrati zato. Pogledala je Irca, on je kimnuo glavom i rekao: Naravno, pogledajte na trenutak to svjetsko udo. Ja u pripaziti na Pierrea, a vremena imamo. Probe su tek poslije ruka. I tako je ona kimnula glavom i pola sa mnom. Ako je epizoda u duanu bila udna, to traenje melodije koju nijedan majmun ne zna svirati, ono to je sada uslijedilo bilo je zaista bizarno i objanjava zato sam imao tolikih muka dok sam tono opisao to sam taj dan uo i vidio. U dvoranu smo uli zajedno kroz jedina vrata, i ona je vidjela hodnik i lijevo i desno. Gestom sam je uputio da moe birati. Ona je slegnula ramenima, prekrasno se nasmijeila i skrenula desno. Ja sam se uspeo u komandnu kabinu i pogledao u stropno zrcalo. Vidio sam kako je stigla nekamo do polovice bonog zida. Povukao sam polugu da zakrenem zrcalo i uputim je prema sreditu. Nita se nije dogodilo.

Pokuao sam opet. I opet nita. Komande nisu radile. I dalje sam je vidio kako se kree izmedu zrcalnih zidova vanjskog prolaza. A onda se zrcalo zakrenulo samo od sebe, pa joj pregradilo put i potjeralo prema sreditu. Ali ja nisam pomakao nita. Oito su se komande pokvarile, pa ju je za njezino dobro trebalo pustiti van, prije nego to je zrcala zarobe. Povukao sam poluge da stvorim ravan prolaz sve do vrata. Nita se nije dogodilo, ali su se usred labirinta zrcala poela pomicati, kao da imaju vlastitu volju ili kao da njima upravlja netko drugi. Kako se sve vie zrcala zakretalo, sad sam mogao vidjeti dvadeset sljka mlade ene, no vie nisam mogao razabrati to je stvarna ona a to samo njezina slika. Najednom je zastala, zarobljena u maloj sredinjoj komori. U njezinoj se stijenki najednom pomaknulo neto drugo, i ja sam uhvatio kovitlac plata, repliciran dvadeset puta, sekundu prije nego to je ponovno nestao. Ali to nije bio njezin plat, jer ovaj je bio crn, dok je njen bio barunast, u boji ljive. Vidio sam kako je razrogaila oi a ruka joj poletjela na usta. Gledala je u nekoga ili neto to je stajalo ledima prema zrcalnoj ploi, ali u slijepoj toki koju moje promatrano zrcalo nije hvatalo. I tada je progovorila. O, to si ti, rekla je. Shvatio sam da je netko drugi ne samo uao u dvoranu, nego i pronaao put u sredite labirinta, a da ga ja nisam ni opazio. Mislio sam da je to nemogue, sve dok nisam opazio da je netko nou promijenio kut zrcala iznad i ispred mene, tako da su sada hvatala samo polovicu dvorane. Druga se polovica izgubila iz vida. Nju sam mogao vidjeti, ali ne i fantoma kojem se obraala. A mogao sam i uti, pa sam se poslije potrudio svega se tono prisjetiti i sve to sam uo vjerno zabiljeiti. Bilo je tu neeg. Ta ena iz Francuske, bogata, slavna, nadarena i uravnoteena, upravo je drhtala od straha. Osjeao sam taj njezin strah, no bio je to strah pomijean s jezivom fascinacijom. Kao to e pokazati kasniji razgovor, ona je naila na nekog iz prolosti, na nekog za kojeg je vjerovala da ga se oslobodila, na nekog tko ju je neko drao u svojoj mrei... mrei ega? Straha, da, to sam osjeao u zraku. Ljubavi? Moda, jednom, prije mnogo godina. I strahopotovanja. Jer tko god da to bio, bez obzira to on neko bio, on ju je i 134

dalje drao u strahopotovanju pred svojom moi i osobom. Nekoliko sam je puta vidio kako je zadrhtala, iako nisam uo da joj je iim zaprijetio. Ali evo to su rekli: ON: Naravno. Zar si mogla posumnjati na nekog drugog? ONA: Nakon majmuna, ne. Ali ponovno uti Makaradu... Toliko je vremena prolo. ON: Trinaest dugih godina. Jesi mislila na mene? ONA: Naravno, uitelju moj glazbeni. Ali sam mislila... ON: Da sam umro? Ne, Christine, ljubavi moja, ne ja. ONA: Ljubavi moja? Ti jo uvijek..? ON: Zauvijek i vjeno, do svog smrtnog asa. U duhu si jo moja, Christine. Stvorio sam pjevaku zvijezdu, ali je nisam mogao zadrati. ONA: Kad si ti nestao, mislila sam da si otiao zauvijek. Udala sam se za Raoula... ON: Znam. Slijedio sam svaki tvoj korak, svaki tvoj pokret, svaki trijumf. ONA: Je li to za tebe bilo teko, Erik? ON: Prilino. Ali moj je put uvijek bio tei nego to e ti ikad doznati. ONA: Ti si me doveo ovamo? Ta opera, ona je tvoja? ON: Da. itava je moja, ali ja imam i vie, mnogo vie od toga. Bogatstvo da mogu kupiti pola Francuske. ONA: Ali zato, Erik, oh, zato si to uinio? Zato me ne ostavi na miru? to eli od mene? ON~ Ostani sa mnom. 135 ONA: Ne mogu. ON: Ostani sa mnom, Christine. Vremena su se promijenila. Ja ti mogu ponuditi sve opere svijeta. Sve to ikad zatrai od mene. ONA: Ali kad ne mogu. Ja volim Raoula. Pokuaj to prihvatiti. Ja se sjeam svega to si za mene uinio, i sjeam se sa zahvalnou. Ali moje srce pripada drugom, i zauvijek e pripadati. Zar to ne moe shvatiti? Zar se s tim ne moe pomiriti? U tom je trenutku zavladala duga stanka, kao da se odbijeni udvara pokuava otrgnuti svom bolu. A kad je opet progovorio, u glasu mu se osjetila drhtavica. ON: No dobro. To moram prihvatiti. Ta i zato ne, srce mi je ve toliko puta bilo slomljeno. Ali ima tu i jo neto. Ostavi mi mog deka.

ONA: Tvog... deka?... ON: Mog sina, naeg sina, Pierrea. ena, koju sam i dalje mogao vidjeti, i to ak odraenu desetak puta, problijedjela je kao plahta i objema rukama pokrila lice. Nekoliko se trenutaka samo zibala, pa sam se pobojao da e se onesvijestiti. Ve sam htio i viknuti, ali mi je krik zamro u grlu. Bio sam nijem i bespomoan svjedok neega to nisam mogao razumjeti. Napokon je ona maknula ruke i progovorila aptom. ONA: Tko ti je rekao? ON: Madame Giry. ONA: Zato, o zato je to uinila? 136 ON: Bila je na samrt*~. I htjela je podijeliti tajnu koju je uvala tolike godine. ONA: Lagala je. ON: Ne. Ona je njegovala Izaoula nakon one pucnjave u uliici. ONA: On je tako dobar, fin i mio ovjek. Volio me i odgajao Pierrea kao da je njegov. Pierre to ne zna. ON: Raoul zna. Ti zna. Ja znam. Daj mi mog sina. ONA: Ne mogu, Erik. Uskoro e navriti trinaestu. Jo pet godina, pa je ovjek. Onda u mu rei. Dajem ti rije, Erik. Na njegov osamnaesti rodendan. Ne jo, on jo na to nije spreman. Jo sam mu potrebna. A kad mu budem rekla, neka sam odlui. ON: Daje mi rije, Christine? Ako priekam pet godina... ONA: Imat e svog sina. Za pet godina. Ako ga bude mogao zadobiti. ON: Onda u priekati. Toliko sam ekao na samo siunu mrvu sree koju veina ljudi upozna na oevu koljenu. Jo pet godina... Strpit u se. ONA: Hvala ti, Erik. Za tri u ti dana opet pjevati. Bit e na predstavi? ON: Naravno. Tako blizu, a nee ni znati. ONA: Onda u ti pjevati kao nikad ranije. I tada, u tom trenutku, opazio sam neto to me toliko zapanjilo da sam skoro ispao iz komandne kabine. U dvoranu je upuzao jo netko. Kako mu je to uspjelo, to nikad neu doznati, ali to svakako ni~e uinio kroz jedina meni poznata vrata, jer su 137 ona bila ravno preda mnorrN; a kroz njih nitko nije uao. Zacijelo se unutra uvukao kroz tajni prolaz, znan samo ovjeku koji je smislio

Dvoranu zrcala, i koji nikad nije otkrio nikom drugom. U prvi sam as pomislio da to vidim odraz onoga koji je razgovarao s vikontesom de Chagny, ali sam se onda sjetio kovitlaca plata, a ovaj ovjek, takoder sav u crnom, nije nosio plat nego tijesan crni frak. On je bio u jednom od unutranjih prolaza, i opazio sam da je naslonio uho na pukotinu, iroku kao ljudska vlas, to je razdvajala dva zrcala u njegovoj blizini. A s druge strane pukotine bila je unutranja komora sa zrcalima, i u njoj su upravo razgovarali dama i njezin neobini bivi ljubavnik. On kao da je na sebi osjetio moj pogled, jer se najednom okrenuo, osvrnuo na sve strane te napokon podigao oi. Nagnuto promatrako zrcalo otkrilo je njega meni, ali i mene njemu. Kosa mu je bila crna kao i kaputi, a lice bijelo kao koulja. Bio je to onaj bijednik koji se predstavio kao Malta. Dva su se plamena oka na trenutak zaustavila na meni, a onda je ve dao petama vjetra, odjurio kroz hodnike koji su druge toliko zbunjivali. Ja sam smjesta siao iz kabine, elei ga uhvatiti, pa sam izletio van i pourio oko zgrade. On je bio dobrano ispred mene, nakon to je pobjegao kroz tajna vrata, i sad je kao zec trao prema ulazu. to se pak tie mene, u onim velikim i nespretnim, prekomjerno dugakim klaunskim cipelama, o tranju nisam mogao ni misliti. Preostalo mi je, dakle, samo da gledam. Kraj ulaza su bila parkirana jo jedna kola, zatvorena, lagana i jednoprena, i neznanac je trkom poletio 138 ba prema njima, pa uskpio i zalupio vratima kad su kola ve kretala. Kola su oito bila privatna, jer takvih na Coney Islandu nije bilo za javno iznajmljivanje. Ipak, prije nego to je do njih stigao, morao je projuriti mimo dvoje ljudi. Najblii je Dvorani zrcala bio onaj mladi reporter, i kad je ovjek u fraku protrao kraj njega, on je ispustio krik koji nisam uspio uhvatiti, jer ga je odnio vjetar s mora. Reporter je iznenadeno podigao pogled, ali se nije ni pomaknuo da ga zaustavi. Malo prije izlaza stajao je sveenik, koji je djeaka Pierrea bio odveo do koije i zatvorio ga, i sad se vraao potraiti poslodavku. Vidio sam kako je bjegunac na trenutak zastao i blenuo u sveenika, koji mu je uzvratio pogled, pa nastavio trk prema svojim kolima. Do tad su mi ivci, me8utim, ve brenali kao stari lonci. Ono udno traganje, medu majmunima-sviraima, za melodijom koju nijedan od

njih ne zna svirati, jo udnije ponaanje ovjeka koji se predstavio kao Malta, a prilikom ispitivanja bezazlenog djeteta, mrnjom prenabijena konfrontacija Malte i katolikog sveenika, te napokon katastrofa u Dvorani zrcala, kad mi se vie nije htjela pokoriti nijedna poluga, uasna ispovijed to sam je uo od primadone i ovjeka koji joj je nedvojbeno nekad bio ljubavnik, a sad je otac njezina djeteta, te na koncu svega pogled na Maltu kako ih oboje prislukuje... svega je toga bilo i previe. U svojoj zbunjenosti sasvim sam bio zaboravio da je sirota Mme. de Chagny jo zarobljena u labirintu zrcalnih zidova, Kad sam se toga sjetio, poletio sam natra$ da je 139 oslobodim. Sve su komande ,~,cao nekim udom opet proradile, pa se uskoro pojavila, smrtno blijeda i tiha, za to je, bome, imala i razloga. Ipak mi je vrlo pristojno zahvalila na trudu, ostavila mi velikodunu napojnicu, pa pola prema kolima s reporterom, sveenikom i sinom. ja sam je ispratio sve do izlaza. A kad sam se posljednji put vratio do Dvorane zrcala, doivio sam najvei ok u ivotu. U zavjetrini je zgrade, zagledan za koijom kako mu odnosi sina, stajao onaj ovjek. Iza ugla zgrade on se najednom stvorio preda mnom. O tome nije moglo biti dvojbe; izdao ga je uzvitlani crni plat. Drugi igra u sablasnoj igri to se odigrala u labirintu. Ali mi se krv zapravo sledila od njegova lica. Opustoena lica, od kojeg su tri etvrtine bile prekrivene blijedom maskom, a iza maske su gorjele oi pravim poarom gnjeva. Bio je to ovjek kojemu je netko pomrsio planove, ovjek nenavikao da ostane prevaren, i koji je sad postao opasan. ini se da me nije uo, jer je neto promrmljao, ili bolje rei, proreao. Pet godina, uo sam ga kako veli. Pet godina. Nikad. On je moj i on e biti sa mnom. Onda se okrenuo i otiao, zavijugao izmedu dva tanda i zaustavljenog vrtuljka. Kasnije sam na jednome mjestu na ogradi prema Surf Avenue otkrio tri odvaljene letve. Nikad ga vie nisam vidio, kao to nisam vidio ni onog koji ih je prislukivao. Kasnije sam razmiljao o tome jesam li to trebao uiniti. Jesam li trebao upozoriti vikontesu da taj udni ovjek, po svemu sudei, ne kani pet godina ekati na sina? Ili e se on ipak ohladiti, kad ga prode bijes? Sve to sam uo bile su zapravo 140 obiteljske razmirice koje Ne se nedvojbeno razrijeiti. U to sam bar sebe nastojao uvjeriti. Pa ipak u mojim ilama ne tee badava keltska

krv, pa ak i dok zapisujem sve to to sam juer uo i vidio, sve to visi nada mnom kao nekakva stranja slutnja. 141 TRINAEST Ekstaza i molitva Tosepha Kilfoylea Katedrala Sv. Patrika, New York City, 2. prosinca 1906. Gospodine, smiluj se, Kriste, smiluj se. Koliko sam Te puta dozivao? Toliko da se vie i ne sjeam. Na egi sunca i u mraku noi. Na misi u Tvom domu i samoi vlastite sobe. Ponekad sam ak pomislio da mi odgovara, inilo mi se da ujem Tvoj glas, inilo se da osjeam kako me vodi Tvoja ruka. Je li sve to bila ludost i samoobmana? I da li mi zaista, u molitvi, razgovaramo s Tobom? Ili samo sluamo same sebe? Oprosti mi to sumnjam, Gospodine. Toliko se trudim doi do istinske vjere. A sad me pouj, ja Te zaklinjem. Jer sam zbunjen i bojim se. Ja se nisam rodio kao uenjak, nego kao djeak na irskoj farmi. Molim te uslii me i pomozi. Tu sam, Joseph. Tko to remeti mir tvoje due? Gospodine, po prvi mi se put ini da sam se zaista uplaio. Bojim se, a ne znam zato. Osjea strah? Onda je to neto to poznajem iz vlastitog iskustva. Ti, Gospodine? To ne moe biti. Ba naprotiv. to ti misli da sam osjeao kad 142 su mi vezali ruke za kolut za bievanje na zidu hrama? Ja naprosto ne mogu zamisliti da Ti moe osjetiti strah. Tada sam bio ovjek, Joseph. Sa svim ljudskim manama i slabostima. I to je itavo objanjenje. A ovjek moe osjeati silan strah. I tako, kad su mi pokazali bi, s pletenim repovima u koje su bili upleteni komadii eljeza i olova, i rekli to e mi raditi, kriknuo sam od straha. Nikad o tome nisam razmiljao tako, Gospodine. O tome ne postoji zapis. Mala milost. A zato se ti boji? Osjeam kako se oko mene u tom stranom gradu zbiva neto to ne mogu shvatiti. Onda te shvaam. Strah od onog to moe shvatiti ima svoje granice. Drugi je strah gori. to hoe od mene?

Trebaju mi Tvoja vrstoa i Tvoja snaga. Ve ih ima, Joseph. Batinio si ih kad si prihvatio moje zavjete i obukao moje halje. Onda ih zacijelo nisam dostojan, Gospodine, jer su me napustile. Bojim se da si, uzevi u svoju slubu seoskog derana iz Mullingara izabrao lou posudu. Zapravo si ti izabrao mene. Ali nije vano. A je li moja posuda pukla i iznevjerila me? Naravno da sam grijeio. Naravno. A tko nije? Osjeao si grjenu elju prema Christine de Chagny. Ona je lijepa, o Gospodine, a ja sam mukarac. Ja to znam. I ja sam bio, neko. Zna to biti i vrlo teko. Ali si se ispovjedio i dobio oprost? 143 Da. Pa mislim, misli su samo misli. Ali nisi uinio nita vie? Ne, Gospodine. Samo misli. Pa mislim, onda moda svom seoskom deranu mogu pokloniti jo malo povjerenja. A to je s tvojim neobjanjivim strahovima? U ovom je gradu jedan ovjek, vrlo neobian. Onaj dan kad smo doli, pogledao sam s gata i na krovu skladita ugledao ovjeka. Gledao nas je odozgo, i nosio je masku. Juer smo otili na Coney Island: Christine, mali Pierre, mjesni reporter i ja. Christine je otila u takozvanu Dvoranu zrcala. Sino me je zamolila da je ispovjedim i rekla mi... Mislim da mi to smije rei, kad sam ti i tako u glavi. Nastavi. Da ga je susrela unutra. C~pisala mi ga je. To je zacijelo taj isti, ovjek kojeg je poznavala prije mnogo godina u Parizu, ovjek strano iznakaen, a koji je u meduvremenu tu u New Yorku postao silno bogat i moan. Znam ga. Zove se Erik. ivot mu nije bio lak. Sad tuje drugog boga. Nema drugih bogova osim Tebe, Gospodine. Lijepa misao, ali ih ima puno. Bogova koje je ovjek stvorio. Ah. A njegov? On je sluga Mamona, boga zlata i pohlepe. Kako bih ga volio vratiti Tebi. Vrlo pohvalno. A zato?

ini se da on posjeduje silan imetak, bogatstvo o kakvom normalan um ne moe ni sanjati. 144 Joseph, tvoj je posao baviti se duama, a ne zlatom. udi li za njegovim imetkom? Ne zbog sebe, Gospodine. Nego zbog neeg drugog. A to bi bilo? Neki sam se dan uveer proetao kroz kvart Lower East Side, tek nekoliko milja od ove katedrale. To je jezivo mjesto, pravi pakao na zemlji. Prodirua bijeda, smee, prljavina, smrad i oaj. Iz toga onda dolazi svaki grijeh i opaina. Djecu daju u prostituciju, djeake kao i djevojice... ujem li to, Joseph, prizvuk prijekora to doputam da se to zbiva? Ne mogu ja koriti Tebe, o Gospodine. O, ne budi preskroman. Pa to se zbiva svakodnevno. Ali ja to ne mogu shvatiti. Dopusti da ti pokuam objasniti. Ja ovjeku nikad nisam jamio savrenstvo, nego sam to savrenstvo samo uinio moguim. I to je bit svega. ovjek ima i priliku i moe birati, ali ga ja nikad i ni na to ne prisiljavam. Njegovu sam slobodu izbora uinio nepovredivom. Neki odlue krenuti putem koji sam im ja pokazao; veini su draa zadovoljstva sada i ovdje. Kod mnogih to predmnijeva nanoenje bola blinjima zbog zadovoljstva ili bogaenja. To, dakako, opaam, ali se to nee promijeniti. Ali zato, Gospodine, ovjek ne moe biti bolje stvorenje? Vidi, Joseph, kad bih pruio ruku odozgo i dotaknuo mu elo i uinio ga savrenim, na to bi nalik postao ivot na zemlji? Nema tuge, dakle ni veselja. Nema suza, nema ni smijeha. Nema bola, 145 nema ni olakanja. Nema ropstva, nema ni slobode. Nema poraza, nema ni trijumfa. Nema bezobratine, nema ni uljudnosti. Nema bigotnosti, nema ni tolerancije. Nema oajanja, nema ni ushita. Nema grijeha, e onda sigurno nema ni otkupljenja. Onda bih tu na zemlji naprosto napravio raj bezlinog blaensta, zbog kojeg bi moje nebesko carstvo postalo donekle suvino. A to nije smisao svega toga. I tako ovjek mora imati svoju slobodu izbora, sve dok ga ja ne pozovem kui. Bit e da je tako, Gospodine. Ali ja bih tako volio i tog Erika i sve njegovo blago privesti boljoj svrsi.

Moda i hoe. Ali mora postojati neki klju. Neki klju, naravno, uvijek postoji. Ali ja ga ne vidim, Gospodine. Proitao si moje rijei. Zar ti nita od toga nije ulo u glavu? Premalo, Gospodine. Pomozi mi, preklinjem te. Klju je ljubav, Joseph. Klju je uvijek Ijubav. Ali on voli Christine de Chagny. Pa? Da je ja nagovaram da prekri brani zavjet? To ja nisam rekao. Onda ne razumijem. Ali hoe, Joseph, ali hoe. Ponekad se hoe i malo strpljenja. I tako, taj te Erik plai? Ne, gospodine, ne on. Kad sam ga ugledao na krovu, i kasnije vidio kako bjei iz Dvorane zrcala, osjetio sam neto u njemu. Bio je to osjeaj bijesa, oaja, bola. Ali ne zla. To je u onom drugom. Priaj mi o tom drugom. 146 Kad smo stigli u z~~bavite na Coney Islandu, Christine i Pierre su sa efom zabave uli u trgovinu igraaka. Ja sam ostao vani i malo se proetao uz more. A kad sam se vratio, Pierre je bio s nekim mladiem koji ga je vodio po duanu i neto mu aptao u uho. Lice bijelo kao kost, crne oi i kosa, crni frak. Mislio sam da je to poslovoda duana, ali mi je ef zabave kasnije rekao da ga je jutros vidio prvi put u ivotu. I on ti se, Joseph, nije svidio? Nije tu rije o svidanju, Gospodine. Nego je neto u njemu, studen nekakva, hladnija od mora. Ili me to samo vara moja mata ovjeka iz Hibernije? Oko njega je bila nekakva aura zla zbog koje sam instinktivno napravio Tvoj znak. Uzeo sam mu djeaka, i on me pogledao s mranom zlobom. Tada sam ga, tog dana, vidio prvi put. A drugi? Vraao sam se od koije u koju sam stavio malog. Bilo je to nekih pola sata kasnije. Znao sam da je Christine sa efom zabave otila pogledati atrakciju zvanu Dvorana zrcala. Na zgradi su se otvorila bona vrataca, i kroz njih je istrao on. Proao je kraj novinskog reportera, koji je poao ispred mene, i onda je proao kraj mene i ubacio se u male koije i nestao, ali je prije toga zastao i opet se u mene zapiljio. Bilo je to kao i prvi put; osjetio sam kako je

temperatura, i inae niska, pala za jo deset stupnjeva. Sav sam se stresao. Tko je on? I to hoe? Vjerojatno misli na Dariusa. eli li iskupiti i njega? Ne vjerujem da bih mogao. Ima pravo. Jer je on svoju duu prodao 147 Mamonu, i on je vjeni sluga boga zlata, sve dok ne dode do mene. Ba je on i priveo Erika svojemu bogu. Ali u Dariusu nema ljubavi. U tome je ta razlika. Ali on voli zlato, Gospodine. Ne, on ga oboava. A to nije isto. I Erik oboava zlato, ali negdje u dubini svoje izmuene due on se sjea kako je jednom upoznao Ijubav, i mogao bi ponovno. Onda bih ga ja jo mogao pridobiti? Joseph, nijedan ovjek koji je upoznao istu ljubav, s iznimkom samo ljubavi prema sebi, nije neotkupljiv. Ali ba kao i Darius, i taj Erik voli samo zlato, sebe i tudu enu. Gospodine, ja to ne razumijem. Joseph, vara se. On uzvisuje zlato, mrzi sebe i voli enu za koju zna da je ne moe imati. A sad moram ii. Ostani sa mnom, o Gospodine. Ostani jo malo. Ne mogu. Na Balkanu je opaki rat. Noas e biti mnogo dua koje treba doekati. Pa gdje da onda potraim taj klju? Klju izvan zlata, njega samog i ene koju ne moe imati? Ve ti rekoh, Joseph. Potrai drugu i jo veu ljubav. 148 ETRNAEST Prikaz Gaylorda Sp~gsa The New York Times, 4. prosinca 1906. Dakle, nova Manhattanska opera gospodina Oscara Hammersteina, najavljivana s toliko pompe, sino je otvorena na nain koji bismo mogli iskreno opisati samo kao niim naruen trijumf. Ako u naoj dragoj domovini ikad opet izbije graanski rat, bit e to borba za mjesta u operi, jer se sav New York zaljuljao na nogama pred spektaklom to smo ga vidjeli pred sobom. Koliko su neke od velikih novarskih i kulturnih dinastija ovoga grada platile svoje loe, pa ak i sjedala u parteru, o tome moemo

samo nagadati, ali je izvjesno da su stvarne cijene ostavile one slubene daleko iza sebe. Manhattan, kako je sada moramo zvati da je razlikujemo od Metropolitana na drugom kraju grada, doista je raskona gradevina, prebogata i kiena, s prijamnim prostorom iza vrata pred kojim bi se moralo postidjeti prilino tijesno predsoblje kakvo nudi Met. A tu sam, u ono pola sata prije dizanja zavjese, vidio imena, diljem Amerike poznata samo kao legenda, kako vrve kao kolarci, 149 dok samo malobrojne sretnike odvode do njihovih privatnih loa. Bili su tu Mellonovi, Vanderbiltovi, Rockefellerovi, Gouldovi, Whitneyji te glavom i bradom Pierpont Morganovi. A medu njima je, kao svima nama susretljiv domain, bio i ovjek koji je na kocku stavio golemo bogatstvo, a na raspolaganje beskonanu motivaciju i energiju da bi, unato tome to je toliko toga radilo protiv njega, stvorio Manhattan - car cigara Oscar Hammerstein. Glasine se i dalje ire da iza Mr. H. stoji jo jedan i jo bogatiji magnat, fantomski financijer kojeg jo nitko nikad nije vidio, no ako takav i postoji, vidjet ga se nije moglo. Bogatstvo irokoga trijema i rasko prijamnog prostora stvarali su silan dojam, ba kao to ga je stvarala i pozlaena, grimizna i tamnomodra kienost zauujue malenog i intimnog gledalita. Ali to rei o vrsnoi nove opere i pjevanja koje smo svi doli posluati? I jedno i drugo bilo je na umjetnikoj i emotivnoj razini kakvu ne pamtim ve trideset godina. itatelji ove skromne rubrike e znati da je prije samo sedam tjedana gospodin Hammerstein donio krajnje neobinu odluku da odbaci Bellinijevo remek-djelo 1 Puritani, koje nam je kanio podastrijeti na sveanom otvorenju, te se umjesto toga prihvatio zastraujue zadae postavljanja sasvim nove opere u modernom stilu i to od anonimnog (i, to je zapanjujue, jo uvijek anonimnog) amerikog skladatelja. Kakvo zaista neobino hazarderstvo. Pa je li se isplatilo? Tisuu posto. Kao prvo, Andeo od Shiloha priskrbio nam je sudjelovanje vikontese Christine de Chagny iz 150 Pariza, ljepotice iji je ~las sino nadiao sve kojih se sjeam, a ja vjerujem da sam se u proteklih trideset godina zaista nasluao najboljih na svijetu. Kao drugo, sama je opera remek-djelo

jednostavnosti i emotivnosti od koje nijedno oko u publici nije ostalo suho. Pria je smjetena u na Gradanski rat od prije samo etrdeset godina, te je stoga neposredno zanimljiva svim Amerikancima i Sjevera i Juga. U prvom inu upoznajemo Milesa Regana, neobuzdanog mladog pravnika iz Connecticuta, beznadno zaljubljena u Eugenie Delarue, prelijepu ker bogatog plantaera iz Virginije. Njegovu je ulogu preuzeo David Melrose, ameriki tenor u usponu, ali se onda dogodilo neto udno - no o tom potom. Par se primjereno zarie na vjenu ljubav i razmjenjuje zlatno prstenje. Zahvaljujui tome to je junjaka ljepotica Mme. de Chagny bila velianstvena, njezina jednostavna djevojaka radost zbog pronje mladia kojeg voli, izraena u ariji S tim prstenom zauvijek, prenijela se na itavu publiku. Susjedni plantaer Joshua Howard, kojeg je velianstveno otpjevao Alessandro Gonci, takoder prosi njezinu ruku, pa njezino odbijanje prihvaa slomljena srca, ali kako gentlemanu - to on i jest - i dolikuje. Nad sve se, medutim, nadvija sjena rata, i na kraju prvog ina prvi topovi otvaraju paljbu na Fort Sumter, i Unija ulazi u rat s Konfederacijom. Mladi se zaljubljenici moraju rastati. Regan objanjava da mu ne preostaje drugo nego vratiti se u Connecticut i boriti na strani Sjevera. Gospodica Delarue zna da mora ostati sa svojima, koji su svom duom i tijelom na strani juga. in 151 zavrava duetom rastanka koji para srce, jer zaljubljeni ne znaju hoe li se vie ikad sresti. Do drugoga ina prole su dvije godine, a Eugenie Delarue se javila kao dobrovoljna bolniarka u bolnicu odmah poslije krvave bitke kod Shiloha. Na sceni vidimo njezinu nesebinu odanost uasno ranjenim mladiima u odorama obje strane, a koje neprestance donose, i nekad brino zatiena plantaerska ljepotica sad je izloena svoj prljavtini i bolu bolnice na bojinici. U jedinoj i doista potresnoj ariji ona se pita: Zato svi mladii ti moraju mrijet? Njen bivi susjed i prosac u meduvremenu je postao pukovnikom, i sad je zapovjednik puka koji je zaposjeo i podruje bolnice. On joj opet poinje udvarati i nastoji je nagovoriti da zaboravi svog izgubljenog zarunika u vojsci Unije, a prihvati njega. Ona je ve napol odluila da to uini, kad unose novog ranjenika. On je asnik Unije, uasno ranjen kad mu je barutana eksplodirala u lice. Lice mu

je sve umotano u kirurku gazu, oito nepovratno uniteno. Jo dok je u nesvijesti, gospoc~ica Delarue prepoznaje zlatni prsten na njegovu prstu, onaj isti koji joj je dao prije dvije godine. Tragini je asnik doista kapetan Regan, kojeg i dalje pjeva David Melrose. Kad se probudi, on smjesta prepoznaje svoju zarunicu, ali ne shvaa da je i sam u snu bio prepoznat. Slijedi sjajna ironina scena kad on, sa svoje postelje i bespomoan, gleda kako pukovnik Howard ulazi na odjel da ponovno pokua iznuditi odluku gospoc~ice Delarue, te je uvjerava da je njezin zarunik zacijelo ve mrtav, iako ona zna da on lei tek nekoliko metara dalje. Taj in zavrava kad kapetan Regan 152 opaa da ona zna tko se krije iza zavoja i onda, videi se po prvi put u zrcalu, shvaa da je njegovo neko lijepo lice pretvoreno u ruevinu. Pokuava straaru oteti revolver i skonati ivot, ali ga jedan vojnik Konfederacije i dva unionistika zarobljenika/ranjenika uspijevaju obuzdati. U treem je inu klimaks i to, kako e se pokazati, duboko potresan. Jer pukovnik Howard javlja kako je netom doznao da je Eugenijin bivi zarunik nitko drugi doli voda stranih Reganovih jahaa koji su iza fronte postavljali bespotedne zasjede. A kao takav, ako ga uhvate, potpada pod prijeki vojni sud, i treba biti strijeljan. Eugenie Delarue se sad nalazi u stranoj dilemi. Hoe li sauvati tajnu i izdati Konfederaciju, ili prokazati ovjeka kojega jo ljubi? U tom je trenutku objavljeno kratko primirje, koje omoguuje razmjenu zarobljenika trajno izbaenih iz stroja. ovjek s unitenim licem zacijelo udovoljava uvjete za razmjenu; sa sjevera stiu natkrivena kola s ranjenim vojnicima Konfederacije, koja zatim trebaju preuzeti vlastite obogaljene vojnike u rukama Juga. A sad moram opisati zapanjujue dogadaje koji su se u pauzi odigrali iza kulisa. ini se (a moj je izvor u to posve siguran) da je gospodin Melrose, da osvjei larinks, u grlo stavio blaei sirup. Sirup je, medutim, zacijelo bio neim zagaden, jer je ve nakon nekoliko trenutaka gospodin Melrose poeo kreketati kao aba. Katastrofa!! Zastor samo to se nije podigao. A onda se pojavio zamjenik, kao udom ve i maskiran za tu ulogu. Lice mu je bilo sve uvijeno u zavoje, i stigao je u zadnji as da uskoi. 153 Normalno bi bilo oekivati da e tako neto strano razoarati publiku.I~U ovom su se sluaju, medutim, gospodinu Hammersteinu

nasmijeili svi bogovi opere. Taj zamjenik, nenaveden u programu i meni jo nepoznat, zapjevao je tenorom koji se mogao mjeriti s glasom samog velikog signora Goncija. Gospoc~ica Delarue zakljuuje da, s obzirom na okolnost da se kapetan Regan vie nikad nee boriti, i nema moralnu obavezu otkriti to zna o ovjeku pod maskom. Kad se kola ve spremaju krenuti na sjever, pukovnik Howard doznaje da je traeni voda Reganovih jahaa ranjen, te da se vjerojatno nalazi negdje iza konfederalnih linija. Postavljaju se plakati koji obeavaju nagradu onome tko ga uhvati. Svi vojnici Unije koji kreu na sjever usporeuju se sa skicom Reganova lica. Trud im je, medutim, uzaludan. Jer kapetan Regan lica vie i nema. Dok vojnici odredeni za povratak kui na sjever ekaju kroz no na polazak u zoru, mi bivamo poaeni krajnje armantnim interludijem. Pukovnika Howarda, kojeg pjeva sam veliki Gonci, kroz itav boj prati mladi autant, jo djeak od moda trinaest godina. Sve do tog trenutka on ne izgovara ni rijei. Ali kad jedan vojnik pokuava izmamiti zvuk iz svoje violine, djeak bez rijei od njega uzima glazbalo te izvodi prekrasnu melodiju, kao da je svira na samom Stradivariju. Neki ga ranjenik pita bi li po toj melodiji znao i pjevati; djeak u odgovor odlae violinu i daruje nam ariju u diskantu toli umilne jasnoe, da znam da je . on u grlima svih prisutnih stvorio veliku kvrgu. A kad sam u svom programu potraio njegovo ime, gle!, 154 otkrilo se da je to nitko drugi doli mladi gospodin Pierre de Chagny, sin same dive. Jabuka, dakle, nije pala daleko od stabla. U sceni rastanka, punoj najprofinjenijeg patosa, gospodica Delarue i njezin zarunik unionist jedno drugom govore zbogom. Mme. de Chagny je kroz itavu izvedbu pjevala s takvom istoom glasa, kakva se obino pripisuje samo andelima. Sad se, medutim, uzdigla do novih i naizgled nedostinih vrhunaca vokalne ljepote, i neto slino jo nikad nisam uo. Kad je krenula s arijom Zar se neemo vie nikad sresti? inilo se da u svom pojanju vadi iz grudi itavo svoje srce, a kad joj je nepoznati zamjenik vratio prsten koji mu je dala s rijeima Primi natrag prsten taj, vidio sam kako je k oima newyorkih dama poletjelo tisuu kvadrata kambrika. Bilo je to vee koje e zauvijek ostati u srcu i umu svih prisutnih. Kunem se da sam inae nemilosrdno strogo discipliniranog maestra

Campaninija vidio na rubu suza kad je Mme. de Chagny, sama na pozornici i osvijetljena samo fenjerima na zamraenom bolnikom odjelu, privela operu kraju arijom O, kruti rate. Potom je uslijedilo trideset sedam ovacija - svi su se digli na noge - i pozivanja pred zastor, i to samo koliko sam ih stigao nabrojati prije nego to sam morao otii da otkrijem to je to bilo s gospodinom Melroseom i njegovim sirupom za grlo. Ali vaj, on je ve bio otiao, sav u suzama. Iako je ostatak trupe bio sjajan, a orkestar pod ravnanjem signora Campaninija ne slabiji od onog to smo mogli oekivali, ovo je ipak bilo vee mlade dame iz Pariza. Njezina ljepota i arm ve 155 su joj pribavili naklonost doslovce sveg osoblja u Waldorf-Astoriji, koje je jedva ekalo da udovolji svakoj njezinoj elji, a sad je najiom magijom svojega glasa osvojila sve ljubitelje opere kojima se posreilo da se sino nadu u Manhattanu. Kakva tragedija da tako skoro mora po. Pjevat e nam jo pet veeri, a onda mora krenuti za Evropu radi ve dogovorenih aranmana u Covent Gardenu pred Boi. Njezino e mjesto poetkom idueg mjeseca preuzeti Dame Nellie Melba, drugi trijumf Oscara Hammersteina nad rivalima s drugog kraja grada. I ona je ve iva legenda, a i ona e sad prvi put pjevati u New Yorku, ali e se za svoj lovor morati svojski potruditi, jer nitko tko je sino bio na predstavi nee nikad zaboraviti La Divinu. A to je s Metropolitanom? Medu velikim dinastima ije bogatstvo podupire Met, ini mi se da sam opazio, pomijeane s uivanjem u novom remek-djelu, i nekoliko otrih pogleda to su ih uputili jedan drugom, a kojim kao da su pitali: A to sad? Oito je da Manhattan, unato svom manjem gledalitu, ima finije prijamne prostorije, golemu pozornicu, najnoviju tehnologiju i duboko dojmljive kulise. Ako gospodin Hammerstein uspije nastaviti kvalitetno kao to je sino poeo, Met e morati svojski zapeti da ga dostigne. 156 PETNAEST Izvj_etaj Amy Fontaine Drutvena rubrika, New York World, 4, prosincn 1906. Dakle, postoje prijemi i prijemi, ali onom koji se sino odrao u novoj Manhattanskoj operi nakon trijumfalne praizvedbe Andela od

Shiloha, zacijelo bismo morali dali naslov najveeg prijema ovog desetljea. Ja, koja u ime itatelja Worlda godinje pribivam na skoro tisuu drutvenih dogac~anja, ipak mogu iskreno rei da jo nikad nisam pod jednim krovom vidjela toliko slavnih Amerikanaca. Kad se nakon ovacija te dizanja i sputanja zastora, tolikih da ih je nemogue izbrojati, zastor napokon i konano spustio, svjetlucava je publika polako potekla prema velebnom trijemu na West Thirty-fourt Streetu, gdje ih je ve ekao krkljanac koija. Bili su to nesretnici koji nisu bili pozvani na sam prijem. Oni pak u publici koji su imali pozivnice, zaostali su i priekali da se zastor podigne ponovno, pa onda krenuli urno podignutom rampom preko prostora za orkestar na pozornicu. Drugi pak, koji nisu mogli izvesti tu akrobaciju, uli su kroz vrata za glumce. Na je domain te veeri bio duhanski magnat 157 gospodin Oscar Hammersteinp, ovjek koji je projektirao i izradio Manhattansku operu, a sad je njezin ponosni vlasnik. On je stao nasred pozornice i osobno doekao dobrodolicom svakoga gosta koji bi doao iz gledalita. Mecfu njima su svakako bila sva imena koja su imala makar i neku daleku vezu s New Yorkom, a mec~u svima se posebno isticao vlasnik Worlda, gospodin Joseph Pulitzer. Sama je pozornica stvarala velianstvenu inscenaciju za prijem, jer je gospodin Hammerstein zadrao junjaku palau koja se pojavljuje u predstavi, tako da smo joj se skupili pod zidovima. itavim rubom pozornice scenski su radnici hitro postavili niz originalnih antiknih stolova, to su stenjali pod teretom jela i pia, kao i ivahni bar sa sedam posluitelja koji su se brinuli da nitko ne ostane edan. Tu se brzo stvorio i gradonaelnik George McClellan, pa se pomijeao s Rockefellerima i Vanderbiltima, dok je mnotvo bubrilo i bubrilo. itav je prijem bio u ast mlade primadone vikontese Christine de Chagny, koja je na koj toj pozornici doivjela tako velianstven trijumf, a najvideniji ljudi New Yorka nisu mogli doekati da se s njom upoznaju. U poetku je ona malo predahnula u garderobi, bombardirana porukama i estitkama, kitama cvijea tako brojnim da su na njen osobni zahtjev morale biti poslane u bolnicu Bellevue, kao i pozivima u najotmjenije kue u gradu. Dok sam se gibala kroz mnotvo traila sam ljude iji bi podvizi mogli zadiviti itatelje Nezu York Worlda pa u ivom razgovoru

zatekla dva mlada glumca, D.W. Griffitha i gospodina Douglasa Fairbanksa. Gospodin Griffith, netom stigao s pred I58 stave u Bostonu, inforrlirao je kako se poigrava milju da ode iz Nove Engleske i nastani se u sunanom selu kraj Los Angelesa, jer se zanima za (ludog li imena) novu vrstu zabave, takozvani biograf. ini se da je to nekakvo stvaranje pokretne slike pomou celuloidne vrpce. ula sam kako gospodin Fairbanks svom histrionskom kolegi kroz smijeh veli da bi mogao, ako na Broadwayju postane zvijezda, poi za njim u Hollywood, ali samo ako iz tog biografa ikad bude ita. U tom se trenutku iz trijema pojavio visoki marinac i najavio jakim glasom: Dame i gospodo, predsjednik Sjedinjenih Drava. Jedva sam povjerovala vlastitim uima, ali je ve za nekoliko sekundi bio tu, on, predsjednik Teddy Roosevelt, s naoalama na nosu, pa je blistajui radosnim smijekom krenuo kroz mnotvo, rukujui se sa svima. I nije doao sam, jer je zasluio reputaciju ovjeka koji se okruuje najslikovitijim likovima naega drutva. Nije prolo ni nekoliko minuta, a sirotu mi je ruku ve stezala divovska aka Boba Fitzsimmonsa, biveg svjetskog prvaka u supertekoj kategoriji, dok je nekoliko jardi dalje stajao jo jedan bivi ampion, ovaj put Sailor Tom Sharkey, kao i trenutni ampion, Kanadanin Tommy Burns. Mec~u takvim sam se gromadama od ljudi osjeala kao buba. U tom se asu na vratima junjake kue pojavila i sama zvijezda. Sila je niza stube u urnebesu pljeska u kojem je prednjaio predsjednik. Napokon je i istupio, kako bi ga gospodin Hammerstein mogao upoznati. S galancijom Starog svijeta gospodin Roosevelt joj je uzeo ruku i poljubio je, to je 159 okupljeno mnotvo popratilo klicanjem. A onda je pozdravio i prvog tenora signora Goncija i ostatak postave s kojom ga je gospodin Hammerstein upaznao. Kad su formalnosti bile gatove, na je mangupski ef egzekutive uzeo mladu i ljupku francusku aristokratkinju pod ruku pa je poveo ukrug, da bi je upoznao sa svima poznatima. Primakla sam se blie predsjednikovoj sviti i ula kako Teddy Roosevelt predstavlja Mme. de Chagny novom muu svoje neakinje, pa sam uskoro uvrebala priliku da izmijenim nekoliko

rijei s tim zapanjujue lijepim mladiem. Upravo je stigao s Harvarda, i sad studira pravo na Columbiji. Naravno da sam ga upitala da li razmilja i o politikoj karijeri, po uzoru na eninog slavnog rodaka, a on mi je priznao da bi se to jednog dana moglo dogoditi. Kad je prijem ivnuo, i kad je jelo i pilo poelo veselo kruiti, opazila sam da su u kutu postavili glasovir. Za njim je bio mladi i svirao laganu glazbu naega doba, za razliku od ozbiljnijih klasinih arija u operi. Ispostavilo se da je to mladi ruski doseljenik, koji je jo govorio engleski s jakim stranim akcentom. Rekao mi je da je skladao nekoliko melodija, da ih svira sam, te da bi se volio potvrditi kao skladatelj. Pa imao nam puno sree mladi Irving Berlin. U prvom dijelu slavlja kao da je netko nedostajao, netko koga bismo moda rado upoznali i estitali mu - nije, naime, bilo onog nepoznatog zamjenika koji je od hospitaliziranog Davida Melrosea preuzeo ulogu traginog kapetana Regana. U prvi se as njegov izostanak moglo objasniti tekim ski 160 danjem popriline minke koja mu je pokrivala najvei dio lica. Ostatak je trupe slobodno cirkulirao, kao parada tamnih modrozlatnih odora Unije, kao i golublje sivih dolamica vojnika Konfederacije. Ipak su i oni koji su glumili ranjene vojnike u bolnikoj sceni brzo skinuli zavoje i odbacili grube take. No tajanstveni tenor nikako da se pojavi. A kad se pojavio, pojavio se na glavnim vratima plantaerske kue, na vrhu dvostrukog stubita to se sputalo na pozornicu gdje su se svi sjajno zabavljali. Ali kako je ta pojava bila kratka! Zar je taj tako iznimno nadaren pjeva zaista tako bojaljiv? Mnogima je dolje na trijemu sasvim promakao. Ali nekom ipak nije. Kad je proao kroz vrata, opazila sam da je i dalje zadrao svoju teku masku, zavoj koji mu je u operi pokrivao najvei dio lica, tako da su mu se vidjele samo oi i obris eljusti. Ruka mu je bila na ramenu mladog diskantista koji nas je tako oparao svojih pjevom na ramenu Pierrea, sina Mme. de Chagny. Kao da je djeaku neto apnuo u uho, i dijete je s razumijevanjem kimnulo glavom. Mme. de Chagny ih je smjesta opazila, a meni se uinilo da joj je preko lica prela sjenka straha. Njezin se pogled spojio s pogledom iza maske, jako je problijedjela kad je opazila svog sina kraj tenora u modroj odori Unije, a ruka joj je poletjela prema ustima. A onda je

ve trala uza stube prema toj udnoj pojavi, dok je glazba svirala i dalje, a mnotvo grmilo razgovorom i smijehom. Opazila sam kako nekoliko trenutaka napeto razgovaraju. Mme. de Chagny je skinula tenorovu ruku svom sinu s ramena i dala djeaku znak da 161 potri niza stube, to je on i uinio, nedvojbeno traei poteno zasluenu limunadu. Tek se tada diva najednom nasmijeila i nasmijala, kao od olakanja. Je li je on to komplimentirao zbog najbolje izvedbe u ivotu, ili se ona toliko uplaila za djeaka? Napokon sam opazila kako joj je predao pisamce, samo komadi papira, i ona ga je uzela na dlan i stavila u prsluk. A onda je on nestao, vratio se kroz vrata plantaerske kue, a primadona je sama sila stubitem i vratila se u drutvo. Ne vjerujem da je itko drugi opazio taj krajnje neobian incident. Pono je ve bila dobrano prola kad su raspoloeni gosti, umorni ali silno veseli, poli put svojih koija, hotela i kua. Ja sam, dakako, pohitala natrag u urednitvo New York Worlda pobrinuti se da ba vi, dragi moji itatelji, prvi doznate to se sino dogodilo u Manhattanskoj operi. 162 v SESNAEST Predavanjie profesora Charlesa Blooma Fakultet novinarstva, Sveuilite Columbia, New York, oujka 1947. Mlade dame i gospodo, mladi ameriki gradani to teite jednoga dana postati velikim novinarima, s obzirom na to da me sada vidite prvi put, dopustite mi da se predstavim. Zovem se Charles Bloom. Radio sam kao novinar, uglavnom u ovom gradu, skoro pedeset godina. Poeo sam negdje na prijelomu stoljea kao potrko u urednitvu starog New York Americana, te do 1903. uspio uvjeriti novine da me uzdignu do uzvienog mjesta, kako mi se tada inilo, opeg reportera u gradskoj rubrici, to jest takvog koji iz dana u dan prati sva novinama zanimljiva zbivanja u ovome gradu. Tijekom godina vidio sam mnoga novinska zbivanja, a mnoga sam i opisao. Neka su bila herojska, druga efemerna, neka su od njih promijenila tijek i nae i svjetske povijesti, neka su pak bila samo tra-

gina. Ja sam bio na popritu kad je trebalo popratiti samotni odlazak Charlesa Lindbergha s uzletita zavijena u maglu, na njegov put preko Atlantika, a bio sam na svome mjestu i kad je trebalo dobrodo licom doekati svjetskoga ,junaka. Ja sam pokrio inauguraciju Franklina D. Roosevelta, kao i vijesti o njegovoj smrti prije dvije godine. U Prvom svjetskom ratu nikad nisam bio u Evropi, ali sam zato ispratio nae momke kad su iz ove luke krenuli prema flandrijskim poljima. Kasnije sam se preselio iz Americana, gdje sam prisno poznavao kolegu Damona Runyona, i preao u Herald Tribune i napokon u Times. Pokrivao sam ubojstva i samoubojstva, ratove mafijskih bandi i gradske izbore, ratne sukobe i sporazume kojima su zavravali, posjeivao slavne ljude i stanovnike slamova. ivio sam s uzvienima i monima, ali i s ljudima u bijedi i oskudici, pratio poslove velikih i dobrih, ali i niskih i opakih. I sve to u jednom jedinom gradu, koji nikad ne umire i nikad ne spava. Za posljednjeg rata, iako ve pomalo za odstrjel, sredio sam da me poalju u Evropu, gdje sam s naim B17 letio iznad Njemake moram priznati, smrznut od straha - a kasnije bio oevidac njemake predaje prije skoro dvije godine, te napokon - to mi je bio zadnji zadatak - u ljetu 45. pokrivao Potsdamsku konferenciju. Tu sam se upoznao s britanskim voom Winstonom Churchillom, kojem su usred konferencije izglasali nepovjerenje, pa ga je stoga zamijenio novi premijer Clement Attlee; a tamo sam, dakako, upoznao i naeg predsjednika Trumana, pa ak i marala Staljina, ovjeka koji e nam, bojim se, uskoro prestati biti prijateljem i postati ba ljutim dumanom. I~ad sam se vratio, bio sam zreo za mirovinu, pa mi je bilo drae da odem sam nego da me izbace, a onda sam primio ljubaznu ponudu voditelja ove katedre da preu~ mem mjesto izvanrednog profesora i pokuam vam prenijeti poneto od onog ega me uenje stajalo prilino skupo. Kad bi me tko upitao koje su kvalitete potrebne za dobrog novinara, ja bih rekao etiri. Prvo, nikad nemojte pokuavati samo vidjeti, izvijestiti i posvjedoiti, nego pokuajte prije svega shvatiti. Pokuajte shvatiti ljude s kojima se susreete i dogadaje koje vidite. Stara izreka veli: Sve shvatiti znai sve oprostiti. ovjek ne moe sve shvatiti jer je nesavren, ali moe pokuati. Stoga mi elimo javiti to

se zapravo dogodilo onima koji nisu bili na mjestu zbivanja, ali bi ipak eljeli znati. Jer u buduem vremenu povijest e zabiljeiti da smo mi bili svjedoci; da smo od nje vidjeli vie od politiara, javnih slubenika, bankara, financijera, magnata i generala. Zato to su oni bili zatvoreni u svojim odvojenim svjetovima, dok smo mi bili posvuda. A ako svjedoimo loe, bez razumijevanja onog to ujemo i vidimo, onda emo zabiljeiti samo niz injenica i brojaka, pa emo se s jednakim povjerenjem odnositi prema laima koje nam serviraju kao i prema istini, i tako stvoriti lanu sliku. Drugo, nikad ne prestanite uiti. Taj proces nema kraja. Budite kao vjeverica. Spremajte komadie informacija i objanjenja na koje vas nanese put; nikad ne moete znati kad e to siuno obavjetenje biti onaj kljuni element bez njega neobjanjive slagalice. Tree, morate razviti nos za priu. Pritom mislim na svojevrsno esto utilo, svijest da neto nije ba sasvim kako treba, da se zbiva neto udno, ali da to nitko drugi ne vidi. Ako nikad ne razvijete taj nos, vjerojatno ete biti i kompetentni i savjesni, na ponos zanata. Ali kraj vas e, i nenasluene, prolaziti prie; odlazit ete na slubene presice gdje ete uti samo ono to budu htjeli da doznate. I onda ete vjerno prenijeti to su rekli, la kao i istinu. Podii ete svoju plau i otii kui, poteno odradivi svoj posao. Ali zato nikad neete, bez nosa, uetati u bar opijeni adrenalinom jer znate da ste upravo razbucali najvei skandal godine i to samo zato to ste opazili neto udno u sluajnoj opasci, u stupcu prepariranih brojaka, u neopravdano oslobadajuoj presudi, naglo povuenoj optubi, opazili neto to su sve vae kolege propustili opaziti. U naem poslu nita nije ni izdaleka slino toj opijenosti adrenalinom; to je kao kad pobijedi na Grand Prixu, kad zna da si upravo napravio krupnu ekskluzivnu temu a konkurentske medije otpirio u pakao. Nama novinarima nije nikad bilo sudeno da budemo voljeni. Ba kao i policajci, i mi to moramo naprosto prihvatiti ako u tom udnom poslu elimo napraviti karijeru. Pa ipak, iako nas ne vole, veliki i moni nas ipak trebaju. Filmska nas zvijezda gura s puta dok paradno koraa prema svojoj limuzini, ali ako tisak ne spomene nju ili njezine filmove, ako ne objavi njezinu sliku ili nekoliko mjeseci ne prati njezine odlaske i dolaske, njezin e agent uskoro vriteim glasom traiti nau panju. Politiar nas moe ocrnjivati kad je na vlasti, ali pokuajte ga samo potpuno ignorirati kad agitira pred izbore, ili treba objaviti nekakav

trijumf koji ga kuje u zvijezde, i on e vas preklinjati za malo prostora. Velikima i monima svida se s visine gledati na nas, ali deko moj, oni nas itekako trebaju. jer oni ive od publiciteta koji im samo mi moemo dati. Sportske zvijezde ele da se javlja o njihovim nastupima, jer ljubitelji sporta ele znati. Domaice iz visokog drutva upuuju nas na ulaz za poslugu, no ako ne spomenemo njihov dobrotvorni bal ili neki njihov veliki drutveni uspjeh, eto ih na rubu oaja. Novinarstvo je oblik moi. Nevaljalo primijenjena, mo je tiranija; ako se pak njom sluimo obzirno, onda je ona preduvjet bez kojeg nijedno drutvo ne moe ni opstati, a kamoli napredovati. Ali to nas onda dovodi do pravila broj etiri: nije na posao ui u establiment, niti se pretvarati da smo to uinili, jer smo se, prilazei im tako blizu, zapravo pridruili velikim i monim. Na je posao u demokraciji sondiranje, razotkrivanje, provjeravanje, iznoenje na sunce, skidanje koprene, postavljanje pitanja, ispitivanje. Na je posao ne vjerovati, sve dok se ne dokae da je ono to su nam rekli istina. Zato to imamo mo, mi smo opsjednuti arlatanima, lanjacima, hohtaplerima, kuharima klinorbe - u svijetu novarstva, trgovine, industrije, estrade, a ponajvie u politici. Vai gospodari moraju biti Istina i itatelji, i nitko drugi. Nikad nemojte puzati, nikad se nemojte pokriti preko glave, nikad ne dajte da vas zastraivanjem prisile na pokornost i nikad nemojte zaboraviti da itatelj sa svojim bakrenjakom ima jednako pravo i na va trud i na vae potovanje, jednako pravo da uje istinu kao i sam Senat. Ostanite stoga skeptini pred silom i povlasticama, i onda ete nam svima biti na ast. A sad, budui da je ve kasni sat, i zacijelo ste ve umorni od uenja, isp,;unit u ostatak vremena jednom priom. Priom o prii. I ne, nije to pria u kojoj sam ja bio pobjedonosni junak, nego ba naprotiv. Bila je to pria koju nisam vidio kako se razvija svud oko mene zato to sam bio mlad i pun sebe, i tako zapravo nisam uspio shvatiti emu zapravo prisustvujem. To je ujedno i novinska pria, jedna jedina u mom ivotu, koju nikad nisam napisao. Nikad je nisam napisao, iako su u policijskoj arhivi ostali glavni obrisi, pa su tako preko nje napokon i dospjeli u novine. Ali sam zato bio na popritu; i sve sam vidio, i trebao sam znati, ali mi je promaklo. To je jedan od razloga zato je nikad nisam napisao. Ali sam tako postupio djelomice i zato to se ljudima ponekad zna

dogoditi poneto to bi ih, da se obznani, moglo unititi. Neki su to zasluili, i to ih je i snalo: nacistiki generali, mafijski efovi, korumpirani sindikalni voc~e i politiari prodane due. Ali veina ljudi ne zasluuje da bude unitena, a ljudski ivot zna ponekad biti tako tragian da bi razotkrivanje njegova jada samo podvostruilo bol. Zar sve to samo za nekoliko palaca novinskoga stupca, a u koji e se ve sutradan umatati riba? Moda, no unato tome to sam tada radio za uti tisak Randolpha. Hearsta, i to bih, da je urednik za to ikada doznao, isti as dobio otkaz, to to sam vidio meni je bilo tako tuno da to nisam mogao objaviti, nego sam pustio da proe. Ali sada, nakon etrdeset godina, sve to vie i nije tako vano. Bilo je to u zimi 1906. Bile su mi tada dvadeset etiri godine; bio sam newyorki ulini deran ponosan to je reporter Americana i sretan zbog toga. Kad se danas osvrnem i vidim to sam bio, ne mogu se nauditi vlastitoj drskosti. Bio sam drzak, pun sebe, ali sam zapravo shvaao malo. Tog je prosinca grad na sebe preuzeo ulogu domaina jedne od najpoznatnijih opernih pjevaica svijeta, izvjesne Christine de Chagny. Ona je trebala nastupiti u glavnoj ulozi u prvom tjednu nakon otvaranja nove operne kue, Manhattanske opere, koja je ve tri godine kasnije stavila klju u bravu. Imala je trideset dvije godine, bila je lijepa i vrlo armantna. Sa sobom je povela i svog dvanaestogodinjeg sina Pierrea, skupa sa sobaricom i sinovim privatnim uiteljem, irskim sveenikom ocem Josephom Kilfoyleom. Uz jo dva tajnika. Stigla je bez mua est dana prije inauguralnog pojavljivanja u operi na dan treeg prosinca, a mu joj se bio pridruio kasnijim brodom, koji je krenuo drugog, zato to su ga zadrali poslovi na imanju u Normandiji. Ja o operi nisam znao nita, pa ipak sam se u to upleo zato to je njezina pojava izazvala veliko komeanje, i to najvie stoga to do tada nijedan pjeva njezina kalibra nije preao Atlantik da nastupi u New Yorku. Ona je bila perjanica grada. Zahvaljujui kombinaciji sree i dobre staromodne chutzpah, uspio sam je nagovoriti da me prihvati za vodia po New Yorku, kroz sve njegove razne znamenitosti i spektakle. Bio je to san od zadatka. Nju je tisak toliko progonio da je njezin domain, operni impresario Oscar Hammerstein, zabranio svaki pristup prije gala otvorenja. Pa ipak sam ja, zahvaljujui slobodnom pristupu njezinu apartmanu u Waldorf-Astoriji, mogao pisati dnevne biltene o njezinu itinereru i

aranmanima. Zahvaljujui tome moja je karijera u gradskoj rubrici Americana grabila koracima od sedam milja. Pa ipak se oko nas dogadalo neto misteriozno i udno, a da ja to nisam ni opazio. To se neto odnosi na bizarnu i neuhvatljivu pojavu, na ovjeka koji se po volji pojavljivao i nestajao, no koji je ipak iza kulisa nedvojbeno igrao nekakvu ulogu. Najprije se pojavilo pismo, koga je osobno donio neki pravnik iz Pariza, Francuska. Zahvaljujui istoj igri sluaja, pomogao sam mu da to pismo preda u centralu jednoj od najbogatijih i najmonijih korporacija u New Yorku. I ondje mi je, u konferencijskoj dvorani, pogled na trenutak pao na ovjeka koji stoji iza te korporacije, ovjeka kome je to pismo i bilo upueno. On je zurio u mene iz otvora za pijuniranje u zidu, a bilo je to uasavajue lice pokriveno maskom. Ja sam o tome razmiljao jo samo neko vrijeme, no ionako mi nitko nije vjerovao. U roku od etiri tjedna primadoni odredenoj za inauguralnu galu Manhattanske opere bilo je otkazano, a umjesto nje je bila pozvana da nastupi, uz astronomski honorar, ta francuska diva. Iz Pariza, Francuska. Osim toga su se poele iriti glasine da Oscar Hammerstein ima tajnog i jo bogatijeg podupiratelja, nevidljivog financijera/partnera koji mu je zapovjedio da izvri promjenu. Trebao sam naslutiti vezu, ali nisam. U dan kad je dama stigla na obalu Hudsona, udni se fantom pojavio opet. Taj ga put ja nisam vidio, ali jest jedan kolega. Opis je bio identian: samotnik pod maskom, stajao je na skladitu i promatrao dolazak parike primadone u New York. I opet nisam uoio vezu. Kasnije je bilo oito da je to on poslao po nju, jer je njegova rije bila jaa od Hammersteinove. Ali zato? Na kraju sam to ipak otkrio, no tad je ve bilo prekasno. Kao to rekoh, upoznao sam se s tom damom, ini se da sam joj se svidio, pa me i pustila u apartman da mi dade ekskluzivni intervju. Tada je njezin sin razmotao anonimi dar, glazbenu kutiju u obliku majmuna. Kad je Mme. de Chagny zaula melodiju koju je svirao, kao da ju je pogodio grom. Samo je proaptala: Makarada. Prije dvanaest godina. Sigurno je tu, a moje se svjeice i dalje nisu htjele upaliti. Ona je svakako eljela ui u trag majmunulutki, a ja sam zakljuio da zacijelo potjee iz trgovine igrakama na Coney Islandu. Dva dana kasnije svi smo otili onamo, a ja sam im doao kao nekakav vodi. I

onda se opet dogodilo neto udno, a meni opet nije proradilo alarmno zvonce. U drutvu smo bili ja, primadona, njezin sin Pierre i njegov privatni uitelj otac Joe Kilfoyle. Budui da mene igrake nisu zanimale, prepustio sam Mme. de Chagny i njezina sina skrbi efa zabave, ovjeku zaduenom za cijeli vaar. Ja se sam nisam ni potrudio ui u duan. A trebao sam to uiniti, jer sam kasnije doznao da ovjek koji je dijete i njegovu majku vodio po duanu, nije nitko drugi doli mrana pojava koja sebe naziva Dariusom, a koju sam vidio prije nekoliko tjedana kad smo predavali ono pismo iz Pariza. Kasnije sam od efa zabave doznao, a on je bio stalno nazoan, da mu je taj ovjek ponudio svoje usluge, predstavivi se znalcem za igrake, ali je zapravo vrijeme provodio u ispitivanju malog o njegovu porijeklu. No dobro, dok su djeak i njegova majka pregledavali igrake u duanu, ja sam s katolikim sveenikom etao obalom. ini se da su unutra bile police i police pune tih majmuna, ali nijedan nije svirao onu udnu melodiju koju je odsvirao onaj prvi u njezinu apartmanu u Waldorf-Astoriji. Potom je gospoda otila sa efom zabave pogledati takozvanu Dvoranu zrcala. Ja opet nisam poao za njom. Napokon, nisam ni bio pozvan. Vratio sam se u zabavite da vidim je li drutvo spremno za polazak i povratak na Manhattan. Opazio sam da irski sveenik prati djeaka do koije koju smo unajmili na kolodvoru, te samo ovla opazio da su kraj njih jo jedna kola. to je bilo neobino, jer je zabavite bilo pusto. Bio sam na pola puta izmedu ulaza i Dvorane zrcala, kad se pojavio neki ovjek. Trao je prema meni obuzet, kako mi se inilo, panikom. Bio je to Darius. On je bio generalni direktor korporacije iji je pravi gazda, po svemu sudei, bio onaj tajanstveni ovjek s maskom. Pomislio sam da ide na mene, ali je on protrao ravno mimo, kao da me i nema. Doao je iz Dvorane zrcala. U prolasku je neto viknuo, ali ne meni, nego kao da se obraa vjetru s mora. Nisam to razumio. Ton nije bio engleski, ali kako imam dobro uho za zvukove, pa makar ne uvijek i za njihova znaenja, uzeo sam olovku i navrljao to to mi se uinilo da sam uo. Kasnije, mnogo kasnije i prekasno, vratio sam se na Coney Island i opet stupio u razgovor sa efom zabave koji mi je pokazao svoj dnevnik, a u kojem je pribiljeio sve to se dogodilo u Dvorani zrcala dok sam ja etao plaom. Da sam samo prije vidio taj odlomak,

zacijelo bih razumio to se oko mene zbiva, i uinio neto da sprijeim ono to se kasnije dogodilo. Ali ja tada nisam zavirio u efov dnevnik, i nisam shvatio one tri rijei na latinskom. Mislim, vama e se to, dananjim Ijudima, moda uiniti udnim, ali je u to doba odjea bila prilino formalna. Od mladih se ljudi oekivalo da stalno nose tamna odijela, poesto s prslukom, a uz njih i ukrobljene ovratnike i manete. Nevolja je bila u tome to je to stvaralo raune koji su stizali iz praonica, a koje mladi ljudi na mravoj plai nisu mogli pokrivati. Zbog toga su mnogi od nas nosili bijele celuloidne ovratnike i manete, koji su se dali skinuti, pa bismo ih samo otrli vlanom krpicom i ostavili preko noi da se sue. Tako smo jednu koulju mogli nositi i po nekoliko dana, no ipak uvijek pokazivati iste i ovratnike i manete. Kako mi je biljenica bila u depu od sakoa, rijei to ih je uskliknuo ovjek kojeg sam znao samo kao Dariusa, zapisao sam na lijevoj maneti. Kad je tako protrao kraj mene, izgledao mi je napola poludio, i bio je to sasvim drugi ovjek od onog ledeno hladnog direktora kojeg sam upoznao u konferencijskoj dvorani. Crne su mu oi bile razrogaene i zapiljene u prazno, lice mu je jo bilo blijedo kao lubanja, a antracitno mu je crna kosa u trku leprala na vjetru. Okrenuo sam se da vidim kamo e, i vidio kako je stigao do ulaza u park. Tu se susreo s onim irskim sveenikom koji je djeaka, Pierrea, zatvorio u koije i sad se vraao potraiti svoju poslodavku. Kad je ugledao sveenika, Darius je zastao, i sad su se na nekoliko sekundi zagledali jedan u drugog. ak i kroz trideset jardi novembarskog vjetra osjetio sam napetost. Bili su kao dva pitbula pri upoznavanju dan prije borbe. A onda se Darius pokrenuo, pa potrao do svojih kola i odvezao se. Otac Kilfoyle je stigao stazom smrknut i zamiljen. Mme. de Chagny je izila iz Dvorane zrcala blijeda i potresena. Naao sam se usred paklene drame, a nisam shvaao emu sam to svjedokom. Odvezli smo se natrag do kolodvora El, a onda u tiini vlakom do Manhattana, samo to je djeak veselo brbljetao o trgovini igraaka. Posljednji mi je znak da se neto zbiva stigao tri dana kasnije. Inauguralna je gala bila trijumf, nova opera kojoj se imena ne mogu sjetiti doivjela je velik uspjeh, ali ja nikad nisam bio ba jako lud za operom. Oito je Mme. de Chagny pjevala kao sam aneo s neba i rasplakala pola gledalita. Kasnije je na samoj pozornici prireden prijem da ti pamet stane. Na njemu je bio i predsjednik Teddy

Roosevelt, kao i svi oni megabogatuni iz newyorkog drutva; tu su se nali i boksai, Buffalo Bill - da, mlada damo, stvarno sam ga upoznao - i svi su se oni doli pokloniti mladoj opernoj zvijezdi. Radnja je opere bila smjetena u Ameriki graanski rat, a glavna je kulisa bila fasada velianstvene virginijske plantaerske kue. Ulaz joj je uzdignut, a s njega s obje strane vode stube do nivoa pozornice. I negdje na polovici proslave na tim se vratima pojavio ovjek. Smjesta sam ga prepoznao, ili sam bar tako mislio. Bio je odjeven u kostim u kojem je glumio, u odoru ranjenog kapetana unionistikih snaga, ali koji je bio tako ljuto ranjen da mu je skoro itavo lice bilo prekriveno maskom. Ba je on u zavrnom inu s Mme. de Chagny otpjevao strastveni duet pri povratku zarunikog prstena. Iako je opera ve bila gotova on je zaudo jo nosio masku. A onda sam napokon shvatio i zato. Zato to je ba on bio onaj Fantom, onaj neuhvatljivi vlasnik tolikog dijela New Yorka, ovjek koji je svojim novcem potpomogao stvaranje Manhattanske opere i koji je preko Atlantika doveo francusku plemkinju da nam pjeva. Ali zato? To sam doznao tek kasnije, i to prekasno. Ja sam u tom trenutku razgovarao s vikontom de Chagnyjem, armantnim mukarcem, nevjerojatno ponosnim na enin uspjeh i sretnim to se upravo upoznao s naim predsjednikom. Preko njegovih sam ramena vidio kako se primadona uspinje stubama prema trijemu i razgovara s ovjekom kojeg sam ve poeo smatrati Fantomom. Znao sam da je to opet on. Nije to mogao biti nitko drugi, a ini se i da je nad njom imao nekakvu vlast. Jo nisam bio uspio povezati da su se oni ve bili upoznali, prije dvanaest godina, u Parizu, i to ne samo upoznali. Prije nego to su se rastali, on joj je na dlan stavio presavijenu ceduljicu, i ona ju je gurnula pod prsluk. A onda se on opet izgubio, kao i uvijek; u jednom bi trenutku bio tu, a u drugom ga ve ne bi bilo. U drutvu je bila i voditeljica traerske rubrike iz suparnikog lista, Pulitzerova canjka New York Worlda, pa je sutradan napisala kako je samo ona opazila taj incident koji je inae svima promakao. Imala je krivo. Meni nije. A bilo je tu i vie toga. itav sam ostatak veeri drao damu na oku i naravno, nakon nekog vremena ona se izdvojila iz mase, otvorila pisamce i proitala ga. Kad je to uinila, osvrnula se na sve strane, zguvala papir u lopticu i bacila ga u koaru za smee namijenjenu praznim bocama i prljavim ubrusima. Nekoliko tre-

nutaka kasnije ja sam ga ve bio izvadio. I, isto za sluaj da bi vas to, mladii i djevojke, moglo zanimati, danas sam ga donio sa sobom. Te sam ga veeri naprosto gurnuo u dep. itav je tjedan leao na toaletnom stoliu u mom staniu, a kasnije sam ga sauvao kao jedini spomen to u ga ikad imati na dogadaje koji su mi se odigrali pred oima. Na njemu je pisalo: Daj mi da vidim malog bar jo jedan put. Da mu kaem posljednji zbogom. Molim te. Na dan tvog odlaska. U zoru. Batery Park. Erik. Tada, i tek tada, uspio sam spojiti poneto od svega. Tajni oboavatelj od prije udaje, od prije dvanaest godina, u Parizu. Neuzvraena ga je Ijubav natjerala da emigrira u Ameriku i postane dovoljno i bogat i moan da moe izvesti da mu dode pjevati u njegovoj vlastitoj operi. Dirljiva pria, ali vie za romantine romansijerke negoli ljute reporterske guje s newyorkih ulica, a kakvom sam se inae smatrao. Ali zato je nosio masku? Zato joj nije priao kao i svi drugi? Na ta pitanja ja jo nisam znao odgovore. A niti sam ih traio, i eto, tu sam teko pogrijeio. No bilo kako bilo, dama je otpjevala jo est veeri. I svaki put oborila publiku s nogu. Osmog prosinca bio je njezin posljednji nastup. Druga primadona, Dame Nellie Melba, jedini takmac francuske plemkinje u itavom svijetu, trebala je stii dvanaestog. Mme. de Chagny, njezin mu, sin i pratnja trebali su se ukrcati na City of Paris, s kursom prema Southamptonu, Engleska, odakle je trebala krenuti za Covent Garden. Njihov je odlazak bio najavljen za desetog prosinca, pa sam se, zbog sveg prijateljstva to ga je prema meni bila pokazala, odluio tada stvoriti na Hudsonu i ispratiti je. Do tog me je vremena sva njezina pratnja ve bila prihvatila kao lana obitelji. Pri privatnom oprotaju u njezinu salonu dat e mi moj zadnji ekskluzivni intervju za New York American. A onda u se vratiti na pokrivanje djela ubojica, drotova i gazda iz Tammany Halla. U noi s devetog na deseti spavao sam loe. Ne znam zato, ali svi ete shvatiti da ima i takvih noi, i tada nakon nekog vremena shvatite da vie nema ni smisla pokuavati ponovno zaspati. Onda vam je bolje ustati, pa da ste s tim gotovi. To sam u 5.00 i uinio. Oprao sam se i obrijao, pa odjenuo u najbolje tamno odijelo. Privrstio sam kruti ovratnik stranjim i prednjim drukerom te vezao kravatu. Bez razmiljanja sam dohvatio dvije krute manete, od pola

tuceta njih na toaletnom stoliu, i stavio ih na ruke. Budui da sam se probudio tako rano, pomislio sam kako bih mogao svratiti do Waldorf-Astorije i pridruiti se drutvu de Chagnyjeve na doruku. Da pritedim na fijakeru, krenuo sam pjeice, i tako stigao u deset do sedam. Jo je bio mrak, ali je u sobi za doruak otac Kilfoyle sjedio sam za kavom. Veselo me pozdravio i mahnuo mi da sjednem. O, gospodine Bloom, rekao je. I tako, uskoro moramo otii iz vaeg lijepog grada. Dooste nas ispratiti? Mislim, lijepo od vas. Ali malo tople zobene kaice i tosta pripremit e vas za dan. Konobar... Uskoro nam se pridruio i sam vikont, pa su on i sveenik izmijenili nekoliko rijei na francuskom. Ja ih nisam mogao slijediti, ali sam upitao hoe li nam se pridruiti i vikontesa i Pierre. Otac Kilfoyle je pokazao na vikonta i rekao kako je madame otila u Pierreovu sobu da ga pripremi za put, to je oito i sam netom doznao, ali na francuskom. Ja sam pak pomislio da ba nee biti tako, ali nisam rekao nita. Bila je to sasvim privatna stvar, i to ja imam s tim ako se dama eljela na trenutak iskrasti da se pozdravi sa svojim udnim sponzorom. Oekivao sam da e oko osam sati pred vratima zatandrkati fijaker, pa da e nas vikontesa pozdraviti svojim uobiajenim razoruavajuim smijehom i armantnim manirama. I tako smo sjedili, nas troje, i da nekako pokrenem razgovor, upitao sam sveenika je li mu se svidjelo u New Yorku. Jako, odgovorio je on, krasan grad i pun zemljaka. A Coney Island, upitah. Na to se on smrknuo. udno mjesto, rekao je napokon, na kojem ive udni ljudi. ef zabave, upitah. On... a i drugi, odgovorio mi je. I dalje nevin u ludnici, nastavio sam lupati. O, mislite na Dariusa, rekoh. On se najednom naglo okrenuo prema meni, a modre su se oi zarile u me kao svrdla. Otkud ga znate? upitao je. Ve sam ga jednom sreo, odgovorih. Recite mi kada i gdje, i bila je to vie naredba negoli zahtjev. Meni se pak ona pria s pismom uinila prilino bezazlenom, pa sam objasnio sve to se dogodilo izmeu mene i onog parikog pravnika Dufoura, te ispriao o naem posjetu u penthouseu na vrhu najvieg tornja u gradu. Meni naprosto nikad nije ni palo na um da je otac Kilfoyle, osim to je djeaku uitelj, ujedno i ispovjednik i vikontu i vikontesi. U jednom se trenutku naeg razgovora vikont de Chagny, kome je oito postalo dosadno jer nije znao engleski, ispriao i poao gore. Ja

sam pak nastavio svoju priu, i objasnio kako sam se iznenadio kad je Darius protrao kraj mene, oito izbezumljen, i kriknuo tri nerazumljive rijei. Uslijedio je kratak sukob pogleda s njim, ocem Kilfoyleom, a onda se odvezao. Sveenik se samo mrtio i utio, a onda upitao: Sjeate li se to je rekao? Ja sam pak objasnio da je to izgovorio na stranom jeziku, ali da sam zabiljeio to to sam uo, i to ba na lijevoj maneti. U tom se trenutku M. de Chagny vratio. Oito ga je neto zabrinulo, pa je s ocem Kilfoyleom hitro progovorio nekoliko rijei na francuskom, a on mi ih je preveo. Nisu tu. Nigdje ne mogu nai ni majku ni sina. ja sam, naravno, znao i zato, pa sam ih pokuao umiriti rekavi: Nita ne brinite. Otili su na sastanak. Sveenik se otro zapiljio u mene, zaboravivi me i upitati otkud to znam, nego je samo ponovio: Sastanak? Samo da se pozdravi sa starim prijateljem, nekim gospodinom Erikom, dodao sam, i dalje pokuavajui biti to usluniji. Irac je nastavio zuriti u mene, i tada kao da se prisjetio o emu smo to razgovarali ba kad se vikont vratio u nae drutvo. Ispruio je ruku, uhvatio me za lijevo zapee, povukao ga prema sebi i okrenuo. I tu su bile, te tri rijei napisane olovkom. Jer deset je dana ta maneta, leala s drugima na mom toaletnom stoliu, i ba sam tog jutra sluajno dograbio ba nju i navukao je na ruku. Otac Kilfoyle je na manetu bacio samo jedan pogled, i onda izrekao samo jednu rije, ali takvu za kakvu - vjerovao sam - katoliki sveenici ni ne znaju da postoji, a kamoli da bi je izgovorili. Ali je on uinio ba to. A onda je ve bio na nogama, pa me za grlo izvukao iz stolca i dreknuo mi u lice. Kamo je, za ime Boje, otila? Battery Park, zahripao sam. A onda je ve krenuo, potrao preko predvorja, a za njim smo potrali i ja i nesretni vikont. Proletio je kroz glavni ulaz, pa pod platnenom nadstrenicom otkrio fijaker u koji se neki gospodin u cilindru upravo spremao ui. Sirotog je ovjeka samo uhvatio za kaputi i zavitlao u stranu, a unutra je uskoila prilika u mantiji i dreknula koijau: Battery Park. Vozi kao sam sotona. Ja sam imao taman vremena da uskoim za njim, ba kad je koija izbila na cestu, a za sobom sam povukao i nesretnog Francuza.

Za itave vonje otac Kilfoyle je sjedio skutren u kutu i rukama stezao kri na laniu oko vrata. I grozniavo mrmljao: Sveta Marijo, majko Boja, daj nam da stignemo na vrijeme. U jednom je trenutku zastao, i ja sam se nagnuo prema njemu i pokazao na biljeku olovkom na svojoj maneti. to to znai? upitao sam. Trebalo mu je vremena da mu se pogled izotri na mom licu. Delenda est filius, odgovorio je on, ponovivi rijei koje sam napisao. to znai: Sina treba unititi. Potom se zavalio u naslon, i malo mu je pozlilo. Onaj ludak koji je protrao kraj mene na Coney Islandu nije bio opasan za primadonu, nego za njezina sina. Ali tu se i dalje krila zagonetka. Zato bi Darius, makar i bio opsjednut milju da e naslijediti gospodarevo bogatstvo, elio ubiti bezazlenog sina francuskog para? Koija je nastavila juriti jo skoro praznim Broadwayem, a na istoku, iza Brooklina, nebo je ve poinjalo rudjeti od zore. Stigli smo na glavni ulaz na State Streetu, a sveenik je ve bio vani. Utrao je u park. Mislim, Battery Park tada nije bio ono to je danas. Danas njegove tratine rese skitnice i otpadnici od drutva. Tada je to bilo mirno i spokojno mjesto s itavom mreom staza i puteljaka to su se irili od Castle Clintona, a medu njima su bila mala skrovita sa stablima i kamenim klupama, i u svakom su od njih mogli biti ljudi koje traimo. Pred vratima parka opazio sam tri odvojene koije. Jedna je od njih bila zatvoreni fijaker s livrejom Waldorf-Astorije, i taj je oito bio dovezao vikontesu i njezina sina. Koija je sjedio na svom sanduku, skutren od studeni. Druga su kola bila ista takva i iste veliine, ali bez oznaka, pa ipak su njihov stil i dobro odravanje odavali da su vlasnitvo bogatog korporacijskog ovjeka. Malo podalje bila su parkirana mala jednoprena kola bez koijaa, ona ista to sam ih prije deset dana vidio kraj zabavita. Oito je ve stigao i Darius, i nije bilo vremena za gubljenje. Svi smo punom parom projurili kroz ulaz. Kad smo se nali u parku, smjesta smo se razdijelili, pa potrali u raznim smjerovima da to bolje pokrijemo to veu povrinu. Meu stablima i ivicama jo je bilo sumrano, pa je bilo teko ljudsko oblije razabrati od grmlja. Ipak sam, nakon nekoliko minuta tranja sad amo sad tamo, zauo glasove. Jedan je bio muki, dubok i pjevan, dok je drugi bio glas lijepe operne pjevaice. Upitao sam se da li da

se okrenem i potraim ostale ili da priem. Napokon sam tiho priao, sve dok se nisam naao iza zida od kalinine ivice to je opasivala istinu meu drveem. Trebao sam smjesta poletjeti naprijed, staviti im na znanje da sam tu i uskliknuti upozorenje. Ali djeak nije bio s njima. U jednom sam trenutku optimizma pomislio da ga je vikontesa moda ipak ostavila u hotelu. Zato sam zastao i oslunuo. Stajali su na suprotnim stranama istine, ali su im glasovi lako dopirali do mene, skrivena iza ivice. Mukarac je imao masku, kao i uvijek, ali sam, im sam ga ugledao, odmah shvatio da je ba on bio onaj unionistiki asnik koji je s primadonom otpjevao onaj zapanjujui duet u operi i rasplakao itavu publiku. Glas je bio isti, ali sad sam ga zapravo prvi put uo da govori. Gdje je Pierre? upitao je. Jo je u koiji, odgovorila je ona. Zamolila sam ga da se strpi nekoliko minuta. Doi e uskoro. Meni je poskoilo srce. Ako je djeak u koiji, onda postoje dobri izgledi da ga Darius, koji ga lovi negdje po parku, nee nai. to hoe od mene? upitala je Fantoma. itav su me ivot odbacivali i odgurivali, odnosili se prema meni okrutno i s porugom. Zato... zna to i predobro. Samo jednom, prije toliko godina, ja sam u jednom prohujalom satu pomislio da sam moda pronaao ljubav. Neto vee i toplije od beskrajne gorine postojanja... Stani, Erik. To ne moe, to ne smije biti. Jednom sam i ja pomislila da si ti zaista duh, nevidljivi andeo glazbe. Kasnije sam doznala istinu, da si ovjek u svakom pogledu. Tada sam te se poela bojati, bojati tebe, tvoje moi, tvog ponekad divljeg bijesa, tvog genija. Ali unato tom strahu, osjeala sam prema tebi i kompulzivnu fascinaciju, onakvu kakvu osjea zec pred kobrom. A te zadnje veeri, u mraku kraj jezera duboko ispod opere toliko sam se bila uplaila da sam mislila umrijeti od straha. Bila sam ve napol u nesvijesti kad se dogodilo ono... to to se dogodilo. Kad si potedio mene i Raoula i opet nestao u tami, vjerovala sam da te vie nikad neu vidjeti. Tada sam bolje shvatila kroza to si sve bio proao i prema svom jezivom otpadniku osjeala sam samo blagost i suut. Ali ljubav, pravu ljubav, ita to bi moglo biti ravno strasti to je ti osjea za mene... to ja osjetiti ne mogu. Bolje bi ti bilo da si prema meni osjeao mrnju.

Nikad mrnju, Christine. Samo ljubav. Ljubio sam te tada, i sve od tada, i uvijek u te ljubiti. Ali sad to prihvaam. Rana je napokon spaljena. Ali ima tu i jo jedna ljubav. Moj sin. Na sin. to e mu rei o meni? Da ima prijatelja, iskrenog i vjernog, tu u Americi. A za pet u mu godina rei istinu. Da si mu ti pravi otac. I onda neka bira. Ako to moe prihvatiti, da Raoul, koji mu je u svemu bio otac, i uinio za nj sve to otac moe uiniti, da mu taj Raoul ipak nije pravi roditeh, tada neka ide k tebi, i s mojim blagoslovom. Kao da sam kraj te ivice bio pustio korijenje, toliko me zapanjilo to to sam uo. Najednom mi je sve to je kraj mene neopaeno prolo postalo i previe jasno. Pismo iz Pariza koje je tom udnom pustinjaku reklo da ima ivoga sina, tajni plan da se i majka i dijete dovabe u New York, tajna udnja da ih vidi oboje, i najstranije od svega, poludjela mrnja Dariusova prema djeaku koji bi ga mogao istisnuti s mjesta multimilionerova nasljednika. Darius... I onda sam se najednom prisjetio da se i on krije negdje u sjenama, i ve sam htio iskoiti s ionako ve predugo odlaganim upozorenjem. A onda sam zdesna zauo korake ostalih koji su mi prilazili. U tom je trenutku izalo sunce, pa preplavilo istinu rumenim svjetlom, i ruiasto obojilo snjenu prainu to je pala preko noi. A onda su mi pred oi iskrsle tri pojave. Na odvojenim stazama meni zdesna pojavili su se vikont i sveenik. Obojica su stala kao ukopani, ugledavi ovjeka sa irokim platom, eirom iroka oboda i maskom koja mu je uvijek pokrivala lice, kako razgovara s Mme. de Chagny. uo sam kako je vikont proaptao: Le Fantome. A slijeva se najednom pojavio djeak, Pierre, u trku. I tada, kraj sebe sam zauo tihi kljocaj. Okrenuo sam se. Izmedu dva velika grma, niti deset jardi daleko i skoro nevidljiv u zaostalim dubokim sjenama, uao je ovjek. Bio je sav u crnom, ali sam ipak uhvatio odbljesak mrtvaki bijelog lica i neeg s dugakom cijevi u njegovoj desnici. Udahnuo sam zrak i otvorio usta da uzviknem upozorenje, ali je ve bilo prekasno. Ono a;to je potom uslijedilo dogadalo se tako brzo, da sad moram usporiti zbivanja da bih ih uope mogao opisati. Pierre je doviknuo majci: l~Taman, hoemo li sada kui? Ona se okrenula prema njemu i pokazala svoj blistavi smijeak, te rairila ruke da ga doeka i rekla: Oui, cheri. On je potrao. Lik se u grmlju

uspravio, ispruio ruku i poao za djeakom u trku, kao to e se pokazati, s mornarikim Coltom. I tada sam ja viknuo, ali se moj krik utopio u mnogo glasnijoj buci. Djeak je stigao k majci i bacio joj se u zagrljaj. Da je, medutim, njegova teina ne bi zbacila s nogu, ona ga je u zagrljaju zavrtjela, kao to to roditelji i inae ine. Moj povik upozorenja i prasak Colta stigli su zajedno. Vidio sam kako se lijepa mlada ena stresla kao da ju je neto udarilo u leda, to se zapravo i dogodilo, jer je, u okretu, zaustavila metak namijenjen sinu. ovjek s maskom strelovito se okrenuo prema mjestu otkud je doao prasak, ugledao pojavu u grmlju, izvukao neto ispod ogrtaa, ispruio ruku i opalio. Zauo sam tihi prasak siunog Derringera sa samo jednim metkom, ali je i taj jedan bio dovoljan. Deset jardi od mene atentator je digao obje ruke na lice. A kad je pao, uz prasak se sruio iz grmlja i strovalio u snijeg, s licem prema gore, u mraznoj zori, dok mu se posred ela cnjela samo jedna rupa. Ja sam stajao kao prikovan na svome mjestu iza ivice. Nisam se mogao ni pomaknuti. I hvala Providnosti da nita vie i tako nisam mogao uiniti. Za ono to sam mogao uiniti prije, sad je ve bilo prekasno, jer sam i u~, i vidio toliko toga, a shvatio tako malo. Na drugi pucanj, i dalje nita ne shvaajui, djeak je ispustio majku, koja je pala na koljena. Na ledima joj se ve irila crvena mrlja. Meko olovno zrno nije prolo kroza nju i pogodilo joj sina u naruju, nego je ostalo u njoj. Vikont je kriknuo Christine i potrao da je uzme u naruje. Ona se naslonila na njegove ruke, podigla pogled i nasmijeila se. Otac Kilfoyle je ve bio na koljenima kraj nje u snijegu. Odmotao je iroku traku to ju je nosio oko pasa, poljubio joj oba kraja i prebacio oko vrata. Molio je brzo i usrdno, a suze su mu tekle niz grubo irsko lice. ovjek pod maskom bacio je svoj maleni pitolj u snijeg i sad je stajao kao kip, oborene glave. Zaplakao je i ramena su mu se poela nijemo dizati i sputati. Mali Pierre u prvi as kao da i nije mogao shvatiti to se dogodilo. U jednom trenutku mati ga je grlila, a ve u sljedeem naoigled mu je umirala. Kad je prvi put zazvao Maman, to je zazvualo kao pitanje. Drugi i trei put bio je dirljiv. A onda, kao da trai objanjenje, okrenuo se vikontu. Papa? upitao je.

Christine de Chagny je otvorila oi i njezin je pogled naao Pierrea. Sad mu je govorila posljednji put, sasvim jasno, prije nego to je njen boanski glas zauvijek utihnuo. Rekla je: Pierre, to nije tvoj pravi papa. On te je odgojio kao svoga, ali tvoj pravi otac stoji tu. Kimnula je prema pognutom liku s maskom. Oprosti mi, ljubavi. I tad je umrla. Neu iz toga praviti spektakl. Naprosto je umrla. Oi su joj se zatvorile, iz nje je zatropotao zadnji dah, a glava joj je klonula ustranu, muu na prsa. Nekoliko je trenutaka vladala potpuna tiina, no ti su trenutci bili kao stoljee. Djeak je pogledao jednog pa drugog mukarca. A onda je vikonta upitao jo jednom: Papa? Mislim, u proteklih sam nekoliko dana bio stekao dojam da je taj francuski aristokrat vrlo pristojan ovjek, ali nekako nedjelatan, u usporedbi, recimo, s dinaminim sveenikom. No sad kao da je neto ulo u nj. Tijelo njegove mrtve ene lealo mu je u pregibu lijevog lakta. Desnom je rukom potraio njezine prste i polako skinuo zlatni prsten. Prisjetio sam se zavrne scene opere, kad joj je vojnik raznesena lica vratio taj isti prsten kao znak prihvaanja injenice da se njihova ljubav nee nikad ostvariti. Francuski je vikont skinuo prsten s njezina prsta i utisnuo ga u dlan svog ubijenog posinka. Jard dalje, otac Kilfoyle je ostao na koljenima. Divi je bio dao konano razrjeenje pred smrt, i sad se molio za njezinu besmrtnu duu. Vikont de Chagny je uzeo mrtvu enu u naruje i ustao na noge. I tada je taj ovjek, koji je tudeg sina odgojio kao vlastitog, progovorio svojim nesigurnim engleskim. Istina je, Pierre. Maman ima pravo. Za tebe sam uinio sve to sam mogao, ali nikad nisam bio tvoj prirodni otac. Prsten pripada njemu, jer je on tvoj otac u Bojim oima. Vrati mu ga. I on ju je volio, i to onako kako ja nikad nisam mogao. A jedinu enu koju sam ikad volio, odvest u natrag, da poiva u francuskoj zemlji. Danas, tu, u ovaj as, prestao si biti djeakom i postao mukarcem. I sad mora sam odluiti. Stajao je tako, sa enom u naruju, i ekao na odgovor. Pierre se okrenuo i dugo se zagledao u ovjeka proglaena njegovim ocem po krvi.

ovjek koga sam zvao naprosto Fantomom s Manhattana, stajao je sam, pognute glave, a ve i sama udaljenost koja ga je razdvajala od ostalih kao da je predstavljala udaljenost na koju ga je ljudski rod odgurnuo. Pustinjak, vjeni otpadnik koji je u jednom trenutku pomislio da su mu se ukazali bar neki daleki izgledi da doivi ljudske radosti, no onda su ga otjerali. I sad mi je svaka crta njegova tijela govorila da je jednom izgubio sve do ega mu je bilo stalo, i da e to sad izgubiti ponovno. Nekoliko je trenutaka vladala tiina dok je djeak zurio preko istine. Preda mnom je bilo ono to Francuzi zovu tableau vivant. est likova na toj ivoj slici, dvoje mrtvih i etvero shrvano bolom. Francuski je vikont bio na koljenu i grlio torzo svoje mrtve ene. Poloio je obraz na njezino tjeme, na glavu koja mu se zibala na prsima, i milovao joj crnu kosu kao da je tjei. Fantom je stajao nepomino, glave i dalje oborene, potpuno poraeno. Darius je leao nekoliko koraka od mene, otvorenih oiju, i zurio u zimsko nebo koje vie nije mogao vidjeti. Djeak je stajao kraj pooima, a sve u to je ikad vjerovao i smatrao dijelom nepromjenjiva poretka, sad je lealo izderano u komadie, sred nasilja i totalne zaprepatenosti. Sveenik je i dalje bio na koljenima, lica okrenuta prema nebu, oiju~ zatvorenih, ali sam opazio kako mu krupne i tvrde ake steu metalni kri a usne mu se miu u nijemoj molitvi. Kasnije, i dalje obuzet vlastitom nesposobnou da objasnim ono to se potom dogodilo, posjetio sam ga u njegovu domu u slamu Lower East Sidea. Ono to mi je ispriao ja jo nisam uspio stvarno shvatiti, ali u vam to prenijeti. Rekao mi je kako je na utihloj istini zauo nijeme krikove. Na nekoliko je stopa od sebe uo gorku tugu tihoga Francuza. uo je i smueni bol djeaka kojemu je sedam godina bio uiteljem. Ali je kroz sve to, kako mi ree, uo i jo neto. Na toj je istini bila i dua izgubljena, i sad je kriala u agoniji kao Coleridgeov albatros lutalica, to lebdi sam kroz nebo bola nad oceanom oaja. I on je molio da ta izgubljena dua ponovno u Ijubavi prema Bogu nade svoje sigurno utoite. Molio je za udo koje se nije moglo dogoditi. Vidite, ja sam tada bio uznosito idovsko mome iz Bronxa. to sam ja znao o duama izgubljenim, iskupljenju i udima? Mogu vam samo ispriati to sam vidio.

Pierre je polako preko istine krenuo prema njemu. Podigao je ruku i skinuo eir irokog oboda. Uinilo mi se kao da je ovjek pod maskom sitno zajecao. Jer tjeme mu je bilo elavo, izuzmemo li nekoliko busena rijetke kose, a koa uprskana modrim brazgotinama i izbrazdana kao rastaljeni vosak. Djeak je bez rijei skinuo masku s tog lica. Mislim, vidio sam ja i tijela na kamenim stolovima Bellevuea, od kojih su neka u Hudsonu proboravila ve mnogo dana; vidio sam i ubijene po bojitima Evrope. Ali jo nikad nisam vidio lice kao to to se otkrilo iza maske. S jedne je strane bio samo komadi eljusti, a oi, iz kojih su tekle suze niz opustoene obraze, izgledale su ljudski na licu inae toliko iznakaenom da se jedva jo i moglo nazvati ljudskim. Sad sam napokon mogao shvatiti zato nosi tu masku, i zato se skriva pred ljudskim rodom i itavim naim drutvom. Pa ipak je stajao tako, razotkriven i ponien pred svima nama, i to rukom djeaka koji mu je sin. Pierre se dugo zagledao u to strano lice, bez ikakva vidljiva znaka okiranosti ili odbojnosti. A onda je iz desnice ispustio masku. Dohvatio je oevu ljevicu i na etvrti mu prst stavio zlatni prsten. I tada je podigao obje ruke, zagrlio rasplakanog ovjeka i rekao sasvim jasno: Oe, elim ostati tu i s tobom. I to bi bilo to, mlade dame i gospodo. U roku od nekoliko sati pria o ubojstvu dive pronijela se itavim New Yorkom. Pripisano je bilo poludjelom fanatiku, koji je i sam ustrijeljen na popritu svoje infamije. Bila je to verzija koja je odgovarala i gradonaelniku i gradskim vlastima. to se pak tie mene, pa mislim, bila je to jedina pria u itavoj mojoj karijeri koju nikad nisam napisao, iako bi me najurili da su to doznali. A sad je ve i prekasno da je napiem. Epilog Tijelo Cristine de Chagny poloili su kraj tijela njezina oca da poiva na crkvenom groblju seoceta u Bretanji iz kojeg su oboje potekli. Vikont, dobar i prijazan ovjek, povukao se na svoje imanje u Normandiji. Nikad se vie nije enio, a od slike se svoje preljubljene ene nikad nije rastajao. Umro je od prirodnog uzroka u proljee 1940., te tako nije doivio invaziju na svoju rodnu zemlju. Otac Joe Kilfoyle ostao je u New Yorku i tu se skrasio, te pronaao pribjeite u koli za siromanu djecu Lower East Sidea, zlostavljanu i nepeljenu. Odbio je sva crkvena promaknua, pa je za narataje

zapostavljene djece ostao naprosto otac Joe. Za sve su to vrijeme njegovi domovi i kole bili iznimno obilno potpomagani, ali on nikad nije otkrio odakle dolazi novac. Umro je, proivjevi obilan broj godina, sredinom 1950-ih. Posljednje je tri godine ivota proveo u domu za ostarjele sveenike u gradiu na obali Long Islanda, a asne sestre koje su se za nj brinule javile su kako bi znao sjediti na otvorenoj terasi, umotan u pokriva, i zuriti na istok preko mora, i sanjariti o farmi kraj Mullingara. Oscar Hammerstein je morao prevlast nad Manhattanskom operom prepustiti Metu, koji ju je otjerao s trita. Njegov unuk, Oscar IIL, suradivao je kac 1950-ih s Richardom ~,~todgersom u pisanju mjusan zikla. niz Pierre de Chagny je svoje kolovanje dovrio u ina~ New Yorku, diplomirao na sveuilitu Ivy na2 Leaguea*, pa se pridruio ocu na elu goleme za obiteljske korporacije. Za Prvog svjetskog rata oborod jica su promijenila prezime Muhlheim u jedno tako drugo, koje je ostalo iroko poznato i esto spomiruk njano u Americi sve do dananjih dana. Korporacija je postala poznata po svojoj filantroikal piji na mnogim podrujima drutvenih problema, a ond utemeljila je i krupnu instituciju za lijeenje nakazoe~ nosti i stvorila mnoge dobrotvorne zaklade. prsi Otac se poetkom dvadesetih godina povukao na samotno imanje u Connecticutu, gdje je doivio svoje dane uz knjige, slike i svoju ljubljenu glazbu. Posluivala su ga dva ratna veterana, obojica okrutno iznakaena u rovovskim borbama, a od ~ nakon onog dana u Battery Parku nije vie nikad stavio masku. fana Njegov se sin Pierre oenio i umro od starake infa iznemoglosti iste godine kad se prvi Amerikanac spustio na Mjesec. Njegovo etvero djece nastavlja men ivjeti. moj~ me~ da j~ . , , _ .. . *Ivy League - skupina koleda i sveuilita u sjeveroistonom dijelu SAD-a na glasu po visokim znanstvenim postignuima i drutvenom prestiu