Univerzitet Sinergija Fakultet za bezbjednost i zatitu Banja Luka

_____________________________________________

Seminarski Rad
Iz predmeta : UPRAVNO PRAVO

Tema: Presuda u upravnom sporu

Profesor: Doc. dr Milena Simovi

Student: Bojan Miloevi

___________________________________________________

Banja Luka, maj 2013. godine

S A D R A J:

Uvod......................3
1. Pojam upravnog spora...........................................................................................4 2. Rjeavanje upravnog spora...................................................................................5

3. Nejavno rjeavanje upravnih sporova..............................................................5 4. Usmena, javna rasprava........................................................................................8 5. Nain rjeavanja upravnih sporova..................................................................9 6. Presuda u upravnom sporu (sadrina presude)..........................................11 7. Obaveznost presude u upravnom sporu........................................................12 Zakljuak.............................................................................................
.....................14

Literatura..................................................................................................................15

Uvod
Upravni spor je veoma vaan pojam upravnog prava jer predstavlja krucijalni in kontrole rada upravnih organa. Upravni spor je veoma vaan jer predstavlja instituciju odbrane zakonitosti postupaka vanih javnih institucija. Takodje, bitan aspekt upravnog spora jeste i odbrana prava graanina naspram drave. Razmatranje pojma upravnog spora namee i sagledavanje istorijskog konteksta iz koga se moe jasno videti da je sa manjkom demokratinosti drutva, smanjivana i vanost upravnog spora kao instituta zatite zakonitosti. Moda i najzanimljiviji aspekt analiziranja pojma upravnog spora jeste ambijent tranzicije kroz koje prolazi srpsko drutvo. Upravni spor je moda i najvaniji institut pravde u tranziciji kojapo definiciji donosi dosta nepravde. Upravni spor je spor o zakonitosti konanog upravnog akta, kojim je u obavljanju upravne djelatnosti rijeeno o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom linom interesu fizikih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari. Naime, kad se, po okonanju upravnog postupka, donese konaan upravni akt, nezadovoljna stranka ima pravo da, pod odreenim uslovima, zahtijeva da sud ispita zakonitost donesenog konanog upravnog akta, s kojim ona nije zadovoljna. U tom smislu je upravni spor produetak upravnog postupka. Meutim, upravni spor moe nastati i u sluaju kad upravnim aktom doe do povrede zakona u korist pravnog lica ili graanina, kad upravni spor moe pokrenuti i zakonom ovlateni organ.

Sud donosi odluku (to vai za presudu i rjeenje) veinom glasova, i to na taj nain da se vijeanje i glasanje odvija bez prisustva stranaka. Presuda se objavljuje odmah (zajedno sa najvanijim razlozima), osim u sloenim sluajevima kada sud moe objaviti presudu (rjeenje) i kasnije, tj. u roku od osam dana od dana odrane usmene rasprave.

Presude sudova donesenih u upravnom sporu imaju snagu zakonske istine u konkretnom spornom odnosu. Autoritet presuene stvari namee obavezu njenog izvrenja na 3

odgovarajui nain. Obaveznost se odnosi na organe uprave, tuioca, zainteresovana lica i sva ostala trea lica.

1. Pojam upravnog spora

Upravni spor, kao spor o zakonitosti upravnog akta, ne bi se mogao shvatiti kao klasini spor u graansko-pravnom smislu. U upravnom sporu meu strankama se radi o sporu da li je odreeni konaan upravni akt sa stanovita pravilnosti neposredne primjene propisa u rjeevanju upravne stvari, u tom smislu zakonit ili nije, to ispituje i utvuje nadleni sud. Time je upravni spor, kao procesno-pravni institut u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, kao to je to u svim savremenim pravnim sistemima, izuzetno znaajan oblik sudske kontrole rada izvrne, odnosno upravne vlasti. Tako se ovim oblikom sudske kontrole neposredno i podstie da upravna vlast zakonito radi, a to je od znaaja za vladavinu prava i pravnu sigurnost. U upravnom sporu sud ispituje da li je pravilno proveden upravni postupak i osporenim upravnim aktom pravilno primijenjeno materijalno pravo u rjeavanju upravne stvari, i to je upravni spor o zakonitosti upravnog akta. Meutim, u upravnom sporu, o emu e kasnije biti rijei, sud i meritorno odluuje o upravnoj stvari, i tad se radi o upravnom sporu pune jurisdikcije1. Institucija upravnog spora kod nas nije nova. Sudska kontrola zakonitosti upravnih akata putem upravnog spora, uvedena je jo Zakonom o upravnim sporovima FNRJ iz 1952. godine, od kada se ovaj institut koristi u svim republikama bive SFRJ, pa time i u BiH. U sutini noveliranim i novim zakonskim rjeenjima koja su u primjeni u BiH, zadrana su sva obiljeja upravnog spora iz ranije vaeih i noveliranih zakona o upravnim sporovima, a promjene koje su unesene u sada vaee propise kojim je ureen upravni spor, odraz su novog drutvenog ureenja i ureenja vlasti u BiH. Upravni spor vodi sankcionisanju i korigovanju nezakonitog rada pri donoenju upravnih akata. On se time pokazuje kao sredstvo garancije prava i pravnih interesa graana i drugih pravnih subjekata kad se o njima rjeava u upravnim stvarima. Upravni spor time odraava i jaa povjerenje u sud kao organ pravne zatite i kontrole zakonitosti rada organa uprave. Sudska praksa : "Rad suda u upravnom sporu, u pravilu, svodi se na rjeavanje zakonitosti upravnog akta i na ponitavanje tog akta ako se utvrdi da je protivan zakonu, a sve u granicama zahtjeva tube." (Savezni vrhovni sud, U-167/52 od 15.03. 1952)
1

Kuni, P.: Upravno pravo-opti dio, Pravni fakultet u Banjoj Luci i Visoka kola unutranjih poslova u Banjoj Luci, 2006, str. 432.

"U upravnom sporu ne moe se traiti ponitavanje upravnog postupka, jer se upravni spor vodi samo protiv upravnog akta, pa procesne radnje ne mogu biti predmet upravnog spora." (Savezni vrhovni sud, U-188/52 od 17.04. 1952)

2. Rjeavanje upravnog spora

(Sastav suda) U upravnim sporovima, prema ZUS-u BiH, sud odluuje u vijeu sastavljenom od troje sudija (l. 7), osim o zahtjevu za preispitivanje sudske odluke (l. 50. st. 3) i zahtjevu za zatitu zakonitosti (l. 55. st. 2), o kojim odluuje Apelaciono odjeljenje Suda BiH u vijeu sastavljenom od pet sudija. Upravne sporove prema ZUS-u BDBiH rjeava sudija pojedinac (l. 5. st. 2), a shodnom primjenom odredaba parninog postupka u drugostepenom postupku sud odluuje u vijeu sastavljenom od troje sudija (l. 32), dok su za vanredne pravne lijekove u odnosu na sastav suda u primjeni citirane odredbe ZUSa BiH. Medutim, prema ZUS-u FBiH i ZUS-u RS, za razliku od ranijeg pravila da sudovi u upravnim sporovima uvijek odluuju u vijeu, novim zakonskim rjeenjem (l. 6. ZUSa) kao pravilo je propisano da upravne sporove sudi sudija pojedinac. Izuzetno, u sloenim predmetima sudi vijee od troje sudija. O tome, prema ZUS-u FBiH odluuje predsjednik vijea za upravne sporove. Predsjedniku vijea ocjenu da li se u konkretnom predmetu radi o sloenom predmetu daje sudija izvjestilac, nakon ega predsjednik vijea i odluuje da li e se predmet rjeavati u vijeu ili po sudiji pojedincu. Medutim, prema ZUS-u RS, u sloenim predmetima za koje su razlozi pogreno i nepotpuno utvrdeno injenino stanje i/ili pogrena primjena materijalnog prava, koji su od uticaja za pravino rjeavanje upravne stvari, u upravnim sporovima sudi vijee. Ali kad je rije o vanrednim pravnim lijekovima slina su rjeenja - o zahtjevu za vanredno preispitivanje odluuje vijee od troje sudija, s tim da prema ZUS-u FBiH kad o zahtjevu odluuje kantonalni sud vijee je sastavljeno od sudija koje nisu uestvovale u donoenju odluke, dok o ponavljanju postupka odluuje sudija pojedinac, ali opet prema ZUS-u FBiH uz uslov da je to sudija koji nije uestovao u donoenju odluke na koju se odnosi razlog za ponavljanje postupka.

3. Nejavno rjeavanje upravnih sporova

Prema pravnim pravilima propisanim Zakonom o upravnim sporovima koji su u primjeni na podruju BIH, po pravilu, u upravnim sporovima sud rjeava nejavno. To je raspravljanje o tubi protiv upravnog akta bez prisustva stranaka - tuioca, tuenog i zainteresiranih lica. Time je, kao i u ranijem ZUS-u, princip nejavnog rjeavanja i dalje zadran u rjeavanju upravnih sporova2. To je i izriito propisano odredbama ZUS-a BiH (l. 29. st. 1), ZUS-a FBiH (l. 28. st. 1) i ZUS-a BDBiH (l. 27. st. 1). Prema ZUS-u RS (l. 25. St. 1) propisano je da upravne sporove sud rjeava po sudiji pojedincu ili u sjednici vijea, tako da pravilo nejavnog rjeavanja koje je sadravao raniji ZUS, ovim na izriit nain nije propisano, ali zadrana su ovlatenja suda da moe odluiti da se odri javna rasprava ako se radi o sloenom predmetu ili ako je to potrebno radi boljeg razjanjenja stanja stvari, a moe odluiti da se se odri javna rasprava i ako to neka od stranaka predloi u tubi ili blagovremenom odgovoru na tubu. Iz toga proizilazi da sud moe donijeti odluku i bez odravanja javne rasprave, dakle nejavno, bez obzira da li sudi po sudiji pojedincu ili u sjednici vijea. Ta dispozicija suda da moe odrati javnu raspravu ako se radi o sloenom predmetu, ako je to potrebno radi boljeg razjanjenja stvari ili ako je to predloeno u tubi ili odgovoru na tubu, sadrana je i citiranim odredbama ZUS-a BiH i ZUS-a BDBiH. Medutim, prema ZUS-u FBiH (l. 28. st. 2. i 3) stranke mogu zatraiti da prisustvuju nejavnom rjeavanju ili da se odri usmena javna rasprava, i takav zahtjev mogu postaviti samo u tubi ili odgovoru na tubu, a ne i kasnije do donoenja odluke. U ovom sluaju nije zadrana dispozicija suda da moe odluiti da se odri javna rasprava, niti da cijeni takav zahtjev stranke. Naprotiv, zahtjev stranke da prisustvuje nejavnom rjeavanju ili da se odri usmena javna rasprava, a koji je, dakle, postavljen u tubi ili u odgovoru na tubu, sud je duan prihvatiti. Pri tom, valja imati u vidu da se pod naelom javnosti podrazumijeva kako stranaka javnost tako i opa javnost. Stranaka javnost znai prisustvo nejavnom rjeavanju upravnog spora samo stranaka, dok opa javnost podrazumijeva mogunost prisustva usmenoj javnoj raspravi prilikom rjeavanja upravnog spora svakom licu, bilo da je uesnik postupka ili ne. To znai da e sud kad je rije o stranakoj javnosti, na zahtjev stranke da prisustvuje nejavnom rjeavanju upravnog spora omoguiti strankama, odnosno njihovim zakonskim zastupnicima i punomonicima da prisustvuju prilikom rjeavanja upravnih sporova, ali ne i drugim licima. Sud je, po takvom zahtjevu, duan obavijestiti stranke i zainteresirana lica o datumu nejavnog rjeavanja i njihovom pravu da tom rjeavanju prisustvuju. Kad je rije o opoj javnosti, po zahtjevu stranke sud je duan da pripremi i odri usmenu javnu raspravu na kojoj mogu prisutvovati pored stranaka i sva druga lica koja pristupe raspravi. U odnosu na odredbe l. 6. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, moe se postaviti pitanje da li je u postupku upravnog spora obavezno provesti javnu raspravu, i da li se njenim provodenjem ujedno potuje pravo stranke na pristup sudu, ili propisani princip nejavnog rjeavanja upravnih sporova dovodi u pitanje ostvarenje tog prava. Naime, prema Evropskoj konvenciji (l. 6. st. 1) svako ima pravo da se pravino i javno u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom,
2

Stjepanovi, N. Lili, S.: Upravno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 1991, str. 194.

obrazovanim na osnovu zakona, odlui o njegovim gradanskim pravima i obavezama, ili o krivinoj optubi protiv njega. To znai da i kad je rije o ostvarivanju gradanskih prava i obaveza, Evropska konvencija obavezuje na javnu raspravu, dok se prema pravilima koja propisuje ZUS upravni sporovi po pravilu rjeavaju nejavno. U vezi s tim treba imati u vidu da Evropska konvencija prema l. II/2 Ustava BiH ima supremaciju nad svim domaim zakonima i obavezuje sve domae institucije da je direktno primjenjuju, odnosno da je ona po rangu iznad zakona. Medutim, za pravilnu primjenu Evropske konvencije, kad je rije i o upravnom sporu, od znaaja je samo definiranje pojma gradanskih prava i obaveza. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, domae pravo treba da definie odredeni pojam kao pravo ili obavezu, i pojam gradanskih prava i obaveza nije ogranien i ne obuhvata samo one sporove koji su privatnopravne prirode u tradicionalnom smislu, tj. sporove izmedu pojedinaca, ili izmedu pojedinca i drave onda kada se ona pojavljuje u skladu s odredbama privatnog prava a ne vrei akte suverene volje. lan 6. st. 1. Evropske konvencije moe se primijeniti kad je zahtjev novane prirode i kada je zasnovan na navodnoj povredi prava, koja je takoder novane prirode, bez obzira na uzroke spora i injenicu da su nadleni upravni sudovi (presuda Evropskog suda u sluaju Editions Periscope protiv Francuske od 26.03.1992. godine, serija A, br. 234-B str. 65, stav 40. i u sluaju Beaumartin protiv Francuske od 24.11.1994, serija A 296B-, str. 60-61, stav 28). Iz ovog i proizilazi da se l. 6. Konvencije prema praksi Evropskog suda primjenjuje u vezi privatnih prava i obaveza definiranih na nain kako je to i izraeno u citiranom stavu. A naelo javnosti postupka odnosi se, prema praksi Evropskog suda, na svaku fazu postupka koja moe uticati na konanu odluku. U predmetu Ezelin protiv Francuske II (1994) izraen je stav da zahtjev javnosti rasprave normalno objedinjuje i pravo na usmenu raspravu na prvostepenom nivou, a posebno kad stranka u predmetu to naroito zahtijeva. U vezi s tim treba imati u vidu da je upravni spor, prema pravilima koja propisuje ZUS (osim u BDBiH), jednostepen, budui da se sudska odluka ne moe pobijati albom kao redovnim pravnim lijekom. I prema stavu Ustavnog suda BiH izraenom u odluci br.: AP 236/03 od 15.06.2004. godine, postupak u upravnom sporu pred nadlenim sudom ima karakter redovnog sudskog postupka, pa samim tim i taj postupak mora biti voden tako da zadovolji zahtjeve javnog sudenja i zahtjeve prava javnosti na kontrolu pravosuda. Osim toga, u navedenom predmetu, po apelaciji protiv odluke Vrhovnog suda FBiH u upravnom sporu u predmetu naknadne naplate carinskih dadbina, Ustavni sud BiH cijeni da je dolo do povrede prava na javnu raspravu iz l. 6. st. 1. Evropske konvencije i l. II/3 e Ustava BiH, jer u upravnom postupku a ni u postupku upravnog spora apelantu nije bila osigurana javnost postupka i nije mu data mogunost da lino ispita navode prijava protiv njega, niti da lino obrazloi razloge podnoenja tube u upravnom sporu. Medutim, po apelaciji na odluku Vrhovnog suda RS donijetoj u upravnom sporu u predmetu odjavljivanja obavljanja samostalne djelatnosti, iako je upravni postupak u konkretnom sluaju bio nejavan a odluka suda je takoder donijeta u nejavnoj sjednici, Ustavni sud BiH u odluci br. AP 908/05 od 09.02.2006. godine izraava stav da nema povrede iz l. 6. st. 1. Evropske konvencije i l. II/3 e Ustava BiH u odnosu na pravo

pristupa sudu, jer da je cjelokupan postupak upravnog spora voden prema pravilima (ranijeg) ZUS-a, da su u obrazloenju presude dati jasni razlozi donoenja presude u nejavnoj sjednici, i da se sud u odgovoru na apelaciju izjasnio na sve njene navode.

4. Usmena, javna rasprava

Kao to je to prethodno ukazano, u odnosu na pitanja u vezi odravanja javne rasprave prisutna su razliita rjeenja propisana Zakonom o upravnim sporovima koji su u primjeni na podruju BiH. Dakle, po pravilu, sud u upravnim sporovima rjeava nejavno, ali prema pravilima ZUS-a propisani su izuzeci kad sud moe odluiti samoinicijativno ili po prijedlogu stranke da se odri rasprava. U vezi stim, prema ZUS-u FbiH (l. 28. st. 2. i 3) sud je duan da pripremi i odri usmenu javnu raspravu na zahtjev stranke ako je to postavljeno u tubi ili odgovoru na tubu, a prema ZUS-u BDBIH (l. 27. st. 3) glavna rasprava e se uvijek odrati ako se radi o tubi kojom se trai povrat stvari ili naknada tete. U sluaju kad sud odlui, odnosno kad je duan da odri javnu raspravu, sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea odredie dan rasprave i na raspravu pozvati stranke i zainteresirana lica, ako ima takvih lica, kao i njihove zakonske zastupnike i punomonike, a prema potrebi na raspravu se pozivaju se i svjedoci, vjetaci i dr. Sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea rukovodi raspravom, on otvara raspravu, objavljuje predmet raspravljanja, zatim utvrduje da li su ispunjene procesne pretpostavke za odravanje rasprave, da li su raspravi pristupile sve pozvane stranke, svjedoci, vjetaci, pa ako nisu provjerava urednost poziva i opravdanost razloga izostanka, i daje rije strakama. Na raspravi koja se odrava pred vijeem, prvo rije dobija lan sudskog vijea koji je izvjestilac, i pri tom izvjestilac izlae stanje i sutinu spora ne dajui svoje miljenje, a nakon toga daje se rije tuiocu da obrazloi tubu, a zatim zastupniku tuene strane i zainteresiranim licima da obrazloe svoje navode. Sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea rukovodi i ostalim procesnim radnjama koje se preduzimaju na raspravi. O raspravi se vodi zapisnik, u koji se unose samo bitne bitne injenice i okolnosti, kao i izreka odluke3. Koje su bitne injenice i okolnosti u konkretnom sporu cijenie sudija pojedinac, odnosno predsjednik vijea. Osim toga zapisnik sadri i uobiajene podatke o nazivu suda, datumu odravanja rasprave, predmetu upravnog spora, sastavu suda, prisutnim strankama i drugim licima, za odsutne konstataciju o urednosti poziva i opravdanosti razloga nedolaska i dr. Zapisnik potpisuju predsjednik vijea, odnosno sudija pojedinac i zapisniar. Izostanak stranke s rasprave ne spreava odravanje rasprave, i u tom sluaju, podnesci stranaka e se proitati. Kako je odziv po pozivu na raspravu pravo stranke a ne i njihova dunost, to i eventualni nedolazak stranke na raspravu po nju ne moe imati
3

Lili, S.: Upravno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, Beograd, 1995, str. 158.

tetne pravne posljedice. Izostanak stranke se ne moe uzeti kao odustajanje stranke od svojih zahtjeva. Ako su s rasprave izostali i tuilac I tueni, sud e raspraviti spor i bez prisustva stranaka. Sud uvijek moe rijeiti upravni spor i kad se stranke ne odazovu na raspravu, jer njihov izostanak ne zadrava rad suda. Uglavnom, odredbe o odravanju rasprave ranijeg ZUS-a, preuzete su i novim ZUS-om, i na usmenu raspravu u upravnom sporu o svemu to nije propisano odredbama ZUS-a, u supsidijarnoj su primjeni odgovarajue odredbe ZPP-a.

5. Nain rjeavanja upravnih sporova

Sud rjeava upravni spor, po pravilu, na podlozi injenica koje su utvrdene u upravnom postupku. Sutina i smisao upravnog spora i jest u tome da sud cijeni da li je pravilno proveden upravni postupak, i da li je pravilno primijenjeno materijalno pravo na injenino stanje utvrdeno u upravnom postupku, i da na osnovu toga i odluuje o zakonitosti osporavanog upravnog akta. Prema ranijim rjeenjima, a koja su sadrana i u ZUS-u BiH (l. 34) i ZUS-u BDBiH (l. 29) sud e u upravnom sporu, ako nade da se spor ne moe raspraviti na osnovu injenica utvrdenih u upravnom postupku, ili ako su u upravnom postupku poinjene povrede pravila postupka, ponititi presudom osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt i predmet vratiti nadlenom organu na ponovno rjeavanje (spor ograniene jurisdikcije). Nadleni organ je duan postupiti onako kako je u presudi odredeno i donijeti novi upravni akt. Medutim, ako bi u tom sluaju ponitenje upravnog akta i ponovno vodenje postupka kod nadlenog organa izazvalo za tuioca tetu koja bi se teko mogla naknaditi, ili ako je na osnovu javnih isprava ili drugih dokaza u spisu oigledno da je injenino stanje drugaije od onog utvrdenog u upravnom postupku ili ako je u upravnom sporu ve bio poniten upravni akt, a nije u potpunosti postupljeno po presudi, sud je obavezan, na raspravi, sam utvrditi injenino stanje i na osnovu tako utvrdenog injeninog stanja rijeiti upravnu stvar presudom, odnosno rjeenjem (spor pune jurisdikcije). Presuda, kojom sud u ovom sluaju meritorno rjeava upravnu stvar, u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt. Medutim, u odnosu na ta rjeenja, novim rjeenjima ZUS-a FBiH (l. 33) i ZUS-a RS (l. 29), nain rjeavanja upravnih sporova je znatno izmijenjen. Sud je duan u upravnom sporu da odluuje u sporu pune jurisdikcije. Naime, po pravilu, sud rjeava upravni spor na podlozi injenica koje su utvrdene u upravnom postupku. Ali kad sud u upravnom sporu na raspravi utvrdi drugaije injenino stanje u odnosu na injenino stanje utvrdeno u upravnom postupku i otkloni povrede pravila upravnog postupka donijee sudsku odluku, kojom e ponititi osporeni upravni akt i prvostepeni upravni akt, ako je i on sadravao iste nedostatke, i sam e rijeiti upravnu stvar (spor pune jurisdikcije). Pri tom, sud po pravilu utvrduje injenino stanje na raspravi, na koju se poziva i stranka, a moe to i preko jednog lana sudskog vijea ili preko drugog suda. Kad sud utvrduje injenino stanje preko drugog suda, taj sud je obavezan postupiti po zahtjevu zamolbenog suda i obavijestiti stranke da mogu prisustvovati roitu za izvodenje dokaza. Dakle, rije je o sporu pune jurisdikcije kad sud u rjeavanju upravnog 9

spora donese presudu kojom ponitava upravni akt i njom rjeava upravnu stvar. Kad sud poniti osporeni upravni akt i predmet vrati nadlenom organu na ponovni postupak, radi se o sporu ograniene jurisdikcije. Sud moe samo izuzetno da odluuje u sporu ograniene jurisdikcije. U vezi s tim, u smislu odredbi l. 28. st. 4. ZUS-a FBiH, kad je u predmetu odluivano nejavno na sjednici ili sudiji pojedincu, sud moe, ako su za to ispunjeni uslovi, ponititi osporeni drugostepeni upravni akt i prvostepeni upravni akt, ako sadri iste nedostatke kao i drugostepeni akt, i predmet vratiti tuenom ili prvostepenom organu na ponovno rjeavanje, samo kad ocijeni da e on bre i efikasnije provesti postu pak i odluiti u upravnoj stvari. Ovo se u praksi moe od sudova i ee koristiti, tako da postoji opasnost da se ovaj izuzetak pretvori i u pravilo, ali stranke svojim ovlatenjima mogu uticati i sprijeiti eventualnu takvu praksu sudova u rjeavanju upravnih sporova. Ovakvo rjeenje u odnosu na spor ograniene jurisdikcije, na izriit nain, ne sadri novi ZUS RS. Prema odredbi l. 31. st. 5. tog Zakona, ako se presudom poniti upravni akt, a ako priroda stvari to dozvoljava i ako rezultati postupka pruaju pouzdan osnov za to, presudom se moe rijeiti upravna stvar. To ne znai da je sud u punoj jurisdikciji i rijeio upravni spor, ali je i mogue, to svakako u vezi s tim otvara dileme. Medutim, iz odredbi l. 31. tog Zakona ne proizilazi da sud moe samo ponititi upravni akt bez daljeg odluivanja o upravnoj stvari, mada st. 3. tog lana propisuje da ako se presudom tuba uvaava, osporeni akt se ponitava i meritorno odluuje. Osim toga, kad je tuba podnesena u sluaju tzv. utanja administracije, a sud nade da je opravdana, presudom e uvaiti tubu i naloiti nadlenom organu da donese odgovarajuu odluku. Dakle, u odnosu na ukazane izuzetke, u svim drugim sluajevima sud je duan u upravnom sporu odluiti u sporu pune jurisdikcije. Pri tom su u odnosu na ocjenu suda u vezi pravilnosti utvrdenja injeninog stanja, mogue slijedee situacije: u sluaju nespornog i pravilno utvrdenog injeninog stanja, sud e ponititi osporeni upravni akt ako ocijeni da je u konkretnom sluaju dolo do pogrene primjene mater i - jalnog prava i sam e uz pravilnu primjenu materijalnog prava rijeiti upravnu stvar; u sluaju spornog i neutvrdenog injeninog stanja, sud e sam provesti postupak i utvrditi injenino stanje, otkloniti povrede postupka, presudom e ponititi osporeni upravni akt i pravilnom primjenom materijalnog prava, sam e rijeiti upravnu stvar, bez vraanja predmeta na ponovni postupak nadlenom organu.

U upravnom sporu sud odluuje o zakonitosti konanog upravnog akta. Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tube, to predstavlja primjenu naela dispozicije stranaka. To znai da tuilac svojim zahtjevima u tubi i odreduje granicu upravnog spora koji je on pokrenuo.U zavisnosti od toga ta se smatra da je nezakonito u osporenom upravnom aktu, tubeni zahtjevi po pravilu se odnose na traenje tuioca da sud poniti upravni akt, u cijelini ili djelimino. Osim tog glavnog zahtjeva, mogui su i jo neki zahtjevi tuioca protiv istog tuenog, kada su oni

10

medusobno povezani s istim upravnim aktom koji je predmet upravnog spora, kaonpr. da se poniti osporeni upravni akt i da se tuiocu povrati oduzeta stvar ili naknadi nanesena teta. Medutim, da li je sud prilikom ispitivanja zakonitosti osporenog upravnog akta vezan i razlozima tube, ili to nije, o tome su na podruju BiH prisutna razliita rjeenja. Naime, prema pravnim pravilima koja propisuju ZUS BiH (l. 35), ZUS RS (l. 30) i ZUS BDBiH (l. 30), u ispitivanju zakonitosti osporenog upravnog akta sud nije vezan razlozima tube. Sud moe utvrditi da je osporeni upravni akt nezakonit i iz drugih razloga, a ne onih za koje to smatra tuilac. Tako npr. ako tuilac u tubi navede da je nezakonitost osporenog upravnog akta u povredi materijalnog prava, sud moe utvrdi da se radi o povredi upravnog postupka u vezi s utvrdivanjem injeninog stanja i sl. A kad je rije o nitavosti upravnog akta, sud na nitavost upravnog akta, bez obzira da li je to postavljeno kao tubeni zahtjev, mora paziti po slubenoj dunosti. Prema novom ZUS-u FBiH (l. 34) sud je pri ispitivanju zakonitosti osporenog upravnog akta vezan razlozima tube. Dakle, zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tube, ali i u granicama zakonskih razloga navedenih u tubi. Medutim, prema l. 34. st. 2 ZUS-a FBiH, sud vise ne pazi po slubenoj dunosti na nitavost upravnog akta, nego samo po zaht jevu tuioca. Naime, ako sud po zahtjevu iz tube utvrdi da je osporeni upravni akt nitav, ponitie ga, a ako su razlozi nitavosti sadrani i u prvostepenom upravnom aktu, ponitie i taj akt.

6. Presuda u upravnom sporu

(sadrina presude) Sud donosi odluku (to vai za presudu i rjeenje) veinom glasova, i to na taj nain da se vijeanje i glasanje odvija bez prisustva stranaka. Presuda se objavljuje odmah (zajedno sa najvanijim razlozima), osim u sloenim sluajevima kada sud moe objaviti presudu (rjeenje) i kasnije, tj. u roku od osam dana od dana odrane usmene rasprave. Ovaj rok se moe produiti ako sud ne moe izrei presudu odnosno rjeenje, ako se prije toga treba utvrditi neka injenica za utvrivanje nije potrebna nova usmena rasprava. U tom sluaju se spomenuti rok rauna od dana utvrivanja te injenice. U pogledu sadrine presude odnosno rjeenja, ZUS propisuje njihove sastavne dijelove, i to: oznaenje suda, kao i navoenje poimenice predsjednika i lanova vijea koje je presudu donijelo, zapisniara, stranaka i njihovih zastupnika, kratko izlaganje predmeta spora te dan kad je presuda (odnosno rjeenje) izreena i objavljena (uvodni dio), zatim dispozitiv presude, obrazloenje presude i pouka o pravnom sredstvu. Izvornu presudu potpisuje predsjednik vijea i zapisniar a strankama se izdaje u ovjerenom prijepisu.

7. Obaveznost presude u upravnom sporu

Presude sudova donesenih u upravnom sporu imaju snagu zakonske istine u konkretnom spornom odnosu. Autoritet presuene stvari (res judicata) namee obavezu njenog 11

izvrenja na odgovarajui nain. Ta obaveznost odnosi se ne samo na organe uprave (iji je akt bio predmet spora), nego i na tuioca, zainteresovana lica (ako ih je bilo u sporu), kao i na sva ostala trea lica (koja su duna da je potuju). Prije svega obaveznost presude u upravnom sporu odnosi se na tuenog. Kada sud poniti akt protiv koga je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraa u stanje u kome je bio prije nego to je postupak pokrenut. U situaciji kada je prema prirodi stvari koja je bila predmet spora potrebno umjesto ponitenog akta donijeti drugi novi akt u izvrenju sudske odluke, tueni organ je duan da ga donese bez odlaganja, najkasnije u roku od 30 dana, odnosno 15 dana prema ZUS-u BiH, i od dana dostave presude. Tueni organ je pri donoenju novog akta vezan pravnim shvaanjem, kao i primjedbama suda u pogledu postupka. Meutim, u situaciji kada prema prirodi stvari (poslije ponitavanja osporenog akta) nije potrebno donositi novi akt , tada se obaveza za tuenu stranu ispoljava u vidu neinjenja tj. uzdravanja od donoenja novog akta. U sluaju kad je organ na osnovu presude duan da donese novi akt i on ga donese, ali protivno pravnom shvatanju suda ili primjedbama vezanim za postupak, tuilac mora podnijeti novu tubu kojom trai da sud poniti taj novi akt. Na osnovu tube sud e ponititi takav akt, i po pravilu, sam rijeiti upravnu stvar kojom preudom, koja u svemu zamjenjuje upravni akt (spor une jurisdikcije). O nastaloj situaciji sud je duan obavjestiti nadleni organ koji vri nadzor nad organom koji je propustio da postupi u skladu sa odlukom suda. U drugoj varijanti, kad je organ na osnovu presude duan da donese novi upravni akt ili akt o izvrenju presude, on ga uopte ne donese, a duan je da ga donese odmah , a najkasnije u roku 30 dana odnosno 15 po ZUS-u BiH od dostavljanja presude. U ovom sluaju tuilac se ne moe obratiti sudu da odmah donese presudu, ve nadlenom organu uprave , i to posebnim podneskom, da u roku od sedam dana postupi po presudi suda tj. da donese novi upravni akt kako je to u presudi naloeno. Ako nadleni organ u predvienom roku (sedam dana) ne donese akt, stranka moe traiti donoenje takvog akta od suda koji je donio presudu u prvom stepenu. Po zahtjevu stranke sud e zatraiti od nadlenog organa obavjetenje o razlozima zbog kojih nije donio upravni akt. Nadleni organ duan je dati traeno obavjetenje odmah, a najkasnije u roku od sedam dana.

12

Ako nadleni organ to ne uini ili ako to uini a dato obavjetenje, po ocjeni suda, n opravdava neizvrenje sudske presude, sud e donijeti rjeenje koje u svemu zamjenjuje akt nadlenog organa. Sud e donjeto rjeenje dostaviti organu nadlenom za izvrenje i o tome istovremeno obavjestiti organ koji vri nadzor nad radom organa koji nije izvrio presudu. Organ za zivrenje presude duan je bez odlaganja izvriti rjeenje. ZUS BiH predvia disciplinsku odgovornost za odgovorna lica nadlenih institucija koje u odreenom roku ne donesu umjesto ponitenog konanog upravnog akta novi upravni akt prema pravnom shvatanjima suda i primjedbama u pogledu postupka,kao i u sluaju kad nadlena institucija poslije ponitenja konanog upravnog akta ne donese novi upravni ak ili novi upravni akt u izvrenju presude u zakonski predvienim sluajevima. Pored tuenog, presuda u upravnom sporu obavezuje i tuioca i to uglavnom kada je njegova tuba odbijena kao neosnovana. U tom sluaju za tuioca nastaje obaveza da postupa po upravnom aktu koji je ostao na snazi. Presuda donijeta u upravom sporu odnosi se i na zainteresovano lice u upravnom sporu. U pogledu obaveznosti presude u odnosu na ostale subjekte (organe, organizacije i pojedince), vano je istai da ona u pravilu nema neposrednog znaaja, izuzev kad dodje u dodir sa pravnim odnosom koji je definisan pravosnanom presudom, kada su je duni potovati

13

Zakljuak
Upravni spor je veoma bitan jer doprinosi tome da jedna drzava bude pravna u pravom smislu te rijei. Takoe, bez ovakvih pravnih djela ne bi bilo demokratije kojoj sve zemlje dananjeg vremena tee. Na kraju, moemo samo rei da pravo bez drave ne postoji ali isto tako ni drava ne moe da postoji bez prava i pravde. O presudi se moe rei da je ona autoritet koji namee obavezu njenog izvrenja i samim tim predstavlja jedan od bitnijih dijelova prava. Presudom nad vriocem krivinog djela svaki slobodan ovjek dobija garantovanu sigurnost koju mu je pravna drava obeala.

14

Literatura
1. Jaarspahi, ., Dabi.J, B.:,Izvrna i upravna oblast modul 4, Okruni sud Istono Sarajevo Sarajevo, 2009. 2. Stjepanovi, S., Lili, S.: Upravno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, 1991. 3. Kunic, P.: Upravno pravo-opti dio, Pravni fakultet u Banjoj Luci i Visoka kola unutranjih poslova u Banjoj Luci, 2006. 4. Lili, S.: Upravno pravo, Pravni fakultet u Beogradu, 1995.

15