Pregled pisaca za djecu Poezija za djecu jeste poseban nain umjetnikog izraavanja gdje pjesnik prilazi djetete kao

ravnopravnom bidu, potujudi njegova vienja i njegov svijet. Poezija za djecuse dijeli na etiri osnovna dijela : ZAETNIKE TRADICIONALISTE MODERNE SUVREMENE/TRANZICIJSKE Zaetnici su oni pjesnici koji su zaeli djeiji pjesniki svijet, svojim prvim pjesmama prili djetetu, sa posebnog aspekta aspekta djeijeg vienja. Ova poezija se dosta naslanja na narodnu poeziju i nema neku razvijenu umjetniku vrijednost, ali njezin znaaj je u tome to od tog momenta djeija poezija se poela sistematski razvijati.Najznaajniji zaetnici sa naih prostora jesu: S.B.Baagid,J.J.Zmaj,A.antid ... J.J. Zmaj je prvi pravi djeiji pjesnik junoslavenskog govornog podruja. Njegove mnoge pjesme u svojoj sri imaju za cilj da obrazuju dijete, pa tako i svaki njegov kulturni rad, odnosi se na taj plemenit in.Stoga, njegova se poetika naslanja na pedagoko -psiholoke dimenzije, sa jedne strane, i sa druge, estetsko-etike dimenzije. U njegov opus ubrajamao patriotsku liriku, socijalnu, intimnu i ljubavne pjesme.On je znaajan i kao satiriar i kao tvorac poezije za djecu, to je ve napomenuto, a istu je uveo u knjievnost naih naroda.Pretao j e i uredovao sl. Listove : Javor, satirine listove Zmaj, ia, pa list za djecu Neven ...Bio je i knjievni prevodilac.O Zmaju su pisali razliiti kritiari pa tu postoje neke opreke Ljubomir Nedid, Laza Kostid i Bogdan Popvid smatrali su da je njegova poezija, osobito djeija, nema umjetniku vrijednost, doim svi ostali kritiari smatraju da je taj dio njegova opusa najznaajniji dio djeijeg stvaralatva u srpskoj knjievnosti 19. I 20. stoljeda. Dananja ga kritika smatram za najznaajniji faktor afirmacije djedije poezije, ali da nema onu vrijednost koju mu daju neki kritiari. Njegova poezija ima tri temeljna poetsko -didaktika cilja : da zabavi, ratvedri i poui.Ta poezija, je poezija jednostavnosti i prirodnosti,a sam Zmaj je dobar poznavalac djeije due.Ponajvie je opisvao djeije elje i snove, upornost da se ostvari neki cilj, svakodnevne patnje i probleme, pa je u njegovoj poeziji dijete moglo nadi i pouku, i

zatitu i utjehu.Njegove pjesnike slike su snane, stih je melodian i jednostavan , ritam ujednaen, a rima utvrena, Najede pie u estercu, sedmercu i osmercu, pa esto ta poezija prelazi u jednolian kalup kojeg njegovi suvremenici nikako nisu mogli da oslobeode.Takoer, on u svojem opusu ima pjesme koje govore o ivotinjama, gdje iste imaju personificirane osobine ljudi likovi su razvijen, imamo pouku, a sve se odvija u strukturi basne u stihu.Proete su alegorijama, metaforama i personifikacijom.U Zmajevoj poeziji razlikujemo etiri motiva nacionalni, patriotski, socijalni i opisni. Prema mnogim kritiarima Zmaj je do danas najvedi pjesnik za djecu. Aleksa antid, jedan od najvedih liriara naeg prostora, takoer spada u zaetnike djeijeg pjesnitva, sa svojom lirikom poetnog stadija.Na njegovu poetiku ponajvie su uticali J ovan Jovanovid Zmaj, sa naih prostora i sa europskog knjievnog nivoa, romantiar, H.Heine(antid je istoimenog romantiara i prevodio). Njegova poetika je puna snanih emocija i ljubavne lirike, koju je on na specifian nain izraavao kroz svoju ekspres iju. Znao je, i razumio da su ovjek, nebo i zemlja relacije gdje se vitaliziraju svi ovjekovi osjedaji, od od boli do srede. U temelju njegove poetike su snane emocije, eleginog tona i melodinog izraza ... Na njegovu liriku, poseban utjecaj imala je muslimansko-orjentalna pjesma sevdalinka (upravo u njegovoj ljubavnoj lirici, utjecaj sevde se posebno uviao). Pisao je i patriotsku liriku, jer to je bio period austrougarsk monarhije gdje su se narodi borili za svoju opstojnost, a pjesnici su veliali njihovu povijest, junake, bitke isl. antid je pisao i sonete strogog zbijenog izraza. U patriotskoj lirici on je suosjedao, ne samo sa svojim narodom, ved sa svima, bez obzira na naciju i vjeru tako je pjevao bosanskim muslimanima da ostanu u svojoj domovini, u onom momentu kad su se selili u Tursku, u vremenu austrougarske monarhije.Znao je i razumio, patnik, teaka i nemodnog, suosjado je sa njime, i to slikovito, elegino i lirino prikazivao. U njegovoj poetici sninopsis i bit djela uvijek predstavlj a pozitivistiki pogled na svijet, u bolje sutra, motivika sunca, zvijezda, ljubavi, svjetlosti, ali esto se znao razoarati u ivot, pa je zbog toga njegova poetika dobivala tonalitete nostalgije, eleginosti i bola. antid je jedan od osnivaa kulturnog lista Zora, bio je predsjednik Srspkog pjevakog drutva Gusle, u Mostaru, bio glumac, muziar, recitator ... S.B.Baagid je jedan od najvedih bonjakih intelektualaca 19. stoljeda, odnosno perioda borbe za bonjaku naciju, preporod i modernizaciju. Stoga, on se, osim knjievnodu i kulturom, bavio i politikom.elio je da se muslimani BiH okrenu ka Zapadu, da ostave sve ono

nazadno iz otomanske imperije, naravno, ono to je bilo vrijedno, nije degradirao, ali je uvidio da Osmalnije zaostaje za modernom Europom, stoga je elio okret ka zapadu, elio je preporod. Baagid je svoja shvatanja knjievnosti postupno usvajao preko orjentalnih jezika i kulture arapskog, turskog, perzijskoga ali je uvijek gajio i obdravao bosansku domocilnu motiviku.Gajio je patriotizam, snane nacionalne emocije, veliao prolost ... Prve svoje pjesme uobliio je u zbirku Trofanda,a u to vrijeme poinje sakupljati i grau za hostorije BiH, zajedno sa Mulabdidem i Nuri-Hadidem pokrede Behar,(1903.) , drutvo Gajret (1906.),pa asopis Gajret, Muslimanski klub, list Ogledalo ... Pisao je osim pjesama, historijski djela, i drame npr. Pod Ozijom. Npisao je veliki broj pjesama i eseja, a knjievni kritiari izdvajaju Na puini svjetla, te pjesme Nveseinju, u kojim su date osnove njegove poetike. U centru te poetike je zaviaj sa svojim vedrim i vrelim tropskim podnebljima, opisan sa zanosom i poletom, sa elementima narodnoh duha i narodne leksike.Vrele emocije, vrela ljubav, vrelo podneblje, vreli zaviaj to su njegove poetsko-prozne izraajne dimenzije. On je visok umjetniki nivo dosegao patriotskom lirikom, gdje on na romantiarski nain velia prolost svoga naroda, uz opjevavanje junatva, megdana, bitaka, te razne heroje. Znaajna tematika je i njegova ljubavna lirika, ona s ugleda na narodni duh i narodnu liriku, a osnov joj je bosanska sevdalinka.Osobina te poezije je ekspresivnostBaagidev stil je eterian i lagan.Njegova esta tema je Perzija, i idilina atmosfera njenih ruinjaka i slavuja, mladosti i vina, zemlja iz koje izviru pjesma i bajka.To su pjesme pune hedonizma,emotivnezvukovne strukture.Kad je rije o djeci, ova poezija razvija ponos, iri pozitivne emotivne vibracije, razvija matu i svojom ritimkom strukturom navodi na igru. Tradicionalna poezija jeste osobit pristup djeijem svijetu, slino kao i kod zaetnika, gdje se pjesnici veu za tradiciju, nastojedi i djecu vezati za istu, veliajudi vlastitu kulturu, naciju, religiju, te upudujudi djecu na pravi put samim time ona je didaktino-poune prirode. Ova poezija nema neku visoku umjetniku vrijednost jer je konvencionalne prirode i ima ciljanost u svojem bitku. Nasiha Kapidid-Hadi predsavlja jednu od najplodnijih pjesnikinja za djecu, iako spada u red tradicionalista, ona je zeal modernistiko pjesnitvo za djecu. Ona u svojoj poeziji otkriva ono intimno, vezano za njezinu duu, plemenitost, ljepotu, pozitivnost i sve to prenosi djeci. Svako pjesmu strukturira u misaono emotivnu cjelinu. Ispisala je poeziju u kojoj se osjeda ljubav prema itaocima i lirski naboj, ivot kao vrelo igre i dogaaja, djetinjstvo kao svijet

autonoman, blizak i tvoraki.Zbirka Maskenbal u umi najavila je senzibilnog stvaraoca koji osjeda puls djeteta i zna dosegnuti najintimnije prostore njegove due. Poet ska definicija djetinjstva kod nje je proeta senzibilitetom koji osjeda velike drame.Blia tradicionalnim, nego modernim temama, ivot posmatra kao simbol radosnog postojanja.Knjievni teoretiari su uoili da se dva teorijsko-metodoloka problema problema javljaju prilikom interpretacije knjievnog djela Nasihe Kapdidid-Hadid: konfesionalne opreke i spcefinost jezikog materijala. Njezina je poezija vezana za bosansku tradiciju i narodnu leksiku koja zapljuskuje ritmom i muzikom.Ekspresivnim izrazima ispriala je prie o djetinjstvu u kom vae ivotna pravila igrem srede i raspjevane mladosti. Uvijek se zanimala i razvijala znaaj za kulturu govora djeteta, uz visok umjetniki nivo, razvija ljepotu maternjeg jezika, za zaviajno podneblje... Primarni cilj ove poetike jeste da istrai djetinjstvo i literaturu, da slikajudi zaviaj proiruje pojomovni svijet, pomae djeiji psihiki razvoj, razvoj sposobnosti promatranja, bogati ivot novim predstavama.Prie nemaju logike zaplete, ved cilj da postanu predaje, da se prenose sa koljena na koljeno,. Stoga nedostaje ono ue na koje se nadovezuju dijelovi radnje, pa je fabula labava i lakose rasipa. Nasiha Kapidid -Hadid je obogatila djeiju knjievnost stilskim inovacijama, i pokazala da se u knjievnosti moe postidi visoki umjetniki nivo i u nainu pisanja i u izboru tema i u strukturiranju dijelova. Pisala je lako i dpoadljivo, a istovremeno zanimljivo, po tome je bliska modernoj literaturi. Dijete je u njenom fokusu udan empirijsko-transcendetalni dublet. Smatra da demo u djetetu spoznati sve to nam omogudava da shvatimo ivot u njegovoj jednostavnosti.Ona je uvijek u dijalogu sa djecom , uspostavlja veze, mostove i komunikacije, nudi rjeenja za probleme, tjei dijete i hrabri. Daje djetetu poruku, umotanu u ljubav, ruho beskrajne ljubavi, nudi panju i razumijevanje.

Moderna poezija Moderna poezija jeste ona, koja obuhvata period knjievnosti kada se intenzivno slikala svijest i podsvijest ovjeka i njegovo snalaenje u urbanoj serdini. U djela unose stih bez versifikacijskih i metrikih ogranienja. U tom stvaralatvu nalazimo opreku izmeu prolosti i sadanjosti. Tako demo nadi tradicionalistike motive, koji su neadekvatni za dananjih duh vremena, ali kad se stvae u kontekst specifian za njih, onda dobivaju svoju smislenost, a tus

ekrije kombinattorika ove poezije. Zastupnici ove poezije posmatraju svijet iz posebnog ugla, nekad pun bola i patnje, nekad kao savrenstvo ivota i stvarnosti. Mjere stvarnost vlastitim standardima. U moderniste se ubrajaju oni stvaraoci koji su na bilo koji nain ukazali na neke novitete i modernizaciju, te doveli do novih pravaca u poeziji i prozi.Iako su oni nastojali da pokau progres i neovisnost od tradicije, tradicija je stoer oko kog se sve krede, iz kog sve potie i u koji se vrada. Oton upanid Najvedi slovenski pjesnik 20. Stoljeda. Njegova tematika je svjea, zanimljiva, tematski raznovrsna i puna mladenakog poleta, vitalnosti i nadahnud.U njoj se naglaava borbenost i privreenost rodnoj zemlji, snana ljubav svome narodu i borba za njegovu slobodu i samostalnost. Dakle, vitalnost i polet predstavljaju jezgro Otonove poetike. On posmatra dijete u raznoraznim ivotnim situacijama, otkriva njegovu duu i matu. Njegov poetski svijet see od realnosti ka fantastinosti, pa obrnuto. On konkretizira prostor i vrijeme, a dijete se nalaziu centru svijeta.Glavni lik u njegoj cjelokupnoj poeziji jeste Ciciban. Tu se radi o djeaku koji upija svijet oko sebe, stie kroz igru nove spoznaje i tako ulazi u ivot. Ciceron vjeruje u ljudsku dobrotu, otvoren je prema svijetu, svjestan svoga postojanja. U centru pipeve potike je igra koja predstavlja simbol radosti i djetinjstva uopde. Pred njim svijet otkriva svoje arolije, uma otvara svoje ljepotze , grane listaju, cvijede se budi, ivotinje. Ponekad u njegovoj poeziji osjetimo primjesu tuge i nostalgije zbog spozanej nekih problema sa kojima se ovjek u ivotu susrede.Kritiari ukazuju na dva osnovna dijela Otonove poezije, da razvedri i i da zabavi. Njegova poezija moe ponuditi i pokuku, ali blago i nenametljivo. On prikazuje svijet u kojem je dijete slobodno i prirodno, sa svojim eljama i snovima. upanid ravnopravno tretira poeziju za djecu sa poezijom za odrasle.Kritiari ukazuju na posbnosti njegove poezije, dinamiku i misaonost to je kazano dramtikom kroz iskazane dijaloke forme i oblike. Prmjer toga su pjesme, Mak, Ciciban, i pelica napisane u isto dramskom obliku i strukturirane kao lirski igrokaz. Motiv pele kod njega ima mitsko znaenje - to je tenja ka opdoj spoznaji svijeta, a dijete je prikazano kao autonomno bide s pravom na vlastitu egzistenciju i igru i ija je odlika vedrina, humor, nestaluk i radost postojanja.

Grigor Vitez

G.Vitez je pjesnik iz hrvatske Slavonije. Ovaj podatak je znaajan jer u poeziju unosi duh i ritam rodnog podneblja, iv i brz tempo, nagle i neoekivane zavretke. Za samo 10 godina je objavio desetak pjesnikih izbirki za djecu. Karakteriu ga, jednostavnost leksike, zvukovno bogatstvo stilistike i iroka motivacija. Teoretiari djeije knjievnost Vitezovu poeziju dijele na etiri sfere: - pjesme izgraene na nonsensu - pjesme u kojima je naglaena igra rijei - pjesme o prirodi (ekoloka poezija) - pjesme s poukama Dakle, Vitez je unosio elemente narodne tradicije u svoje poetiku, te motive i ritam, tako da je na taj nain svojoj poeziji davao visok umjetniki nivo. Iz tih se razloga kod njega uvijek sojeda brz ritam, razigran i dinamian, po uzoru na narodnu pjesmu, ritam slavonskog kola i poskoice, a takoer mu je poezija bogata alama i dosjetkama, smijenim suprotnostima isl. segmentima. Poezija mu je graena dvostihom, rimovanim, u koji unosi toplinu i lirizam, a naglaena je i muzikalnost, enja pjesnikova da djeiju poeziju priblii djeijoj dui. Kritiari smatraju da je on doveo u idealan sklad moderan stih i narodnu tradiciju, da je vlastita sjedanja znao zaogrnuti u stih i transportirati u ambijent djeijeg svijeta. U toj poeziji se zapaa savrena virtuznost , svaki stih djeluje kao cjelina, svaka jezika konstrukcija je savrena ... Dakle, osnov njgove poetike predstavlja, dinamika ( moderan ritam, muzikalnost, ali i tonalitet slikovitosti ). Njegova poezija je puna melodioznosti, otkriva djetetu tajne i pomae mu da lake ue u bitnost maternjeg jezika. Zato je on takav pjesnik koji duboko osjeda psihologiju djeteta i vlastiti svijet djetinjstva, ima osjedaj za estetsko i etiko, te koji umjetso prie koristi slike i tako kazuje neto vie o svijetu, to je ve Vitez. Takoer, on voli da pouava djecu, o tradiciji, kako se stvara nova rije ... Teoretiari smatraju da je on prai zaetnik modernog djeijeg pjesnitva u Hrvatskoj, jer afirmira tememljna naela modernog djeijeg pjesnitva igru i nonsens. Poetika mu je podudarna slobodnim djediji m mislima, smatra da su djeije misli stubokom drugaije od onoih misli zastupljenih kod odraslih. Dijete ne razmilja racionalno po Vitezu, ved iracionalno, iracionalnom alogikom. Na kraju njegovih pjesama su saete poruke koje uvijek govore neto o djeijem svijetu, mati i drugim

dijelovima zasnovanim na humanizmu. On je flekisbilno koristio kombinaciju slobodnog stiha i rimovanog.

Suvremena/tranzicijska poezija Ovaj vid poezije vee se za sadanjicu i onaj najmoderniji pjesniki izraaj za djecu. Ona koristi iskustva tradicijske poetike, ali proiruje tematske, motivske, anrovske i druge granice.Mada se pridrava mnogih zakona tradicije koja namede priroda (ljubav, mrnja, ivot-smrt, roenje-umiranje), ali ona nema nieg zajednikog sa vremenskim odnosima.

Suvremena poezija za djecu analizira svijet u astralnim, mitolokim, teolokim ili religijskim formama. Za razliku od prethodnika, pisci manje vjeruju u onostrano, oni ele u racionalnosti pronadi iracionalno. Takoer, naglaavaju da knjievnost nije priprema za ivot , kako su naglaavali tradicionalisti, nego je ona sam ivot, ili, jednostavnije reeno, refleks ivota i stvarnosti. Suvremenostse razlikuje od modernizma po tome to suvremena ili tranzicijska djela imaju vjenu etiketu svevremenosti, jedne univerzalne modernosti, koja je aktuelna u svakom vremenu i prostoru. Dakle, bez obzira kad je pjesnik stvarao, ili pisac, ako njegovo djelo ima ove karakteristike, ono biva suvremenim i nosi epitet univerzalne modernosti.Tranzicijska knjievnost je karakteristina za one zemlje koje su izale iz nekog totalitarnog, nedemokratskog sistema, i u toj tranziciji nadoknaivaju sve ono izgubljeno, piudi i govoredi o svemu to je bivalo zabranjenim tose desilo sa BiH nakon to je izala iz totalitarne komunistike Jugoslavije. Pisci u BiH pokazuju anrovsku nesigurnost, tako da jo u djelima preovladava didatika i pouavanje, a esto su djela realistina i upuduju se na stvarnost. No kroz vremensku tranzicju ta knjievnost u BiH doivljaja progresiv ni porast na kvaliteti, obrauju se teme iz rata, stradanje djeteta, kataklizme kroz subjektivno vienje autora. Znaaj takvih djela je u svjeini tematike i jeziko-stilskim sredstvima, s pomodu kojih se izraavaju emocije prema nekom zbivanju. Nai psic i pjesnici se nalaze u domovini i u emigraciji oni koji su u emigraciji, blii su modernim Europskim strujanjima, pa je njihov izraaj itekako moderniji. Zvonimir Balog

Teoretiari smatraju da je on nastavlja vitezovskog pjesnitva, ali je njegova poe tika specifina, i samim time je nezaobilzan stvaralaki bljesak. Moda je najsmionije prekinuo s pedagokim pjesnikim tradicijama, zaokrenuvi u tajni i stvarni svijet djeijeg ovjeanstva. Postupkom ironije istjerao je iz pozije olinjala udovita, demoitologizirao je straila, zabrane i propise.Zastuao je da je djetinjstvo sloboda. Njegova motivika je vedra, aljiva, slobodna, nonalantna, bez okusa pedagokog indoktriniranja, bez obaveznih pravila za djecu. Kombinirao je pravce u knjievnosti, od dadaizma pa do letrizma, koristio kombinatornu i slikovitu lesksiku, a poznat je njegov stav da pravila nastaju nakon igre. To j pjesnik u temelju ije poetike je snana svjeina snage i duha,koji u haosu besmisla trai smisao, i u neredu pokueva nadi red stvari i pojmova. eli neobinu i zanimljivu igru u kojojse ne nazire svretak.

UMJETNIKA PROZA Umjetnika Basna

Umjetnuka basna je jedan od najstarijih proznih izraaja u knjievnosti za djecu, a ujedno je izeazito popularna, u bilo kojem vremenu, zbog svoje prirodne diadktike, i specifinog duha ivotinje, biljke i predmeti preuzimaju uloge ljudi, persfonicirani su, i tako ljude predstavljaju u odreenim situacijama, kao loe, kao dobre, kao napredne, kao plaljive , kao lukave ... Naravno, postoji razlika izmeu umjetnike basne i narodne, tvorac prve je odreen i znan autor, i njegove basne nose njegovu poetiku, tj. Stila stvaranja, doim drugi vid basne je vezan za usmene umotvorine, i smatra se da je kolektiv (narod) tvorac iste, prenosi se sa koljena na koljeno.Basnama se kritiziralo drutvo, loa vlast i raznorazna otegotna stanja nekog vremena ... Neki od najznaajniji pisaca umjetnikih basni jesu : Ezop, satrogrki pisac ija se poetika odlikovala alegorijama, humorom i jednostavnodu. Glavni junaci njegovih basni jesu ivotinje, ali u tim basnama moemo pronadi i biljke, predmete, pa i bogove. Na kraju njegovih basni uvijek su slijedile koncizne pouke, koje su

otkrivale pravi smisao i istinu. Njegova poetika je jednostavna, kao i naracija. Dakle, ivotinje, a rjee biljke, predstavnici su razliitih ljudskih karaktera i tipova: vuk nevjernici, lav tirani, magarac patnici i budale ... Njemu se pripisuje oko 400 basni. Ezop se koristio starim temama i spajao ih sa otrim promatranjem ljudi ni prirode, na taj i takav nain stvorio je basnu kao knjievnu vrstu, davi joj oblik dramski komponirane priice s ponajede traginim zavretkom i s pounom poantom, koja se iskazuje s pomodu posebne pouke. Takoer, Ezopove basne su, za ono vrijeme, predstavljale modernu drutvenu kritiku, a sam je cijenio i isticao moralne vrline, a uz to bio je svjestan da u ivotu i prirodi vlada pravo jaega, i pametnijeg. Uvijek je traio istinu, bez obzira na tekodu vremena u kojem je radio. Primjer : U zimsko su doba mravi suili ito koje je bilo od vlage nabreklo. Doe gladan cvrak i stade od njih traiti hrane. Mravi mu tada rekoe: Zato ljeti nisi skupljao hranu? On im ree: Nisam imao vremena jer sam krasno pjevao. Nasmijavi se, oni mu rekoe: Ako si u ljetno doba svirao, onda zimi i plei. U ovoj basni Ezop ukazuje alegorino o distingviranosti ivota radnika oi ivota umjetnika umjetnici (u ovom sluaju cvrak), su neshvadeni, pa tako ni cvrak, odlian pjeva, nema za jelo, a radnici (mravi), ne razumijevajudi ga, odbijaju ga olakotno, iako im on kae da je i on takoer radio, no oni taj njegov rad ne priznaju. Upravo tu nalazimo i bitnost umjetnosti, ona jaa duh, ali i tragiku, drutvo istu ne shvata, a kad bi postojala ravan i balans izmeu mjetnosti i drutva, onda bi i samo drutvo bilo stabilno. an de la Fonten Basnopisac, Fonten, stvarao je u dobu klasicizma, dobu koje je bilo omeeno raznoraznim, ali utvrenim, versifikacijskim i metrikim pravilima, koje su autori morali potovati. On je pokuavao biti nekonvencionalan, zatose isticao svojim gospodarskim i vizionarskim idejama, a u svojim djelima je pokazao poseban osjedaj za prirodu koju de tek kasnije otkriti romantiari. Pisao je mnoge anrove, ali je popularnost stekao svojim basnama. Pie o znaajnim dogaajima svoga vremena, i ljudima njegova drutva, socijalnoj situaciji njegove basne su vjerni prikaz drutveno-politikog stanja u kojem je on ivio. Njegove basne su bile zanimljive, proete dubokom umjetnikom milju. Fon ten se suprostavljao svim negativnim tendencijama svoga vremena, a basne su bile prava prilika da sve to iskae.

Objavio je 12 knjiga basni. Poznate su mu basne : Vuk i janje, Lisica i roda, Pijetao i biser, Lav i mi i druge. Svaka od njih nosi peat poetike autora, a s pomodu njih napada vladare, plemide, loe politiko ureenje naravno, ivotinje su simbolizacija s pomodu koje on uspijeva izvriti atak. Basne mu imaju izraene besprijekornu klasicistiku formu, pisane u stihovima, a izraena je i muzikalnost. U tim basnama se mogu prepoznati svi poznati akteri drutveno-politikog ivota : lav je oholi i pohlepni vladar(Luj XIV), a vuk, lisica, medvjed, aba predstavljaju pokvareno plemstvo i buroaziju, doim mi, mrav, ovca predstavljaju potlaeni narod ...) Vana specifinost je ta da su mu basne dramski strukturirane, imaju ekspoziciju, intrigu, rasplet i moral. Nije se distingvirao od narodnog blaga, ved je i odatle crpio ono ta mu treba, na primjer koristio je raznorazne narodne motive, a isti su davali jasnu sliku francuskog drutva 17. vijeka., a i crpio je narodnu leksiku. On nije pisao svoje basne za djecu, ali su ih djeca konzumirala. Le Fonten ne kritizira malog ovjeka, jer on je njegov najvaniji fakat, iz razloga to je ugroen i potlaen. On naglaava kontrast izmeu bogatih i siromanih, pa se njegove basne pretvaraju u otvorenu drutvenu satiru. Najapoznatija mu je basna Cvrak i mrav :
Cvrak bio pjevao Ljeto svo A kad stie zima s ledom On se s tekom bori bijedom: Nigdje zalud muka sva Miice ni crvida. On od gladi cviljet stade, Drugu mravu tui jade, Moli barem zrna dva, Da kroz zimu progura I dok sunce ne zapee, Paltit du ti, tako ree, asti mi, do ljeta sve: Glavnice i kamate. Mrav je nerad zajmodavac, Te ba nema pogreke: to ti pos'o ljeti bje? Molitelju ree mravac,

Svakom bio star il' mlad. Pjevah, ne bilo ti krivo! Pjevao si? mrav de ivo, E, pa onda plei sad!

U ovoj basni opet imamo motiv cvrka i mrava s pomodu kojeg dobivamo ponor izmeu drutva i umjetnikaa i izvlaimo razne sentence, kao na primjer ko radi ne bojise gladi. No ta sentence ne moe ponititi duhovnost, koja se raa poezijom, odnosno umjetnodu. Dakle crvak i mrav imaju sl. Osobine : cvrak je boem, pjesnik, umjetnika dua,sanjar, z anesenjak, a mrav realan ovjek kojise bori za svakodnevni ivot. Ivan Andrejevi Krilov Krilov je pisao basne u tipinom ruskom duhu sa mnogo starinih elemenata. Osim ivotinja, u njima se javljaju seljaci, biljke, a moral uvijek govori o opreci dobra i zla, najpoznatija mu je basna Seljaci i rijeka. Pisao je satirina pisma i komedija, ali je popularnost stekao upravo basnama. Krtizirao je, uz opdeljudske mane, i sam ruski drutveni ivot(sudstvo, birokraciju i cenzuru). Oslanjao se na ruski puki govor, a mnoge je njegove sentence iz basni narod preuzeo i koristi ih u svome govoru. Uz ivotinjske, on uvodi i ljudske likove, a sve ga to odvaja od Ezopa i Fontena. Njegova najpoznatija basna je Seljaci i rijeka, u kojoj govori o beskonanosti nepravde , mita i koropcije koja vlada u jednom drutvu i sve je veda kako su stalei vedi i bogatai bogatiji. Poznavao je obian narod, njegov ivot, mentalitet i jezik i nanslikao ponosne seljake, vesele mladide, stidljive djeovojke i brojne likove iz naroda. Mnogi teoertiari, i poznavatelji povijsti, tvrd da se iz njegovih djela moe priliinije upoznati historiografija njegova vremena, nego iz bilo kojeg drugog historiografskog djela onog vremena.Poznate su mu jo basne : Labud, Lav i lisica ... One su sve snane, snanog izraza, ive i zanimljive, jednostavne i udaraju na sve mane, bilo koje vrste. Vrana i lisica
Toliko puta je reeno Da laskanje je gnusno pa i tetno, No sve zaludu: ko polaska spretno, Nalazi srce uvijek otvoreno, Bog jednom poslao komadid sira vrani. A jednu jelu ona s njime sjede. U mislima je tako sjedila na grani, U kljunu sir, i sad de da ga jede. No ba je onud na nesredu njenu Trala lija. Ona odmah stade

Nanjuiv sir. Dovue se u trenu Do drveta sir u oi joj pade. Vrtedi repom sve u vranu gleda I poe glasom slatkim poput meda: Duice moja, al' si lijepa! Nigdje ti nem ravne mog mi repa! Pa kakav vrat imade! Kako ti oko sijeva! Eh, pjesma o tom da se pjeva! A uz to divno perje, uz takav kljun, I glas ti mora biti boanskog ara pun. Ostavi, mila, stid! Ded zapjevaj Pokai, Da i tvoj pjev imade aneoske drai. E da si kod nas ti bi ivjela u slavi! Od pohvala se vrani zavrtjelo u glavi, Od uzbuenja silnog i disati presta, Zagrae onako muklo, ko to ved grau vrane; A sir iz kljuna pane Pred lupeicu liju. Koja s njime nesta.