Sveuilite u Zadru Studij Kulture i turizma Kolegij Socijalna psihologija

Okida moe povui prst: znakovi koji potiu agresivno ponaanje

~Esej~

Zadar, sijeanj 2012.

Okida moe povui prst: znakovi koji potiu agresivno ponaanje

Agresija je definirana kao ponaanje kojemu je u osnovi namjera da se nanese teta, da se netko fiziki ili psihiki povrijedi. moe biti direktna ili indirektna ro znai da se agresor moe usmjeriti prema izvoru frustracije ili prema nekom drugom, tko je laka meta. Nekada je agresija koritena za preivljavanje i uspjeno ouvanje vrste, no danas postoje mnogi tipovi agresije te se ona manifestira na razne naine. Najee se dogaa jer osoba agresiju vidi kao sredstvo da se okona neka situacija koja je bila prijetea ili frustrirana za njega. No zato ljudi postupaju na nain na koji nebi htjeli da se postupa s njima? Koliko situacija mora biti frustrirana ili prijetea da bi netko napao ili ak poinio ubojstvo? Dali postoje neki znakovi koji pomau u odvijanju agresije ili neke situacije u kojima je agresiju povoljnije izvesti? Kakve su karaktera agresivne osobe te imaju li neke posebne psiholoke predispozicije koje utjeu dali je neka osoba agresivna? Kako kae latinska poslovica:"Ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbjei e sto dana tuge. Tu ima dosta istine, jer u ljutnji obino radimo i govorimo stvari koje nebi da smo smireniji. U psihologiji na agresiju se pokualo gledati iz razliitih kutova pa su iz toga proizale razne teorije i pristupi. Kao prvo na agresiju se gledalo isto kao instinkitivno ponaanje. Psihoanalitiki pristup je to objasio s dualnom teorijom instinkta u kojem imamo instinkt za preivljavanjem te nagon prema smrti. Jo jedan pristup koji se zove etoloki to je objasnio kao funkciju za preivljavanje vrste, ona je uroena i nastala je prirodnom selekcijom. Dok se ovaj pristup uglavnom bavi instinktom kao objanjenjem za agresiju drugi je objanjavaju kao posljedicu frustracije. Ta hipoteza tvrdi da do agresije dolazi jer je agresor u nemogunosti provesti neki cilj te dolazi do frustracije koja rezultira agresijom. No nije tako uvijek jer frustracija nuno ne izaziva direktno agresiju, ve prvo ljutnju pa zatim zbog okolinskih imbenika ili spremnosti osobe na agresiju dolazi do nje. Berkowitz i LePage (1967.) su u istraivanju kako je oruje povezano s agresijom uzeli par ispitanika te im zadali zadatak, nakon toga vrednovani su s elektrinim udarima te je poanta bila razljutiti ispitanika. Zatim su primatelji viskih i niskih razina okova morali vrednovati uinak suradnika eksperimentatora, isto pomou elektrinih udara. U ovom sluaju su manipulirali ljutnjom i agresijom pa su se koristili nekim znakovima koji poveaju agresiju, npr. stavili su na oblinji stol revolver i samaricu te su ispitanici to povezali s suradnikom. Kao to se i pretpostavljalo za

one koji su dobili visoku razinu elektrookova te su bili naljueni, u pristutnosti oruja zadavali su jae elektrookove suradniku. Iz toga je proizalo da i bez zadavanja elektrookova prije drugog dijela, ispitanici su spremniji dati vee elektrookove drugom eksperimentatoru to znai da postoje znakovi koji pobuuju agresivno ponaanje te je agresiju dosta lako potaknuti. Agresija se isto tako objanjavala kao sasvim naueno ponaanje, no kako se stjee to ponaanje? Pokazano je da ljudi procesom instrumentalnog uvjetovanja stjeu razliite oblike agresivnog ponaanja. Instrumentalno uvjetovanje je uestalost kojom se neki specifini odgovor pojavljuje raste kad je popraen pozitivnim osljedicama ili pada kad je popraen negativnim. Krivca za uenje agresiju su oznaili i modeliranje ili uenje po modelu to je tendencija da neka osoba stjee novo ponaanje oponaanjem drugoga. To su i dokazali nakon niza istraivanja na djeci i starijima. Nakon gledanja neke nasilne emisije osobe su vie spremne na devijantno ponaanje. Nakon to smo nali odgovore o tome kako dolazi do agresije, trebamo i navesti neke znakovi koji poveaju mogunost agresivnog ponaanja. Izgleda da je uzbuenje vaan imbenik u spremnosti da se reagira agresivno. Isto tako buka poveava agresiju no to samo vrijedi kod ve naljuenih ispitanika. Jo jedan imbenik ima utjecaj na agresiju, a to je prenapuenost, no ona ima veze s percepcijom kako mi doivljavamo guvu. Isto tako na agresivnost utjee vruina, iako suprotno oekivanjima s porastom vruine agresivnost se smanjila. Zillman je razvio teoriju prijenosa uzbuenja to znai da izvori uzbuenja koji nisu direktno povezani s agresijom mogu biti pridodani uzbuenju specifinom za agresiju i tako pojaati agresivne odgovore. Berkowitz je kritizirao ovo gledite te uveo novu teoriju koju je nazvao kognitivno-neosocijaconistikim pristupom. Averzivni dogaaji imaju direktno negativan uinak i vode direktno poticanju agresije, a subjektivni emocionalni doivljaji ljutnje ili straha mogu, ali i ne moraju pratiti ove oblike ponaanja. to je dogaaj neugodniji, vea je spremnost pojedinca na agresiju. Svi ovi imbenici utjeu na razinu manifestirane agresije te uklanjanjem njih emo u nekim sluajevima ukloniti i samu agresiju. Agresija je jako opasna, pogotovo ako se podupire te ako vie ljudi sudjeluje u takvom ponaanju. to osoba ima veu mo, lake e stupiti u agresiju. Kako bi to bolje rijeili ovaj problem, treba otkloniti izvor frustracije ili ljutnje, no ako ni to nije mogue onda osoba treba rijeiti to sama sa sobom jer ako se u njemu gomila ta ljutnja nakraj to moe unititi njega samoga. Drugi ljudi su bitni faktori u poveanju agresije jer se najvie ogledamo na njih. Treba biti jako oprezan u takvoj situaciji jer moda naa ljutnja nije toliko ni velika koliko nam se ini.