Filozofija odgoja;Michel de Montaigne

O filozofiji odgoja: Cilj: Njegovati i razvijati filozofske refleksije o odgoju i

obrazovanju, koje razmatraju temeljne aspekte ljudskog nastojanja da, posredstvom uenja, razvije intelektualne i emocionalne dispozicije, rekonstruira iskustva i kulturno obnovi ivot. U sreditu pozornosti su tri aspekta filozofije odgoja; a) analitiki aspekt (problematiziranje pojmova odgoja, obrazovanja, uenja i pouavanja, nastavnog autoriteta i nastavnih oekivanja); b) kritiki aspekt (kritika ideologija, obrana razboritoga vrijednosnog pluralizma, spoznajni i voljni imbenici graanskih i dravljanskih kompetencija); c) preskriptivni aspekt (radikalno umno preispitivanje ivota, kultiviranje humaniteta u univerzalnom potovanju moralnih osoba, narativna imaginacija koja njeguje suosjeanje i odgovornost). Studenti stjeu uvide u filozofsko-povijesne i problemske aspekte odgojnog procesa. Sadraj: Pojam i svrhe odgoja. Analitiki, kritiki i preskriptivni pristupi filozofije odgoja. Praktiki um, odgoj i autoritet. Sokratova majeutika, koncept pouavanja bez uitelja, regenerativna snaga filozofije. Platonova paideia metafiziki, politiki i duevni red. Aristotelov odgoj po navici i odgoj po pouci, vrline i dobrobit, naini ljudskog ivota. Stoici: pojam moralnog napretka i filantropski kozmopolitizam. Augustinova iluminacijska teorija uenja, istina i znaenja, moralna perfekcija. Humanistiki odgojni ideali. Descartes i Locke: kultiviranje uma. Rousseau: odgojna transformacija ovjeka. Dewey i progresivizam. Postmoderna razumijevanja odgoja.

Pojam odgoja:

ivot je, naravno, mogud i bez odgoja. No tako je mogud samo primitivan ivot koji je upravljan uroenim ivotnim programom bez smisla i bez potrebe za individualnim uenjem. Rod primitivnih bida "ui" i "pamti" prenosedi ivotno vane genetske informacije s "roditelja" na "djecu", ali ne i na ostale ive lanove roda. to

je ivot primitivniji to mu je manje potreban odgoj, pa se primitivnost nekog bida u bitnome prepoznaje i u (ne)razvijenosti njegove potrebe za odgojem. ovjeku je odgoj, naravno, potreban. Bez odgoja on ne samo da ne bi bio ovjekom, ved ni preivjeti ne bi mogao. Stoga je za njega odgoj uvjet ivota, a napose onog ivota po kojemu se on prepoznaje ovjekom. Prisutno je to i u samom jezinom izrazu odgoj (od-goj). Naime, iako u jezinoj svijesti vie ne ivi veza sa iti (ivjeti), te je goj poseban leksem sa svojom leksikolokom porodicom, ipak: "Prijevoj goj prema iti ima znaenje preterita 'ono to je ivjelo'". 6 (Avesta gaya - "ivot, ide, ivljenje"). To znai da je odgoj, na neki nain, oivljavanje ivljenog ili obnavljanje (to nije isto to i ponavljanje - opetovanje) prolog.

Ali ljudski ivot nije bilokakav ivot. To je kulturni ivot. To je ivot kulturnog bida koje povijesno opstoji samo kultivacijom vlastita ivota. Odgoj i jest upravo kultivacija . Kao kulturno bide, tj. kao bide ija je istinska priroda kultura, ovjek se, za razliku od ivotinje, ne raa u svojoj prirodnosti, ved u ljudski neprirodnoj primitivnosti koja je samo raspoloiva i otvorena za kulturno i ljudsko (dakle odgojiva i kulturabilna), to de se odgojem eventualno tek ozbiljiti. Drugim rijeima, ovjekova je ljudskost utemeljena u odgoju. "U svom uem, osnovnom znaenju odgoj je namjerno, plansko, svrhovito djelovanje prvenstveno na nedoraslog ovjeka (dijete) radi svijesnog i aktivnog razvijanja njegovih vrijednih dispozicija i uvoenja u kulturnu stvarnost."

Michel de Montaigne: francuski renesansni filozof i pisac, najznaajniji esejist u povijesti.Zavrio filozofiju u Bordeauxu gdje se upuuje u stoiku filozofiju. Odlaskom upoznava se sa skepticizmom. U Parizu objavljuje svoje 3 knjige eseji koje

nastaju pod utjecajem Platona i sv. Aurelija Augustina. U knjigama vodi imaginarne dijaloge sa samim sobom i sa antikim mudracima i filozofima te razglaba o:smtri, ivotu, odgoja, ljubavi, seksu, prijateljstvu, politici itd...

Eseji: o odgoju djece:

Pisac u eseju ima suvremene poglede na odgoj djece jer glavni cilj odgoja je formiranje i razvijanje inteligencije,a ne samo uenje napamet koje pisac smatra gubljenjem vremena,naglaava da se usvojeno znanje mora znati i primijeniti,to je vrlo vano u plemikom ivotu. Pisam misli da one predmete koji su tei ili koji nisu tako zanimljivi treba uiti na zanimljiviji nain kao to je i on sam uio grki koji mu je iao slabije od latinskog.Vanost filozofije je jedna od tema kojom se pisac bavi i koju pisac obrauje u ovom eseju jer i sam pisac zna koliko je vana filozofija u izgraivanju miljenja djece,ali i karaktera. Micahel de Montaigne je odgoj i obraovanje koje su mu pruili roditelji i smatrao pravilnim odgojem i obrazovanjem. Michael de Montaigne napomenuo je kako je potrebno cijeli ivot uiti da bismo neto zaista znali i imali neko poseno znanje da bismo znali iskoristiti sve nae vrline. Montaigneov esej O odgoju bio je psoveen gorfici Diani de Fois(Foa),koja je oekivala dijete.Montaigne je u njemu namjeravao iznijeti svoje poglede vezane prije svega uz odgoj plemike djece

Upozorit emo ga da u drutvu dri oi otvorene; jer, uvjerio sam se da mjesta u prvim redovima uglavnom zauzimaju oni nesposobniji,a da je veliko bogatstvo rijetko razmjerno sposobnostima. Meu slobodnim umijeima ponimo s onime koje ui tome kako biti slobodan.

Svi bismo se trebali pitati isto: Budui da sam ispunjen ambicijom, krtou, nepromiljenou i predrasudama, zar da i pomislim baviti se gibanjem svemirskih tijela, dok se moram nositi s takvim neprijateljima u sebi?

Dua koju nastanjuje filozofija vlastitim svojim zdravljem ozdravljuje i tijelo. Njezina smirenost i lagoda moraju se oitovati i izvana; mora ona prema svome kalupu oblikovati i vanjski izgled i u tu svrhu snabdijeti ga umiljati ponosom, djelatnim i radosnim kretnjama, zadovoljnim i smirenim licem. Najrazvidnije obiljeje mudrosti jest nepomuena radost; raspoloenje to ga ona budi nalik je

na sva oblija na Mjesecu vjena vedrina.

O istinskoj vrlini Njezino je oruje suzdranost, a ne snaga. Sokrat, njezin prvi miljenik, namjerno se odrekao napora da bi se u lagodi i bezazlenosti prepustio njezinu prirodnom napredovanju. Ona je majka hraniteljica ljudskih zadovoljstava. inei ih pravednima, ini ih ona sigurnima Mimoie li je uobiajena koliina sree, Vrlina odmahne rukom, ili se nekako snae bez nje, ili si pak sama iskuje svoju sreu koja nadalje nee biti neizvjesna i promjenjiva.

Nerijetko me silno iznenadio izvanredni Alkibijadov znaaj koji mu je omoguavao da se s nevjerojatnom lakoom preobraava na toliko razliitih naina, a da to ne nateti njegovu zdravlju jednom bi nadiao veliajnost i rasko Perzijanaca, drugi put strogost i suzdranost Spartanaca; bijae on u jednakoj mjeri preobraenik u Sparti, koliko sladostrasnik u Joniji

(Montaigne o sebi): bijah tako teak, trom i uspavan te me nitko nije mogao izvui iz moje lijenosti, makar bila rije i o igri. to sam pak bio kadar sagledati, uoio bih dobro i, unato tekoj naravi, gajio sam smione misli i stajalita koji su nadilazili moju dob. Duh mi je bio dokon i ne bi se pokrenuo dok ga netko ne bi potaknuo; sporo sam razumijevao i nisam bio odve dosjetljiv, a usto sam jo i slabo pamtio Opasnost nije bila u tome da poinim neto loe, nego da ne uradim nita I jo bih spomenuo jedno svoje obiljeje kao djeteta: samopouzdani izraaj, lakoa govorenja i kretnji dok samglumio u nekim ulogama.