HEGELOVA METODA

Kod Hegela ja pojam metode shvacen mnogo dublje i sveobuhvatnije nego u cjelini prethodne filozofske tradicije. Hegelov pojam metode pociva na preuzimanju oba epohalno-filozofska metodska stava- stav samorefleksije logosa i stav samorefleksije misljenja. Same za sebe, ove metode su samo djelomicne. Prvoj nedostaje druga i obratno. Jedinstvo zbiljskog i misaonog uma jeste filozofija ideja. Hegel se postavlja radikalnije od Kanta, on je protiv mogucnosti da matematicka metoda moze biti oblik i uzor filozofske metode, po njemu je matematicka metoda zastarjela i odavno je iskazana potreba za drugim i ne-matematickim znanjem i metodom, te ona NIJE POJMOVNO MISLJENJE. Matematika nema nacina da dokuci ono zbiljsko, ono sto sebe postavlja i zivi u vlastitom pojmu jer se postavlja na spoljasni nacin kao ono sto je bezpojmovno. Drugim rijecima- u matematici nije na djelu ni umsko saznanje, niti ona uopce moze dospjeti do pojma. U pogledu druge mogucnosti valja reci da Hegel nije nacinio otklon od anticke filozofske metode kao samorefleksije logosa. Naprotiv- metoda je pojam koji zna sebe samoga, koji za predmet ima sebe kao ono apsolutno, subjektivno i objektivno- neka egzistencija koja je sama pojam. Ono sto nedostaje u antickom pojmu metode s Hegelovog gledista nalazi se u nemogucnosti da se to apsolutno u samoizlaganju pokaze ne samo kao ono objektivno, vec i kao ono subjektivno. Filozofska metoda je jedinstvo zivota same svijesti i zivota same stvari. Ona je predavanje zivotu predmeta. Svaka stvar jeste vlastita metoda, svoj vlastiti pojam, a isto to vazi i za ljudsko misljenje- samo sobom u svemu ono nalazi i spoznaje sebe samo, te je to nacin na koji ono jeste. To je njegova izvorna metoda, ta unutrasnja moc vezivanja vlastite misaone biti svijesti i biti onoga drugoga (bitka, supstancije) jeste SPEKULATIVNA METODA. Spekulativn metoda nije ni teorijska, ni prakticka. Nego je i teorijska i prakticka metoda filzofoije. Ona vlastitu moc iskazuje i na teorijskom i na praktickom i na poietickom podrucju predmeta. Ako je filozofiji od Aristotela bio zadatak da se jedinstvenost metodskog postupanja ne bude samo gomilanje dijelova, onda je tako slozeni zadatak moguce rijesiti samo s pozicije duha kao principa uopce i principa filozofije. U teorijskom smislu duh mora uciniti samog sebe svjesnim sebe. Tu on promatra i spoznaje sebe u onome sto je od njega izazvano ili sto je on asimilirao iz spoljasnosti. A u praktickom smislu duh u onome sto mu je s polja dato (svijet drugih ljudi koji je takodje neki duhovni element, proizvodi samog sebe i u tome raspoznaje samog sebe). Te u poietickom smislu duh proizvodi i preinacuje spoljasnje stvari, utiskuje im pecat vlastite unutrasnjosti te tako u njima moze naci samog sebe. Slobodni duh je tako za Hegelicu nadjeni osnov svih covjekovih djelatnosti na temelju koga se moze misliti njihovo izvorno jedinstvo.