Templari ili punim imenom "Red siromanih vitezova Krista i Salomonova hrama"

(nazivani jo i Vitezovi Templari) je bio kranski vojni red osnovan 1118. nakon
prvog kriarskog rata po uzoru na cistercite s namjerom da pomognu novom
Jeruzalemskom kraljevstvu da se odupre napadima muslimana iz okolice, i da prui
sigurnost velikom broju hodoasnika koji su krenuli u Jeruzalem nakon njegovog
osvajanja. Red je osnovao Hugo de Payens. Sjedite reda je prvobitno bilo pokraj
mjesta gdje je nekad stajao idovski hram, Templum Salomonis, po emu je i dobio
ime. Templari su kao i ostali crkveni redovi polagali vjeni zavjet poslunosti papi.
U novije vrijeme postoji niz istoimenih modernih templarskih organizacija koje tuju
duh vitetva i sastavljaju viteka pravila kao i ceremonije sline templarskima,
meutim ni jednoj od brojnih vitekih organizacija nije priznato povijesno nasljedno
pravo templarskog reda.
E sad,zaplet!

Neki vjeruju, da su masovna uhienja Templara koja su bila organizirana u

Francuskoj u petak 13. listopada 1307. korijen praznovjerja o nesrei koju donosi
petak 13.. Uz Templare se jo i danas povezuju legende o Svetom gralu, Zavjetnoj
krinji, i nekim tajnama graditeljstva. Osim toga, povezuje ih se i sa masonima.
Postoje miljenja, da su Templari sudjelovali u Portugalskim pomorskim
ekspedicijama, kao i da su iz kotske plovili Atlantikom i stigli do Amerike prije
Kolumba. Dokazom za njihova putovanja do Amerike smatraju se nedugo otkrivene
stare freske u kapeli u Roslinu u kotskoj. Naime, na freskama su prikazani vinova
loza i groe ije je porijeklo Amerika, a freske su, navodno, nastale u vrijeme prije
Kolumbovih otkria.
Posljednju legendu ini pria o prokletstvu koje je uputio zadnji voa ovog reda. Na
sam dan svoga pogubljenja on proklinje papu Klementa V., , francuskog kralja Filipa
IV., francuskog premijera i njihovih deset buduih generacija. Sve tri "proklete"
osobe su umrle u sljedeih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru
mlada bez muke djece to dovodi do poetka stogodinjeg rata.

Templari su vjerojatno jedno od najzagonetnijih pitanja zapadne kulture. Kao red

osnovani su devetnaest godina nakon prvog kriarskog pohoda (trajao od 10961099).
1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u
namjeri da osnuje red ija e zadaa biti zatita hodoasnika na njihovim

putovanjima u Jeruzalem. Godine 1128. red je slubeno potvren od strane pape

Inocenta III, te je populariziran irom Europe to je zasluga opata Bernarda od
Clairvauxa.

Dvije godine kasnije osniva reda Hugo de Payen vraa se u Jerusalem sa novim
lanovima reda. Templari tada broje vojnu silu od 300 vitezova i poznati su po
hrabrosti u bitkama, ali i skromnom redovnikom ivotu. Najjednostavnije reeno
templari postaju redovnici vojnici.
O njihovoj visokoj reputaciji svjedoi i to da im je vladar Svete Zemlje dao itavo
jedno krilo svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom trenutku poinje
jedna od najveih misterija zapadne civilizacije. Naime, ispod njihovog boravita
"sluajno" su se nalazili ostaci starog Hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon,
sin Davidov. Da li su templari nasumce odabrali mjesto na kojem e se smjestiti ili je
to dio jednog pomno razraenog plana? U svakom sluaju duni smo razjasniti zato
je Hram bitan. Dakle, da preskoimo ire povijesne uvode, nakon velike pobune
idova pod Rimskim carstvom (66.-70.n.e.), po nekim su izvorima u oekivanju
odmazde rimskih legionara, mnoge dragocjenosti sakrivene u prostorima hrama koji
je zatim razoren.
Stoga moemo slobodno rei da su templari bili u stvari srednjovjekovni tragai za
zlatom i dragocjenostima koje su skrivene tijekom ratnih opasnosti za vrijeme
idovskog ustanka. Ipak, da li bi to bila cijela istina? Promatrajui povijest vjerojatno
ne, ako ak ne bismo mogli nai i sasvim drukiju interpretaciju povijesne uloge koju
je ovaj sveeniki red odigrao. Naime, nisu samo dragocjenosti bile sakrivene da bi
se sprijeilo pljakanje idova, postojalo je tu i neto puno vrednije - vjerski spisi i
najvjerojatnije izvorna tumaenja vjerskog naukovanja iz kojeg se kasnije razvilo
kranstvo. Bilo kako bilo, templari su uspjeli u kratkom razdoblju postati
respektabilna vojna, ali i diplomatska sila koja je bila prisutna irom kako
kranskog tako i arapskog svijeta. Utjecaj im je toliko narastao da su mnogi plemii
pristajali u njihove redove (op.a. templari su imali vrlo stroge kriterije oko toga tko
moe biti primljen u red) a vladari su im mahom poklanjali velike posjede i dijelili
privilegije.
Zanimljiv je dogaaj koji svjedoi o njihovoj moi; naime, kada je Henrik III 1252.
pokuao konfiscirati jedan dio imovine, tada ve vrlo bogatog reda, poglavar mu je
drsko odgovorio kako e mu oprostiti njegovu "glupu" izjavu, te da e vladati toliko
dugo koliko e biti pravedan! Nije li to oiti primjer djelovanja organizacije koja je po
svemu sudei izvan dosega jednog od najmonijih evropskih vladara?
Uz to treba dodati da su templari u to vrijeme imali i monopol na proizvodnju gotovo
cijele najnaprednije vojne tehnologije, posjedovali su vlastite bolnice, te su razvijali i

istraivali medicinu. Takoer su posjedovali jaku trgovaku i ratnu flotu. Zaista

respektabilna snaga kad se jo uzme u obzir da su odgovarali jedino papi. Oito,
samo im je papa mogao stati na kraj. To je vjerojatno bilo i u interesu veine
evropskih vladara kada su templare poeli proganjati kao heretike. U Parizu su
1310. na lomai, pod optubom da su heretici, spaljena 54 templara. Dio reda uspio
se spasiti i navodno se sklonio u kotskoj. to je bilo povod da templari padnu u
nemilost pod optubom da su heretici, a poznati su bili kao kriari i borci za
kranstvo? to je to bilo toliko vano da je i samog papu natjeralo da se okrene
protiv reda koji je sam potvrdio i dao mu ogromne slobode?
Moda se neki od odgovora nalaze zakopani pod kapelom Rosslyn u kotskoj gdje
su se navodno sklonili posljednji templari. U svakom sluaju templari su izmeu
ostalog mueni pod optubama da se ne poklanjaju liku Krista kao boanstva, te to
je jo zanimljivije, zadnji njihov poglavar tijekom ispitivanja od strane inkvizicije
uope ne porie ove optube!
Je li to znak da su templari uistinu stoljeima uvali pravu istinu o kranskoj vjeri,
istinu koja je mogla nakoditi ak i papi? To je ve prihvatljivija varijanta, za razliku
od one gdje su templari prikazivani kao obini lovci na zaboravljene dragocjenosti i
zlato. U svakom sluaju dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni su. Godine
1894. engleski Kraljevski kontingent inenjeraca (pod vodstvom porunika Charlesa
Wilsona) naiao je na mnotvo prokopanih hodnika dok su poduzimali vlastito
istraivanje. Tijekom iskapanja pronaeno je i nekoliko predmeta (slomljeni ma,
kri itd.) ije porijeklo je nesumnjivo templarsko.
Sasvim je logino za pretpostaviti da su templari za svoga istraivanja, moda i
sluajno, naili na otkrie koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog
reda. to je to uistinu bilo ostaje jo uvijek zagonetka. Moda bi jedno od
objanjenja moglo biti slijedee; nekolicina evropskih plemia pod krinkom zatite
hodoasnika odlazi u Svetu Zemlju i u tajnosti vri potragu za drevnom tajnom koja
e im, ukoliko je pronau, priskrbiti neogranienu mo. Vjerojatno dobro upueni u
to to trae ne odustaju i nakon desetak godina neuspjene potrage. Njihov voa
Hugo de Payen, najvjerojatnije uz materijalni dokaz njihova otkria, odlazi u Evropu
gdje uz pomo opata Bernarda od Clairvouxa pridobija veinu europskih monika da
se pridrue novoosnovanoj organizaciji (sasvim je izvjesno da je potvrda nekakvog
bitnog otkria pridonijela masovnom pristajanju uz templarski red).
Da bismo u cijelosti shvatili koliku bi vanost moglo imati otkrie koje bi bilo u
mogunosti promijeniti pogled na najranije razdoblje kranstva, dovoljno je
pokuati razmiljati na nain srednjovjekovnog ovjeka.
Bilo je to razdoblje vrste dogme koja je bila kamen temeljac papinske moi. Osim
toga vrijeme je to neposredno nakon crkvenog raskola 1054., kad papa uvruje
svoju mo unutar zapadnog kranskog svijeta. Iz istog je razloga papi odgovaralo

da se stvori jak redovniko-sveeniki red koji e biti izravno njemu odgovoran, a bit
e ogledalo papinske moi unutar svake drave gdje su templari postojali. Takvi
obostrani interesi vjerojatno su olakali de Payenu namjeru da stvori jaku
organizaciju stroge hijerarhije, koja bi u jednom trenutku bila u mogunosti uzeti u
ruke samu papinsku mo i vratiti kranstvo pravim izvorima.
Manje je vjerojatno da su svojim otkriem templari nekoliko stoljea drali u aci vrh
katolike crkve. Po svemu sudei oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih
stigli ostvariti.
Logina bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom
beskrajne moi postali batinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu
Isusa Krista, te o pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda realnosti ovakve
pretpostavke nameu se i otkria iz peine Nag Hammadi (poznati svici sa obale
Mrtvog mora iz 1.st.n.e.). Tu je rije o Tominom evanelju gdje se uope ne
spominje Krist kao udotvorac, ve prije svega kao filozof i mudrac. Samo za
napomenu, boanstvo Krista kao osobe potjee iz 4.st.n.e. gdje je ta odluka
donesena na koncilu u Niceji, te se od tad potuje kao dogma.
Kako se u sve to uklapaju "crne madone" koje su i templari navodno tovali, a
njihovih svetita prepuno je Sredozemlje? Postoji li ikakva veza starih keltskih
religijskih rituala sa onima koje su navodno prakticirali templari? Koliki su bili stvarni
razmjeri znanja koje su posjedovali templari? Tko su u stvari rozenkrojceri? Te na
koncu, jesu li templari stvarno nestali sa povijesne scene ili su se povukli u "ilegalu"
i ekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog svjetskog poretka"?
Sa interneta
Templari su vjerojatno jedno od najzagonetnijih pitanja zapadne kulture.
Kao red osnovani su devetnaest godina nakon prvog kriarskog pohoda
(trajao od 1096-1099).

1118. godine utemeljitelj reda Hugo de Payen otputovao je iz Svete Zemlje u namjeri da
osnuje red ija e zadaa biti zatita hodoasnika na njihovim putovanjima u Jeruzalem.
Godine 1128. red je slubeno potvren od strane pape Inocenta III, te je populariziran
irom Europe to je zasluga opata Bernarda od Clairvauxa.
(Na slici: Poledjina novcanice jednog americkog dolara.
Kontroverzni su natpisi: ANNUIT COEPTIS (latinski) - "ON
ODOBRAVA" iznad i NOVUS ORDO SECLORUM (latinski)
"NOVI SVETSKI POREDAK")
Dvije godine kasnije osniva reda Hugo de Payen vraa se u
Jerusalem sa novim lanovima reda. Templari tada broje vojnu
silu od 300 vitezova i poznati su po hrabrosti u bitkama, ali i

skromnom redovnikom ivotu. Najjednostavnije reeno templari postaju redovnici vojnici.

O njihovoj visokoj reputaciji svjedoi i to da im je vladar Svete Zemlje dao itavo jedno krilo
svog dvora u Jeruzalemu da bi tamo boravili. U tom trenutku poinje jedna od najveih misterija
zapadne civilizacije. Naime, ispod njihovog boravita "sluajno" su se nalazili ostaci starog
Hrama koji je izvorno dao sagraditi Salomon, sin Davidov. Da li su templari nasumce odabrali
mjesto na kojem e se smjestiti ili je to dio jednog pomno razraenog plana? U svakom sluaju
duni smo razjasniti zato je Hram bitan. Dakle, da preskoimo ire povijesne uvode, nakon
velike pobune idova pod Rimskim carstvom (66.-70.n.e.), po nekim su izvorima u oekivanju
odmazde rimskih legionara, mnoge dragocjenosti sakrivene u prostorima hrama koji je zatim
razoren.
Stoga moemo slobodno rei da su templari bili u stvari srednjovjekovni tragai za
zlatom i dragocjenostima koje su skrivene tijekom ratnih opasnosti za vrijeme idovskog
ustanka. Ipak, da li bi to bila cijela istina? Promatrajui povijest vjerojatno ne, ako ak ne
bismo mogli nai i sasvim drukiju interpretaciju povijesne uloge koju je ovaj sveeniki red
odigrao. Naime, nisu samo dragocjenosti bile sakrivene da bi se sprijeilo pljakanje idova,
postojalo je tu i neto puno vrednije - vjerski spisi i najvjerojatnije izvorna tumaenja vjerskog
naukovanja iz kojeg se kasnije razvilo kranstvo. Bilo kako bilo, templari su uspjeli u kratkom
razdoblju postati respektabilna vojna, ali i diplomatska sila koja je bila prisutna irom kako
kranskog tako i arapskog svijeta. Utjecaj im je toliko narastao da su mnogi plemii pristajali
u njihove redove (op.a. templari su imali vrlo stroge kriterije oko toga tko moe biti primljen u
red) a vladari su im mahom poklanjali velike posjede i dijelili privilegije.
Zanimljiv je dogaaj koji svjedoi o njihovoj moi; naime, kada je Henrik III 1252.
pokuao konfiscirati jedan dio imovine, tada ve vrlo bogatog reda, poglavar mu je drsko
odgovorio kako e mu oprostiti njegovu "glupu" izjavu, te da e vladati toliko dugo koliko
e biti pravedan! Nije li to oiti primjer djelovanja organizacije koja je po svemu sudei
izvan dosega jednog od najmonijih evropskih vladara?
Uz to treba dodati da su templari u to vrijeme imali i monopol na proizvodnju gotovo cijele
najnaprednije vojne tehnologije, posjedovali su vlastite bolnice, te su razvijali i istraivali
medicinu. Takoer su posjedovali jaku trgovaku i ratnu flotu. Zaista respektabilna snaga kad se
jo uzme u obzir da su odgovarali jedino papi. Oito, samo im je papa mogao stati na kraj. To
je vjerojatno bilo i u interesu veine evropskih vladara kada su templare poeli proganjati kao
heretike. U Parizu su 1310. na lomai, pod optubom da su heretici, spaljena 54 templara. Dio
reda uspio se spasiti i navodno se sklonio u kotskoj. to je bilo povod da templari padnu u
nemilost pod optubom da su heretici, a poznati su bili kao kriari i borci za kranstvo?
to je to bilo toliko vano da je i samog papu natjeralo da se okrene protiv reda koji je sam
potvrdio i dao mu ogromne slobode?
Moda se neki od odgovora nalaze zakopani pod kapelom Rosslyn u kotskoj gdje su se
navodno sklonili posljednji templari. U svakom sluaju templari su izmeu ostalog mueni
pod optubama da se ne poklanjaju liku Krista kao boanstva, te to je jo

zanimljivije, zadnji njihov poglavar tijekom ispitivanja od strane inkvizicije uope ne

porie ove optube!
Je li to znak da su templari uistinu stoljeima uvali pravu istinu o kranskoj vjeri, istinu koja
je mogla nakoditi ak i papi? To je ve prihvatljivija varijanta, za razliku od one gdje su
templari prikazivani kao obini lovci na zaboravljene dragocjenosti i zlato. U svakom sluaju
dokazi o drevnim iskapanjima Hrama nepobitni su. Godine 1894. engleski Kraljevski kontingent
inenjeraca (pod vodstvom porunika Charlesa Wilsona) naiao je na mnotvo prokopanih
hodnika dok su poduzimali vlastito istraivanje. Tijekom iskapanja pronaeno je i nekoliko
predmeta (slomljeni ma, kri itd.) ije porijeklo je nesumnjivo templarsko.
Sasvim je logino za pretpostaviti da su templari za svoga istraivanja, moda i sluajno,
naili na otkrie koje im je nesumnjivo pridonijelo u afirmaciji njihovog reda. to je to uistinu
bilo ostaje jo uvijek zagonetka. Moda bi jedno od objanjenja moglo biti slijedee;
nekolicina evropskih plemia pod krinkom zatite hodoasnika odlazi u Svetu Zemlju i u
tajnosti vri potragu za drevnom tajnom koja e im, ukoliko je pronau, priskrbiti neogranienu
mo. Vjerojatno dobro upueni u to to trae ne odustaju i nakon desetak godina neuspjene
potrage. Njihov voa Hugo de Payen, najvjerojatnije uz materijalni dokaz njihova otkria, odlazi
u Evropu gdje uz pomo opata Bernarda od Clairvouxa pridobija veinu europskih monika da
se pridrue novoosnovanoj organizaciji (sasvim je izvjesno da je potvrda nekakvog bitnog
otkria pridonijela masovnom pristajanju uz templarski red).
Da bismo u cijelosti shvatili koliku bi vanost moglo imati otkrie koje bi bilo u
mogunosti promijeniti pogled na najranije razdoblje kranstva, dovoljno je pokuati
razmiljati na nain srednjovjekovnog ovjeka.
Bilo je to razdoblje vrste dogme koja je bila kamen temeljac papinske moi. Osim toga vrijeme
je to neposredno nakon crkvenog raskola 1054., kad papa uvruje svoju mo unutar zapadnog
kranskog svijeta. Iz istog je razloga papi odgovaralo da se stvori jak redovniko-sveeniki
red koji e biti izravno njemu odgovoran, a bit e ogledalo papinske moi unutar svake drave
gdje su templari postojali. Takvi obostrani interesi vjerojatno su olakali de Payenu namjeru da
stvori jaku organizaciju stroge hijerarhije, koja bi u jednom trenutku bila u mogunosti uzeti u
ruke samu papinsku mo i vratiti kranstvo pravim izvorima.
Manje je vjerojatno da su svojim otkriem templari nekoliko stoljea drali u aci vrh
katolike crkve. Po svemu sudei oni su imali mnogo skrivenije namjere, no nisu ih stigli
ostvariti.
Logina bi pretpostavka bila da su u svojoj potrazi za "Svetim gralom" kao izvorom beskrajne
moi postali batinicima jednako vrijedne tajne. Tajne o pravom identitetu Isusa Krista, te o
pravoj naravi njegovog nauka. Kao potvrda realnosti ovakve pretpostavke nameu se i otkria iz
peine Nag Hammadi (poznati svici sa obale Mrtvog mora iz 1.st.n.e.). Tu je rije o Tominom
evanelju gdje se uope ne spominje Krist kao udotvorac, ve prije svega kao filozof i mudrac.
Samo za napomenu, boanstvo Krista kao osobe potjee iz 4.st.n.e. gdje je ta odluka donesena
na koncilu u Niceji, te se od tad potuje kao dogma.

To se sasvim uklapa u mozaik u kojem je Krist pripadnik sekte esena, koji filozofira o
Bogu, a nikako nije sam boanstvo. Samim tim ni Petar nije boji namjesnik na Zemlji,
pa tako ni papa nema mo koju uiva. Ilustracija moi je to to je jedino papa mogao
nekoga uiniti kraljem. Iz svega toga vidljivo je da bi templari jedino uz otkrie takvog
dokaza o "pravoj" Kristovoj vjeri mogli privui naklonost monika, ali i mrnju
katolikih poglavara. Koliko je ova pria vjerodostojna moda nam nikad nee biti
poznato, ali nam ostaje da tragamo za mnogim odgovorima koje jo nemamo.
Kako se u sve to uklapaju "crne madone" koje su i templari navodno tovali, a njihovih
svetita prepuno je Sredozemlje? Postoji li ikakva veza starih keltskih religijskih rituala sa
onima koje su navodno prakticirali templari? Koliki su bili stvarni razmjeri znanja koje su
posjedovali templari? Tko su u stvari rozenkrojceri? Te na koncu, jesu li templari stvarno nestali
sa povijesne scene ili su se povukli u "ilegalu" i ekaju povoljan trenutak za uspostavu "novog
svjetskog poretka"?
Sve je pocelo u Jerusalimu.Godine 1099. Jerusalim je zauzet od strane krstaskih
vitezova.Godine 1118. je osnovan u Jerusalimu novi red,9 monaha-ratnika je dalo
zavet siromastva.Njihov pecat-dva konjanika na jednom konju.Viteyovi su nosili
bele plasteve,i devet godina nisu popunjavali svoje redove.Sluge i serzanti su nosili
crne ogrtace.Poklic reda bese:Vive Dieu Saint Amour! iliti Ziveo Bog Sveta Ljubav!
Prvi veliki majstor reda je Ig de Pajen.Kralj Jerusalima im dodeljuje rezidenciju na
mestu gde je ranije stajao Hram judejskog cara Solomona.Otuda naziv Templari,ili
"Pauperi commilitiones Christi Templique Salomoniacis".Formalni cilj reda je
davanje pratnje poklonicima kroz zemlje naseljene Saracenima(Samo devet
vitezova da izvrsava taj zadatak?)
Za devet godina sagradili su nekoliko tvrdjava.Bernar(kanonizovan od
Rimokatolicke crkve)osniva 69 opatija.Godine 1148. zbog izdaje Templara izgubljen
je Damask.Egipatskog hriscanskog princa koji se krio kod Templara,prodali su
Saracenima za 60.000 zlatnika.Godine 1166. dvanaest clanova reda je obeseno
zbog neshvatljive predaje tvrdjave na Jordanu.Sto je bilo vise poraza oni su bivali
bogatiji.Godine 1250. kada su Saraceni zarobili kralja Luja IX,Templari i to ne u
pariskoj centrali,nego blagajnik u Akri placa otkup 25.000 livara zlata.Godine 1290.
pada Jerusalim i Templari prelaze na Kipar koji kupuju od Ricarda Lavljeg Srca za
100.000 vizantijskih zlatnika.

,
http://sr.wikipedia.org/sr/
pristupljeno 14.12.2010.

Ime reda latinski : Fratres militiae Templi Red siromanih vitezova Krista i
Salomonova hrama Godine osnivanja 1118. godine su osnovani 1120. godine
postaju vojniki red
: Poor Knights of Christ and the Temple of Solomon

1118. 1120.

, ,
, 1118,
,
,

. .

,
, .
.
, , ,
,
.
:

, ;
, (
);

, ;

,
.


/.
, .
,
.

("Dome of the Rock")

, Templum Domini.
, ,
,
.
, .
.
, .
, ,

.

,
. , :
, , ,
I ( ), VII
.
, ,
, .
11 do 15%
.
1314. .
,

 . (,
).

, 1307. ,
IV (Philippe le Bel),(
, ,
) . (
13.) ,
( ,
, 17 )
.
, .
.
. I , (Robert the
Bruce)
. , ,
(
.) 20
.

1350.

, ,
. ,
. ,
.

.
, .
, ,

. ,

, .
.
.
.

, .
,
. 2001.

 , V
1314. .
, , ,
.
, IV .
.

[]

. , ,
.
.
, , .
.

() .

1804. , .
.
, . 2001.
, .

[]
.
, , .
1307.
,
, ( )
.
.

,
.
. ,
.
.
.
,

 ,
.

, " " (1989),
" "[1].
, (2003)
2004, " ()".

http://sr.wikipedia.org/sr/__

(. Jacques de Molay) ( 12445/124950 - 18. 1314. ,

) 23, 1292. 1314.
.

[]
IV,
. , , ,
.
, IV .
.