PREGLED ETIKIH PROBLEMA VEZANIH UZ INTERNET THE OVERVIEW OF ETHICAL PROBLEMS RELATED TO THE INTERNET Dragutin Kermek, Goran

Buba
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike, Varadin, Hrvatska University of Zagreb, Faculty of Organization and Informatics, Varadin, Croatia

Saetak
Internet je bez sumnje komunikacijski medij s izuzetnim potencijalom razvoja, koji, osim mogunosti za korisnu uporabu, prua i prilike za zlouporabu i neetino djelovanje pojedinaca, grupa i organizacija te drugih sudionika u procesu stvaranja, prenoenja i koritenja informacija na Internetu. U radu su kategorizirani akteri odreenih oblika neetinih djelovanja povezanih s Internetom, kao i domene u kojima oni djeluju. Za svaku domenu neetinog djelovanja izabrani su karakteristini primjeri, a predloene su i neke smjerice za smanjenje ili ograniavanje neetikog djelovanja na Internetu.

Abstract
The Internet is without doubt a communication medium with an exceptional potential for its development. However, besides benefits from its usage there also exist possibilities for misuse and unethical activities of individuals, groups, and organizations that participate in the process of creation, transfer and utilization of information on the Internet. This paper presents a categorization of actors that are associated with various types of unethical doings that are related to the Internet, as well as of the domains in which they are active. For each domain of unethical activity several distinguishing examples are chosen. Also, some guidelines are provided for the reduction of unethical activities on the Internet.

Uvod
Problem etike uporabe raunalne tehnologije pojavio se im su raunala poela biti dostupna veem broju ljudi, premda su to u poetku veinom bili strunjaci za obradu podataka, znanstvenici i studenti raunarstva i informatike. Prije etvrt stoljea, tonije 1976. godine, Walter Maner je prvi osmislio naziv raunalna etika za granu primijenjene filozofije koja prouava utjecaj raunalne tehnologije na ivot ovjeka (Fodor, 1994). Prvi pokuaj definiranja osnovnih etikih naela Interneta javio se jo u doba kada Internet nije imao dananje globalno znaenje, ve je bio akademski usmjeren i sponzorirala ga je vlada SADa. Naime, Internet Activities Board donio je u sijenju 1989. dokument pod nazivom Ethics and the Internet (IAB, 1989), u kojem su definirane kao neetine i neprihvatljive sve akcije koje su vezane uz namjerno: - pokuavanje neautoriziranog pristupa resursima Interneta; - remeenje koritenje Interneta; - uzaludno troenje resurse kroz te akcije; - unitavanje integriteta informacija na raunalima; - komprimitiranje privatnosti korisnika. Internet je medij izuzetnih mogunosti zbog raunalno-komunikacijske tehnologije na kojoj se zasniva te mogunosti fleksibilnog i ekonominog povezivanja proizvoaa i korisnika
1

informacijskih sadraja. Meutim, uz velike potencijale Interneta vezane su i znatne prilike za neetino djelovanje uporabom tog medija. Zato su etiki aspekti koritenja Interneta relativno est i aktualan predmet analiza (Baird et al., 2000; Spinello, 2000), a povezani su s uporabom raunala (Bowyer, 1996), elektronikih mrea (Johnson, 1997) i informacijske tehnologije (Mason, 1995). Na njih se odnose, prije svega, razliiti oblici nezakonitih radnji uporabom Interneta (Boni et al., 1999), koji se barem dijelom rjeavaju razvijanjem potencijala za pravnu zatitu (Cavazos, Morin, 1994; Rosenoer, 1997). Etiki aspekti koritenja Interneta takoer su u vezi s psiholokim i socijalnim funkcioniranjem pojedinaca i drutvenih skupina (vidjeti npr.: Gackenbach, 1998; Wallace, 1999). Akteri uz koje se vezuju etiki problemi Interneta mogu biti pojedinci, grupe, organizacije, institucije i drutvene zajednice. Oni se, meutim, razlikuju po tome da li uzrokuju etiki problem, ili su izloeni neetinom djelovanjima posredstvom Interneta. Zato se akteri etikih problema Interneta u ovom radu klasificiraju kao (a) agenti 1 ije djelovanje stvara posljedice koje zahtijevaju etiko razmatranje, te (b) objekti 2 na koje su usmjerene negativne posljedice aktivnosti agenta. Pritom je mogue analizirati odnos koristi za agenta i tete za objekta, tj. neki agenti mogu biti usmjereni prema nanoenju tete objektu bez stvaranja vlastite koristi, dok je kod drugih cilj agenta da stvara vlastitu korist nanosei pritom odreenu tetu objektu. Potrebno je istaknuti da etiki problemi mogu biti povezani s namjernim djelovanjem, kao i s aktivnostima kod kojih nije postojala svjesnost o negativnim posljedicama. Odgovornost poinitelja je, bez dvojbe, prisutna u prvom sluaju, ali se takoer moe pretpostaviti i u drugom sluaju, ako je negativne uinke bilo mogue predvidjeti ili oekivati s odreenom vjerojatnou (Berdichevski & Neuenschwander, 1999). Etiki problemi u ovom radu se takoer klasificiraju prema domenama ili problemskim podrujima koja se za potrebe ovog rada definiraju na sljedei nain: - psihosocijalna domena (odnosi se na psiholoko funkcioniranje pojedinca, grupe i lanova organizacija, institucija i drutvenih zajednica, te socijalno funkcioniranje svih tih kategorija objekata); - materijalna domena (povezuje se s materijalnom tetom, gubitkom oekivane dobiti, neplaniranim utrokom vremena i drugih resursa); - domena slobode i tonosti priopavanja (podruje slobode razmjene informacija i javnog priopavanja). Navedene domene nisu potpuno nezavisne i samostalne, ve se mnogi problemi iz jednog podruja reflektiraju i na drugom podruju, npr. mogunost doivljavanja materijalne tete putem raunalnih virusa utjee i na sklonost stupanja u informacijski kontakt putem Interneta (tj. na psihosocijalnu domenu). Inae, ostali initelji koji utjeu na etiko odluivanje pojedinaca, grupa, organizacija i drutvenih zajednica mogu biti vrlo raznorodni (preraeno prema Krieie & Cronan, 1998): - drutveno okruenje i sociokulturalne osobitosti; - vrijednosti i vjerovanja (npr. politika ili religijska); - profesionalne norme i standardi ponaanja; - pravni propisi i mogunost njihove primjene; - korporativni (poslovni) ciljevi i elja za profitom;
1

Termin agent u ovom radu zamjenjuje pojedinca, grupu, organizaciju, instituciju, te drutvenu zajednicu ije je djelovanje povezano s Internetom i utjee na stvaranje, s Internetom povezanih, etikih problema.

Termin objekt odnosi se na entitet (pojedinac, grupa, organizacija, institucija ili drutvena zajednica) koji je izlo en posljedicama djelovanja agenta. 2

- svjetonazor ue socijalne okoline te uvjeti pojedinca; - dob, spol, obrazovanje i iskustvo pojedinca; - nain moralnog prosuivanja, stavovi i navike pojedinca; - svjesnost, savjesnost, odgovornost i obveze prema drugima. Iz prethodne podjele uoljiv je raspon odreenih kritinih atributa aktera, vezanih uz etike probleme Interneta, od drutvene zajednice, preko institucija, organizacija i socijalnih grupa, do konkretnog pojedinca, pri emu ti akteri mogu imati ulogu agenta ili objekta, te djelovati u nekoj od spomenutih domena. Psihosocijalna domena etikih problema Interneta Imajui u vidu psihosocijalne aspekte etikih problema koji su povezani s Internetom, treba istaknuti kako je na tom podruju velik broj fenomena u koje su ukljueni kako agenti tako i objekti neetinog djelovanja. Neki od eih i poznatijih fenomena bit e ponajprije razmatrani s obzirom na prouzroitelje ili agente etikih problema. (a1) Pojedinac kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na drugog pojedinca moe uzrokovati sljedee ee vrste problema i posljedice: - povreda privatnosti putem neovlatenog pristupanja raunalu ili memorijskom prostoru na kojem druga osoba ima pohranjene osobne ili povjerljive podatke i datoteke (posljedice su strah od zlouporabe tako prikupljenih podataka i materijalne tete, osjeaj povrijeenosti zbog naruavanja privatnosti, gubitak povjerenja u raunalni sustav i njegova ograniena uporaba unato potrebama); - lano predstavljanje ili obmanjivanje o bitnim osobnim karakteristikama, koje je mogue kod kontakta s nepoznatim osobama, a olakano je zbog ogranienja komunikacijskog kanala i fizike distance meu komunikatorima (posljedica su da obmanuta osoba ima osjeaj prevarenosti i iskoritenosti od strane obmanjivaa, kao i manje povjerenje u Internet kao sredstvo komunikacije); - irenje dezinformacija i povreda lika neke osobe koje se provodi objavljivanjem ili oglaavanjem netonih podataka o nekom pojedincu te nedoputenim distribuiranjem uvredljivih fotografija ili fotomontaa putem Interneta (posljedice su naruavanje javnog lika neke osobe i svojevrsno psihosocijalno zlostavljanje ugroavanjem drutvenog poloaja i osjeaja sigurnosti u odreenoj sredini); - verbalna agresivnost prilikom pisanja poruka elektronike pote te sudjelovanja u on-line diskusijskim grupama (posljedica je osjeaj nepravednog i neobjektivnog tretmana, uz ikaniranje pred auditorijem on-line diskusija). (a2) Pojedinac kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na grupe, organizacije i dravne institucije moe uzrokovati sljedee tipine probleme: - irenje poruka koje obiljeava rasizam, ovinizam te etika i vjerska netrpeljivost; - objavljivanje pornografskih i drugih neprimjerenih sadraja, odnosno materijala koji mogu biti uvredljivi ili tetni za potencijalne korisnike Interneta (npr. djecu, osobe specifinih religijskih uvjerenja itd.); - naruavanje javnog imagea neovlatenim upadom u raunalni sustav, kao i objavljivanjem neprimjerenih sadraja na matinim Web stranicama neke grupe, organizacije ili drutvene institucije; - blokiranje informacijskih resursa napadom (tehnikom preoptereenja) na servere elektronike pote i Web stranice; - stvaranje nesigurnosti putem naruavanja integriteta raunalnih sustava, prijetnjama neovlatenog objavljivanja povjerljivih podataka te irenjem raunalnih virusa.
3

(b) Grupa kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na druge objekte moe biti izvor sljedeih etikih problema: - poticanje pojedinaca na neetino djelovanje (npr. na agresivnost, vjersku ili nacionalnu netrpeljivost, nezakonite radnje na Internetu, cyber-terorizam itd.); - organizirani napadi na informacijske sustave tvrtki i drugih organizacija (posljedica su nesigurnost vlasnika, zaposlenika i korisnika usluga); - informacijski "reket" putem Interneta, tj. ucjenjivanje prijetnjama napada na informacijski sustav ili objavljivanjem poslovnih ili privatnih podataka korisnika (rezultat su poslovni problemi i nepovjerenje korisnika usluga); - osvete cyber "anela" (posljedica su angairanje manje ili vie anonimnih pojedinaca za ispravljanje nepravde putem napada pomou Interneta na nekorektne pojedince, grupe, organizacije i dravne institucije). (c) Organizacija kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na druge objekte obino je izvor sljedeih vrsta neetinog djelovanja: - ugroavanje privatnosti korisnika usluga i kupaca kojima se omoguuje on-line kupovina ili pristup informacijama (posljedica su nepovjerenje potencijalnih korisnika i kupaca, kao i smanjenje njihovih komercijalnih i drugih aktivnosti putem Interneta); - povrede privatnosti zaposlenika koji koriste informacijske resurse organizacije (negativni efekti su osjeaj zlouporabe moi poslodavaca i neprihvatljivog mijeanja u privatno funkcioniranje pojedinca); - slanje neeljenih komercijalnih poruka (engl. spam) elektronikom potom (rezultat je informacijsko preoptereenje primatelja poruka i nezadovoljstvo zbog neovlatenog koritenja privatnih informacijskih resursa poput osobne elektronike pote); - komercijalna distribucija nedoraenih softverskih proizvoda koji omoguuju povredu privatnosti korisnika putem Interneta (posljedica su ugroavanje materijalne sigurnosti i privatnosti pojedinaca koji koriste nesavrene operacijske sustave i softver za rad s Internetom); - neprimjerene usluge Internet servisa u vidu dozvoljavanja povrede privatnosti pojedinca od strane njegovog Internet providera, kao i monopol na tritu i ekonomski neopravdane cijene usluga itd. (rezultat je smanjenje uporabe Interneta kao komunikacijskog medija i ugroavanje prava pojedinaca na privatnost osobnih podataka). (d) Dravne institucije kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na druge objekte ponajvie su povezane sa sljedeim oblicima (ne)djelovanja: - neovlateno ugroavanje privatnosti pojedinaca od strane dravnih informativnih i tajnih slubi (kao posljedice mogu se navesti nedovoljna demokratizacija drutva i nepovjerenje pojedinaca i javnosti u Internet kao komunikacijski medij); - nedovoljna pravna regulativa vezana uz Internet (posljedica su nesankcioniranje povreda privatnosti, autorskih prava i copyrighta, kao i objavljivanja lanih i uvredljivih sadraja o pojedincima, grupama i organizacijama itd.); - zaputanje informacijske infrastrukture (rezultat je digitalna podjela ili nejednakost, kao i znanstveno, tehnoloko i ekonomsko zaostajanje); - doputanje tehnolokih i telekomunikacijskih monopola na podruju informacijske tehnologije i usluga (posljedica su skupe ili nedostupne usluge informacijskih servisa i neprimjerene cijene proizvoda). (e) Drutvena zajednica (tj. drutvenopolitiki i ekonomski korpus neke zemlje) kao izvor neetinog djelovanja u odnosu na druge objekte obino je izvor sljedeih oblika problema:

- zanemarivanje prava na privatnost korisnika Interneta (posljedica su nepostojanje prikladne politike atmosfere i dijaloga koji bi osigurali vee drutvene poticaje i propise za ouvanje privatnosti korisnika Interneta); - pogreni prioriteti za drutvenoekonomski razvoj (rezultat su nedovoljno ulaganje u informacijsku infrastrukturu i tehnoloku opremljenost potencijalnih korisnika Interneta kao to su kole, sveuilita, knjinice i dravne institucije); - politiki ili religijski initelji koji ograniavaju razvoj i koritenje Interneta (u nekim zemljama se ograniava ili zabranjuje pristup Internetu, kao i onemoguuje ili kanjava pristup odreenim sadrajima; posljedice su usporena demokratizacija drutva); - jezina, informacijska, tehnoloka, ekonomska i kulturalna dominacija (iz samo nekoliko najrazvijenijih zemalja potjee veine sadraja Interneta i proizvoda koji se tim putem mogu kupiti, a Internetom dominira engleski jezik; posljedice su vezane uz gubljenje kulturnog i nacionalnog identiteta u drugim zemljama). Navedeni etiki problemi iz psihosocijalne domene ilustriraju veliku raznorodnost fenomena koji su povezani s razliitim agentima neetinog djelovanja. Identificiranje agenata koji uzrokuju odreene vrste problema preduvjet je za planiranje aktivnosti koje e spomenute etike probleme nastojati umanjiti ili ukloniti. Inae, dananji poloaj Interneta u odnosu na drutvo ima mnogo dodirnih toaka sa slinim utjecajem televizije prije priblino pola stoljea, kada je televizor posjedovalo vie od 50% amerikih kuanstava. Psihosocijalne posljedice uvoenja televizije u svakodnevan ivot ljudi bile su posebno vidljive na politikom, kulturnom i masmedijskom podruju. Izmeu ostaloga, pristup informacijama na televiziji i drugim medijima bio je zasluan za buenje mladih i njihovo oslobaanje konzervativizma unutar obitelji. iroka uporaba televizije je barem dijelom potaknula i politike pokrete krajem ezdesetih godina. irenjem uporabe Interneta mogu se oekivati promjene komparabilnih razmjera na podruju obrazovanja, kulture, ekonomije i drutvenih odnosa.

Materijalna domena etikih problema Interneta Prema anketnim istraivanjima u SAD-u (Pew Research Center, 2001), ak 87% anketiranih osoba izjavljuje zabrinutost zbog on-line kraa koje su povezane s kreditnim karticama, 82% ispitanika zabrinuto je zbog destrukcija koje mogu izazvati on-line teroristi, 80% ih se boji da je Internet mogue koristiti za masovne prijevare, 76-78% strahuje od "hakera" koji mogu upasti u poslovne ili vladine raunalne mree, a 70% je uznemireno zbog kriminalaca ili osobenjaka koji putaju u optjecaj raunalne viruse koji mijenjaju ili briu osobne raunalne datoteke. Anketiranja poslovnih organizacija (CSI, 2001) pokazala su kako je 85% tvrtki registriralo povrede sigurnosti raunalnih sustava, a 64% tvrtki prijavilo je financijske gubitke zbog slinih prekraja. ak 70% poslovnih organizacija navodi kako je njihova veza s Internetom ee mjesto pokuaja ugroavanja raunalnih sustava nego interni segmenti tog sustava. U odnosu na godinu dana ranije, znatno su ee bile i pojave raunalnih virusa (kod 94% tvrtki), otkrivenih neovlatenih upada u informacijske sustave (kod 40% tvrtki), blokiranja Internet servisa za korisnike (kod 38% tvrtki), te zlouorabe pristupa Internetu od strane zaposlenika (kod 91% tvrtki). Najei problemi iz materijalne domene povezani su sa sljedeim vrstama neetikih aktivnosti putem Interneta: (a) provale u raunalne mree uz unitavanje, krau ili neovlatenu promjenu podataka;
5

(b) raunalna kraa i/ili zlouporaba privatnih podataka kao to su lozinke za pristup raunalnim sustavima, brojevi kreditnih kartica, osobni identifikacijski brojevi (PIN); (c) neovlateno koritenje informacijskih resursa (npr. Internet veze i korisnikog rauna); (d) napadi na raunalne resurse putem informacijskog preoptereenja veza i/ili posluitelja za korisnike (tzv. denial of service - DoS napadi); (e) prijevare putem Interneta, od tzv. piramidalnih sustava, do neprofitabilnih investicijskih ulaganja i lanih ponuda na Internet aukcijama; (f) izrada i irenje raunalnih virusa koji uzrokuju oteenje ili unitavanje podataka korisnika raunalnih sustava; (g) povreda autorskih prava neovlatenim umnoavanjem, distribucijom i prodajom razliitih proizvoda i sadraja u digitaliziranom obliku (npr. muzikih datoteka, autorskih tekstova i fotografija itd.); (h) objavljivanje uputa o nainima da se ugrozi materijalna i informacijska sigurnost raunalnih sustava. Poseban etiki problem nastaje kada se vojni i politiki sukobi prenose na podruje Interneta. Jedan takav primjer je podruje Bliskog istoka, gdje je vojni i politiki sukob dobio svoj virtualni nastavak na Internetu. Izraelci s jedne, te Palestinci i Arapi s druge strane, pokuavali su, to je mogue vie, otetiti suprotnu stranu putem Interneta. "Tipkovniki ratnici" ne biraju sredstva kojima napadaju svoje mete, u koje se mogu ubrojiti provale u informacijske sustave i na Web stranice, organizacija razliite razine te ometanje ili blokiranje njihovog rada (Goldberg, 2000). Inae, broj nedozvoljenih ulazaka u raunalnu mreu Pentagona za 2000. godinu procijenjen je na oko 24.000, to je 5-postotno poveanje u odnosu na godinu ranije (Verton, 2000). Treba istaknuti i da osobe i/ili grupe koje pronalaze propuste u sigurnosnom dijelu rada raunala na Internetu nisu uvijek destruktivno usmjerene. Postoje mnoge situacije u kojima su oni obavjetavali odgovorne osobe u tvrtkama da postoje propusti, gdje se nalaze i kako se mogu ispraviti. Poznato je vie takvih pozitivnih sluajeva, a jedan se odnosi na upozorenje administratorima Nasdaq.com i nekoliko drugih posluitelja (Evers, 2000). Domena slobode i tonosti priopavanja Internet je postao vano sredstvo masovne komunikacije, zbog ega postoje tenje pojedinaca, grupa, pa i drutvenih zajednica za ostvarenjem kontrole nad njime i za koritenje za vlastite propagandne potrebe. Meutim, kao globalna komunikacijska mrea, Internet nije zatvoren i podloan potpunoj kontroli i to mu je prednost koja mu daje svojevrsnu "prosvjetiteljsku" ulogu za nerazvijene demokracije modernog doba, kao to su to u razvijenim demokracijama imali radio i televizija sredinom dvadesetog stoljea. Jedna od najranijih funkcija Interneta bila je osobna razmjena informacija, koja se temeljila na elektronikoj poti i prijenosu datoteka. Pionirska uloga takvog oblika komuniciranja, koji se sve vie irio, ponajprije unutar akademske zajednice, kasnije se proirila potiui i druge oblike grupnog i javnog diskursa i informiranja putem Internetu. U posljednje 4-5 godina World Wide Web postao je dominantan oblik komuniciranja s javnou kad je u pitanju Internet. Specifinost Interneta u odnosu na druge komunikacijske medije je njegova publicistika otvorenost, tako da gotovo svaki njegov korisnik moe biti kreator i izdava informacija koje su dostupne ostalima korisnicima Interneta. Meutim, problem je u tome to ne postoji nain kojim bi se provela kontrola sadraja informacija koje se objavljuju na Internetu, koji je 2000. godine sadravao vie od 2 milijarde dokumenata, a i velik je porast broja korisnika Interneta, koji su potencijalni izdavai novih informacija (procjenjuje se da je krajem 2000.
6

godine 6-7% svjetske populacije koristilo Internet; GIS, 2001). Posljedica je da znatan dio sadraja Interneta nije primjeren mnogim kulturnim, moralnim, politikim i drugim normama razliitih drutvenih grupa i zajednica. Pitanje povjerenja u primljene/pronaane informacije na Internetu najue je vezano uz autentinost i legitimnost njihovih poiljatelja/izdavaa, pri emu treba primijeniti odgovarajue kriterije u odnosu na podruja njihovog smjetaja. Manja je vjerojatnost da se radi o krivim informacijama kada njihov poiljatelj/izdava dolazi s dravne ili druge srodne institucije od povjerenja, premda to nije potpuna garancija. Pojedini oblici poslovanja, kao npr. s dionicama na burzi, posebno su ovisni o informacijama i brzini reagiranja na odreene promjene. Na primjer, prijevara u sluaju tvrtke Emulex Corp temeljila se na namjernom slanju e-maila s lanim informacijama o stanju tvrtke, zbog ega je dolo do umjetnog pada vrijednosti dionica. Mnogi vlasnici dionica prodali svoje dionice po nepovoljnoj cijeni, zbog ega su imali gubitak, dok je autor informacije imao velik dobitak do trenutka kada je uoena prijevara, a on pritvoren (Tanners &Whitcomb, 2000). Na alost, pojedinci i grupe iz organiziranog kriminala, terorizma i drugih destruktivnih aktivnosti koriste Internet za svoje komuniciranje. Nadalje, postoji i velik broj pojedinaca, grupa i udruga koje koriste Internet za publiciranje i/ili razmjenu rasistikih, pornografskih, seksistikih, pedofilskih i drugih neprimjerenih sadraja. Zbog takvih su potrebne mjere koji e ograniiti njihovo irenje po Internetu i utjecaj na druge korisnike, posebno djecu. U mnogim dravama postoje institucije zaduene za borbu protiv nezakonitih aktivnosti na Internetu i njihova je elja kontrola komunikacija rizinih skupina koje koriste taj medij. U SADu je FBI zamislio projekt pod nazivom "Carnivore", kojim bi se nadzirala komunikacija povezana s kriminalnim aktivnostima i terorizmom na Internetu. Meutim, takav projekt ugrozio bi i prava na privatnost drugih korisnika, pa su ga u SAD-u kritizirala mnoga udruenja koje promiu civilne slobode svih vrsta (npr. ALU American Civil Liberties Union i EPIC Electronic Privacy Information Center). Pojam osobnih sloboda nema jednako znaenje u svim kulturama, vjerama, drutvenim zajednicama, dravama odnosno civilizacijama. Zapadna civilizacija ima vrlo osjetljivo poimanje osobnih sloboda, zbog ega je svaki pokuaj njihovog uskraivanja popraen velikim negodovanjem. Primjer reakcije korisnika Interneta na to pitanje je "Deklaracija o neovisnosti kibernetikog prostora" (Barlow, 1996), koju je mogue pronai na oko 20.000 Web lokacija, i koja predstavlja jedan od poznatijih odgovora na ograniavanje slobode izraavanja na Internetu. Mnogi pojedinci, grupe i udruge djeluju s ciljem promoviranja slobode na Internetu i njihova uloga je uglavnom pozitivna (vidjeti npr. GILC, 1998). Zakljuak Moglo bi se identificirati vie initelja koji su odgovorni za probleme vezane uz uporabu Interneta. Jedan od "krivaca" nastanka sukoba izmeu interesa relativno malog kruga osoba s iskrivljenim/neetikim idejama i ponaanjima te ostale Internet populacije je pravna regulativa koja jo uvijek nije dovoljno obuhvatila podruje Interneta te ne sankcionira razliite mogue oblike pasivnog i aktivnog uznemiravanja i ugroavanja njegovih korisnika. Pravna regulativa treba nastojati drati korak s novim tehnologijama kao to je Internet, te se tako vjerojatno nee dogaati da je toliko podruje neetinog i nezakonitog djelovanja ostalo bez mogunosti adekvatne zatite prava pojedinaca, grupa i organizacija koje ga koriste, to jo vie potie irenje kibernetikog i slinog bezakonja i neetikog djelovanja.

Takoer, dok jedne drave imaju makar djelomino zadovoljavajui stupanj pravne regulative Interneta, kod drugih vlada gotovo potpuna zakonska deregulacija pa pojedini agenti neetinog djelovanja svoje aktivnosti premjetaju i nastavljaju provoditi na takvim podrujima. Naravno, treba naglasiti da pravna regulativa ima naela koja se odnose na potivanje slobode osobnog izjanjavanja na razini pojedinca korisnika Interneta, kao i slobode privatnog poduzetnitva koja se odnosi na tvrtke koje nude Internet usluge, zbog ega je nedovoljno razjanjeno pitanje odgovornosti za neetine sadraje koje publiciraju korisnici Interneta, a u nekim sluajevima i za tete koji su nastale njihovim djelovanjem. Udruge raunalnih i informatikih profesionalaca, kao to su ACM ili IEEE i druge, imaju svoje etike kodekse ija je primjena ograniena samo na lanstvo, a nisu predviene posebne sankcije u sluaju njihovog krenja. Njihovo djelovanje u podruju etike uvijek je bilo dobrodolo i donosilo pozitivne rezultate, a trebalo bi biti proireno na to vie osoba koje su ukljuene u proizvodnju sadraja na Internetu i njegovu uporabu. Etiki problemi vezani uz uporabu Interneta nee nestati sami po sebi. Drutvena zajednica treba poduzeti razne mjere kojima e se provesti edukacija na svim razinama kolovanja, s ciljem da se potencijalni kritelji etikih normi, tj. agenti, upoznaju s takvim normama, kao i s moguim posljedicama nedozvoljenih radnji ili sankcijama. Takoer treba educirati i objekte kako bi mogli prepoznati ne samo pojedina konkretna nedoputena djelovanja agenata, ve i provesti potrebne mjere samozatite te utjecati na razliite organizacije i drutvene institucije kako bi se u veoj mjeri osiguralo potivanje odgovarajuih etikih naela i stvorila potrebna pravna regulativa. U tom smislu je vrlo vana predloena kategorizacija agenata i objekata jer olakava identifikaciju razine na kojoj treba preventivno djelovati te zbog kojih vrsta etikih problema, a moe pomoi i kod izbora sredstava za unapreenje razine etinosti u uporabi Interneta kao medija. Zahtjev za odgovornou u masovnim medijima poput Interneta treba biti usmjeren kako prema proizvoaima, tako i prema korisnicima medija (Hamelink, 1998). Jedan od ciljeva primjene Interneta u budunosti trebao bi biti stvaranje kibernetikog drutva koje bi se temeljilo na elektronikoj demokraciji. Mogua uloga Interneta je pribliavanje graana svim oblicima vlasti (zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj) u cilju podizanja korisnosti i efikasnosti njihovih funkcija, uz smanjenje cijene za obje strane (Watson, 2001). Naravno, drutvo elektronike demokracije ne moe biti zatieno od neetikih djelovanja svih kategorija agenata jer ne postoji apsolutno siguran raunalni i informacijski sustav. Na alost, uvijek e biti pojedinaca i ostalih agenata kojima e njihovi interesi, psihosocijalne i druge osobine biti poticaj na razliite vrste neetikih aktivnosti putem Interneta.

Literatura

Baird, R.M.; Ramsower, R.M.; Rosenbaum, S.E.: Cyberethics: Social and moral issues in the computer age, Prometheus Books, Ameherst, NY, 2000. Barlow, J.P.: A Declaration of the Independence http://www.eff.org/~barlow/Declaration-Final.html, 1996. of Cyberspace,

Berdichevsky, D.; Neuenschwander, E.: Toward an ethics of persuasive technology, Communications of the ACM, 42(5), 51-58, 1999.
8

Boni, W.C.; Kovacich, G.L.; Kenney, J.P.: I-Way Robbery: Crime on the Internet, ButterworthHeinemann, Oxford, UK, 1999. Bowyer, K.W.: Ethics and computing: Living responsibly in a computerized world, IEEE Computer Society Press, Los Alamitos, CA, 1996. Cavazos, E.A.; Morin, G.: Cyberspace and the law: Your rights and duties in the on-line world, MIT Press, Cambridge, MA, 1994. CSI: Financial losses due to Internet intrusions, trade secret theft and other cyber crimes soar [Press Release], Computer Security Institute, San Francisco, CA, USA, http://www.gocsi.com/prelea_000321.htm, 2001. Evers, J.: Hacker puts Nasdaq on warning, InfoWorld, http://www.idg.net/ic_258222_1794_910000.html, 2000. Fodor, J.L.: CyberEthics, Proceedings of the conference on Ethics in the computer age, November 11-13, Galtinburg, TN, USA, 180-187, 1994. Gackenbach, J.: Psychology and the Internet: Intrapersonal, interpersonal, and transpersonal implications, Academic Press, San Diego, CA, 1998. GILC: Regardless Of Frontiers: Protecting The Human Right to Freedom of Expression on the Global Internet, Global Internet Liberty Campaign, http://www.gilc.org/speech/report/, 1998. GIS: Global Internet Statistics, http://www.glreach.com/globstats, 2001. Goldberg, M.: 'Cyberwar' in the Middle East, The Standard: Intelligence for the Internet Economy. http://www.thestandard.com/article/display/0,1151,19748,00.html, 2000. Hamelink, C. J.: Etika za korisnike medija, Medijska istraivanja, 4(1), 47-59, 1998. IAB: Ethics and the Internet, Defense Advanced Research Projects Agency, Internet Activities Board, http://www.graphcomp.com/info/rfc/rfc1087.html, 1989. Johnson, D.G.: Ethics online, Communications of the ACM, 40(1), 60-67, 1997. Kreie, J.; Cronan, T.P.: How men and women view ethics, Communications of the ACM, 41(9), 70-76, 1998. Mason, R.O.: Applying ethics to information technology issues, Communications of the ACM, 38(12), 55-57, 1995.
9

Pew Research Center: Fear of Online Crime: Americans support FBI interception of criminal suspects' email and new laws to protect online privacy, Pew Internet & American Life Project, Pew Research Center [Research Report], Washington, DC, at http://www.pewinternet.org/reports/toc.asp?Report=32, 2001. Rosenoer, J.: Cyberlaw: The law of the Internet, IEEE Computer Society Press, Los Alamitos, CA, 1997. Spinello, R.A.: CyberEthics: Morality and law in cyberspace, Jones & Bartlett Publishers, Sudbury, MA, 2000. Tanners, T., Whitcomb, D.: FBI Arrest Man in Emulex http://dailynews.yahoo.com/h/nm/20000831/tc/emulex_arrest_dc_5.html, 2000. Hoax Case,

Verton, D.: Cyberattacks against Pentagon on the rise, Computerworld, http://www.computerworld.com/cwi/story/0,1199,NAV47_STO55190,00.html, 2000. Wallace, P.: The psychology of the Internet, Cambridge University Press, Cambridge, UK, 1999. Watson, R.T.; Mundy, B.: A Strategic Perspective of Electronic Democracy, Communications of the ACM, 44(1), 27-30, 2001.

10