Srbi = Raci, Iliri, Vlasi, Morlaci, Sloveni, Bunjevci, Sokci +BE+CP+ 5.9.2008. 18:02 Kad se u 12.v.

podize hegemonija provincije srpske Rase (oko vode Raske u St.Srbiji kod danasnjeg Novog Pazara) nad ostalim srpskim pokrajinama, potisnu to provincijalno ime za neko vreme opce narodno srpsko ime, te kako u Rimu tako, i jos mnogo jace, u Ugarskoj pocese sav Srpski Narod nazvati pokrajinskim RASINCKIM imenom (O postanku rijeci Rasanin-Rac, kao i o srpskom porjeklu uopce, vidi u P.J.Safarik:"Slovanske strazitnosti",Prag 1862-3,p.254. i d.,te narocito p.279;a srav i Dj.Danicic,Rjecnik III,sub voce "Raskij".) Kod Madjara uslo je to ime i u narod, te nas i danas jos u masi naroda tako zovu, a od njih kao gospodara svojih, primio je i narod nas po Ugarskoj, Sremu i Slavoniji to ime, te ga prvo samo u saobracaju s njima upotrebljavao, dok se u 18.v. nije na njega tako navikao, da ga je cak i u saobracaju sa samim sunarodnicima svojim upotrebljavati poceo, te i narodni jezik svoj RASKIM JEZIKOM poceo nazivati Sta vise i sami BUNJEVCI i SOKCI u Backoj, kao i u Slavoniji, nazivali su svoj jezik RACKIM. Evo sta BUNJEVACKI svestenik IVAN ANTUNOVIC u svom djelu: "Razprava o podunavskih i potiskih Bunjevcih i Sokcih" (Bec,1882.) o tome veli: "U ono vrieme, kada sam u Aljmasu zupnikom bio, gdje je riec bozja u tri jezika naviescivana bila, te se na jednoj nad propoviedaonicom stojecoj tabli oznacavao jezik: na onoj bunjevackoj bijase velikim pismeni napisano "RACKI", sto se nije dopadalo tadanjemu knezu, inace veoma postenom i bogatom muzu, BUNJEVCU, ANDRIJI JAGICU, pa me umolio, da taj nadpis s onim "BUNJEVACKIM" izmieniti dadem. U TO JA NISAM RADI TOGA PRIVOLEO, STO SAM ZNAO, DA I BUNJEVAC O NARODNU SVOM GOVORU VELI: "DIVANILI SMO RACKI". Tako od srpskog provincijalnog imena Rasanin postade latinsko Rascianus, a od ovoga madjarskoga rijec Ratz. Od Madjara primise to ime za Srpski Narod i Njemci, te nas na svom jeziku pocese nazivati Ratze i Raitze, i nazivahu nas tako, zajedno sa Madjarima, sve do 19.viejka, do tog tako zvanog "vijeka narodnosti" od kad nas u zvanicnim spisima uvjek samo Srbima nazivaju, kako su nad doduse, vec i od 17.v.nazivali, ali vrlo rijetko i obicno uvjek u svezi, prvo sa rackim ili vlaskim imenom, a pslje i sa ilirskim. (Vec sam navodio strane karte na kojima se danasnja Slavonija naziva Rascia, po Racima, Srbima, a okolina Zagreba je tada bila Sclavonia, na istima kartama.A poznata je cinjenica da su u austro-ugarskim zvanicnim dokumentima Bunjevci i Sokci nazivani katolickim Racma.)

Ime Morlaci se u skoro svim meltackim aktima identifikuju sa Srbima. Tako se npr.u jednom aktu od 1734.g. kaze: "Morlacci o Serviani di Dalmazia"(Milas.-I,p.217 i 211),a u jednom drugom od 1760.g.se veli: "Morlacchi o Schiavoni, detti anco erviani", sto znaci: "Morlaci ili Sloveni, a zovu ih jos i Srbima" (Milas,-I,p.339 i srav.p.p.401 i 422) (Od Zrmanje granica je, dalje, preko otoka Paga i "Morlackog(srpskog)kanala" isla na sjeverozapad do Ugarskog primorja(do grada Rijeke,odnosno pocetka Istre-Ucke). U jednom izvjestaju zadarske katolicke nadbiskupije od 1760.g., o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, na jednom mjestu spominje: "ilirski, vlaski, slovenski ili srpski narod" (nazione ilirica, morlcca, schiavona, o sia serviana), te se dakle sva ta nabrojana imena isticu kao sinonimi za Srpski Narod u Dalmaciji (Vidi taj akt kod Dr.N.Milasa,-Documenta..I,p.399 i srav.401 i 422). Da su i katolici nazivani Vlasima vidi kod R.Lopasica,-Spomenici hrvatske krajine,III,p.190., gdje se kaze, da u Pazaristu zive "KATOLICKI VLASI, KOJE DRUKCIJE ZOVU BUNJEVCIMA" (catolici Valachi alias Bunievczi), I DA U LOVINJCU IMA 80 KUCA VLAHA BUNJEVACA (80 domus Valachorum Bunyevaczorum). Jos potvrdjuje i to Valvazor: "Die meisten Krabaten, wie auch diese Leute so die Meer-Grentzen bewochnen, und fast lauter Walachen, theis Catholischen Religion, theils aber dem Altgriechischen Glauben zugethan sind, geben weder Steuer, noch Contribution..."(Die Ehre d. Hertzegtums Krain, XII,p.116). A kajkavski Hrvati oko Varazdina jos i danas zovu svakog stokavca Vlahom, bio on vjere pravoslavne ili katolicke (Vidi u "Obzoru"od 1880 g.raspravu o Vlasima u prim.5.) I Janko Draskovic, kajkavac,kada se trebala stokavica uvesti kao knjizevni jezik "Hrvata",opirao se da ne zeli da prihvati "prljavi vlaski". Iz istorije Bosne imamo podatak,koji sam vec navodio a i sada navodim:

Slicno ovome pise 1407.g. i Pribislav Pohvalic, koji dojde u Dubrovnik, kao poslanik banice ANKE (zene pokojnoga VUKA VUKCICA) i vojvode SANDALJA i zene mu KATARINE SANDALJEVICE: "Va ime Bozie amen(pisano naravno cirilicom) Je Pribislav Pohvalic...Jereovi list blizu ovogan moga pisan je u sem tetragu i s drugim listom srpscim ko je za ovim listom..." A malo dalje veli: "A drugi list koji z aovim ide srpski est pisan v lito rostva Hristova tisjuscio i cetiri sta i sesto lito mieseca dekembria dvadeseti dan..." (OCIGLEDNO JE DA JE PISANO IKAVICOM,CIRILICOM I DA SE JEZIK NAZIVA SRPSKIM) (M.pucic-Spomenici srpski,II,p.51.) A drugom prilikom opet: "Va ime Bozje amen. V lito rosstva Hristova tisjuscio i cetiri sta sedmo lito...ovi list srpski..u drugom listu srpskom..u prvom listu srpskom."(Ibidem p.53.) Ovdje valja istaci jos i tu okolnost, da je ovaj PRIBISLAV POHVALIC bio IKAVAC I KATOLIK!!!; pa

ipak nema nikakve sumnje, da ovdje "srpski" list i "drugi list...srpski est pisan" ne znaci nista drugo nego da je SRPSKIM JEZIKOM PISAN, kao sto veli i Dj.Danicic (Rjecnik III,p.153:"srpskim jezikom pisan.") ..................... Rezime: Srbi zapadnih krajeva su bili i rimokatolici,govorili su neki ikavicom,pisali cirilicom i taj jezik nazivali srpskim. Kako je razvitkom Raske srpsko ima bilo vezano uglavnom za pravoslavlje i spc,tako su se vremenom odmarodjivali od srpskog imena prihvatajuci lokalna imena: sclavi,iliri,latini,sokci,bunjevci. Ipak nikada niko od njih s enije nazivao Hrvatima, a nisu ni govorili drugim do stokavskom ikavicom,i pislai cirilicom. Kanije je doslo i do zapostavljanja cirilice. Vidimo iz istorijsih dokumenata da su termini: Raci,Srbi,Iliri,Morlaci,Slaveni-sinonimi! I to iz rimokatolickog dokumenta zadarske nadbiskupije,kao i iz niz dokumenata mlatackih,austrijskih,ugarskih. BUNJEVCI I SOKCI su dakle nazivani i VLASIMA, i katolickim RACIMA(Srbima),a vidimo da su svoj govori,ikavicu nazivali srpskim jezikom,a u Slavoniji i rackim! To dakle ne svjedocim ja vec katolicki Bunjevacki svestenik,kojeg sam naveo. Iz svega navedenog mora se zakljuciti da su Bunjevci i Sokci izvorno pripadnici srpskog naroda,i to,konacno, vise uopce nije sporno. Stvar je samo toga da li ce neko istinu da prihvati ili nece. Ako bi neko prihvatao laz da su Bunjevci Hrvati neka nam navede istorijske dokumnte za tako sta,rado cu da ih vidim. Da su ikavski katolici Bosne svoj jezik zvali srpsim,naveo sam. Da su vlah i srbin u kasnijem periodu sinonimi,imamo dokaze samoih katolika,kao i da je Slavonije nazivana Rascia,a Bunjevci svoj jezik RACKIM, dok se nisu jos vise odnarodili pa i to zanemarili, prihvativsi lokalizam. i SVI TI ISTORIJSKI DOKUMENTI,NI 1 NIJE OD sadasnjih srba falsifikovan,vec je iskljucivo od strane rimokatolika nastao. Steta od utapanja Bunjevaca u vjestacko hrvatstvo je zivot u lazi,i navlacenje na sebe mrznje prema Srbima tj svojim korjenima. Kako to moze vec i preci u patolosko stanje, mnogih danasnjih "HRVATA" koji zasnivaju svoje hrvatstvo na negiranju srpstva(srbomrznji) za duhovno zdravlje i napredak svakog pojedinca koji je po dokazima,istoriji,Srbin,to treba i da sada bude,jer narodno jedinstvo je najbitnije za opci zajednicki napredak. Termin sokac je nastao po rieci SAKA,da se razlikuju oni koji se krste saom od onih sa 3 prsta.

"Otac domovine" Ante Starcevic je i po ocu i po majci bio Srbin: "Majcino srpko porijeklo niko mu nije krio, ali ocevo jest. Cinio je to na lukav nacin...don Kerubin Segvic. U svom prilogu za knjigu Jovana Skerlica "Pisci i knjige", Segvic je o Starcevicu pisao: "Porodica Starcevic, prema tradiciji, izgleda da je porijeklom iz Hercegovine, ali se poodavno doselila u Liku. U zaseoku ZITNIKU, kod Gospica, od oca seljaka Jakova i matere Milice,

po rodjenju Bogdanove i pravoslavne Srpkinje, rodio se 23.maja 1823.g. Ante Starcevic." Borkovu tvrdnju da je Starcevic i po ocu Srbin potkrepljujem podatkom da se Antin stric zvao Milos. Borak dalje navodi da "lukavi Segvic" ne pominje selo PAZARISTE, u kome su svi seljani bili Srbi rimokatolicke vjere, vec pominje samo njegov zaselak ZITNIK u kome su Hrvati, u zadnjem "domovinskom ratu" svom "bogu Molohu prinjeli 44 zrtvovana Srbina." O srpstvu PAZARISTA svjedoci i austrijska drzavna statistika iz 1712.g.(Aus der Beilage Specificatio locorum et incolarum 1712. bei der Instr.f.d.Grafen Attems,Hp.183/VII,J.O.Krigsmiscellen, fasc.95 im Archiv des Reichs-KrigsMinisteriums.), zatim austrijski popisi vojnika za Liku i Krbavu u kojima pise da su Pazariste naseljavali SRBI RIMOKATOLICI, oznaceni u zagradi kao BUNJEVCI. Autor ove knjige (dr Nikola Zutic, "Srbi rimokatolici-takozvani Hrvati") imao je mogucnost, kao rodjeni Gospicanin, da cuje price (po metodu "oral history") da Pazaristani i dan danas znaju koja im je krsna slava i da su je nekada kriomice slavili. U Pazaristu i danas ima porodica koje nose srpska prezimena Jovanovic, Milinkovic, Dragicevic, Dujic, Samardzija i drugih. U svojim "Uspomenama na Gornju Krajinu", objavljenim u "Vijencu" 1882., Ivan Murgic je o Pazaristanima zapisao slijedece:"Svi se ovi jos i sada sami zovu BUNJEVCI i kazu: mi smo vridna braca Bunivci". BUNJEVCIMA su se u Lici sve do pocetka XX vijeka nazivale mnoge porodice, kao na primjer Babici, Doseni, Vojnovici. Pisac podlistka o 'Srbobranu", od 11.februara 1899.g., citirao je jednog hrvatskog autora: "Uobce imade u skoro svakom selu u Lici uz Bunjevce i ljudi koji kazu da su kranjskog iliti hrvatskoga pokoljenja (slovenskog). Otkud to potice, to ne zna danas nitko (zna, zna, vridni brate!), samo se mogu ti ljudi razluciti po nekoj osebujnosti, jer kod ovih, koji kazu da proizlaze od Bunjevaca, imade u mnogih starih obicaj, drugi govor, bas u nekijih mjestah i drugacija nosnja... Bilo kako mu drago, toliko je istina da su mnoga imena i pridjevci kod pravoslavnih i katolickih Bunjevaca istoglasni, kao napriliku kod Babica i Dosena, pa zato mislim da ne ima dvojbe da su ovi ne samo jednoga naroda, nego i jednoga porijekla." Knezevska porodica lickih Rukavina, iz koje su poticali mnogi oficiri i javne licnosti, bili su srpskog etnickog porijekla. Pominjani Ivan Murgic u zagrebackom "Vijencu" iz 1882., navodi da je austrijski general baron Juco Rukavina naveo u molbi za baronat, upucenoj caru Francu Jozefu, da su njegovi "predji" bili srodnici Nemanjica, "kraljeva od Bosne ponosne". Ranije navedeni pisac "podlistka" u "Srbobranu", od 4.februara 1889., svjedoci o srpksom porijeklu Rukavina: " I ja znam jednog clana porodie Rukavina, koji ima isprave toga srodstva (sa Nemnjicima) i takog i to je jedini od Rukavina koji osjeca srpskim, ma zbog toga osjecaja kao da je popio dosta cemera u svojijem mladijem godinama." *13 srpskih porodica Rukavina je u Beogradu. 17 u Slavonskom Brodu,ali sada hrvatskih. Aleksandar Budisavljevic iz Pecana u Lici, koji je bio sin Bude Budisavljevica- austrijskog generala, u svojim spisima o porodici Budisavljevic pominje i Rukavine: "Moj, jos od mladjijeh nama godina dobri drug i prijatelj obrstar Joko Rukavina pripovijedase mi

jednom da je njihov praotac prebjegao iz Bosne, zvao se Mamutovic i bio je vjere pravoslavne. Bjezeci prenio je u rukavu svoje "plemenite liste", s cega su se oni kasnje prozvali Rukavine. Iz Dalmacije dodjose u Podgorje, pa u Liku. S vremenom su se pokatolicili kao i mnoge druge familije. A kud nema sad Rukavima?" Pisuci o genealogiji Budisavljevica u Lici, Aleksandar Budisavljevic je dalje navodio da su licki Budisavljevici, Budaci (sjetite se Mileta Budaka!), Jurisici i Pilipovici iz istog porodicnog korijena, ali su se odrodili, narocito s Budacima, zbog njihovog prelaska u Rimsku vjeru: "Dje bi god "zakon"(vjera) srodnike rastavio tu bi se odma i vjerska mrznja ukorijenila, jedna strana bi na drugu krivo pogledala, prestao bi rodbinski saobracaj. Otpadnici su od koljena na koljeno, tendenciozno preparirovani, nebi li im se utrla svaka uspomena njihove proslosti. Prvi otpadnici cim da bi se pred svojom savjesti pravdali, tudjili bi se zbog prekora, od stida, savjest ipak grize, oci se obaraju, jaz izmedju bivsih srodnika postaje sve dublji. To je jedan uzrok sto su nam toliki tragoviu nasoj proslosti zabatalili, a u mnogim krivi smo i sami. (A.Budisavljevic: "Leso, Pleme Budisavljevica u Gornjoj Krajini", Novi Sad, 1890.) Preci ustaskog ideologa Mile Budaka pripadali su, kao Starcevici i Rukavine, srpskom etnickom korpusu. Citirajuci Frasa, Aleksandar Bdisavljevic pise da je Nikola Budak, ili Budacki, presao iz pravoslavne u rimokatolicku vjeru oko 1686.g. "kad je pravoslavni vladika Zorcic prihvatio uniju u tom kraju". Stari Budaci i Budisavljevici su se "vavijek medju se sradjali, a to sradjanje prestalo je onog casa kad nas je "zakon" (vjera) rastavio, pa ondak-zlobu uselio." Pored Budaka, Aleksandar Budisavljevic je pisao i o Jurisicima i Pilipovicima (Filipovicima) kao srodnicima njegovih prezimenjaka. Jurisici su takodje presli u rimokatolicizam, dok su Filipovici jednom granom presli u rimokatolicizam a drugom su islamizirani (poznati duhoviti voditelj sa HRT-a je (sadasnji musliman) Tarik Filipovic-koji doduse kao da se stdi korjena pa cesto vjestacki poteze neko hrvatstvo za javnsot...). Oskar Frajker fon Mitis u "Biografiji Nikole Jurisica" iz 1908.g. pisao je da je austrijski vojvoda Nikola Jurisic iz XVI vijeka bio Srbin. Baron Filipovic je na Blagovestenskom saboru u Sremskim Karlovcima 1861.g. isticao da je on "srpske gore list". ... Budisavljevic je isticao i karakterni sklop krajiski, srpsku naivnost i prostodusnost, koje su kumovale brzom odrodjavanju i narodnom zaboravu: "Mi jos smo rod slijep kod ociju, do zla Boga nepraktican a povjerljiv do smijesnosti: 'ko bi mogao ne priznati nase cine i vrline?'... Napoj as danas prazne pohvale, laskaj malo nasijem gore pomenutim slabostimami listom i u vatru i u vodu! Jest Boga mi! A nasi lukavi prijatelji smiju se u sebi, veleci: 'Benasti Vlah'. Dok smo mi tako odmarali na lovorikama, oni su oko nas vjesto i neprimjetno stezali trostruke lance nazadka, a zia nasi ledja pisali sebi povjesnicu: izvrcuci u svoju slavu nase muke i zasluge, a inace konsekventno zamucujuci sve ono sto se ne dalo izvrtati. Eto, dje smo bili mi?" Termin Vlah je bio cesci tamo gdje je bilo katolika, jer su katolici tako uglavnom nazivali pravoslavne (iako je bilo slucajeva Katolickih Vlaha,koji bi se pokatolicili). Dokaz za to su cesto nazivanje tim imenom pravoslavnih u zapadnoj Bosni a u istocnoj to izosteje gdje su bili samo

Srbi i poturice. Isto tako, pravoslavni u zapadnim krajevima nasim, a narocito u Bosni, ime Sokac i Bunjevac (u Hercegovini) upotrebljavali su vis a vis rimokatolicizma, koje su jos i Latinima i Madjarima nazivali. (jer su od Madajar primili rimokatolicizam, Bosna je bila pod Ugarima-nesto kao sto su i islamizirane zvali Turci tj poturice) Kasnije (krajem XVII v.) termin Vlah za Srbe prodire i u istocnu Bosnu. Tako nam francuski putnik Kikle, koji je pocetkom 1658.g.putovao iz Mletaka preko Dubrovnika i Bosne u Carigrad, prica, da su mu kocijasi mahom bili MORLACI ILI SRBI, a narocito na putu od Zvornika preko Beljine za Beograd. Opisujuci put Zvornika on veli: "Le cocher yala premiere place sur le devant au dedans, ils sont presque tous MORLAQUES OU SERVIENS, comme on les appelle, tj. "Kocijas ima prvo mjesto u unutrasnjosti, spreda, a svi su skoro Morlaci (Vlasi) ili Srbi, kako ih zovu." Razna nagadjanja o porijeklu imane: BUNJEVAC i SOKAC, kojima je nema sumnje, osnov u vjerskoj rzlici i prepirci narodnoj izmedju pravoslavnih i katolika, vidi kod Ivana Antunovica, bunjevackog svestenika: "Rasprava o podunavskih i potiskih Bunjevcih i Sokcih", Bec 1882. kao i u "Bunjevackim i Sokackim Novinama" za g.1870., p.143.i d.-Sta vise imamo podataka, da su i sami fratri u Bosni i Slavoniji u XVII i XVIII v. nazivali svoj katolicki narod Sokcima (Vidi pismo pozeskih, sarajevskih i banjaluckih rimokatolika kuriji u Rim od 5.oktobra 1633.g Fermendzin,- Acta Bosnae, p. i sravni "Glasnik zemalj. muzeja u BiH" XIII.,p.343.), dok su medjutim pravoslavne Srbe nazivali Vlasima (Vidi: T.Smiciklas,- Dvijestogodisnjica oslobodjenja Slavonije, Zagreb 1891.II,p.1.) Profesor Smiciklas lijepo veli: " Duh Muhamedanizma rodio je "Sokce" i "Vlahe" kao dva naroda" (Ibidem,I.p.86.) Medjutim, sto je vrlo vazno, kad su fratri po Bosni i Slavoniji molili od turskih sultana, da ih oslobodi svake vlasti pravoslavnih episkopa, tada su uvjek nazivali pravoslavni narod po Bosni Srbima-vis a vis drugim pravoslavnim narodima po Turskoj-Grcima i Bugarima. (Vidi: Fabianich,-Fermani inediti dei Sultani di Constantinopoli, Firenze 1884.,p.162.) Cinjenica da znamo iz istorije za katolicke Vlahe, katolicke Race, katolike koji govore rackim a ne znamo za slucaj da postoje pravoslavni Sokci ili pravoslavni Bunjevci, jasno dokazuje da su ovi nazivi nastali iz vjerske razlicitosti od pravoslavnih, od kojih su prethodno i nastajali u raznim vremenima. Cak ime Sokac jasno dokazuje da se SAKOM krste, od cega i nastaje ovo ime(koje nije geografski pojam kao slavonac, bosnjak, dalmatinmac, hercegovac). Cest naziv posokcio se, je znacio isto sto i poturcio: odrekao se prethodne vjere. I danas je taj proces posokcivanja u Hrvatskoj intenzivan, samo sto se sada zamjenio termin i nameta se hravtsko ime,kako nikada niko u istorji nije zvao ove ljude. Bilo bi interesantno cuti objasnjenje otkuda sokacko ime ili bunejvacko u Hrvata odjednom, i kako zaboravise svoje toboze hrvatstvo.Takvog

objasnjenja nema,a cak ni encikloedijska odrednica SOKAC ne postoji u najnovijem izdanju Enciklopedije u 20 knjiga. Razlog je taj sto su sokce vec utopili u vjestacko hrvatstvo, dok sa Bunjevcima nisu uspjeli u potpunosti, pa se ta odrednica nalazi ali naravno uz niz falsifikata. Nazivanje pravoslvnih Srba iz tadasnje Ugarske i Hrvatske sokcima, medju srbijancima je moguce uzgredno, samo u sali ili grdnji. Bas sam cuo jednog prijatelja kako mi sestricnu iz Slavonije naziva sokice,sokice, u sali, a ova je bjesnila: nisam je sokica, jer taj termin zbog vjerske razlike i odrodjavanja Srba, nije ni malo popularan medju Srbima koji zive na tom prostoru gdje ima posokcavanja. Dakle Sokac se postaje ili radjanjem od majke i oca Sokca, ili prevjeravanjem. Kako je katolicizam u manjoj mjeri vjera a vise politika, interesi, vlast (Vatikan je i drzava sa bankom,ambasadama,spoljnom politikom) tako su i rimokatolici na rubnim podrucjima, gdje politika Vatikana nalaze njeno sirenje, na neki nacin fanaticniji od vjernika Italijana ili Francuza katolika(slicno Hrvatima su i Poljaci,ali u manjoj mjeri fanatizma). Znam licno jednu bivsu komsinicu koja je bila cista pravoslavka po roditeljima, udala se za Sokca i djeca i unuci su katolici i sada Hrvati. Njen brat rodjeni se ozenio sokicom,i njegova su djeca i unuci sada veliki Hrvati. Dakle, posto se zivi u takvoj sredini gdj se hrvatstvo siri na agresivan i vjestacki nacin, otuda izostaje pravilo da sta je otac to su i djeca. Od mog strica djeca su sada Hrvati jer je strina od ranije posokcena i to je pravilo. Zanimljivo je navesti i statistike Srba i Hrvata na istom prostoru od kada postoje statistike. Od 25%Srba (misli se samo na pravoslavne, jer katolicki Srbi se vremenom preko crkve pocese prozivati Hrvatima) u Hrvatskoj i Slavoniji, danas ih je ni 5%. Ustaski genocid iz 2.sv.rata, prislilno vjekovno prevjeravanje, i 1995 Oluja... Dakle od nekada Rascije(Slavonije) do sadasnje Hrvatske, preko niza nepravdi, lazi, manipulacija, zlocina. (U gorepomenutoj enciklopediji je niz falsifikata u mnogim enc.odrednicama, Medo Pucic, veliki Srbin i katolik je opisan kao Hrvat. Njega sam se sjetio jer je naveden u fusnoti gdje pise da je autor knjige 'Spomenici srpski od 1395.-1423.) Prvi do sada poznati nam spomenik, koji goovri o Vlasma u Hrvatskoj, kao o Srbima, potice iz 1538.g. To je poznato nam pismo cara Ferdinanda I hrvatskom banu Petru Keglevicu od 6.nov. i.g. u kome se izmedju ostalog kaze, kako mu je javljeno: "da su kapetani i vojvode Rasana ili Srbijanaca, odnosno Vlaha, koji se obicno Srbima zovu..." a Nikola Jurisic, izvjestavajuci cara o njihovom dolasku (22.okt.i.g.) naziva ih sve samo jednim i to pravim njihovim nacionalnim imenom SRBI, dok ih opet car Ferdinand I u svojoj povelji izdanoj 5.sept.i.g. na osnovu koje su i revedeni u Hrvatsku, naziva samo: "Serviani seu Rasciani." Ti doseljenici naseljeni su po sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a narocito po Zumberku, pa ih je Valvazor, znameniti istoricar Kranjske, prilicno podrobno opisao. I ztog opisa Valvazorova od 1689.g,kao i sa slike srpskih Uskoka u Zumberku, koju on donese u tekstu, a predstavlja grupu seljaka granicara, sa zenom, svestenikom

i kaludjerom, jasno se vidi cisti etnicki element srpski, iako je vec dotle oko 150 g.proslo kako se narod nas u taj kraj doselio. Dekretom carskim (Leopold I) od 30. marta 1688. za nametanje unije, narod episkopa Rajica u Sremu naziva se "Rasciani sive Valachi". Rajic je umro 1694.,a na njegovo mjesto postavljen je za episkopa "Valachorum Laensem (Slavonije) et Sirmiensem" Petar Ljubibratic, koga kao unijata, Narod Srpski nije htjeo za episkopa priznavati, te je zbog toga 26.maja 1699.g. ponovo na to dostojanstvo potvrdjen. Kako u prvom, tako i u ovom drugom carskom dekretu kaze se, da e njegov podvlasteni mu narod u Slavoniji i Sremu naziva "Valachi sive Rasciani." Turci su u 16.v taj kraj nazivali Malom Vlaskom, a kasnije su Austrijske vlasti prevodile taj naziv na latinski sa: "Parva Valachia", a uceni ljudi na geografskim mapama, vec od XVI., pa sve do prve polovine XVIII v., nazivahu kako Srem tako i cijelu danasnju Slavoniju, RASOM ili RASCIOM s obzirom na glavni etnicki srpski element u tim zemljama. A poznati austrijski vojskovodja Kacijaner, polazeci 1537.g.na vojnu u Slavoniji, kaze u svom izvjestaju, kako se njegovi oficiri nadaju, da ce ondje (tj u danasnjoj Slavoniji) dobro proci, jer "es sey ein voll Land, die RATZEN werden uns genug zufuhern, auch noch zu uns fallen. Da je u toj "Maloj Vlaskoj" zivio Srpski a ne Vlaski (Romasnki) Narod posvjedocuju nam mnogi pouzdani podaci. Tako npr. pukovnik baron Nehem izjestava iz Osijeka (aprila 1706.g) "dass die RATZEN in der Kleinen Walachy freiwilling wieder..." Na karti Ugarske koju je Dr.Wolfgang Lanz 1572.g.izdao u Amsterdamu nalazi se Rascia, a Czoernig na osnovu jedne karte od 1596. i mnogih drugih podataka kaze:"Von diesen RASCISCHEN Einwanderernwurden die drei Komitate Posega, Valko und Syrmien...im gemeinen Sprachgebrauche RASCIEN genannt." Isto to potvrdjuje i jezuita Martin Sent-Ivanji 1691.g. koji u svom djelu:"Miscellaneorum Decad.Secund" tacno opisuje i granice te slavonske Raske. I na karti Ugarske, u "Theatrum Europeum" od 1701.pise preko teritorije cijele danasnje Slavonije i Srema: "RASCIA und RATZEN". A slicno Sent-Ivanju tvrdi i Ladislaus Szoreny u svom opisu Srema od 1746. U karti podunavskih zemalja holandjanskog poznatog kartografa Joanessa Jassoniusa, iz 1636, na teritoriji danasnje Slavonije stoji RASCIA, dok u je Sclavonia oko Zagreba,a juznije od te te Scalvonie je Croatia, dok je juzno od Rascie-Bosnia. Carica Marija Terezija nazivala je narod nas po Slavoniji uvjek SRBIMA ili ILIRIMA, no cesto puta i samo Srbima, iako je za njene vlade ime ilirsko, u zvanicnim spisima, bas najvise potisnulo staro provincijalno ime "Rasani". Tako i u jednom njenom aktu, od 16.nov.1751.g., srecemo samo naziv srpski za pravoslavne crkve u Daruvaru(u zadnjem ratu pohrvaceni Srbi tj.ustase su 44 srpska sela u ovome kraju sravnila sa zemljom), ondasnjem jos Podborju. Ona naime rece:

"Obwohlen wir hochst einstallig ansehen, dass der Pakrazer Bischoff, widern Unsern A 1746 ergangene allerhochste resolution, ohngehindert zweyer zu Podvorie exi stirender RAIZISCHER von holz erbauter Kirch, eine dritte von steinen aus dem Grund zubauen..." U popisu Slavonije od 1697, 1698 i 1702.g zabiljezeno je na mnogo mijesta, da tu stanuju Srbi pravoslavne vjere, pa sta vise i Srbi katolicke vjere ("catholici Rasciani","Rasciani fidei catholicae". Jedan glasnik papin 1701.g. pisao je papi iz Beca, i u pismu spominje Srbe u Slavoniji i djakovackom kraju (A.Theiner-Vet.mon.Slav.II,p.238) a kardinal i nadbiskup ostrogonski Leopold grof Kolonic pominje 1703.g Srpski Narod (Gens Rasciana) u juznoj Ugarskoj i Slavoniji, te za tim preporucuje Franjevce za tamosnje SRBE KATOLICKE VJERE ("Rascianus qui Catolici sunt")-Vidi i kod Cavapovica: Sinoptico-memorialis catalogus 1823.p.184 i sr.s.202. Potvrdna diploma(20.JUN 1708) Josifa I potvrdjuje prava Srba izdata od njegovog oca Leopolda I I TU SE NA KRAJU KAZE: "cjelokupnom vjernom nam i milom narodu ILIRSKOM ili SRPSKOM"(Nationi illyricae seu Rasacianae) Zadarski nadbiskup Matija Karaman 1750.g.napisao izvjestaj o pravoslavnim Srbima Dalmacije, u kome je izmedju ostalog rekao da su Srbi naseljeni u sjevernoj Dalmaciji "sve do planine (Velebita), koja ih rastavlja od AUSTRIJSKIH SRBA. Za pravoslavne naseljenike po Gomirju i njegovu distriktu rekao je grof Djordje Zrinski jos 1602.g.da su Srbi. I u generalatu Varazdisnkom, kao i u Karlovackom, nazvan je Srpski narod, kad se poceo naseljavati u tom kraju, raznim imenima. U pocetku (2.pol.16,v)najcesce se srecemo imenom USKOCI i PREBJEZI, ako su dobrovoljno iz turskih zemalja uskocili ili prebjegli u zemlje austrijskih careva, a ako su z avreme ratnih pohoda austrijske vojske tek oruzanom silom prisiljeni na predaju i dovedeni u austrijske zemlje, gdje su rimsku vjeru primili, nazivani su PREDAVCIMA. Ali uskoro poce prevladjivati vjersko ime Vlasi, jer su i katolicki starosjedioci medju koje su dosli, a i drzavni cinovnici i casnici, s kojima su cestih odnosaja imali, najradije ih tako nazivali. Medju tim u isto vreme u zvanicnim spisipa, koji izadjose iz papske i carske kancelarije, srecemo i samo srpsko ime, kao ime narodnosti toga pravoslavnog ili unijatskog naroda, koji se Vlasima u prvi mah samo zato nazivao, da se odmah istakne njegova vjerska razlika od katolika rimskih. Srpsko ime dlazi ili sasvim samo ili pored imena vlaskog, kao oznaka nacionalnosti toga naroda, koji se kako rekosmo, prvo po vjeri, a kasnije i po granicarskom polozaju i stalezu svome nazivao Vlasima. U prvi mah nazivali su rimokatolici one, koji su katolicku vjeru napustili i protestantizam ili pravoslavlje primili, PREDAVCIMA(u Bosni su katolici u vreme reforme kalendara masovnije

prelazili dobrovoljno na pravoslavlje da kako su govorili:sacuvaju staru vjeru,jer novi kalendar je za njih bila nova vjera), sto upravo znaci izdajice (Proditores), te su protiv njih upotrebljavani i narociti zakonski clanci, a kasnije su Srbi tako nazivali svoje otpadnike od pravoslavlja. U okolini Bjelovara, kod sela Rovista, nalazi se i seli PREDAVCI, koje nas imenom svojim podsjeca na ta daleka vremena vjerskih medjusobica. Ime Vlah pocetkom XVII v. znacilo je i GRANICARA ili KRAJISNIKA, jer su u prvo vreme mahom Srbi granicari bili. Tako se npr. u jednom aktu od 15.jan.1615.g zahtjevao: "Trenung der Walachen von Landesbewohnern (Regnicolae, Sclavi, Praedavci)", te je kasnije i zakljuceno, da se Sclavi (Slovinci) i PREDAVCI, kao indigeni (starosjedioci), te i svi novi strani naseljenici, koji medju Vlasima (granicarima) zive, moraju (kao kmetovi) svojim predjasnjim gospodarima povratiti. Jedini dakle tzv.Vlasi imali su kao granicari ostati. A 12.jula 1620.g.jedan carski otpis raspravio je nesuglasice izmedju Vlaha (granicara) i domacih seljaka - paora. U ostalom i poznata 'Statua Valachorum" (vlaski statut) od 1630. nisu nista drugo nego vojnicke uredbe i gradjanske povlastice za Srbe granicare u Varazd. i Karlovackom generalitetu. A zbog toga su i sami Srbi turski krajisnici, da se lakse razlikuju od ostalih Srba turskih kmetova, po primjeru poturcenjaka nazivali sebe "MRTVO VLASIMA" tj. Srbima, koji su na MRTVOJ STRAZI-na Krajini. Po tim krajisnicima turskim nazvano je i jedno selo u Slavoniji 'MERTOVLASI" Sa tim imenom se ne srecemo u Hrvatskoj Krajini gdhe su svi Srbi bili samo granicari, pa nije trebalo medju njima razlike ciniti, jer nije tu bilo Srba kmetova. Po drzavnom popisu od 1702.g. spahiluka Kamenskoga, u kojoj je to selo spadalo, stanovnici toga sela oznaceni kao Srbi s napomenom, da su oni tu od pamtivjeka i pod Turcima stanovali. Za vreme kralja Sigismunda (1387-1437) nalazimo mnoge Srbe u stranah krbavskih imenito uz Unu u sadasnjoj srbskoj (Srb) satniji od tromedje pa uz granicu bosansku, a i po Lici, pace i oko Senja"(Povijesti biskupija senjske i modruske ili krbavske, trudom Manoila Sladovica, svecenika i c.kr.profesora u Senju, Trst 1856.,str.435). Za srpske porodice Novakovic i Budisavljevic utvrdjeno je da su prije turskog osvajanja Like zivjele u gackoj dolini. Porodica Budisavljevic je prije turskog osvajanja zivjela u selu Musaluk, da bi se poslje turskog nadiranja u Liku povukla u gacku kotlinu. Komediograf, pripovjedac, putopisac, diplomata i novinar Branislav Nusic ima spomenik u centru Beograda, pored Narodnog Pozorista. Zaista je bio plodna licnost, ali kako svako ima neke mane, znamo i za bar jednu, njegovu. On je rodjen kao Cincar u Beogradu sa imenom Alkibijad Nusa. Roditelji su mu bili Djordje i Ljubica Nuse. Kad je napunio 18 godina, zakonski je promijenio svoje ime u Branislav Nusic. Poznato je da su Vlasi i Cincari jednim djelom asimilovani u Srbe kroz vjekove, mada i sada jos ima Vlaha na istoku Srbije koji govore vlaskim.

10

Protiv prirodne asimilacije nemam nista, u smislu, ako sada ode u Italiju 100 srpskih porodica,pa se vjekovima zene i udaju sa Italijanima i tako se pretoce u italijane,to je normalno,i to se desilo i sa nekim nasim Vlasima koji postase Srbi. Ali da neko mijenja svoje ime i prezime, to mi je jadno. Svjedok sam jednog slucaja iz zadnjeg rata kako je jedna srpska porodica promijenila svoje prezime da se ne vidi da je srpsko. Razlika je u tome sto Srbi kada mjenjaju svoja prezimena to je uglavnom zbog straha od ustaske politike, a kada neki Cincar ili Vlah prelazi u srpstvo, to je dobrovoljno, bez prisile ili nekog straha. Imam i prijateljicu Cincarku, koja mi doduse nije to rekla, ali sam citao dosta i znam po prezimenu. Goranci su morali na Kosovu uzimati albanska imena i prezimena, a iste su sudbine bili i Srbi sa sjevera Albanije. Za vreme Envera Hodze to je bilka obaveza. Sada vise nije, i juce sam u Dnevniku cuo za slucaj da je jedan Srbin iz Albanije promjenio svoje zvanicno ime u svoje pravo ime i prezime,pa sada opet ima srpsko a ne albansko ime i prezime. Ocigledno je da je demokratija vise stigla u Albaniju nego u Hrvatsku jer u Hrvatskoj jos uvjek ako se neko zove i preziva a da to lici na Srbe teze nalazi posao,i gradjanin je drugog reda, cesto sikaniran. Potrebno je sto vise edukovati sve ljude da je nebitno ko se kako zove, po rodjenju, jer ko se rodi u nekoj kulturi, naciji...nije to sam birao, gleda se ko ja kakav covjek. Ali problem je samo kada se neko rodi u hrvatskoj atmosferi zarazenoj antisrpstvom, pa sam pati cjeli zivot zbog te mrznje. Zato takvi treba da se te meznje oslobode,a istrazivanjem i dodju do toga da su i sami najvjerovatnije Srbi, ako su stokavci izvorno, a ne kajkavci ili cakavci (mada i medju cakavcima ima Srba,koji su doselili u Istru i sjeverno jadransko primorje). Emir Kusturica je odlican primjer povratka svojim korjenima. Iako krsteno ima je sada Nemanja, i dalje je on Emir. I to je po meni u redu. Bitna je sustina, pa u tom smislu mi ne smeta ako je neko Alojz a da bude veliki Srbin. Veliki vojvoda Matija spominje u jednom svom pismu od 1604.g.da su SRBI (Rascianer) zauzeli nekakva imanja u gornjoj Slavoniji i u Krizevackoj Zupaniji, a te je godine izdan i jedan narociti zakonski clanak o tome kako da se naseljavaju SRBI (natio Rasciana) u potonji Djeneralat Varazdinski. Isti nadvojvoda Matija, u jednom svome kasnijem pismu od avgusta 1605.g.naziva sve Srbe nastanjene oko Koprivnice samo Rasanima, a ne Vlasima. On veli: "So ist von sibenden...das die Ratzen..." I kad je oko 1609.g.u te krajeve dosao i uskocki srpski vladika Simeon VRATANJA, sa mnogo svestenstva i NARODA SRPSKOG ("Circa annum 1600 Simeon Vratanja, episcopus NATIONIS SERBICAE, cum religiosis viris...MULTIS POPULI SUO SERBICI,h.e., cum RASCIANUS..."Dr.Nilles), dobio je on episkopsku jurisdikciju ne samo u tom kraju, nego nad svim Srbima, koji tada stanovahu po hrvatskim i ugarskim zemljama, koje jos ostadose pod vlascu austrijskom, ali je zato morao priznati vrhovnu vlast rimskoga pape. U papskoj buli, od 21.nov.1611.g.,spominje se samo SRPSKI NAROD KATOLICKE VJERE GRCKOGA OBREDA, a o vlaskom imenu nema tu ni spomena. Isto tako na nekoliko mijesta, spominje se samo SRPSKI NAROD i SRPSKI EPISKOPI i u buli pape Pavla V od i.g.kojim se dozvoljava osnivanje manastira Marce. Medjutim je i car Ferdinand II potvrdio Simeona Vratanju

11

za episkopa SRPSKOGA NARODA, docim ga biskup zagrebacki Petar Domitrovic naziva samo EPISKOPOM,_SVIJU_VLAHA. U Ugarskom arhivu, u odjeljku "Acta Particularia", nalazi se pod br.444. i 445.citav konvult spisa, od 1615-1724.g., o Srpskom Narodu u Djeneralatu Varazdinskom. Raspravicu ovdje u kratko otkuda Simeonu pridjevak VRATANJA i zasto je pocetkom XVII v.bivsi Djeneralat Varazdisnki nazivan "VRATANIJA", katkad pogresno i Vretanija i Brutania sto je do sada zagonetno bilo. Prve srpske naseobine u ovom kraju, u drugoj polovini XVI.v., kao sto tvrde zvanicne isprave, bile su pod gorom Kalnikom. Ti uskoci srpski ubrzo nakon toga ocistili su taj kraj od Turaka i Tatara i nastanili se s jedne i druge strane puta, koji vodi od Krizevaca u Varazdin i Stajersku, a nazivao se onda "Gvozdena Vrata". Od tih "vrata" nazvao jeSsrpski Narod tu novu svoju zemlju "Vratanija" (kao i od Ban-Banija sto je prozvao), sto upravo ima da znaci Granica ili Krajina, jer su zbilja Srbi na tim "Vratima" bili strazari Evrope pred Turcima. To nam potvrdjuje i jedna molba nasljednika Simeonovog na episkopskoj Marcanskoj stolici, Maksima Predojevica, koji je molio cara Ferdinanda II (1619-1637.) da ga potvrdiza episkopa "Vratanije" tvrdeci, da to u jeziku srpskom ne znaci nista drugo nego KRAJINA-GRANICA. Vidi o tome odnosnu relaciju zagrebackog biskupa Petretica, u kojoj on pokusava da obori tvrdnju Maksimovu, da "Vratanija" znaci "confinium" i prosto tvrdi, da ova posljednja rijec, kako u srpskom, tako i u hrvatskom jeziku, znaci samo Krajina.Nagadjanje Vinkovicevo i Petreticevo, da je Simeonu bilo prezime Vretanic, sasvim je bez osnova. U privilegiji cara Ferdinanda II (15.nov.1627) koju je preko Ugarske Dvorske Kancelarije u Becu, izdao pravoslavnom Srpskom Narodu u Djeneralatu Varazdinskom, naziva se taj narod Srbima (Rasciani) i izricno se veli, da su zasluge njegove za cijelo Hriscanstvo, a narocito za Krunu Ugarsku vrlo velike. Zagrebacki biskup B.Vinkovic naspisao je 28.juna 1640.g.citavu raspravu "o vlaskom ili srpskom vladicanstvu" u Hrvatskoj, te je istom prilikom nastojao da se SRPSKI VLADIKA marcanski Maksim Petrovic, otera iz sluzbe i na njegovo mjesto postavi katolik-jezuita Levakovic. ...pecki patrijarh Pajsije Janjevac... mala digresija: apsurdnost mitolsokog hrvatstva se ogleda u brojnim primjerima pa i u primjeru janjevackih "Hrvata". Tu se radi o Srbima katolicima iz Dubrvnika koji su kao rudari u srednjem vijeku naselili se na Kosovu u Janjevu. Prekjucer je na tv FOX u VESIMA bio prilog o njima. Ako su oni kao Hrvati dosli u Janjevo, kako je moguce da jedno selo vjekovima opstane kao Hrvatsko u moru srpstva a kasnije i islama albanskog. Ako se tih nekoliko porodica vjencavalo samo izmedju sebe odvano bi izumrli od rahiticnosti, dakle mjesali su se sa okolnim ziteljima. Tu je hrvatstvo stiglo kada je stigla i vatikanska politika da svi

12

katolici na ovim prostorima postanu Hrvati, krajem 19.i pocetkom 20.vijeka. Tako su cak i Albanci koji su bjezali pred Turcima sa Arsenijem Carnojevicem 1690.g.stigavsi u Srem naselili danasnje Hrtkovce i jos par sela. Po popisima, albanskim jezikom su tu jos pricali neki do prije par decenija, danas su i oni postali Hrvati! Pa kada za manje od 300 godina Albanci medju Srbima,jer su katolici, postanu Hrvati, onda je jasno da su jednako postali i Janjevci Hrvati i to u isto vreme kada i ovi Arnauti iz plemena Klementa,koji doselise sa Srbima u Srem. Tim vise sto je srpstvo dubrovackih katolika bilo veoma istaknuto u vreme kada im se pocelo nametati vjestacko hrvatstvo. Ako Hrvati danasnji i dalje stoje pri tvrdnji da su to od pocetka Hrvati u Janjevu, onda i nesvjesno daju veliki kompliment Srbima, da su izuzetno tolerantni, sto je i tacno, jer samo Bunjevci u Srbiji slobodno mogu biti to ali u Hr. i Madjarskoj ako se nisu asimilovali, na meti su kao i pravoslavni Srbi! Ili cak jos vise, jer su katolici, a po njihovoj logici: Hrvati. U pismu osorskog biskupa Matije Karamana, ok 1744.g.u kome ustaje protiv pravoslavnih Srba u Dalmaciji i kaze, da je kardinal Kolonic od "Propagande" u Rimu iskao, da se postavi "u Hrvatskoj SRPSKI VLADIKA katolicke vjere"., pa spominje Teofila Pasica kao takvoga. Znameniti kanonik zagrebacki Adam Krcelic SRBE unijate uvijek naziva "SRBIMA, koje uopce zovu VLASIMA" te izricno veli, da Srbe zovu razlicnim imenima i da Vlasi u Hr i Slavoniji nisu pravi Vlasi, tj. narod romanskoga porijekla, nego zapravo Srbi, koje samo vlasima zovu. Saglasno ovome pise i unijatski biskup krizevacki Konstantin Stanic, u svojoj kratkoj istoriji unijatske crkve u Hrvatskoj i Slavoniji, koju je 1810.g., na zahtjev carskog dvora u Becu, napisao i tamo podneo. On naime iznosi tu na mnogo mijesta razna fakta, koja svjedoce da je sav pravoslavni i unijatski narod, koji se iz vjerskih i obrednih obzira po Hrvatskoj i Slavoniji nazivao Vlasima, zapravo Srpski Narod, koji se iz Bosne i Srbije uselio u ove zemlje (tvrdi da su Vlasi u smislu civilnom:"Stanovnici stare Dacije, Moldavije, Vlaske i Erdelja", koji se inace Rumunima ili Romanima nazivaju, a u crkvenom smislu pod tim imenom razumjevaju se u Hrvatskoj i Slavoniji pravoslavni Srbi, te zatim tumaci kako je to ime ostalo i Srbima unijatima, kad su se sjedinili s Rimom.). A to isto tvrdi i ministar Marije Terezije baron Bartenstajn, koji je u svom dosta opsirnom zvanicnom izvjestaju o Srpskom Narodu pod austrijskom vlascu i velikim zaslugama toga naroda, kako za kucu austrijsku tako i za cijelu Evropu, ustaje u obranu prava nasih i narocito nabraja nevolje Srpskoga naroda u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je ponajvise radi vjere morao podnositi (a i danas podnosi). On tu na mnogo mjesta dokazuje i nase srpsko porijeklo, a naziva nas za onda uobicajenim zvanicnim nazivom ILIRI ili RASANI. O rznim nzivima Srpskog Naroda pravoslavne vjere, u Hr. i Slavoniji tokom XVIII v., i upravo konfuznoj upotrebi tih naziva, imamo jedan vrlo karakteristican primjer u jdnom pismu franjevackog provinciala Franje Ivanovica svojim gvardijanima po Sremu i Slavoniji. Radilo se

13

naime o tome, da se franjevcima, koji su vijekovima, kao parohijski svestenici, opsluzivali katolicki narod po Bosni, Sremu i Slavoniji i stekli mnogih zasluga za vjeru i narod, oduzmu parohije i predju rimokatolickom svjetovnom svestenstvu, koje se u to doba mahom iz Hrvaske i Dalmacije regrutovalo. A kad su franjevci za to saznali odmah posalju svoga provincijala u Bec, da kod carskog dvora izmoli milost franjevackom redu, te da i dalje moze vrsiti parohijske duznosti svome narodu. Provincijal je naso u Becu neke visoke licnosti za prijatelje i protektore u ovoj stvari, koji su mu savjetovali, da nabavi i od Srpskog pravoslavnog Naroda po Sremu i Slavoniji svjedocanstva, da je sav narod s njima zadovoljan i da sa svima u slozi zive, jer ta srpska svjedocanstva moci ce mnogo njihovu stvar poduprti na carskome dvoru. I provincijal Ivanovic obartio se odmah pismom, od 5.jula 1746.g.,na svoje gvardijane, u kome izmdju ostalog i ovo pise: "Ovi protekturi rekose mi, da i raczki atestationi verlo ghie (ce) nam upart (uprti) u kola; po ovime poznati chie (ce) kraglicza, da istim Vlachom mi fratri provintiae Bossanskae jesmo addicti i da mlogo moremo kod isti Vlaha za kuchiu austriansku; serbski officiri nek nam dadu attestatione, da su oni vazda u glubavi i u jedinstvu s nam fratri i s nasega naroda karastjani zivili, i jednoskupno s nassima vazda virni bili kuchi austrianskoi, protivu koioi nissu se nikada izneverili, bego vazda jedino, toliko karstjani koliko vlasi, za virnost kuchie austrianske karv prolivali i sada su pripravni, i dokle god VAS NAS NAROD ILIRCKI ustoi, pripravan chie biti karv svoju proliti za virnost kuchie od Austriae; tako da zele Vlassi u jedinost pribaviti s nami karstjani naroda illirickoga, i zele da mi fratri NARODA ISTOGA ILIRSKOGA budemo pastiri dusa od nasega puka karstjanskoga, jer ako su vlasi malo u zakonu od nassi oddiliti, nista, ne manie NI MALO, NISU ODDIELITI U NARODU, NEGO ISTOGA NARODA ILLIRICSKOGA KAKO I MI..." Sta dakle vidimo iz ovoga pisma? Prije svega nam se ukazuje cinjenica, koju smo do sada vec toliko puta istakli i dokazali pouzdanim izvornim podacima, da je ime vlasko upotrebljavano od strane rimokatolika za oznaku pravoslavne vjere visa a vis rimokatolickoj vjeri, te da to ime tu nije imalo nikakav nacionalni, niti topografski znacaj. Pogledajmo kad fratar Ivanovic upotrebljava to ime! Uvjek onda, kad ga stavlja na suprot rimokatolika koje naziva "karstjani", ili kada govori o odnosajima fratara, kao predstavnika rimskecrkve i pravoslavnog naroda, dok medjutim, cim skrene s religioznog polja odmah goovri o "raczki attestationi", koje da im dadu "serbski officiri", pod kojima razumjeva ne samo vojnicke casnike srpske narodnosti, nego i srpske seoske knezove, kao glavne predstavnike Srpskog Naroda, pored mitropolota i vladika, s anjihovim svestenstvom, na koje se sam Ivanovic direktno obratio za ista svjedocanstva... (Ovdje se vidi i svjest o pripadnosti istom narodu, samo razlicitih vjera,i sa ocito potisnutim imenom srpskim,cije je mjesto zauzeo ilirski,ali nikada nikako i nigdje hrvatski,jos tada!) Skoro po oslobodjenju Slavonije od Turaka provincijal franjevacki fra Marko Bulajic obratio se

14

1707.g. s jednom molbom caru Josifu I , da ih zastiti od biskupa koji hoce da im oduzmu parohije i dadu ih svetovnom svestenstvu iz Hrvatske, koje SLABO VLADA NARODNIM JEZIKOM I NERADO GA OVAJ NAROD PRIMA. (..praesbiterosque Croats huic Genti minime acceptos nec linguam nationalem bene...")

, , 1542. . . Dakle u Janjevu je bio pravoslavni pop Dimitrije,a gdje je pop tu je i srpski pravoslavni narod. Sin toga popa je cuveni srpski patrijarh,i gle cuda iz "hrvatskog" Janjeva! Dakle katolici su tu,doseljeni iz Dubrovnika zivjeli paralelno sa pravoslavcima. Tako da prica o Janjevcima kao hr.regionalnoj manjini je falsifikat jer i Pajsije je janjevac a nikako ne pripada hrvatskom narodu. Ali kako su lazi sustina postojanja savremenog hrvatstva, te je laz urodila plodom i kod mnogih Srba koji dovoljno ne poznaju istoriju pa olako prihvacaju mnogobrojne fabrikovane lazi,parole o hrvatstvu itd,pa tako i u srpskoj verziji na vikipediji ima niz falsifikata nekriticki preuzetih. Da su napisali i osvrt na istoriju,u redu,a da se sada smatraju Hrvatima,to bi bila puna istina. Ovako na poluistinama i lazima mozemo imati samo iskrivljenu sliku o istoriji i nama samima. Evo sta srpska verzija kaze o Janjevcima, dok partijarha Pajsija Janjevca i nema na Vikipediji! . . : ( 50 ), , , , . , 14. . . XII 1303. . 90- . 1992. . 1996. , . 1948. 5.290 (0,7% ), 1971. 8.264, 1981. 8.718 , 1991. 8.062, 1998. 1.800, 350.

15

I ovdje se Srbi nazivaju samo ona naknadna manjina pravoslavnih iz nekadasnje Rascie,a kasnije sto su vecinu pounijatili, to su sada Hrvati i oni su slobodno ostali na podrucju sada zvane Hrvatske,iako su Slavonciimali do pocetka 20.vijeka svjest o tome da su Slavonci a ne Hrvati. Katolici u Slavoniji i Bosni nazivali su sebe "krscani" (od Christus-Kristus, Krist), dok su opet pravoslavni nazivali sebe "riscani" ili "hriscani" (od Hristos, Ristos), pa su se pokatkad tako i medjusobno nazivali. No mnogo cesce je bilo, sto je donekle jos i danas po gdje-gdje u obicaju, da pravoslavni zovu katolika "Sokac", "Bunjevac" ili "Kranjac", a ovi opet pravoslavnog "Vlah". Za sve ovo moze se naci dosta interesantnih podataka u raspravi bunjevackog svestenika Ivana Antunovica (Rasprava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Sokcih", Bec 1882., te srav. za licke Bunjevce i Kranjce (jer su im se stari doselili iz Kranjeske)). "Bunjevacke i Sokacke novine" od g.1870. cl. Stjepana Pavelica, u kome se izmdju ostalog za Licane kaze: "Srbi iliti iztocnjaci su bunjevcom u nosnji obojega spola jako srodni, oni se od sokacah (ovdje zovucih kranjcah) bitno razlikuju. Bunjevci su ljudi bistroumni, razboriti, postojani, odvazni."(p.35). Vredno je pogledati za ovo pitanje i raspravicu ucenog fratra Martina Nedica o Bunjevcima i Sokcima u "Glasniku djakovacke biskupije" za 1881.g. Cernig veli, dok su katolici pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji iz vjerskih obzira nazivali Vlasima, dotle su Srbi katolike i pounijacene Srbe nazivali Sokcima (Etnographie..II,p.65.) A da su nas katolici u Hrvatskoj i Slavoniji zaista samo po vjeri nazivali Vlasima, neka izmedju ostalog posluzi za dokaz i ovaj primjer. - Pocetkom januara 1708.g. potuzili su se pravoslavni Srbi u Oseku na jezuite Osecke, koji im mnoge nepravde cine. Zastupnik srpski na carskom dvoru i komesar carski na prvom narodno-crkvenom Saboru u Krusedolu - Hristifor Ignjat pl. od Kvarijenta i Rala, kad je primio ovu tuzbu poslao ju je jezuitima u Osek na izjasnjavanje. Superior jezuitski Tobias Mosmann odgovorio je na to 1.feb.1708.g. istaknuvsi odmah u pocetku, da je to odgovor na srpske tuzbe, ali odmah zatim odgovarajuci na pojedine tacke te optuzbe spominje samo Vlahe i kaze: 'Wallachi conqueruntur", "docunt Walachi" etc, dakle "Vlasi se tuze", "Vlasi tvrde." Dakle, pravoslavni narod u Hrvatskoj(tada je Hr. bila samo 3 zupanije sa glavninom naroda: slovenackih kajkavaca koji su vremenom pohrvaceni po priznanju Antuna Radica) i Slavoniji nazivan je Vlasima samo iz cisto vjerskih razloga, a kad je trebalo istaci narodnost tih tzv. Vlaha, uvjek su oni nazivani Srbima i smatrani kao narod cistog slovenskom porijekla, te zato Fra Ivanovic i veli: "ako su Vlasi malo i odjeljeni od nas vjerom, niso oni BAS NISTA ODJELJENI OD NAS U NARODU, NEGO SU ISTOG ILIRSKOG NARODA KAO I MI." U istom smislu pisao je u 2.pol XVII v. i jezuita Ant.Kanizlic, u svom djelu: "Kamen pravi

16

smutnye velike iliti pocsetak i uzrok istiniti rastavlyeniya cerkve istocsne od zapadne", koje je Kr.Ugar.Dvorske Komora izdala u Oseku nakon njegove smrti 1780.g. On naime u uvodu na str.2.veli: "Uffam se pako, da ja odgovarajuchi Meniati (jedan grcki pisac istorije o razdeobi crkava) nechu uvriditi ostale naslidnike zakona grecskoga, kakono su Slavonci, Serblyi, Bosnyaci i Moskovi. Polyublyena (ljubljena) bratcho moja! niste vi niste ni rodom, ni jezikom, ni chiudom Gerci, suprot koima piscem, nego jeste plemeniti listi slavne Illyrianske gore..." Ne treba zaboraviti, da je ovom djelu glavna svrha bila, d aprije svega pravoslavne Srbe, te tzv.Vlahe u Hrvatskoj i Slavoniji zadobije za uniju i privede u krilo rimske crkve. I Dr. Niles naglasava jedinstvo narodno izmdju tzv.Vlaha i Sokaca. On veli: "Tandem hi ex iis Serbis, qui fidem chatolicam acceptaverunt, vocantur a suis fratres, qui chismatici manserunt, Sokci", a to potvrdjuje i jedan zvanicni akt istrazne komisije u Slavoniji, od 12.jan.1701.g., u kome se na jednom mjstu veli, kako je patrijarh Carnojevic pisao Narodu Srpskom u Slavoniji: "...cujem da ste pravu vjeru napustili...i postali Sokcima", pa se dodaje odmah, da se tim imenom oznacavaju pripadnici vjere rimokatolicke ("...adio, veram fidem dereliquistis...et..facti estis Sokczii, pre quem terminum exprimeret Catholicam Romanam fidem."- Vidi kod Dr.Fiedlera u Archiv-u fur ostrreich. Geschichte Bd.XXXVII,p.131. Uporedi za ovo i 16. i 53. str. "Optuznice", gdje se veli: "da su sokci Hrvati" u tim ("srpskim") zemljama odnarodjeni Srbi, renegati"). I danas(misli se na 1909.g) jos veli se u narodu: "hoce da nas posokce" ili "pobunjevce" i "pokranjce". Kanonik J.Markovic u svom djelu: "Gli Slavi ed i Papi" prica kako su Srbi Dalmatinci poslje enciklike pape Lava XIII od 1894.g. govorili: "Vas papa, barte, htjde nas sve pobunjevciti!" (I. p.XXXI) A jdan od najuglednijih i najobrazovanijih jeraraha Srpske Narodne Crkve u Mitropoliji Karlovackoj, mitropolit Stevan Stratimitovic, u jednoj svojoj raspravi o Vlasima (Rumunima), po Ugarskoj i Rumunjskoj, napisanoj (Ovu raspravu stampao je Dr.Jovan Radonic u "Letopisu Matice Srpske", knj.228. p.p.68-122) 1806.g. rece i ovo: (tada je knjizevni jezik bio slavenosrpski,a ne jos narodni) "Sie istino jest da imja Vlah siest Voloh, ot samih slavenskih narodov v Kroacii i Slavoniji zivuscih i rimokatolickago zakona suscih, svoim ih jdinojazickom Slavoncem i Serbom, vostocnago nasego blagocestija suscim s prezrjeniem pridaetsja" sto ce reci, da katolici po Hrvatskoj i Slavoniji nazivaju svoju bracu, Srbe pravoslavne, Vlasima, kad hoce da im se vjeri narugaju. Prije nego sto zavrsimo ovaj odjeljak, moramo jos jednput naglasiti i to, da u cijelom naucnom svijetu niko i nikad nije nazivao pravoslavni narod, po Hrvatskoj i Slavoniji, narodom romanskog porijekla iako je ime Vlah, Vlasi, z aoznaku toga naroda, u zvanicnim spisima cesce upotrebljavano, nego ime Srbin i Rasanin. Pa sta vise, osim nekih neznatnih hrvatskih pisaca,

17

zasljepljenih mrznjom prema Srbima, svi istorici hrvatski i strani, da o nasim i ne govorim, izricno tvrde, a neki i s naucnim aparatom dokazuju, da je sav pravoslavni narod u Hrvatskoj i Slavoniji cistog slovenskog porijekla i srpske narodnosti. I o tom se moze svako uvjeriti: nek pogleda samo u vec citirana djela Rackog, Jagica, Smiciklasa, Klaica, Sisica, Pikoa, Nilesa, Bidermana, Vanjiceka, Skvire, Markovica, rumunskog mitropolita Sagune, Cerniga, Caplovica, Jiriceka, Baladzija, Dr.Radica i mnogih drugih istorijka i pisaca iz XIX i ranijih vijekova. A narocito upozorujem na vrsno djelo bivseg profesora insburskog univerziteta jezuite Dr.Nikole Nilesa: "Symbolae ad illustrandam historiam Ecclesiae Orientalis in terris coronae S.Stephani", za koju uceni kanonik Markovic, veli da je od neprocijenjive vrednosti ("d' inestimabile valore"). U tom djelu, na osnovu bezborjnih arhivskih akata, prikazan je sav rad na uniji pravoslavnih crkava po Ugarskoj i Hrvatskoj, te su i rezultati ucenog istrazivanja njegova u ovom pogledu sasvim pouzdani i zakljucci potpuno objektivni. A taj uceni jezuita na mnogo mijesta izricito tvrdi, da su svi tzv. Vlasi u Hrvatskoj i Slavoniji porijekla srpskog i srpske narodnosti, te ih zato konsekventno naziva Srbima i onda kada su uniju primili; pa sta vise, i unijatsku Krizevacku Biskupiju naziva SRPSKOM, jer je uglavnom od pounijacenih Srba sastavljena. Da, tako radi pravi naucnik, kome lebdi pred ocima samo istina i uzviseno shvaca svoj zadatak, te nevrda ni ljevo ni desno! Samo jedan pisac iz kraja XVIII v., Fr.Vilh. Taube, zaveden imenom 'Mala Vlaska", pokusao je da tumaci kako je doticni kraj u Slavoniji dobio to ime od "Vlaha", koji su se toboze u svoje vreme ovamo preselili iz Rumunije, te pomjesavsi se sa Slavoncima zaboravili svoj maternji jezik i primili slavonski. Ali potpunu neosnovanost ove tvrdnje pokazase odmah, par godina iza toga, dva ucena profesora Budimskog Univerziteta: Mathia Piller i Lodovicus Mitterpacher. Oni su naime 1782.g. proputovali Slavoniju u naucne svrhe, te su taj put i opisali u djelu: "Iter per Poseganam Sclavoniae Provinciam, Budae 1783. Na str.116.toga djela vele oni: "I ako nije ovdje mjesto, da raspravljamo o porijeklu i imenima naroda, ipak ne mozemo precutati, da se stanovnici, koji se od Pakraca do Ilove pruzaju, nazivaju "Vlasima". I to radi toga ne mozemo precutati, sto savjetnik Taube tvrdi, da su to doseljenici iz Vlaske (Rumunije), jer ni malo nije vjerovatno, da bi se sve dobre i lose osobine njihovoga prvobitnog porijekla - i za najduze vreme - mogle tako izgubiti, da od njih bas nista ne ostane, a narocito sto od jezika, koji se uvijek najteze zaboravlja, nije ostalo nikakva traga. Nama se stoga cini, da je opravdanije misljenje onih, koji dovode porijeklo njihovo iz Bosne i Jadranskog Primorja (Morlahije-pretpostavljam da je ovaj naziv za Srbe postao po moru,pa MOR-LACI,vec sam navodio u mlecanskim dokumentima da je to sinonim za Srbe,ali ne i Hrvate! i da je izmedju Paga i kopna, more nazvano, morlacki kanal), jer se sa tim slaze i narodno predanje, a i neki znaci starih obicaja, te osobito zenska nosnja, koja se i do danas sacuvala u naroda toga." Csaplovics, - Slavonien und zum Theil Croatien, II.,p.20, takodjer tvrdi vec 1819.g., da katolicki

18

Hrvati iz sprdnje nazivaju pravoslavne Srbe u Djeneralatu Varazdinskom, a i po drugim krajevima,- Vlasima. (Ovdje se dakle pod Hrvatima misli na kajkavce,a oni su se opirali da se stokavica uvede kao hr.knjizevni jezik,govoreci da nece da pricaju prljavim Vlaskim. Dakle Juraj Draskovic kada je to govorio,samo potrvdjuje tvrdnju da je Vlah imao pogrdno znacenje,a i mog tatu su kao pravoslavnog Srbina u Slavoniji posokceni Srbi a tada vec uveliko Hrvati nazivali posprdno:Vlajo! Sto se tice jezika, jasno je da je glavnom gradu Hrvatske nametnut knjizevni jezik u kojem je taj jezik stran,negovorni! naime kajkavica je u Zagrebu vjekovima,daleko prije hrvatstva,ali kako je politika rkc bila da se siri katolicizam,moralo se pribjeci tome da se mase stokavaca,proglase Hrvatima a njihov jezik prvo za ilirski a zatim sprsko-hrvatski i konacno hrvatski! U Beogradu je stokavica bila odvajkada i ostala knjizevni jezik.Iz svih navedenih razloga srbi su narod kao i svaki drugi,a Hrvati su po svim pitanjima danas vjestacki narod,i po imenu,istoriji,jeziku...) Slicne vrednosti je i djelo ucenog senjskog kanonika Jovana Markovica: "Gli Slavi ed i Papi", koje je izaslo u Zagrebu 1897.g. na talijanskom jeziku, i kako cujem, u novije doba, prevedeno je i na hrvatski. I Markovic sasvim saglasno Nilesu naziva tzv.Vlahe Srbima i govori samo o pravoslavnom Srpskom Narodu i njegovoj nacionalnoj crkvi u Hrvatskoj i Slavoniji. (Vidi: "Gli Slavi ed i Papi". p.p.408-437, pod naslovom: "Serbi dell impero austro-ungarico." Jos nesto. I bez svih tih istorijskih podataka i strogih naucnih ispitivanja, sasvim zdravim razumom i logickim konzekvencijama moze se ustanoviti, da sav taj pravoslavni narod u Hrvatskoj, za koji g.drzavni tuzilac veli da je romanskog porijekla, - nije romanskog porijekla, nego bas srpskog i srpske narodnosti. A evo kako! Treba smo cuti govor toga naroda i razabrati za njegove narodne obicaje, pa ce se vidjeti odmah da je sve to upravo na dlaku jedanko sa jezikom i narodnim osobinama cjelokupnog Srpskog Naroda, o kome, s obzirom na cistocu jezika i narodnih obicaja, evo sta kaze jedan od najznamenitijih Hrvata dr.LJUDEVIT GAJ u svojoj "Danici hrvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj" od godine 1846. On veli: "...u koga se je sacuvao cisti jezik ILIRSKIM u koga OBICAJI, ko li nam je ponajvise gajio od koljena na koljena NARODNE PJESME ilirske? U svakom odgovoru naci cete SRBLJE i SRPSTVO. Kako dakle da se prepiremo, sto je kod SRBLJAH, u kojih od oltara do cobana nista biti ne moze, sto nebi narodno bilo, kod Srbljah OD KOJIH MI JEZIK U SVOJ MUDROSTI I U SVOM BOGATSTVU i obicaje u svoj izvornosti UCITI MORAMO, AKO HOCEMODA ILIRSKI ZIVOT OBNOVIMO; kod Srbljah, koji su svetinji svoga Srpstva onaj narodni duh i ono rodoljubstvo uzdrzali, kojim smo i mi u novije doba radi sloge prostranim imenom ilirstva novim zivotom uskrsnuli, kod SRBLJAH, koji su nam od starine sve sacuvali, a kojima mi malo ili sasvim nista glede samoga narodnoga zivota dati ne mozemo..." (Nro 31.,p.124). A da su onolike mase romanskog naroda medju Srbima zivjele, kao sto g.drzavni tuzilac hoce, da li bi se moglo zamisliti, da one ne bi kadre bile nikakve promjene ni u karakteru, ni u jeziku

19

Naroda Srpskoga izvesti, te sta vise ni najmanjeg traga svojih etnickih osobina medju nama ostaviti. Ta dobro je poznato i u sirokom obrazovanom svijetu, a ne samo u uskom krugu specijalista, da je stari romanski zivalj vanredno zilav bio, te je ne amo mnogim narodima, prema kojima je u znatnoj manjini bio, udario na jeziku i na karakteru vjeciti biljeg svoga uticaja, nego sta vise i mnoge narode, koji su tokom vjekova zavladali nad njim, etnicki u sebe pretopio, te im sasvim izmijenio i jezik i obicaje. Zivi svjedok toga i danas su nam jos skoro svi zapadni narodi Evrope. Nu ne treba ni zato daleko da idemo, jer i u nasoj Monarhiji imamo za vanrednu zilavost romanskog elementa dosta jasnih primjera. Sjetimo se samo Rumuna ili Vlaha u ugarskim zemljama i susjednoj kraljevini Rumunskoj. Tu eto vijekovima, medju kud i kamo mnogobrojnijim drugim narodima, potpuno se uzdrzase, te sta vise u sebe asimilovase pa i danas jos asimiliraju mnogo okolnog slovenskog i madjarskog jezika. Ti Rumuni u Banatu i Erdelju potpadali su pod Srpsku Crkvu od XVI do polovine XIX v., pa ipak nisu izmijenili ni jezika ni drugih etnickih osobina svojih, dok su Srbi koji medju njima i oko njih stanuju primili dosta toga od njihovih osobina. Sta vise, eno nam primjera i danas u samoj Hrvatskoj, Slavoniji i Bosni. Etnografski pisac Rumun Theodor Filipescu napisao je 1907.g. u "Glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu'" (knj.XIX) prilicno opsirnu raspravu: "Karavlaska naselja u Bosni. Etnografskoantropogeograficko proucavanje", u kojoj nas naucnim putem uvjerava o vanrednoj zilavosti romanskih naselja po Bosni, Hrvatskoj i Slavoniji. On nam kaze, da se od XVII v. nalze neka romanska naselja u Podravini, a naime: u Peterancu, Struzcu i Guscu; zatim u Posavini: u selu Kute kod Stare Gradiske i u Lonjskom Polju po sumama, pa su ti pravi Vlasi sacuvali ne samo svoj rumunski jezik nego i sve druge etnicke osobine. (Vidi o tim vlaskim-rumunskim naseljima clanak F.Hefele u "Viencu" za 1890.g br.46., i srav. kod Filipeska, u Glasniku muzeja XIX p.p.339 i 356) Filipesku je samo uzgred dotakao se ovih Vlaha po Hrvatskoj i Slavoniji, a glavnu je pznju obratio na bracu njihovu - ptave Vlahe ili Karavlahe, koji i danas po Bosni zive. Evo sta on o njima kaze: "Ako promotrimo migracije ovih Karavlaha, koje su trajale od sredine XVII v. do sredine XIX.vijeka i u obzir uzmemo, da su oni u malom broju kroz tolika vremena uvijek u dodiru stajali sa slovenskim zivljem u Bosni, onda se moramo cuditi njihovoj otpornoj etnografskoj snazi, uslijed koje su se mogli do danas etnografski odrzati. Karavlasi nijesu do danas skoro ni malo u etnografskom pogledu izgubili, naprotuv oni su se odrzali i u oblastima sjeveroistocnog dijela Bosne, kao sto su npr. Batkovici, premda su ondje najvise u dodiru stajali sa varsokim slovenskim stanovnistvom." "Karavlasi su svoj rumunski jezik, narodne rumunske obicaje i praznovjerja o porodjaju, zenidbi i smrti, o praznicima do danas sacuvali. U tom pogledu moze se reci, da su Karavlasi etnografski

20

vrlo malo izgubili, premda su imali istog svestenika kao i ostalo pravoslavno stanovnistvo doticnih oblasti u Bosni." "Od veceg uticaja je slovenski jezik bio na jezik Karavlaha osobito u najnovije vreme, dakle posljednjih godina. Ovaj se uticaj osjeca mnogo vise tamo, gdje Karavlasi zive mnogo u dodiru sa varoskim stanovnistvom i gdje je blizu skola. Karavlasi ovih oblasti upotrebljavaju u govoru slovenske rjeci, premda imaju i rununske izraze, jer u tome misle sebi dati visi stupanj kulture slican onom procesu, kad Sloveni dolaze u dodir sa zapadnom njemackom kulturom, pa mijesaju u govoru njemacke rijeci." "Oni Karavlasi, koji stanuju po krecevinama i planinskim oblastima govore i danas najljepsim i najcistijim rumunskim jezikom, koji se govori u zapadnom dijelu Rumunije. U pogledu oblika narodnih obicaja nekih paznika, npr. o Bozicu, mozemo reci, da su Karavlasi primili pojedine oblike narodnih obicaja od pravoslavnog naroda u Bosni. Tomu je mnogo doprinijela srpska skola i pravoslavna srpska crkva." "Karavlasi su sacuvali do danas sve etnografske osobine rumunskog naroda, oni se nijesu skoro nikako s drugim narodnostima nove oblasti ukrstavali, i nijesu od svoje cjeline nista izgubili. Nijesu se pretopili u pravoslavne Srbe premda s njima najvise opce i istu crkvu i svestenstvo imaju." "I zato mozemo reci, da rumunski narod ima veliku otpornu snagu u pogldu izjednacenja s drugim narodnostima, jer se oni odrzavaju i u novim sredinama, makar oni zivjeli u malom broju i makar vise stotina godina stajali u dodiru s narodima drugih etnografskih osobina." Tako eto na osnovu naucnog ispitivanja govori Rumun Filipesku o svojim sunarodnicima u Bosni i Hrvatskoj, slicne karakteristicne osobine zapazio je i srpski etnograf dr. Tihomir R.Djordjevic kod Rumuna ili Vlaha po Srbiji ("Kroz nase Rumune. Putopisne Beleske", Beograd 1906.g. - Tu ima i prilicno podataka o rumunizovanju ne samo pojedinacnih srpskih porodica nego i citavih sela u Srbiji, koja se tokom vremena, kad se u njih doselise Rumuni, pretopise u ove, i ako su Srbi i preko polovine stanovnistva sacinjavali. Za ove odnosaje vidi zanimljive podatke narocito na str.64-68.i dr.) Osim vlaskog imena ima jos jedna cinjenica na koju se poziva g.drzavni tuzilac za dokaz svoje tvrdnje, da su Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji, a narocito oni "u zupaniji bjelovarsko-krizevackoj, gorskom kotaru kod Gomirja i komorskih Moravica, te sjevernom dijelulicko-krbavske zupanije", romanskog, a ne slovenskog porijekla, jer to "najbolje svjedoce osebujna obiteljska imena tog naroda, kakovih u srbskom narodu nema, niti gledom na narav srpskog jezika moze imati" (Optuznica p.14-Radi se o veleizdajnickom procesu u Zagrebu pocetkom 20.vijeka,kada je srpska inteligencija u Hr i Slavoniji izvedena pred sud,a razlog je bio sto su bili Srbi i imali slike srpskog kralja,zastave srpske itd...na sta su imali zakonska prava.To je bio skandal pravni za koji je vladalo veliko intersovanje javnosti u Evropi,uz osude protiv velikohrvatskog bezumnog sovinizma.Ova knjiga Radoslava Grujica je i nastala zbog toga,kao APOLOGIJA(odbrana) srpskog naroda u hr. i slav.). - Ova cinjenica mogla bi na prvi pogled i obrazovanijeg covjeka

21

zavesti u zabludu; nu kad se dublje promotri i ispita pravo stanje stvari odmah se vidi da i ta sama cinjenica opovrgava tvrdnju g.drzavnog tuzioca, jer ne samo da ne dokazuje njegovu tvrdnju o romanskom porijeklu doticnoh dijelova Srpskog Naroda u Hr. i Slavoniji, nego nas naprotiv uvjerava, da je u Srpskom Narodu znatno manje nego i u jednom drugom evropskom narodu stranog elementa. Zemaljski statisticki popisi i sematizmi nasih dijaceza po Hr. i Slav. jasno nas uvjeravaju, da cak ni u onom dijelu naseg naroda, koga je g.drzavni tuzilac narocito istakao zbog "osebujnih obiteljskih imena", nema ni 2 postotka stranih prezimena medju cistim srpskim porodicnim imenima (dakle,prezimenima). Nu osim toga valja ovde istaci, da velika vecina tog neznatnog postotka stranih prezimena u narodu nasem nije romanskog nego mahom grckog, turskog i arbanaskog porijekla, sa svim jezickim osobinama tih naroda, uz izvjesne srpske modifikacije. (I profesor Jiricek tvrdi, dase vec u srednjm vijeku medju tzv. vlaskim porodicama, pod kojima se u ona vremena razumijevahu pravoslavni stocari uopce, vrlo rijetko sretaju imena sa vlaskim (romanskim) oblicima. Vidi: "Die Walachen und die Maurowlachen in den Denkmallern von Ragusa. Sitz. Ber...Prag 1880.) Medjutim ne stoji ni to, da sve nase porodice, koje nose ta nesrpska prezimena, moraju biti i nesrpskog porijekla, jer blizu je pameti, da je moglo biti, kao sto je zaista i bivalo, da su Turci, Grci i Arbanasi, pojedinim cisto srpskim porodicama, koje su medju njima i pod njihovom vlascu zivjele, dale pridjevak u svom grckom, turskom ili arbanaskomjeziku, bas kao sto se i obratno moglo dogoditi, pa se zaista i dogadjalo. (Navesu primjere koje znam: cuo sam za Gorance sa juga Kosova i Metohije koji govore starosrpskim jezikom, a imaju svi imena i prezimena albanska jer su tako morali pod albanskom vlascu. Uglavnom su oni slasticari ili pekari po beogradu i drugim gradivima Srbije,a nas narod pogresno misli zbog imena da su to Albanci,jer imaju albanska imana i prezimena,a govore kao maternji srpskim jezikom. Isto je i sa Srbima koji su se zatekli u Albaniji, pa tek sada mijenjaju imena i prezimena,kada su se stekli zakonski uslovi za tako sta. Sa druge strane moguce je da je bilo i Albanaca koji su bili pravoslavni pod SPC,pa su primili neka imena srpska,ili uopce hriscanska,ali za tako sta nisma cuo. U ovoj knjizi sam procitao da se Boka Kotorske nekada nazivala "Albania Veneta" ali od koga se tako nazivala, i da li to ima veze sa Albancima,kolike i kakve,ili samo po imenu(geo.pojam) to ne znam. Dakle moguce je da su neki Srbi primili medju Albancima albanska,grcka ili turska prezimena,malo modifikovana i da su dosli da zive u druge krajeve,i sdaa oni zaista nisu ni albanci ni turci,ali bilo je i obrnutih slucajva. Postoje u Slavoniji Cengici, a zna se za ove i jos par prezimena da su pravi Turci,a danas su Hrvati,jer su iz islama presli u katolicizam kako su se zatekli A-Ugraskoj monarhiji.Po osobinama su turske naravi-brutalne, a i vizuelno su tamnoputiji). Tako eto, mnogim pouzdanim istorijskim podacima i zdravim razumom potvrdismo, da se za danasnje pravoslavne Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji nikako ne moze reci - ni da su autohtoni Hrvati, ni da su pravoslavni Hrvati iz Bosne doseljeni, a ni da si narod romanskog porijekla, jer nas i proslost, pored sadasnjosti, eklatantno uvjerava, da je sav taj narod cistog srpskog porijekla,

22

osim neznatnoga broja pojedinaca, koji su tokom vremena iz raznih obzira i u rznim okolnostima pretopili se u Srbe, kao sto su opet na drugoj strani i mnogi Srbi pretopili se u Hrvate i druge narode. - O ovom potonjem ima toliko podataka, da bi se citava posebna studija mogla napisati. (Profesor Sisic tvrdi (on je bio Hrvat, mada sa tim prezimenom ima i muslimana a najvise Srba): "...doseljene Vlahe u XVII i XVIII v. nitko nije smatrao pravoslavnim Hrvatima, a niti oni sami sebe, nego SRBIMA (Racima), cemu je konacno najbolji svjedok dijalekt i tip njihov, razlican od autohtonog hrvatskog zivlja..." Hrvatska povijest, II., p.165. u prim.) Srpski jezik i srpsko pismo u danasnjoj Hrvatskoj, Bosni... Srpski jezik je na citavom Balkanskom Poluotoku, pa i preko granica njegovih, igrao znatnu ulogu, te je i poslje propasti srpske drzavne samostalnosti u XV i XVI v., a i kasnije jos, i dipolomatskim jezikom bio turskog, ugarskog i rumunskog dvora u njihovim medjusobnim poslovima i ugovorima sa Dubrovcanima (Vatroslav Jagic, Historija knjizevnosti,p.46), a Dubrovcani su od pamtivjeka govorili srpski. 1. Evo sta o tome i profesor zagrebackog univerziteta Natko Nodilo u LXV, "Radu" Jugoslovenske Akademije rece: "U Dubrovniku, ako i ne od prvog pocetka, a to od pamtivijeka, GOVORILO SE SRPSKI, govorilo kako od pucana, tako od vlastele, kako kod kuce, tako i u javnom zivotu. Jest istina, da su se zapisnici raznih vijeca vodili latinski, a prilika je takodje, da pod knezovima mletackim, njih radi, na vijecima se ponesto raspravljalo i mletackim kojekakvim govorom. Nego u opcini od Mletaka oprostenoj, SRPSKI JE RASPRAVNI JEZIK" (p.117-Srav.Vjekoslav Klaic, Povjest Hrvata, Zagreb 1901.,II,p.16) 2. Profesor dr.M.Resetar dokazo je dalje, da su SRPSKI pisari dubrovacke opcine bili pravi, rodjeni Dubrovcani, a primjera radi spomenucu jos, kako je i 1638.g. u jednom dubrovackom oglasu stajalo, da se doticni predmet oglasuje "NA SRPSKOM JEZIKU, DA GA SVAKO MOZE BOLJE RAZUMJETI".("...si grida e proclama l infrascritto tenore in lingua Serviana per maggior inteligenza d ognnuo..." "Srpski List" od 1886.g.,br.52)

U Bosni i Hercegovini, Primorju i Dalmaciji vidjeli smo, kako su ne samo pravoslavni Srbi ijekavci, nego i KATOLICI IKAVCI nazivali svoj jezik SRPSKIM JEZIKOM, pa sta vise i sami Muhamedanci. Pa kad je tako bilo na starim ognjistima nasim, onda je sasvim pojmivo, da su Srbi, koji su u doba migracija nasih iz tih zemalja, da i ne govorim o onima iz Makedonije, Stare i danasnje Srbije, s potpuno razvijenom nacionalnom svijescu presli u Hrvatsku i Slavoniju, i

23

dalje zadrzali srpsko ime i za naziv svoga maternjeg jezika, tim prije, sto sve do novijeg vremena niko nije ni pomisljao da im osporava srpstvo njihovog jezika, nego su i svi stranci, kao i oni sami, njihov jezik nazivali srpskim. 3. Tako napr. naveli smo vec kako su 1609.g. ninski biskup Blaz i baski kapetan Stjepanovic nazivali pismo lickih Srba - SRPSKIM PISMOM (sudetta lettera serviana), i uz to naglasili da je pisano SRPSKIM JEZIKOM (scritta in serviano) a isto tako i 1707.g.izdali su mnogobrojni narodni predstavnici cijele Like i Krbave uvjerenje vladici svome Ljubojevicu, za koje se u ovjerljovljenom prevodu kaze, da je "ex RASTIANO in latinum translatio" 4. Licanin Vikentije Ljustina izdao je 1794.g.u Becu svoju talijansku gramatiku za Srbe, u kojoj kaze za jezik svoga naroda "nas ILLIRICESKIJ ili obsce SERBSKIJI nazvatij", a nesto kasnije 1809.g. stampao je u Budimo "Cislenicu ili nauku racuna" takodjer Licanin At.Jov.Dosenovic, koji kaze za nju, da je "od inostrani jezika na SERBSKI sabrata". 5. Katolicki svestenik Simon Starcevic u replici svojoj od 16.jula 1834.g., povodom jdne naredbe Dvor.Ratnog Savjeta u Becu, kaze, da bi u knjige za osnovne skole valjalo unjeti LICKO NARJECJE, jer: "Den Sprachforschern ist bekannt, dass die LIKANER unter allen Croaten, Istrianer, Dalmatinern, Bosniern und Slavoniern noch heute zu Tage am reinsten kroatisch, oder wie mann zu sagen pflegt SERBISCH SPRECHEN". 6. Isto tako i u Baniji nazvan je nas jezik - srpskim jezikom. Tako npr.nastampao je 1772.g. Banovac(Banijac) Stevan Vujanovski svoju njemacku gramatiku "v polzu serbskih djetej na slavenoserbskom jaziku", pa u njoj veli: da F i V valja izgovarati kao "serbskoe F",a za S veli "podobno jest glasom serbskomu S"(pisano cirilicom) 7. Karakteristicno je i sto Lonjanac B.Modrusic, opisujuci 1863.g.obicaje svoga sela Lonje, u kome su SAMI KATOLICI, kaze: "Upitas li pako kom prilikom staro ili mlado, osim vojakah, koji su eto u najnovije doba po vojnah, zapoviedih itd.od poglavarah hrvatskomu privikli, kojim jezikom govori, odreci ce ti: RACKIM ili SLAVONSKIM. A pokrstis li ga sam onim (hrvatskim), nadne te s istim i s istoimenoga mu zemljista izsmjehivati i glasu na ruglo izmetati. Taj zao obicaj zavladao je jos gorje po Slavoniji, - sto ako za boljim nazivom i jezika i naroda neuzhajemo, tesko cemo se ikada ozudnjena cilja dokopati"(Kukuljevic, Arkiv VII.(1863.),p.310.)

24

8. Za srpski jezik po Slavoniji, gdje i danas(1909.g) jos dosta starijih ljudi i zena rimokatolicke vjeroispovjesti kaze, da govori RACKI, svjedok nam je i znameniti Matija A.Reljkovic, koji u svome "Satiru", na kazivanje svojih Slavonaca, da su njihovi stari i bez skola dobro zivjeli, ovako odgovara: "O Slavonce! ti se vrlo varas Kojigod mi tako odgovaras. VASI STARI jesu knjigu znali, SRPSKI STILI A SRBSKI PISALI..." Najnovije izdanje Drustva Hr.Srednjoskol.profesora, Zagreb 1909.g.62-63. Profesor zagrebacki Dr.David Bogdanovic, koji je priredio ovo izdanje primjetio je na ovom mjestu: "Politicko (!valjda prije nacionalno?) ime SRPSKO preneseno je na pismo i vjeru. Srbi su vec od Sv.Save imali svoju autonomnu crkvu srpsku. Tako se i cirilica svuda nazivala od starine srpskim pismom, kod Rusa ruskim, a kod Bugara bugarskim" 9. I u Generalatu Varazdinskom uvjek je jezik nas nazivan srpskim jezikom, pa su ga i tu kao i po drugim krajevima razlikovali uvjek od jezika HRVATSKOGA, naglasavajuci, da su ta dva jezika medjusobno vrlo slicna, ali ipak ne istovjetna. Sasvim je razumljivo, da su se oni koji su nas Vlasima nazivali i nas jezik krstili vlaskim jezikom, kao sto i oni koji nas krstise Ilirima i Racima, nzivahu i jezik nas ilirskim i rackim. Nu pri tom se obicno naglasavalo, da je taj "vlaski", "ilirski" ili "racki" jezik isto sto i SRPSKI, te vrlo slican hrvatskom. Tako npr Valvazor veli za tzv Vlahe - zumberacke Srbe:"Dieses Volck redet W alachich, welche sprache von der Krbatischen in etwas, von den Krainerischen, aber noch was mehr unterschieden ist", a arhimandrit crnogorski Avakum, 5.avgusta 1768.g.rece, da Scepan Mali govori osim "SERBSKAGO i HERVATSKAGO, PODOBNAGO SERBSKOMU, JAZIKA, po njmecki, po francuski i po italianski". 10. Pocetkom 1654.g. pohodio je jedan iguman lepavinski patrijarha jerusalimskog Makarija, koji se tada u Trgovistu (u Moldavskoj) nalazio, pa je patrijarhov pratilac djakon Pavle Alepski u opisu svog puta zabiljezio i to, kako je taj iguman tada pricao, da u njegovoj zemlji "Vrataniji"(Brutaniji!)(vrata Evrope,Krajina) pravoslavni narod govori SRPSKIM JEZIKOM, a u XVIII v.naziva narod u tom kraju (u danasnjoj Bjelovarskoj zupaniji) ne samo nas jezik srpskim jezikom, nego i knjige, skole, pa i svoj stari kalendar naziva srpskim, kao sto cemo kasnije u odjeljicima o Crkvi i Skoli, potpuno se uvjeriti.

25

11. Paroh Srpsko-Kapelski Plavnicanin Luka Sesic, uvodeci 1848.g.u "Cirkularni Protokol" svoje parohije poznati pozdrav bana Jelacica "Hrvatskom i Srpskom Narodu", priveo je uporedo i srpski i njemacki tekst, te je nad srpskim dodao: "Za Srbe u serbskom prevodu". 12. Srbi koji su govorili i pisali ijekavskim i ikavskim dijalektom, uvjek su nazivali svoj jezik srpskim jezikom. To nam potvrdjuju i naucni autoriteti, kao sto su Miklosic, Jagic, Jiricek i Resetar, pored bezbrojnih istrijskih spomenika. Evo sta npr. dr M.Resetar u Jagicevu Arhivu veli: "Kako se u staroj hrvtaskoj iskljucivo govorilo cakavski, kako masu stanovnika stare Hrvatske sacinjavahu Cakavci i kako u prvim istorijskim vijekovima hrvatsko ime dolazi samo u spomenicima pisanim u cakavskim predjelima, to je sasvim opravdano s Miklosicem reci, da HRVATSKI ISTO ZNACI STO I CAKAVSKI I OBRATNO. I kako nam na drugoj strani svjedoce svi stari pisani spomenici, da se u svima predjelima, koji su bili duze ili krace vremena dijelovi srpske drzave, govorilo samo STOKAVSKI i da se u ovim predjelima upotrebljavalo SRPSKO IME I ZA NAROD I ZA JEZIK, takodjer i u ono vreme dok nije bilo drzavne zajednice sa Srbijom, to je opet opravdano s Miklosicem kazati, da su STOKAVSKI I SRPSKI DVA TE ISTA POJMA." Ovoj naucnoj tvrdnji priznatih filoloskih autoriteta ide u prilog i ta okolnost, sto i danas kajkavski Hrvati oko Varazdina zovu svakog Stokavca-Vlahom, bez obzira da li je on pravoslavni ili katolik (Vidi o tome raspravu o "Vlasima" u "Obzoru" za 1880.g.pod prim.5).A evo sta Vezic u "Nevenu" za 1855.g.kaze:"Hrvati, kako rekoh uvdose i sami jezik stokavski, akoprem ih je to stalo i stoji neizmjernoga truda, jer im je od svagdanjega domacega govora dosti daleko" Sta vise, glavni radenik na preporodjaju hr.knjizevnosti i hr.knjiz.jzka, slavni Dr.Ljudevit Gaj ovako je izrazio se o odnosaju hrvatskog (ilirskog) knjizevnog jezika prema sprskom jeziku: "Ta sav sviet zna i priznaje, da smo mi knjizevnost ilirsku podigli, nu, nama jos niti izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, DA TO NIJE SRPSKI VEC ILIRSKI JEZIK, pace ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, sto mi Hrvati s bracom Srbljima sada jedan knjizevni jezik imamo."(Danica hr.,slav. i dalm. za 1846.g.,p.124,br.31) 13. Posljednji predstavnik "zagrebacke skole" koji je bio za to da se knjiz.jezik hr vise priblizi kajkavskom i cakavskom narjecju, Adolfo Veber Tkalcevic je 29.nov.1885.g.na glavnoj skupstini Matice Hrvatske rekao i ovo:"Opazam da njekoji mladji nasi pisci, sve to vise prianjaju uz nacin pisanja, KOJI SE OBICNO ZOVE SRPSKI.." Profesor Fr.Markovic opisujuci zivot Veberov zavrsio je ovako: "...pak ako mu i jest protivna STRUJA VUKOVA OTIMALA POD KRAJ ZIVOTA POBJEDU, ne ce ga minuti zahvalna uspomena potomstva."

26

14. Iz uvjerenja, da Srbi u Hrvatskoj i Slavoniji isto tako imaju prava nazivati novi knjizevni hrvatski jezik - svojim srpskim imenom, upotrebio je i sam Ivan Mazuranic, u predstavci Banske Konferencije u Zagrebu od 27.nov 1860.g.za taj jezik naziv "HRVATSKO-SLAVONSKI", moleci da se prema patentu od 7.aprila 1850.g. uvede u sve javne poslove; a u LVIII.cl.HrvatskoSlavonskog Sabora od 1861.g. u 1.nazvan je taj jezik "JUGOSLOVENSKIM". Tako se tu veli: "Jezik JOGOSLOVENSKI Trojedne Kraljevine(hr,dalm i slav), za jedino i iskljucivo sluzbeni jezik u svih strukah javnoga zivota." Medjutim u Bosni i Dalmaciji danas je pravilniji stanoviste zauzeto u nazivu naseg zajednickog jezika. Tamo se on zvanicno naziva "srpsko-hrvatskim" jezikom. Zemaljska Vlada u BiH I 14.OKT.1907.g. je ponovila naredbu, da za zemaljski jezik, bez izuzetka, ima vrediti samo zvanicni naziv "srpsko-hrvatsk jezik". Slicno je i u Dalmaciji. Tamo se npr. u okruznici zemalj. namjesnistva od 18.maja 1893.g.br 1998-p.2.kaze: "U natjecajima na mjesta uciteljska kod osnovnih i gradjanskih skola, u kojima je nastavni jezik SRPSKI (ili hrvatski) ima se ovaj nazvati: "srpsko-hrvatskim" itd. 15. Skoro iskljucivo, svi istorijski spomenici na srpskom jeziku pisani su cirilicom, a tek nekoliko najstarijih vremena nalazi se i glagolicom napisanih. Cirilica je zajedno sa srpskim jezikom vladala i u Dubrovniku, Dalmaciji, Primorju, Bosni i Hercegovini, pa je i postala diplomatskim pismom turskog,ugarskog i rumunskog dvora. Njen je ugled uvjek bio vrlo veliki, na cijelom Balkanskom poluotoku, i daleko preko granica njegovih, a najveci je bio od XV-XVIII v., te iz toga doba srecemo dosta istorijskih spomenika cirilicom pisanih i po juznim i istocnim krajevima Hrvatske. Tako cirilicom pisu knezovi Nepelici, Talovci, Ivan (Anz) Frankopan, Keglevic i dr. a u najnovije doba naucno je ustanovljeno, da je i Nikola Jurisic uvjek samo cirilicom potpisivao se, pa i na zvanicnim drzavnim aktima, iz cega se vrlo vjerovatno izvodi, da on drugog pisma ni poznavao nije. Nu, u sjeverozapadnim krajevima hrvatskim, gdje nije mogao stici uticaj srpski, nije se ni cirilica nikad upotrebljavala, sve do dolaska Srba u te krajeve, a kad se Srbi i tuda naselise oni su i dalje cirilicu kao svoje narodno i crkveno pismo upotrebljavali, isto kao i na starim ognjistima svojim. 16. Cirilica je takodjer od pamtivjeka u velikom postovanju i upotrebi bila i kod slavonskih i BiH katolika i muhamedovaca. Ovi potonji upotrebljavali su je redovno u svojoj medjusobnoj korespodenciji i korespodenciji sa krajiskim austrijskim i drugim zapovjednicima, pa je nalazimo i na muhamed. nadgrobnim spomenicima. A katolicki fratri, vec od XVI v., pocinju stampati svoje knjige za rimokatolike po Herc.,Bosni i Slavoniji srpskim jezikom i cirilicom, koju izricito NAZIVAJU SRPSKIM PISMOM. Npr. "PLAC BLAZENE DIVICE", koji je u prevodu fra

27

MATIJE DIVKOVICA iz Jelaska izdan u Mlecima 1630.g. Tu se vec u naslovu veli: "koi plac ispisavsi sarpski, i istavivsi mnoge stvari bogoslovac fra Matie"... 17. A u jednoj drugoj knjizi, u kojoj su, kako izgleda skupljena i stampana sva djelatoga vrednog fratra, nalazi se, pored pomenutog "Placa", jos i "Versi kako Abram po zapoviedi Bozioi hotiase prikazati na posvetilisce jdinago sina svoga Isaka. Koe versi ispisavsi SARPSKI i ispravivsi mnoge stvari..."za tim opet "Pocinu razlike molitve veleliepe i korisne...Koe molitve skupi i iztomaci iz diackoga jezika u BOSANSKI JEZIK SARPSKIM SLOVI boni bogoslovac fra Matie Divkovic iz Jelasak" i dr. 18. Slicna takva izjava nalazi se i u knjizi "Nauk krstianski", koji je izdan u Mlacima 1611.g. Tu se u dozvoli mletacke cenzure za stampanje te knjige veli : "...i vidjese da u knigah, koe se zovu Nauk Karstianski, pisan JEZIKOM SLOVINSKIM SLOVI SARPSKIMI fra Matie Bosnjanina. I u knigah ot zlamenaja gospoina istoga fra Matie istiemi slovi (sarpskimi) i u isti jezik... koia zlamenia pripisao iz diackoga jezika u jezik slovinski i slovi sariskimi..." 19. Kasnije su neki fratri napustili cirilicu i od druge polovine 18.v. poceli, svoje knjige za narod stampati latinicom, ali narod te knjige nije imao rado, jer je on volio svoje staro SRPSKO pismo i nikako ga nije htjeo napustiti. Zato u pocetku 18.v. pocinju opet neki fratri svoja djela stampati cirilicom, ali je vise iz vjerskih obzira ne nazivaju srpskim nego prvo NASIM, pa zatim BOSANSKIM i ILIRSKIM pismom, isti kao i jezik svoj i svoga naroda. Tako npr.1704.g.stampao je u Mlecima fra Stipan Nancanin pl.Margitic knjizicu "Ispovied karstianska i nauk". U zanimljivom predgovoru te knjizice on izmedju ostaloga rece i ovo: "U nas u Bosni neima redovnika aliti ubo malo, koi ne umie tri, ali cetiri iezika i mnoge su knige stampali i iztolmacili u iezik bosanski, aliti slovima latinskim, a veci dio ot puka ne umie u ona slova, i nasi je stampa ostavljena i zabacena posli Divkovica i Posilovica, a veoma su potrebite knige u Bosni u nasa slova i u nas jezik... A u knjizi toga fratra "Fala ot sveti, aliti govorenia ot svetkovina zablizeni priko godisca", koja je 1708.g.stampana u Mlecima, rekao je pisac, da je tu knjigu cirilicom nastampao zato, sto neuki ljudi (ubogi ot nauka) "...ne umiu razliki jezika, ne umiu sciti kniga ni slova latinski, pa se ne mogu izvitovat, da ne imaiu kniga u slovu i u jezik bosanski." 20. Kao sto je bilo u Bosni bilo je i u Slavoniji. I tamo je cirilica od pamtivjeka i medju katolicima

28

vladala. Vidi u Fr.Miklosica - Monumenta Serbica, p.494., gdje se prevodi cirilicom pisano pismo u BRODU NA SAVI. Reljkovic "Satir" takodjer nas o tome uvjerava (pp.54 i 62-63). 21. Ignjat Brlic, u svom predgovoru njemackim jezikom pisane gramatike od 1833.g., napomenuo je, da je u FRATARSKOJ KNJIZNICI U NASICAMA vidjeo sve do 1721.g. manastirske racune i nacrte za propovjedi pisane CIRILICOM. 22. U Slavoniji, medju rimokatolicima, pocela je da istiskuje cirilicu - latinica tek od DRUGOG DECENIJA 18.v., kada su poceli u nju dolaziti svjetovni svestenici i kaludjeri rimski iz Hrvatske, nu mi imamo podataka, da su se FRANJEVCI tome opirali i u CETVRTOM DECENIJU TOGA VIJEKA. Tako npr.franjevacki provincial LUKA KARAGIC izdao je 1.jula 1736.g. okruznicu na sve manastire i fratre njemu potcinjene, u kojoj u tacci 6., POD PRETNJOM STROGE KAZNE, ZABARNJUJE I JEDNOM FRANJEVCU DA NARONIM JZIKOM PISANA PISMA LATINSKIM SLOVIMA PISE, NEGO ISKLJUCIVO SAMO CIRILICOM, jer je i pismo dar Bozji, narocito darovan narodima i jezicima, a ne daje se mnogima" (Ivanovic-Bunjevci i Sokci,p.162.) Kad su tako revnosno cuvali cirilicu, kao NACIONALNOSRPSKO PISMO i sami katolici bosanski i slavonski, kojima je crkva latinskoga obreda,koja je, kao sto je poznato, uvjek propagirala medju svojim vjernima, po svim krajevima svijeta, ne samo svoje latinsko pismo, nego i svoj latinski jezik, zar onda jos moze kakvo cudo biti, sto su Srbi pravoslavne vjere, koji imaju svoju nacionalnu Crkvu, u kojoj je sve slovenizirano i srbizirano, jos i danas opako isto, kao i prije, revnosni cuvari i postovaoci svoga narodnog pisma, kojim se od kako primise Hriscanstvo neprekidno sluze i u crkvenom i u svjetskom zivotu svome?! (kako je papa Hrvatima oduzeo glagoljicu tako je i Srbima katolicima oduzeo cirilicu,a umnogome i pravoslavnim Srbima koji su zivjeli i umirali u kasnijoj NDH-zijskoj Hrvatskoj,ili danasnjoj sto je isto). nastavice se Srpska ... Kao sto je istorija svakog pojedinog covjeka uglavnom proizvod duha, koji u njemu zivi, tako isto i istorija naroda (u mnozini,svih naroda), sa svim njenim pojavama, radenicima i raznim oblicima drustvenoga bica, jeste proizvod nrodnoga duha... Prema tim i slicnim principima Istocnoga Hriscanstva zaveden je odmah u pocetku, kod svih pravoslavnih istocnih Naroda,

Narodna

Crkva

29

NARODNI JEZIK doticnih naroda kao bogosluzbeni jezik njihove Crkve, data im je NARODNA JERARHIJA i dopusteno je SVJETOVNOM ELEMENTU AKTIVNO UCESTVOVANJE u svim spoljasnjim, pa i nekim unutrasnjim poslovima Crkve, osim poslova cisto dogmaticnih i liturgickih. Srpski Narod primio je Hriscanstvo od Vizantijske Crkve, pa kako je od uvjek bio zilav u svome uneo je u primljene oblike mnoge osobine svoga srpskog duha. A sv.Sava, sin genijalnog vladaoca srpskog Nemanje, apostolskim rodoljubivim radom svojim, osnovavsi samostalnu Srpsku Crkvu, dao je mogucnost srpskom narodnom duhu, da sto jace i uspjesnije razvija svoj rad na zblizavanju i stapanju Naroda Srpskog i Crkve Pravoslavne u jednu nerazdruzivu cjelinu, sto se i dogodilo, jer je Crkva hristijanizirala mnoge prastare narodne obicaje srpske i revno ih cuvala u narodu svome, a narod je opet nju srbizirao i razvio je kao zaseban tip jdne i iste Crkve, medju njenim drugim tipovima, kao sto su: grcki, ruski, romanski (vlaski), bugarski itd. Te osobine srpskog duha, koje su dale pravoslavnoj Crkvi nasoj nacionalni karakter, vide se odmah na prvi pogled u cijelom sklopu njenom. One odjekuju: u pravoslavnom hriscanskom bogosluzenju nasem, u jeziku i pojanju, koje se razlikuje od pojanja ostalih pravoslavnih naroda posebno ritmickim oblikom, modulacijama i arijama (tzv.srpsko pojanje), jer je sve to zadahnuto duhom naroda naseg. Valja samo zaci u male seoske crkve o velikim praznicima, pa ce se odmah uvjeriti, kako je srpsko crkveno pojanje prava himna narodnoga skupa, vapaj koji tece iz duse narodne, jer cijela crkve pjeva, i staro i mlado, i bogato i ubogo, te se crkvene pjesme, razljevaju ne samo po crkvama nego i po kucama srpskim, po poljima i po livadama, a i po gradovima i na kulturno-prosvjetnim zabavama. Osim toga, ogledaju se te osobine srpskoga duha i u obredima crkvenim, u arhitekturi, ornamentici, zivopisu, u spoljasnjem ustrojstvu itd.,koja je istina, u osnovama svojim vizantijsko, ali u pojedinostima srpsko, jer je u sva ta polja srpski duh uneo svoju individualnost. KADA SMO PRESLI POD AUSTROUGARSKU VLAST odmah nam je ZABRANJENO BILO PODIZATI I GRADITI CRKVE U NASEM SRPSKO-VIZANTIJSKOM STILU, nego u istom obliku kakve su i rimske, da bi kasnije, kad se Srbi pounijate, kao sto su se neke vlasti nadale, lakse se i crkve njihove u rimske obrnule, jer je unija imala biti samo most rimokatolicanstvu. O tome ima ponesto podataka u neeksibiranom djelu Mitrop.Patrij.Arh.u Sr.Karlovcima. ... Sto se tice nazivanjem pravoslavne vjere nase srpskom vjerom, moram izjaviti, ta taj pojav g.drzavni tuizilac skroz neosnovano imputira Srpskoj Crkvi nasoj, jer nigdje medju spomenicima proslosti nase nisam nasao, da bi Crkva nasa, doticno predstavnici njeni, nazivali tako vjeru nasu. Vjeru nasu oni od uvjek nazivaju, skoro iskljucivo, samo pravoslavnom vjerom, kao sto je i u

30

svim pjesmama i molitvama crkvenim, koje se poje i citaju pri svima praznicnim, nedeljnim i obrednim bogosluzenjima, pa je to ime za vjeru nasu, tim putem, pored direktne pouke u Katihizisima, vec od pamtivjeka poznato i upotrebljavano u narodu nasem po svima krajevima, kao zvanicno crkveno ime, uz druga imena, kao sto su RISCANSKA i SRPSKA vjera, ili po madjarskom RACKA, a hrvatskom VLASKA. No dok su inovjerni Madjari i Hrvati, a sa njima i Njemci, nazivali nas i nasu vjeru raznim provincijalnim, izmisljenim i nametnutim imenima, dotle su jednovjerni nam Heleni (Grci), Rusi, Bugari i Rumuni nazivali nas Srbima, a vjeru nasu pravoslavnom i srpskom - upravo onako kao sto smo je i mi zvali. ... Sto se tice naziva SRPSKA VJERA u samom narodu nasem, u koliko nije importiran sa strane, mogao je sasvim prirodno ponici i rezviti se kao konacna konsekvencija srbiziranja Pravoslavne Crkve u Srpskom Narodu. Ko ijlole poznaje zivot prostoga naroda i njegove intelektualne i psihicke osobine znace, da se prost narod ne bavi apstraktivnim pojmovima i dogmatskim suptilitetima vjerskih istina, nego zadrzava svoju paznju samo na simbolicnim znacima i radnjama, kao i na svim onim predmetima, s kojima se i u kojima se daje vidljiv izraz unutrasnjem vjerskom raspolozenju. Srpski narod od davnina slusa u crkvi svojoj, gdje se spominju i proslavljaju svetitelji srpske krvi, on vidi tu ikone svojih svetitelja, on cuje i zna da se njegov patrijarh, episkop i svestenici, kao i crkve i manastiri nazivaju srpskima, te da je i njegov jezik i pismo srpsko, pa jer onda cudo ako on i vjeru, koju skoro svi njegovi sunarodnici Srbi ispovjedaju, (Iz istih razloga nazvano je u Madjarskoj, u predjasnjim vremenima, KALVINSTVO "MADJARSKOM VJEROM" (magyar hit), pa se tako jos i danas naziva, kao sto se i kalvinska crkva naziva "madjarskom crkvom" (magyar templom). Ne treba smetnuti s uma, da su i protestantske crkve narodne crkve, pa ce i ovaj pojav biti sasvim jasan.) naziva svojom srpskom vjerom?! Ta nju zovu i drugi narodi tako, a Srbin je svjestan svoga srpskog porijekla i opijevajuci u ojesmama proslost svoju sjeca se i vjere svoje i ponosi se njome, pa veli: "SRPSKA VJERA poginuti nece!", dok opet u drugoj narodnoj pjesmi: "Srpska djevojka tvrdja u vjeri" ponosito klice: "Nego hocu SRPKINJA ostati!" podrzaumijevajuci pod imenom "Srpkinja" svoje pravoslavlje i identifikujuci vjeru svoju s narodnoscu svojom. Vazno je, da su obe ove stare narodne pjesme nase ponikle bas u Hrvatskoj - u Gornjoj Krajini! Tome identifikovanju vjere s narodnoscu kod nas mnogo su doprinjeli i TURCI. Oni naime nikad nisu cinili razlike po krvi, jeziku i narodnosti, vec JEDINO PO VJERI, te je zato svaki ko je postao Muhamedovac, odmah smatran i pravim TURCINOM. Otud se i dogodilo, da su

31

pomuhamedanjeni Bosanci, iako su nase krvi i jezika, uvjek smatrani i nazivani Turcima, dok su opet rimokatolici bosanski, po vjeri susjdnih Madjara, poceli se nazivati MADJARIMA, pa ih i danas u zapadnoj Bosni, kako cujem, tako nazivaju TURCI; a oni koji ostase u pravoslavnoj vjeri nazivahu se i nzivaju se i dalje SRBIMA, kao sto su zvati i od pamtivjeka. U prostom narodu nasem ovo identifikovanje vjere s narodnoscu nije se jos ni danas izgubilo... I u pjesmi narodnoj, iz Begoviceve zbirke, "Crkva na Kremenu" u stihu kaze: "Ziv je Srbin i vragu prkosi!" identifikuje se pravoslavlje sa srpstvom! (Interesantno je da su katolici Bosne od "Turaka"tj bosanskih muslimana tu nazivani Madjarima a ne Hrvatima! Ni pomena da su sami sebe nazivali Hrvatima, niti da su ih tako drugi zvali zbog rimske vjere. Vec upravo zbog rimsje vjere ih zovu Madjarima. Mislim da je razlog taj sto je Bosna i prije Turskog vremena bila pod Ugarima i katolicizam je upravo odatle i dolazio na ova nasa podrucja. Dok je sa Hercegovinom stvar malo drugacija. Tu je rimokatolicka Dalmacija blize,i odatle je stizao rimokatolicizam,pa su se nazivali pored SOKCI, BUNJEVCI, i LATINIMA,opet nikada i ni od koga Hrvatima. Nakon dolaska Turaka tek od Hrvata gotovo nista ne ostaje, ni u samoj Hrvatskoj. Dakle, kao sto muslimani u Bosni nisu bili Turci, tako ni katolici nisu bili Madjari, dok su pravoslavci bili i ostali Srbi, i dalje govoreci istim, srpskim jezikom,a ne madjarskim ili turskim. Svakako je bio mali broj i Vlaha i Cincara koji su zbog pravoslavlja vremenom utopljeni preko srpskeCrkve u srpstvo, ali mali broj ne mijenja sustinu, a jezik je najbolji svjedok.) Od naroda svoga primilo je srpsko svestenstvo koje se mahom regrutuje bas iz naroda, i srpski naziv za pravoslavnu vjeru svoju, pa je od druge polovine XIX.v., kada se nacionalni zanos po cijeloj Evropi razmahao, pocelo i u zvanicnom saobracaju svome nazivati vjeru svoju "SRPSKOPRAVOSLAVNOM", a mozda pokatkad i sasvim po narodnom obicaju samo "SRPSKOM". U ostalom, naziv "SRPSKO-PRAVOSLAVNA" sasvim odgovara nazivu "RIMO-KATOLICKA"; jer dok u ovom nazivu rijec "rimska" ima zadatak da oznaci rimski ili bolje latinski obred ispovjedanja katolicke vjere, dotle opet rijec "srpska" ima da oznaci srpski nacin ispovjedanja vjere pravoslavne, pa bi prema tome ovaj naziv "srpsko-pravoslavna" valjalo uvjek upotrebljavati vis a vis nazivu "rimo-katolicka". Nasi stari su u XVIII v. cesto puta upotrebljavali su i naziv "nasa JERUSALIMSKA Crkva" vis a vis "RIMSKA Crkva", s namjerom, da time istaknu prednost svoje Crkve. Naziv "GRCKO-PRAVOSLAVNA" ili "GRCKO-ISTOCNA" ne odgovara tacno pravom stanju stvari, jer je to prototip za sve hriscanske vjeroispovjesti, posto su apostoli otpoceli, pored jevrejskog, mahom na grckom jeziku propovjedati Hriscanstvo a tek kasnije na rimskom i drugim jezicima, te su i sve knjige Sv.Pisma Novog Zavjeta, osim poslanice Jevrejima i mozda

32

jevandjelja po Mateju, napisane od apostola i jevandjelista grckim jezikom; a danas se grckim nacinom ispovjedanja vjere sluze samo narod Grcki i neka pogrcena plemena na Istoku, pa prema tome samo njima pripada naziv "grcko-istocni" ili "grcko-pravoslavni". U "Optuznici", je receno, da je nas narod do skora nazivao svoju vjeru "GRCKO-ISTOCNOM". Ta tvrdnja ne stoji. Naziv "grcko-istocna" za vjeru nasu uveden je tek od DRUGE POLOVINE XIX.v. u zvanicne spise, a narocito sa carskim "Reskriptom" od 10.avg.1868.g. Dotle je nasa vjera nazivana GRCKO-NESJEDINJENOM, a jos prije toga RASKOLNICKOM ili SIZMATICKOM. Protiv ovih pogrdnih naziva ustajali su patrijarsi, episkopi i citavi sabori nasi i zahtjevali su, da se vjera nasa i zvanicno naziva PRAVOSLAVNOM. (PATRIJARHOVA MOLBA 1706.G., isto je trazio Narodni Sabor 1708.g...) Od to doba u svim drzavnim aktima, kao i prije toga u privilegijama, nazivana je nasa vjera grcko-istocnom sve do carice Marije Terezije, kad je opet otpoceo agresivni rad na uniji. Od tada, pa sve do polovine XIX v., svali su, kao sto je vec spomenuto nasu vjeru GRCKO NESJEDINJENOM, a UNIJATSKU - GRCKOSJEDINJENOM. No, nasi su se i dalje morali tuziti zbog naziva "sizmatici", te je i 1771.g. izasla carska odluka, da se srpski svestenici ne smiju vise nazivati "sizmatickim svestenicima" nego NEUNIRANIM GRCKOGA OBREDA (Dvor.Rat.Saveta Arhiv u Becu br.74 ex 1771). Medjutim, predstavnici Crkve i naroda naseg na Saboru svome 1790.g., doneli su izmedju ostalog i zakljucak, da umole cara, da se ukine naziv "grcko-sjedinjeni" i "nesjedinjeni", pa da se pravoslavni, shodno privilegijama, nazivaju pripadnicima VASTOCNE CRKVE, a unijati pripadnicima ZAPADNE CRKVE. Isto tako, da se najstroze zabrane PODRUGLJIVI NAZIVI AKATOLICI, SIZMATICI, POGAN, RAC itd, a srpski svestenici da se ne nazivaju nametnutim imenom POP, nego SVESTENICIMA ili VOSTOCNIM PAROSIMA. (pogledao sam enciklopedijsku odrednicu POP, u hr.enciklopediji i evo sta pise o znacenju ove rijeci: prema grckom PAPAS,otac. U pravoslavaca i grkokatolika, naziv za svjetovnog svecenika. U hrv.krajevima gdje je bila u upotrebi glagoljica, uobicajen naziv za svjetovnog svecenika koji se sluzi glagoljskim liturgijskim knjigama; pop glagoljas. U nekim hrvatskim krajevima (Dalmacija,Primorje), familijaran naziv za kat. svjetovnog svecenika. U kontinentalnim krajevima obicno PODRUGLJIV ili PEJORATIVAN naziv za svecenika.) (Dakle, obavezno se odnosi na svjetovnog svestenika a ne na monasko svestenstvo. U juznijim krajevima je udomacen naziv bez pogrdnog znacenja, a na sjeveru ima pogrdno znacenje, uglavnom pravoslavnih i grkokatolickih(tj srpksih) svestenika. Otuda i pobuna protiv ovakvog nazivanja. Moja baka mi je rekla za jednu narodnu izreku: "odvolje ti ko sokcu post i vlaju molitva" Iz ove izreke se vidi da su nazivi sokac i vlah imali vjersko znacenje,a ne nacionalno ili

33

geografsko. Naime, sokci tj katolici imaju blag post,jedu i jaja,mljeko,sir...a pravoslavni,pogrdno,vlasi nisu nikada imali vjersku revnost katolika, pa su manje drzali do molitve,sem za vecih praznika. Nije ni cudo, jer pravoslavno bogosluzenje je mnogo duze,a katolicko do maksimalno pola sata. A kako pojedinac i cijeli djelovi naroda imaju potrebu da se ideoloski za nesto vezu, imaju potrebu za svojim identitetom, a Srbima pravoslavne vjere on nije bio ugrozen,smatram da je zato katolicima Crkva bila sve,jer su vremenom mnogoe narodne osobie gubili: pismo(glagoljica i cirilica su nestali), narodno ime (pa posta sokac,bunjevac,madjar...), a katolicka crkva je revnosno radila i na suzbijanju narodnih obicaja, sto cu kasnije navesti,sto tvrdi i sam jedan katolik. Jos samo 2 stvari u vezi autoriteta rkc! 1.U Politici(12.sep.2008.g)ima clanak o zivotinjama, o najvecem glodaru na svijetu -KAPIBARA (J.Meksiko-Urugvaj) zivi u sumama centr. i juz.amerike, rodjak zamoraca (ime mu je prevedenosa grckoga VODENO SVINJCE)... Te zivotinje se gaje i na stocnim farmama: njihovo meso, koje ima ukus slican svinjetini, posebno je popularno u vreme posta, posto je Vatikan, jos u 18.v., kapibare proglasio RIBAMA!!! U Tirolu kada se posti jede se puretina i bijelo meso pilstine, ali ne i svinjetina!? 2. U National Geographic-u, srpsko izdanje za septembar 2008 u zavrsnoj rijeci, glavni urednik, govreci o Galijeju kaze: "Vec proslavljeni matematicar i astronom na pragu osme decenije zivota morao je na kolenima pred inkvizicijom da se odrekne svog ucenja da se Zemlja okrece oko Sunca. Neko bi rekao kakvo ponizenje! Da, za crkvu..." Sasvim se slazem, ali trebao je jos dodati za rimokatolicku crkvu. A glavni urednik nije neki Srbin i mrzitelj pape, vec napredan covjek Igor Rill. Dakle rkc je napravila mnogo pogresaka, a jedna od njih je bila i sto su Srbima katolicima oduzeli cirilicu, vjekovno pismo, a zatim i narodno ime, i sto im od skora namecu hrvatsko ime.) I carskom odlukom, izdanom u Florenciji 23.apr.1791.g, rijeseno je: "Ta naprilicna imena, koja su se do sad PROTIVU ILIRSKOG NARODA upotrebljavala, stoga se zabranjuju, i oni ce se grcko-sjedinjeni ili nesjdinjeni, a njiovi svestenici nece se vise POPOVI, nego PAROSI zvati. (Vidi: "Akta Sabora Naroda Srpskog u Temisvaru 1790.g. drzavnog i Carskog Rjesenija", Zemun 1861.g.,I.p.21,II,p.8-9).(INTERESANTNO JE da se i ovdje SRPSKI narod naziva ILIRSKI NAROD. Taj naziv je instaliran takodjer da bi se prije odrekli narodne svijesti,a upravo taj naziv je zloupotrebila hrvatska inteligencija za stvaranje ilirskog pokreta,kojeg su nazvali hrvatskim! Da,zaista je po tvorcima bio hrvastki(iako ne sasvim jer su tvorci bili uglavnom stranci,ali se radilo za hr.stvar) a sam narod je bio srpski, bilo da su bili pravoslavni, unijate, katolicki Raci, sokci,bunjevci,Iliri...) Tako je poslje ostalo sve do SEDME DECENIJE XIX v.!

HRISCANSKA VJERA osnovni je naziv za sve nas na Istoku i Zapadu, koji tu vjeru

34

ispovjedamo - bez obzira na nacin ispovijedanja, a ostali su nazivi cisto interna stvar doticnih naroda i njihovih Crkava, te ih po njihovoj zelji treba i uzakoniti, ukoliko ne bi mozda koji sadrzavao u sebi uvredu druge koje vjeroispovijesti! ... U toj borbi je bilo i gubitaka, te je prilican broj ljudi, koji su bili intelektualno i moralno slabiji, sticajem izvjesnih nezgodnih prilika, otpao od vjere pravoslavne pa se za tim i pretopio u druge narode medju kojima se nasao. Srbi medjutim nisu mogli asimilirati clanove drugih naroda, jer je sve do pod kraj XVIII v. NAJSTROZE ZABRANJENO BILO, i time potpuno onemoguceno, PRELAZITI IZ RIMOKATOLICKE VJERE U PRAVOSLAVNU. Dakle, u tom pogledu, oni su samo gubili, a nisu dobijali! ... Sv.Savu i kneza Lazara proslavljao je sav nas narod najradije i najsvecanije. No, sloboda svecanog proslavljanja srpskih svetitelja nije dugo trajala. Vec odmah iducih godina nacinjene su u kalendaru srpskom MNOGE POGRESKE, TOBOZE ODSTAMPARA BECKOG KRUBECKA, ALI S PROVIDNOM NAJMEROM RIMSKOG PROZELITIZMA, a zatim je nasem arhijerejskom Sinodu 1774.g. nalozeno, d aima u smislu caricine zelje, obaviti redukciju svoh zapovjednih praznika. Sinod je to po duznosti svojoj ucinio, ali je njegov predlog u Becu tako izmjenjen, da je od srpskih praznika samo jedan zadrzan, te je u "Regulamentu" od 1777.g. naglaseno, da se od srpskih praznika ima slaviti samo sv.Sava, kao: "serpskago roda zastupnik". Kasnije pri novoj redukciji praznika 1786.g.,za cara Josifa II, opet je dozvoljen samo praznik sv.Save, kao zastitnika (Als Patron) Srpskog Naroda, docim praznovanje drugih srpskih svetitelja NIJE DOZVOLJENO, osim gdje su hramovi njima posveceni. (Tom prilikom izradili su srpski arhijereji, da se Grcima i Rumunima u Austro-Ugarskoj monarhiji dozvoli proslavljati njihove nacionalne zastitnike, te je odredjeno: "Za Greceskuju Naciju dne 21.maja Ravno apsotlnih carej, i patronov Greceskago Naroda, Konstantina i Jelenu i za VLASKI NAROD dne 14.okt. praznik svjatija Paraskevi (Sv.Petka).) (Ocigledno je da srpska crkva nije imala pretenzija da pripadnike istovjernih drugih naroda asimiluje u srpski narod, pa da ih prisiljava da slave sv.savu. Upravo se zauzimala za te narode da slave svetitelje koji su blizi njihovoj naciji,kao narodne zastitnike. A suzbijanje slavljenja ostalh srpskih svetaca je iz cisto politickih razloga, kad vec ne mozem da im ukinemo sve, onda bar vecinu,jer ce samim tim biti i manje srpskog elementa koji zele da suzbiju,na racun rimokatolicke vjere. U Crnoj Gori koja je podlozna ovim zapadnjackim smicalicama je osnovana crnogroska pravoslavna crkva u policisjksoj stanici na Cetinju. Cilj je takodjer suzbijanje srpstva medju crnogorcima,pa je i u

35

njihovom kalendaru izbacen sv.Sava,iako je ovo jedini srpski svetitelj kojeg slave svi pravoslavni narodi i imaju ga u svojim kalendarima.Iako je sv.Sava osnovao svoje eparhije na teritoriji dnasnje cg daleko prije nego sto je ovo cg ime i nastalo i ova i ovakva drzava,mafijaska. Dobili izdajnici prljav novac i sada prave narodni raskol, od 1 majke i oca,2 sina su: jedan Srbin a drugi Crnogorcac po nacionalnosti. Isto kao sto je rkc propaganda radila pocetkom 20.vijeka u Dubrovniku: od 1 majke i 1 oca, djeca su jedan Srbin drugi Hrvat. I tako taj proces tece...Uostalom da je postojao crnogorski jezik od davnina, da li bi ovih dana imali problema oni u njegovom "nastajanju"!?) Pa i nas Narodni Sabor od 1861.g., kad je radio na ustrojstvu Srpske Vojvodine, uneo je poseban clanak (XIII), u kom se sv.Sava proglasuje za zastitnika SRPSKE VOJVODINE i stavlja u pogledu priznavanja na isti stepen sa praznikom sv.Stefana kralja Ugarskoga. Uostalom SV.SAVA je u predjasnjim vijekovima BIO U VELIKO UGLEDU I KOD KATOLIKA NA BALKANSKOM POLUOTOKU, TE GA JE I RIMSKA CRKVA SMATRALA SVECEM (Farlati, - Illyr.Sacr.VII.,pp.20. i 27.). Sta vise, pod kraj XVII.v. napisoa je NJEGOVU BIOGRAFIJU KATOLICKI BOSANSKI BISKUP TOMKO MRNJAVIC, u djelu: "Regiae sanctitatis Illuricae fecunditas". Acta Sanctorum - u izdanju Bolandista (Tom.I.,Januar), donose njegov zivotopis. (Smatram da je razlog taj sto su mnogi Srbi koji bi presli u rimokatolicizam sacuvali dio predjasnje tardicije, pa tako krsno ime, sv.savu,narodne junacke kosovske pjesme itd...Goranci, koji govore starosrpskim, sa juga KiM, iako su muslimani vjekovima, i dalje slave Bozic i narocito sv.Djordja,to im je glavni praznik. A u Perastu sam licno razgovarao 1997.g. sa jednim djedom "Hrvatom" koji mi rece da ima krsnu slavu. Kada sam pitao u cudu, kako to? Rece mi da su oni nekada bili crnogorci (dakle Srbi) pa su sa planina sisli u primorje, bjezeci od krvne osvete,krstili bi se i promjenili identitet,pa im ovi nisu mogli nista, a i vlast ih je stitila. Kod njih jos nisu sasvim uspjeli iskorjeniti narodnu tradiciju, ali kod Srba u Konavlima i dalje u Dalmaciji koji su postali katolici umnogome su uspjeli iskorjeniti ovaj obicaj. Sada vise nema kod katolika na Balkanu postovanja ni svetog Save, jer su u medjuvremenu postali Hrvati, a eto i crnogorci neki izbacuju sv.Savu i odricu se svoje istorije.) A Srbi su od vajkada svoje hramove posvecivali i srpskim svetiteljima ili ih zavjetovali njima. Tako mi je poznato za neke hramove nase po Hr. i Slav., da slave ili proslavljaju sv.Savu i sv.kneza Lazara, kao specijalne zastitnike svoje. Npr. crkve u Vrbovljanima, Josanima i Brlogu posvecene su sv.Savi, a crkva u Jaseniku (u Gomirskom Distriktu), gdje su se zbila PRVA NASELJA SRPSKA U HRVATSKOJ, posvecena je muceniku kosovskom sv.knezu Lazaru, kao i crkva u Grabovnici kod Cazme, koju je 1738.g.podigla porodica lajtnata Radotica, a i u selu Botonovcu, kod Vel.Poganca u Bjelovar.Zuoaniji, bila je crkvica mala, za koju se u popisu od

36

1772.g.reklo, da je vrlo stara i posvecena Vidov-Danu, - danu kosovske pogibije i smrti kneza Lazara. Osim toga, poznato mi je, da u Bjelovarskoj Zupaniji jos i crkva u Brezovcu kod Bjelovara, u Velikom Pogancu kod Koprivnice i kapelica u vinogradima kod Velikog Grdjevca slave Vidov-Dan, doticno sv.kneza Lazara, kao zavjetni dan svoj.

... A jos cu samo spomenuti da se na najuglednijim mjestima u crkvama nasim u Disniku i Velikoj Pisanici , dakle, skoro u najdaljim sjevero-zapadnim naseobinama nasim po Hrvatskoj, nalaze i SRPSKI GRBOVI, koje Optuznica inkriminira, a radjeni su tamo, kao sto zapisi na njima svjedoce jos 1750.g. i 1780.g, no o tome opsirnije u odjeljku "o srpskome grbu".. ... Vidjeli smo, kako nam je to javno prinzao i Dr.Ljudevit Gaj u svojoj "Danici", a ucinili su to, i danas jos cine, i mnogi drugi umni prvaci raznih naroda; dok je npr. FRATAR JUKIC, u svome "ZEMLJOPISU I POVIESNICI BOSNE (Zagreb,1851.g.)" javno izjavio, DA SU KOD KATOLICKOG NARODA U BOSNI NARODNI OBICAJI "GOTOVO ISTREBLJENI", JER SVECENICI DRZECI IH ZA PRAZNOVJERJE (!) UKINULI SU IH I ISKORJENILI SU IH, samo gdjekoji ostali su"(p.19.). A bivsi vladika gornjo-karlovacki, Teofan Zivkovic, u svojoj knjizici "Srpska Narodna Crkva" (Temisvar 1868.g.), vrlo je ljepo okarakterisao odnos Srpske Crkve i Naroda ovim rijecima: "Narodni karakter Crkve nase, sa crkvenim karakterom naroda naseg, odrzase nam u svetoj bratskoj svezi i drze i danas, i Crkvu u narodu i narod u Crkvi." Srpske Crkva od pamtivjeka cuvala je uvjek revno sva ljepa obiljezja Srpskoga Naroda i stekla je neocjenjenih zasluga, sto su mnogi krasni narodni obicaji nasi, iz najstarijih neznabozackih vremena, koji nas odlikuju od drugih naroda, uz bogatu tradiciju u pjesmi i prici narodnoj, i do danas sacuvani u razumno hristijaniziranom i oplemenjenom obliku.

(Ti narodni obicaji utkani u srpsku verziju pravoslavlja nikako se ne doticu dogmatike i liturgike,koja je svima ista,vec samo folkolora u izvrsnom spoju sa hriscanstvom. Tako kada je apostol Pavle dosao medju Grke neznabosce, propovjedao im je nepoznatog Boga na tolerantan nacin,jer su imali 1 kip nepoznatom Bogu,pa on napravi kompromis i rece da im toga Boga propovjeda,njima do tada nepoznatome. Srbi kada su primali hriscanstvo,nikako da se odreknu stare vjere,pa da bi islo lakse, koji nas pokrstise napravise pavlovski obicaj,pa kucne bogove zamjenise porodicnim svecima zastitnicima,pa osta krsna slava do danas samo kod naroda naseg.

37

Ili paljenje Badnjaka,nema nikakvo liturgijsko znacenje niti se izvodi u crkvi vec izvan crkve,a dobilo je hrisanski smisao: vatra u pecini koja grije novorodjenog Hrista itd..Uostalom ni 1 religija nije novina aposolutna,sve se nastavlja na prethodnu tradicju.,tako mi imamo krtsenje od jevrejskog obrednog pranja, dana 7 u nedelji od vavilonaca,a islam je tek i nastao spojem judaizma, nestrorijanskog hriscanstva i stare arpapske paganske tradicije,pa jos imaju potovanje prema kamenu u Meki,KABA... Katolici Bosne,Boke,Dalmacije..su umnogome osakaceni zbog ovog rkt inkvizitorskog nerazumjevanja potreba naroda.To bezumlje centralizma papskog je islo dotle da cak svi narodi moraju bogosluziti na samo latinskom(plus grckom i jevrejskom)dok je na istoku svaki narod na svoj jezik prevodio Pismo i bogosluzio,sto je i prirodno.Naknadno je i rkt to ukapirala! Dakle centralizam je los za opci napredak, jer ako se upravlja iz 1 centra,a svako je pogresiv ,a to ima uticaja na sire mase,one su dosta osakacene zbog toga.Nebi bilo ni nauke, ni napretka da se neki nisu odvojili od rimskog tiranina.Dakle,to je jedini put napretka onih koji su jos katolici. U redu,da to i formalno ostanu,zbog tradicije,ali ne d aim papa odredjuje zivot,kao idol.Kada je umro Jovan PavleII opca histerija je zahvatila zadrtevjerske rkc krugove,silan plac,jad i cemer,smak svijeta! Posebno medju Poljacima.) Jedan od najznatnijih obiljzja nasih, bas kao Srpskog Naroda, jeste i KRSNO IME ili KRSNA SLAVA nasa, sa koljivom (u Rusiji npr nemaju slave ali prave palacinke a ne koljivo za parastos,i to je ta razlika u varijantama narodnim jedne te iste Crkve) i krsnim kolacem

(Austrijske drzavne vlasti smatrale su tu najvecu slavu nasu KRSNO IME kao praznovjericu i 1727.g.tako su izjavile, ali su ujedno naglasile, da je vrlo opasno dirati u obicaje Srpskoga Naroda, te su ga idalje slobodno ostavili i dozvolili svestenstvu srpskom, da za sjecenje krsnog kolaca moze uzimati po 12.novc.(Glas.Srp.Kralj.Akad.LXII.(39.),p.185) (Dakle, austrijske vlasti nisu Srbima bile nikakav autoritet u crkvenim pitanjima, samo u svjetovnim. Pa tako ovi i da su htjeli nebi nista napravili u iskorjenjivanju slave, ali zato nasim Sokcima i Bunjevcima je RKC bila autoritet od najveceg znacaja, pa je samim tim i imala vlast da vremenom iskorjeni mnoge narodne obicaje. Ovdje se jos vidi da je pedantna austrijska vlast dovodila u red svaki segment drustva, pa je cak odredila koliko da se uzima novca za ovaj cin, sjecenje slavskog kolaca. Takav red Srbi ni danas u SPC nisu postigli, pa je opci haos u pljackanju naroda, a bogoslovi nasi, knjigu tih molitava za razne potrebe i osvecivanja stvari, ne nazivaju kako se zove TREBNIK vec u sali KESOLOVAC. Dakle narod treba da drzi do tradicije, ali ne treba da budu ovce i da dopuste da ih pohlepni svestenik,iliti pogrnije pop,pljacka,kao sto je moju baku pljackao svake godine,jer je bila siromasna i nije imala sta da da...Neki od obicaja su i naknadano nastali,

38

osvecivanje slavske vodice,pa za Uskrs i sl.gluposti samo da bi se ubirao novac od naivnog naroda. Po rijecima jedne pobozne i veoma obrazovane profesorke sa Bogoslovskog fakultet SPC to je "srpski izum"! dakle slava je prastari srpski obicaj koji treba drzati,a nove popovske"obicaje" ne treba olako prihvatati.) te cesnica, vasilica, itd., sto sve DRUGI NARODI NEMAJU UOPCE ili bar nemaju u ovakvom obliku. Najposlje, Srpska Crkva nasa ocuvala nam je i nasa NARODNA IMENA, te i danas po svima krajevima gdje god Srbi zive, a narocito tamo gdje nisu pomjesani sa rimokatolicima i drugim narodima, mnogi Srbi nose cista nacionalna imena, ista onakva, kakva su nosili, prije tisucu i vise godina, i nasi preci, dok su jos bili u neznabostvu. Pod tim narodnim srpskim imenima i preselili su se preci nasi u Hrvatsku i Slavoniju. Vidjeli smo vec kakva su bila imena predstavnika pounskih Srba, sto 1596.g. pregovarahu o preseljenju svome i naroda svoga u danasnju Baniju. Isto to vidimo i u popisima preseljenih Srba u Hrvatsku i Slavoniju, tokom XVI,XVII i XVIII v. (Vidi npr i Starine XIX., p.73-75, a narocito u Glasniku zem.muzeja za BiH XIX., u clanku "Povijest naselja u POSAVINI god. 1718-1739." od Dr. Gustava Bodensteina, PP. 156-160, 377, 380, 381-387 i dr.) tu se skoro iskljucivo nalaze sama srpska narodna imena, a tek po koje kalendarsko grcko ili jevrejsko ime. I TEK OD XVIII v., KADA SE IZMJESASMO PO SELIMA SA RIMOKATOLICIMA, POCINJU I KOD NAS U TIM SELIMA (Kod katolika u tim selima nalaze se u to doba skoro iskljucivo sama kalendarska imena. Ibidem,pp.161-710,363 i dr.) PO MALO PRODIRATI KALENDARSKA IMENA, jer su katolici samo ta imena imali (dakle opet ubijanje tradicije od strane rkc), a cesto su jedno drugom kumovali, te otud kod Srba dolaze i kalendarska imena, koja su dobili od kumova Srba, i ako im je drugo krsteno ime kalendarsko u Matice Krstenih zebiljezeno. Iz tih Matica kod nas, od druge polovine XVIII v., vrlo se jasno daje rzabrati, kako su postepeno godinama pocela kalendarska imena po selima, gdje nas narod izmjesan sa katolicima zivi, istiskivati narodna imena, a u isto doba pojavljuju se u Trebnicima srpskih svestenika, pas po gornjim krajevima Hrvatskim, na posebnim listovima popisi srpskih narodnih - muskih i zenskih imena nad kojima obicno pise: "Imena Serbska, kako treba na znamenju davati djetem rozdsimsja". Dakle, vec u XVIII v. starali su se rodoljubivi srpski svestenici, da se lijepa srpska imena iz naroda ne izgube i e zatru, te su to u XIX.v. cinili i inteligentni rodoljubi srpski svjetovnog staleza. Eno nam i sam g.A.Cuvaj iznosi "lijepu karakteristiku" dr.Djordja Natosevica, negdasnjeg znamenitog upravitelja srpskih narodnih skola, koji je poslje Bahove vlade: "Da se probudi u narodu narodnosna svijest i ponos pozivao svestenike, da cesce u crkvi spominju kneza Lazara, cara Urosa, sv.Savu itd... jevrejska, grcka, latinska i ostala tudjinska imena ljudi i zena da se odbace, pa da se daju krsna i slavna imena nasih praotaca..."

39

(Naravno da ni ime Lazar i Sava i sl. nisu izvorno srpska, ali vezani uz ove slavne licnosti su posrbljena i imaju sasvim drugaciji smisao.) A slicnom idejom su bili zadahnuti i priredjivaci i izdavaci "Pocetnice za pucke skole u Hr. i Slav." (Zagreb, 1892.), u koju j nema sumnje s istom tendencijom unesena i pjesmica pod naslovom: "Lijepa imena", u kojoj prvo seja bratu nabraja mnoga lijepa srpska narodna zenska imena, pa zavrsuje: "Al Jer dok "A Jer meni se opet je se brat li tako je tako nabraja da zove je najmilije zove seji lijepa najlepse slatki zensko slatka muska musko nas ime nasa imena ime babajko!" i Stajka, majka", veli: Vlajko? (p.37.).

Dakle, kao sto eto vidjesmo, svi pojavi, koje g. drzavni tuzilac inkriminira pravoslavnoj Srpskoj Narodnoj Crkvi nasoj, jesu samo prastari, prirodni i sasvim zakoniti odnosaji! (u Hr je i danas na snazi duhovni genocid,pa se neki plase reci hiljadu itd..dakle radi se i dalje na sasjecanju vlastitih korjena.) Srpska Narodna Skola ... Prosvjetni i kulturni rad je prije stvaranja skola, bio u nasim manastirima. U Hrvatskoj je tada bilo 6 (Lepavina,Marca,Brsljanac,Komogvina,Gomirje i Plaski) a u Slavoniji 4 (Orahovica, Pakra, Sv.Ana i Drenovac) srpska pravoslavna manastira. ... Prva redovna srpska skola u sjevernoj Hrvatskoj bila je u Severinu (kod Bjelovara) 1735.g. ... Sve te skole u Srpskom Narodu po Hr.i Slav. podignute su iskljucivo inicijativom duhovnih i svjetovnih predstavnika srpskih i o njihovom trosku; o prosvjeti Srp.Naroda, ne samo da se nisu

40

tada brinule drzavne vlasti, nego su naprotiv jos smetale i pokusavale da zatru svaki trag prosvjete u narodu nasem. Spomenucu samo kako su JEZUITI upravo na silu Boga zatvorili srpsku skolu u Latinovcima, a zupanijska skupstina Viroviticke Zupanije podnela je 1764.g.predlog Ugarskom Saboru, da se nikako ne dozvoli otvaranje srpskih skola, jer otud sizmaticka jeres uzrasta. U drugim krajevima po Hrvatskoj, a narocito u bivsem Generalatu Varazdinskom, kao sto cemo vidjeti, bilo je jos gore od ovoga, jer su isprva (do osmog decenija), dok u tim krajevima nije bilo dovoljno srpskih skola, ZABRANJIVALI SRPSKOJ DJECI POLAZITI RIMOKATOLICKE SKOLE koje su mahom njemacke bile,(O tome nas uvjerava i prvi Regulament 1770.g. u kome se nalaze da se srpskoj djeci ne smije vise kao dosada zabranjivati polazak rimokatolickih skola od strane doticnih vlasti-skolskih i vojnickih) a kad su Srbi na sve strane poceli dizati svoje narodne skole, TADA SU IM OPET TE SKOLE ZABRANJIVALI I ZATVARALI i srpsku djecu silom gonili u trivialne njemacke skole, koje su u skroz rimokatolickom vjerskom duhu ustrojene bile. (Dakle, kako obrazovanje znaci napredak, isprva nisu dozvolili Srbima u svoje skole, da bi ostali nepismeni, a kada ovi pocese graditi svoje, onda im to zabranjivahu i prisiljavase da idu u katolicke-njemacke, jer sada vide, kad vec nece ostati neuki, bolje i da ih obrazuju oni a ne da sami uce o svojoj crkvi i istoriji.) ... Valja znati, da tada u cijeloj Vojnoj Krajini NIJE NIGDJE BILO NI JEDNE HRVATSKE SKOLE, vec sve same njemacke i po gdje-koja srpska, koja se na silu odrzavala. (Vidi o tome dobu prikupljenu gradju u Cuvajevoj Gradji za povijest skolstva, I) ... No, Srpski Narod nije se dao ni ovim zbuniti, on je pokazao silnu otpornu snagu, te je odbio i svaki dalji pokusaj, dase iz skola njegovih istisne cirilica i uvede latinica, pa sta vise, nije htjeo primiti ni Sinodom svojim odobreni Katihizis samo zato, sto je pored teksta na slovenskom jeziku stampan bio, u drzavnoj stampariji u Becu, ujedno i njemacki tekst istoga Katihizisa. (TADA JE BILA AKTUELNA GERMANIZACIJA,JOS NE HRVATIZACIJA) ... U isto vreme 1770.g.otvorena je srpska skola u JASENOVCU, a 1779.g. i u Novoj Gradisci. (Cuvaj, Gradja I.,p.456) (Da su tada znali sta ce se desiti u buducnosti u Jasenovcu, mislim da bi otisli odatle mozda i do Juzne Amerike, sto dalje od monstruoznog ustastva, koji je masovno

41

istrebljivao ...

pravoslvne

Srbe

samo

zato

sto

su

rodjeni

kao

Srbi.)

Medak tako postade srpski prosvjetni centar za Liku. (Prezime slavnih Medakovica (posljednji (akademik)Dejan, je nedavno umro) je povezano sa ovim mjestom, a postoji i istoimeno naselje u Beogradu, Medakovic, ili krace Medak!) ... Borba ova sa germanizacijom srpskih skola nastavila se i kasnije u prvoj polovini XIX v., samo sto je sad umjesto germanizacije dosla HRVATIZACIJA, te su i bukvari kajkavskim narjecjem stampani bili, ali ni tu nije bilo nikakvog uspjeha, jer se tada razvila nova borba, koja je samo jacala nas rad na prosvjetnom polju Srpskoga Naroda u cistom narodnom duhu. Za ove odnosaje vrlo je karakteristicno pismo rodoljubivog vladike-pjesnika Lukijana Musickog, od 11.nov.1832.g. srpskoj opcini u Trstu, u kome veli: kako je u Hrvatskoj 'zagrozila opasnost cijelom RODU SRPSKOM", a naime "SRPSKOM NARODNOM IMENU, jeziku i pravoslaviju." On je stoga, da osujeti neprijateljski nasrtaj na te narodne osobine, pokrenuo "kolo narodnog prosvjecivanja" i vec opaza u tome izvjesne uspjehe pa sada poziva ponovo sve na otpor i "moralnu reakciju", da se spasu 3 glavna stuba SRPSKE NARODNE SAMOBITNOSTI: IME, JEZIK I VJERA, jer nas taj sveti unutrasnji savez ozivljava i krepi, s njim zivimo, bez njega propadamo, s njim smo samostalan narod medju narodima, a bez njega rasejani ljudi." (kao onaj Vojvodjanin sto nije ni Srbi, ni Hrvat ni...) Najposlje zavrsava vladika sa zeljom, da brod srpske svijesti sretno privede u pouzdano pristaniste, pa onda: "da kao Srbin umrem!" Isti vladika pohvalio je 13.feb.1827.g. srpsku opcinu u SRBU, sto je otvorila SRPSKU SKOLU, pa rece: "Mjesto vase koje samo po sebi vec nosi ime serbsko od danas tim dlicnije postaje, sto u njemu zivi opcina, koja zeli da se stavi u vcisavez s cijelim Srpskim Rodom" ("Srbobran" za 1909.g., br.71. i 74.) A da su Srbi zaista svi u Mitropoliji Karlovackoj i u tijesnoj prosvjetnoj svezi medju sobom bili vidi se i otuda, sto su svoju djecu i iz najudaljenijih krajeva Hrvatske siljali u Srem.Karlovce da slusaju gimnazijske i bogoslovske nauke. Privscu samo jedan primjer:... ... Dok su Srbi ovakovu borbu, skoro kroz cijeli XVIII v.,pa i kasnije, sve do danas, morali voditi za podizanje i cuvanje svojih narodnih skola, JOS GORE JE BILO SA HRVATIMA SVE DO

42

SEDMOG DECENIJA XIX v. Spomenici nam kazuju, kako do Sabora Hrvatskog od 1791.g.nigdje se nije culo glasa o potrebi ucenja hrvatskog jezika u skolama. (Dr.Surmin,Hrvatski preporod, Zagreb 1903.g.,p.7). Hrvate do tada, a i kasnije, pritiskivahu s jedne strane germanizacijom, a s druge madjarizacijom. ... Medjutim, Srbi su se i ovoj madjarizaciji njihovih narodnih skola najodlucnije oprli, te je, kako zemalj.skol.nadzornik A.Cuvaj veli; "za srpske narodne skole odredilo Njegovo Velicanstvo, da glede ucenja madjarskog jezika ima ostati status quo." (Interesantno je da su Hrvati (tadasnji,iako nekada Slovenci,kajkavci) bili izlozeni madjarizaciji i germanizaciji, nikada srbizaciji, a opet, desava se samo mrznja prema Srbima. Evo kako se istome cudi Ivana Brlic Mazuranic: (u pismu svojoj majci) "I u Brodu je bilo lupanja prozora, spricanja na table i kuce itd.,a nocas su se Stefanovic, Popovic itd.osigurali policijom i avizirali vojnictvo po magistratu da se sprema veca pobuna. Nu valjda nije nista bilo posto sada (11sati) jos nista culi nismo. Ti znas kako ja inace u 'gungulah' uzivam nu mene je jako stid sto se kod nas ovako velike stvari dogadjaju proti nasoj, ma i vrlo nepravicnoj braci, A NA TOLIKE UPRAVO BEZOBRAZNE UVREDE SA STRANE MADJARA NITKO SE NE MICE. Ovdje doduse nitko nedieli moje mnienje, ponajpace stara Tomicka, koja biesni na Srbe ne znam zasto."(Arhiv porodice Brlic u Sl.Brodu). Vjerujem da je razlog vjerske prirode,jer eto Madjari nisu jos i sizmatici,dakle katolicka Crkva je kriva za silnu mrznju danasnjih Hrvata prema Srbima, a sve je to vrhunac imalo u Jasenovcu gdje su katolicki svecenici bili glavni koljaci(po DOKAZIMA,dokumentima Hrvata Viktora Novaka,koje je to objavio u Magnum Crimen-u,a katolicka Crkva ga iskljucila iz "Crkve",otkupila prvo izdanje i spalila, a naknadno i Stepinca proglasila blazenim,iako je on bio na celu prisilnih pokrstavanja Srba u rimokatolicizam i jedna dusa sa Antom Pavelicem.Nije tajna da je i danas Crkva u Hrvata u bliskoj vezi sa ustastvom, i da nikada nije imala veze sa Hristovom naukom o ljubavi prema svima, uglavnom se rukovodila politickim interesima i zemaljskim ciljevima,sirenje po svaku cijenu. Zanimljivo je i da je za "zlocin" Viktora Novaka sto je dokazivao zlocine rkc, bilo to dovoljno da bude iskljucen iz RKC, a za prave zlocine, Paveliceve, ovaj nije iskljucen iz iste. Dakle, rukovodi se lazima, genocidom, mrznjom, nepravdom, nasiljem...i bices blazenik RKC samo ako si doprinjeo njenom dobru, a ako bi njene zlocine izoblicavao-tesko tebi! I ne cudi sto je nastao protest(antizam) na tako neprirodna shvatanja.) ... ..ali poslje 1848.g., kada dodje doba apsolutizma u Hr. i Slav., nastale su vrlo nepovoljne prilike i za nacionalni karakter nasih skola. Evo kako to doba karakterise A.Cuvaj, pod naslovom: 'Stanje SRPSKIH NARODNIH skola za apsolutizma": "Proslost naseg naroda cuvala se od djece kao

43

velika tajna... U skoli se nikad nije smjela cuti nijedna narodna poslovica, pripovijetka itd. Cak i proslava svetosavske svecanosti bjese zabranjena.." (Vladika E. Jovanovic zalio se pocetkom 1850.g. da vojne vlasti stoje na putu upotrebi cirilice. Koliko je to pismo bilo potisnuto i malo upotrebljavano, osim u vjerskim skolama i pravoslavnoj crkvi, moze da posvjedocicinjenica da cak ni jedan general, kakav je bio Budislav Budisavljevic, koji se odlikovao izvanrednim nacionalnim osjecanjem, zbog kojeg je ulagao silne napore da bi podigao srpsku skolu u Gospicu, nije znao cirilicu. Stoga je u pismu Sergiju Kacanskom 5.marta 1856.g.napisao: "Pervo i pervo neg pocnem dalje govoriti, molim dami oprostite, schtovam slatinski Pismeni pisati moram i to iz jednog uzroka, jer naschi niesam u mladosti naucio, a sad mucno vec ide, van akocu vas muciti dok me razumiete." (D.Nikolajevic, Prepiska generala,41.)) ... Hrvatske skole bile su tada kao i prije jos gore potisnute. Tamo su ucitelji sve izvjestaje i svu korespodenciju sa vlastima morali uvjek obavljati samo na njemackom i latinskom jeziku, pa kad su se obratili s predstavkom na Duhovni Stol i Kr.Namjesnicko Vijece u Zagrebu, da im se dozvoli uredovati hrvatskim jezikom (tu se uvjek redovno misli na kajkavicu, nikada i nikako na stokavicu), odgovorile su im obe vlasti; da to ne ide, i nalozile im prva, da sve sluzbene spise, koje se odnose na duhovne vlasti imaju i dalje pisati latinskim jezikom, a druga, da sve spise, koje se odnose na drzavne vlasti, imaju i dalje njemackim jezikom pisati. Tek 1861.g. dozvoljeno je bilo htvatskim uciteljima, da mogu skolske izvjestaje na hrvatskom jeziku sastavljati i podnositi, a tek 16.feb.1868.g.izaslo je carsko rjesenje po kojem je hr.jezik u krajiskim skolama u principu izjednacen sa njemackim, ali je njemacki jezik i dalje ostao glavnim nastavnim jezikom, jer se na hrvatskom jeziku mogose samo nekoji predmeti predavati. ... Prota Nikola Begovic, najveci budioc i cuvar srp nac.svijesti u Hr. je radi srpstva svoga i tamnovao. Bio je on duhovni vodja gornjo-krajiskih Srba. (Ali potomci istih su postali Hrvati kao poznate glumice Mia i Ena Begovic)... ... Pokrajinsko Skolsko Vijece u Dalmaciji izdalo je 19.nov.1887.g naredbu, da se: "Nastava u osnovnim skolama sa SRPSKIM (ili hrvatskim) NASTAVNIM JEZIKOM ima predavati CIRILICOM i LATINICOM"

44

... Jos nam je ostalo jedno pitanje da ga ovdje raspravimo, a to je pitanje o proslavljanju sv.Save, kao zastitnika prosvjete u Srpskom Narodu. Kad su kod nas otvorene prve redovne skole u Karlovcima, i Sremu uopce, posvecivane su one bile POKROVU PRESVETE BOGORODICE, jer je Rus Maksim Suvorov toga dana (1.okt.)1726.g.otvorio prvu redovnu skolu u Karlovcima i tako je posvetio. Ali kasnije, kad je tokom XVIII v. Srpske Crkva u Karl.Mitr. pocela sve vise isticati znacaj sv.Save za Srpski Narod i njegovu prosvjetu, te ga najposlje 1777, 1779 i 1786.g. i same drzavne vlasti, kao sto smo vidjeli, priznase i proglasise zastitnikom vaskolikoga Srpskog Naroda, tada je ime sv.Save sve cesce dolazilo u svezu sa srpskim skolama. U koliko je do danas poznato, PRVA je bila rpska crkveno-skolska opcina u Zemunu, koja je skolu uvela u krug svetosavske svecanosti. Naime, ta je opcina 1.nov.1812.g.zakljucila, da osnuje skolski fond, gdje se u tacci 8.veli: 'Dan 14.januar, tj.prosvetitelj srpski sv.Sava, bice patron skola nasih. Tog dana ce biti skolska svecanost..." Ovaj nacin skolskog proslavljanja sv.Save nasao je odmah odziva u vaskolikom Narodu Srpskom, te ga mnoge srpske crkveno-skolske opcine ubrzo primise i po svojim skolama zavedose. Za sve to nije trebalo nikakvih naredaba, duh Naroda Srpskog cinio je sve to sam od sebe po svim krajevima nasim... ... I Srbijanci, kao i svi drugi, primili su od nas skolsko proslavljanje sv.Save. Tamo je prvi put u skoli proslavljen sv.Sava 1823.g. u ondasnjoj knezevskoj prestonici Kragujevcu... ... Najposlje, g.drzavni tuzilac inkriminirao je jos i nasu svetosavsku pjesmu "Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi!" pripisujuci joj veleizdajnicke tendencije, pa cemo stoga i to pitanje u kratkim potezima ovdje rasvjetliti. Cim se sv.Sava, kao zastitnik prosvjete srpske, poceo po skolama slaviti niklo je odmah i nekoliko prigodnih crkvenih i narodnih pjesama, ali jedna je samo medju njima bila izvadjena iz duse narodne i zato odmah primljena po cijelome Srpstvu, a to je danasnja svetosavske pjesma "Uskliknimo!", koja je najistaknutije zajednicko obiljezje: crkvenog, narodnog i skolskog proslavljanja toga velikog svetitelja naseg. Ona je postala u prvim decenijama XIX v., negdje u Mitr.Karl., te je vec pocetkom petog decenija na sve strane po cijelome Srpstvu rasirena bila.(Prve pouzdane vijesti o njoj poticu iz 1839.g.,koje ujedno govore, kao da joj je autor veliki rodoljub srpski tadasnji aroh i katiheta segedinski Pavle Stamatovic, a jedna verzija prenosi je i u 1817.g.) U prvobitnom obliku svome ona je sacinjena bila u 8 strofa, sa po 5 stihova, u kojima se pored sv.Save spominje...Dusan, Uros, Kosovo Polje, Lazar,cije je tijelo u Fruskoj Gori...dakle kratka istorija proslosti nase, pa se dostojno poziva vaskoliko

45

Srpstvo: trudoljubna Srbija, ljupki Srem i sa svih strana svi Srbi, da dostojno proslave najveceg svetitelja svoga, koji ih raskomadane i rasijane na sve strane, drzi u cvrstom duhovnom i nacionalnom jedinstvu! Sedma stvrofa zavrsavala je molitvom: "Cuj nam vapaj Savo, arhijerejska glavo, I proslavi Srbiju i svu Srbadiju!" a zatim je odmah pocinjala osma strofa, kojom se zavrsuje cijela ova pjesma svetosavska: "I proslavi FERDINANDA (od 1848.g.spominje se na tom mjestu Nj.V.car i kralj Franc JOSIF I, kao car, "gospodar" ili "dobri vojvoda" srpski.) naseg cara-kralja, Koji ljubi Srbe, ko sinove vjerne, Da nam cvjeta oltar, vjera, Srpsko ime slava stara, Cuvaj Boze Srbe i SLOGU IM PODAJ!" Od svih tih strofa prvobitne svetosavske pjesme danas(tj tada 1909.g.) se obicno pjeva samo 3-4 i to prva neizmjenjeno i svuda jednako, a druga je umetnuta kasnije iz crkvene svetosavske pjesme i pocinje ovako: "Ti iz Svete Gore nam dodje oce Savo..." Treca danasnja (tj.tadasnja) strofa, a druga prvobitnog teksta, pjeva se po Sremu, Banatu, Backoj, Baranji i Slavoniji sasvim tacno po prvasnjem tekstu, docim se u Hrvatskoj, a narocito u Baniji, vec od 1848.g.u drugom stihu te strofe mjesto "ljupki Sreme" pjevali "ljupka Banijo", dok je najposlje 1856.g. nije prekrojio prota Nikola Begovic, tadasnji paroh u Perni, i prva dva stiha te strofe izmjenio ovako kako se i danas u Hr.svuda pjeva: "Mila nasa Baniju, Liko i Krbavo, Sa svih strana svi Srbi, s mora i Dunava"... I tako, dok se u svima donjim krajevima Mitrop.Karl., vec skoro stotinu godina neprekidno u svetosavskoj pjesmi pjeva o "trudoljubnoj Srbiji" i "ljupkome Sremu", dotle se u Hr. vec evo preko 50.g. mjesto toga pjeva: "o Baniji, Lici i Krbavoj", pa je zbilja vise nego cudnovato, da se bas u tim krajevima srpska svetosavska pjesma optuzuje, zbog toboznje veleizdaknicke tendencije! A kad tamo, ona i ovde i ondje nije nista drugo, nego ziv izraz snazne srpske narodne svijesti o duhovnom jedinstvu vaskolikog naroda naseg, pa joj je i melodija, prema sadrzaju, cisto narodan - divan, bujan i dirljiv odjek zahvalnog i rodoljubivog srca narodnog!

46